Permakultura

Zdrav okoliš i hrana, život u skla-du s prirodom uz minimalne troš-kove – mnogi traže upravo to, a neznaju da se to zove permakultu-ra. Australci Bill Mollison i DavidHolmgren utemeljili su je 70-ihgodina prošloga stoljeća i razra-dili u nizu publikacija. Počelo jeprojektiranje poželjnog samodo-voljnog sustava ljudskog nase-lja. Načelo je bilo “što manja ovi-snost o industrijskoj proizvodnjii opskrbi” koju Mollison i Holm-gren vide kao glavnog uzročnikasvim ekološkim problemima.Neupućenima ta riječ možda nezvoni s prizvukom o životu bezodricanja; mnogi je neupuće-ni komformisti tako dožive. Kri-

ABABABABABABAB 15

Energetska i ekonomska samodovoljnost, zdrava hrana, bez otpada, bez viškaugljikova dioksida, uz osobnu autonomiju i svu tehniku – utopija ili stvarnost?

nastavak na idućoj stranici

nost potrošačkog društva.Svaki je permakulturni projektposeban. Zahtijeva cjelovit pri-stup, dizajn po mjeri lokalne kli-me. Bešavno spaja zaboravljenatradicijska znanja s najmoder-nijom znanošću i tehnologija-ma. Sve ipak nadilazi preporukada se zaviri u rješenja iz prirode irazmotri može li ih se oponašati. Ako je razumno, ništa nije “previ-še nekonvencionalno”! Neki po-žele živjeti u nastambama poputhobitskih, drugi dizajnom kuća iizolacijom oponašaju termitnja-ke.Odakle energija: voda, vjetar,sunce, bioplin, biodizel? Odgo-vor će ovisiti i o usklađivanju sve-ga na imanju ili u naselju.Korova i guštare jedni će se rješa-vati tako da drže domaće životi-nje. Oni skloniji vegetarijanstvuili veganstvu životinje će držatikao kućne ljubimce. Neki će že-ljeti što primitivnije alatke, drugi

će u dizajn svog života znati ukro- jiti najmodernije. Crpi se iz bana-ka iskustava odasvud, a znanja idosezi nesebično se dijele.Zanimljivo, u Hrvatskoj su po-znata četiri takva ambicioznijapokusa skupnoga življenja. Ne- jasno je, međutim, koliko je da-nas u nas ljudi sklono receptura-ma iz biblioteka permakulturnihiskustava s jasnom namjerom dasi poboljšaju kvalitetu života. Su-govornici nagađaju o nekoliko doviše desetaka tisuća. Temelje tona zanimanju za njihove radio-nice gradnje, poljoprivrede i pre-hrane, primjene integralne ener-getike iz svih vrsta obnovljivihizvora... i upite koji znaju stići izposve neočekivanih sredina. Svisugovornici oduševljeno govoreo iskustvu stalnog istraživanja.

Veliki pokus hrabrih ljudi,a znanje dijele široke ruke

piše i snimio Miroslav Ambruš Kiš

vo. Permakultura je ponajpri- je slobodno odabran životni stiluz neka načela. Riječ je prvobit-no nastala stapanjem iz “perma-nentna” i “agrokultura”. Brzo jepostalo jasno da je i kultura pro-izvodnje hrane tek dio cjelovitogkulturnog paketa.Kao i svi sustavi ideja permakul-tura je razvila lepezu publikaci- ja: od filozofskih, preko tehnološ-kih, do zbirki konkretnih recepataza mnoge aspekte. Ima i sloganekoji se lako pamte.“Čudni ljudi” s naizgled ekscen-tričnim načinom života u neoba-viještenih često bude predrasu-de. Takvi se često iznenade kadsretnu otvorene i fleksibilne ljude

koji nepodnošljivo lako pronala-ze sebi slične i još lakše s njimaostvaruju simbiotske zajednice.Ima i hrabrosti u životnom ko-raku onoga tko utopijska načelaodluči iskusiti na vlastitom živo-tu s rizikom da bi odatle mogaoužasnut pobjeći natrag u udob-

Toplinska izolacija, zaštita od požara, priručne lijehe začina iljekovitoga bilja na krovu, sve u jednom, a jeftinije! Tradiciju tuzastupa čuvarkuća, modernu arhitekturu ideje Hundertwassera!

