IzvorničlanakUDK001.19:001.8  2:001

Primljeno9.5.2009.

NevenNinić1, Ivan Kešina2

1SveučilišteuSplitu,Fakultetelektrotehnike,strojarstvaibrodogradnje,RuđeraBoškovićab.b.,HR–21000Split 2SveučilišteuSplitu,Katoličkibogoslovnifakultet,Zrinsko­Frankopanska19,HR–21000Split 

neven.ninic@fesb.hr,ivan.kesina@kbf­st.hr

Umiješanostpromatrača– jednoodograničenjaznanosti

SažetakRad se bavi umiješanošću promatrača kao ograničenjem u racionalnom spoznavanju svijeta i otvaranjem prostora za druge oblike spoznaje. U velikoj mjeri ta se problematika tiče od­nosa znanosti i vjere, pa se u uvodnom dijelu rada polazi od odnosa vjere i znanosti, a koji je kroz povijest prolazio kroz različite faze. U prvom poglavlju analiziraju se upravo etape kroz koje je prolazio odnos vjere, odnosno religije i znanosti: jedinstvo u srednjovjekovnoj sintezi, razilaženje i sukob, dijalog i komplementarnost. Za ostvarenje dijaloga između vjere i znanosti ponajprije je zaslužan papa Pio XII. svojom enciklikom Humanigeneris(1950.). Ipak, najveći doprinos dijaloškom odnosu vjere i znanosti dao je papa Ivan Pavao II. koji je smatrao da jedna drugoj može biti od velike koristi te da samo dinamički odnos između teologije i znanosti može otkriti granice koje čuvaju cjelovitost obiju disciplina. Na jednak način, veliki doprinos uspostavi dijaloga vjere i znanosti dali su i znanstvenici, kako sa stra­ne teološko­filozofske misli, tako i sa strane prirodoslovnih znanosti, osobito fizičari.U ovom radu se čini jedan iskorak u pogledu određenosti i konkretnog sadržaja granice koju znanosti ne mogu prijeći i preko koje se nalazi prostor za druge oblike spoznaje i za vjeru. Polazi se od stava da je za proučavanje bilo koga predmeta taj predmet potrebno odvojiti od promatrača, kako bi ga ovaj mogao podvrgnuti objektivnom proučavanju. Sam po sebi, taj je stav opće prihvaćen u svim znanostima i filozofiji, ali je suviše uopćen da bi eliminirao sve oblike umiješanosti i rafinirane (što ne znači i male) pogreške pri zaključivanju.Pokazuje se da se u termodinamici i u Newtonovoj mehanici može točno definirati takvo stajalište promatrača, kojim je on potpuno odvojen od pojave koju promatra i iz kojega je u stanju da promatranu pojavu objektivno ispita. Takvo se stajalište onda količinski razlikuje od drugih stajališta s kojima bi bio »umiješan« u pojavu koju proučava. U znanostima u kojima se to može učiniti eksperimentalno se osnivaju, nalaze i koriste zakoni koji se mogu zvati »objektivnima«. No i u takvim znanostima ima oblika umiješanosti koji mogu ostati skriveni desetljećima i duže. U radu se ukazuje na tri takva oblika diskretne umiješanosti u termodinamici i mehanici. Za znanosti u kojima se točno količinsko razdvajanje objek­tivnih i umiješanih stajališta promatrača nije moglo učiniti, ili se načelno ne može učiniti, ne može biti ni sigurnosti od umiješanosti i time od rafiniranih pogrešaka u racionalnom zaključivanju. Odatle se sa znatnom heurističkom snagom izvodi zaključak da se u područji­ma spoznaje kojima se bave znanosti i filozofija racionalnim zaključivanjem može učiniti rafinirana pogreška i da postoji prostor za druge oblike spoznaje i vjeru.

Ključneriječiznanost,vjera,sukob,dijalogikomplementarnost,termodinamika,mehanika,promatrač

Uvod

Neporeciva je činjenica da su suvremena kultura imentalitet ljudi našegavremena obilježeni silnim utjecajem znanosti i primjene njezinih spoznajaiotkrićautehnici,takodasemožegovoritiopojaviupravoscijentističkoga

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti176

svjetonazoraoddrugepolovice19.stoljeća.1Toje,izmeđuostaloga,imalozaposljedicupojavumodernogateizmau17.i18.stoljećuimaterijalizmakojiseširiod18.i19.stoljeća.Materijalističko­ateističkoshvaćanjepripremljenoje od engleskih empirista koji su, za razlikuod racionalista, isticali potrebuaposteriornoginduktivnogispitivanja,oslanjanjanaiskustvoinaizravnosvje­dočanstvoosjetila.Toshvaćanjepojavitćeseufrancuskomprosvjetiteljstvu18.stoljećakod»enciklopedista«,aosobitoćeseproširitiu19.stoljećupo­sredstvompozitivizma,kojipripremaputmaterijalizmu,premda,uprincipu,nisuidentični.Navedenojeizazvalootvorenisukobizmeđuznanstvenihivjerskihautoriteta,takodaseudrugojpolovici19.stoljećastekaodojamogotovonepremostivojsuprotnostiizmeđuprirodnihznanostiidrugihoblikaspoznaje,osobitovjere.Takoseidanasmogučutimišljenjakakovjeraiznanostnemoguićizajednojer,navodno,jednadruguisključuju.U ovom radu razlaže se kako je u odnosu vjere i znanosti od jedinstva usrednjovjekovnojsintezidošlodorazdvajanjaisukoba,apotomdodijalogaikomplementarnostitećeseukazatinasasvimdrugačijastajalištaodgorespo­menutih.Uprvomdijeluradaanalizirajusepovijesneetapeodnosaznanostiivjere,aonesemogusagledatiupravokrozgorespomenutepojmove.Udrugomdijelurada,natemeljueksperimentalnihrezultata,govoriseogra­nicamaznanosti, naosobiti načinogranicama fizike.Rezultat istraživanjaukazujenatodazahtjevzaobjektivnošću,kojipodižuosobitoprirodnezna­nosti,nijeuvijekzastupljenukontekstuupravotihznanosti.Činisedaulogapromatrača,kojajenezaobilaznaukontekstunekogeksperimenta,ograničavaupravosâmzahtjevzaobjektivnošćuznanosti.Taspoznajabitrebaladoprini­jetimeđusobnomuvažavanjuiboljemdijaloguizmeđureligijeiznanosti,kaoinjihovojkomplementarnosti.

1. Povijesne etape odnosa znanosti i vjere

Kaoštojerečeno,odnosznanostiivjerekrozpovijestmogaobiseokarakte­riziratipojmovima:jedinstvo,razilaženjeikonflikttedijalogikomplemen­tarnost.

1.1. Jedinstvo u srednjovjekovnoj sintezi

Podpojmomjedinstvamislisenadugopovijesnorazdobljeodantike,kadasusveznanostibileukrilujedneznanosti,dokasnogasrednjegvijeka,ukojemusenastojalorazumjetičovjekainjemupristupačnisvijetujednojsveukupnojsintezisvegaštosemožeznati.Bilajetojednazaokružena»suma«znanjaosvijetu,čovjekuiBogu,ukojojsenaravinadnaravnaintelektualnojrazinineisključujunegonadopunjuju.Odatlesemožemislitinasintezuteologijeiprofanihznanosti.Spomenutonastojanjeokosintezeutemeljujeomogućavalausrednjemvi­jekujedinstvenametodazajedničkasvimdisciplinama.RiječjeoAristotelo­vojfilozofijikojajenasrednjovjekovnimsveučilištimadobilasvojposebanrazrađenioblik.Onajebila,kaoikodSokrata,teleološka.Takavjeinjegovprilazsveukupnojstvarnosti.Jedinstvenametodasrednjovjekovneuniversi­tas studiorumpružalajemogućnostdaseistimspoznajniminstrumentarijempodjednimkrovomobjedinjujecjelokupnoznanjeljudskogibožanskogpod­rijetla.2

