Embed Size (px)
DESCRIPTION
pedogeografija
Citation preview
PEDOGEOGRAFIJA
Definicija i uloga tla u prostoru. Plodnost tla
Pedosfera - površinski sloj kopnenog dijela zemljine površine (grč. Pedon - tlo)
Tlo i zemljište nisu sinonimi. Tlo analiziramo.
C - oznaka za rastresiti matični supstrat
R - čvrsti matični supstrat
Zemljište obuhvaća fizikalni prostor - tlo, klimu, hidrološke i geološke značajke, te
vegetaciju u opsegu koji utječe na mogućnost korištenja, zatim rezultate prošle i sadašnje
aktivnosti čovjeka s ili bez društveno-ekonomskih uvjeta (FAO, 1976.), odnosno to je
katastarska čestica na koju se plaća porez.
Zemlja je planeta - zvijezda.
Kako nastaje tlo?
Tlo je prirodno povijesno tijelo i rastresiti medij nastalo iz čvrste ili rastresite stijene
pod utjecajem pedogenetskih čimbenika (matičnog supstrata, klime, flore i faune, reljefa i
vremena) pod utjecajem procesa pedogeneze (trošenja, stvaranja i razgradnje organske tvari
sa sintezom humusa, tvorbom sekundarnih minerala i organomineralnih tvari) te različitim
oblicima migracije.
Tlo je uz zrak i vodu jedan od temeljnih uvjeta života na Zemlji. Ono je neumnoživo,
uvjetno obnovljivo i višenamjensko prirodno dobro.
Glavne uloge (funkcije tla)
Neupitna, najznačajnija, nezamjenjiva i primarna uloga tla:
1. Proizvodnja biomase u poljoprivredi i šumarstvu
- opskrba biljke vodom, zrakom i hranjivima preduvjeti su za fotosintezu. U toj ulozi tlo,
posebno apsorpcijski kompleks kao rezervoar hranjiva je nezamjenjiv čimbenik biljne
zajednice.
- najvažnija uloga tla je proizvodnja biljne mase.
- kao što je poznato biljke se mogu uzgajati i u:
a) vodi biljnim hranjivima i kisikom – hidroponi
b) sterilnom pijesku + voda + biljna hranjiva
1
c) umjetnom tlu - smole koje pripadaju polistirenima, ali ekonomski opravdana proizvodnja
postiže se samo na tlu u slobodnoj prirodi, u tresetičkim (većina kulturnih vrsta) i
subakvalnim sustavima (riža)
2. Ekološko-regulacijska uloga tla
- ulogu prijemnika (akceptora)
- sakupljač (akumulator)
- izmjenjivač (transformator) onečišćenja
- univerzalnog pročistača (filtera)
3. Tlo je temelj biološkog raznovrsja (biodiversity)
- stanište „gensko spremište“ bilja, životinja i mikroorganizama koji su iznad i ispod površine.
Ciklusi nekih elemenata (C, N, P, S…) uključuju i etape koje se odvijaju u tlu, pa tlo
predstavlja nerazdvojni dio brojnih ekosustava. Djelovanje je uzajamno, pa se isto tako i
postanak i razvoj tla odvija pod izravnim ili neizravnim utjecajem biosfere.
4. Prostorna uloga tla
- tlo kao nositelj infrastrukture
- tlo kao odlagalište
- tlo u oblikovanju krajobraza
5. Tlo kao izvor sirovina
6. Kulturna uloga tla - tlo kao povijesni medij
Tlo je rastresiti medij koji se sastoji od tri faze: čvrste, tekuće i plinovite. Naime u
porama tla se nalaze i kreće plinovita i tekuća faza.
Optimalni odnos Č:T:P=50%:25%:25%
Čvrsta faza se dijeli na mineralni dio koji čini glavnu masu čvrste faze (90%) i
organski dio koji u horizontima iznosi 3-10%. Izuzetak su tresetišta gdje sadržaj organske
tvari tvore >50%.
Udio tekuće i plinovite faze je jako promjenjiv i ovisi od svojstva tla. Ove dvije faze
stoje u antagonističkom odnosu jedna prema drugoj.
Plodnost tla (zemljišta)
Plodnost tla je sposobnost tla da biljci pruži istovremeno, kontinuirano optimalno
hraniva, vodu, zrak (kisik), toplinu i medij za ukorijenjivanje.
2
Proučavanje modela pedologije
FAKTORI(klima, organizmi,matični supstrat, reljef i vrijeme)
Pedogenetski čimbenici + pedogenetski procesi = TLO
SVOJSTVA TALA(fizička, kemijska, biološka)
TLO(SOLUM)(diferencijacija horizonta)
KLASIFIKACIJA(pedojedinice iliSistematika tla)
PROCESIRazgradnja i novotvorba mineralne i organske, tla i premještanje sastojaka unutar i izvan sistema tla
Količina i razina informacija o tlima kao baza za izbor
mjera radi povećanja potencijala i boljeg
korištenja zemljišnih resursa
3
Pedološka istraživanja
Metode istraživanja ovise o cilju istraživanja. Ciljevi mogu biti:
a) izrada osnovnih pedoloških dokumenata. Osnovne pedološke karte (OPK) u različitim
mjerilima
b) razvrstavanje prostora prema pogodnosti tla za poljoprivredu i šumarstvo
c) razvrstavanje zemljišta (tala) po uporabnoj vrijednosti (Land use ili Land cover)
d) izrada podloga za prostorno planiranje i uređenje
e) procjena i snimanje erozije tla i dr.
Pedološko istraživanje se sastoji od tri faze:
1. pripremna
2. terenska
3. kameralna
Odnos faza po vremenu ovisi o detaljnosti istraživanja određenog prostora.
1. Pripremna faza (oko 10% vremena)
- analiza i proučavanje literaturnih podataka
- nabavljanje terenske opreme
- izrada fotointerpretativne karte
Analiza i proučavanje literaturnih podataka
- analiza geoloških i hidroloških karata i podataka
- analiza vegetacije prostora i utjecaja čovjeka
- analiza topografskih karata i satelitskih snimaka
- pribavljanje klimatskih podataka i analiza klimatskih prilika
- analiza postojećih pedoloških karata i podataka, većeg ili manjeg mjerila, zračnih i
satelitskih snimaka
Nabavljanje terenske opreme
- terenski auto
- GPS oprema
- topografske karte
- pribor i alat za kopanje profila i sondiranje
4
- pribor i alat za uzimanje uzoraka tla
- oprema za stacionarna mjerenja
Izrada fotointerpretativne karte
Što je fotointerpretacija?
Uz pomoć aero ili satelitskih snimaka obuhvaća predmet raspoznavanja i
identifikaciju, sistematsku analizu i klasifikaciju fizičkih i kulturnih osobina zemljišne
površine, kakva je ona prikazana na snimcima te znanstveno izvođenje (prepoznavanje ili
fotodedukcija) određenih informacija.
Najzastupljenije su ove metode interpretacije prostora:
- sistematska (analiza fizičkih i kulturnih elemenata)
- fiziografska (analiza mezo i mikroreljefnih prilika)
Oprema za fotointerpretaciju:
- zrcalni stereoskop
- dvostruki zrcalni stereoskop
- računalni sustav za analizu snimaka
zrcalni stereoskop dvostruki zrcalni stereoskop
Sistematska analiza:
- fotosnimak, geomorfološke jedinice, način korištenja, drenažni tokovi.
2. Terenska faza (oko 30-40% vremena)
Rekognosciranje terena
- predstavlja obilazak i upoznavanje terena predviđenog za istraživanja, njegovih
ektomorfoloških osobina i kvalitete tla koja se prepoznaje na usjecima cesta, raznih kanala i
5
drugih građevinskih iskopa. Određivanje lokaliteta za postavljanje uzornih areala i lokaliteta
pedoloških profila te rasporeda sondi.
Sondiranje tla
- holandska sonda
- Purchauerova sonda
Holandska sonda se sastoji od:
- tanjirastog dijela (svrdlo) dužine 30 cm, promjer 5-8 cm.
- metalnog štapa dužine 100 cm.
- glave.
- ručne sonde.
