Pedeset godina u službi općeg dobra

Glas Koncila broj 406. listopada 2013. 17

Pedeset godina u službi općeg dobra

Glas Koncila i danas, pede-set godina nakon što je po-krenut, nosi podnaslov »Novo lice Crkve« te za-jedno s K atoličkom C r-

kvom nastoji služiti općemu dobru kon-kretnih ljudi, konkretnoga društva i kon-kretnoga naroda.

Glas Koncila pojavio se 4. listopada 1962. u franjevačkom samostanu na Kap-tolu u Zagrebu, najprije kao ručno umna-žan bilten Glas s Koncila, da bi godinu dana kasnije, s nadnevkom 29. rujna 1963, izišao, otisnut u državnoj tiskari, kao dvotjedne novine. Kad se pojavio, bio je veliko iznenađenje, ne samo za kruti režim već i za unutarcrkvenu javnost.

Djelovao je najprije u jugoslavenskom režimu šireći pukotinu slobode između ustavnih demokratskih proklamacija i

krute svakodnevne životne stvarnosti kojom je upravljala Partija. Režim ga je proglašavao državnim neprijateljem i jedva tolerirao, a u samoj Crkvi uz sve-srdni prihvat doživljavao je i optužbe za navodno katoličko ljevičarstvo i progre-sizam. Kao dio Katoličke Crkve u Hrvat-skoj svjesno i predano služeći tada poni-ženom hrvatskom narodu, npr. snažnim angažmanom uz proslavu Trinaest sto-ljeća kršćanstva u Hrvata, smogao je snage da od siječnja 1985. dvotjednik preraste u tjednik.

Vrlo zauzeto pripremao je novo doba demokratskih promjena, i čim je bilo mo-guće, odbacio je sve dotadašnje tabue i pokušavao svjetlom vjere i istine osvjet-ljavati sva područja ljudskoga osobnog, obiteljskog i društvenog života i djelova-nja. Suočen s brojnim novim izazovima i

u hrvatskom višestranačju uspio je osta-ti i crkveno i društveno relevantni glas, neumorno i vjerno djelujući isključivo u službi općega dobra.

Pedeseta obljetnica osobita je prilika da Glas Koncila, jedini katolički tjednik u Hrvatskoj, pokuša na vagi povijesti izmjeriti svoj doprinos ne samo u Crkvi nego i na različitim društvenim, kultur-nim i gospodarskim područjima. Budući da samo tjednik Glas Koncila godišnje objavi najmanje deset tisuća kartica tek-sta, a treba dodati i ostala brojna perio-dička i druga izdanja, doprinos postaje sve teže mjerljiv. U ovom prilogu članovi uredništva pokušali su baciti pogled u tragove Glasa Koncila u šesnaest razli-čitih područja, a čitatelji će sami prosu-diti koliko list i danas predstavlja novo lice Crkve.

Ima stabala s plitkim korijenjem. Dok je dobro, bujaju. No u sušnim vremeni-ma imaju problem. Ne dopiru do vode

- i propadaju. Ima stabala s dubokim korijenjima. Ona preživljavaju oluje.Na njemačkom govornom prostoru crkvenim listovima nije lako. U Njemač-koj dolazi do njihova spajanja, ili se čak gase. Raspravlja se: Imaju li crkvene novine budućnost?Ako žele imati budućnost, moraju se ravnati po drveću. S jedne su im stra-ne potrebni plitki korijeni s kojima se ukorjenjuju u društvu te se, što je moguće više, umrežavaju u društve-nome tkivu vremena. A potrebni su im i duboki korijeni - da ne postanu nevažni zbog svoje površnosti.Dru-gim riječima, crkveni list ne zazire od

svjetovnih tema - kako političkih tako i od svega onoga što pokreće ljude u njihovom osobnom životu. Takve novi-ne moraju svoje teme uzimati iz druš-tvene širine, kako bi sa svojom ponu-dom tamo i doprle. No potrebni su im i duboki korijeni - inače će postati ne-važne i u konačnici suvišne. Crkvene novine moraju crpiti teme iz izvora kr-šćanske duhovnosti i o njima progova-rati jezikom svojega vremena. To je njihova osobitost. Po tome su prepo-znatljive.Široko puštati korijene - to za crkvene novine nadasve znači suradnju. »Kir-chenZeitung« Biskupije Linz već više od tri desetljeća uspješno surađuje s dru-gim crkvenim novinama. Zajedničke se teme zajednički planiraju pa i izvode.

Uredništvo za suradnju sa sjedištem u Salzburgu posebno određuje prije sve-ga teme iz opće Crkve, društvene teme, teme o vjeri i općenite životne teme. Važno je pritom da se zajednički razgovara i zajednič-ki planira. Svi se crkveni listovi ravnopravno nalaze za istim stolom. Lice svakog pojedinog crkvenog lista snažno je prože-to životom vlastite biskupije. Ne spajanje nego suradnja - glasi naše geslo. Zahvaljujući tome i li-stovi manjih biskupija mogu ponuditi atraktivne novine.No širina također znači: Potrebno se suočiti s načinima komunikacije naše-ga vremena. Tako »KirchenZeitung« - Linz ima vlastitu, vrlo ažurnu internet-

sku stranicu (www.kirchenzeitung.at). Danas više nije jednostavno posvuda po župama popularizirati crkvene novi-

ne, posebno ondje gdje je broj ljudi koji dolaze u crkvu snažno pao. Internet je put po kojemu ljudi mogu doći u doticaj s novinama. Kao prvi crkveni list u Austriji »Kirchen-Zeitung« je raspoloživ za pret-platu kao elektroničke novine. Pretplatnici mogu ponudu

koristiti besplatno, oni koji to nisu mo-raju nešto platiti.Posljednjih smo godina također snaž-no pojačali suradnju na gospodarskoj razini. Za reklame naših pretplatnika i oglašivača uspostavili smo marke-tinšku suradnju u koju su se trenutno

uključili crkveni listovi iz pet biskupija. No sva bi ta nastojanja ostala na po-vršini kad ne bismo uvijek iznova nudili »dubinu«. Svake godine naje-sen i u korizmi svojim čitateljima nu-dimo teme koje nose snažne duhov-ne poticaje.A uspjeh? Ovo svakako nije vrijeme velikih brojeva. Kao što se smanjuju rodbinski i prijateljski krugovi i obitelji, tako se događa i s našom čitalačkom zajednicom. No i dalje uspijevamo pre-živjeti. »KirchenZeitung« financira se isključivo prihodima od pretplata - ima ih 34.000 - i razmjerno malo od oglasa.Naš »KirchenZeitung« u Linzu postoji 68 godina. Raduje me što našem mla-đem bratu »Glasu Koncila« mogu česti-tati 50. rođendan.

¬ Matthäus Fellinger - »KirchenZeitung« Linz, Austrija

Široko razgranati - i s dubokim korijenima

¬ Prilog uz zlatni jubilej Glasa Koncila

Glas Koncila broj 406. listopada 2013.18

Doprinos Glasa Koncila slobodi Hrvatske i njezinih građana

Misija općega dobra

Samo pojavljivanje Glasa Koncila, kao novina, g. 1963. značilo je proboj slobode u tadašnjoj službenoj i strogo nadziranoj javnosti: uz apsolut-no dominantni svjetonazor na javnoj sceni

pojavio se drugačiji, kršćanski svjetonazor. Pojavom Glasa Koncila dogodila se pukotina slobode koju su ubrzo prepoznali uz katoličke vjernike i mnogi drugi koji nisu prihvaćali tada nametani svjetonazor. Postojanje u javnosti crkvenog glasila (božićni broj GK-a 1969. tiskan je u 245.000 primjeraka, a redovita naklada dosegla je 179.000 primjeraka po broju), u vrijeme kad se sve crkveno svjesno svodilo u prostore iza zidina crkvi i sakristija, budilo je nadu u pobjedu pluralnosti mnogima koji su žudili za slobodom.

Obrušavanje tadašnjega režima kroz zapljene 4 broja Glasa Koncila (g. 1970. br. 4; 1972. br. 21; 1973. br. 7 i br. 12), donijelo je s jedne strane državi kompromitiranje u svije-tu, a s druge strane uz prijetnje ipak otvaralo još veći pro-stor djelovanja uredništvu. Vlasti su počele GK koristiti u međunarodnoj javnosti kao dokaz slobode i demokracije u zemlji, a uredništvo je shvatilo da ta okolnost omogu-ćava da se smišljeno i sustavno osvaja sloboda, a da se izbjegne represija. Polemiziranje s Glasom Koncila poje-dinih dužnosnika i specijaliziranih novinara u konačnici također je bio doprinos slobodi.

Dok su nadzirani mediji jedva i to tendenciozno pro-puštali vijesti o procesu koji je dobio ime »baršunasta revolucija« ili »revolucija svijeća«, GK je vrlo sustavno pratio nastojanja i zbivanja oko sindikata »Solidarnost« u Poljskoj, kao i slične procese u drugim socijalističkim zemljama Varšavskoga bloka, te je na taj način podgrija-vao nadu i u bivšoj saveznoj državi, osobito u Hrvatskoj. Nakon kraha Saveza komunista Jugoslavije na 14. izvan-rednom kongresu u Beogradu u siječnju 1990, i nakon službene najave višestranačkih izbora u Hrvatskoj, GK se intenzivno uključio objavljujući čak propozicije za sudjelovanje na izborima te predstavljajući deset novih političkih stranaka.

Nakon prvih višestranačkih izbora, kad nije bilo si-gurnosti hoće li izborni pobjednici moći preuzeti vlast, uredništvo je objavilo značajan intervju s dr. Franjom Tuđmanom i na taj način očitovalo stav Crkve da se mora poštivati ishod višestranačkih izbora. Jedini od tadašnjih glasila GK je otvoreno i prikazao da je sišao s vlasti Savez komunista i da je Hrvatska zakoračila u stvarno višestra-načje. List je, dosljedno se boreći protiv svake mržnje, snažno podupro referendum u svibnju 1991. na kojem se velika većina izjasnila za samostalnu Hrvatsku i na taj način legitimirala politički cilj hrvatskoga naroda i novih vlasti.

U vrijeme Domovinskog rata GK izvješćivao je o stra-danjima ljudi i objekata, o brojnim oblicima solidarnosti prema prognanicima i izbjeglicama neovisno o nacio-nalnosti, poticao na ljubav prema domovini i svakome čovjeku, pozivao na opraštanje i na nepopuštanje mržnji na ikojoj razini, te uporno budio nadu u pobjedu istine i pravde.

Polazeći uvijek od skrbi za opće dobro hrvatskoga društva i svih hrvatskih građana, GK je poslije Domo-vinskog rata kritički pratio procese koji su usporavali demokratizaciju kao i političko i ideološko oslobađanje u Hrvatskoj. Podupirao je ideju nacionalnoga pomirenja uz poštivanje istine i pravde, i suprotstavljao se procesu ob-nove ideoloških jazova, koji su se produbili nakon 2000. godine i zahvaljujući kojima do danas nije u Hrvatskoj iskazan jednak pijetet svim žrtvama bez obzira na kojoj strani pale niti su po istim kriterijima osuđeni zločini bez obzira na to tko ih počinio. Za Glas Koncila borba za demokraciju i slobodu kao temeljni preduvjet dobra hr-vatskih građana nije, niti se očekuje da će skoro biti.

