Perrault Bajke

Charles Perrault

Prie ili bajke iz prolih vremena

s poukom

ili

Prie moje majke guske

(1697.)

s francuskog prevela

Sanja Lovreni

2

Charles Perrault: Prie ili bajke iz prolih vremena

Sadraj

Ljepotica iz usnule ume ____________ 3

Crvenkapica ______________________ 9

Modrobradi ______________________ 11

Maak u izmama ________________ 15

Vile _____________________________ 19

Pepeljuga ili staklena cipelica _______ 21

Kraljevi uperak_________________ 26

Pali ___________________________ 30

3


Ljepotica iz usnule ume

ivjeli jednom jedan kralj i kraljica koji bijahu vrlo nesretni jer nisu imali djece, toliko nesretni da se to ne moe niti izrei. Ili su u sve mogue toplice; pokuavali sebi pomoi na sve naine, zavjetima, hodoaima, sitnim pobonostima, ali nita nije koristilo. Na-pokon ipak kraljica ostane trudna i rodi djevojicu. Priredili su lijepe krstitke; maloj kra-ljevni pozvae za kume sve vile koje su uspjeli nai u zemlji (a nalo ih se sedam); eljeli su da joj svaka neto daruje, prema vilinskom obiaju onoga vremena, pa da kraljevna tako stekne sva zamisliva savrenstva. Nakon obreda krtenja cijelo se drutvo vratilo u kraljevu palau, gdje su za vile priredili sveanu gozbu. Stol bijae velianstveno postavljen za svaku od njih: pred svakom je stajala kutijica od suhog zlata u kojoj su bile zlatna lica, vilica i no, ukraeni dijaman-tima i rubinima. No, sjedajui na svoja mjesta, vidjee kako stie jedna stara vila, koju nitko nije pozvao, jer vie od pedeset godina ne bijae izala iz neke kule, pa su svi misli-li da je mrtva ili zaarana. Kralj naredi da i za nju prostru stol; no nisu joj mogli dati kutijicu od eenog zlata kao drugima, jer su ih dali nainiti samo sedam, za sedam vila. Stara vila pomisli da je prezi-ru i promrmlja nekoliko prijetnji kroza zube. No ula ju je jedna od mlaih vila koja se nala pokraj nje i pomislila da bi starica mogla dati neki ruan dar maloj kraljevni; stoga se, im su ustali od stola, sakrije iza neke tapiserije kako bi govorila posljednja i tako po-pravila, koliko joj bude mogue, zlo koje bi starica mogla uiniti. Vile su, u meuvremenu, poele darivati kraljevnu. Najmlaa joj dade dar da bude naj-ljepa na svijetu; sljedea joj daruje aneosku ud; trea, da sve ini sa zadivljujuom ljupkou; etvrta, da savreno plee; peta, da pjeva kao slavuj; a esta da svira sve in-strumente s najveim umijeem. Kad je na red dola stara vila, ona ree, kimajui glavom vie od ljutnje nego od starosti, da e se kraljevna nabosti na vreteno i od toga umrijeti. Zbog tog stranog dara cijelo je drutvo zadrhtalo i nije bilo nikoga tko nije zaplakao. U tom trenutku ona mlada vila izae iza tapiserije i glasno izgovori ove rijei: Utjeite se, kralju i kraljice, vaa ki nee umrijeti. Istina je da ja nemam dovoljno moi da posve ponitim ono to je uinila moja starija druga: kraljevna e se nabosti na vrete-no; ali umjesto da umre, samo e zaspati dubokim snom koji e potrajati stotinu godina, a zatim e doi jedan kraljevi i probuditi je. Ne bi li izbjegao zlo to ga je najavila starica, kralj odmah izda ukaz kojim se svima u njegovom kraljevstvu, pod prijetnjom smrtne kazne, zabranjuje da predu na vreteno i dre vreteno u kui.

4


Nakon petnaest ili esnaest godina, jednoga dana kad su kralj i kraljica bili u nekom od svojih ljetnikovaca, dogodilo se da je mlada kraljevna, prolazei dvorcem i zavirujui u sve sobe redom, naposljetku stigla i do najvieg kata nekog tornja, do male potkrovne sobice, gdje je neka starica sjedila sama i prela. Ta dobra ena nikada ne bijae ula da je kralj zabranio vretena. to to radite, dobra eno? ree kraljevna. Predem, lijepa moja, odgovori starica, koja ju nije poznavala. Ha! Kako je to zgodno! opet e kraljevna. Kako to radite? Dajte da vidim ne bih li i ja znala tako. I, kako je bila vrlo ivahna i pomalo nestana, a i vilinske su odluke tako dosudile, tek to je uzela vreteno kraljevna se ubola i pala u nesvijest. Starica, silno zabrinuta, pozove pomo; ljudi se sjate sa svih strana: kraljevni lice polije-vaju vodom, odvezuju ju joj steznik, lupkaju je po dlanovima. Trljaju joj sljepooice vodi-com maarske kraljice; no nita je ne vraa svijesti. uvi galamu, kralj se popeo u toranj i sjetio vilinskog proroanstva; zakljuivi da se to moralo dogoditi jer su vile tako odredile, dade smjestiti kraljevnu u najljepu odaju dvorca, na postelju prekrivenu zlatnim i srebrnim vezom. Reklo bi se da je aneo, toliko bijae lijepa; jer nesvjestica joj nije oduzela ive boje puti: obrazi joj bijahu rumeni, usne poput koralja; samo su njene oi bile sklopljene, no ulo se kako tiho die i po tome se znalo da nije umrla. Kralj zapovijedi neka je svi puste da spava u miru, dok joj ne doe trenutak za buenje. Kad je kraljevnu snala nesrea, dobra vila koja joj bijae spasila ivot promijenivi kle-tvu u stoljetni san nalazila se u kraljevstvu Mataquin, dvanaest tisua milja daleko; no vijest joj je donio patuljak koji je imao izme od sedam milja (a to su izme kojima se mo-e prijei sedam milja u jednom jedinom koraku). Vila odmah krene na put, te je ve na-kon jednog sata vidjee kako dolazi u vatrenoj koiji koju su vukli zmajevi. Kralj joj prui ruku kad je silazila iz koije. Ona odobri sve to je kralj uinio; no kako je bila vrlo oba-zriva, pomisli kako e princezi biti neugodno ako bude posve sama u tom starom dvorcu kad se probudi. I evo to je uinila... arobnim tapiem dodirnula je sve koji su se nalazili u dvorcu (osim kralja i kraljice): dadilje, dvorske dame, sobarice, plemie, asnike, dvorske nadstojnike, kuhare, kuhinj-ske pomonike, skorotee, straare, vratare, skutonoe, lakaje; dodirnula je i sve konje koji bijahu u stajama, kao i njihove konjuare, i velike pse uvare u dvoritu i malenu Pouffe, kujicu koja je pripadala kraljevni i sjedila pokraj nje na krevetu. Svi su zaspali im bi ih vila dotaknula, da bi se probudili u istom trenu kad i njihova gospodarica, te joj bili na usluzi im joj zatrebaju. Usnuli su ak i ranjevi nakrcani prepelicama i fazanima, koji se okretahu nad vatrom, pa i sama vatra. I sve se to dogodilo u tren oka: vilama ne treba mnogo vremena da obave svoju zadau. A kralj i kraljica, poljubivi i ne probudivi svoju dragu ker, napustie dvorac i objavie da mu se zabranjeno pribliiti. Ta zabrana i nije bila nuna, jer je u etvrt sata svud uoko-lo dvorskog parka izraslo toliko velikih i malih stabala, isprepletenih kupina i trnja, da ni zvijer ni ovjek nisu mogli proi; moglo se nazrijeti tek vrhove tornjeva dvorca, a i to samo izdaleka. Nitko nije sumnjao da je to vila opet pokazala svoje umijee, da se kra-ljevna dok spava ne mora bojati znatieljnika.

