Autoportret, 6 godina

Tutankamonova krinjica za nakit, 1346.p.n.e.

Bogorodica zatitnica, 1415., PtujSemantika (ikonoloka) perspektivaSemantika perspektiva ne rjeava odnose veliina meu likovima s obzirom na njihovu udaljenost, ve s obzirom na njihovu vanost. Tu se doslovno prikazuje ono to simbolino oznaavamo kao "velike" i "male" ljude: najznaajniji i najvaniji lik se prikazuje najvei, a ostali sve manji od njega, ve prema svojoj hijerarhijskoj vanosti; stoga govorimo operspektivi znaenja. Dakle, veliinom likova ne oznaava se njihov relativan, promjenjiv poloaj u prostoru, ve apsolutan, nepromjenjivi poloaj u drutvenoj ili duhovnoj skali vrijednosti. Stoga e, dakako, Bog ili Krist, kao najvia bia u kranskoj teologiji biti prikazani kao najvei, aneli manji, sveci jo manji, pa onda obini ljudi.Veliina je neto relativno. ovjek e, stoga, nesvjesno i spontano sve veliine usporeivati sa svojom; neto je "veliko" ili "malo" u odnosu na njega. To je jedno od znaenja izraza o "ovjeku - mjerilu stvari". Ve mala djeca koriste semantiku perspektivu od rane dobi; to nazivamo "emocionalni realizam", gdje djeca likove koje doivljavaju vanijima prikazuju i veima. Svoju mamu dijete e prikazati neproporcionalno velikom i time izraziti njenu vanost i znaenje, a svoja stajalita i osjeaje, vrijednosne sudove i opredjeljenja; time djeji crte postajeporuka.Ta poruka izraava se na "Tutankamonovoj krinjici za nakit", 1346.p.n.e. Vidimo predimenzioniran lik faraona i njegovih konja, i siune afrike crnce koje istrebljuje.I na reljefu lunete crkve Sv. Marije u Ptuju, "Bogorodica zatitnica", 1415. uoavamo tri reda veliina: najvei, centralni lik bogorodoce s djetetom, dvostruko manji aneli koji joj pridravaju plat, i tri puta manji likovi naroda zemaljskog (njih vie od osamdeset!) natiskanih ispod njenog plata u redovima.

Moja ulica, 8 godina

Egipatsko nizanje likova u vertikali

Romaniko prevoenje pejzaa u trake"Navjetenje" i "Vizitacija", 6.st., Eufrazijana u PoreuVertikalna perspektivaVertikalnom se perspektivom ono to je u stvarnosti jednoizadrugog prikazuje na povrini slike jednoiznaddrugog. Dubina se na plohi prikatuje kao vertikalno nizanje traka planova. Dosljedno tom plonom nainu prikazivanja prostora, ni likovi se ne oblikuju kao volumen (tonskom modelacijom) ve takoer plono, bez sjena.I ova je perspektiva uobiajena kod djece mlae dobi. Na crteu osmogodinjaka "Moja ulica" vidimo da se nizovi kua i drvoredi postavljaju jedni iznad drugih. Poznati su i crtei stolova koji lee "prevaljeni" i na kojima su vidljivi tanjuri gledani odozgo.Egipatsko slikarstvo je poznato po svojem slikarstvu diktiranom potivanjem plohe. Poput cvjetova u herbariju, ljudski likovi su pritisnuti uz plohu, i tamo gdje se pojavljuje dubina (mnotvo robova ili vojnika npr.) oni se prevaljuju i niu jedni nad drugima.U europskom slikarstvu vertikalna perspektiva karakteristina je za razdoblje romanike, 11. i 12. stoljee. Ovdje dolazi do zanimljive redukcije: pejza se pojednostavljuje i konano apstrahira u likovne trake raznih boja koje se vertikalno slau jedna na drugu; trake postaju "likovne kratice" za prostorne planove. Iza figurativnih (ali plonih) likova niu se raznobojni pojasi u kojem najvia traka plave boje uvijek oznaava nebo, a ostale boje prostor na zemlji. Lijevo vidimo "Navjetenje" i "Vizitaciju", mozaike iz Eufrazijeve bazilike u Poreu, VI st., s raznobojnim trakama u pozadini. Zeleni pojas oito predouje travnato tlo, tamnomodri pejza, prirodu u daljini.