Doprinos Glasa Koncila slobodi izražavanja

Zaskakanje režima traje do danas

Umjetnost nemogućega - tako bi se mogla opisati borba iz-među Glasa Koncila i krutih propisa i njihovih još krućih

provoditelja koji za vrijeme komunizma nisu dopuštali slobodu javnoga izraža-vanja, a sve što je mirisalo na vrednote suprotne režimu bilo je nepoćudno (što djelomično traje do danas). Četiri puta GK je bio zaplijenjen, a urednici su redo-vito hodočastili po sudovima i bili osu-đeni (Živko Kustić na pola godine zatvo-ra, dvije godine uvjetno i godinu dana zabrane javnoga nastupa, a i tadašnji pomoćni biskup Franjo Kuharić dobivao je sudske ukore). Da bi Glas Koncila tomu doskočio, nije bila potrebna samo hrabrost i znanje već i poveća količina (vrckave) kreativnosti.

Perjanica Glasa Koncila rubrika je ko-mentar, čiji stavovi do dana današnjega zbog svoje »nepoćudnosti« dospijevaju na sjednice Vlade, Sabora, ministarskih kabineta te na naslovne stranice i prve minute televizijskih dnevnika. Izum je Glasa Koncila i takozvana »metoda sve-te vodice«, kada se tijekom komunizma u svaki kritičniji tekst uvrštavala neka pobožna misao ili citat kako bi se tekst, ako zagusti, kategorizirao kao nabožno štivo. Kako pritom ne spomenuti i gla-sovita »Pisma seoskog župnika«, koja su vjerojatno dostigla ideal u slobodnom izgovaranju zabranjenih tema zahvalju-jući književnoj formi. No evo još nekih poznatih momenata u kojima se GK iz-borio za slobodnu riječ.

Već godine 1963. GK je pokrenuo rubriku »Ljudi naših dana« u kojima su vjernička svjedočanstva donosili mahom stranci, budući da je u doma-ćim krugovima bilo opasno deklarirati se vjernikom. Pod naslovom »Ostajem barbarin«, prvi je progovorio Roger Boutefe, uvjereni i borbeni francuski anarhist koji je zbog svojih ideja na-kratko bio i u zatvoru, gdje je čitaju-ći Novi zavjet susreo Krista. Kako je samo moralo živcirati komunističke dušobrižnike kada su ispričane život-ne priče prvoga katoličkog američkog predsjednika Johna F. Kennedya, ve-likoga talijanskog i svjetskog alpinista Waltera Bonattia, francuskoga atom-skog fizičara Louisa Leprince-Ringu-eta... Upravo se u toj rubrici 1964. prvi put spomenuo lik jedne od »najuzbud-ljivijih manifestacija milosrđa u svije-tu« - Majke Terezije.

Znala je doskočiti izazovima vreme-na rubrika »Mi, ovdje« u jedinstvenom žanru koji je plutao između novele i eseja. Ta je rubrika od 1964. do 1967. komenti-rala općedruštvene fenomene i probleme, aktualnu političku i crkvenu situaciju.

Razgovori su se vodili i s ljudima koji drukčije misle, pa i istaknutijim ateistima, poput polemičnog intervjua sa Zlatkom Fridom, stručnim suradnikom Central-nog komiteta Saveza komunista Hrvatske iz 1967. Glasoviti su intervjui u kojima je rubrika ugostila redatelje Krstu Papića i Romana Polanskoga, nogometaše Branu Oblaka i Mladena Ramljaka, naivce Ivana Rabuzina i Ivana Večenaja, pjevače Vice Vukova i Zvonka Špišića, »kralja europ-skog nogometa« Franza Beckenbauera, tenora Luciana Pavarottia, a nemoguće je preskočiti intervju s Vesnom Parun koja je, kao i mnogi sugovornici, poslije imala velikih problema s režimom. Čak i u 21. stoljeću znade se dogoditi da sugovorni-ci Glasa Koncila poslije imaju problema s poslodavcima ili vlašću - zbog slobodnog iznošenja stavova.

Unutarcrkvena kritičnost? Da, Glas Koncila ju je njegovao tijekom svoje po-vijesti pa je organizirao okrugle stolove na kojima su glasoviti teolozi otvoreno iznosili stajališta o različitim fenomeni-ma i propustima u Crkvi te o njima žustro polemizirali. Prvi okrugli stol pokrenut je 1969, a posljednji 2005.

Glas Koncila vjerojatno je prvi počeo pisati o otkrivanju masovnih grobnica i zastrašujućim ubojstvima koja su se do-gađala u doba tijekom i nakon II. svjetsko-ga rata. Čim se to smjelo, već u lipnju 1990. pokrenuta je rubrika »Svjedočanstva o patnjama«.

Slobodu izražavanja čitateljima GK je najprije davao u rubrici u izrazito pole-mičkoj rubrici »Pišu nam čitaoci«, a danas u »Osvrtima«.

Doprinos Glasa Koncila teološkoj kulturi

Tumačenja crkvenoga nauka

Nikada nije zamrlo ono izvor-no poslanje koje si je zadala skupina entuzijasta na po-četku hoda Glasa Koncila.

Već prvi brojevi odražavaju svijest da s Koncila nije dovoljno samo redovito iz-vješćivati, nego je potrebno narodu Božjemu tumačiti Koncil, njegove do-kumente, njegovu novinu.

Tako se već se u prvim godištima u profiliraju imena vrsnih suradnika teo-loga koja danas gotovo da i nije potreb-no predstavljati, jer su kasnije postali prepoznatljivim nositeljima koncilske obnove u nas. Posebno mjesto među njima zauzima zagrebački teolog Tomi-slav Janko Šagi-Bunić, koji je i sam bio na Koncilu kao stručni pratitelj nadbi-skupa Šepera, a u Glasu Koncila tumačio je koncilske dokumente i velike kon-cilske teme kao što su obnovljeno lice Crkve, ekumenizam, vjerska sloboda... Osim njega ističu se imena poput o. Mije Škvorca, Ivana Goluba, Josipa Turčinovi-ća (posljednji dvojac je 1966. godine ini-cirao pokretanje, unutar izdavačke kuće »Glas Koncila«, pokretanje ekumenskog biltena »Poslušni Duhu«, koji je izišao u pet brojeva), Bonaventure Dude, Vjeko-slava Bajsića...

»Glas Koncila mora i dalje odjekivati.« Te riječi osnivača Glasa Koncila (tada već) kardinala Franje Šepera prenesene su u uvodniku prvoga broja u 1966. go-

dini kad je Koncil završio te se postavilo pitanje budućnosti novina. To je, dakako, bio posebni izazov za hrvatske teologe da svoje spoznaje i dileme, kadgod i spo-renja, u narednim desetljećima podijele sa širim krugom čitatelja. S grafičkom i sadržajnom obnovom lista 1996. godine, teolozima je dana na raspolaganje trajna rubrika »Teološki osvrt« (premda su se slične forme periodički uvijek iznova javljale). Sasvim je sigurno da je Glas Koncila u vrijeme komunističke zatvo-renosti odigrao ključnu ulogu kad je riječ o upoznavanju s Koncilom i njegovim reformama, ne samo kod širokog kru-ga vjernika laika, nego i kod svećenika, osobito onih koji su stekli pretkoncilsku akademsku teološko-pastoralnu forma-ciju. S dolaskom demokracije naglasci su se (opet u duhu Koncila) ponešto pro-mijenili, i to u dva smjera: upoznavanje sa socijalnim naukom Crkve i formacija vjernika laika.

Od 1996. godine (kad je uveden inter-vju kao stalna rubrika) oko 750 razgovora objavljenih u tom razdoblju, u njih 230 progovaraju naši i strani teolozi, uključu-jući i nositelje biskupske službe (izuzeti su intervjui u povodu imenovanja novih biskupa). Kardinali iz cijeloga svijeta (uk-ljučujući i hrvatske) ili iz Rimske kurije u tom razdoblju progovaraju 31 puta, dok se 11 puta kao sugovornice (doktorice ili magistrice teologije) javljaju žene, po-

sljednjih godina sve učestalije. Dvaput je u intervjuu za Glas Koncila progovorio Joseph Ratzinger, kasniji papa Benedikt XVI; prvi put kao glasoviti teolog, autor »Uvoda u kršćanstvo« (br. 6 i 7/1976), a drugi put kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere (br. 47/2001).

U nekoliko navrata Glas Koncila je organizirao okrugle stolove (tada) su-vremenih hrvatskih teologa koji su se bavili pitanjem dosega Koncila i njego-vih zaključaka u danom trenutku. Četiri takva okrugla stola bila su organizirana u godinama 1969, 1970. i 1971. Godine 1996. organiziran je okrugli stol u povodu 30. obljetnice Drugoga vatikanskog koncila, a 2005. u povodu 40. obljetnice. Na tom posljednjem forumu sudjelovalo je 15 teologa mlađe generacije koji su stasali nakon Koncila.

Kuća »Glas Koncila« je nakladnik hr-vatskih izdanja Zakonika kanonskoga prava, Zakonika kanonskoga prava istoč-nih Crkava te Katekizma Katoličke Crkve. Strogo teološke publikacije u izdavačkoj djelatnosti kuće ipak su iznimka, sabrana u dvije biblioteke: »Vjeronauk za odrasle« (9 naslova) i »Tertium millennium« (11 naslova). U posljednjoj biblioteci objav-ljeno je 7 knjiga zagrebačkoga moralista i bioetičara Tončija Matulića, čije je djelo »Metamorfoze kulture« 2008. godine do-bilo prestižnu nagradu »Hrvatska knjiga godine«.



Doprinos Glasa Koncila duhovnosti

Za bolje življenje vjere

Ako se duhovnost shvati u širem smislu, kao hod kroz život u svim njego-vim različitim dimenzi-

jama u onom istom Duhu u kojemu je Krist kročio i kojega je ostavio svojim učenicima, onda je čitav Glas Koncila od samih svojih poče-taka nastojao biti »duhovno štivo«, tj. nastojao je pomagati vjernicima i crkvenoj zajednici da u danim okolnostima prostora i vremena žive svoj kršćanski život i poslanje. Ipak je Glas Koncila uvijek iznova odvajao posebne prostore na svo-jim stranicama kako bi svojim čita-teljima pomogao u duhovnom i molitvenom životu.

Od grafičke obnove lista 1996. naovamo u tjedniku su se ustalile rubrike »Meditacija«, »Nedjeljna biblijska poruka« i »Tjedni kalen-dar«. Daleko od toga da su tada »iz-mišljene«. Meditacija, u kojoj danas progovaraju vjernici najrazličitijih profila, prvi se put pod tim ime-nom pojavila 1966. godine. Nedjelj-na biblijska poruka također ima dugu tradiciju, čak i pod tim istim imenom, zasnovanu na ideji koja spaja dvije važne nakane Koncila: »aktivno sudjelovanje« vjernika u (obnovljenoj) liturgiji i vratiti Bož-ju riječ u središte kršćanskog života. Drugim riječima, tumačiti nedjelj-na biblijska čitanja. Na tom su tragu

bile rubrike kao što su »S Biblijom iz tjedna u tjedan« (god. 1974/75) i »Dan Gospodnji« (1985/86). Na istom je tragu i »Tjedni kalendar«, koji za nadolazeći tjedan nudi in-formaciju o spomendanima sveta-ca, biblijskim čitanjima na misama kroz tjedan, uz kratku biblijsku po-ruku iz tih čitanja. Kalendarskim ključem vodila se i rubrika »Sve-tac tjedna« u drugoj polovici 90-ih. Duhovne teme u užem smislu riječi povremeno se od samog po-četka javljaju i u drugim rubrikama, napose u »Našim razgovorima« i u intervjuima, posebno uz velike blagdane...

