Pedagogija kao znanost istrazuje odgojni proeces i zato je taj proces, kao dio drustvene stvarnosti predmet kojim se ona bavi,proucava ga i unapredjuje. Dakle predmet prucavanja pedagoske znanosti je odogj ili oblikovanje, izgradjivanje covjeka kao ljudskog bica. Pedagogija je nastala od grčke riječi paidagogos. Paidagogos je bio rob koji je dijete svog gospodara vodio od kuće do škole, u igri i šetnji. Danas pod pedagogijom podrazumijevamo modernu društvenu znanost koja se bavi problemima proučavanja odgoja i obrazovanja djece i omladine u određenom društvu

Razvoj pedagogije: I : Prve refleksije o odgoju u antickoj poeziji:( Pored poezije mogu se naci I u prozi. To su dakle refleksje o odgoju. Takve refleksije nalazimo u Ilijadi I Odiseji.Misli o odgoju izrazavali su I narodni pjevaci, rapsodi u svojim pjesmama. Nalazimo ove refleksije I u nekim perzijskim djelima. II: Pojava pedagogijske teorije u sastavu anticke filozofije (Sustavne misli o odgoju izlozili su anticki filozofi. Prvi filozof s jasno izrazenim mislima o odgoju bio je Pitagora. U gradu Kretonu osnovajo je neku vrstu skole. Osim njega tu j jos I Protagora. Za ucenje su potrebne prorodne sposobnosti I vjezbanje. Sofisti predaju veliku ulogu vjezbanju.Prvi odgojni sistem izgradio je Platon, na temelju spartanskoga I atenskoga uzora. Izlozio ga je u svojim djelima Drzava I Zakoni. Djeli se na gimnasticki I muzicki, radi skladnog razvoja tijela I duha. Odgoj je primarni drzavni zadatak I potpuno je u njenim rukama. Teoriju o odgoju izlozio je I Aristotel u djelima: Politika I Odgoju ali ona nisu u cjelosti sacuvana. Temeljna svrha odgoja je moralno savsenstvo. III Poceci osamostljivanja u pedagoga humanista U razdoblju humanizma I renesanse pojavila se plejada mislitelja koji su se bavili teorijom odgoja, proucavali je I razvijalia neki su I prakticno ostvarivali svoje pedagoske postavke.. Period humanizma I renesanse oznacava pocetak osamostavljivanja pedagogije. Pedagogija renesanse istakla je zahtjev: razvijanje dječje aktivnosti i samorada, pridavanje velikog značenja intelektualnom razvoju mlade ličnosti. To je vrijeme kada se naglašava da učenje i nastava moraju privući dijete svojim sadržajima, a učitelj treba brinuti o djetetovim sposobnostima i interesima. Najpoznatiji od svih talijanskih pedagoga bio je Vittorino Rambaldoni da Feltre. On je prvi ostvario ideju škole u prirodi te je smatrao da lijep i privlačan izgled škole pomaže odgoju i učenju Svoju djecu na školovanje su mu slale najimućnije obitelji no on nije pravio razlike između bogataške i sirotinjske djece. U prvi plan stavljao je moralni odgoj i veliko je značenje pridavao odgoju primjerom. Težio je da upozna individualne osobine svakog djeteta da bi mogao prilagoditi odgoj. rancuski humanizam u pedagogiji najjasnije je izražen u djelima pisaca 16. stoljeća Rabelaisa i Montaignea.Francois Rabelais razvija široku sliku realističkog odgoja, kao potrebe novog vremena i življenja. On je u procesu učenja veliku važnost pridavao raspoloženju učenika i estetskom odgoju, a u nastavu uvodi i metodu razgovora te ekskurzije radi upoznavanja prirode. Španjolski humanist Ludovicus Vives odgojen je u duhu skolastike, a bavio se pravom, teologijom i pedagogijom. Iz područja pedagogije napisao je više rasprava, a najznačajnije pedagoško djelo mu je De disciplinis. Sadržaj nastave je proširio realnim predmetima, a pored klasičnih jezika uvodi literaturu i povijest.IV Izgradnja sustava pedagogijske znanosti: Najzasluzniji za izgradnju sustava je ceski pedagog Jan Amos Komensky, ima ogromnu ulogu u razvoju pedagogije. Izgradio je pedagoski sustav koji je I sad od velikog znacaja. Prema njegovim nacelima organizirani su odgojni sustavvi, skolstvo I nastavni rad u cijelome svijetu. Njegova djela: Didaktika, Velika didaktika I Malerinska skola prevedena su na mnoge jeizke I sluze kao osnova za organizaciju skolstva itd. Komensky je zasnovao stupnjevito školstvo za svu djecu:

1. od rođenja do 6.godine života (materinska škola)2. materinska škola za jezik kao za sve zajednička osnovna škola od 6. do 12. godine života3. od 12-18 godine života trajuća škola latinskog;4. od 18-24 godine života-univerzitet

V:Autonomija : Herbart je zacetnik te autonomije,pedagogija je normativna znanost a Herbert je zasniva na etici I psihologiji. Herbartov pedagoski sustav je sluzbeno prihvacen.Nakon njeg I herbertovaca nastupit ce razdoblje reformne pedagogije.