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti177

1.2. Razilaženje i sukob

Napočecimanovovjekovneprirodoslovneznanostiu16.i17.stoljećuzna­čajnasuotkrićakojasuueuropskojkršćanskojcivilizacijipostigliKopernik,Kepler,Galilei,Newtonidrugi,štojerezultiraloprirodoslovnimpogledomnasvijetkojisetemeljinanovoj,matematičko­eksperimentalnojmetodi.Ga­lileijevouvođenjeovemetodeuprirodneznanostisvremenomjerezultiraloizdvajanjemprirodnihznanostiizmetodološkecjelinedotadašnjeuniverzalneznanosti.Novimetodološkipristupomogućio jeprirodnimznanostimadaunadolazećimstoljećimabuduvrloplodonosne,čimejerazilaženjepostajalosveintenzivnije,anijetrebaloproćimnogovremenakadjedošloidosukobatihdvajupogledanasvijet.Prvi veliki sukob izazvao je jedan od najistaknutijih likova toga vremena– Galileo Galilei(1564.–1642.),kojijezastupaoKopernikovheliocentričnisustav tenaučavaodapriroda iSvetopismoproizlaze izBožje riječi.No,uistraživanjuprirodenesmijesepoćiodSvetogpisma,negoodiskustavanašihosjetila.OslanjanjenaiskustvoveomajevažnozaprirodoslovcajerodGalileijavrijediizraz:»Trebasemjeritionoštojemjerljivo,aonoštonijemjerljivo,trebaučinitimjerljivim«.Njegovoobjašnjenjekakobiteolozimo­ralitumačitiBiblijunanačindasenjihovotumačenjepodudarasutvrđenimčinjenicamadokojihsudošleprirodoslovneznanostidoživljenojekaoteškinapadnanaukuonepogrešivostiSvetogapisma.Optuženjepredrimskominkvizicijompase22. lipnja1633.morao javnoodrećiheliocentrizmakaokrivovjerja iprimitipokoru, tj.kućnipritvorusvojojviliuArcentrijukrajFirenze.OdvremenaprosvjetiteljstvagledasenaosuduG.Galileija,kaoinačitavi»slučajGalilei«,kaonaklasičanprimjernepomirljiva sukoba izmeđuzna­nostiireligije.Ipak,činisedaseusukobuiprocesuGalileijuradiloopreko­račenjukompentencijasobijustrana.Sjednestrane,GalileinijeimaostvarnedokazezaKopernikovuteoriju,anijejuhtiopredstavitisamokaohipotezu,negojujedržaosigurnomznanstvenomteorijom.KardinalRobertoBellar­mino, jedanodnajobrazovanijihljudisvogavremena,koji jebioi izvrstanpoznavatelj astronomije i koji jeu tovrijemebioprefektkongregacijeSv.Oficija,upozoravaojeGalileijadaradirazborito,pritomsezadovoljavajućida govori ex suppositione,aneapsolutnimnačinom,kakojeuvijekgovorioKopernik.Kardinalnastavljaikaže:

»KadbibilopravogdokazakojibipotvrdiodajeSunceusredištusvijeta,aZemljautrećojsferiidaseSunceneokrećeokoZemlje,negoZemljaokoSunca,ondabitrebaloveomaopreznopristupititumačenjumjestaSvetogPismakojaizgledajuprotivnairećidaihnerazumijemo,radijenegorećidasukrivapremaonomštojedokazano.Nojanećuvjerovatiupostojanjetakvadokazadokmisenepokaže…«3

1Usp. Stjepan Kušar, »Religija i znanost odantagonizmadodijaloga.Perspektivacrkve­nog učiteljstva«, Svesci (Communio) 82–84(1994),str.3–17.Ovdjestr.3.

2

Osintezikojaseusrednjemvijekuposreći­laupovezivanjuAristoteloveslikeoprirodis iskazima Biblije opširnije usp. VjekoslavBajsić,»Scripta cosmologica.Skicazapovi­jest filozofije prirode«, u:VjekoslavBajsić,

Granična pitanja religije i znanosti,ur.S.Ku­šar,Kršćanskasadašnjost,Zagreb1998.,str.318–325;IvanKešina,Znanost, vjera, etika. Promišljanja odnosa prirodnih znanosti, filo­zofije i teologije,Crkvausvijetu,Split2005.,str.73–76.

3

CitiranopremaJosipWeissgerber,»KopernikiGalilei«,Obnovljeni život 28 (3/1973), str.224.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti178

Galileiniježelioprihvatiti savjetdasvojenaučavanjepredstavihipotetski,negoje inakonprocesa1616.godinenastaviointenzivnoraditinadokazi­mazaheliocentričkisustav.RezultattogabilojenjegovodjeloDialogo so­pra i due massimi sistemi del mondo (Dijalog o dva najveća sustava svijeta, 1632.).Dok,sjednestrane,nijeuknjiziiznionijedanvaljandokazzasvojenaučavanje,sdrugejestranebezobzirnoizrugivaoiismijavaosveprotivnikekopernikanizma.Argumentkoji jeGalileikoristiozasnivaosenanjegovojpogrešnoj teorijiplimeioseke,premakojojjetapojavabilaposljedicagibanjaZemlje.TekjekasnijeNewtonobjasnioplimuiosekukaoposljedicugravitacijskihdje­lovanjaMjeseca.DrugivažanargumentuGalileijevojknjiziosnivaosenagibanjuSunčevihpjega,kojijetakođerbiopogrešan.4

Sdrugestrane,

»…nekiteolozi,Galileijevisuvremenici,kojisubaštiniliunitarnukoncepcijusvijetaaristote­lovskogtipa,nisuznalipravilnoprotumačitiduboki,nedoslovni,smisaoSvetogapismanamje­stimagdjeonogovoriofizičkojstrukturistvorenogasvijeta.Toihjezavelopasunedopuštenoupodručjevjereprenijelijednopitanjekojesetičepromatranjačinjenicâfizičkogsvijeta.«5

Možeserećida jeovasubjektivnazabludauprosudbi imalazaposljedicudisciplinskemjerezaGalileijaodkojihjejakotrpio.OsudomGalileijainjegovanaučavanjanadužejevrijemeprigušenaraspravaoodnosuBiblijeiznanosti,navelikuštetuCrkve.NaDrugomvatikanskomkonciluiznesenjeprijedlogdaseGalileirehabilitira,štojeučiniopapaIvanPavaoII.1992.godine.Novi,jošžešćisukobdogodioseu19.stoljeću.Naime,iakosufilozofsko­teološkaiprirodoslovnamisaosvedopočetka19.stoljećastajalenapozicija­maidejeonepromjenjivostibiljnihiživotinjskihvrsta,sredinom19.stoljećadogađasezaokretnapoljubiološkihistraživanja.Usvojemnajznačajnijemdjelu O postanku vrsta putem prirodnog odabiranja(1859.)Charles Darwin (1809.–1882.) iznio je svoju selekcijsku teorijuevolucije.Prema toj teorijinastalesubiljneiživotinjskevrstejedneoddrugih,kompleksnijeisavršenijeodjednostavnijih,ugotovočetirimilijardegodinarazvitkaživotanaZemlji.SukobjedosegnuovrhunackadjeDarwinusvomdjeluO podrijetlu čovjeka pokušaopokazatidaseničovjek,kaoživobiće,nemožeizuzetiizsveopćegprirodnogzbivanja,napretkairazvojaživihbića.Polemikekojesusevodilebilesutolikoideološkiobojenedasečinilokakoizmeđuvjere(teologije)iprirodoslovnihznanostistojinepremostivaprovalija.

1.3. Dijalog i komplementarnost

Početkomdrugepolovice20.stoljeća,kadajedošlodopostupnogideološkogotriježnjenja,uočenojedasemožerazborito,mirnoibezžučirazgovaratiopostojećimproblemima.Promjenuklime,otvaranjepremaznanostiipostupnipozitivnirazvitakodnosaprirodnihznanostiivjere,učiniojepapaPioXII.svo­jom enciklikom Humani generis(1950.)kojajeotvorilapogodnijuatmosferuzadijalogteologijeiprirodnihznanosti.Ovaenciklikajedalavelikidoprinosshvaćanjudanepostojenikakvicrkveniinteresiprotivznanosti,dapače,daimamnogoproblemakojisemoguriješitisamozajedničkimnaporima.Papa IvanPavao II. je često izražavaopozitivni stavCrkvepremaodnosuvjereiznanosti.6NjegoveizjaveoG.Galileiju,priznajućikrivnjuikajućisezapočinjenepogreške,označile sunovootvaranjeCrkvepremaprirodnimznanostima.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti179

Ivan Pavao II. je u više navrata izjavljivao u svojim govorima, audijenci­jama,okružnicamaienciklikamadasemoderneprirodoslovneznanostinesmijusmatratikontrahentnimavjeri.Onpozdravljaipotičenovomeđusobnootvaranjereligioznogiznanstvenogobzora.Papaseneprestanozauzimaozasloboduiodvažnostuistraživanju,kaoizapartnerskidijalogizmeđuvjereiznanosti.UpismuPapinskojakademijiznanosti,upućenom22.listopada1996.upovo­du60.godišnjicenjezinautemeljenja,IvanPavaoII.formulirabitnopitanjena sljedeći način: »Kako se rezultati, do kojih dolaze različite znanstvenediscipline,mogudovestiusukladnostsonimštojesadržanouporuciobjave?Paakosenaprvipogledčinikakosejavljajuproturječja,ukojemsmjerusesmijetražitirješenjeproblema?«7KaouvodupokušajodgovorananavedenopitanjeIvanPavaoII.citiraenciklikuLavaXIII.Providentissimus Deus(18.studenoga1893.)kako»istinaistininemožeprotusloviti«.8Nakontogaslije­divažnarečenicazateologe:»Dabipodručjesvojenadležnostijasnoomeđili,morajuseegzegeteiteolozidobroinformiratiorezultatimadokojihsudošleprirodoslovneznanosti.«9