Praćenje duhovnih velikana, posebice hrvatskih svetaca i blaže-nika, uz isticanje njihove duhovne ostavštine, Glas Koncila je uvijek smatrao svojom posebnom zada-ćom. Vidljivo je to i na primjeru sadašnje beatifikacije mučenika Miroslava Bulešića, a posebice na beatifikaciji bl. kardinala Alojzija Stepinca. Tek jedna zanimljivost: Najdulji intervju objavljen u 50-go-dišnjoj povijesti Glasa Koncila dao je tada već umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, a razgovor je u šest nastavaka bio posvećen kardinalu Stepincu. Bilo je to 1998. godine (br. 18-23), kad se slavila 100. obljetnica Stepinčeva rođenja, a uoči beatifikacije.

Povijest Glasa Koncila poveza-na je s dvjema velikim sveticama. Prva je sv. Mala Terezija, zaštitni-ca Glasa Koncila. U povodu njezi-na blagdana svi djelatnici jednom godišnje hodočaste u karmel u Brezovici, čije redovnice redovito mole za tjednik i izdavačku kuću. Djelo »male« velike svetice »Po-vijest jedne duše« doživjela je 9 izdanja, od čega 7 u okrilju Glasa Koncila.

Druga velikanka duha još uvijek živi u sjećanjima mnogih. Riječ je o bl. Majci Tereziji, za mnoge najve-ćoj ženi novijega doba. Prvi se put Majka Terezija pojavila na strani-cama Glasa Koncila u br. 24 davne 1964. godine, na samim počecima Glasa Koncila. Uzajamna ljubav se nastavila i imala je snažnih trenu-taka. God. 1978. Glas Koncila imao je presudnu zaslugu za gostovanje Majke Terezije i misionara Ante Gabrića na »Zagrebačkoj korizmi«. Godinu dana prije toga ekipa Glasa Koncila (Mijo Gabrić, Luka Depolo i fotograf Zvonimir Atletić) posje-tila je misionarski dvojac u Indiji.

Velik doprinos duhovnosti i du-hovnoj kulturi hrvatskoga naroda svojim je monografijskim izdanji-ma dala izdavačka kuća »Glas Kon-cila«. Za ilustraciju: »Glas Koncila« je nakladnik više od dvadeset križ-nih putova.

U trenutku kad su komunisti u ljeto 1949. godine uhitili praškog nadbiskupa Josefa Berana, izlazi prvi broj Katoličkih novina. Trebale su poslužiti kao sredstvo totali-tarne propagande. Tek po-četkom 60-ih godina novi-nama polazi za rukom svoj sadržaj tako oblikovati da se prorežimski tekstovi pojav-ljuju u bitno manjem broju, a istodobno se povećava broj uistinu vrijednih člana-ka. To je nagnuće prekinuto okupacijom Čehoslovačke 1968. go-dine i normalizacijom koja je uslijedi-la, dok će prava sloboda doći tek dvadeset godina kasnije.

Upravo u to vrijeme paradoksal-no dolazi do najvećeg gubitka čitate-lja. Nestankom glavnog neprijatelja nestaje i jedinstvo čitatelja. Jedan jedini članak s kojim pojedini čitatelj nije zadovoljan, dovoljan je povod da se ukine pretplata. Novine su se u takvim prilikama borile s oblikova-njem vlastitih koncepata, a vlasnici (biskupi) često su mijenjali urednike.

U ovome času stanje se stabilizi-ralo. Vlasnik Katoličkog tjednika je Češka biskupska konferencija, ured-ništvo ima razmjerno visoku samo-stalnost, vlasnici ne zadiru u sadržaj novina, nema slanja na prethodno »odobrenje«. S druge strane, članovi Češke biskupske konferencije imaju različita viđenja kako se Crkva u Re-publici Češkoj treba oblikovati, kao i o konceptu Katoličkog tjednika. Ta činjenica navodi uredništvo na to da sadržaj novina drži na promišljenoj sredini, što sa sobom nosi prednost izvjesne stabilnosti, ali i nedostatak, jer se časopis ne može pozicionirati

kad je riječ o takozvanim vrućim te-mama.

Naklada tjednika trenutno iznosi 42.000 primjeraka, dvije trećine se

dostavljaju pretplatnicima, ostatak se prodaje u crkva-ma i na kioscima. Zanimljivo je da i nakon dvadeset godi-na od nestanka Čehoslovač-ke još uvijek 2000 primjera-ka odlazi u Slovačku. Novine ne primaju financijsku pot-poru, financiraju se od rekla-me i prodanih primjeraka.

Katolički je tjednik dostupan i u elektroničkom obliku, s mogućnošću korištenja arhiva, a putem SMS-a mogu se kupiti i pojedini članci. Mo-derne internetske stranice ili Facebo-ok su nešto što se podrazumijeva. Trenutno se radi na aplikaciji za »pa-metne telefone«. Uvjereni smo da će elektronički mediji nastaviti stjecati prednost pred klasičnim medijima. No strateške investicije za nas nisu isplative, a u istom se stanju nalaze i drugi češki mediji. Samo se prati trend za koji nitko ne zna kamo će dovesti.

Prema mojemu mišljenju, buduć-nost katoličkih revija u Europi neće ovisiti o tome čitaju li ljudi na novin-skom papiru ili na tabletu. Presudno će biti jesu li one napravljene profesi-onalno i nadasve bez cenzure od strane Crkve. Otkrije li čitatelj da njegove novine lažu, manipuliraju činjenicama ili prešućuju događaje o kojima se inače naklapa posvuda po internetu, takve će novine propasti. Njihova je sudbina u rukama biskupa i nas urednika, a riječi Ivana Pavla II: »Ne bojte se!« nisu izgubile na aktu-alnosti.

¬ Mr. Antonin Randa, Katolicky Tydenik, Češka

Presudni su profesionalnost i sloboda

Doprinos Glasa Koncila ekumenizmu

Ustrajno na ekumenskom putu

U sklopu promicanja koncilske ob-nove uredništvo je Glasa Koncila itekako bilo svjesno nužnosti pro-micanja ekumenskog duha, vode-

ći se smjernicama iz Dekreta o ekumenizmu: »Unitatis redintegratio«. List je hrabro i ustrajno krčio ekumenske putove, unatoč početnom nerazumijevanju pa i protivljenju u nekim i katoličkim i pravoslavnim sredi-nama, objašnjavajući vjerničkoj i široj javno-sti na razumljiv način njihovu duboku vjer-sku utemeljenost. U prvim godinama izla-ženja o tome svjedoči ne mali broj komenta-

ra koji već u naslovima sadrže jasne poruke o potrebi: upoznavanja sestrinskih Crkava i kršćanskih vjerskih zajednica, vrednovanja njihove crkvenosti, posebnosti, baštine i tradicije, organiziranja zajedničkih molitve-nih susreta i teoloških razgovora. Zato su svi važniji ekumenski iskoraci na najvišoj razini u svijetu - npr. povijesni susret pape Pavla VI. i ekumenskog patrijarha Atenagore, i u ne-kadašnjoj zajedničkoj državnoj zajednici, npr. susreti predstavnika Katoličke Crkve u Hrvatskoj i poglavara Srpske pravoslavne Crkve - uvijek bile »udarne« vijesti na na-

slovnicama GK-a. Pored toga, objavljivani su svi ekumenski događaji bez iznimke: o raz-govorima i zajedničkim porukama pojedi-nih katoličkih biskupa i pravoslavnih epi-skopa, pravoslavno-katoličkim ekumen-skim simpozijima, skupovima teoloških fakulteta i slično. GK je izvješćivao i o važ-nijim zbivanjima iz života srpskopravoslav-nih biskupija pod redovitim nadnaslovom: »Iz života Srpske pravoslavne Crkve«, a o događajima iz drugih kršćanskih Crkava (npr. makedonskopravoslavne ili evangelič-ke) i vjerskih zajednica (baptističke, židov-

ske, islamske), pod nadnaslovom: »Iz života drugih vjerskih zajednica«. GK se u dosljed-nom promicanjű vjerskih prava i sloboda svih građana u onodobnoj komunističko-ateizirajućoj državi nije ustručavao upozo-ravati na primjere njihova nepoštivanja i gaženja i u slučajevima pripadnika drugih vjerskih zajednica. Današnji katolički tjed-nik nastavlja pridonositi što boljem među-sobnom razumijevanju i zbližavanju različi-tih Crkava, kršćanskih i drugih religijskih zajednica, te pridonosi molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana.



Doprinos Glasa Koncila hrvatskim integracijama

Odazvalo se četiristo tisuća ljudi

Iako je prvotna zadaća Glasa Koncila bio izvješćivati o zbi-vanjima na Drugome vatikan-skom saboru, promicati sabor-

ske misli i pružati vjernicima in-formacije o crkvenim događanjima, list se tijekom godina komunistič-kog režima etablirao kao iznimno važan čuvar hrvatske narodne svi-jesti i buditelj nacionalnog ponosa.

U prvom razdoblju izlaženja činio je to na vrlo suptilan način, dobro pazeći da ne iziđe iz okvi-ra koje je zadao tadašnji režim, a prema kojima se kao vjerski list nije smio ni dotaknuti društvenih tema. U takvim je uvjetima nacio-nalnu svijest podržavao ponajprije posvećujući veliku pozornost nje-govanju hrvatskog jezika i kulture. Svjesno zadržavanje u strogo cr-kvenim i vjerskim okvirima omo-gućilo je osim toga Glasu Konci-la da preživi i gušenje Hrvatskog proljeća.

Od Solina do BistriceU situaciji oštre represije pro-

tiv svega što je disalo hrvatski GK je bio jedan od idejnih začetnika i organizatora velike nacionalne crkvene proslave Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Započelo je 1975/76. u Solinu tisućgodišnjicom hrvatske kraljice Jelene, nastavi-lo se 1978. u Biskupiji kod Knina slavljem Gospe Velikoga hrvat-skog zavjeta, da bi proslava Bra-nimirove godine 1979. u Ninu sa svojim podsjećanjem na temelje hrvatske državnosti okupila oko 300.000 ljudi. Tijekom devetogo-dišnjeg hoda podsjetilo se, među ostalim, na iznimno važan dopri-nos benediktinaca i franjevaca hr-vatskoj kulturnoj baštini, na pre-sudne uloge koje su za crkveno i narodno dobro Hrvata imali bisku-pi Stadler, Dobrila i Strossmayer, a vrhunac jubileja bio je Nacionalni euharistijski kongres na Mariji Bi-strici godine 1984, gdje je na dotad najbrojniji skup hrvatskih katolika u povijesti stiglo više od 400.000 ljudi. Devetogodišnja proslava cr-kvenopovijesnih jubileja, u kojoj se Glas Koncila snažno i vrlo uspješ-

no angažirao, umnogome je prido-nijela jačanju nacionalne svijesti i pripremila teren za demokratske promjene koje su nastupile neko-liko godina kasnije.