5


Nakon stotinu godina sin kralja koji je tada vladao i potjecao iz razliite obitelji od usnu-le kraljevne poao je na tu stranu u lov, te se raspitivao kakvi su to tornjevi koji se vide iznad velike i vrlo guste ume. Svatko mu je govorio ono to je sam uo: neki su tvrdili da je to stari zamak u kojemu ima duhova; drugi da se tu sastaju svi vjeci onoga kraja. Najrairenije bijae miljenje da tu ivi div ljudoder i da u dvorac odnosi svu djecu koju uspije uloviti, da bi ih pojeo u miru i bez ikakve pratnje, jer on jedini ima mo da naini put kroz tu umu. Kraljevi nije znao to bi povjerovao, kad rije uze neki stari seljak i ree: Moj kraljeviu, prije vie od pedeset godina uo sam od svojega oca da je u tom dvorcu neka kraljevna, najljepa na svijetu; da mora spavati stotinu godina i da e je probuditi kraljev sin kojemu je dosuena. Na te rijei mladi kraljevi osjeti kako ga obuzima vatra; povjerovao je, bez predomilja-nja, da je on taj koji e dovesti do kraja tu tako lijepu priu pa, udei za ljubavlju i sla-vom, odlui odmah pokuati. Tek to je krenuo prema umi, kad se sva ona golema sta-bla, kupine i trnje poee sami od sebe razmicati da ga propuste. Poe on prema dvorcu to ga je ugledao na kraju velikog drvoreda pod koji je zaao; pomalo se iznenadio kada je primijetio da ga ne slijedi nitko od njegovih ljudi, jer su se stabla opet ispreplela im je proao. Ipak je nastavio svojim putem: mlad i zaljubljen kraljevi uvijek je i hrabar. Ue u veliko prednje dvorite, a sve to je u prvi tren vidio bilo je da se ovjek smrzne od straha. Vladala je strahotna tiina; slika smrti ukazivala se na sve strane: sma tijela is-pruenih ljudi i ivotinja koja su izgledala kao mrtva. Ipak je po bubuljiavim nosovima i crvenim obrazima dobro razabrao da straari samo spavaju; a njihovi pehari, u kojima je ostala pokoja kaplja vina, jasno su pokazivali da su zaspali pri piu. Kraljevi proe velikim, mramorom poploanim dvoritem; popne se stubitem; ue u dvoranu u kojoj straari, poredani u paliru, hru iz sve snage s pukom na ramenu. Pro-lazi kroz nekoliko odaja punih dvorjana i dvorskih dama, koji svi spavaju, neki stojei, neki sjedei. Ulazi u sobu, svu pozlaenu, i na postelji, iji su zastori bili razmaknuti sa svih strana, ugleda najljepi prizor to ga je ikada vidio: kraljevnu koja izgleda kao da joj je petnaest ili esnaest godina, a ija sjajna ljepota u sebi ima neega svjetlosnog i boan-skog. On joj prie, uzdrhtao i zadivljen, te klekne pokraj nje. I tada je doao kraj aroliji; kraljevna se probudi i pogleda ga njenije nego to se pristoji za prvi put. Vi ste to, moj kraljeviu? ree. Zbilja ste me pustili da vas dugo ekam. Kraljevi, oaran njezinim rijeima, a jo vie nainom na koji bijahu izreene, nije znao kako bi joj posvjedoio svoju radost i zahvalnost; uvjeravao ju je da je voli vie no sebe samog. Njegove rijei nisu bile lijepo sloene; tim vie su se kraljevni svidjele; malo rjei-tosti mnogo ljubavi. On je bio zbunjeniji od nje, to nas ne treba uditi: ona je imala vremena sanjariti o tome to e mu rei, jer ini se (pria, dodue, o tome ne govori) da joj je dobra vila za taj dugi poinak priskrbila uitak ugodnih snova. Napokon, razgova-rali su etiri sata, a jo ne bijahu rekli ni polovicu onoga to su htjeli. Meutim, zajedno s kraljevnom probudio se cijeli dvor; i svatko se odmah prihvatio svo-jega posla; a kako nisu svi bili zaljubljeni, umirali su od gladi. Glavna dvorska dama, kojoj se urilo kao i svima ostalima, izgubi strpljenje i glasno ree kraljevni da je meso na stolu. Kraljevi joj pomogne ustati; bila je posve odjevena i to vrlo velianstveno; no on je

6


dobro pazio da joj ne kae kako je odjevena poput njegove bake i da ima visoki ovratnik; nije zbog toga bila manje lijepa. Prijeoe u salon sa zrcalima i ondje veerae, a sluili su ih kraljevnini posluitelji. Vio-line i oboe svirale su skladbe stare ali sjajne, premda ih gotovo stotinu godina nitko nije svirao; a poslije veere, ne gubei vrijeme, dvorski kapelan ih vjena u kapeli dvorca, a dvorska dama povue za njima zastor postelje. Nisu mnogo spavali: kraljevna ba i nije bila pospana, a kraljevi je odmah ujutro napusti da bi se vratio u grad, gdje se njegov otac ve zabrinuo za njega. Kraljevi mu ree da je slijedei divlja zalutao u umi, da je prespavao u kolibi nekog ugljenara koji mu je dao crnog kruha i sira. Njegov otac kralj, koji bijae dobriina, povje-rovao je kraljevievoj prii; ali majka mu nije ba bila uvjerena, a kad je vidjela da joj sin svaki dan odlazi u lov i uvijek ima neku izliku kad dvije ili tri noi ostane izvan kue, nije ni sumnjala da se tu radi o nekoj ljubavnoj prii. A on je tako ivio s kraljevnom vie od dvije pune godine, te imao s njom i dvoje djece; prvo, koje bijae djevojica, nazvali su Zora, a drugo, koje bijae djeak, Dan, jer se inilo da je ljepi ak i od sestre. Kraljica je eljela navesti sina da se izjasni, te mu je vie puta govorila da u ivotu treba uivati; no on joj se nikada nije usudio povjeriti svoju tajnu: bojao se, premda ju je volio; jer ona je pripadala rasi ljudodera, a kralj se njome oenio samo zbog njezina velikog bogatstva. Na dvoru se ak tiho ukalo da i sama ima ljudoderskih sklonosti i kad vidi da prolazi kakvo malo dijete, tekom se mukom suzdrava da se ne baci na njega. I zato joj kraljevi nije htio nita rei. No kad, nakon dvije godine, umre kralj, a kraljevi postade vladarom, on objavi svoje vjenanje i krene, sa sveanom pratnjom, po suprugu. Priredie joj velianstven doek u prijestolnici, u koju je ula zajedno sa svoje dvoje djece. Malo potom kralj poe u rat protiv svojega susjeda, cara Cantalabutte. Upravljanje kra-ljevstvom prepusti svojoj majci kraljici i ostavi joj na brizi enu i djecu. Trebao je ratovati cijelo ljeto. Ali im je otiao, kraljica majka poalje snahu i njenu djecu u neku ladanjsku kuu duboko u umi, kako bi lake mogla utaiti svoju groznu elju. Nakon nekoliko dana i sama stie onamo, te jedne veeri ree svom dvorskom upravitelju: Sutra za objed elim jesti malu Zoru. Ah, gospoo... ree dvorski upravitelj. Ja to hou, ree kraljica (tonom ljudoderke koja se zaeljela svjeeg mesa), elim je pojesti u umaku Robert. Jadni ovjek shvati da se ne treba uputati u raspravu s ljudoderkom, uze svoj veliki no i popne se u sobu male Zore: imala je tada etiri godine. Dotrala je sva vesela i baci-la mu se oko vrata traei slatkia. On se rasplae: no mu padne iz ruku, a on ode u stranje dvorite, preree grkljan malom janjetu te ga pripravi u tako slasnom umaku da ga je gospodarica uvjeravala kako nikada nije jela nita toliko dobro. A malu je Zoru od-veo i povjerio svojoj eni da je sakrije u stanu koji je imala u dnu stranjeg dvorita. Osam dana potom zla kraljica ree svojemu upravitelju: Za veeru elim pojesti maloga Dana. On nita ne odgovori, odluivi ponovno prevariti kraljicu. Ode po maloga Dana i nae ga gdje se nekim malenim maem bori protiv velikog majmuna; imao je samo tri godine.