Naa uionica, 8 godina

Cimabue, "Grad Judeja", 1280., sv. Franjo u Assisiu

Cimabue, s korekcijom po geometrijskoj perspektivi

Obrnuta perspektivaKronoloki, obrnuta perspektiva slijedi vertikalnu, i pojavljuje se u razdoblju gotike, u 13. i 14. stoljeu.Gledajui predmete koji se proteu u daljinu, uoavamo prividno lomljenje i deformiranje kuteva za koje znamo da su pravi; ako se ta pojava eli prikazati ne razumijevajui zakonitosti po kojima se to deava, tada se objekti prikazuju na onako kako ih vidimo - smanjeni razmjerno s udaljenou i paralelnim linijama koje se pribliavaju - ve obrnuto, paralelne linije se razmiu, a dimenzije predmeta s udaljavanjem rastu. Dakle, na prikazu kubusa, obrnuta perspektiva prikazuje zadnju, udaljeniju plohu kao veu od prednje. Svijet se prikazuje naopake, ali ne kroz razvijen sustav, ve instinktivno i nasumino. Stereometrijski likovi se deformiraju u razliitim smjerovima pokuavajui svladati pravila vizualnih promjena objekata u prostoru.Meutim, nekakav dojam volumena se ipak postie, to je izuzetno vano za duh vremena, koji treba sagledati usporeujui ga s prolim, a ne buduim razdobljima. Tako se humanizam gotike otkriva u interesu slikara za ovozemaljski pogled na sliku gledajui stvari "kako nam se ine" - romaniki slikar bi takvo to smatrao besmislenim zbog nevanosti onog to je prolazno i promjenjivo, i prikazivao bi samo boanske, vanvremenske relacije stvari, "kakve one stvarno jesu". Od vjenosti usmjerili su se ka prolaznosti. Dosljedno, u razdoblju gotike pojavljuje se i tonska modelacija, prividno zaobljavanje volumena sjenom, ime se privid prostornosti dodatno pojaava; volumen dominira nad plohom.Obrnuta perspektiva je karakteristina za ueniku dob niih razreda osnovne kole.

Fotografija s Mirogoja: skraenja s oitem u centruMassacio: "Sv. Trojstvo"

Albertijeva piramidaDva oitaablona kocke

Paolo Ucello: "Legenda o udu hostije", 1469.Linearna ili geometrijska perspektivaPojavom geometrijske perspektive u 15. st. zapoinje novo razdoblje u Europi: renesansa. Zaetak se pripisuje Massaciu i njegovoj fresci "Svetog trojstva" u crkvi Santa Maria Novella u Firenci, 1426. g.Iskustvo gotike o deformiranim bridovima sada je dobilo objanjenje ureeno geometrijskom konstrukcijom zasnovano naoitimailinedogledima: vertikalne linije pri udaljavanju ostaju vertikalne, horizontalne ostaju horizontalne, ali one koje se odaljavaju odlaze u oite, kojih moe biti jedno, dva ili tri.Zakonitosti oita moemo oitati na primjeru vizualne piramide koju je konstruirao renesansni arhitekt i teoretiar Leone Baptista Alberti. Osnova piramide je etverokut okrenut prema gledatelju, a njezin vrh se nalazi na horizontu. Linije koje odlaze u oite (koje je u visini oiju) oznaavaju bone stranice koje se udaljavaju od gledatelja. Pomakom u stranu oite se izmie u suprotnu stranu, a podizanjem oiju (zajedno s tijelom, ako se uspinjemo stubama primjerice) oite se sputa i nastaje tzv. "ptijaperspektiva". I obrnuto, ako je objekt promatranja iznad nas govorimo o "abljojperspektivi".Stoga vidimo kako se svi oblici koji se udaljuju od gledatelja pravilno smanjuju (ako su jednake veliine, naravno) upravo po ovim dijagonalama koje vode u oite. Konstrukcija se donekle komplicira uvoenjem drugog i treeg oita, ali sustav je lako razumljiv.Ipak treba napomenti slijedee: iz dananje toke gledita obogaenog iskustvom fotografije i pet stoljea upotrebe linearne perspektive, gotiki i djeji nain prikazivanja obrnutom perspektivom ini nam se smijean, naivan, i zapravo nas udi "kamo su ti ljudi gledali?". Ali praksa pokazuje da je i u dananjem vremenu gotovo veina (odraslih) osoba koji su dobili zadatak,pa ak i uputstva, da konstruiraju prizor pred sobom pomou geometrijske perspektive - zakazala, i imala velikih tekoa da savlada prikaz prostora makar s jednim oitem. Mnogi uope ne uspjevaju! To lako moete provjeriti: predoite nakoj osobi kocku ili kubus i postavite juiznadrazine oiju (horizonta), tako da se kocki ne vidi gornja ploha. Veina ljudi e ostati bespomona kako iskriviti bone linije, emu jo dodatno pogoduje ope poznavanjeablonekocke, koja u stvari nema nijedno oiteU povijesno-kulturnom smislu, pojavom linearne perspektive u renesansi moemo govoriti o pretezanju samosvjesnog subjektivizma. Nakon srednjevjekovnog pouzdavanja u univerzalni, vjeni poredak i nepromjenjivi odnos meu stvarima i biima, novovjeki ovjek stjee osjeaj o "uzimanju stvari u svoje ruke" i preferira svoje vlastito, individualno stajalite (preneseno i doslovno), trai afirmaciju sluajnosti i svog proizvoljnog odabira toke promatranja s ove ili one toke gledita, u ovom ili onom trenutku. Stoga moemo dokinuti frazu o geometrijskoj perspektivi kao "objektivnom" prikazu stvarnosti; upravo obrnuto, ona je najsubjektivniji mogui prikaz. Stvar postaje jasna uzimanjem u ruke fotografskog aparata - koji e aspekt nekog dogaaja biti dominantan (ili uope vidljiv) na "objektivnoj" fotografiji ovisi iskljuivo o stajalitu i kadriranju fotografa. Stoga u novom dobu relativnost poinje zamjenjivati apsolut, i zapoinje ovjeja nesigurnost u univerzalni poredak stvari; prvi puta postaje upitan smisao svega postojeeg.Djeca se poinju koristiti geometrijskom perspektivom u viim razredima osnovne kole.