Važno je spomenuti i encikliku IvanaPavla II.Fides et ratio10 ukojoj se,međuostalim,općenitogovorioodnosuprirodoslovnihznanosti,filozofijeivjere.Analizirajućipovijesneetapesusretanja,suodnosaimeđusobnogutje­cajavjereirazuma,teologije,filozofijeiprirodoslovnihznanosti,Papaističestajalištesv.TomeAkvinskogkakosuvjerairazumsunaravni,konaturalni.Papajedubokouvjeren»dasevjeraiznanost‘uzajamnopomažu’,dokjednazadruguistodobnoimajufunkcijukritičke ipročišćavajućeprosudbetesuujednomeđusobnipoticajzadaljnjeistraživanjeiprodubljivanje«.11

Takav,možese reći,dinamičkiodnos izmeđureligije iznanosti,ukojemućefilozofijasasvojimsveobuhvatniminteresomodigratiuloguposrednice,možeotkritigranicekoječuvajucjelovitostobijuznanosti,očemućebitivišeriječiudrugompoglavljuovogarada.

1.3.1. Doprinos prirodoslovaca dijaloškom odnosu vjere i znanosti

Poredmnogih teologa koji su se trudili oko interdisciplinarnog dijaloškogodnosareligijeiznanosti,kaoštosunpr.belgijskiteologiastronomG. Le­maître, teolog ipaleontologP. Teilhard de Chardin i jedanodnajvećih te­ologa20.stoljećaK. Rahner, imnogiprirodoslovci,ameđunjimaosobitofizičari,trudilisuseokokritičkogpreispitivanjaiotvaranjaputazapartnerskidijalogiodnoskomplementarnostiizmeđureligijeiznanosti.Timesuuveli­kepridonijelipozitivnomodnosuizmeđureligijeiznanosti,premdanjihovo

4Usp.VladimirPaar,»SlučajGalilei–dvostru­karevizija«, Bogoslovska smotra69(4/1997),str.508.

5S.Kušar,»Religijaiznanostodantagonizmadodijaloga«,str.5.

6OvažnostiIvanaPavlaII.zadijaloškiodnosreligije i znanosti opširnije usp. I. Kešina,Znanost, vjera, etika,str.47–51.7

Ivan Pavao II.,Crkva pred istraživanjima o porijeklu, počecima i razvitku života, Poruka

IvanaPavlaII.članovimaPapinskeakademi­jeznanosti(22.listopada1996.),str.2.

8

Isto.

9

Isto,str.3.

10

IvanPavaoII.,Fides et ratio – Vjera i razum, Kršćanskasadašnjost,Zagreb1999.

11

Isto,str.100.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti180

poimanjeBoganemauvijekmnogozajedničkogasBogomkršćanstva.12Kaoprimjerespominjemoovaimena:M. Planck, A. Einstein, W. Heisenberg, C. F. von Weizsäcker itd.Ovdjenavodimorazmišljanjanekihodnjih,zakojesemožerećidagovoreiuimesvojihkolega.Max Plancksmatrakakose»religijaiprirodoslovnaznanostneisključuju,(…)negosemeđusobnodopunjujuiuvjetuju.Najneposrednijidokazzanjihovumeđusobnupodnošljivost,takođerpritemeljitomkritičkompromatranjudajepovijesnačinjenicada suupravonajvećiprirodoslovci svihvremena, ljudipoputKeplera,Newtona,Leibniza,biliprožetidubokomreligioznošću.«13

Albert Einstein,kojijeBogačestonazivaoStarim,samogasebesmatraojedubokoreligioznimčovjekom.14Spoznajaistinejekrasna,alikaovoditeljicaonajetakonemoćnadanemoženitiutemeljitiopravdanjeivrijednostnašetežnjepremaistini.Ovdjestojimopredgranicamanašihracionalnihmoguć­nosti.Zadnjeopćevažećeciljeveivrijednostizasvakodnevniživotneposre­dujenamrazum.Temeljnanačelaprosuđivanjaidjelovanjadobivamoodre­ligije,itoprijesvegažidovsko­kršćanskevjersketradicije.15Premanjegovushvaćanju,nijemogućeočekivatisuprotstavljenostizmeđureligijeiprirodo­slovnih znanosti.Međunjimapostoji uzajamniodnosovisnosti i neovisnojednaodrugojnemoguispunitivlastitoposlanjeizadaće,štoonslikovitoizražavariječima:»Prirodoslovnaznanostbezreligijejesthroma,areligijabezprirodoslovneznanostijestslijepa.«16

Werner Heisenbergizražavaprigovoriprijekoregzaktnojnovovjekovnojpri­rodoslovnoj znanosti, želećinaznačiti »…da jeonapreuska i danemožezadovoljiti beskrajnu puninu kvalitativno različitih iskustava«.17 K tome,on ističe da je prijeko potrebno poštovati različitostmetoda i izričaja kojisuprisutniureligiji ikodprirodoslovnihznanosti.Religiozni jezik,koji je»odjeven«uporedbe,parabole,metafore,prispodobeislikesvijetatedrugeknjiževnerodove,ikojinamomogućujerazumijevanjeonogaštosekrijeizapojavnostiosjetilnogasvijeta,bezčeganamjenemogućedobitibilokakvuljestvicuvrijednosti,mnogo jesrodniji jezikupjesništvaod jezikaprirodo­slovnihznanostikojitežizaštovećompreciznošću.S druge strane, prirodoslovna znanost pokušava dati svojim pojmovimaobjektivnoznačenje.No,razvojprirodoslovnihznanostiu20.stoljećudoveojedotogadasuisamenasvojempodručjumoralepočetisuptilnijerazmi­šljati.Budućidapredmetnjihovogistraživanjanijevišesvijetneposrednogiskustva,negosvijetdokojegadolazimoposredovanjemsuvremenetehnike,jeziksvakodnevnogživljenjanemožebitidostatan.Dabismoovajsvijetdokraja pokušali razumjeti, te »… ako o njemu želimo govoriti,moramo sezadovoljitislikamaiprispodobama,gotovoonakokakojetoureligioznomgovoru.Naučilismo,dakle,opreznijeseophoditipremajezikuiuvidjelismodatobožnjaprotuslovljamogubitiobrazloženanedostatnošćuinedorečenoš­ćujezika.«18

1.3.2. Neodrživost pozitivističkoga i materijalističkog stajališta

Pozitivistisusvojedobnoponudilijednostavnorješenjeoodnosufizičkogaimetafizičkoga,premakojemubisvijettrebalopodijelitinaonoštosemožejasno reći ionoočemubi trebalo šutjeti.O tomegovoriLudwig Wittgen­stein (1889.–1951.)uuvodusvogaglasovitogdjelaTractatus logico­philo­sophicus (1921.)gdjeodbacujeietikuimetafizikunezbogtogaštoonenebi imalenekakvaobjekta, većukolikopripadajuu»das Mystische«, jer jeposveneizrecivoineizrazivo,teseotomemožesamošutjeti.Metafizikaje, 

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti181

zaWittgensteina,nadnaravna,anašeriječimoguizražavatisamočinjenice:»Onoštoseuopćemožereći,možesejasnoreći;očemusenemožegovoriti,o tome treba šutjeti.«19Šutnjabi se,ponjihovumišljenju, trebalaodnositinareligioznesadržaje.NatoodgovaramoriječimaW.Heisenberga:»Među­tim,nemaluđefilozofijeodove.Jer,gotovoništasenemožejasnoizreći.Akosesvenejasnoukloni,vjerojatnopreostajusamopotpunonezanimljivetautologije.«20K.Poppersmatradalogičkipozitivizamsamogsebedovodidoapsurda.Naime,njegovosredišnjenačelo,načeloverifikacije, radikalnizahtjev za provjerljivošću u empiriji, u iskustvu, ne bi odstranjivalo samometafizičkeiskaze.Onobiistodobnouništiloiempirijskehipoteze,atimeisvekolikuprirodoznanstvenuspoznaju:»Pozitivističkiradikalizam,zajednosmetafizikomuništavaiprirodnuznanost!«Zašto?Zatojernivećinaprirodo­znanstvenihstavovanijeempirijskiprovjerljiva,pabiihvaljalootklonitikaoprividneiskazei»metafiziku«!»Nizakoneprirodenijemogućelogičkisvestinaelementarneiskustvenestavove.«ZatosePopperizjašnjavaprotivWittgen­steina:»PrimijeniliseWittgensteinovkriterijsmisladosljedno,tadaiprirod­nizakoni,kojih jepronalaženje ‘najvišizadatak fizičara’ (Einstein),bivajubesmisleni.«21UkontekstusvegarečenogačiniseopravdanomkonstatacijaB.Pascalakadkaže:»Krajnjijeuspjehrazumanjegovopriznanjedapostojibeskrajnomnogostvarikojeganadilaze;onpokazujesvusvojuslabostakonedođenido togasaznanja.Paakogaprirodnestvarinadilaze, što rećionatprirodnima?«22