- spojnice
Postupak kod sondiranja
Sondiranje se obavlja na način da sondu okretanjem utisnemo u tlo do dubine
tanjirastog dijela (svrdla), potom taj sloj tla izvlačimo i pomoću noža izvadimo na površinu
terena. Zatim ponovno do dubine svrdlastog dijela na istom mjestu uzimamo novi sloj tla i
stavljamo ga na površinu ispod izvađenog prvog sloja. Na taj se način najbrže upoznajemo s
tzv. unutarnjom građom tla.
Detaljno istraživanje izabranih uzoraka tala
Metoda istraživanja uzornih areala je detaljnija s većim brojem opažanja (sondi).
Svrha je:
- utvrđivanje tipova tala u datoj konstelaciji preko genetskih čimbenika
- utvrđivanje strukture zemljinog pokrova i vrste zemljišnih kombinacija
- izrada još detaljnije pedološke karte
Terenska istraživanja ostalog područja
Sondiranje radi:
- upoznavanja ostalog terena s kvalitetom tla
- određivanja lokacije za kopanje glavnih profila i uzorkovanja tla
- eventualnih korekcija ranije utvrđenih granica
6
Označeni uzorni areali na pedološkoj Označeni lokaliteti sondiranja prema
karti mjerila 1:50.000 mrežnom rasporedu na pedološkoj karti mjerila 1:50.000
Otvaranje pedološkog profila tla
Svrha:
- izučavanje endomorfoloških sustava tla
- uzimanje uzoraka tla te fizikalne i kemijske analize
- uzimanje monolita, mikromonolita
Profil je vertikalni presjek tla, koji pokazuje sukcesiju horizonta od površine do
matičnog supstrata. Horizont je sloj tla s karakteristikama koje su nastale kao rezultat
pedogenetskih procesa. Definiramo ih na osnovu boje tla.
Svrha sondiranja tla je tzv. programiranje mjesta na kojima otvaramo profile tla. Na
profilu tla vidimo sukcesiju (smjenjivanje) horizonata.
- sloj tla s određenim karakteristikama
- boja je prvi morfološki znak koji „upada“ u oči ili boja je prvi morfološki znak koji
registriramo
1. Osnovni ili glavni profil - pedološka jama
- kopaju se do dubine matičnog supstrata. Detaljno se opisuju i iz njih se uzimaju uzorci tla.
Temelj su za dobivanje bitnih saznanja o tlu.
2. Pomoćni ili poluprofili - polujame
- služe za popunjavanje mreže glavnih profila. Detaljan opis, a uzorci se uzimaju po potrebi.
3. Površinske ili kontrolne jame
- služe za razgraničavanje dvije sistematske jedinice tla. Opis kraći, a uzorci se po pravilu iz
njih ne uzimaju.
Broj profila po jedinici površine ovisi:
7
- od vrste istraživanja (detaljnija istraživanja zahtijevaju i veći broj profila na jedinici
površine)
- od složenosti terena (ukoliko je teren heterogeniji i to će broj profila biti veći i
obratno)
Kopanje pedološke jame - otvaranje jame - otvaranje profila tla
- detaljno izučavanje endomorfoloških svojstava tla
- uzimanje pojedinačnih uzoraka tla za fizikalne i kemijske analize
- uzimanje monolita, mikromonolita i otisaka tla
Uzorkovanje tala i planiranje laboratorijskih analiza
- tehnika kopanja pedološke jame
Na površini terena ucrtamo pravokutnik dimenzija 150-200 cm puta 100 cm. Zatim
odstranjujemo površinski sloj tla dubine oko 20 cm. Taj sloj tla stavljamo na jednu dužu
stranu pravokutnika. Zatim ostavljamo površinu orijentaciono 20ak cm (1 stepenica), a
preostali sloj tla vadimo na drugu dužu stranu pravokutnika i tako redom ostavljajući
stepenicu po stepenicu jama te produbljuje i to činimo sve do dubine matičnog supstrata.
Ovakvim stepeničastim otvaranjem profila omogućujemo lakši ulazak u profil tla, a ujedno se
manje i kopa. Strana pedološke jame koja se nalazi nasuprot stepenica predstavlja profil tla, a
pod kojim podrazumijevamo vertikalni presjek tla od površine terena do matičnog supstrata.
Profil tla fotografiramo, s tim da obvezno uz ovu stranu stavljamo drveni metar (dvije boje).
Potom opisujemo unutarnje značajke tla, a zatim uzimamo tzv. pojedinačne uzorke tla i dr.
Nakon svih obavljenih navedenih radnji jamu zatrpavamo i to obrnutim redom vađenja
slojeva. Kad fotografiramo profil tla poželjno je da stavimo i oznaku, broj profila tla.
8
100 cm
Unutarnja morfologija (endomorfološka svojstva)
Unutarnja morfološka svojstva se proučavaju na poprečnom presjeku tla - pedološkom
profilu.
- sklop profila
- boja horizonta
- tekstura
- struktura
- poroznost
- specifične pedodinamske tvorevine
- dubina tla
Sklop profila čine horizonti, njihov broj, izraženost, debljina horizonta i prijelaz
jednog horizonta u drugi.
Horizont je sloj tla sa karakteristikama koje su nastale kao rezultat pedogenetskih
procesa.
Horizonti:
- osnovni: O, (A), A, E, B, (B), C, R, G, g, T, P
- prijelazni: AC, (B)C, BC
- složeni: A/E, E/G, E/g
Osnovni horizonti modifikacije
A - humusno-akumulativni Amo, Aum, Aoh
B - iluvijalni Bt, Bh, Bfe
C - rastresiti dio matičnog supstrata
R - čvrsta stijena
(B)rz - kambični horizont; rz - rezidualna akumulacija
E - eluvijalni horizont (ispiranje)
(A) - inicijalni (početni) nerazvijeni stadij humusno-akumulativnog horizonta
P - antropogeni horizont (horizont tla koji nastaje pod utjecajem čovjeka-obrada)
Boja tla
- bitan morfološki znak koji prvi upada u oči
- na osnovu boja tla diferenciramo horizonte, očitavamo dinamiku u tlu…
9
- boju tla određuje kemijski i mineraloški sastav tla
Kombinacija crne, crvene i bijele boje:
- humus - siva, crna, smeđa
- hidratizirani oksidi Fe3+ - crvena, smeđa, žuta
- nakupine karbonata, kamena - bijela boja
- spojevi Fe2+ - siva, plava, zelenkasta
U prirodi se veoma rijetko javlja samo jedna boja, a ona uglavnom dolazi u različitim
tonovima i nijansama.
Crna, siva, tamnosmeđa, čokoladnosmeđa i sl. odraz su manjeg ili većeg sadržaja
humusa.
Crvena, smeđa, crvenskastosmeđa, narančasta odraz su sadržaja oksida željeza.
Bijela - nakupine kalcijevog karbonata i kremena SiO2.
Uslijed manjeg ili većeg prisustva dvovalentnog željeza javljaju se različite nijanse
sive, sivoplave i zelenkaste boje (močvarna tla) - sva tla koja imaju prekomjernu količinu
vode.
Radi što objektivnije ocjene boje ili očitanja boje koristimo kartu boja. Najpoznatija je
tzv. Munsellov atlas boja kod kojeg svaka čestica ima simboličnu vrijednost za svaku boju,
nijansu i ton.
Munsellov atlas boja
10yR 3/4 intenzitet boje
Jačina boje
Vrsta boje
Tekstura, struktura, porozitet, zakorjenjivanje
- tekstura - od pjeskovite do glinaste (između su ilovasta tla-najbolja)
- struktura - razni oblici i veličina strukturnih agregata
- porozitet:
10
- sitno porozna = pore < 1 mm promjera
- porozna = pore 1-3 mm promjera
- spužvasta = pore 3-5 mm promjera
- rupičasta = pore 5-10 mm promjera
- rupasta = pore > 10 mm promjera
- zakorjenjivanje - broj korijena i korjenčića na dm2
Novotvorevine ili specifične pedodinamske tvorevine
- nakupine lakotopivih soli Na, Mg, Ca
Na2SO4 x 10 H2O
- nakupine kalcijskog karbonata
- iscvjetavanje i konkrecije gipsa (CaSO4 x 2 H2O)
- izlučine i nakupine seskvioksida
- nakupine silicijskog dioksida u obliku bijele kremene prašine
- različite tvorevine faune tla (hodnici crva, hodnici raznih rovilica, glista, ekstremiteti
glista i dr.)