Prikaz slojeva zraka izmeu gledatelja i objekta

Leonardo: "Mona Liza", 1503.: uoite pejza

Leonardo: "Bogorodica sa Sv. Anom", 1510.

P. Brueghel: "etva", 1565., i isjeci uzoraka boja

C. Lorrain: "Kralj David i tri junaka", 1645.Atmosferska ili zrana perspektivaO poecima atmosferske perspektive moemo govoriti kod Leonarda da Vincija. On ju je ne samo slikao, ve i pisao o njoj u svomTraktatu o slikarstvuu 15.st:pasus"258. O zranoj perspektiviPostoji jo jedna perspektiva: nazivam je zranom (atmosferskom), jer se kroz raznolikost zraka mogu saznati razliita rastojanja raznih zgrada (...) ...ako eli da na slici izgledaju dalje jedna od druge, treba zamisliti dosta gust zrak. Ti zna da u takvom zraku poslijednje po redu stvarikoje se u njemu vide, odnosno planine, zbog velike koliine zraka koji se nalazi izmeu tvog oka i njih, izgledaju plavlje, gotovo zrane boje kad je sunce na istoku. Dakle, (...) treba napraviti prvu zgradu u njenoj boji; udaljeniju napravi sa nejasnijim konturama i plavlju, a onu koja hoes da bude jo toliko udaljena, napravi jo toliko plavljom; onu koja hoe da bude pet puta udaljenija, napravi pet puta plavljom."Iz ovog teksta moemo shvatiti o emu se radi: slojevi zraka, atmosfere u koju je uronjena priroda mijenjaju boje koje vidimo, i to tako da postaju plaviastije i blijee, a obrisi meki. To moemo prikazati tablicom:BLIZUDALEKO