Važno je istaćičinjenicudasuprirodoslovciposljednjihdesetljećauvidjelidasenikakonemožerećidasedomenarealnogailistvarnogaprotežesamodotledokleseprotežeznanost,tj.općeznanje.Naime,kakokažeV.Bajsić,imasadržaja

»…kojisesamoteško,jedvailinikakonemogupoopćiti,ukolikosujedinstveniilisu,možda,iopći,alisenemogustavitiuprikladanopćioblik,tj.nemogusepriopćiti.(…)Misamismo,kaoosobesasvojomjedinstvenompoviješću,neštoneponovljivo, temožemopastipodneki 

12

Odoprinosuznanstvenikauspostavidijalogaizmeđu prirodoslovnih znanosti i teologijeopširnijeusp.I.Kešina,Znanost, vjera, etika, str.51–64.

13

Isto,str.38.

14

JednostavnostprirodnihzakonakojejeotkriodovelajeEinsteinadotogareda,atimeidoBoga. Premda osobno nije bio navezan naodređenu religioznu tradiciju ikaoSpinozinučenik nije vjerovao u osobnoga Boga, zanjega je razdvajanje religije i prirodoslovljabilonezamislivo.

15

Usp.AlbertEinstein,»NaturwissenschaftundReligion« (prviputobjavljenogodine1952.),aovdjeu:Hans­PeterDürr(ur.),Physik und Transzendenz,ScherzVerlag,Bern1986., str.71–78,osobitostr.71–73.

16

Isto, str.75.

17

WernerHeisenberg,»Naturwissenschaftlicheund religiöseWahrheit«, u:Werner Heisen­berg, Schritte über Grenzen,Piper, München–Zürich1989.,str.303.

18

Isto, str.313.

19

Ludwig Wittgenstein, Tractatus logico­phi­losophicus, Tagebücher 1914–1916, Philoso­phische Untersuchungen, Suhrkamp, Frank­furtamMain1984.,str.9.

20

Werner Heisenberg, »Positivismus, Me­taphysik und Religion«, u: H.­P. Dürr (ur.),Physik und Transzedenz,str.317.

21

Usp.HansKüng,Postoji li Bog,Naprijed,Za­greb1987.,str.97–98.

22

Blaise Pascal, Pensées. Über die Religion und über einige andere Gegenstände, Verlag LambertSchneider,Heidelberg1978., frgm.267,str.139.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti182

općipojamtekakoseiznasodstraniapstrakcijomonoštojekarakterističnoupravozatajnašjedinstvenija.«23

Nadalje, kao što je već rečeno, znanstvenici suuvidjeli dapredmet njihovaistraživanjanijevišesamosvijetneposrednogiskustvanegosvijetdokojegadolazeposredstvomsuvremenetehnike,paimnijeziksvakodnevnogživljenjanemožebitidostatan,većsemorajuzadovoljavatislikamaiprispodobama,go­tovoonakokakotočinimoureligioznomgovoru.PrirodoslovnaznanostjeodvremenaGalileijadodanasotkrilamnogezakonitostikojevladajuuprirodi,alisepokazalodasaširenjemlepezespoznajarasteistupanjapstrakcija,asnjimipoteškoćaurazumijevanju.Zahtjevzaobjektivnošću,kojijedugovremenabiopretpostavkasvakeprirodoslovneznanosti,osobitoukvantnojmehanicinapod­ručjufizikeatoma,moraojebitijakoograničen.Dabisepravilnoopisalepo­javeusubatomskomsvijetu,važnojeuobziruzetiineminovnifizičkiutjecajpromatrača.Upravoo(ne)umiješanostipromatračakaoograničenjuznanosti,aliujednomznatnoširemsmislu,raspravljamousljedećempoglavlju.

2.Umiješanostpromatračaiizbjegavanjeumiješanosti

Utjecaj stajališta promatrača na opis procesa koji se proučava je u vezi sonimopćeprihvaćenimstavomdajezaproučavanjebilokogapredmetatajpredmetpotrebnoodvojitiodpromatrača,kakobigaovajmogaopodvrgnu­tiobjektivnomeksperimentalnomispitivanju.Pritome»odvojiti«nijesamo»neutjecatifizički«napredmetproučavanjatijekommjerenja,negojetoistvarizborastajalištaizkojegasepromatra.Dakle,izpotrebezaobjektivnomodvojenostimorapromatračprijepočetkaproučavanjaizabratisvojpoložajiuopćeodnospremapredmetupromatranja.Temaodvojenostipromatračaodobjektaproučavanjakaopreduvjetazaobjektivnostnaraznejenačineprisut­naumnogimznanstvenimifilozofskimpromišljanjima.24

U traženju uvjeta za objektivnu odvojenost promatrača od objekta prouča­vanjatrebalobiseoslanjatinaneštoštojesigurno,baziranonanajširemeks­perimentalnomiskustvu–akotakvoiskustvoufiziciuopćepostoji.Takođerjepotrebnodazaključakopostojanjuuvjetazaobjektivnuodvojenost,izve­deniztakvogiskustva,budetolikoopćenitizdravorazumskiprihvatljiv,dabacisigurnosvjetlonapitanjeimalitakvihuvjetaizahumanističkeznanosti.Unastavkuiznijetćeseargumentipremakojimaseobjektivnostpromatračauvjetujenjegovimstajalištempremaobjektuproučavanja,apojavljujesevećuNewtonovojmehanici.Tasemehanikamožeuzetizaprototipegzaktneekspe­rimentalnoutemeljeneznanosti,jerjeupravoonanajvišedoprinijelasamompočetku ibrzomrazvitkucjelokupnemoderneznanostiodpočetkaXVIII.stoljeća.Nopokazatćesedasličnomtipuuvjetovanjaodnosnoograničenjapodliježeitermodinamika,paidrugefizikalneznanostiiznanostiuopće.UNewtonovojmehanicijepredmetproučavanjagibanjetijela,opisanihpri­bližnokao»materijalnetočke«.Tosamoznačidaimsevlastitedimenzijepriopisugibanjamoguzanemaritiuodnosuna(punoveća)rastojanjakojapre­valjuju.Osnovnizakonovemehanikejetzv.DrugiNewtonovzakon,kojipo­vezujesilunatijelokaovanjski mehanički utjecaj,sapromjenommehaničkog stanja tijela(sapromjenomnjegovebrzineusekundi).Zatijelokonstantnemasetojezakon

F=mΔw/Δτ

gdje je Fsila,mmasa,Δwpromjenabrzine,aΔτ proteklovrijeme.Sila,vri­jemeibrzinauovojdobropoznatojjednadžbidefiniranesunezavisnoodnje,

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti183

takodaonapredstavljazbilja(novi)fizičkizakonmeđunjima,anenaprimjersamodefinicijujedneodnjihprekoostalih.Međutim,akojedanarelacijaosnovnizakonNewtonovemehanike,azoveseDrugim,štopredstavljaPrviNewtonovzakon?Umaloslobodnijojinter­pretaciji,tojeonajpokomesetijelogibakonstantnombrzinomakonanjeganedjelujenikakvavanjskasila.NaprvipogledonuodnosunaDrugizakonnijenezavisan, jerslijedi iznjegazaF=0.Noovdjeseradio tomeda jeizborstajalištazamehaničkoproučavanjetakovažan,dajeupravotajizborpredmetPrvogNewtonovogzakonamehanike.Uinterpretacijitogazakonauovomradu,Prvizakonsamodefinirasustavreferencije,tj.stajališteizko­jegapromatračvididasetijelogibakonstantnombrzinom,akonatijelonedjelujusilamadrugatijela.I teknakonzadovoljenjatogaPrvogzakona, tj.nakonpravilnogizborareferentnogsustavakaostajališta,vrijediimožeseuopćeotkritiDrugiNewtonovzakon.Samoutompoložaju–poovdjeusvo­jenojterminologiji–promatračje»neumiješan«ili»objektivan«,areferentnikoordinatnisustavukomesenalazizoveseinercijalnisustavreferencije.Udrugim sustavima referencije promatrač stvarnim silama dodaje prividne itakoutječenastvarnuslikudogađaja(iskrivljujeje).25

Drugi Newtonov zakon predstavlja se često kao apsolutni prirodni zakon–neovisanodpromatrača–anije.Ontražiprethodnudefinicijuodnosapro­matračapremapredmetu istraživanja. Iupravose tajodnosdefiniraPrvimzakonom.UEinsteinovoj teoriji relativnostipotvrđena je iproširenaulogabiranjastajalištapromatrača,paisamizboručinjenPrvimNewtonovimza­konomriječima,dasesvizakoniprirodeizražavajujednakouinercijalnimkoordinatnimsustavima.