Dubina tla
1. Pedološka dubina predstavlja dubinu soluma (svih horizonata) tla. Dijeli se na:
- vrlo plitka < 15 cm
- plitka 15-30 cm
- srednje duboka 30-50 cm
- duboka 50-90 cm
- vrlo duboka > 90 cm
2. Ekološka dubina predstavlja dubinu zakorjenjavanja. Dijeli se na:
- vrlo plitka 0-15 cm
- plitka 15-30 cm
- srednje duboka 30-60 cm
- duboka 60-120 cm
- vrlo duboka > 120 cm
Podjela ekološke dubine prema prikladnosti za vrste biljaka:
- plitka - jagode, ribiz, ogrozd, borovnica
- srednje - masline, breskva, šljive, lijeska
- duboka - jabuke, kruške, orah, trešnje, višnje
Uzimanje pojedinačnih uzoraka tla
11
Ovi uzorci uzimaju se iz profila tla i to odvojeno iz svakog horizonta tla. Uzimaju se
iz vertikalnom potezu odozdo prema gore.
Uzima se orijentaciono 1 do 1,5 kg uzorka, a ukoliko tlo sadrži skelet uzme se veće
količina kako bismo nakon pripreme uzorka imali dovoljno sitnog tla za analizu. Iz profila tla
uzimamo i pojedinačne uzorke (za pojedine fizikalne analize, volumna gustoća, kapacitet
idt.) u tzv. Kopeckijeve valjke. Ovi uzorci predstavljaju prirodni izvadak tla volumena 100
cm3. Obvezno na obrascu za opis profila unesemo podatke o uzetim uzorcima tla, a te iste
podatke bilježimo i na etiketi koju lijepimo na vrećicu s uzorkom tla. Osnovni podaci o
uzorku su: boja profila (npr. P-1), lokalitet, katastarska čestica, kultura na toj čestici, dubina
sa koje je uzet uzorak. Nakon što smo uzeli uzorke tla, uzimamo monolite, odnosno
mikromonolite tla. Mikromonoliti tla predstavljaju uzorke tla koji su uzeti u kartonske kutice
sa pregradama. Naime, u svaku od pregrada stavljamo uzorak tla iz pojedinih horizonata
profila tla. Mikromonoliti prvenstveno služe u nastavne svrhe, a uzimamo ih i iz razloga da
bismo mogli naknadno utvrditi endomorfološka svojstva tla (boja tla). Nakon što smo opisali
unutarnja svojstva, uzeli pojedinačne uzorke tla, otiske tla, mikromonolite…, profil tla
moramo zatvoriti.
Uzimanje prosječnih uzoraka tla
Uzo
rkov
anje
100 cm
12
Ove uzorke uzimamo s ciljem kontrole plodnosti tla. Uzimaju se s proizvodne parcele
na način da se na 15-20 mjesta sa dubine 0-30 cm uzme manja količina tla, a na kraju sve
stavljamo u istu vrećicu. Dobro homogeniziramo, i od takvog uzroka uzimamo prosječni
uzorak tla. za voćnjake i vinograde uzima se prosječni uzorak i sa dubine 30-60 cm, jer se
glavnina korijenskog sustava nalazi na toj dubini.
Vanjska (ektomorfološka) svojstva tla
1
2
3 7
4
5
6
13
Kod vanjskih svojstava tla razlikujemo:
- reljef
- mrtvi pokrov terena i
- živi pokrov teren
Reljef: Oblik i položaj zemljine površine u prostoru.
Ravnice, ispuni, udubine raznih nadmorskih visina stvaraju specifične uvjete
preraspodjele materije i energije koja dolazi iz atmosfere, biosfere, litosfere.
Reljef može biti ravan (ispupčen, udubljen), strm. Ispuni mogu biti blagog, vrletnog i
strmenitog nagiba.
Mrtvi pokrov terena čini stjenovitost, kamenitost, vodene površine itd.
Živi pokrov terena čini vegetacija. Ukoliko je teren bez vegetacije to su tzv. gole
površine. Vegetacija može biti: prirodna i antropogena (čovjek).
Pedogenetski čimbenici
Razlikujemo aktivne i pasivne pedogenetske čimbenike.
Aktivnih pedogenetski čimbenici: matični supstrat, klima i organizmi.
Pasivni pedogenetski čimbenici: reljef i vrijeme (ne daju komponente koje vrše
promjenu u profilu).
Aktivnih pedogenetski čimbenici
Matični supstrat
Matična stijena predstavlja stijenu iz koje potječe sveukupni mineralni dio tla.
Ukoliko je matična stijena rastresita na takvoj podlozi mogu odmah nastati procesi
tvorbe odnosno geneze tala. Ukoliko je matična stijena čvrsta (kompaktna) procesi su jako
spori (za 1 cm mineralnog ostatka tla treba da se otopi 5 m debeo sloj vapnenca, a za to je
potrebno vrijeme od 10.000 godina).
Matični supstrat predstavlja rastresitu masu koja je nastala iz matične stijene. Matični
supstrat tlu osigurava dovoljnu količinu trošine, mehanički ili teksurni sastav, mineralni i
kemijski sastav.
14
Geološko podrijetlo daje kvantitativni i kvalitativni sastav tlu. Razlikujemo pet vrsta:
1 . eolsko podrijetlo (radom vjetra)
U okviru ovog predstavnici su: praporni, lesni supstrati koji pripadaju pleistocenskoj
geološkoj prošlosti. U okviru eolskog podrazumijevamo:
a) karbonatni les - izvrstan supstrat za razvoj poljoprivrednih tala. Tla razvijena na
ovom karbonatu imaju veoma dobre značajke i znatno veću ekološku dubinu zato što je ovaj
supstrat prozračan. Na njemu nastaje černozjem.
b) izduženi prapor (nije karbonatni) - javlja se u prostoru zapadnije od prethodnog i
izvrstan je supstrat za razvoj luvisola i eutričnog kambisola.
c) posmeđeni prapor - u prostoru zapadnije od prethodnih, a pored tala navedenih
kod izduženih prapora na njemu se razvija u manjoj mjeri tip tla pseudoglej.
d) pleistocenske ilovače - mramorirane tvorevine (dijagnostički znak), kod njih se na
dubini 40-50 cm javljaju sivo-smeđe pjege. Na području Maksimira najznačajnije površine.
2. Aluvijalno podrijetlo
Nastalo pod utjecajem prijenosne snage vodotoka. Karakteristika im je velika
varijabilnost u teksturi (od pjeskovitih do glinastih), a karakteristična je pojava voda
(podzemne, slivene i oborinske).
3. Deluvijalno podrijetlo
Čine ga različiti sedimenti koji se akumuliraju u podnožju brda ili gora, planina. Za
njih je karakteristična varijabilnost teksture. Mogu biti jako skeletni (utrusci kamena).
4. Laporasto podrijetlo
Supstrati koji obuhvaćaju vapnene lapore ili tercijarne epohe (fliš). Pogodni su za
uzgoj vinove loze jer su na njima razvijena tzv. vinogradarska tla. Pogodni su jaružnoj eroziji.
5. Litogeno podrijetlo
Čvrsta kompaktna stijena, razvoj tala na njima je usporen.
Breče predstavljaju vezano (cementirano) kršje u stijeni. Konglomerati predstavljaju
vezane valutice u stijeni.
Klima
15
Prosječno stanje atmosfere nekog područja, a elementi klime su oborine, topline i
zračne mase (plinovi i vjetar). Voda prolazi kroz profil tla te podstiče trošenje i spiranje.
Prilikom ascedentnog kretanja vode (uzlazno) dolazi do akumulacije soli u profilu tla.
Toplina uvjetuje život i razne procese. Plinovi koji pospješuju fizikalne, kemijske pa i
biološke procese, odnosno procese transformacije. Vrijednost klime se iskazuje pomoću
Langovog kišnog faktora, a predstavlja kvocijent srednje godišnje ili mjesečne količine
oborina i srednje godišnje ili mjesečne temperature zraka.
Kf =
Vrijednosti se kreću i klasificiraju:
Kf Klima
< 40 aridna
40-60 semiaridna
60-80 semihumidna
80-160 humidna
> 160 perhumidna
Interpretaciju klime nekog područja prikazujemo pomoću Walterovog klimadijagrama.