OBRISOTARMEK

TONKONTRASTANBLIJED

BOJATOPLAHLADNA

Atmosferska perspektiva je nadopuna geometrijskoj perspektivi jer stvara dodatnu iluziju dubine na slici a karakteriziraju je tri promjene:1. Obrisi - u prednjem planu su otri, a u daljini se omekavaju2. Tonovi boja - u prednjem planu intenzivni i kontrastni, u daljini blijede3. Spektar boja - blizu tople i one koje jesu, u daljini se reduciraju na modreLeonardo je prvi poeo koristiti zamuivanje kontura, i tom je postupku dao imesfumato(magliasto, zamagljeno, obavijeno parom). Takoer, prvi je koji je tako pristupio prikazivanju pejzaa; u tom svjetlu, slavna slika Mona Lize dobiva posve drugo znaenje - na slici nije vaan literarni osmjeh ve likovni pejza u pozadini. Na njegovoj slici Bogorodica sa Sv. Anom (1510.) taj pejza vidimo jo vie naglaen.Za razliku od Leonarda, Peter Brueghel na svojoj slici "etva" (1565.) umjesto na zamuivanje vei naglasak stavlja na dubinski prijelaz od toplih ka hladnim bojama. Uoite na crnom isjeku krugove po visini sa izoliranim uzorcima boja.Vidimo da se atmosferska perspektiva poela koristiti u renesansi, u 15. st., ali je posebnu vanost dobila u razdoblju baroka u 17. st. To je razdoblje koje otkriva da ni geocentrini ni heliocentrini sustavi nisu konani; oko sunevog sustava rairio se beskonaan svemir. Prostor je postao beskrajan, a vrijeme beskonano. Tako se u slikarstvu sve vie afirmiraju pejzai kojima se eli dodati osjeaj beskraja.Na slici Clauda Lorraina "Kralj David i tri junaka" iz 1645. likovi u prvom planu po kojima se zove slika toliko su sitni i potisnuti u kut, da je jasno kako je prava tema zapravo pejza i njegova beskonano irenje. Samo u prednjem planu vidimo sve boje spektra na odjei likova, i samo taj plan je otar. Boje okolice su smee i zelenkaste, a prema dubini prelaze u plaviaste. Primjetite listie grmlja posve sprijeda, dok se u daljini listii stapaju u kronje. Modriasta brda gube se u izmaglici; prostor nema vrsti zavretak.

M. Vlamnicka: "Bougival", 1905.

H. Matissea "Mrtva priroda s patlianima", 1912.

M. Vlamnick: "Crveno drvee", 1906.Koloristika perspektivaKoloristika perspektiva se zasniva na optikom svojstvu toplih boja da djeluju ekspanziono, pribliavajue, te hladnih boja da djeluju introvertno, udaljavajue. Stoga se u koloristikoj perspektivi prednji planovi bojaju toplim bojama (crvenom, utom i naranastom), a udaljeniji planovi hladnim bojama (plavom, zelenom i ljubiastom).Ako se podsjetimo krunih isjeaka sa Breughelove "etve" uoiti emo kako je izvor koloristike perspektive u atmosferskoj perspektivi (usporedite te krune isjeke s ovima lijevo na slici M. Vlamnicka: "Bougival", 1905.). Meutim, njenu sistematizaciju svjesno su obavili tek impresionist ezdesetih godina 19. st. slikajui na otvorenom (plein-air): pokuavajui uiniti sliku svjetlosnom pojavom oni su sjene slikali hladnim bojama a osvjetljene dijelove toplim, bez dodavanja tamnijih tonova i tonske modelacije. Taj postupak, nazvanmodulacija, neto kasnije e iskljuivo koristiti tzv. ekspresionisti - fovisti, ali i mnogi nakon njih. Krajem dvadesetog stoljea slika ponovno postaje naglaeno plona, odbacije se modelacija i koristi modulacija, pa tako i koloristika perspektiva svojim istim plohama toplih i hladnih boja pomae slikarima u izbjegavanju iluzionizma koji stvara geometrijska perspektiva - za taj iluzionizam se smatra da vie ne pripada karakteru slike kao "ravne plohe prekrivene bojama" (Maurice Denis).Za razliku od atmosferske, udaljeni oblici u koloristikoj perspektivi ne gube boju, otrinu i jasnou obrisa, ve i intenzitet i otrina obrisa ostaju jednaki u svim planovima slike, a boje se slobodno biraju unutar pravila o toplo-hladnom udaljavanju i pribliavanju.Slika Henryja Matissea "Mrtva priroda s patlianima", 1912. je primjer igranja planovima pomou boja: ovdje se svjesno ne potuje geometrijska perspektiva, a nema ni tonova - ipak je posve jasno kako je crveni stol nama blie od zelenog zida ili ormara. I kroz prozor se naziru zelena i plava boja koje udaljavaju taj dio slike od nas. Na Vlamnickovoj je slici, meutim, oigledno kako je dolo do redefinicije smee boje drvea u crvenu (to je toliko vano da je slika po tom elementu dobila i ime) - naprosto je redefiniciju uvjetovala potreba slikara za toplim bojama da ih stavi u prednji plan kako bi stvorio koloristiku perspektivu.