2.1. Kriterij neumiješanosti stajalištem u termodinamici

Polazećiodtogadajenačeloneumiješanostistajalištemtemeljnipreduvjetzaotkrićezakonaiudrugimegzaktnimznanostima,N.NinićusvomdjeluUvod u termodinamiku pokazujedavaženjetzv.Prvogravnotežnogpostulataigraulogukriterijaneumiješanostizapromatračautermodinamici,shvaćenojkaofundamentalnojfizikalnojznanostineovisnojodmehanike.26 Taj zakon u slobodnojinterpretacijiglasi:Bilokakvomaterijalnotijelo,prepuštenosamosebi,prijećićespontanou»ravnotežnostanje«,kojesetijekomdaljnjegpro­

23

VjekoslavBajsić,»Graničnapitanjateologijeiprirodnihznanosti«,u:V.Bajsić,Granična pitanja religije i znanosti,str.168.24

Akobisedržalipraviladasetapromišljanjamakar i sažeto rezimiraju idaseodadužnopriznanje njihovim autorima, to bi uvelikeolakšalo posao recenzentima.No s obziromna veličinu takvog posla rezimiranja, to bipravilobiloiapsolutnoeliminirajućezasva­kogapisca,osimzauskikrugerudita.Zatojepotrebnodarazmatranjeunastavkunebudeprocjenjivano po kriteriju citiranja uglednihprethodnika, nego po svježini ideje, ako jeima.

25

Naprimjerletpticesemožepromatratistla,amožeikrozprozorautomobilakojijuripo

hrapavomikrivudavomputu.Ovajdrugipro­matrač registrirat će drugačije gibanje pticenego onaj prvi. No samo će zapažanje pr­vogbiti»objektivno«,jerćeponjemusvakapromjenabrzinepticebitipovezanasnekimvanjskimmehaničkimutjecajemnapticu,kaoobjektivnimuzrokom.Stajalištedrugogpro­matrača neće omogućiti otkrivanje toga pri­rodnogzakona,jerćeon–suprotnoDrugomNewtonovomzakonu–registrirati(prividne)promjenebrzineptice,bezmehaničkogutje­caja okolnih tijela. U tome smislu njegovostajalištenećebitiobjektivnoinećeomogući­tiotkrivanjeDrugogaNewtonovazakona.

26

Usp.NevenNinić,Uvod u termodinamiku i njene tehničke primjene,FESB,Split 2008.,str.20.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti184

matranjanećenikadmijenjati.A»prepuštenosamosebi«značiizoliranooddjelovanja susjednih tijela bilo kojim oblikom rada ili toplinom. Spontani procesiunekomsustavuprepuštenomsamomsebizatosezovuineravno­težniinepovrativi.AnalognorazmišljanjuuNewtonovojmehanici,utermodinamicijezadovo­ljenje ovoga zakonapreduvjet za ispravanpoložaj promatrača potreban zaotkrivanjeostalihzakonatermodinamike.Tizakonisuredom:Drugiravno­težnipostulat(ofenomenupostojanjatemperature),zatimPrvizakontermo­dinamikekao zakonopostojanju jedne izravnonemjerljiveveličine stanja–unutarnjeenergije(kojaseuizoliranomsustavuodržava)–iDrugizakontermodinamikekaozakonopostojanjujošjedneizravnonemjerljiveveličine–entropije.27

Upoložajuobjektivnogpromatračatermodinamičkihfenomenajesvakiči­tateljkojipromatranpr.čajušalici,ikojijeupravoubaciošećer,promiješaogaiizvukaoizčajažličicu–prepuštenimasamimasebi,učajuišalicićeseodigrati spontani procesi otapanja šećera i strujanja do potpunog smirenjaobataprocesaiuopćesvihprocesa.Izoliraniodostatkasvijeta,onibiostaliunepromijenjenomstanjupotpune»unutarnjeravnoteže«,svedoknanjihnebidjelovalikakvimvanjskimutjecajem.Utomsusmislusvispontaniprocesi»neravnotežni«iistovremeno(bezintervencijeizvana)»nepovrativi«,analog­nonepovrativu tijekuvremena.Promatračkojividiovakavspontaniprocesčajaišalice,akojegaseopispoklapaspredviđanjemnavedenogPrvograv­notežnogpostulata,jestobjektivan,tj.kvalificiranzaistraživanjeiotkrivanjeiliprimjenuostalihtermodinamičkihzakona.Položajtakvogpromatračaili»sustavreferencije«utermodinamicijenepokretanuodnosunapromatraniobjektucjelini(strogoformulirano:nepokretanzanjegovcentarmaseibezrotacijeokotetočke).Uprimjerusčajemibezovdjenepotrebnogstrogogizražavanja,promatračćeustvrditispontaniprestanaksvihprocesasamoakojenepokretanuodnosunačajsašalicom.Izvantogapoložajapromatračnebibioobjektivan.Toznačidanebimogaootkritizakonetermodinamike,biobiumiješantakoštobistvarnostidodavaoprividzavisanodsvogneobjektivnog»kutagledanja«.28

Imalipraktične,amoždaikakvetemeljnekoristiodiznijetogakutagledanjanavažnost osiguranjaneumiješanosti promatračaprijenego štoonpokušaformuliratitemeljnezakone?Kaoprvapraktičnakoristnamećeseonaizteh­ničketermodinamike,uprimjeniPrvogzakonanatzv.protočneprocese.Uvelikojvećinimodernihknjiga iz termodinamikepostupaseotprilikekakoslijedi.Promatrajućiprocesukomenekifluidstrujikrozbilokakavstrojiliuređajnetražisepoložajpromatračaukomebitajpromatračmirovaouod­nosunapromatraniobjektucjelini.NaimesamotakavpoložajbizadovoljioPrviravnotežnipostulatkaokriterijispravnostipoložaja.Umjestotogazauzi­ma sepoložaj promatračauodnosunakojega je objekt promatranja samofluidkojistrujikroztzv.»kontrolnivolumen«kojijesamogeometrijski,anematerijalniobjekt.Takopromatračnemapredsobommaterijalniobjektkojibikaocjelinamirovao.Samo jeprvaposljedicaovakvogpristupa tadasezboggibanjaobjektapromatranjakaocjelinenanjega–umjestoPrvogzako­natermodinamike–moraprimijenitiopćizakonoodržanjuenergije.Postojidrugačijipristup29ukomesenepromatrasamstrujećifluidnegokombiniraniobjektkojisesastojioduređajakrozkojifluidprotječeiodmalogdijelapro­tječućegfluida,apromatračmirujeuodnosunatežišteobjektaucjelini.Malopojednostavljeno,tajobjektčinimalidioprotječućegfluida+stroj.Iakosurezultatidobiveniuovadvarazličitaopisanapristupaformalnogotovojedna­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti185

ki,razlikapostojiinijesamonačelna.Naime,samosepodrugom,termodi­namičkiispravnompristupu,možetočnointerpretiratifizičkisadržajtehnički važnogpojmaenergijeprotočnogsustavapojediničnojkoličinifluida,zvaneentalpija.Ovapraktičnarazlikaukoristpoštovanjaispravnogpoložajapro­matračaimasvojepozitivnekonsekvenceiulakšemmjerenjuveličinakojimase karakterizira realni proces i u razradi analize realnih protočnih procesatakozvanommetodomrastavljanjanaelementarneprocese.30

Svi spomenuti detalji iz tehničke primjene termodinamike služe samokaoilustracijanekihmanjeilivišepraktičnihkoristiodispravnogpoložajapro­matrača, kao neumiješanog u proces koji promatra.Detalji te primjene zaovajradnisubitniidovoljnojeznatidapostoje.Međutim,načelnajekoristodobraćanjapozornostina(ne)umiješanostpromatračautermodinamicivećaodsametehničkekoristi.Eksperimentalnoiskustvonaosnovukojegajefor­muliranPrviravnotežnipostulatizanjimzakonitermodinamikemoglibi,posvojoj općenitosti, biti upravoononajšire eksperimentalno iskustvo kakvojeuuvodudrugogapoglavljaovogaradatraženo.Onojeuovomraduoslo­naczaistraživanjegdjezavršavaneumiješanost,agdjezapočinjeumiješanostpromatrača,kaocrtakojuznanostiustvarinemoguprijeći.Naograničenjutipaumiješanostipromatračauznanostimehanikezadržatćemoseusljede­ćemdijelurada.