Organizmi
U okviru organizama razlikujemo: vegetaciju, edafon i čovjeka.
Vegetacija može biti prirodna i antropogena.
Edafon predstavlja sve žive organizme u tlu. Mikrofauna (nematode) usitnjavaju i
razgrađuju organsku tvar. Makrofauna (rovilice) koje također usitnjavaju, transformiraju,
16
miješaju, premještaju tvari u tlu. Pored navedenog značajno je i da aeriraju tlo (prozračuju i
daju veću plodnost tla). Mikroflora (bakterije, alge, gljivice) transformiraju organsku tvar u
tlu.
Antropogenizacija predstavlja skup mjera koje nastaju pod utjecajem rada čovjeka
(obrađivanje, navodnjavanje, odvodnjavanje, gnojenje).
Pasivni pedogenetski čimbenici
Reljef
To je pasivni pedogenetski čimbenik koji vrši preraspodjelu tvari i energije; (vodna
erozija); Isponi - viši predjeli hladniji; Ekspozicija - izloženost Suncu; Voda u udubljenima.
Vrijeme
U novije doba smatra se pedogenetskim čimbenikom pod kojim podrazumijevamo
dužinu trajanja pedogenetskih procesa.
Razlikujemo recentna i reliktna tla. Recentna tla su mlađa tla, a reliktna starija.
Fosilna tla predstavljaju tla koja su razvijena u dalekoj prošlosti, te je nakon toga bio prekinut
razvoj tla. (dvoslojni profili u Istri)
Pedogenetski procesi
Razlikujemo razne procese koji dovode do trošenja, potom tvorbe sekundarnih
minerala (gline), zatim organomineralnih spojeva, procesi trošenja organske tvari, sinteze
humusa, te migracije.
Proces trošenja
Preduvjet trošenja su stijene, tlo, organska tvar. U tlu djeluju procesi trošenja.
Trošenje organskih tvari - mineralizacija.
Agensi trošenja su voda, toplina, kiseline, organizmi itd.
Razlikujemo tri vrste trošenja: fizikalno trošenje, kemijsko trošenje i biološko
trošenje.
17
Fiziološko trošenje predstavlja trošenje stijena i minerala (usitnjavanje) ali bez
kemijskih promjena. Razlikujemo suho termičko (pustinje), mokro termičko (pukotine
stijena).
Kemijsko trošenje; razlikujemo: hidratacija - pod utjecajem dipolnog utjecaja vode
dolazi do slabljenja kristalne rešetke pojedinih minerala i veza među jonima, hidroliza - voda
vrši totalnu promjenu u sekundarni mineral, oksidacija - koju uzrokuju kisikovi joni koji s
dvovalentnim spojevima (Fe, Mn, Su itd.) tvori trovalentne spojeve koji povećavaju volumen
i raspadaju se.
Biološko trošenje - kombinacija kemijskog i fiziološkog trošenja. Razlikujemo:
fizikalno biološko trošenje (korijen biljke vrši pritisak na stijenu) i kemijsko biološko
trošenje (pod utjecajem CO2 i raznih kiselina).
Tvorba sekundarnih minerala (minerali gline)
Razlikujemo: kaolinitnu grupu sekundarnih minerala - nastaju prvenstveno u
umjerenoj i jako kiseloj reakciji (<4,5 jako kisela; 4,5-5,5 kisela, 5,5-6,5 slabo kisela; 6,5-7,2
neutralna; >7,2 alkalična), ilitna grupa sekundarnih minerala (glavni predstavnik Ilit) -
nastaje u slabo kiseloj i neutralnoj reakciji, smektitna grupa sekundarnih minerala
(montmoriloniti) - nastaje u bazičnoj ili alkalnoj reakciji.
Sekundarni minerali su građeni od lamela koji se spajaju u tzv. paketiće. Razlikujemo
lamele silicijevog tetraedra i aluminijevog oktaedra. Kaolinitna grupa sekundarnih minerala
ima dvoslojne listiće 1:1 (1 listić Si tetraedra, 1 listić Al oktaedra), a ilitna grupa sekundarnih
minerala i smektitna grupa sekundarnih minerala imaju troslojne listiće 2:1.
Pored navedenog bitna je razlika i u veličini prostora između lamela, odnosno između
paketića tzv. unutarnja površina. Najveće vrijednosti su kod smektitne grupe sekundarnih
minerala, što znači da imaju i najveću moć zadržavanja pojedinačnih tvari u tlu.
18
Razgradnja organske tvari i postanak humusa
Mineralizacija - razgradnja organske tvari
Humizacija - proces nastanka humusa
Migracije
Agensi migracije (organizmi, voda, gravitacija) - erozija vjetra, čovjek.
Razlikujemo unutarnje i vanjske migracije.
Unutarnje migracije:
- eluvijalna migracija - descedentno kretanje vode, vertikalno kretanje od površine ka
dole
- akumulativna migracija - ascedentno kretanje vode, odozdo prema gore (podzemne
vode)
- miješanje tla - rovilice
Vanjske migracije:
- vjetar
- voda
Vjetar: eolska erozija; ukoliko je izražajan vjetar pravi se vjetrozaštitni pojas.
Voda:
Površinska erozija- plošna, jaružna i brazdasta erozija. Sve tri predstavljaju
različite stupnjeve površinske erozije.
Krška erozija - tzv. krško-sufozijski procesi gdje dolazi do propadanja, spiranja
tla i supstrata kroz pukotine u stijenama.
Klizište - karakteristično je pri pojavi teksturno različitih slojeva.
19
Teksutra - mehaniči sastav
Čvrsta faza tla je građena od mineralnih, organomineralnih i organskih čestica -
mehaničkih elemenata - mehaničkih frakcija - kategorija čestica. Dakle, tekstura ili mehanički
sastav je kvantitativni odnos mehaničkih čestica u tlu.
Prema međunarodnom pedološkom društvu:
kamen > 20 mm skelet
šljunak 20-2 mm skelet
krupni pijesak 2-0.2 mm sitnica
sitni pijesak 0.2-0.02 mm sitnica
prah 0.02-0.002 mm sitnica
glina <0.002 mm sitnica
Tekstura ili mehanički sastav predstavlja kvantitativni ili količinski odnos pojedinih
mehaničkih elemenata u tlu.
Mehaničke čestice se pod utjecajem slabih sila ne mogu dalje usitnjavati. Naziv im je
pijesak, prah i glina (sveukupno sitnica tla).
Temeljna obilježja mehaničkih frakcija - kategorija čestica:
- Krupni pijesak - velika propusnost, nije vezan, sipak, neplastičan.
- Sitni pijesak - brzo kretanje vode, neplastičan, ne bubri, sitno porozan.
- Prah - sporije kretanje vode, slabo plastičan, slabo bubri, vezan, dobro drži vodu.
- Glina - grubo koloidna frakcija u kojoj su koloidi ili koloidni sustavi 1 do 100 nm, tu
su i humusni koloidi, nepropusna za vodu, plastična, jako bubri, smanjuje volumen.
20
Prema količinskom omjeru čestica skeleta, skeletna tla dijelimo na 2 grupe:
- skeletoidno <50% skeleta
- skeletno >50% skeleta
Interpretacija skeletnosti se vrši prema dominantnosti skeleta ili sitnice.
Mineraloški sastav pijeska, praha i gline: kremen, primarni silikatni minerali, ostali
sekundarni minerali te minerali gline.
Važnost teksture za agrotehničke i hidrotehničke melioracije te plodnost tla.
- za klasifikacijske potrebe
- za katastarsko sortiranje zemljišta
Priprema uzoraka tla za analizu:
- kartoteka
- sušenje uzoraka
- usitnjavanje uzoraka
- prosijavanje uzoraka
- homogeniziranje uzoraka
21
- pohrana uzoraka
TEXTURE - tkanje, građa, sastav
Tekstura tla u laboratoriju se određuje tzv. pipet metodom. U okviru metode vrši se
priprema sitnog tla za analizu, a njen cilj je dezagregacija, odnosno razdvajanje pojedinih
mehaničkih elemenata.