P. Picasso: "Gospoice iz Avignona", 1907.

P. Picaso: "Glava ene", 1938.

PoliperspektivaPoliperspektivi ime kae kako se ovdje radi o nekoliko (istovremenih)pogleda. Ona je u novo vrijeme afirmirana od strane kubista, na koje je idejno, ini se, utjecala Einsteinova teorija relativnosti, prema kojoj su sva stanovia jednako tona i vana istovremeno.Kubizam je slubeno zapoeo slikom Pabla Picassa "Gospoice iz Avignona", 1907. Meutim, bolji primjer za analizu poliperspektive biti e njegovi portreti. Na njima lako moemo vidjeti kako su lica koa prikazuju istovremeno promatrana s nekoliko strana, i s profila i en face; sve strane lica jednako su vane za jednu osobu.Pogledajmo lijevo "Glavu ene" iz 1938. godine. Lijevo oko je oigledno gledano sprijeda a desno sa strane. Picasso nam ak daje klju za itanje te slike: obratite panju na vrat, na kojem se naranastom i crvenom, te tamnom i svjetlom plavom bojom oznaava vizualna simetrala koja razgraniuje profil og en facea. I na nosu vidimo istu zakonitost - obris mu je profil, a crvene nosnice en face.Usporedimo li daljnji niz Picassovih portreta uvjeriti emo se da se potuje uvijek isto pravilo uz varijacije. Na "eni koja plae" (dolje lijevi od etiri grupirana portreta) ak moemo vidjeti ruke koje istovremeno prekrivaju lice i koje ena prinosi ustima.I u mrtvim prirodama kubisti se povode za istm naelom. Neki predmeti su gledani odozgo (obino tanjuri i gornji otvori vaza, kao i na djejim radovima), a drugi sprijeda ili sa strane. Na Picassovoj "Mrtvoj prirodi" lako uoavamo gornje poglede na otvor vaze i zdjele, a boni pogled na svijenjak. Usporedite i ostale mrtve prirode Georgesa Braquea. Kao i kod lica, sve strane slikanih objekata jednako su bitne za upoznavanje s prostorom koji prouavamo, svako stajalite treba biti zabiljeeno.Poliperpspektiva se koristila jo u starom Egipatskom slikarstvu. Ope su poznati prikazi ljudskih likova na kojima je lice u profilu, oko en face, ramena su gledana sprijeda, a noge (posebno stopala) su gledane sa strane. Prisutno je i "prevaljivanje" likova, pa e se tako oko odozgo gledanog ribnjaka pojavljivati drvee prevaljeno na sve etiri strane.Spontano ju koriste i djeca predkolske dobi, i uzrasta oko niih razreda osnovne kole.

P. Picasso: "Mrtva priroda"G. Braque: "Le Jour"G.Braque

Figure u egipatskom slikarstvu

PERSPEKTIVE

Ulikovnim umjetnostima perspektiva (od latinskog glagolaprospicereto znai vidjeti, razabrati) oznaava nain prikazivanja prostora na slici. Kao i u svakodnevnom govoru kada govorimo kako "netko ima perspektivu, perspektivan je", u perspektivi uvijek podrazumijevamo netoispredili netoiza, bilo u prostoru, vremenu ili znaenju. Tako perspektiva istovremeno prikazuje i pogled na svijet, odnosno to je u kojem vremenskom (povijesnom) razdoblju bilo vie, a to manje vano. Stoga, umjesto oprijenosutrodimenzionalne stvarnosti u plohu je tonije govoriti oprijevodustvarnosti u sliku.Razlikujemo vie vrsta perspektiva, od kojih je svaka bila i najbolja i jedina mogua za dotinu kulturnu sredinu i u odreenom povijesnom trenutku:1. Semantika (ikonoloka) perspektiva2. Vertikalna perspektiva3. Obrnuta perspektiva4. Linearna ili geometrijska perspektiva ("ptija" i "ablja")5. Atmosferska (zrana) perspektiva6. Koloristika perspektiva7. PoliperspektivaZa kraj (ili poetak), naglasimo da se perspektive uvijek moraju interpretirati dubinski, strukturalno a ne povrno, ime emo usvojiti dapogled na stvari(perspektiva) pojedinog kulturno-povijesnog razdoblja odgovara duhovnom svojstvu epohe, tj.pogledu na svijet. Pokuajno stoga nadii zabludu kako samo nae vrijeme ima jedino ispravan pogled na svijet, a time i ispravnu perspektivu; kod veine se u svijesti i dalje uz geometrijsku perspektivu vee pojam "jedino pravilna".