Njegovanje identitetaMeđu mladim naraštajima GK

je nacionalni osjećaj i ponos budio vjeronaučnim olimpijadama koje je pokrenuo 1973. godine, a u koji-ma ih je upoznavao i s činjenicama iz hrvatske povijesti koje su u ško-lama bile prešućivane. Građa za olimpijadu tiskana je u popratnim knjižicama koje su znale doživjeti i po deset izdanja.

Uredništvu lista od samih je početaka izlaženja na srcu bila i integracija hrvatskoga nacional-nog bića i povezivanje hrvatskih u prošlosti razjedinjenih krajeva. Vijesti i reportaže iz svih kutaka domovine, pa i onih zabačenih i često zaboravljenih, kroz čitavo su pedesetljeće resile i dalje rese GK. Polovinom 1967. krenula je i ru-brika »Naši ljudi izvan domovine« koja iseljenicima pomaže u očuva-nju vjerskog i nacionalnog identite-ta, a mnogima postaje jedina veza s domovinom.

Među rubrikama koje su te-matizirale pitanja od nacionalnog značenja svakako treba istaknu-ti uredničke komentare i »Pisma seoskog župnika«. U burnim ko-munističkim vremenima uredniš-tvo je svojim komentarima, argu-mentirano i vješto odgovarajući na prozivke kritičara koji su hrvatske biskupe i GK optuživali za nacio-nalizam, ujedno odgajalo čitatelje za domoljublje. Isto tako znalo je upozoriti, u doba kad su drugi me-diji šutjeli, na velikosrpsku eska-laciju optužaba protiv hrvatskoga naroda. Nacionalni ponos budio je također don Jure u »Pismima seo-skog župnika«, vjerojatno najčita-nijoj i najpoznatijoj rubrici Glasa Koncila, u kojoj je od godine 1964. do 2001. nadahnuto raspravljao i o pitanjima nametanja kolektivne krivnje hrvatskom narodu, odnosa vjere i nacije ili tretiranja hrvatske zastave.

Doprinos Glasa Koncila skrbi za hrvatsku dijasporu

Suputnik hrvatskog izvandomovinstva

Temeljem objavljenih tek-stova tijekom 50 godina izlaženja Glasa Koncila lako je ustvrditi da je GK

bio najvjerniji i najustrajniji su-putnik hrvatskog izvandomovin-stva (iseljeništva i nacionalnih manjina u susjednim zemljama), i to od samih početaka. Kroz re-portaže i vijesti GK je bio stalna spona između čitateljstva u do-movini i katoličkih Hrvata izvan Hrvatske, pišući o njihovoj svag-dašnjici, uspjesima i problemima, posebnostima, povijesti, planovi-ma i željama. Takvih priloga objavljeno je u 50 godina najma-nje 2500. U prevladavajućem ide-ološko-medijskom stereotipu, po kojemu je gotovo svaki liturgijski, folklorni, hodočasnički, znan-stveni i slični događaj Hrvata u inozemstvu, organiziran u okrilju Katoličke Crkve, bio stigmatizi-ran kao skup »hrvatske neprija-teljske emigracije«, uredništvo je GK-a često bilo podvrgnuto žesto-kome političko-medijskom linču. Unatoč tome, djelatnici GK-a ostali su dosljedni, i zašto ne reći

- hrabri u stvaranju hrvatskoga narodnog zajedništva.

Tako su već u g. 1 9 6 4 . npr. objavljena tri teksta iz života ka-toličkih Hrvata u austrijskome dijelu Gradišća, što znači i prije službenog ustroja organizirane hrvatske pastve u zemljama Za-padne Europe. Naime, katolič-kim je svećenicima poslijeratna komunistička vlast počela izda-vati putovnica tek nakon obno-ve diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Jugoslavije g. 1966. Crkva u Hrvata je ipak i puno pri-je bila s hrvatskim iseljeništvom diljem svijeta jer je npr. već sredi-nom 19. st. bila među hrvatskim katoličkim radnicima u izgradnji Sueskog kanala (1859-1869), a su-vremenom promišljanju i orga-niziranju iseljeničkog i selilačkog dušobrižništva poseban je zamah u duhu crkvenoga »aggiornamen-ta« dao Drugi vatikanski koncil.

Toj misiji Glas Koncila služi punih pola stoljeća, pa odmah

već u, uvjetno rečeno, »prijelo-mnoj« godini objavljuje reportažu u dva uzastopna broja (12 i 13/66) o posjetu kardinala Franje Šepera Americi i tamošnjim hrvatskim katolicima. Redovita izvješća u stalnoj rubrici: »Iz naših krajeva« o životu katoličkih Hrvata izvan Hrvatske, istina još u okviru tada-nje zajedničke državne zajednice, pokrivala su i povezivala doslovce sve hrvatske skupine od krajnjeg juga, Makedonije i Kosova, Crne Gore, preko Bosne i Hercegovine, do sjevera, Vojvodine i Sloveni-je. Broj se priloga u rubrici »Naši ljudi izvan domovine« povećavao nakon imenovanja nacionalnog ravnatelja dušobrižništva za Hr-vate u inozemstvu sa sjedištem u Rimu dr. Vladimira Vincea g. 1966, a posebice nakon što je Rav-nateljstvo dušobrižništva za Hr-vate u inozemstvu u Rimu preu-zeo mons. Vladimir Stanković, te njegova dolaska u ured Biskupske konferencije za migracije u Zagre-bu g. 1969, čime je hrvatsko dušo-brižništvo za inozemnu pastvu krenulo prema svojim vrhuncima.

Glas Koncila godinama redo-vito prati biskupe iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine u njihovim pohodima brojnim hrvatskim mi-sijama i župama diljem svijeta, na svih pet kontinenata. Izvještava o svim važnijim okupljanjima i drugim događanjima u hrvatskoj inozemnoj pastvi: kao što su bi-blijske olimpijade, folklorni festi-vali, pastoralno-teološki susreti, hodočašća...

Autohtonim hrvatskim ma-njinama u susjednim zemljama, od Rumunjske, Mađarske, Slo-vačke, do Češke, Italije i drugdje, posebna je pozornost pridavana u reportažama objavljivanim u stalnoj mjesečnoj rubrici »Iz ži-vota hrvatskih vjernika izvan Hr-vatske«. Glas Koncila gotovo pola stoljeća živo s hrvatskim izvando-movinstvom i za hrvatsko izvan-domovinst vo, te je pokrenuo i svoju internetsku stranicu da bi bio brže dostupan čitateljima izvan Hrvatske.

Čast mi je obavijestiti te da je Sveti Otac ljubazno primio katoličke novine »Glas Koncila«, koje izlaze dva puta mjesečno u Zagrebu, a koje si mu nedavno predao ukusno uvezane u knjigu. Sveti Otac, pregledavši stranice novina, vrlo se utješio, a još više kada je iz tvog pisma saznao koliko imaju čitalaca i kako su nadaleko proširene...

Stoga Njegova Svetost, zahvalna za tvoje plemenito djelo, čestita dragim svećenicima koji uređuju te novine i hvali ih, a vjernike te nadbiskupije potiče da katoličkim novinama nikada ne uskrate pomoć, nego da ih sve više podupiru.Iz pohvale pape Pavla VI. Glasu Koncila, poslane po kardinalu Franji Šeperu u uskrsnom broju 1965.


Doprinos Glasa Koncila u ratno doba

Promicanje pravde, mira i oproštenja

O Domovinskom ratu i obnovi te povratku pro-gnanika i izbjeglica Glas je Koncila redovito iz-

vješćivao kroz različite vidove. Već na samom početku rata međuna-rodna zajednica prihvaćala je či-njenice u pregovorima koje su hr-vatski pregovarači koristili kao relevantne i vjerodostojne teme-ljene na izvješćima Glasa Koncila. Tadašnji djelatnik GK-a Mijo Gabrić sudjelovao je i pratio među-narodne pregovore u Švicarskoj koje je organizirala međunarodna zajednica.

GK je prenosio vjerodostojne vijesti o događanjima s terena, o razaranjima, progonima, uboj-stvima. Istodobno, redovito je u svojim pisanjima poticao na mir i opraštanje, ali ne na zaborav! U tim burnim vremenima posebno je prenosio poruke kardinala slu-ge Božjega Franje Kuharića koji je čitao znakove vremena, pozivao na opraštanje, susretao se s visokim predstavnicima Srpske pravoslav-ne Crkve.

Za mir i pravduUoči odluke o referendumu za

samostalnost Bosne i Hercegovi-ne, GK se preko svojih poruka za-jedno s kardinalom Kuharićem suprotstavio svakoj podijeli BiH-a s tezom da se mozaična Bosna i Hercegovina kao »tigrova koža« ne može rezati i dijeliti. Čuvao se i tražio mir. GK je uvijek polazio od univerzalne etike da je nužno poštivati svačija prava i omogući-ti svakom pojedincu da živi tamo gdje je rođen, gdje je živio, da živi u slobodi, u svojoj kulturi i onome što ga određuje.

Kroz brojna izvješća s terena i poruke GK je nastojao u prvom redu doprinositi miru koji je pre-duvjet materijalne i svake druge obnove. GK je kritizirao nekršćan-ske izjave predstavnika SPC-a, ali prenio npr. vijest da je srpski pra-voslavni episkop poslao katolič-kom svećeniku zatočenom u srp-skom logoru kruh i vino da može služiti misu. Svojim izvješćima,

ma o kako tjeskobnim događanji-ma, GK je čitatelju uvijek ostavljao nadu.

Poslije oslobođenja novinari Glasa Koncila posjetili su većinu župa koje su bile okupirane, raz-govarali su s povratnicima o njiho-vim problemima, poticali povratak i budili u njima nadu. Istodobno, kroz svoje priloge promicali su so-lidarnost, npr. reportaža iz Hrvat-ske Kostajnice donosi priču u kojoj su raščišćivali teren dragovoljci iz novozagrebačkih župa. Zatim priča u Topuskom gdje se uklju-čilo više vatrogasnih društva iz Hrvatskoga zagorja te su drago-voljno čistili ruševine minirane i spaljene crkve.

Na strani obespravljenihGK je objavio niz svjedočansta-

va o povratnicima na zgarištima, obnovi domova i crkava. Pored re-portaža u mjestima, poput Grača-ca gdje je Njemačka vlada izgradi-la više kuća za izbjeglice, zatim o tome kako je biskup Bogović pokre-nuo zadrugarski način života u Do-njem Lapcu kroz nabavu poljopri-vrednih strojeva, GK je promicao i modele Caritasova zadrugarstva Vrhbosanske nadbiskupije na Ple-hanu, koje vode franjevci.

GK je predstavljao braniteljske zadruge, promicao integracije bra-nitelja u društvo, obrađivao njihove probleme i teškoće. Posebno je GK posvećivao priloge problematici posttraumatskog ratnog sindroma i zaštiti branitelja i njihovih prava, osobito obitelji čiji su nositelji ili glave - poginuli ili nestali. Uvijek na strani obespravljenih GK se zauzi-mao za pravedna rješenja, bilo kroz intervjue ili druge priloge poticao povratak i poštivanje prava ugro-ženih, bez obzira na nacionalnost.

U granatiranju Banskih dvora nije pošteđen ni GK kojem je bio oštećen krov, a pojedini savjetnici prvoga hrvatskoga demokratski izabranog predsjednika dr. Franje Tuđmana nekoliko dana djelovali su u prostorijama GK-a. Među dje-latnicima GK-a petorica imaju sta-tus hrvatskoga branitelja.