Struktura tla
Struktura tla predstavlja način nakupljanja ili agregacije mehaničkih čestica (krupnog
pijeska, sitnog pijeska, praha i gline) u veće nakupine koje se nazivaju strukturni agregati.
Prema veličini razlikujemo mikroagregate (manje od 0,25 mm promjera) i
makroagregate (veće od 0,25 mm promjera).
Prema obliku razlikujemo mrvičastu, pločastu, grudvastu, stubastu, prizmatičnu.
22
Porozitet tla
Prostor između mehaničkih elemenata odnosno strukturnih agregata tla, što ga
zauzima tekuća ili plinovita (zrak) faza, su šupljike ili pore - poroznost.
Ukupni porozitet ili ukupni sadržaj pora u tlu (P) predstavlja sumu svih šupljina u tlu
bez obzira da li su one ispunjene zrakom ili vodom.
Ukupna poroznost tla se može interpretirati prema sljedećim graničnim vrijednostima:
* vrlo porozna tla > 60 % vol
* porozna tla 45-60 % vol
* malo porozna tla 30-45% vol
* vrlo malo porozna tla < 30% vol
Prema veličini: krupne, srednje, sitne.
23
Sistematika tala
Postupak sistematskog grupiranja i razvrstavanja pojedinih tala prema nekim
zajedničkim značajkama (morfološke, kemijske, fizikalne) nazivamo klasifikacijom tala.
Rezultat toga je klasifikacijski sustav - sistematika tala - pedotaksonomija (grč. taxis – red,
raspored + nomos - zakon).
Pedologija kao zasebna znanost bavi se razvrstavanjem tala s dva gledišta:
prirodoznanstvenog (pedogenetskog) i primijenjenog (tehničkog). U pedološkoj klasifikaciji
stoji šest kategorija za razvrstavanje (odjel, klasa, tip, podtip, varijetet i forma). Tip tla čini
osnovnu jedinicu našeg klasifikacijskog sustava.
Pedologija je znanost koja proučava postanak, razvoj, osobine i sistematiku tala.
Povezana je s drugim znanostima i primjenjuje njihove metode zbog čega je njena uporaba
utkana u mnogim drugim prirodnim i primijenjenim znanostima kojima je poznavanje tla
važno za sagledavanje i rješavanje problema koji se tiču tla (biologija, geologija, geografija,
poljoprivreda, šumarstvo, melioracije, građevinarstvo, zdravstvo…).
24
AUTOMORFNA TLA
I. Klasa: NERAZVIJENA TLA, (A)-C ili R profila
Tipovi: kamenjar (Litosol), sirozem na rastresitim stijenama (Regosol), eolski živi pijesci
(Arenosol), koluvijalna (deluvijalna) tla (Koluvium).
II. Klasa: HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA, A-C ili R profila
Tipovi: vapneno-dolomitna crnica (Kalkomelanosol), rendzina (Rendzina), humusno-silikatno
tlo (Ranker), černozem (Černozem), smonica (Vertisol).
III. Klasa: KAMBIČNA TLA, A-(B)-C ili R profila
Tipovi: Eutrično smeđe (Eutrični kambisol) (gajnjača), distrično smeđe tlo (Distrični
kambisol) (kiselo smeđe), smeđe krečnjačko (Kalkokambisol), crvenica (Terra rossa)
IV. Klasa: ELUVIJALNO ILUVIJALNA TLA, A-E-B-C profila
Tipovi: lesivirano (Luvisol), Podzol (podzol), smeđe podzolasto (Brunipodzol)
V. Klasa: ANTROPOGENA TLA, P-C profila
Tipovi: rigolano (Rigosol), vrtno (Hortisol), tla deponija (Deposol)
Automorfna tla:
To su tla kod kojih je vlaženje oborinskim vodama, voda se ne zadržava u profilu.
I. Klasa: NERAZVIJENA TLA, (A)-C ili R profila
Tipovi: kamenjar (Litosol), sirozem na rastresitim stijenama (Regosol), eolski živi pijesci
(Arenosol), koluvijalna (deluvijalna) tla (Koluvium).
Kamenjar (Litosol)
Nerazvijena su tla pretežno sastavljena od rastrošenog skeleta, čija dubina nije veća od
20 cm, a zatim prelazi u kompaktnu ili slabo razdrobljenu stijenu.
Litosoli su vrlo plitka tla koja su po svom razvoju vrlo blizu geološkoj podlozi.
25
Pedogeneza nije uznapredovala zbog mladosti tla, jake erozije ili nepogodnih
klimatskih uvjeta. U novije vrijeme se krče, produbljuju, nasiplju sitnicom i sade nasadi
višnje, maraske, vinove loze, i dr. i to su kserotermni supstrati.
Sastav i usitnjenost stijene određuje uglavnom vrlo slabu plodnost, pa spadaju u
nepogodna tla.
Podtipovi litosola: na kiselim stijenama, na neutralnim i bazičnim, na peridotitu, na
vapnencu i dolomitu. Korištenje: pošumljavanje.
Koluvijalna tla (Koluvij)
To su preneseni - alohtoni depoziti, stvaraju se spiranjem tla ili supstrata sa viših
(planinsko brdskih) terena bujičnim vodotocima i površinski vodama te recentnom
sedimentacijom tako erodiranog materijala u podnožju tih terena.
Bilo da se erozioni materijal nagomilava u podnožju padine bujicama, bilo slabijim
površinskim tokovima vode u pravilu ne postoji sortiranje materijala koji je ispremještan, za
razliku od riječnih sedimenata. Skeletne čestice predstavljaju kršje, jer nisu zaobljene zbog
kratkoće puta kojim su transportirane kao što su riječnim sedimentima. Skelet je bez reda
izmiješan sa sitnicom erodiranih tala.
Fizikalna, kemijska i biološka svojstva: vrlo varijabilna od siromašnih hranjivima do
vrlo bogatih. Oranice i rtovi najčešći su način korištenja.
II. Klasa: HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA, A-C ili R profila
Tipovi: vapneno-dolomitna crnica (Kalkomelanosol), rendzina (Rendzina), humusno-silikatno
tlo (Ranker), černozem (Černozem), smonica (Vertisol).
Vapneno-dolomitna crnica (Kalkomelanosol)
Tlo čija dubina ne prelazi 30 cm, ima molični (Amo) ili organični (O) horizonz koji
leži neposredno na tvrdom i čistom vapnencu ili dolomitu. Iznad matičnog može se javiti i
organični horizont. Tlo je nekarbonatno i bogato humusom (do 25%) uslijed čega ima
tamnosmeđu do crnu boju.
Ovaj tip tla se razvija pretežno u planinskom području na tvrdim i čistim vapnencima i
dolomitima i na reljefu koji izrazito pogoduje eroziji.
Najčešće kalkomelanosol nalazimo u planinskoj zoni 900 m NV pa do 16000 m naših
vapneno-dolomitnih planina.
26
Procesi transformacije anorganske tvari karakterizirani su uglavnom kemijskim
trošenjem čvrstih stijena i to otapanjem kalcita (CaCO3). Taj proces je spor sam po sebi. Ako
tome dodamo čistoću stijena, koje često sadrže 98-99% CaCO3, a to se otapanjem u obliku
Ca(HCO3)2 gubi, očito je da preostaje svega 1-2% minerala uključenih u stijenu kao netopivi
ostatak koji nasljeđuje tlo od izvorne kamene mase vapnenca i dolomita. Kalkomelanosol je
plitko tlo u kome se dugotrajno nakuplja nekarbonatna mineralna komponenta kao netopivi
ostatak karbonatnih čvrstih stijena.
Uz ekstremno mali mineralni dio tla javlja se organični karakter akumulativnog
humusnog horizonta.
Podtipovi Varijeteti
Organogena crnicaLitičnaSkeletna koluvijalna
Organomineralna crnicaLitičnaKoluvijalna
Posmeđena crnicaOcrveničena
Razlika između smeđeg tla i crvenice je mineralnoj građi.
Forme:
Prema formi humusa za sve varijetete (osim koluvijalne) razlikujemo:
- s moličnim humusom
- s organičnim humusom
Fiziografske značajke: visoka stjenovitost, vrlo plitka tla, velik nagib, visoke NV
Fizikalne: praškasta tekstura, mrvičasta struktura, povoljni vodo-zračni odnosi, propusno tlo
Kemijske: nekarbonatna tla, reakcija slabo kisela, velik kapacitet adsorpcije, najzastupljeniji
Ca i Mg na adsorpcijskom kompleksu (60-80%), fosfora vrlo malo, visok sadržaj humusa.