2.2. Paradoks brijača i njegova mehanička analogija

Premaiznijetom,umiješanostpromatračaupojavukojasepromatranemorabitisvojimfizičkimutjecajemtijekommjerenja,nitisamimsvojimfizičkimpoložajemuodnosunapojavu,većibilokakvomsvojomskrivenimumije­šanošćuuono štoproučava.U takvomslučaju, inače logično razmišljanjepromatračadovodidokrivihzaključaka.Naskriveneumiješanostimoguse,prema interpretacijikojaslijediunastavku, svestimnogi takozvani logičkiparadoksi.Zadržimosedetaljnijesamonajednomodnjih,akojiimasvogarafiniranogmehaničkoganalogona.Riječjeo»paradoksubrijača«kojimjeBertrandRussell zornoopisaoproblemdefiniranja jednogpojma iz teorijeskupova.Utomparadoksu31 riječjeoiskazukojimsedefinirabrijač»kojibrijesveonekojinebrijusamisebe«.Naime,takaviskazjeproturječanjerbiisambrijačmoraonegdjespadati:akospadauonekojisebrijusami,nevalja,jerondabrijeinekogaizvanskupaizsvogaiskaza.Adaspadauonekojise

27

Entropija je veličina stanja poput energije,tlakailivolumena,alikojaimasvojstvoslič­noonomekojesepripisujeivremenu:usvimrealnim procesima nekog izoliranog sustavaonastalnoraste,pajeentropijatakvogsusta­va jedan brojčani pokazatelj nepovrativostisvihrealnihprocesa.

28

Što je termodinamika?Onajeznanostkom­plementarnamehanici:dokmehaničkiproma­tračproučavagibanjatijelakaocjelina,termo­dinamičkiproučavaostaleprocesetijela.Tosusviosimgibanja tijela, jergibanje tijelakaocjelineizsvogapoložajavezanazatijelooninevidi.Osimnanepovrative,spontaneprocese poputonogaučaju,zakonitermodinamikeseodnoseinaonedruge,ravnotežne(povrative)procese.Oni seodvijaju samozbogvanjskih

utjecaja.Naravnodapostojeibrojnekombi­nacije,npr.neravnotežniprocesikojiseodi­gravajutijekomdjelovanjavanjskihutjecaja.

29

Odetaljimadrugačijegpristupa,ukojemujezadovoljenPrvi ravnotežni postulat, usp.N.Ninić,Uvod u termodinamiku i njene tehničke primjene, str.106–108.

30

Usp.isto,str.258–263.

31

Oovomparadoksu usp. npr.M.Gardner,A nu­ka dogadajtsja!,Mir,Moskva 1984., str.22–31.(Naslovoriginalaje:Gotcha – para­doxes to puzzle and delight,W.H.FreemanandComp.,SanFrancisco1982.)

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti186

nebrijusami–ispaobiizteskupinečimbiseobrijao.Kadbigaobrijaonetkodrugiizskupine,ilikadasenebibrijaouopće,nebimogaorećidabrijesvekojisenebrijusami.Rješenje»paradoksabrijača«injemuekvivalentnihilianalognih,traženojenarazličitenačine.IsamRusselljeskorocijelegodine1903.i1904.potrošionaborbusparadoksima,ali,premanjegovimriječima,bezvidljivihznakovauspjeha.32

Jednorješenjetogaproblemapredloženojekasnije,aliserješenjemožeizra­zitiipomoćuovdjeuvedenogpojma(ne)umiješanostipromatrača.Onojeutomedabihipotetskibrijačmogaopostojatisamokadbibio»neumiješan«(naprimjermarsovac,komenerastebrada).Nokakojebrijačisamdioreal­nopostojećegsvijetaonihkojimarastebrada,onjeneminovnoumiješan.Ikaodio jedinopostojećegsvijetaonihkojimarastebrada,onne može dati temeljan, a suvisao iskaz o brijanju zato što je umiješan, jer se i sam brije. Uztosvakakoidečinjenicadazaključakoumiješanostivrijedisamozatoštojerastbradebitanzabrijanje;potomerastubrijačjenabitannačinisamdiosvijetaokojemujepokušaodatiiskaz.Prijeđimosadanafizikalnianalogonovogaparadoksa.Mehanika33 je na bitan načinvezanazanepovrativeproceseprekosatovakojiregistrirajutijekvre­menauDrugomNewtonovuzakonu.Uovomeseradupolaziodtogadajeupravonepovrativostneodvojivaodpojmavremenanaistinačinnakojijeivlastitirastbradeneodvojivodbrijača.Iskustvenaosnovazaovojesljedeća:nemanijednoguređajazamjerenjevremenaukometijekvremenanijepro­porcionalantijekunekognepovrativogprocesa,iobratno:svakisenepovra­tiviproces,utočnodefiniranimokolnostima,možeuzetizaetalonproteklogvremena.Zbogtogajezaključaksukladandanomrješenjuparadoksabrijačaslijedeći:Mehaničarnemožedatitemeljaniskazonepovrativimprocesimajerisamamehanika,prekokorištenogpojmavremena,nijeobjektivniarbitarnegodioistogsvijetanepovrativihprocesa.Sdrugestrane,termodinamikaunepovrativeprocesenijeisamaumiješana,iakosenjimabavi(povrativiprocesi,kojimasetakođerbavi,samosujedangranični slučaj nepovrativih). Stajalište sa kojega to čini jamči joj neumi­ješanost, a definirano je njenimPrvim ravnotežnim postulatom.Zaključaksukladantomeje:Termodinamičarneoperiraspojmomvremenaunepovrativimprocesima.Ononepovrativimprocesima,nakonštoosiguraneumiješanost,možedatiteme­ljaniskaz.Tajiskazjeuotkrićuveličinakojesubrojčanamjerazaveličinuproteklognepovrativogprocesa.Međutimveličinamamožeseodabrationakojajeekvivalentnaproteklomvremenu.N.Ninićuvećspomenutomdjelupokazujedajetakvaveličinapromjenatzv.radnesposobnostisatainjegove»okoline«skojomfizičkikomunicira.34

Premasvemurečenom,kakonepovrativosttakoitijekvremenavezujuseis­ključivozaspontaneproceseutijelima.Pritomeseumjesto‘tijelo’i‘procesi’ili‘termodinamičkiprocesi’kažejoši‘makrotijelo’i‘makroprocesi’kakobisenaglasilodasenemislina(mikro)procese»gibanja«mikročesticaodkojihsetijelasastoje(molekula).Premaargumentacijidetaljnijeiznijetojuspomenutojknjizi,samimikroprocesinisugibanjamikročesticaunewtonov­skomsmisluinisuprocesiusmisludogađajauvremenu,većsamomoguć­nosti.Realizacijanekeodmogućnostinamikroraziniznakjedaseodigraonekimakroproces,akonigdjedrugdje,ondapriregistracijimikroprocesa. I samobitarealizacijajedneodmikromogućnostibilamakroprocespovezansprotokomvremena.35

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti187

2.2.1. Rafinirana umiješanost u statističkoj mehanici

Utakozvanojstatističko­mehaničkojinterpretacijirastaentropijeunepovra­tivimprocesimaimamoprimjerlogičkinekorektnogizborastajalištazame­haničkogpromatračaizprethodnogpoglavlja.Timizboromkršisekurzivomistaknutizaključakorješenjuparadoksabrijača.Ovdjegreškanijeuizboruovogilionogreferentnogsustavazapromatrača,negojeutomedajevrije­me kao »sredstvo« kojim operiramehanički promatrač »zalijepljeno za« ineodvojivoodnepovrativogprocesa–pojavekojutimsredstvomproučava.Naime,vrijemeτ,kojeseuvrštavauDrugiNewtonovzakon,faktičkijeonoštopokazujusatoviilijeproporcionalnoonomštopokazujusatovi.Novećjepokazanodasetomožeizrazitikaopromjenajedneodtermodinamičkihve­ličinausustavusat+njegovaokolina,točnijekaogubitakradnesposobnostisustavasat+okolina.Zatoseradsataucjelini,kaonidruginepovrativipro­cesi,nebismjeliobjašnjavatipomoćumehanike,ukojujetermodinamičkinepovrativiprocestogaistogsatavećugrađenkaovrijeme.Uovomraduse,istina,polaziodupotrebepojmavremenaunewtonovskojmehanici,alijepojamvremenaštogaregistrirajusatoviugrađen,kaoštojevećspomenuto,iurelativističkumehanikuiukvantnumehaniku»gibanja«mikročestica.Veomapojednostavljen,alivrlosavjestanprikaznekihspeci­fičnostioveposljednjedanjeudjeluR.FeynmanaThe Character of Physical Law.36