7


Odnese ga svojoj eni, koja ga sakrije zajedno s Arurorom pa, umjesto djeaka, poslui mekanog kozlia koji je kraljici izvanredno prijao. Dotada je sve dobro prolo; no jedne veeri, zla kraljica ree upravitelju: elim pojesti kraljicu, u istom sosu kao i djecu. Tada jadni upravitelj izgubi nadu da bi je ponovno mogao prevariti. Mlada kraljica imala je vie od dvadeset godina, ne raunajui onih stotinu koje je prespavala; koa joj bijae malo tvra, premda lijepa i bijela; kako da meu domaim ivotinjama nae neto sli-no? Odlui da e uvati svoj ivot i ubiti kraljicu, te se popne u njenu sobu s namjerom da brzo tome uini kraj. Sav uzrujan, s noem u ruci, ue u sobu mlade kraljice; no ipak ju nije htio ubiti na prepad, te joj s mnogo potovanja ree kakvu je naredbu dobio od kraljice-majke. Uinite svoju dunost, ree mu ona ispruivi vrat, izvrite nalog koji ste dobili; a ja u opet vidjeti svoju djecu, svoju jadnu djecu koju sam toliko voljela! Vjerovala je, na-ime, da su mrtvi, otkad su ih odveli od nje bez rijei. Ne, ne, gospo, odvrati joj upravitelj sav tronut, neete umrijeti, a ipak ete vidjeti svo-ju dragu djecu. No to e biti kod mene, gdje sam ih sakrio. A ja u jo jednom prevariti kraljicu i posluiti joj mladu koutu umjesto vas. Odmah je odvede u svoj stan. Ostavivi je da grli djecu i plae zajedno s njima, ode ubiti koutu koju je zatim kraljica pojela za veeru s jednakim tekom kao da jede mladu kralji-cu. Zadovoljila je tako svoju okrutnost, a kralju , kad se vrati, namjeravala je rei da su bijesni vukovi pojeli njegovu enu kraljicu i njihovo dvoje djece. Jedne veeri dok je, po svom obiaju, lutala dvoritima dvorca, njukajui za svjeim mesom, ula je iz nekog podruma maloga Dana, koji je plakao jer ga je njegova majka kraljica htjela dati iibati zato to je bio zloest; a ula je i malu Zoru koja je molila opro-taj za svojega brata. Ljudoderka prepozna glasove kraljice i djece pa, ljutita to je pre-varena, ve sljedeega dana zapovjedi, strahovitim glasom od kojega svi zadrhtae, da se na sredinu dvorita donese golema kaca, koju zatim dade napuniti krastaama, riov-kama, bjeloukama i drugim zmijama, te da se u nju ima baciti kraljicu, njenu djecu, dvorskog upravitelja, njegovu enu i slukinju; bila je izdala zapovijed da ih se dovede, ruku svezanih iza lea. I ve bijahu tu, krvnici se spremahu baciti ih u kacu, kad je u dvorite ujahao kralj, koje-ga nitko nije oekivao; silno se urio kui, a sada sav zauen upita to znai taj grozni prizor. Nitko mu se ne usudi rei, ali se ljudoderka, razjarena onim to vidi, baci na-glavce u kacu, te je za tren pojedoe gadne ivotinje to ih je dala u nju staviti. Kralj je ipak alio za njom; ta bila mu je majka. No ubrzo se utjeio sa svojom lijepom enom i djecom.

8


POUKA

ekati malo budueg mua Bogatog, zgodnog, udvornog, milog

Posve je naravna stvar; No stotinu ljeta, spavaju' stalno

Nema vam danas enskoga bia Koje bi imalo tako miran san.

Kao da eli rei nam pria Da esto ba ugodna brana veza Unato odgodi nije manje sretna I da se nita ne gubi ako se eka.

No enski rod s toliko ara Zavjetu branom tei

Da nemam snage ni srca Za ovakve propovijedi.

9


Crvenkapica

ivjela jednom u nekom selu malena djevojica, najljepa to ju je oko ikada vidjelo; nje-zina majka bijae luda za njom, a njezina baka jo vie. Ta dobra ena dade joj nainiti crvenu kapicu koja joj je tako dobro pristajala da su je svi zvali Crvenkapica. Jednoga dana majka joj ree, zamijesivi i ispekavi kolae: Poi vidjeti kako je baka, rekoe mi ljudi da je bolesna. Odnesi joj kola i loni masla-ca. Crvenkapica odmah krene baki koja je ivjela u drugom selu. Prolazei umom, srela je prepredenjaka Vuka, koji bi je rado bio pojeo, ali se nije usudio, zbog nekoliko drvosjea koji bijahu u umi. On je upita kamo ide. Jadno dijete, ne znajui da je opasno zaustavlja-ti se i sluati to joj ima rei neki vuk, odgovori: Idem u posjetu baki i nosim joj kola i loni maslaca, to joj ih alje moja majka. Stanuje li daleko? upita Vuk O, da, ree Crvenkapica, iza onoga mlina koji se vidi tamo u daljini, prva kua u se-lu. Eh, dobro! ree Vuk. I ja u je posjetiti. Idem ovim putem, a ti idi onim, pa emo vid-jeti tko e prije stii. Vuk potri svom snagom putem koji je bio krai, a djevojica krene duljim putem; zabav-ljala se berui ljenjake, trei za leptirima, slaui kitice cvijea to ga je usput brala. Vuk ubrzo stie do bakine kue. Pokuca: kuc, kuc. Tko je? Vaa unuka, Crvenkapica, ree Vuk iskrivljenim glasom, nosim vam kola i loni maslaca, to vam ih alje moja majka. Dobra baka, koja bijae u postelji jer se nije osjeala ba najbolje, dovikne mu: Povuci klin, zasun e pasti. Vuk povue klin, vrata se otvore. On se baci na staricu i prodere je u tren oka, jer vie od tri dana nije nita jeo. Zatim zatvori vrata, legne u bakin krevet da prieka Crvenka-picu, koja je malo zatim zaista pokucala na vrata: kuc, kuc. Tko je? Kad je ula grubi vuji glas, Crvenkapica se najprije uplai, ali onda pomisli da je baka prehlaena i odgovori:

10


Vaa unuka, Crvenkapica. Nosim vam kola i loni maslaca, to vam ih alje moja majka. Vuk joj dovikne, ublaivi malo glas: Povuci klin, zasun e pasti. Crvenkapica povue klin, vrata se otvorie. Vidjevi je kako ulazi, vuk ree, skrivajui se u postelji ispod pokrivaa: Stavi kola i loni maslaca na krinju pa lezi pokraj mene. Crvenkapica se svue, legne u postelju te se zaudi vidjevi kakva je baka bez odjee, pa ree: Bako, kako imate velike ruke! Da te bolje zagrlim, keri! Bako, kako imate velike noge! Da bolje trim, dijete moje! Bako, kako imate velike ui! Da bolje ujem, dijete moje! Bako, kako imate velike oi! Da bolje vidim, dijete moje! Bako, kako imate velike zube! Da te bolje pojedem! S tim rijeima zloesti se Vuk baci na Crvenkapicu i pojede je.

POUKA

Ovdje se vidi kako djeca A nadasve djevojke mlade

Lijepe i zgodne i drage Loe ine kad sluaju svakakve ljude

I nije nimalo udna stvar Ako ih smae neki vuk.

Vuk, kaem, jer vukovi svi Nisu od iste vrste:

Neki se umiljatima ine bez buke, bez gnjeva i ui

pitomi, prijazni, blagi slijede mlade gospoice

u kue i u uliice. Ali, jao! tko jo ne zna da su ti slatki vukovi

od vukova svih ba najopasniji!

11


Modrobradi

Bijae jednom jedan ovjek koji je imao krasne kue u gradu i na ladanju, posue od sre-bra i zlata, pokustvo ukraeno vezom i pozlaene koije. No, na nesreu, taj ovjek je imao i modru bradu; zbog toga bijae toliko ruan i toliko straan da nije bilo ni ene ni djevojke koja ne bi pobjegla pred njim. Jedna od njegovih susjeda, otmjena gospoa, imala je dvije savreno lijepe keri. On za-prosi jednu od njih, a majci ostavi na volju koju e mu dati. Nijedna ni druga nisu ga htjele, preputale su ga jedna drugoj, jer nisu mogle prihvatiti mukarca modre brade. Odbijalo ih je i to to se on ve bio oenio s nekoliko ena, a nitko nije znao to se s njima dogodilo. Kako bi se bolje upoznali, Modrobradi povede djevojke, zajedno s njihovom majkom, dvjema ili trima najboljim prijateljicama i nekolicinom mladia iz susjedstva u jednu od svojih ladanjskih kua, gdje ostadoe punih osam dana. Bijahu to same etnje, odlasci u lov i ribolov, plesovi, gozbe i uine: nitko nije spavao, noi su provodili zbijajui vragoli-je; napokon, sve se odvijalo toliko dobro da se mlaoj sestri uini da gospodar kue ne-ma ba toliko modru bradu i da je vrlo pristojan ovjek. im su se vratili u grad, obavie vjenanje. Nakon mjesec dana Modrobradi ree eni da zbog vanoga posla mora otii na put u drugu pokrajinu, barem na est tjedana; moli je da se dobro zabavlja dok njega nema; da pozove prijateljice; dovede ih na ladanje ako eli; da se svugdje dobro poaste. Evo kljueva za dva velika spremita za pokustvo, rekao je. Evo i kljua za zlatno i srebrno posue koje se ne rabi svaki dan; evo kljueva mojih okovanih kovega u kojima je zlato i srebro; i onih za krinjice u kojima drim dragulje; evo i glavnoga kljua koji otvara sve odaje. A ovaj maleni klju, to je klju za sobicu na kraju velikog hodnika u donjim odajama; sve otvarajte, ulazite posvuda; ali vam zabranjujem da uete u tu sobi-cu, zabranjujem vam tako da nema toga to ne biste mogli oekivati od mojega gnjeva ako prekrite zabranu. Ona obea da e posluati sve to joj je zapovjedio, a on je poljubi, popne se u koiju i krene na put. Susjede i prijateljice nisu ekale da mlada nevjesta poalje po njih, nego joj same krenue u posjetu; toliko su bile nestrpljive da vide sva bogatstva njene kue, a nisu se usuivale doi dok je njezin mu bio ondje, zbog njegove modre brade koja ih je plaila. Evo ih dakle, i ve prolaze sobama, sobicama, runicama, i svaka je prostorija ljepa i bogatija od prethodne. Zatim se popee do spremita za pokustvo, gdje se ne mogahu dovoljno