Ponajviše ima dušika, ali je mobilizacija dušika vrlo slaba, posebno u organogenoj crnici, a
razlog su nepovoljni ili jako suzdržani uvjeti za mikrobiološku aktivnost i mineralizaciju.
Korištenje: pašnjaci, šume. Nepogodno za oraničnu biljnu proizvodnju.
Mjere uređenja: konzervacija tala i pošumljavanje.
Rendzina
Rendzina ima molični horizont, koji postepeno prelazi u rastresiti karbonatni C
horizont. Obično se može izdvojiti i prelazni AC horizont, pa je građa A-AC-C, a na
vapnencu i dolomitu slijedi i R. Matični supstrat ima velik sadržaj karbonata (preko 20%) i
cijeli je profil karbonatan osim varijeteta izlužene i posmeđene rendzine.
27
Rendzina se razlikuje od černozema što ima humusni horizont plići od 40 cm (osim
dolomitne rendzine) i slabije izraženu strukturu.
Podtipovi VarijetetiNa laporu, laporovitim i mekim vapnencima
KarbonatniIzduženiPosmeđeniNa lesu i lesolikim sedimentima
Na dolomitnom pijesku Plitki (do 20cm)Srednje duboki (20-40cm)Duboki (od 40cm)Na moreni i koluviju
Fizičke: dobre, tekstura ilovasta, ponegdje glinasta, skeletna, dobri vodozračni odnosi,
propusna plitka tla
Kemijska: 5-10% humusa, sadržaj karbonata 5-50%.
Biološke: dobre.
Mjere uređenja: zaštita od erozije i namjensko korištenje.
Černozem
Černozem definiramo kao tlo semiaridnog stepskog područja s moličnim A
horizontom, debljim od 40 cm i prelaznim AC horizontom (25-30cm). Razvija se na
karbonatnim ilovastim, a rjeđe i pjeskovitim rastresitim supstratima. Boja humusnog
horizonta je tamnosmeđa. Černozemi imaju dobro izraženu zrnastu strukturu (osim na
pijesku). Krotovine i pseudomiceliji su često karakteristični dijagnostički znakovi. Karbonati
se javljaju od površine ili u prelaznom horizontu.
Podtipovi Varijeteti
Černozem na lesu i lesolikim sedimentima
KarbonatniIzluženiPosmeđeniZaslanjeni i alkalizirani
Černozem na karbonatnom eolskom pijesku
KarbonatniIzluženi
Černozem na aluvijalnom nanosuKarbonatniIzluženi
Fizikalne značajke: tekstura ilovasta, propustan, mrvičasta i stabilna struktura, velika
poroznost, dobro vodozračni odnosi u omjeru 3:2.
Kemijske značajke: černozem ima u A horizontu 4-6% blagog humusa, u kome prevladavaju
Ca humino-humati, odnosno C:N oko 10, što znači da je bogat dušikom. Površinski dio A
horizonta ima 4-8% karbonata, dubinom sadržaj raste, pa u AC ili gornjem dijelu C dostiže
28
25-35%, a u matičnom supstratu pada na sadržaj karakterističan za les, 20-25%. Manjak
fosfora.
Biološke: dobre. Predstavnici makrofaune intenzivno miješaju masu tla, a od
mikroorganizama su važne bakterije, posebno azotobakter i nitrifikatori. Oksidacija
amonijaka do HNO3.
III. Klasa: KAMBIČNA TLA, A-(B)-C ili R profila
Tipovi: Eutrično smeđe (Eutrični kambisol) (gajnjača), distrično smeđe tlo (Distrični
kambisol) (kiselo smeđe), smeđe krečnjačko (Kalkokambisol), crvenica (Terra rossa)
Ova tla su dalji evolucijsko-genetski stadij humusno-akumulativne klase tala. Kambični
horizont je dijagnostički i nalazi se između A ili O i C ili R. intenzivniji pedogenetski procesi-
povoljni hidrotermički uvjeti.
Postanak i razvoj kambičnih tala ide u dva pravca:
- razvoj kambičnih tala na silikatno-karbonatnim supstratima - dijagnostički
podhorizont je (B)v
- razvoj kambičnih tala na vapnencu i dolomitu - dijagnostički podhorizont je (B)rz
Evolucijsko-genetski razvoj tala do kambične klase na vapnencima:
Čvrsta stijena (R) → Inicijalni stadij (A)-R kamenjar → humusnoakumulativni stadij (Crnica)
Amo-R → Kambični stadij Ap-(B)rz-R (crvenica)
(R) → (A)-R → Amo-R → Ap-(B)rz-R
U ovisnosti o klimi razvoj tala može teći prema smeđem.
Smeđe tlo na vapnencima i dolomitima (Kalkokambisol)
Kalkokambisoli su tla s moličnim - Amo ili ohričnim - Aoh humusnim horizontima koji leže
neposredno na kambičnom horizontu tipa (B)rz. Stvara se na čistim vapnencima i dolomitima
koji su najčešće kartistificirani. Cijeli solum je nekarbonatan, a reakcija tla u vodi je veća od
5,5. Karakterističan je ilovasti ili teži mehanički sastav i veoma dobro izražena poliedrična
struktura.
Za razliku od crvenice ova tla imaju širi odnos SiO2:R2O3 jer imaju manje seskvioksida.
Podtipovi: tipično i lesivirano.
Varijeteti: plitka, srednje duboka, duboka i koluvijalna.
Forme: ilovasto i glinasto.
Morfološka svojstva: na stjenovitim i nagnutim terenima.
29
Fizikalna svojstva: dosta povoljna, tekstura glinasto ilovasta do glinasta, stabilna oštrobridna
struktura, u A horizontu grašata, a u (B)rz i do sitno orašasta, propusna tla, aerirana i dobrih
toplinskih svojstava.
Kemijska: od kemijskih konstanata najvećim se mijenja količina humusa. Pod prirodnom
vegetacijom i u višim pojasevima može da dosegne u A horizontu i 8 ili 10%, obično je oko
5%, a obrađene površine imaju manje, 2-3%.
Način korištenja: šume, pašnjaci.
Evolucijsko-genetski razvoj tala do kambične kalse (na silikatno-karbonatnim) nanosima):
Matični supstrat → Inicijalni stadij → Humusno-akumulativni stadij tla → Kambični stadij tla
C→(A)-C→Amo-Ac-C→Amo-(B)v-C
Eutrično smeđe tlo (Eutrični kambisol)
To su tla s moličnim, Amo ili ohričnim, Aoh humusnim horizontom, koji leži neposredno
iznad kambičnog horizonta, (B)v. Stupanj zasićenosti bazama je veći od 50%, a pH vrijednosti
mjerene u vodi iznad 5,5. Eutrična smeđa tla se formiraju na vrlo različitim stijenama,
karbnatnim ili bazama bogatim, jedino se ne razvijaju na vapnencu, a isključene su dakako i
kisele stijene.
Podtipovi Varijeteti
Na lesu i lesu sličnim sedimentimaTipičnoLesivirano
Na bazičnim i neutralnim eruptivnim stijenama
LitičnoRegolitičnoVertično
Na peridotitu i serpentituLitičnoVertično
Na jezerskim sedimentimaTipičnoLesiviranoVertično
Na aluvijalnom, koluvijalnom i eolskom nanosu
TipičnoLesiviranoSemiglejno
Fizikalna svojstva: dobra, ilovaste do glinasto ilovaste teksture. Na laporu mogu biti i glinaste
teksture (vertično). Struktura je grašasta do orašasta. Porozitet je oko 50%, a vodni kapacitet
35-40%. Duboka tla.
Kemijska: vrlo dobra. Nekarbonatno tlo, bazama bogato po cijeloj dubini, neutralne do slabo
kisele reakcije, pH 5,5-6,8, humusa 2-6%, fosfora malo, kalija osrednje.
Biološke: dobra. Homogena i omogućuju duboko zakorjenjivanje, dobra aeracija, dosta
hraniva, osrednji kapacitet vode, topla tla.
Korištenje: na zaravnima, izvanredne oranice, voćnjaci, vinogradi.