Doprinos Glasa Koncila na socijalnom području

Nikad zaboravljena braća

Jednostavan si i znaš pjevati s malim svijetom« - pisao je papa Ivan Dobri - najomiljenijem kardinalu svijeta Cushingu

šezdesetih godina prošlog stoljeća, prema Gallupovu institutu. Za nje-govo imenovanje bostonski rabin Jeseph Dhubov je kazao: »Naša za-jednica je blagoslovljena kad god si prisutan u njoj.« Prenio je Glas Koncila još 1965. u rubrici »Ljudi naših dana« u kojoj nadalje navodi kako svaki dan više od 700 gladnih jede na kardinalov račun u sjeni nadbiskupije. Od prvih dana kroz vijesti ili druge priloge Glas Koncila je poticao vjernike i širu zajednicu na solidarnost, na cjelovitost socijal-noga nauka Crkve, odnosno život po evanđelju. List se uključivao i u javnu raspravu o socijalnoj državi, fenomenu siromaštva, marginalizi-ranosti i o traženju boljih zakonskih rješenja.

U težnji za zaštitom najslabije-ga, bez obzira na boju kože, spol, ideologiju i vjeru, GK je npr. upo-zoravao i na stanje pored Amazone gdje bi u to vrijeme svega četrdeset djece od stotinu, koliko bi ih se ro-dilo, dočekalo svoj treći rođendan zbog teških socijalnih prilika. U svakom broju GK-a pozivalo se na solidarnost, pokazujući konkret-nim primjerima potrebnih, a i onih koji su se zahvaljivali na primljenoj pomoći. S tom nakanom uveden su pojedine rubrike koje su spajala potrebne i one koji su imali želju pomoći.

Jedna od prepoznatljivih »Tko je moj bližnji« u posebnoj surad-nji s Caritasom poticala je brojne anonimne darovatelje da se uklju-če u određene akcije i pomognu konkretnom čovjeku u potrebi. U tome je GK bio posrednik, pre-poznavao je socijalne potrebe po-jedinca i društva. »Mi ne znamo pisati pisma, a djeca nam idu u al-bansku školu, pa je dosta vremena prošlo dok smo našli nekoga tko će nam pisati pisma. Još jednom iskreno vam hvala za svu vašu do-brotu. Iskren pozdrav! - Zahvalna obitelj iz Binča« - stoji u jednom od brojnih objavljenih pisama u GK-u.

Prikupljani su udžbenici za djecu roditelja lošijega imovinskog stanja, brojni su talenti dobili prvo svoje glazbalo, obitelji dobile stroj za pra-nje rublja..., spašavane su majke s nerođenom djecom...

Rubrika »Braća naša zaboravlje-na«, koju je vjerno vodio don Luka Depolo, istodobno je prikazivala teškoće s kojima su se suočavali pojedinci u društvu, poput zakon-skih nedorečenosti, marginalizacije, bolesti, različitosti ili neimaštine. Posredovanjem pisanja GK-a sklo-pljena su brojna kumstva između onih u potrebi i osoba kršćanske solidarnosti.

Konkretno pomaganjeU Domovinskom rat u Glas

Koncila je redovito pokazivao sta-nje gdje je trebalo pomoći te kome pomoć ide i na koji način. Kako su GK i Caritas svakodnevno surađi-vali, mnogi su se u potrebi obraćali u uredništvo i upravu, tražili na-čina da prevladaju svoje svagdanje socijalne teškoće. U GK-u je posto-jao manji fond solidarnosti koji se zvao - »Za potrebne!«. Korišten je jednom tjedno, a sredinom deve-desetih godina koristilo ga je više od 100 potrebnih. Zanimljivo je, kad bi se fond ispraznio, polovinu svoje plaće davao je u nj tadašnji direktor Josip Ladika.

Obilazeći terene, uočavajući teškoće obitelji i pojedinaca, izrav-no su se uključivali novinari GK-a u traženje materijalne pomoći pre-ko čitatelja ili drugih institucija. Izravno se GK uključivao u izgrad-nju kuća obitelji s više djece, kao što bio i slučaj s obitelji Poje iz Sla-vonskog Broda... Za brojne skupe operacije u inozemstvu prikuplja-na su sredstva, a isto tako postojao je i fond za gradnju novih crkava. Organizirani su i nogometni tur-niri na kojima su čak sudjelovali i nogometaši »Dinama« da bi se tim prilogom moglo pomoći obi-teljima s više djece, a koji su lošijeg imovinskog stanja. Kroz rubriku »Drukčiji su među nama« te dru-ge priloge Glas Koncila živi i dalje s najpotrebitijima.

Saznavši da se list Glas Koncila, katolički tjednik što ga izdaju hrvatske nadbiskupije, priprema proslaviti svoj tisućiti broj, Vrhovni Svećenik izražava živo zadovoljstvo glede naumljenih kulturalnih priredaba kojima je svrha oživjeti u dušama sve zauzetiju svijest o dragocjenom izvjestiteljskom i odgojnom djelovanju katoličkog tiska na području crkvenom, građanskom i društvenom, te - želeći da Glas Koncila bude sve poznatiji i sve prošireniji u svim obiteljima - rado podjeljuje direktoru, urednicima, suradnicima i čitateljima toga zaslužnog tjednika svoj željeni apostolski blagoslov.Iz blagoslova i poruke pape Ivana Pavla II. za tisućiti broj Glasa Koncila 1993. godine



Doprinos Glasa Koncila na području znanosti

O znanostima - otvoreno

Od početaka, vođen smjerni-cama Drugoga vatikanskog koncila, koji je istaknuo au-t onom ij u z n a n s t venog

istraživanja ali i sukladnost vjere i ra-zuma/znanosti, Glasa Koncila objav-ljuje napise o pojedinim znanstvenim temama ili intervjue s akademicima, voditeljima znanstvenih ustanova, profesorima, svjetski glasovitim znan-stvenicima na različitim područjima i slično. GK stoga je posve jasan u odgo-voru na pitanje smije li se istraživati: »Traženjem istine ne grade se obram-beni zidovi među ušančenim strana-ma, nego se ide za ukla-njanjem takvih zidova.«

Novinari Glasa Kon-cila redovito su pratili i pisali o svim važnijim znanstvenim dostignu-ćima i otkrićima u svijetu. Najprije su ih objektivno prikazali i onda protuma-čili s motrišta katoličkog nauka, čime je hrvatsko katoličko gla-silo širilo znanstvena obzorja svojih čitatelja. Tako je uredništvo smatralo potrebnim na prvoj stranici objaviti »udarne« vijesti, npr. slijetanje sve-mirske letjelice »Apollo 11« na Mjesec g. 1969. i kročenje prvih ljudi na mje-sečevo tlo, otkriće dotada nepoznate opake bolesti side g. 1981, pojavljivanje

Halleyeva kometa u neposrednoj bli-zini Zemlje g. 1986, o kompjutorima u Hebrejskom sveučilištu u Jeruzale-mu i drugo.

Glas Koncila je redovito ne samo pratio aktualna događanja sve do naj-novijeg otkrića tzv. »Božje čestice« nego je pridonosio njihovu rasvjetlja-vanju i razumijevanju kroz intervjue s mjerodavnim znanstvenicima, pa tako na stranicama GK govore: filozo-fi, sociolozi, psiholozi, povjesničari, liječnici, inženjeri, agronomi, fizičari i drugi. Neki su od njih bili drukčijih svjetonazora, uvjerenja i vjerske pri-

padnosti, npr. istaknuti marksistički mislioci de-klarirani ateisti, jer je za uredništvo GK-a prvotno mjerilo bilo - znanstve-nost sugovornika.

Potrebno je također reći da je posebno velik doprinos Glasa Koncila bio u upoznavanju čita-

teljstva s hrvatskom nacionalnom po-vijesti, posebice prigodom obljetnica važnih povijesnih događaja i ista-knutih velikana. Novinari su iznosili povijesne činjenice o njima, osvjetlja-vali povijesni kontekst i aktualizirali njihovo značenje za sadašnji trenu-tak, pa su tako širili spoznaje o kne-zu Branimiru, kraljevima Tomislavu,

Zvonimiru i Stjepanu Tvrtku I . Ko-tromaniću, kraljici Katarini Kosači-Kotromanić, Stjepanu Radiću, banu Josipu Jelačiću, nadbiskupu Alojziju Stepincu, biskupu Josipu Jurju Stro-ssmayeru, Prvom svekatoličkom hr-vatskom kongresu, Bartulu Kašiću, Ruđeru Boškoviću i mnoštvu drugih događaja i osoba iz hrvatske povijesti. Napisi su često izlazili iz okvira naci-onalne povijesti pa nikoga ne treba iznenaditi npr. prikaz i osvrt o Fran-cuskoj revoluciji.

Zasigurno je velik doprinos Glasa Koncila historiografiji novijeg razdo-blja u objavljivanju mnoštva podataka i dokumenata o Drugome svjetskom ratu i poraću, zbog čega su se dovodili u pitanje gotovo sve komunističke i velikosrpske mitove. Dotad nepozna-te povijesne činjenice »bez prava jav-nosti« - od stava Svete Stolice prema Trećem Reichu, odnosa pape Pija XII. prema nacizmu, ulozi katoličkih bi-skupa u doba NDH, broja jasenovačkih žrtava, tzv. »prekrštavanja«, do istine o kozaračkoj djeci u Jastrebarskom, spašavanju Židova u nadbiskupskom dvorcu u Brezovici, partizanskome ustanku u Srbu, blajburškim žrtvama i poslijeratnim komunističkim zloči-nima i drugo - pridonijeli su daljnjim objektivnijim znanstvenom istraži-vanjima.

Doprinos Glasa Koncila obrazovanju

I priručnik i udžbenik i vodič...

U promicanju i praćenju obrazo-vanja, kao temelja svake ljud-ske djelatnosti, doprinos »Glasa Koncila« sasvim je spe-

cifičan, formama i značenjski višeslojan, a važnošću nemjerljiv, neprocjenjiv.

U prvim godinama postojanja list je doista »ekskluzivan«, jedinstven izvor obrazovanja glede posredovanja vjer-skog znanja i informacija. Neposredni su prilog obrazovanju ne samo udžbe-nici za školski vjeronauk za 1. i 2. razred osnovne škole i Katekizam Katoličke Crkve nego i brojne knjige teološkog, pa-storalnog i katehetskog sadržaja. I »Mali koncil«, iako dječji list, svojim sustav-nim a jednostavno pisanim katehezama te posebice materijalima za Vjeronaučne olimpijade uvelike pridonosi istome cilju (i to ne samo kod djece). Brojni prilozi služe obrazovanju čitatelja na području nacionalne hrvatske povijesti. Jedin-stveni je izdavački projekt Glasa Koncila biblioteka »Hrvatska katolička baština 20. stoljeća« koja novim naraštajima ot-kriva prešućene i marginalizirane veli-kane na različitim područjima znanosti, umjetnosti i kulture. A prema tom cilju ide i rubrika »Katolički oblikovatelji kul-ture« u GK-u.

Uoči i nakon početka demokratskih promjena u Hrvatskoj GK je nizom tek-stova upućivao čitatelje u osnove demo-kracije te o funkcioniranju demokrat-

skih procesa. Poseban doprinos obrazo-vanju čitatelja za funkcioniranje u de-mokratskom društvu pružala je rubrika »Abeceda demokracije«.