12


nadiviti broju i ljepoti tapiserija, postelja, divana, ormaria, stolia, stolova i zrcala u ko-jima se ovjek vidi od glave do pete, a iji su okviri, neki od stakla, neki od srebra i po-zlate, bili najljepi i najsjajniji to su ih ikada vidjele. Neprestano su veliale sreu svoje prijateljice i na njoj joj zavidjele, a ona se, meutim, nije toliko dobro zabavljala razgle-davajui sva ta blaga, jer je nestrpljivo ekala trenutak u kojemu e otvoriti sobicu u do-njim odajama. Znatielja ju je toliko muila da je, ne razmiljajui o tome da je nepristojno napustiti drutvo, sila nekim malim skrovitim stubitem, toliko se urei da je dva ili tri puta za-malo slomila vrat. Stigavi pred vrata sobice, zastala je na trenutak; sjetila se muevljeve zabrane i pomislila da bi joj se mogla dogoditi nesrea ako bude neposluna; no iskue-nje je bilo toliko da mu ne uspije odoljeti; uze dakle kljui i drui otvori vrata sobice. Isprva nije nita vidjela, jer prozori bijahu zatvoreni. Nakon nekoliko trenutaka razabere da je pod sav prekriven zgruanom krvlju i da se u toj krvi zrcali nekoliko enskih tijela, okovanih uza zidove (a sve su to bile ene kojima se Modrobradi bio oenio i zatim jed-nu za drugom ubio). Pomisli da e umrijeti od straha, a klju koji bijae izvadila iz brave ispadne joj iz ruke. Malo se pribravi, ona podigne klju, zatvori vrata i pope se u svoju sobu da bi se malo smirila; no to joj nije uspijevao, toliko bijae potresena. Primijetivi da je klju sobice umrljan krvlju, obrisala ga je dva-tri puta; no krv nije nesta-la: uzalud ga je prala, ak i trljala pijeskom i pjeenjakom, uvijek je ostajalo krvi, jer je to bio zaarani klju i ni na koji se nain nije mogao posve oistiti: kad bi se krv uklonila s jedne strane, pojavila bi se s druge. Modrobradi se vrati kui jo iste veeri i ree da je putem dobio pismo iz kojega je sa-znao da je posao radi kojega bijae krenuo zavrio povoljno po njega. A njegova ena se trudila na sve naine pokazati da se raduje njegovom brzom povratku. Sljedeega dana on zatrai kljueve; ona mu ih vrati, ali toliko drhtavom rukom, da je bez muke pogodio to se dogodilo. Kako to, ree joj, da klju one sobice nije sa svima ostalima? Vjerojatno sam ga ostavila gore na svom stolu, ree ona. Svakako mi ga odmah donesite, ree Modrobradi. Nakon to joj je to nekoliko puta ponovio, morala mu je donijeti klju. A Modrobradi, pogledavi ga, ree: Zato ima krvi na kljuu? Ne znam nita o tome, ree jadna ena, blijeda kao smrt. Ne znate nita o tome! nastavi Modrobradi. A ja znam. Zaeljeli ste ui u sobicu! Pa dobro, gospoo, ui ete i zauzeti svoje mjesto pokraj onih dama koje ste ondje vidjeli. Ona se plaui baci pred noge muu, te ga je sa svim znakovima iskrenoga kajanja molila da joj oprosti to ga nije posluala. I stijenu bi ganula, onako lijepa i ucviljena; no Mo-drobradi je imao srce tvre od stijene. Treba umrijeti, gospoo, ree joj, i to odmah. Kad ve treba umrijeti, odvrati ona, gledajui ga oima punim suza, dajte mi malo vremena da se pomolim Bogu. Dajem vam polovicu etvrtine sata, odgovori Modrobradi, ali ni trenutak vie.

13


Kad je ostala sama, ena pozove sestru i ree joj: Sestro moja, Ano, (tako joj se zvala sestra), molim te, popni se na vrh tornja i pogledaj ne dolaze li moja braa; obeali su da e me danas posjetiti; pa ako ih vidi, daj im znak da poure. Sestra Ana pope se na vrh tornja; a jadna nesretnica joj je svako malo dovikivala: Ano, sestro moja, vidi li da netko dolazi? A sestra joj Ana odgovarae: Ne vidim nita osim praine na suncu i zelenila u travi. Modrobradi, meutim, drei u ruci veliki no, vikao je eni iz sveg glasa: Silazi brzo, ili u se ja popeti k tebi. Jo samo trenutak, molim vas, odgovarala mu je ena i zatim posve tiho dovikivala: Ano, sestro moja, vidi li da netko dolazi? A sestra joj odgovori: Ne vidim nita osim praine na suncu i zelenila u travi. Silazi smjesta, vikne Modrobradi, ili se ja penjem k tebi. Ve idem, odgovori ena pa vikne: Ano, sestro moja, vidi li da netko dolazi? Vidim, odvrati joj sestra, velika se praina die s one strane... Jesu li to moja braa? Jao, nisu, sestro moja, to je stado ovaca... Silazi ili ne? vikne Modrobradi. Samo jo tren, odgovori njegova ena i zatim vikne: Ano, sestro moja, vidi li da ne-tko dolazi? Vidim, odvrati joj sestra, dva konjanika dolaze s one strane, ali su jo dosta daleko. Hvala Bogu! uskliknu trenutak potom, to su naa braa. Mahat u im koliko god mo-gu da poure. Sad Modrobradi stane vikati tako da se cijela kua tresla. Jadna ena sie i htjede mu se baciti pred noge sva rasplakana i raupana. To vam niemu ne slui, ree Modrobradi, treba umrijeti. Zatim, uhvativi je jednom rukom za kosu, a drugom podigavi no, htjede joj odsjei glavu. Jadnica se okrene k njemu i gledajui ga iznemoglim oima, zamoli da joj udijeli jo samo tren, da se pribere. Ne, ne, ree on, preporui se Bogu. I podigne ruku... U tom trenu netko tako glasno zalupa na vrata da se ruka Modrobradog zaustavi. Sluge otvorie vrata i vidjee kako ulaze dvojica gospode koji su, izvlaei maeve, pojurili ravno na Modrobradog. On prepozna brau svoje ene jedan bijae dragun, drugi muketir te se pokua spa-siti bijegom; no dvojica brae bijahu mu za petama te ga stigoe prije nego to se domo-gao stuba ispred kue. Probodoe ga maevima i ostavie mrtva. Jadna je ena bila goto-vo jednako mrtva kao njen mu te nije imala snage ustati i zagrliti brau.

14


Pokazalo se da Modrobradi nema nasljednika i tako njegova ena postade gospodarica sveg njegovog bogatstva. Dio je upotrijebila da uda svoju sestru Anu za mladoga plemi-a koji ju je ve dugo volio, drugim dijelom kupila je brai kapetansku slubu, a ostalo iskoristi da sama sklopi brak s vrlo estitim ovjekom pokraj kojega je zaboravila strane trenutke to ih je provela uz Modrobradog.

POUKA

Znatielja, koliko god privlana bila esto nas alosti mnogih kota

Tisuu primjera svjedoi o tom svakoga dana Zabava to je laka, nek ne zamjeri enski rod,

Utai je i ve je nema A uvijek joj prevelika cijena.

DRUGA POUKA

Svakome tko razuma ima I poznaje tajnu knjigu svijeta

Brzo e jasno biti Da je ovo pria iz prolih vremena.

Nema vie tako strana mua ovjeka to nemogue trai.