Temlejne odrednice pedagogijekse znanosti: 1.Smisao I karakter pedagog. Znanosti: je u proucavanju I unapredjivanju odgoja,odgojnog procesa kao sastavnog dijela drutvene stavrnosti. Temeljnja svrha j istrazii. Nastoji dati odgovor na pitanja sta je odgoj,od kada,kako je posta I sl. To je deskriptivna funkicja. Postavlanje,predlaganje neke znanstveno kriticki prihvacene postavke,zakonitoosti u obliku zahtjeva za unapredjivanje te stvarnnosti, to je normativna funkcija. Ona trazi kritiku postojeceg. Revolucinonarna trazipromjene,razvoj I stalno usavrsavanje.2. Glavni predmet proučavanja pedagogije je odgojno obrazovni proces i njegove zakonitosti, a iz navedenog proizlaze i sljedeći zadaci:Proučavanje i istraživanje pojava u odgojno obrazovno procesu.Razvijanje i poboljšavanje odgojno obrazovnog rada.Znanstveno vrjednovanje postignutih rezultata, normiranje i usmjeravanje prema poželjnim oblicima.Razvoj i unapređivanje pedagoške metodologije istraživanja.3. Odnos prakse I teorije: pedagogija prucava praksu odgoja da bi spoznala zakonitosi pomocu koih je moguce dalnje usavrsavanje I unparjednjivanje odgojne prakse. Pedagogija je toliko vezana za praksu I u funkciji je unapredjivanje prakse da joj neki jos I danas predbacuju da se svodi na vjestinu I umijece proucavanja. Pedagogija I pedagozi su ponosi zbog cvrste povezanosti s odgojem.

Odnos prema drugim naukama: Pedagogija je povezana s mnogim naukama, a s nekima veoma tesno.Ta poveza-nost nije jednosmerna, budući da se i te nauke oslanjaju na pedagogiju, a ne samoona na njih.Pedagogija uti č e na te druge nauke prvenstveno time što im, nudeći nove probleme, proširuje podru č  ja proučavanja. U osnovi svake pedagoške doktrine nalazi se određena filozofija Zato je temeljno poznavanje filozofije uslov snalaženja u pedagogi- ji,jer je vaspitna praksa uvek filozofski zasnovana.Bez psihologije bi se u pedagogiji morali zanemarivati psihološki aspekti vaspitnedelatnosti, što ć e re ć i da bi se vaspitanju pristupalo bez vođenja računa o uzrasnim psi-hi č kim osobenostima vaspitanika, bez poznavanja psihi č kih procesa načiji razvoj sevaspitanjem uti č e, bez informisanosti o psihičkim mehanizmima sticanja znanja, izgra-đivanja navika, stvaranja motiva, kanalisanja volje i sl.Prou č avaju ć i i normiraju ć i vaspitanje, pedagogija, u stvari, proučava i normira jed-nu veoma zna č ajnu društvenu delatnost, jedno veoma znač ajno područ je društvenih od-nosa. Zato je sve upućenija i nasociologiju ,koja rasvetljava suštinske zakonitosti druš-tvenih odnosa.Vaspitanje se ti č e i fizičkog razvoja vaspitanika, pa se pedagogija mora oslanjati inaanatomiju fiziologiju i higijenu.Pored spomenutih nauka, pedagogija se oslanja i naistoriju(posebno pri proučava-nju razvoja vaspitanja i pedagoških ideja i učenja), namatematiku(korišćenje matema-ti č kih - posebno statističkih - metoda u pedagoškim istraživanjima), nakibernetiku(na-uku o upravljanju složenim i dinami č kim sistemima, među koje spada i vaspitanje), nateoriju informacije(budući da je i vaspitanje oblik procesa prijema, prerade i predajeinformacija) i još nač itav niz drugih nauka.Posebno treba ista ć i da postoje izvesne nau

čne discipline koje spadaju i u pedagogi- ju i u neku drugu nauku. To su, recimo,pedagoška psihologija, pedagoška sociologija(sociologija vaspitanja), ekonomija obrazovanjai dr. Nijedna od njih nije ničisto pe-dagoška ni č isto psihološka, sociološka, ekonomska nauka, većsu sve one i jedno i dru-go.