 

Kako su pankeri naučilisve o životu na selu, a utome i danas uživajuŠto se na Recikliranom imanjuu Vukomeriću dogodilo poslijeosam godina, što su naučili, što“pije vodu”, što su odbacili, što jesljedeće na redu, je li se tko posva-đao i u ljutnji otišao – pošli smo vi-djeti prošle nedjelje.– Mogli ste otada završiti po dvafakulteta – šalim se dok razgova-ram sa sociologom Draženom Ši-mlešom. Prvu zemlju u ljupkom Vukomeriću, brežuljkastom šu-movitom kraju dvadesetak kilo-metara južno od Zagreba, dobio je od oca Matko Šišak. Tom se pro-fesoru povijesti pridružio Šimle-ša. Imanja su spojili na idejamaekologije i permakulture koje suim već neko vrijeme zanimljive tepozvali i druge da s njima podije-le smjelu utopiju.– Nismo ništa znali, osim iz knji-ga. Istodobno, htjeli smo vidje-ti što možemo baš na ovaj način:ekološki zaokružiti imanje kojeće biti energetski neovisno, ljuba-zno prema okolišu i otvoreno zasve ljude koji nam se žele pridru-žiti na tim načelima sa svojim ide- jama i inicijativama. Nije nevažno,bio je to i društveni pokus koliko jeu takvim uvjetima moguć trpeljiv iproduktivan život. A što naučimo iprovjerimo iz prve smo željeli pre-nijeti drugima, pa je Recikliranoimanje i edukacijski centar – go-vori Šimleša.Zajednicu su formalizirali 2001.kao udrugu ZMAG (Zelena mrežaaktivističkih udruga), a brzo su imse počeli pridruživati prijatelji. A iposve nepoznati sličnoga senzibi-liteta, kaže Šimleša. Stanovnici supočeli kupovati susjedne parcele ipridruživati ih imanju.– Sad je ono na oko 4,5 hektara,od čega je oko 3 hektara poljopri-vredno zemljište, a ostalo je dije-

lom zajedničko, dijelom privatnograđevinsko. Imamo zajedničkudrvenu kuću površine oko 150 če-tvornih metara, dva privatna zida-na objekta i kuću od bala slame. Tuse četvero ljudi u ovom trenutkuosjeća potpuno doma iako nas jošneke veze vuku u Zagreb. Zapra-vo, to je veliki napredak jer je odove godine na imanju uvijek net-ko. Prije smo se okupljali vikendi-ma pa je bilo puno teže i graditi iodržavati, a i razvijati međuljud-ske odnose. Napredujemo, iako nebrzo kako smo zamišljali – pričami Sunčana Pešak.

Kuć d – Većina je ljudi visoko obrazova-na, iako su neki kao stvar osobnograzvoja odustali od studija i obra-zuju se po svom. Imamo profesorapovijesti, nekoliko sociologa, gra-fičke dizajnere, kemičarku, šuma-ricu koja se cijeli život bavim sepoljoprivredom... Ja sam na Agro-nomiji završila krajobraznu ar-hitekturu. Obrazovanje pojedin-ca nama kao grupi nije bitno. Naimanju se poslovi dijele po afini-tetima, volji da se preuzme odgo-vornost za nešto, znanju... – objaš-

njava Sunčana.– Po toj kući od slame iz 2006. sadnas znaju. A sagrađena je u sklo-pu prve radionice kad smo samiučili. Sad se pokazuje da je lošijaod svih koje smo gradili drugima– smije se Danijel Rodik, s AnomČop i jednogodišnjim sinom Ma-tijom, prvim djetetom na imanju.– Kuća koji smo gradili na imanjuEia u Balama izgleda mnogo ljep-še, ali ako ljepota nije važna, ovo je superudoban intimni prostor zagoste – govori Danijel.Teren se, od platoa na kojemu sudvije najveće kuće, prilično strmosurvava u priručni vrt do kojegavode stazice. Teže nego stube dovrta i kuće od slame bilo je sagra-diti terase. Podzidali su ih tonamastarih autoguma. Bit će to jednomodlični prostori na otvorenome.Ispod jednoga podzida je rupa.– Tu će doći stalni agregat na bi-odizel. Sad imamo manji. Dopu-njujemo četiri akumulatora od240 ampera u podrumu kadi foto-naponski kolektori i mala vjetro-turbina na krovu ne daju dovoljnostruje za velike potrošače poputfrižidera i hidrofora. Dakako, to-plu vodu na imanju daju termoko-lektori. Struje za rasvjetu imamokoliko voliš, računala i internet netroše gotovo ništa. Najviše povukudvije snažne flekserice i elektroza-varivanje – govori Danijel.Zanimljivu peć od cigala sagradioim je Slovak Mirec Kasiak. Osmi-slio ju je na temelju finske zidanepeći i čudo je učinkovitosti! Plino-ve dobar dimnjak dvaput kroz njuprovlači gore i dolje pa izlazi goto-vo hladan. U njoj se peče kruh, azimi samo sa dva punjenja na dangrije cijelu zidanu kuću izoliranuovčjim runom. Runo su dobili ubeskrajnim količinama od ovčarakoji ne znaju što bi s njim.U drugoj, drvenoj kući koju su do-

Za gnojenje je dovoljan kompost, aprotiv korova je plijevljenje i malči-ranje. Time se čuva i tlo. Od namet-nika biljke čuvaju pametnim miješa-njem vrsta. Jedne čuvaju druge.Stanovnici se ne mogu načuditi tomezašto organski uzgojena hrana morabiti skuplja od industrijske!