2.3. Rafinirana umiješanost u Prvom zakonu termodinamike

Uznanosti termodinamikenailazisenajoš jedan,posebanoblikrafiniraneumiješanostipromatrača.Umnogimsesveučilišnimudžbenicima,paiinačeizvrsnim,Prvizakontermodinamikeinterpretirakaoposebanslučaj»općegzakonaoodržanjuenergije«.Općizakonoodržanjuenergijemogaojebitiformuliranteknakoneksperimentalnoutemeljeneformulacijetrijunjegovihdijelova: održanjamehaničke energije tijelakao cjeline,Prvog zakona ter­modinamike(zapromatračavezanogzacentarmasepromatranogsustava)iodržanjaenergijepriinterakcijamairaspadimamikročestica.Itočnojedajepotomezakonoodržanjuenergijemogaobitiprihvaćenkaootkriveniopćizakon, koji u posebnim dijelovima fizike ima svoje posebne oblike.No uovomozbiljnomosporavanjutakvogpostupkaradiseonečemdrugom:općaformulacijaoodržanjuenergijenijemogućaizvanposebnihznanosti,jersepojamenergijeizvannjihnemožekoličinskidefinirati.Dakle,izricanjemop­ćegzakonakaouopćenjaposebnihgubiseuistomtrenutkunjegovkonkretnisadržaj.Polazakodopćegzakonaoodržanjuenergijemanifestacijaje,prematome,pukevjereunešto štonijedefinirano i što senemožemjeriti.Zato

32

Usp.BertrandRussell,Philosophical Develop­ment,Reprint:AllenUnvin,Winchester(MA)1975.

33

Newtonova,aliuovomepogleduisvakadru­ga mehanika.

34

Usp.N.Ninić,Uvod u termodinamiku i nje­ne tehničke primjene, str. 263–271. Naime,sustavkojijeubilokakvojunutarnjojneravno­teži,pajespontanosmanjujeuneravnotežnim

procesima,imanekuodređenusposobnostdaizvrši rad– radnusposobnost (i spontano jesmanjuje). Na tome tragu je i veza gubitkaradnesposobnostistijekomvremena.

35

Opširnijeusp.isto,str.268.

36

Usp.RichardFeynman,Osobitosti fizikalnih zakona, Školska knjiga, Zagreb 1986., str.120–139.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti188

jeprisutnosttakvedefinicijeumnogimozbiljnimtečajevimatermodinamikeustvarizaprepašćujuća.37

IzravnonaeksperimentimautemeljeniskazPrvogzakonatermodinamikepo­stojiiizloženjenpr.uknjiziMaxaPlancka,Treatise on Thermodynamics.38 UnjegovuiskazuPrvogzakonasene polazi od nego dolazi do zaključkadapostoji»unutrašnjaenergija«kaoveličinastanjakojasetimzakonomdefini­ra.Onabaškaotakvaimasvojstvodaseodržavauizoliranommaterijalnomsustavu.Tootkrićejenačinjenoiakojesamaunutarnjaenergijaizravnone­mjerljiva.ZatojePrvizakonizvanrednoeksperimentalnootkriće,kojeprotivzdravograzumanetreba»osuvremenjivati«zamjenjujućigazavjerovanjeuneštonedefiniranouopćemzakonuoodržanjuenergijekaopolaznom.Akoseodtakve»vjere«ipakpolazi–bilozbogintelektualnogkomoditetabilozbogvlastitevolje–predstavljatojošjedanoblikmiješanjadotičnogpromatračauonoštopromatra.Akakvajeznanostfizikaukojojjetemeljnizakonoodr­žanjuenergijeutemeljennavjeriuneštoštoniuformulaciji,niprijenje,nijeuopćedefinirano?Navodimosamojedanodmnogihprimjeraulogetakve»vjere«ufizici.Tojecitatizjednogpoznatogudžbenikatermodinamikekaodijelateoretskefi­zike na fizičkim i fizičko­matematičkim fakultetima u bivšemSovjetskomSavezu.39AutoruuvodusvogadjelapreuzimacitatizEngelsoveDijalektike prirodepakaže:»Suvremeneprirodneznanostibilesuprisiljeneposuditiizfilozofijepostulatoneuništivostigibanja;beztogapostulataprirodneznano­stidanasnemogupostojati.«40Nadalje,uudžbeniku,polazećiodfilozofskevjereutu»neuništivostgibanja«,uvodipojam(unutarnje)energijeiusamutermodinamiku–idaljejošuvijekkaoizravnoneodređeninemjerljiv!Ko­načno, tekosamnaest stranica iza togamjesta,navodi se i samPrvi zakontermodinamike.Onjeovdjesamoposlužiokaopovijesnipovodzaizricanjetobožepunoopćenitijegzakonadijalektike,ustvariunaprijedoktroiranogza­konabezkonkretnogsadržaja.Pritome(opetzbogumiješanostiznanstveni­ka!)nemožemobitisigurniniutokolikojeodnapisanognametnuto,akolikojenjegovoslobodnomišljenje.

2.4. Širi značaj pojma (ne)umiješanosti

OpćeprihvaćenistavopotrebizaneumiješanošćupromatračauprethodnimpoglavljimajekonkretiziranutermodinamiciiuNewtonovojmehanici.Po­kazanojedajeutimznanostima,avjerojatnoiudrugimegzaktnimprirod­nimznanostima,mogućekoličinskirazlikovatiobjektivneodneobjektivnihstajalištazapromatrača.No,kolikojepoznato,analognorezoniranjeikoli­činskorazlikovanjenijenikadaprovedenouznanostimaočovjekuiufilo­zofiji,paseovdjepretpostavljadaganijenimogućeprovesti.Kao razlogbi semoglanavestineizbježnaumiješanostpromatračau timznanostima iufilozofiji.Unjimaproblemnijesamounepotpunojobjektivnostinegoiutomedapromatračnemoženiznatiučemunijeobjektivanjeruprotivnomnebinibioumiješan.Štojenjegovaumiješanostrafiniranija,težejujeotkriti.Njegoveteorijemogubitivrlorazrađeneupunopogleda,apogreškaprikrive­na.Povijestovihvažnihznanostiifilozofijetenjihovihpraktičnihprimjenaurazličitimdruštvenimsustavimapotvrđujeovakavzaključak.Zatorazličiteteorijeidoktrineizovihpodručjanebitrebalepretendiratinavaljanostuna­prijed,prijenjihoveprimjeneuživotnojpraksi,nitibiseutojprimjenismjelopolazitiodnjihovenačelnetočnosti.ČinisedasetakavzaključakdobroslažesastavompapeIvanaPavlaII.,unjegovoj enciklici Fides et ratio, gdjekaže:

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti189

»Postignutirezultati(uznanostima)ipaknetrebajuzasjenitičinjenicudajesamrazum,uprav­ljennaistraživanječovjekakaosubjektasamosjednestrane,izgledasasvimzaboraviokakojetajističovjekuvijekpozvannapredovatipremaistinikojaganadilazi.Bezodnosapremanjojsvakiječovjekizložensamovlastitojprosudbi…«41

Ovimsezaključcima,ipak,nimalonepodcjenjujeoslanjanjenanaravnemoćirazuma,akotajrazumnesamo(mnogo)znanegoznaizasvojaograničenjapoputumiješanosti.Granicenakojeseupodručjuznanostiovdjeukazujenisudalekoodnašesvakodnevice.Onesuupotrebisvakeegzaktneznanostidadefiniraneumi­ješanostajalištepromatrača (kaoovdjeumehanici iu termodinamici) teujasnomuviđanjudatonaistinačinnijemogućeuhumanističkimznanostimai u filozofiji. Iz navedenoga je jasno da se u najmanju ruku u njima »mi­saonesmijeodcjepljivatiodegzistencije«.Uzovonačelnoograničenjesvihznanosti, postojala bi ipak imogućnost izlaza iz toga ograničenja.Ona bibilauprocjenirezultatasvaketeorijepodugogodišnjemkritičkomiskustvu,uključujućituivjerskoiskustvo.Uodnosupremaumiješanostipromatračaupromatrano,religioznijepromatračnasuprotnoj,točnije,komplementarnojpozicijiodznanstvenog:onsenetrebatruditidabudeneumiješan.Uodređe­nomsmislučakjesuprotno,akojetavjerakršćanstvo.Činisedasvijet,oddrugepolovineXVII.stoljeća,uglavnomizbjegavatra­ženjeskrivenihumiješanostiuznanostima.Egzaktneznanostisestalnošire,tehničkaprimjenatoprati,aonačelnomograničenjuumiješanostiidaljesemalogovori.I,dojamje,nerado.Nograniceznanstvenespoznajezbogumije­šanostipostoje,blizusunam,anedaleko,potpunosudostupnerazumuidefi­nirajuihznanosti,anereligija.Uvećiniznanostitosenenaglašavanajasanieksplicitannačin.TakvimstavomseširokojjavnostisugeriradavećcitiranePapineriječi,ponavljaneivariraneuvišeprilika,trebajubitishvaćenesamokaoželjeinesigurnefraze,anekaoznanstvenoosnovaneistine.