Koliko god mrgodan i ljubomoran bio Pokraj ene on je pitom;

I koja god mu bila boja brade Teko je rei tko je gospodar od njih dvoje.

15


Maak u izmama

Neki mlinar ne ostavi u nasljedstvo svojim trima sinovima nita osim mlina, magarca i maka. Braa brzo obavie diobu: nisu zvali ni biljenika ni odvjetnika. Ti bi im ljudi zaas pojeli jadnu ostavtinu. Najstariji brat je dobio mlin, srednji magarca, a najmlai nita osim maka. Posljednji bijae neutjean to je tako loe proao. Moja braa, govorio je, moi e estito zaraivati za ivot ako se udrue. A ja, kad pojedem toga maka i napravim si muf od njegova krzna, morat u umrijeti od gladi. Maak, koji je to uo, ali se pretvarao da nije, ree mu odmjereno i ozbiljno: Ne alostite se, gospodaru; samo mi nabavite neku vreu i dajte mi nainiti par izama da mogu ii kroz ipraje i vidjet ete da niste proli toliko loe koliko vam se ini. Makov se gospodar nije osobito uzdao u to, no ipak je ve vidio Maka kako pokazuje silnu dosjetljivost hvatajui mieve i takore, kao kad bi se objesio naglavce ili se pak sakrio u branu i pretvarao se da je mrtav, te se ipak ponada da bi mu mogao pomoi u nevolji. Kad je dobio sve to je traio, Maak junaki obuje izme; objesivi vreu oko vrata, uhvati njene uzice prednjim apama i poe u umicu u kojoj je ivjelo mnogo kunia. U vreu je stavio mekinja i krlja,* pa glumei mrtvog maka stane ekati da se neki mladi kuni, slabo upuen u varke ovoga svijeta, zavue u vreu i pone jesti ono to je u njoj. Tek to je legao, a ve mu se posrei: neki mladi kuni vjetrogonja ue u vreu, a majstor Maak povue uzice, uhvati ga i ubije bez milosti. Sav ponosan na svoj plijen, ode kralju i zatrai razgovor s njim. Povedoe ga uza stube, u odaje njegova velianstva, a on se, uavi, duboko pokloni kralju i ree: Evo, velianstvo, umskog kunia. Markiz od Carabasa (to bijae ime koje je izabrao za svojega gospodara) naloio mi je da vam ga donesem kao njegov dar. Reci svojemu gospodaru, odgovori kralj, da mu zahvaljujem i da mi je uinio zado-voljstvo. Drugi se put pak sakri u itu, opet drei vreu otvorenom, a kad su u nju ule dvije ja-rebice, on povue uzice i obje ih uhvati. Ponovno ih je odnese na dar kralju, kao to je uinio sa umskim kuniem. Kralj blagonaklono primi i jarebice i zapovjedi da Maku daju napojnicu. * Mekinje su ljuske itarica, stona hrana, a krlje trulo drvo.

16


Maak nastavi tako, dva ili tri mjeseca povremeno je donosio kralju divlja od ulova svo-jega gospodara. Jednoga dana, doznavi da se kralj, zajedno sa svojom keri, najljepom kraljevnom na svijetu, sprema na vonju uz obalu rijeke, ree on gospodaru: Budete li slijedili moj savjet, vaa je srea gotova stvar: morate se samo okupati u rijeci, na mjestu koje u vam pokazati, a sve drugo prepustite meni. Markiz od Carabasa poslua savjet svojega maka, ne znajui emu bi to trebalo poslui-ti. Dok se on kupao, naie kralj, a Maak stane vikati iz sve snage: Upomo! Upomo! Utapa se markiz od Carabasa! Na taj povik kralj izviri iz koije pa prepoznavi maka koji mu je toliko puta donio div-lja, zapovjedi straarima neka smjesta potre upomo markizu od Carabasa. Dok su jadnoga markiza izvlaili iz rijeke, Maak prie koiji i ispria kralju kako su, dok se njegov gospodar kupao, doli razbojnici i ukrali mu svu odjeu, premda je on iz sve snage vikao: drite lopova! A lukavac ju je zapravo sakrio ispod nekog kamena. Kralj odmah zapovjedi runiarima da za markiza od Carabasa donesu jedno od njego-vih najljepih odijela. Kralj se vrlo ljubazno odnosio prema markizu, a kako je lijepa od-jea koju su mu donijeli istaknula njegovu naoitost (jer bio je lijep i dobro graen), kra-ljevoj keri se vrlo svidio. I tek to joj je dobacio dva ili tri pogleda, vrlo smjerna i pomalo njena, ona se u njega ludo zaljubi. Kralj ga pozove da se popne u koiju i nastavi vonju s njima. A Maak, oaran to se njegov plan uspjeno ostvaruje, poe naprijed pa nabasavi na seljake koji su kosili neku livadu ree: Dobri kosci, ako ne kaete kralju da livada koju kosite pripada gospodinu markizu od Carabasa, bit ete samljeveni usitno kao meso za patetu. Kralj nije propustio upitati kosce ija je livada koju kose. Gospodina markiza od Carabasa, rekoe svi uglas; jer Makova ih je prijetnja uplaila. Lijepu batinu imate, ree kralj markizu od Carabasa. Vidite, velianstvo, odvrati markiz, ta livada svake godine donosi obilan urod. A maak, koji je jo uvijek iao ispred njih, naie na eteoce i ree im: Dobri eteoci, ako ne kaete da sve ovo ito pripada gospodinu markizu od Carabasa, bit ete samljeveni usitno kao meso za patetu. Kralj je pak ubrzo naiao i zaelio doznati ije je sve to ito koje vidi uokolo. Gospodina markiza od Carabasa, odgovorie eteoci. A kralj se i tome veselio, zajedno s markizom. Maak je i dalje iao ispred koije te govorio uvijek isto svim ljudima koje bi sreo, a kralj se udio velikom posjedu markiza od Carabasa. Napokon majstor Maak stigne do lijepoga dvorca, iji je gospodar bio neki div ljudo-der, najbogatiji to ga je itko ikada vidio; jer svi posjedi kroz koje kralj bijae proao pripadahu tome dvorcu. Maak, koji se potrudio doznati tko je taj ljudoder i to sve umije, zatrai razgovor s njim, govorei da se nije htio odrei asti da mu oda potovanje, kad je ve prolazio pokraj njegova dvorca. Ljudoder ga primi onoliko pristojno koliko to ljudoder moe i ree mu da se udobno smjesti.

17


Uvjeravali su me, ree Maak, da imate sposobnost pretvoriti se u svakovrsne ivoti-nje; da se, na primjer, moete pretvoriti u lava ili u slona. To je istina, odvrati ljudoder osorno. A sad u vam to i pokazati, vidjet ete kako postajem lav. Ugledavi pred sobom lava, Maak se toliko prestrai da se smjesta uzvera na oluk, ne bez muke i opasnosti, zbog onih svojih izama koje nisu valjale za penjanje po crijepu. Malo poslije, vidjevi da je ljudoder dobacio svoj lavlji lik, Maak sie i prizna da se bio zbilja prestraio. Uvjeravali su me takoer, ree Maak, ali to ne mogu vjerovati, da ste kadri uzeti oblik i najmanje ivotinje, na primjer takora ili mia. Priznajem da mi se to ini potpuno nemoguim. Nemogue? ree ljudoder. Vidjet ete! I u tren oka se pretvori u mia pa stane trati po podu. im je to vidio, Maak se baci na nj i pojede ga. Meutim je kralj u prolazu zapazio lijepi ljudoderov dvorac i zaelio ui. Maak je pak uo kako koija tropoe prelazei preko pominog mosta, pa joj potra ususret i ree kralju: Dobro doli, vae velianstvo, u dvorac gospodina markiza od Carabasa! Kako, gospodine markie; uskliknu kralj, zar je i ovaj dvorac va? Nita ne moe biti ljepe od ovog dvorita i svih zdanja koja ga okruuju. Molim vas pogledajmo kako je unutra. Markiz prui ruku mladoj kraljevni pa slijedei kralja, koji je prvi poao uza stube, i njih dvoje uoe u veliku dvoranu, gdje su nali sjajnu uinu to ju je ljudoder priredio za prijatelje koji su mu trebali doi ba toga dana, ali su doznali da je doao kralj pa se nisu usudili ui. Kralj bijae oaran dobrim osobinama markiza od Carabasa, kao i njegova ki, koja ve ludovae za markizom, a vidjevi i silna dobra to ih ovaj posjeduje, ree nakon pet ili est pehara: Samo o vama ovisi, gospodine markie, hoete li mi postati zetom. Markiz, duboko se klanjajui, prihvati ast koju ju me kralj ponudio te se jo istoga dana oeni kraljevnom. Maak postade veliki gospodin te je za mievima trao jo samo za zabavu.