Nastajanjem neovisne hrvatske dr-žave g. 1991. širi se lepeza sadržaja koji pridonose obrazovanju kao društvenoj djelatnosti, ali i doslovnoj obrazovano-sti samih čitatelja lista i drugih izdanja »Glasa Koncila«. Povratkom vjeronauka kao nastavnog predmeta u školske klu-pe vjernici i Crkva ponovno i formalno postaju sudionici obrazovnog procesa, te se na stranicama lista u brojnim in-tervjuima i drugim novinskim forma-ma - a uvijek sa stajališta općega dobra

- sve više prate i problematiziraju sasvim konkretna pitanja vezana uz odgoj i ob-razovanje; potrebu da obrazovanje prati zahtjeve tržišta i rada; roditeljsku vjer-ničku odgovornost; školske reforme i njihove uspjehe i promašaje...

Mogućnost (samo)obrazovanjaSve do HNOS-a i danas »najvrelijih« pitanja nedorađenosti i nedemokratič-nosti u uvođenju građanskog i zdrav-stvenog odgoja u obrazovanje, o čemu su za GK-u govorili kompetentni sugo-vornici iz zemlje i inozemstva. Osobit je doprinos u prikazivanju i tumačenju najnovijih ideologija s globalističkim predznakom i pokušajima njihova na-metanja u hrvatsko društvo.

U tom obrazovnom d(i)jelu, g. 2005. u mjesečnom prilogu pod nazivom »Ob-razovanje« ta se djelatnost tematski cje-lovito obrađuje s gledišta katoličkoga socijalnog nauka, a u posljednjih pet godina stranice »Mladi mladima« iste se teme, uključujući i cjeloživotno učenje, dohvaćaju dva puta.

Upravo tom »doživotnom« obrazova-nju, kao nužnom procesu u životu suvre-menog čovjeka, svoj doprinos GK-u daje u »trećem sloju«: rubrikama kroz koje čitatelje doslovce obrazuje u različitim, a ne samo vjerskim znanjima, ali s vjer-ničkog gledišta. Takve rubrike, kao što su »(Pri)govor znanosti«, »Propisi-pra-vo-pravda« ili »Savjet katoličkog liječ-nika« svoj pun zamah dobivaju upravo nastupanjem demokracije, kad list stječe slobodu da mu ne mora svaki tekst biti »poškropljen svetom vodicom«.

Najnoviji korak takva doprinosa obrazovanju hrvatskoga društva je i mjesečni magazin »Prilika« u kojem se čitatelju pruža mogućnost (samo)ob-razovanja o praktički svim područjima suvremenog života od ekonomije i poli-tike, kulture i ekologije do medija, mode, glazbe ili sporta, kako bi - spoznavajući istinski odnos iskustva, duhovnosti i obrazovanja - znao birati između važ-noga i nevažnoga, manipulacije i istine, čuvajući tako svoje ljudsko dostojanstvo i slobodu.

Velik doprinos Glasa Koncila je u

upoznavanju čitatelja s hrvat-

skom nacionalnom povijesti

Slovenski katolički tjednik Družina (Obitelj) rodio se je kao dijete teških vremena i okolnosti 7. svibnja 1952. godine i nepresta-no izlazi već 62 godine. Družina je svoj život započela u godinama ledenog doba vjere za vrijeme vladavine komunističkog režima. Upravo te godine su komunisti u Novome Mestu naftom pokušali spaliti ljubljanskog biskupa Vovka, zatvorili su više od 300

svećenika, zabranili svaku djelatnost Crkve izvan njenih zidova... Crkva je u Sloveniji dijelila sudbinu svih Crkava, koje su se nalazile pod komunističkom vlašću.

Nadbiskup dr. Franc Kramberger je nekom prilikom zabilježio da je tjednik Družina »vjerodostojno ogledalo vremena i pouzdana slika društva«. U svome prvom razdoblju, koje je bilo krojeno u okolnostima administrativnog socijaliz-ma, izlazila je više po dobroj volji vlastodržaca i požrtvovnosti njenih suradnika negoli od vlastitog kruha, kojeg bi sama znala, odnosno smjela izmijesiti. Bilo je to doba »mršavih krava«, koje je trajalo sve do 1962. godine (izlazila je na 8 stranica, u razdoblju od 1956. do 1961. kao mjesečnik). Tada je konačno počela izlaziti redovito dvotjedno i raspolagala je s dovoljnom količinom papira, da bi mogla odgovoriti na stalno povećanje potražnje. Ta promjena se je odrazila i na njene sadržaje, koji su umjesto dotadašnjih propovijedi i u najboljem slučaju rodoljubnih tekstova, počeli širiti horizonte svojim čitateljima s novim izvještajima o događanju u Crkvi diljem domovine i svijeta.

Odmah nakon dopuštenja, koje su vlasti izdale 1962. godine, Družina je postigla nakladu 56.000 primjeraka, dok je 1966. godine prekoračila 100.000 primjeraka, a rekordnih 147.000 primjeraka je postigla na Božić 1971. godine. No njena proširena djelatnost u službi misionarske pomoći putem fonda »Gladno dijete« ubrzo je postala povod za sudski progon i poruge u drugim novinama. Družina je, po riječima urednika dr. Drage Klemenčiča, u sedamdesetim i osamdesetim godinama postala »pokazatelj slobode u našem društvu«. Niti razna saslušanja na policiji, pretresi u njenim uredima i sudski progoni nisu obeshrabrili tadašnje urednike. Zbog otvorenog zauzimanja za prava vjernika u društvu Družina je 26. siječnja 1975. godine bila zaplijenjena.

Nakon toga su došla nova vremena. U zadnja dva desetlje-ća Družina je postala ogledalo za prvi pogled osamostaljene Slovenije, koja se međutim još uvijek suočava s ostacima ovisnosti s vidnim nedostatkom samopouzdanja i kršćanske odlučnosti, koji je slovenskim kršćanima ucijepio komunistički društveno-politički sustav. Oni koji danas čitaju Družinu, nalaze u njoj novi rast Crkve u Sloveniji, široku paletu događaja i razmišljanja, novo buđenje i procvat slovenskih kršćana. Naš pogled u budućnost nije zabrinut zbog tehnoloških uvjeta kakve sada imamo, nego nas više zabrinjava kakav je danas slovenski čovjek, koji se sve više zatvara u svoj svijet potrošnje, plitkosti i površnosti. To troje je naš izazov za budućnost.

Slovenskome čovjeku želimo i ubuduće naviještati Riječ otkupljenja. Naše poslanje je povezivati slovenske lokalne crkvene zajednice s općom Crkvom, širiti horizonte, odgovarati na duhovne, vjerske, kulturne, narodne pa i političke potrebe vjernika. Po svojim sadržajima Družina je danas obogaćena s raznim prilozima: Naša družina (Naša obitelj - za obitelj i odgoj), Kažipot (Putokaz - medijski prilog), Slovenski čas (Slovensko doba - prilog za društvo i kulturu), Berem, bereš (Čitam, čitaš - knjige i izdavačka djelatnost), Mladi val (za mlade), Vodnik po duhovnih vajah (Vodič za duhovne vježbe). Danas Družina izlazi u 37.000 primjeraka, šaljemo je u 51 zemlju diljem svijeta i svaki tjedan je uzima u ruke do 120.000 čitatelja. Vjernom slovenskom čovjeku donosi navještenje: »Sveta vjera neka vam bude svijetlo, a materinski jezik ključ«, po riječima blaženoga biskupa Antona Martina Slomška. Unatoč veoma promijenjenim vremenima, Družina želi ostati na gori kao svjetionik vjere i ljubavi prema Crkvi i prema slovenskome narodu.

¬ Franci Petrič, Družina, Slovenija

Ostati svjetionik vjere i ljubavi


»Škola« - molitve, igre, razmišljanja i pisanja

Mali koncil«, kao dječji vjerski mjesečni list, svjetlo dana ugledao je ožujku 1966. godine

»izrastavši« iz Glasa Koncila, iz ru-brike »Vama, djeco«, i do danas je jedini dječji list takvoga profila na našim prostorima. Procvat list do-življava za urednikovanja don Luke Depola, od 1974. do 1998. godine, a u tom razdoblju (1977), uz svoje prvo ime dobiva i popularan skraće-ni »nadimak«: »Mak«, koji je - kao što zbori njegov slogan - naročit »cvijet molitve, znanja, igre i prija-teljstva«. Ogleda se to u bogatstvu i raznovrsnosti njegovih rubrika, od onih najstarijih kao što su »Mali mo-zaik dobrote« i »Pisma iz misija«, koje u listu nisu bile samo da ih se čita, već da ih se »živi«, odnosno da se pročitano pretoči u djela dobrote za bližnje i potrebite u misijama ši-rom svijeta. U »latice dobrote i pri-jateljstva«, rubrikama kakva je bila »Obiteljsko gnijezdo« ili »I djeca pate«, priključuju se i najnovije da-našnje rubrike kao što je »Na misu pjevajući« i »maLIMAk« (kao »list u listu« namijenjen najmlađima), a na

»Denisa« i »Tomicu«, junake iz prvih desetljeća lista, nadovezuju se »Maki«, »Makić« te neizostavna strip-junakinja »Klara« i na naročit način tajanstveni »Blaž«, koji već dulje od 25 godina odgovara djeci na različita pitanja, neizostavna u sva-kom djetinjstvu i odrastanju. U »la-ticama znanja« ističu se rubrike kao »Umjetnost s vjerom«, »Ekomak« ili »Zoomak«, dok su najraskošnije Makove »latice igre«, načinjene od stranica punih dječjih radova (lite-rarnih, likovnih, novinarskih), te-stova i pitalica te osobite »katehet-ske enigmatike«, koja je časopisu dala pečat originalnosti i u međuna-rodnim razmjerima.

Olimpijada i »Tribus«Osim samoga mjesečnika,

namijenjenog za osnovnoš-kolce (pa i one malo mlađe, ali u kojega rado zavire i stariji ukućani), u punih 47 godina postojanja pokrenut je još niz inicijativa i akcija, koje su se uklapale u cilj lista zadan još u prvome broju, da »okupi, uje-dini i oduševi svu našu djecu u

radu za dobro Crkve i naroda«. Tako je g. 1973. održana prva Makova »Vjeronaučna olimpijada«, radosno druženje malenih u igri i vjeronau-ku, kojem su tada - u doba komuniz-ma - bila zatvorena školska vrata te je »Mak« svojim katehezama (oso-bito onima don Živka Kustića kao »Mali ključ Biblije« ili »Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata«) uvelike nadmašio uobičajene domete dječ-jih listova. Upravo iz toga natjeca-

Doprinos Glasa Koncila na području zdravstva

Za liječenje čovjeka i sustava

Vrednujući život od začeća do naravne smrti, Glas Koncila sustavno, osobi-to pod etičkim aspek-

tom, prati zdravstvo. Pristupalo mu se s različitih aspekata: sa so-cijalnog, teološkog, znanstvenog, psihološkog, duhovnog. Kako u bolesti, tako i u preventivi kroz različite priloge, bilo savjetodavne, otkrića novih znanstvenih pristu-pa, GK se zauzima za pravičniji i za sve pravedni sustav. Učvršćuje se vjernička nada i povjerenje kako čovjeka prema čovjeka tako i čovjeka prema Bogu.