2.5. Neiskorišteno naslijeđe Newtonove mehanike

Razumljivjestavdaseuprirodnimitehničkimznanostimaignorirasveštosenemožepodvrgnutieksperimentu.Noistobitakotrebalobitirazumljivodasepažljivoeliminirasvakaumiješanostpromatračauonoštoseproučava,kaounewtonovskojmehaniciiliutermodinamiciuovdjedanojinterpretaciji.Ilidaseuvidiipriznadajetoudanojznanostinemoguće,tedaseotomepovederačuna,anesamošutiiradi.Newtonovamehanikaje,premaiznijetom,donijelanasvijetdvavelikadosti­gnuća:prvojefundamentalnauzročno­posljedičnavezasadržanauDrugomzakonu,temeljzasvekolikurazraduisilnetehničkeprimjenekojesuuslije­dile.DrugodostignućeNewtonovemehanikesadržano jeuPrvomNewto­novomzakonu,agovoriopotrebi imogućnostida sepromatračpostavi u 

37

Jedan slikovit prikaz neutemeljene upotrebeizraza‘energija’kaopojmabezsadržajadanje u:RichardFeynman,Vi se sigurno šalite gospodine Feynman!, Izvori, Zagreb 2007.,str.247–248.

38

Usp.MaxPlanck,Treatise on Thermodyna­mics, Dover publications, New York 1945.(reprint1990.),str.41–42.

39

Usp.IvanP.Bazarov,Termodinamika,Vyssha­yaShkola,Moskva1983.,»Uvod«,str.7.

40

Isto.

41

IvanPavaoII.,Fides et ratio – Vjera i razum, Kršćanskasadašnjost,Zagreb1999.,»Uvod«,str.5.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti190

objektivanpoložajprijeformulacijeDrugogzakona.TakvopostavljanjejeumehanicimogućejerjekriterijzanjegavaženjePrvogNewtonovogzakona.Ali,poukajedabianalognotrebalopostupitiusvakojznanostikojapreten­diradatisigurnerezultate.Tamogdjetonijenačelnomoguće,ufilozofijiiuznanostimaočovjeku,nepostojigranicaobjektivnostiimogućisurafiniranopogrešnizaključci,vidljiviteknakondugogodišnjeprovjeretihzaključakauživotnojpraksi.OvadrugavelikapoukaNewtonovemehanikenijebilatesrećekaoonaprva,dabudeobjeručkeprihvaćena iuzetauobzir.Naprotiv,u raznimformula­cijamairazradamamehanikekojesuuslijedilenakonNewtonaonanijeni­kadanašlamjesta.AkojeibilaspomenutakaomogućainterpretacijaPrvogNewtonovazakona,nijesenikadeksplicitnoizrazilanitijesteklabilokakvupopularnost.Tojedakakodoprinijelozanemarivanjugranicaumiješanostiudrugimznanostimaifilozofiji.Ravnojezanemarivanjučinjenicedačovjeknačelnonemožeznanstvenoopisatisvijetzatojersenemožepostavitimimonjegadabigapodvrgnuoeksperimentu.Cjelina sedaklemožeobjektivnoistražitiparcijalno,kaoizboromstajalištapromatračautermodinamiciime­hanici,alivišeodtoga,pomoćusamihznanosti,činise–ne.Neznamojelitoslučajnoiline,alistoljetnoapriornoodbacivanjeovakvogstavapodsjećaneodoljivonenaposljedicu,negonasâmsadržaj teološkogpojma»istočnoggrijeha«.

Zaključak

Izsvegaiznijetogmoguseizvestidvazaključka:1. Različiti iskazi o komplementarnosti znanosti i drugih oblika spoznaje,uključujućivjeru,nisusamoželjeilifrazekojeznanostimoguignorirati.2.Uzrazličitedrugegranicenakojeznanostimogunaići,postojeivrlokon­kretnegraniceprekokojihsenemožeprijećibezrizikarafiniraneumiješano­sti.Granicesuiliufizičkomstajalištupromatračapremapromatranojpojavi,iliuuključenostipromatračanabitannačinuonoštoproučava,ilijetopaknjegovavlastitavoljauinterpretacijionogaštojeotkrio.Tegraniceinjihovakršenjatrebajuznanostiprepoznatiipriznati,azatimihobjavitiipoštovatiizvlastitoginteresa.Uradujepokazanodaosvojimgranicama,vezanimzapoložajpromatrača,eg­zaktneznanostipoputNewtonovemehanike i termodinamikevoderačuna ieksplicitnoihizbjegavajubirajućiposebnepoložajepromatrača.Upozorenojenadvijepunomanjevidljiveumiješanostiutermodinamiciimehanici,ananeminovnuumiješanostsvojstvenuznanostimaočovjekuiufilozofijiukaza­nojesaznatnomheurističkomsnagom.No,dioznanstvenikateumiješanostikaoograničenjaneprimjećuje,dioiha priorineželizbogsvojihfilozofskihpreduvjerenjapriznati, a uoba se slučajapravi još jednapogreškadiskretneumiješanostivelikoganačelnogznačaja.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 117–118God.30(2010)Sv.1–2(175–191)

N.Ninić,I.Kešina,Umiješanostpromatrača–jednoodograničenjaznanosti191

NevenNinić,IvanKešina

The Observer’s Involvement – One of the Restrictions of Science

AbstractThe introductory part of the work deals with the relation between science and other forms of cognition which has undergone various phases throughout history. The first chapter analyses the stages through which the relation between faith, i.e. religion, and science has passed: unity in medieval synthesis, divergence and conflict, dialogue and complementarity. Much credit goes to Pope Pius XII with his encyclical HumaniGeneris (1950.) for the development of dialogue between religion and science. However, Pope John Paul II made the greatest contribution to the dialogical relation between faith and science. He believed that their relation could be of great value and that only the dynamic relation between religion and science could discover the limits that hold the integrity of both disciplines. In the same way, scientists, those of the theological­philosophical thought as well as those of natural sciences, especially physicists, have made a great contribution to setting up a dialogue between religion and science.This work is a step forward regarding the determinateness and concrete content of the limit that sciences cannot cross and beyond which is a space for other forms of cognition and for faith. The starting point is a standpoint that if one wants to study a subject, that subject has to be set apart from the observer, so that it can be objectively studied. In itself, that standpoint has been universally accepted in all sciences and in philosophy too, but it is too generalized to eliminate all the forms of interference and refined (which does not mean small) errors when drawing conclusions.It is established that in thermodynamics and in Newton’s mechanics one can precisely define such a standpoint of the observer, by which he/she is completely detached from the phenomenon he/she is observing and from which he/she is able to research the observed phenomenon objec­tively. Such a standpoint quantitatively differs from other standpoints, by which he/she would be “involved” with the phenomenon he/she is investigating. In the sciences in which it is possible to do that, laws that can be called “objective” are experimentally passed and adopted. But even in such sciences there are forms of involvement that may remain hidden for decades and longer. This work points at such three forms of discrete involvement in thermodynamics and mechanics. For the sciences in which a precise quantitative separation between the observer’s objective and involved standpoints was not possible, or is not principally possible, there cannot be safety of involvement and consequently of refined errors in rational concluding. Hence, with consider­able heuristic strength, the following conclusion is drawn: All sciences, including philosophy, should explicitly take and put forward a view that, by rational conclusions, it is possible to make a refined mistake in their areas of cognition and that there is room for other forms of cognition and for religion.

Key wordsscience,religion,conflict,dialogueandcomplementarity,thermodynamics,mechanics,observer