18


POUKA

Kako god velika prednost bilo Batinjeno bogatstvo

to prenosi se s oca na sina, Mladiu e vrlo esto Umjenost i vjetina

Vrijedit' vie od naslijeena imutka.

DRUGA POUKA

Ako je mlinarov sin tolikom brzinom Ukrao srce kraljevni jednoj

Izazvao enju u oku njenom To je stoga to mladost, izgled i odijelo

Kad se o ljubavi radi Nisu uvijek nevane stvari.

19


Vile

ivjela jednom jedna udovica koja je imala dvije keri: starija joj bijae licem i udi toliko slina da je svatko u njoj vidio majku. Obje bijahu toliko neugodne i toliko ohole da se nije moglo ivjeti s njima. Mlaa ki, po blagosti i estitosti vjerna slika svojega oca, bija-e i jedna od najljepih djevojaka to ih je oko ikada vidjelo. A kako ovjek po prirodi voli ono to mu je slino, majka je ludovala za svojom starijom keri, dok je prema mla-oj osjeala stranu odbojnost. Tjerala ju je da jede u kuhinji i da neprestano radi. Jadno je dijete, uza sve ostalo, moralo dvaput na dan ii po vodu na zdenac dobrih pola milje od kue i donijeti pun veliki krag. Jednoga dana, kad je bila kod zdenca, pojavi se neka sirota ena i zamoli je da joj dade piti. Naravno, majice, ree lijepa djevojka; odmah ispere krag, zagrabi vode iz zdenca na najljepem mjestu i ponudi eni, neprestano pridravajui krag, da joj bude lake piti. Napivi se, starica ree: Tako ste lijepi, tako dobri i pristojni, da vam moram dati neki dar (jer ona bijae vila koja je uzela oblije seoske sirotice da bi provjerila djevojinu uljudnost). Na dar vam dajem, nastavi vila, da vam uza svaku rije koju kaete iz usta ispadne cvijet ili dra-gulj. Kad ljepotica stie kui, majka je izgrdi to se tako kasno vraa sa zdenca. Molim vas, majko, oprostite mi, ree jadna djevojka, to sam se toliko zadrala. A dok je govorila te rijei, iz usta joj ispadoe dvije rue, dva bisera i dva krupna dija-manta. to to vidim? ree u udu njena majka. ini mi se da joj iz usta ispadaju biseri i dija-manti. Odakle to, keri moja? (Bijae to prvi put da ju je nazvala keri.) Jadno joj dijete bezazleno ispria to se dogodilo, uz izobilje novih dijamanata. Zbilja, ree majka, moram onamo poslati svoju ker. Gle, Fanchon, vidite li to izlazi iz usta vaoj sestri kad govori; ne bi li i vama bilo zgodno imati takav dar? Morate samo otii na zdenac po vodu i kad vas neka sirotica zamoli da joj date piti, morate to uljudno uiniti. Ba bi mi lijepo pristajalo, odvrati neotesanka, da idem na zdenac! Ja elim da idete, nastavi majka, i to smjesta. Ona poe, ali neprestano gunajui. Uzela je najljepi srebrni vr koji je nala u kui. Tek to je stigla na zdenac, ugleda kako iz luga izlazi velianstveno odjevena dama, koja joj

20


prie i zamoli vode. A to bijae ona ista vila koja se ukazala njenoj sestri, ali je sad uzela oblije i odjeu princeze, kako bi vidjela dokle see neuljudnost te djevojke. Zar sam dola ovamo, ree ohola neotesanka, da vama dajem vode! I srebrni vr sam uzela samo zato da gospoa moe piti! Evo to ja mislim: pijte iz zdenca ako ste edni. Niste ba uljudni, ree vila bez ljutnje. Pa dobro! Budui da ste tako neljubazni, dajem vam dar da vam uz svaku rije koju kaete iz usta ispadne zmija ili aba krastaa. im ju je primijetila, njena majka povie: Onda, keri moja? Onda, majko moja? odvrati neotesanka ispljunuvi dvije otrovnice i dvije krastae. O, nebesa! uskliknu majka. to to vidim? Njena sestra je svemu kriva, platit e mi to. I smjesta potri da je istue. Jadno dijete pobjee i skloni se u oblinjoj umi. Kraljev sin, koji se vraao iz lova, naie na nju i videi koliko je lijepa, upita je to tu radi sasvim sama i zato plae. Ah, gospodine, majka me otjerala od kue. Kraljev sin vidje kako joj iz usta ispada pet-est bisera i jednako toliko dijamanta, pa je zamoli da mu kae odakle joj taj dar. Ona mu ispripovjedi cijelu svoju pustolovinu. Kra-ljev se sin zaljubi u nju i pomislivi da takav dar vrijedi vie od ma ega to bi mu neka druga djevojka mogla donijeti u miraz, odvede je u palau svojega oca kralja i vjena se njome. A njena se sestra ponaala toliko odurno da ju je vlastita majka otjerala od sebe; nakon to je dugo ila ne nalazei nikoga tko bi je htio primiti, nesretnica ode umrijeti u nekom kutku ume.

POUKA

Zlatnici i dijamanti Imaju nad ljudima mo

Ali ipak blaga rije Vie snage ima i na veoj je cijeni.

DRUGA POUKA

estitost nas stoji truda Susretljivosti malo trai

No prije il' poslije nagradu nosi esto ba kad joj se ovjek najmanje nada.

21


Pepeljuga ili

staklena cipelica

Bio jednom jedan plemi koji se drugi put oenio, i to najoholijom i najuznositijom e-nom to ju je svijet vidio. Imala je dvije keri sline udi, koje su joj u svemu nalikovale. Mu je pak imao jednu ker, besprimjerne blagosti i dobrote: to je naslijedila majke koja bijae najbolja osoba na svijetu. Svadba tek to je zavrila, a maeha ve pokazae svoju zlu ud: nije mogla podnijeti vrline mlade djevojke, uz koju su se njezine keri inile jo odurnijima. Zada joj najgore kuanske dunosti: ona je prala sue i stube, istila gospoinu sobu i sobe njezinih keri; spavala je pod krovom kue, na tavanu, na gadnoj slamarici, dok su njene sestre imale sobe s parketima i u njima postelje po posljednjoj modi i zrcala u kojima su se ogledale od glave do pete. Jadna je djevojka s velikim strpljenjem sve podnosila i nije se usuivala aliti ocu koji bi je bio izgrdio jer bijae posve u vlasti svoje ene. Kad bi zavrila sve poslove, smjestila bi se u kutku pokraj ognjita i sjela u pepeo, zbog ega su je svi u kui zvali Pepeljarka. Mlaa sestra, koja ne bijae toliko zlobna kao stari-ja, zvala ju je Pepeljuga. A ipak je ta Pepeljuga, sa svojom jadnom odjeom, bila stotinu puta ljepa nego njene sestre, premda su se odijevale vrlo sjajno. Dogodilo se da je kraljev sin priredio ples i pozvao sve otmjene ljude. Nae dvije gospo-ice takoer su bile pozvane, jer su se isticale kao ugledne u tom kraju. I evo ih, dobre su volje, zaokupljene izborom haljina i frizura koje e im najbolje stajati. Nova alost za Pe-peljugu, jer ona bijae ta koja je sestrama glaala rublje i nabirala im orukavlja. Nije se razgovaralo ni o emu osim o njihovoj odjei. Ja u, govorila je starija, odjenuti haljinu od crvenog baruna i moj engleski nakit. A ja u, govorila je mlaa, nositi svoju obinu suknju; ali u zato uzeti ogrta sa zlat-nim cvjetovima i prnjak ukraen dijamantima koji nije ba neugledan. Poslae po dobru frizerku da im napravi dva reda uvojaka i nabavie dobre umjetne madee. Pozivale su Pepeljugu da im kae svoje miljenje jer je imala dobar ukus. Pepe-