Predstavljana su hodočasnička mjesta za bolesne u kojima su do-kazana čudesna izlječenja, poput Lurda. GK je otvorio brojne teme u svrhu zaštite i pomoći pojedincu kojemu je potrebna pomoć. Tako je niz priloga posvećeno preven-tivi, posebno o svjetskim, među-narodnim ili nacionalnim danima koji su posvećeni zdravlju. Objav-ljeni su brojni prilozi o zaštiti od aidsa, borbe protiv kardiovasku-larnih bolesti, ovisnosti, o pro-mociji dojenja, o borbi protiv pu-šenja... Posebno su vrijedna obje-lodanjena svjedočenja pojedinaca s iskustvom i stručnjaka kako una-prijediti zdravstvo.

Među rijetkim medijima Glas Koncila je nakon višestranačkih izbora prvi otvarao teme o zdrav-

stvenim sustavima i njihovim ne-dostacima, posebno kad je u pi-tanju zaštita nerođenih i onih u terminalnoj fazi - umirućih. To osjetljivo područ je praćeno je s puno pozornosti, a kako su člano-vi uredništva, poput Luke Depola, bili bolnički duhovnici, zatim i drugi članovi uredništva sudio-nici etičkih povjerenstava, proni-knuli su u bit potrebe bolesnika. Bolesnima se preko različitih priloga i po-sebnih knjižica, koji-ma je bio izdavač ili suizdavač »Glas Kon-cila«, nastojalo pomo-ći da lakše podnesu svoje teškoće.

Među prvima Glas Koncila je otvorio temu palijativne skrbi, op-širno izvještavao o provedbi za-kona i poticao osnivanje hospi-cija. U svakoj najavljenoj reformi zdravstvenog sustava sudjelovao je, kako u informativnom praće-nju, tako i u razgovoru s kompe-tentnim stručnjacima o problemi-ma i nuđenju rješenja koja su naj-prikladnija za pojedinca u potrebi. Zdravstvo se u GK-u prati s mul-tidisciplinarnog stajališta. Epide-mije ili druge pojavnosti, poput »ptič je gripe«, »svinjske gripe«, »virusa Zapadnog Nila« na stručan način u Glasu Koncila, bilo kroz razgovore ili druge načine izričaja,

obrazlažu stručnjaci koji su usko specijalizirani za ta područja. Isto tako je i sa zračenjima i štetnosti određenih dijagnostičkih aparata.

U posebnoj rubrici »Savjet kato-ličkog liječnika« čitateljima se daje savjet, a on sadrži prikaz simptoma, dijagnozu i terapiju, odnosno pre-ventivne upute. Više od 250 liječ-nika različitih specijalnosti sa svog aspekta, dakle iz svoje specijalno-

sti, sudjelovalo je do-sada u toj rubrici. O toj temi već je objavljena knjiga »Savjet katolič-kog liječnika i zdrav-stvena vizita«.

Novinari i surad-nici GK-a koji prate zdravstvo isto-dobno su sudionici brojnih kongre-sa u zdravstvu, kako na nacionalnoj, tako na europskoj i svjetskoj ra-zini. Sudjelovali su i pratili svjet-ska katolička liječnika katolička udruženja na kongresima u Lurdu, Zagrebu, redovito izvješćuju o nji-hovu radu. Također, svojim radom g. 2011. član uredništva sudjelovao je u Kini na Svjetskom liječnikom kongresu komplementarne medi-cine i postigao svjetski zapaženi rezultat. Od 280 pristiglih radova sudionika tog kongresa, rad novi-nara GK-a proglašen je najboljim. To su tek neki plodovi priloga GK-a, a zalaganje GK-a za zdravstvo je po mjeri čovjeka.

Želimo li »egzistencijalno ogoliti« osnovnu ovozemaljsku zadaću Crkve, naći ćemo u središtu Isusov nalog: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.« To poslanje nikada nije opozvano te je i danas isto, ali se kontekst u kojem ga je potrebno ostvarivati promijenio i svakodnevno mijenja. Crkva je, nastojeći prepoznati i rastumačiti kairos suvremenoga društva, doživjela II. vatikanski sabor. On je, između ostaloga,

upozorio na važnost otvaranja svijetu i posredovanja Radosne vijesti na čovjeku razumljiv i dostupan način. Zbog toga je i uloga sredstava društve-nih priopćavanja označena nezaobilaznom.

No, crkveno je novinstvo među Hrvatima prisutno još puno ranije. U Bosni i Hercegovini je procvat doživjelo nakon I. svjetskog rata, a godina 1922. svjedok je izlaska prvoga broja katoličkog tjednika koji je nosio naziv »Nedjelja«, te će vremenom, zbog sukoba s tadašnjim vlastima biti preimenovan: najprije u »Križ« a potom u »Katolički tjednik«. Pod potonjim će naslovom 2002, željom vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića, u Sarajevu biti oživljene novine koje su komunisti zabranili o Uskrsu 1945.

Danas su to jedine tjedne katoličke novine na hrvatskom jeziku koje izlaze u BiH-u. Osnovna im je nakana naznačena u podnaslovu: »Glas u službi nove evangelizacije«. Stoga, osim informativnoga sadržaja koji govori o Crkvi vrhbosanskoj s intencijom povezivanja raspršenoga vjernič-koga puka, u »Katoličkom tjedniku« su prisutni tekstovi koji formativno nastoje utjecati na čitateljstvo te biti »propovjednik u kući«.

Unatoč turbulentnoj svagdašnjici i mnogim nenaklonjenim okolnostima »Tjednik« je opstao i s mnogima se suživio. Gledano unatrag možemo kazati da je postao simbolom katoličke-hrvatske »žilavosti« na prostorima Bosne i Hercegovine. Njegovi »interijer« i »eksterijer«, slično kao i u slučaju hrvatskoga življa na mnogim stranama BiH-a, odgovaraju izreci: »Malo nas je, al’ nas ima«. Stoga je »Katolički tjednik« jedan od pokazatelja da je Crkva katolička ovdje još uvijek živa..., i to je njegov najveći uspjeh.

Zbog naravi diktirane vremenskom odrednicom izlaženja, ovaj tjednik kao i druge katoličke tjedne novine u Europi, ne mogu u budućnosti naglasak stavljati samo na informativni sadržaj. Štoviše, zbog tehničke pretpostavke koja omogućuje istodobno posredovanje vijesti iz gotovo svih krajeva, tjednici gube na aktualnosti.

Zato je nužno da katolički tjednici i informacije »oblače« u katoličko ruho te, ne predugim, razmišljanjima i osvrtima budu smjerokaz u današnjoj »globalnoj metropoli«. Tako čineći, neće biti sami sebi svrha nego dio suvremenoga crkvenog odgovora na Isusov poticaj donošenja radosne vijesti »svemu svijetu«.

¬ Josip Vajdner, Katolički tjednik, BiH

Simbol katoličko-hrvatske »žilavosti«

Doprinos Glasa Koncila najmlađim generacijama

nja razvilo se i današnje službeno osnovnoškolsko (od g. 2000) i sred-njoškolsko (od g. 2005) istoimeno državno natjecanje iz vjeronauka, kao školskoga predmeta! God. 1988. u listu se pojavljuje »Tribus«, koji sljedećih desetak godina »najma-kovce« vodi na nagradna putovanja, hodočašća čiji je cilj osim druženja i upoznavanja sakralnih lokaliteta bio i poticaj mladima za duhovna zvanja, te odabrani čitatelji lista sti-žu i do Ivana Pavla II. i Benedikta

XVI. koji su - baš kao i današnji papa Franjo - bili česti »go-

sti« u sadržajima na stra-nicama lista.

Tijekom »Mako-vih« desetljeća ti-

skana su i brojna prateća izdanja (slikovnice, ad-

ventski kalendari, bojanke, križ-ni putovi), među kojima se na oso-bit način ističu album sa sličicama »Maki - sveci Katoličke Crkve«, te knjiga »Vatrene ptice« u kojoj je, uz proslavu 40. rođendana lista, uvr-šteno isto toliko ponajboljih pri-ča. Uz razvoj elektroničkih medija, list je od 2001. postao dostupan i na internetskim stranicama, a od 2011. ima i svoju Facebook-strani-cu, prateći i na taj način novovjeko odrastanje svojih mladih čitatelja željnih plemenita štiva. Ustraju-ći u vjerskim, obiteljskim i domo-ljubnim vrjednotama, »Mali koncil« tako i danas nastoji na naročit način biti mjesto i sredstvo okupljanja: djeci prijatelj, njihovim roditelji-ma pomoćnik, a njihovim katehe-tama, vjeroučiteljima i župnicima suradnik.

Među prvima Glas Koncila je otvorio temu palijativne

skrbi u Hrvatskoj



Doprinos Glasa Koncila medijskoj kulturi

Čuvar čistoće novinarskoga izraza

Vijest, izvještaj, reportaža, ko-mentar, kolumna, intervju, fe-ljton, osvrt, kritika, mišljenja stajališta i pisma čitatelja novi-

narske su vrste ili žanrovi koje je u svojoj 50-godišnjoj povijesti imao i nekad bilten, potom dvotjednik, a danas tjednik Glas Koncila čiji su novinari od prvih dana u svom poslu poštivali visoke standarde profesionalnoga pisanja, bez obzira u ko-joj su se novinarskoj vrsti okušavali. Istinitost, poštenje, točnost, uravnoteže-nost i nepristranost bile su odlike novi-narskih priloga kojim je Glas Koncila pri-donosio i danas pridonosi medijskoj kul-turi hrvatskoga društva. Brižno pazeći na novinarski stil, čuvajući čistoću novinar-skoga, ali i jezičnoga izraza, kloneći se bilo kakvih utjecaja sa strane, ne podliježući »krutim diktatima« nekada komunističke a danas neoliberalne medijske industrije, čuvajući se cenzure i vodeći računa o svo-jim čitateljima, urednici i autori na strani-cama su Glasa Koncila pokazali ne samo visoke standarde redakcijskoga rada i no-vinarskih odlika, nego i etičnosti kao same srži bilo kakvoga ozbiljnoga, pošte-noga i - struke dostojnoga - novinarstva.

Sve to moglo bi se reći i za neke druge novine, tjednike i mjesečnike, no Glas Koncila je posebnošću svoga stila i au-

torskom izvornošću mnogih tekstova u hrvatskom narodu i društvu, a osobito među vjernicima katolicima, imao no-vinarsku prosvjetiteljsku ulogu.

Dovoljno je samo spomenuti redovi-te komentare glavnih urednika, koji su i u najtvrđe totalitarističko doba, vjer-ničkim i biblijskim evanđeoskim očima znali ocijeniti i procijeniti, osvrnuti se i analizirati, ali i donijeti ne samo savjet nego i konstruktivnu kritiku, upozo-ravajući na fenomene koji su škodili ne samo društvu u cjelini, nego svakome pojedincu, raskrinkavajući ponajprije gušenje, ignoriranje ili ismijavanje vjere i vjerskih sloboda.