1

2

Na Recikliranomimanju uVukomeriću krajZagreba stvoreno je ekološko ienergetskineovisnogospodarstvo

1716 REPORTAŽA REPORTAŽA

3 4

gradili, sami su sagradili peć potim načelima i sad joj samo tre-baju dozidati dimnjak. Upravo sudovršili suhi zahod. Zanimljivo, nesmrdi. Konstrukcija je takva da semokraća odvodi, a fekalije se pre-lijevaju kroz komore u kojima zri- ju i na vlastitim se visokim tem-peraturama steriliziraju. Na krajuih u kompostani dočekaju kalifor-nijske gliste. Čudo koliko su kori-sne, jer su glavne da zatvore kon-cept imanja bez otpada,– U voćnjaku vrtu nam kompostdobro dođe. Ne gnojimo ničimdrugim. Iznimno jeftinom sla-mom prekrijemo lijehe, malči-ramo ih, te time ujedno čuvamovlagu u tlu, a ujedno i suzbijamokorov – objašnjava Sunčana.

D kuć dMeđu oko tisuću ljudi koji su ne-kim poslom prošli imanjem, on-dje su se zadržale Božica Papeš iGordana Meze iz udruge Rustica,za očuvanje i razvoj biološke ra-znolikosti i ruralne baštine. Do-nijele su s Brača svježe presadni-ce mediteranskog bilja, a glavnesu dobavljačice autohtonog sje-menja hrvatskih sorti. U dnu vrtaveć je iskopana jama nad kojomće sastaviti staru turopoljsku dr-venu kuću. Ondje će biti garaža zatraktor, štagalj za viškove proizvo-da i banka autohtonog genetskogamaterijala, sjemenje starih doma-ćih vrsta koje posvuda skupljaju.rojekt krupan i za mjeru Ministar-stva poljoprivrede. Mogli bi im ba-rem odgovoriti na neke dopise.– Da je Matija rođen na početku,sad bi već išao u drugi razred – za-frkavam tatu Danijela.– Ima vremena. Već sad je pravo di- jete imanja. Traktor ga ne prestajeočaravati. Jednom će ga i voziti –kaže Danijel. Njihov mali IMT nijepotrošio ni lipe za gorivo. Hranega biodizelom iz kućne radinosti.I dva golfa voze se samo na prera-đeno ulje iz restorana. Mali pogonmorat će dograditi da biodizel izkućne radinosti bude kvalitetniji.Opelovoj merivi nije odgovarao.Krepala Boschova pumpa.Primjedba o djetetu, da je tu odpočetka sad bi već čitalo i pisalo,Danijela je kopkala.– Ma, mi smo bili svi klinci. Ispir-sani pankeri. Markali smo na ima-nje iz škole. Pozavršavali smo ih,ali i ovo je odlična škola. Nikada neprestaje i još dopušta da odmahprovjeriš kakvu novu ideju. Na po-četku nismo tako mislili. Da nam je tada netko rekao koliku preuzi-mamo odgovornost, koliko ćemoraditi i time još biti zadovoljni,možda bi nas preplašio. Mi smoipak samo gradska djeca, sve smomorali učiti od nule. Iz knjiga, s in-terneta, na radionicama, od selja-ka iz susjedstva i svakoga tko bidometnuo kakvu pametnu – saži-ma iskustvo Danijel.Osnivača je ostalo vrlo malo, kažeSunčana. Ljudi su odlazili kad imse promijenio životni put. No veći-nom se i dalje druže i posjećuju.

EkO-arT cEnTar Eia, kOd Balaists pemutu stču seposebo u msom om zjeu me

UdrUga knEJa, ČakOvEcdušto z utuu suot s poomzuzm se z što osjeju pmjeuče eose pemutue

www.EkOSEla.Org MrEžaBs me eose oupjozje pojee, omoućujezmjeu sust ej

U cijeloj zemljiDostUpne raDionicepermaKUltUre

1. Veselo društvo recikliranogaimanja i smjerokaz je napravi-lo iz predmeta koji su nekadslužili nečem drugom2. Energana u podrumu:Danijel provjerava punjenjeakumulatora, a desno je strojza proizvodnju biodizela3. Fotonaponske ploče od 3,5kilovata posve zadovoljavajupotrebe za strujom, ali će ihpojačati, za budućnost4. Zajednička kuća stalno sedograđuje i proširuje. Tu ćebiti edukativni centar, prosto-rije za mozganja, skupno pre-noćište za goste...

ploDovi sU zDravi oDpameti, a ne oD otrova