22


ljuga im je davala najbolje savjete pa ak ponudi da e ih sama poeljati, to su rado prihvatile. Dok ih je eljala, govorile su: Pepeljugo, bi li i ti rado ila na ples? Ah, gospoice, vi mi se rugate. Nije to za mene. Ima pravo, svi bi se smijali kad bi vidjeli da Pepeljarka ide na ples. Neka druga bila bi ih poeljala naopako; no Pepeljuga bijae dobra pa ih je poeljala savreno lijepo. Gotovo dva dana nisu nita jele, toliko su bile radosne. Vie od tuceta uzica potrgae steui ih da bi im struk bio ui, a one su neprestano stajale pred ogleda-lom. Napokon stie i sretni dan; one odoe, a Pepeljuga ih je slijedila pogledom dokle god je mogla. Kad ih vie nije vidjela, briznu u pla. Njezina kuma, vidjevi je u suzama, upita to joj je. Htjela bih... htjela bih... Toliko je plakala da nije mogla dovriti reenicu. Njena kuma, koja bijae vila, ree: Htjela bi na ples, zar ne? O da! ree Pepeljuga uzdiui. Pa dobro! Bit e dobra djevojka? ree joj kuma. Uinit u da ide na ples. Odvede je u svoju sobu pa ree: Idi u vrt i donesi mi bundevu. Pepeljuga odmah ode ubrati najljepu bundevu koju je uspjela nai pa je odnese kumi, ne znajui kako bi joj bundeva mogla posluiti za odlazak na ples. Kuma je izdubi tako da je ostala samo kora, lupne je arobnim tapiem, a bundeva se u trenu pretvori u krasnu pozlaenu koiju. Zatim zaviri u miolovku i u njoj nae est mieva, ivih i zdravih. Ree Pepeljugi da malo podigne vrataca miolovke i, kako bi koji mi izaao, ona bi ga dodirnula tapi-em, a on bi se pretvorio u divnog konja: i tako je nastala krasna zaprega od est konja lijepe mije boje s bijelim pjegama. Primijetivi da se kuma mui ne znajui od ega bi nainila koijaa, Pepeljuga ree: Pogledat u je li se koji takor uhvatio u zamku za takore; njega emo uiniti koija-em. Ima pravo, ree kuma, pogledaj. Pepeljuga donese zamku za takore u koju su se uhvatila tri velika takora. Vila izabere jednoga, zbog bujne brade, a kad ga je dodirnula tapiem, on se preobrazi u velikoga koijaa s najljepim brcima na svijetu. Potom ree: Idi u vrt, ondje e iza kante za polijevanje nai est gutera; donesi mi i njih. Tek to ih je donijela, kuma ih pretvori u est lakaja koji su se odmah, u svojim arenim livrejama, popeli na stranji dio koije i tu su stajali kao da cijeli ivot nisu radili nita drugo. Tad vila ree Pepeljugi: Onda? Sad ima ime ii na ples. Jesi li zadovoljna? Da, ali kako u ii ovako, u ovoj jadnoj odjei?

23


Kuma je samo dodirne tapiem, a njena se odjea pretvori u haljine od zlata i srebra, ukraene dragim kamenjem. I jo joj dade par staklenih cipelica, najljepih na svijetu. Tako dotjerana, Pepeljuga se popne u koiju; no kuma je opomenu da nipoto ne smije ostati dulje od ponoi, upozorivi je da e se, ako ostane i trenutak due, koija ponovno pretvoriti u bundevu, konji u mieve, lakaji u gutere, a haljina u staru odjeu. Ona obea kumi da e svakako otii s plesa prije ponoi. I krene, sva izvan sebe od ra-dosti. Kraljev sin, kojega obavijestie da dolazi neka velika princeza koju nitko ne poznaje, po-tri joj ususret. Prui joj ruku kad je silazila iz koije i povede je u dvoranu gdje se bijae okupilo drutvo. Sve mukom zamukne: plesai prestadoe plesati, violine umuknue, toliko su se svi zagledali u silnu ljepotu neznanke. uo se tek priguen amor: Ah, kako je lijepa! ak je ni kralj nije prestajao promatrati, iako bijae ve u godinama, te je tiho govorio kraljici da odavna nije vidio toliko lijepu i ljupku osobu. Sve dame paljivo su promatrale njenu frizuru i odjeu, kako bi sutradan imale neto slino, ako se nae do-voljno lijepih tkanina i dovoljno vjetih majstora. Kraljev sin je odvede na poasno mjesto, a zatim zamoli za ples. Plesala je s toliko dra-esti da su joj se svi jo vie divili. Donijee izvrsnu zakusku, koju kraljevi nije ni oku-sio, toliko je bio zaokupljen promatrajui Pepeljugu. A ona je otila sjesti pokraj svojih se-stara i obasula ih s tisuu ljubaznih rijei; podijelila je s njima narane i limune to ih joj je donio kraljevi, a njih je to vrlo zaudilo, jer je nisu prepoznale. Dok su tako razgovarale, Pepeljuga zau kako odbija etvrt sata do ponoi; ona se dubo-ko nakloni cijelom drutvu i ode najbre to je mogla. Kad je stigla kui, potrai kumu i zahvalivi joj ree da bi rado i sutradan pola na ples, jer ju je kraljevi zamolio da doe. Dok je jo pripovijedala kumi sve to se dogodilo na plesu, njezine sestre zakucae na vrata. Pepeljuga im poe otvoriti. Kako ste se dugo zadrale! ree im zijevajui, trljajui oi i proteui se kao se da se upravo probudila. A zapravo joj spavanje nije na pamet ni palo otkad su se rastale. Da si bila na plesu, ree joj jedna od sestara, ne bi se dosaivala. Pojavila se jedna krasna princeza, najljepa to ju je itko ikada vidio. Obasula nas ljubaznim rijeima; dala nam naranaa i limuna. Pepeljuga bijae izvan sebe od veselja; upita ih za ime te princeze, no one odgovorie da je nitko ne poznaje, da je i sam kraljev sin bio na mukama, dao bi sve na svijetu samo da sazna tko je ona. Pepeljuga se nasmijei i ree: Dakle, zbilja je lijepa? Boe moj! Kako ste vas dvije sretne! Ne bih li je i ja mogla vidjeti? Jao! gospoice Javotte, posudite mi svoju utu haljinu koju nosite svaki dan. Zbilja! ree gospoica Javotte, nita mi drugo i nije na pameti! Da posudim haljinu prljavoj Pepeljarki! Nisam valjda luda! Pepeljuga je oekivala takvo odbijanje, a bilo joj je i po volji, jer bi se nala u velikoj ne-prilici da joj je sestra pristala posuditi haljinu. Sutradan obje sestre pooe na ples, a poe i Pepeljuga, ureena jo ljepe no prvi put. Kraljev sin je cijelo vrijeme bio uz nju, neprestano joj govorei njene rijei. Mlada se gos-poica nije dosaivala, te je zaboravila to joj bijae preporuila kuma; tako se dogodilo da je ula prvi udarac pononoga sata, a mislila je da jo nije ni jedanaest. Ustane i po-

24


bjegne, lagana poput koute. Kraljevi krene za njom, ali je ne uspije sustii. No njoj u trku spade staklena cipelica, a kraljevi je vrlo brino podie. Pepeljuga stigne kui bez daha, bez koije, bez lakaja, u staroj odjei; od sveg onog sjaja nije joj ostalo nita osim jedne staklene cipelice, jednake onoj koju je izgubila. Straare na vratima palae upitae jesu li vidjeli kako izlazi neka princeza; oni rekoe da nisu vidjeli nikoga osim jedne jadno odjevene djevojke, koja je bila vie nalik kakvoj seljanki nego gospoici. Kad su se dvije sestre vratile s plesa, Pepeljuga ih upita jesu li se opet dobro zabavljale, je li tamo bila i lijepa dama; one joj rekoe da jest, ali da je pobjegla kad je poela odbijati pono, i to takvom brzinom da je izgubila staklenu cipelicu, najljepu na svijetu; a kralje-vi ju je pokupio, i promatrao je sve do kraja plesa; i sigurno je silno zaljubljen u ljepoticu kojoj cipelica pripada. Istinu rekoe; jer nekoliko dana potom kraljev sin dade uz zvuk trube objaviti da e se oeniti onom kojoj cipelica bude dobro pristajala. Najprije je dadoe na probu princeza-ma, vojvotkinjama, napokon i cijelom dvoru, no uzalud. Zatim donesoe cipelicu i dvje-ma sestrama, koje dadoe sve od sebe ne bi li ugurale stopalo u nju, ali ne uspjee. Pepe-ljuga ih je promatrala, prepoznajui svoju cipelicu, pa ree smijui se: Da vidim hoe li meni pristajati! Sestre joj se poee smijati i rugati. No plemi koji je donio cipelicu na probu, paljivo promotri Pepeljugu pa, primijetivi da je vrlo lijepa, ree da je to pravedno te da je njemu nareeno da cipelicu ima dati na probu svim djevojkama. Pozva Pepeljugu da sjedne i, pribliivi cipelicu njezinom male-nom stopalu, vidje da ono ulazi u nju bez muke i da mu cipelica pristaje kao salivena. Obje se sestre silno iznenadie, no njihovo je iznenaenje bilo jo i vee kad je Pepeljuga izvukla drugu cipelicu iz depa i obula je. Zatim se pojavi i kuma, arobnim tapiem dodirne Pepeljuginu odjeu, koja postade sjajnija no ikad prije. Tada sestre prepoznae u njoj ljepoticu koju bijahu vidjele na plesu. Bacie se na koljena i zamolie je da im oprosti sve zlo to ga je od njih pretrpjela. Pepeljuga ih podie, zagrli ih i ree im da im oprata od srca, te ih moli da je ubudue vole. Odvedoe je mladome kraljeviu, onako ureenu. A njemu se uinila ljepom nego ikad, te se ubrzo zatim njome i oenio. Pepeljuga, koja bijae jednako dobra koliko i lijepa, u dvorima smjesti i svoje dvije sestre te ih istoga dana uda za dvojicu velike dvorske gos-pode.