»Pisma seoskog župnika«Jednako tako, jedinstven je fenomen

- koji se vjerojatno nikada neće ponoviti ni u budućnosti hrvatskoga novinarstva - rubrika »Pisma seoskoga župnika« koju je više od tri desetljeća na doista jedinstven način kao pisao do 2001. don Jure - don Živko Kustić, bard hrvatskoga (ne samo katoličkoga!) novinarstva. Pisma su po-sebnom mješavinom duhovitosti, vrc-kavosti i ironije kroz cijelo vrijeme učile hrvatske vjernike kako pristupati opa-snoj i nepovoljnoj društvenoj stvarnosti i neizmjerno živcirala tadašnje komu-

nističke vlastodršce. Nitko, ni u jednim novinama u tadašnjoj državi nije imao ni kuraže, ni mudrosti, ni inteligencije ići tako opasno »uzdlaku« režimu kao što je to činio don Jure, a da zbog samih »Pisama« nikada nije bio osuđivan. Puno je energije i kreativne snage uloženo u ta pisma koja su bila - kako kaže sam autor

- puno više od toga, »satirični zapisi koje ondašnji vlastodršci nisu znali gdje smje-stiti. A narod je naučio razumjeti«.

Nije moguće nabrojiti sve rubrike i pri-loge, no još jedan prinos medijskoj kulturi, ali i dokaz »prosvjetiteljske uloge« Glasa Koncila jesu neke stare i nove novinarske vrste i forme kao što su »Vjeronauk za odrasle«, »Teološki osvrt« i drugi prilozi

- kao izraz brige za rast u vjerskoj zrelosti čitatelja, dok se u novije vrijeme poseb-nim prilozima - poput »(Pri)govora zna-nosti« i »Zapažanja« - kritički seže dalje i nudi šire poglede i uvide i u znanstveno i u društveno područje, dok rubrika »Ču-jem, vidim, pa se stidim...« ironičnim sti-lom autora V. Dunižarića u neku ruku na-stavlja svijetlu tradiciju »Pisama seoskog župnika« raskrinkavajući nove paukove mreže kojima sadašnji, a i skriveni vla-stodršci, žele ponovno porobiti hrvatsko društvo, naškoditi vjerskoj slobodi i duši svakoga pojedinca.

Doprinos Glasa Koncila na području kulture

Pothvati kojima je vrijeme dalo za pravo

Hrvatski jezik i hr-vatska kultura u polustoljetnoj po-v i j e s t i G l a s a

Koncila zauzimaju važno mjesto, jer se njihovim čuva-njem nastojalo, posebno u vremenu jednoumlja i guše-nja nacionalnoga, davati do-prinos tisućljetnoj neizbrisi-voj baštini hrvatskoga identi-teta.

Kako je hrvatski jezik bio i ostao temeljem narodne sa-mosvojnosti, GK mu je od sa-mih početaka izlaženja da-vao dužnu pozornost, što je zapazio jezikoslovac Ljude-vit Jonke i to isticao svojim studentima. Promicanje hr-vatskoga standardnog jezika očitovalo se i kroz napise o presudnoj važnosti njegova-nja, od normiranja u 16. sto-ljeću do pojašnjenja pojmova »Jezik Crkve u Hrvata« i »Cr-kva hrvatskoga jezika«. Među zaslužnima za uzorno njego-vanje hrvatskoga jezika ističu se dugogodišnji lektor GK-a Stjepan Hosu te zbog »izla-ska iz genitiva« proganjana novinarka Smiljana Rendić. I prigodom izrade novoga hr-vatskog pravopisa ove godi-ne GK dao je doprinos s više usvojenih prijedloga.

Područje kulture postalo je svojevrsnom oazom nacio-nalnoga mišljenja. Primjerice,

»GK« je 1974. počeo objavlji-vati, u 28 nastavaka, dijelove romana »Kraljičin vitez« tada nepoćudnoga hrvatskog knji-ževnika Ivana Raosa. Dvije godine kasnije je ususret pro-slavi trinaest stoljeća kršćan-stva u Hrvata, u biblioteci »Romani«, objavljeno čitavo Raosovo djelo.

Vrednote u umjetnostiI u samostalnoj Hrvatskoj

GK je nastavio je promicati kršćanske i humanističke vrednote u umjetnosti. U na-stavcima je od 2005. do 2007. objavljivan roman »Put u sre-dište srca - Intranet« Božida-ra Prosenjaka, dok je roman »Mreža« Vjekoslava Tomaši-ća izišao iz tiska 2011. nakon Natječaja Glasa Koncila za najbolji neobjavljen roman. Iako su kratke priče bile po-vremeni suputnik tijekom polustoljetne povijesti, od osmog broja 2007. rubrika »Kratka priča Glasa Koncila« ponudila je mogućnost po-znatim i manje poznatim au-

torima okušati se u raširenoj literarnoj formi. U vremenu koje senzacionalizam pret-postavlja umjetnosti GK u stalnoj rubrici »Kultura« re-dovito izvještava o događa-njima s područja izdavaštva, književnosti, filmske, kaza-lišne, glazbene i likovne um-jetnosti. Rubrika »Iz hrvatske duhovne poezije« podsjeća na stihove pokojnih majstora stiha te se isprepleću pjesnič-ka biografija i djelo. Margina-liziranim velikanima posve-ćena je i biblioteka »Hrvatska katolička baština 20. stolje-ća«, u sklopu koje su od 2006. godine objavljene 22 knjige, kao i rubrika »Katolički obli-kovatelji kulture«. Uz ostala knjiška izdanja, GK objavlju-je i zbornike s poetskih i pro-znih natječaja suvremene hr-vatske duhovne književnosti.

God. 1969. GK je objavio prvu LP ploču s duhovnim šansonama u tadašnjoj dr-žavi - bila je to »To nije tajna« sastava »Žeteoci« koja je za svoju 40. obljetnicu izdana na

CD-u. Godine 1980. u dogo-voru s Katehetskim centrom Zagrebačke nadbiskupije, GK započinje organizirati i spon-zorirati »Uskrsfest«. Festival »živi« i danas, baš kao i »Božić u Ciboni«, prvi put organizi-ran 1990. zajednički s košar-kaškim klubom. Biblioteka »Canticum novum« i časo-pis »Sveta Cecilija« omogu-ćuju dodatan uvid u sakralnu glazbu.

»Zlatna uljanica«Doprinos Glasa Koncila

f ilmskoj umjetnosti očitu-je se dodjeljivanjem nagrade »Zlatna uljanica« za promica-nje etičkih vrijednosti u film-skom stvaralaštvu, koja »sjaji« od prvih »Dana hrvatskoga filma« 1992. godine. Ususret Velikom jubileju 2000. go-dine objavljen je serijal pod naslovom »Likovni umjet-nici - ‘A vi, što vi kažete, tko sam ja?’«. Dojmljivu kroniku hrvatske društvene stvarno-sti donose karikature Srećka Puntarića Felixa. Kroz tek-stove GK-a prošlo je tisuće umjetnika, a mjesečni ma-gazin »Prilika« rubrikama specijaliziranima za književ-nost, film i glazbu »pojačao« analizu svijeta kulture, ne-odvojivoga od cjelokupnoga hrvatskog nacionalnog bića i povijesti.

Doprinos Glasa Koncila gospodarstvu

Poticaji za izlazak Hrvatske iz krize

O hrvatskom se gospodarstvu - problemima, lutanjima, pljačkama i posrtanjima, mogućno-stima i nadama - svih ovih godina hrvatske samostalnosti na stranicama Glasa Koncila ne

prestaje govoriti. Kroz različite rubrike kao što su »Intervju«, »Komentar«, »Propisi-pravo-pravda«, »Susret«, »Teološki osvrt«, »(Pri)govor znanosti«... golem je prostor posvećen upravo gospodarskim temama, a mnogi su ugledni hrvatski znanstvenici i stručnjaci na stranicama GK-a iznosili svoje ideje i poticaje za boljitak. Pritom se uočava specifičan pristup koji je uvijek dodavao i zanemaren, a ključan čimbenik razvoja: etiku. Tretiranje gospodarskih tema kroz »optiku« socijalnoga nauka Crkve, isključivo u službi općega dobra, pruža odgovor na pitanje što bi trebalo učiniti da bi došlo do boljitka u gospodarstvu.

Gospodarska su područja koja su obrađivana na stra-nicama GK-a najrazličitija: od poljoprivrede i ribarstva, preko obrtništva, turizma, brodogradnje i poduzetniš-tva, problema privatizacijske pljačke u kojoj je »pokazan manjak pravde za malog čovjeka«, sve do rasprodaje hr-vatskih banaka. Naročito se isticalo pitanje socijalne pra-vednosti i nepravda prema seljacima i (ne)zaposlenima, potreba pokretanja proizvodnje i otvaranja radnih mjesta, dugoročnoga strateškog planiranja razvoja, gospodarsko-ga povezivanja Slavonije i Dalmacije, veće skrbi za otoke... Isticani su i golemi a zanemareni hrvatski geostrateški potencijali, npr. riječka luka i njezino povezivanje s Eu-ropom te se upozoravalo na kočenje inicijativa i projekata koji bi Hrvatsku mogli izvući iz gospodarske krize.

Zabrinutost za hrvatsko seloNajviše prostora posvećivalo se poljoprivredi, a naslo-

vi članaka objavljenih od devedesetih godina naovamo svjedoče da se situacija u bitnome ne mijenja i da stari mentalitet još uvijek nije napušten. »Dokle zanemariva-nje sela i poljodjelstva?«, »Stanje sela i seljaštva nerazdvo-jivo od općeg razvitka«, »Uvoznički lobi diktira razvoj gospodarstva«, »Poljoprivreda mora biti strateški interes«, »Lošom politikom hrvatsko je selo osuđeno na propast«, »Prodajni centri umjesto silosa - nešto nije u redu«, »Selo pita politiku: A što sada?« - samo su neki, a naslov »I ove ćemo godine stezati remen« kao da je objavljen početkom ove, a ne 2002. godine.

Djeluje upravo zabrinjavajuće koliko su neke teme s početka devedesetih i danas »svježe«, pa se u pitanju in-tervjua objavljenog sredinom 1991. doslovno kaže: »Do-sad je seljak sistematski pljačkan, ali najveća kuga koja ga je uništavala bio je sustav otkupa njegovih proizvoda: koliko je bačeno repe, kupusa, luka, voća jer se u proljeće seljaku obećavala dobra cijena, a u jesen ga se ucjenjiva-lo...« GK je već 1991. postavljao pitanje plasmana hrvat-skih tradicijskih proizvoda (kulena, šljivovice, pršuta...) na svjetsko tržište, a već 1996. pisao je i o razvoju turizma na seljačkim gospodarstvima.

Svoj su prostor u tjedniku nalazile i aktualne teme iz područja obrtništva, obrazovanje za obrtnička zanima-nja, a o svojem su radu i poteškoćama s kojima se susreću svjedočili i sami obrtnici - od slastičara do inovatora.

Gospodarska i ekonomska pitanja na poseban način u novije vrijeme otvara i mjesečni magazin Glasa Koncila »Prilika« u rubrici »Ekonomija«, u kojoj tekstove objavlju-ju dvojica doktora ekonomskih znanosti. Kroz 69 dosad objavljenih »Prilika« dotaknuti su brojni problemi: od od-nosa radnika i poslodavaca, demografskog sloma koji ima goleme posljedice i na gospodarstvo, korupcije, recesije i antirecesijskih mjera, dužničkoga ropstva, upravljanja obiteljskim financijama, »odljeva mozgova«, rasprodaje javnoga dobra, do kulture rada i važnosti ekonomskoga obrazovanja.

Documents

Pedeset godina u službi općeg dobra