30
Distrično smeđe tlo (Distrični kambisol)
Ovo tlo se formira na kiselim stijenama, pa se i nazivalo „kiselo smeđe tlo“. Karakterizira ga
humusni horizont, koji je ohrični - Aoh ili obično u višim nadmorskim zonama umbrični -
Aum, ispod kojeg slijedi kambični horizont (B)v. Stupanj zasićenosti bazama manji je od
50%, a reakcija je kisela (vrijednost pH u vodi su ispod 5,5).
Podtipovi: tipično, humusno, lesivirano, pseudoglejno, opodzoljeno.
Varijeteti: prema matičnom supstratu.
Forme: plitka: litični kontakt do 40 cm, srednje duboka: litični kontakt 40-70 cm i duboka:
litični kontakt dublji od 70 cm.
Nalazi se na planinskim područjima, strmim terenima.
Fizikalna svojstva: dobra, propusna tla, lakše strukture, s utruscima skeleta, umjereno dobre
mrvičaste strukture, povoljan vodozračni režim.
Kemijska: sadržaj humusa varira 3-5-10% sa C:N odnosom 15-22 i kiselog ej karaktera,
reakcija tla kisela (pH manji od 5,5), mala opskrbljenost hranivima.
Biološka: suzdržana, ograničena na manji broj organizama i njihovu slabiju aktivnost.
Korištenje: uzgoj šuma, travnjaka, oranice (krumpir, zob, raž, kupus); opasnost od erozije.
Crvenica
A-(B)rz-R
Tlo koje ima ohrični humusni horizont, koji leži neposredno na kambičnom horizontu tipa
(B)rz. Horizont (B)rz je crven. Crvenica se formira na čistim i čvrstim vapnencima i
dolomitima koji su karstifcirani, a solum je nekarbonatan. Mehanički je sastav teži od
ilovastog, a struktura je poliedrična.
Tla pod ovim nazivom nalaze se na čvrstim vapnencima i dolomitima uglavnom trijasa, jure i
krede. Crvenice se zadržavaju uglavnom na zaravnima, blažim oblicima reljefa i udubinama u
područjima do 500 m NV.
Transformacija vapneno-dolomitne stijene osigurava mineralnu komponentu tla. a taj proces
teče izuzetno sporo. Čvrsta vapnena stijena, koja se sastoji od 99% kalcita (CaCO3), i vrlo
malo ostalih u nju uklopljenih minerala troši se prvenstveno kemijski i to otapanjem. Da bi se
stvorio sloj od 1 cm mineralnog ostatka treba se otopiti 5 m debeo sloj vapnenca, a za to je
potrebno vrijeme od 10.000 godina.
Podtipovi: tipična i lesivirana.
Varijeteti: plitka do 40 cm, srednje duboka 40-70 cm, duboka preko 70 cm, koluvijalna sadrži
više od 30% nesortiranog skeleta.
31
Pedofizikalne značajke vrlo dobre, dosta željeznih oksida, stabilne i poliedrično oštrobridne
strukture, dobro propusna, velik kapacitet za vodu, aerirane, dobrih vodozračnih odnosa.
Kemijske: Tlo je neutralno do slabo kiselo, a količina blagog humusa nije velika, fosfora ima
vrlo malo.
Korištenje: voćarska proizvodnja, povrtne kulture. Površine su ograničene, razasute u kršu.
IV. Klasa: ELUVIJALNO ILUVIJALNA TLA, A-E-B-C profila
Tipovi: lesivirano (Luvisol), Podzol (podzol), smeđe podzolasto (Brunipodzol)
Razvoj tala ove eluvijalno-iluvijalne klase uz proces transformacije karakteriziran je i
pojačanim procesima premještanja seskvioksida, koloidnih frakcija gline i humusnih materija.
U uvjetima dobre prirodne drenaže soluma i humidnijoj klimi povećane količine oborinske
vode perkolacijom pospješuju migraciju iz gornjih zona profila (eluvijacija) i odlaganje
pokrenutih tvari u nižim dijelovima soluma (iluvijacija) pa se i morfološki prepoznaje
formiranje novih horizonata: eluvijalnog E i iluvijalnog B. To je zajednička i osnovna
značajka ove klase.
Luvisol A-E-B-R
Luvisol je slabo do umjereno kiselo tlo, s ohričnim ili umbričnim humusnim horizontom
ispod kojeg slijedi E horizont, a ispod eluvijalnog nalazi se iluvijalni, argiluvični Bt horizont.
Luvisol je na 13 mjestu na području HBŽ.
Podtipovi: na silikatnim i silikatno-karbonatnim supstratima, na čistim vapnencima i
dolomitima.
Fizikalna: stabilna i poliedrična struktura, dobra propusnost
Kemijske: 4% humusa pod prirodnom vegetacijom, na oranicama 2%, C:N kreće se 12-20.
Korištenje: za prirodne šume, nisu plodna za intenzivnu poljoprivredu.
Podzol
Podzol ima organični ili umbrični horizont, koji u prirodnim uvjetima leži neposredno iznad
eluvijalnog horizonta podzolnog tipa (pepeljastosiva boja od ogoljenih kremenih zrnaca).
Ispod ovog E horizonta nalazi se spodični B horizont. Tlo je pjeskovite teksture, jako kiselo
(pH u vodi ispod 5) i vrlo slabo zasićeno bazama (ispod 35%).
Podtipovi: željezni podzol, humusno-željezni podzol.
Varijeteti: slabi podzol, umjereni podzol, jaki podzol.
Fizička svojstva: nepovoljna, neizražene strukture, malog kapaciteta za vodu i dobre aeracije.
32
Smeđe podzolasto tlo
Smeđe podzolasto tlo ima mješoviti A/E horizont, koji može biti organični ili umbrični, ispod
kojeg neposredno leži spodični Bh i Bfe horizont. Moguća je pojava E horizonta u
isprekidanim pjegama. Tlo se odlikuje pjeskovitom teksturom, velikom kiselošću horizonta
A/E (pH u vodi ispod 5).
Podtipovi: prema matičnom supstratu.
Varijeteti: Litično, regolitično.
Forme: skeletoidno, skeletno, jako skeletno.
Fizička svojstva: propusan, rahao, aeriran, manji vodni kapacitet.
Kemijska: velika kiselost, mali kapacitet adsorpcije, slaba zasićenost bazama, siromašno
hranivima.
Korištenje: šumska tla.
V. Klasa: ANTROPOGENA TLA, P-C profila
Tipovi: rigolano (Rigosol), vrtno (Hortisol), tla deponija (Deposol)
To su tla koja su stvorena ili nastala djelovanjem čovjeka. Nazivaju se i antropomorfna.
Razlikujemo antropogena i antropogenizirana tla. To su potpuno izmijenjena tla koja je
čovjek stvorio intenzivnom obradom (Rigosol) i gnojidbom (Hortisol). Hortisol je najbolje
antropogeno tlo koji ima stvoren homogeni P horizont povećane humoznosti do dubine 35 cm
i više.
33
HIDROMORFNA TLA
I. Klasa: NERAZVIJENA HIDROMORFNA, (A)-I-II profila
Tip: Fluvijativna ili Aluvijalna (Fluvisol)
II. Klasa: PSEUDOGLEJNA, A-Eg-Bg-C profila
Tip: Pseudoglej
III. Klasa: SEMIGLEJNA, A-C-G profila
Tip: Livadsko (Semiglej)
IV. Klasa: GLEJNA, A-G profila
Tipovi: Pseudoglej-glejno, ritska crnica (Humoglej), močvarno glejno (Euglej), tresetno
glejno
V. Klasa: TRESENA (CRETNA), T-G profil
Tipovi: izdignuti (Visoki) treset, prelazni treset, niski treset
VI. Klasa: ANTROPOGENA, P-G profil
Tipovi: tla rižišta, rigolano tresetno, hidromeliorirano
Hidromorfna tla:
To su tla koja imaju izražene znakove preomjernog vlaženja od: oborinskih voda, dopunskih
(dodatnih) voda, slivene, poplavne, podzemne.
I. Klasa: NERAZVIJENA HIDROMORFNA, (A)-I-II profila
Tip: Fluvijativna ili Aluvijalna (Fluvisol)
Aluvijalna (Fluvisol)
Predstavljaju recentne riječne, morske i jezerske nanose na slojevima. Procesi pedogeneze su
slabo izraženi zbog mladosti nanosa ili zbog toga što sedimentacija prevladava pedogenezu.
34
Ova tla se javljaju uz velike rijeke, u poljima koja su poplavljena i sada ili do skore prošlosti,
uz manje vodotoke, uz jezera.
Izlijevanjem iz korita tekućica, plavljenjem priobalnih terena, polja i niza sedimentiraju se
vodom donesene i u njoj suspendirane čestice. Takvom dinamikom spriječena je pedogeneza,
nema u profilu izrazite i razvijene diferencijacije genetskih horizonata, nego su to slojevi
sedimentacije koje označavamo rimskim brojevima (I, II, III…). Sve tekućice od izvora u
pravcu ušća odlažu teksturno sve sitnije čestice.
Podtipovi: karbonatna, karbonatna oglejna, karbonatna, zaslanjena i alkalizirana, karbonatna,
glejna i zaslanjena, nekarbonatna, nekarbonatna oglejna.
Varijeteti: plitka (do 40cm), srednje duboka (40-80cm), duboka (80-120cm), vrlo duboka
(više od 120cm), dvoslojno s fosilnim zemljištem.
Forme: skeletna, pjeskovita, ilovasta, glinasta.
Od skeletnih, šljunkovitih, siromašnih hranivima i vrlo različitog i kolebljivog vodnog režima
do glinastih, zaglejenih ili zaslanjenih, moguće su najrazličitije kombinacije i prelazi.
Korištenje: za topole.
II. Klasa: PSEUDOGLEJNA, A-Eg-Bg-C profila
Pseudoglej A-Eg-Bg-C
Pseudoglej je tip tla u kome nema oštre podjele na redukcijski i oksidacijski horizont. U zoni
zadržavanja stagnirajuće vode su blijede mikrozone, izmiješane s rđastim i mrkim
mazotinama i konkrecijama što sve daje mrljavost i karakteristično mramoriranje. Na površini
agregata je siva boja, a unutar je rđasta kao rezultat difuzije u redukcijskom stanju. Postojanje
„g“ horizonta je bitno u definiciji pseudogleja.
Kod ovog tla dolazi do zadržavanja oborinskih voda tako da u vlažnom dijelu godine kada
vladaju redukcijski uvjeti dolazi do stvaranja dvovalentnih spojeva željeza i mangana i tada se
javljaju sive zone-mrlje, točke. Dok u oksidacijskim uvjetima do stvaranja trovalentnih
spojeva željeza i mangana - rđasto-smeđe boje. Na ovaj način dolazi do stvaranja
mramoriranog izgleda unutar ovog profila tla. Dinamikom procesa dominira dužina vlažne i
suhe faze. Dužina trajanja vlažne faze ovisi o tri čimbenika: klime, reljefne predispozicije,
dubine nepropusnog horizonta.
Podtipovi: na zaravni i obrončani.
Varijeteti: plitki, nepropusni sloj do 25cm, srednje, duboki, nepropusni sloj 25-50 cm, duboki
nepropusni sloj na 50-70 cm.
Forme: distrični i eutrični.
35
Pseudoglejevi su tla male plodnosti, nepovoljnih svojstava, neuređenog vodo-zračno-
toplinskog režima, siromašna fiziološki aktivnim hranivima i plitkog aktivnog profila.
III. Klasa: SEMIGLEJNA, A-C-G profila
Tip: Livadsko (Semiglej)
IV. Klasa: GLEJNA, A-G profila
Tipovi: Pseudoglej-glejno, ritska crnica (Humoglej), močvarno glejno (Euglej), tresetno
glejno
Močvarno glejno (Euglej)
Kod ovog tipa tla dio profila odnosno cijeli profil tla vlažen je povremeno ili tijekom cijele
godine: oborinskom vodom, podzemnom vodom, poplavnom vodom, slijevnom/obrončanim
vodama.
Močvarno glejno tlo ima humusni Aa horizont sa znakovima hidromorfizma, plići je od 50cm,
zatim slijedi glejni horizont s jasno definiranim Gso i Gr pothorizontima.
Podtipovi ovisno o načinu vlaženja:
- hipoglejno A-Gso-Gr
- epiglejno A-Gr-Gso
- amfiglejno A-Gr-Gso-Gr
Varijeteti: mineralni do 10% humusa, humozni 10-30% humusa
Ova tla su rezervni potencijali.
Fizikalna svojstva: loša, nepovoljan vodno-zračni režim, teži mehanički sastav, ljepljiva,
plastična, kontrakcija tla, stvaranje džombi.
Kemijska: dobra, 1-30% humusa, nekarbonatna i karbonatna, fosfora malo, kacija malo više
V. Klasa: TRESENA (CRETNA), T-G profil
Tipovi: izdignuti (Visoki) treset, prelazni treset, niski treset
Ovu klasu hidromorfnih tala karakterizira akumulacija preko 30%, slabo razgrađene organske
tvari u anaerobnim uvjetima u debljini većoj od 30cm. Nalazimo ih u nizinskim predjelima.
Kod nas ima niskih treseta malo više, a izdignuta i prelazna tresetna tla se javljaju uglavnom u
malim i razbacanim pjegama.
36
Organski tresetni horizonti imaju neka specifična svojstva u odnosu na mineralna tla ili na
mineralni horizont ispod tresetnog. Tako su specifične težine nekoliko puta manje,
vododržnost je velika, upijaju i zadržavaju do nekoliko puta više vode od vlastite težine, a to
je moguće jer je poroznost velika, do 85%. Sušenjem tresetnog horizonta jako se smanjuje
volumen, a organska tvar u horizontu može biti vrlo rahla. Količina organske tvari je različita,
no općenito izdignuti treseti imaju više 70-95%, dok u nižih varira 50-70%. Odnos C:N je
širok, preko 25; niski treseti su bazama bogatiji, eutrofni, ali mogu sadržavati i CaCO 3, pa im
je reakcija i slabo bazična. Izdignuti treseti su vrlo kiseli pH vrijednost ispod 4 i siromašni
bazama, oligotrofni, kapacitet adsorpcije iznimno velik.
Korištenje: nekad za ogrjev i prostirku, izolacioni materijal, a danas se prerađuje u organska
gnojiva i koristi se u rasadničarskoj proizvodnji i vrtlarstvu.
Niski treset
Niski treset ima T horizont koji nastaje u udubljenim reljefnim formama utjecajem barskih
trava, zatim breze i mahovine.
Podtipovi: plitki, horizont T je debljine 30-50cm, srednje duboki horizont T je debljine 50-
100cm, duboki horizont T je deblji od 100cm.
Varijeteti: slabo humificirani, srednje humificirani, jako humificirani.
Forme: oligotrofno, mezotrofno.
Izdignuti treset
Ima naslagu tresetnog horizonta iznad mineralnog dijela kao rezultat uspijevanja mahovina u
vlažnoj i hladnoj klimi viših predjela.
Podtipovi: plitki, horizont T je debljine 30-50cm, srednje duboki horizont T je debljine 50-
100cm, duboki horizont T je deblji od 100cm.
Varijeteti: slabo humificirani, srednje humificirani, jako humificirani.
Prelazni treset
Prelazni treset ima T horizont koji nastaje kombinacijom ombrogenih i topogenih faktora.
Podtipovi: plitki, horizont T je debljine 30-50cm, srednje duboki horizont T je debljine 50-
100cm, duboki horizont T je deblji od 100cm.
Varijeteti: slabo humificirani, srednje humificirani, jako humificirani.
Forme: oligotrofno, mezotrofno.
37
HALOMORFNA TLA
I. Klasa: AKUTNO ZASLANJENA, Asa-G ili Asa-CG profila
Tip: solončak (Solončak)
II. Klasa: SOLONECI, A-Bt, na - C profil
Tip: solonec (Solonec)
SUBAKVALNA TLA
I. Klasa: NERAZVIJENA SUBAKVALNA, (A)-C ili (A)-G profil
Tip: protopedon
II. Klasa: SUBAKVALNA TLA PROFILA A-C ili A-G
Tipovi: gitja (Gyttja), daj (Dy), Sapropel (Sapropel)
38