25


POUKA

Za njeni je spol ljepota veliko blago Od pogleda na nju umorit se nitko nee

No ono to se ljubaznou zove Bez cijene je i vrijedi jo vie.

To je Pepeljugi dala njena kuma Tako je odgojila, tako pouila

Da je na koncu i kraljicom postala Takvu nam pouku daje ova pria.

Taj dar vam, ljepotice, vrijedi vie od frizure Kad elite pridobiti neije srce

Ljubaznost je pravi vilinski dar Jer bez nje nita, a s njom sve se moe.

DRUGA POUKA

Bez sumnje je velika prednost Imati hrabrosti, duha

Bit dobra roda i bistroga uma I drugim se darima diit' to samo nebo ih dijeli;

no sve e vam uzalud biti za napredak to malo vrijedi

ako da darove vae istaknu nemate kuma il' kumu.

26


Kraljevi uperak

Bila jednom jedna kraljica koja je rodila sina, toliko runog i nakaznog da se dugo nije pouzdano znalo ima li uope ljudski lik. Vila, koja se zatekla pri njegovu roenju, ree da e kraljevi biti svima mio jer e imati mnogo razbora; dodala je ak da e moi, zahva-ljujui njezinom daru, jednako toliko razbora dati i osobi koju bude najvie volio. Sve to pomalo utjei sirotu kraljicu, koja je bila teko utuena to je rodila tako runo dijete. Istina, tek to je poelo govoriti, to je dijete znalo rei tisuu lijepih stvari, a u sve-mu to je inilo bilo je toliko razboritosti da su svi bili oarani. Zaboravih rei da je kra-ljevi doao na svijet s uperkom kose na glavi, te ga zato prozvae Riquet s uperkom, jer Riquet bijae ime njegove obitelji. Sedam ili osam godina nakon toga kraljica u susjednom kraljevstvu rodi dvije keri. Prva koja je dola na svijet bijae ljepa no dan; kraljica je zbog toga bila silno sretna te se svi uplaie da bi joj prevelika radost mogla nakoditi. Ista vila koja je pomogla pri roenju malenoga Riqueta s uperkom i sada bijae nazona pa objavi, ne bi li ublaila kraljiinu radost, da malena kraljevna nee imati nimalo razbora, te da e biti jednako glupa koliko je lijepa. To je prilino pogodilo kraljicu; no nakon nekoliko trenutaka imala je jo vie razloga za alost, jer druga ki koju je rodila bijae vrlo runa. Nemojte se toliko alostiti, gospo, ree joj vila, vaa e ki to nadoknaditi na drugoj strani; imat e toliko razbora da nitko nee ni primijetiti manjak ljepote. Dao Bog!, odgovori kraljica. No ne bi li se starijoj, koja je toliko lijepa, nekako moglo dati malo pameti? to se tie razbora, gospo, ne mogu za nju nita uiniti, ree vila, ali mogu sve to se tie ljepote. I kako nema niega to ne bih uinila vama za volju, dat u joj dar da moe uiniti lijepim onoga tko joj se svidi. Kako su kraljevne rasle, tako su rasle i njihove odlike, te se posvuda gotovilo samo o ljepoti starije i razboritosti mlae. Istina, i njihove su mane s godinama rasle. Mlaa je naoigled postajala sve runija, starija iz dana u dan sve gluplja. Kad bi je netko neto upitao ili ne bi odgovorila ili bi izvalila neku glupost. K tome bijae toliko nespretna da nje mogla sloiti etiri porculanske figurice na rub kamina, a da jednu ne razbije, ni popi-ti au vode, a da polovicu ne prolije po haljini. Premda je ljepota za mladu osobu velika prednost, ipak bi mlaa sestra gotovo u sva-kom drutvu zasjenila stariju. Isprva su svi prilazili ljepoj, da bi je gledali i divili se, no ubrzo su odlazili onoj koja je imala vie razbora, od koje su mogli uti tisuu zanimljivih stvari; pa na ope udo za manje od etvrt sata oko starije vie ne bi bilo nikoga, a svi su

27


se okupljali oko mlae. Starija, iako vrlo glupa, dobro je to vidjela; i bila bi bez aljenja dala svu svoju ljepotu za samo polovicu sestrine pameti. A kraljica, koliko god bijae dobra, nije se mogla suzdrati da je ponekad ne prekori zbog bedastoe; jadna bi kra-ljevna tad mislila da e umrijeti od alosti. Jednoga dana, kad se bijae povukla u neku umu da ondje oplakuje svoju nesreu, vid-jela je kako joj prilazi neki ovjeuljak, vrlo runa i neugodna izgleda, ali vrlo sjajno od-jeven. Bijae to mladi kraljevi Riquet s uperkom koji je vidio njen lik na portretima koji su posvuda kolali, zaljubio se u nju te napustio kraljevstvo svojega oca kako bi doivio zadovoljstvo da je vidi i porazgovara s njom. Oaran to ju je sreo nasamo, obrati joj se sa svim zamislivim potovanjem i pristojnou. Uputi joj nekoliko uobiajenih ljubaznosti pa, primijetivi da je vrlo sjetna, ree: Ne razumijem, gospo, kako netko lijep poput vas moe biti toliko tuan; jer, premda se mogu pohvaliti da sam vidio mnogo lijepih osoba, nijedna nije bila ni izbliza toliko lijepa kao vi. Kako god izvolite rei, gospodine, odvrati kraljevna i ostane na tome. Ljepota je, nastavi Riquet s uperkom, toliko velika prednost da moe zamijeniti sve ostalo, te ne vidim nita to bi moglo jako rastuiti onoga tko je ima. Vie bih voljela, ree kraljevna, da budem runa poput vas i da imam razbora, nego to imam tu svoju ljepotu, a toliko sam glupa. Nita, gospo, ne odaje razbor toliko kao vjerovanje da ga nemamo; u naravi je toga bla-ga da ovjek, to ga vie ima, to vie misli da mu nedostaje. Ne znam nita o tome, ree kraljevna. Ali znam da sam vrlo glupa, pa odatle i alost koja me ubija. Ako vas samo to mui, gospo, lako mogu okonati vae boli. Kako ete to uiniti? upita kraljevna. Imam mo, gospo, ree Riquet s uperkom, da osobi koju najvie volim mogu dati razbora koliko god ga je mogue imati; a kako ste ta osoba vi, gospo, samo o vama ovisi hoete li imati pameti koliko je to mogue, pod uvjetom da se pristanete udati za mene. Kraljevnu ovo posve zbuni pa ne ree nita. Vidim, ree Riquet s uperkom, da vam teko pada ovaj prijedlog i tome se ne u-dim; no dajem vam godinu dana da razmislite. Kraljevna je imala tako malo pameti, a u isti mah toliko elje da je stekne, da joj se uini kako toj godini nee biti kraja; pa prihvati prijedlog Riqueta s uperkom. Tek to mu je obeala da e se na isti taj dan sljedee godine udati za njega, osjeti se posve promijenje-nom; bilo joj je nevjerojatno lako rei sve to bi poeljela, i to profinjeno, lako i prirodno. Odmah otpoe otmjen i uzvien razgovor s Riquetom, u kojemu je toliko blistala da Riquet pomisli kako joj je dao vie duha no to ga je ostavio sebi. Kad se vratila u palau, nitko na dvoru nije znao to bi mislio o tako nagloj i izvanrednoj promjeni; jer, koliko god su se prije nasluali njezinih neumjesnosti, toliko su razumnih i beskrajno duhovitih rijei sada mogli od nje uti. Cijeli se dvor tome neizrecivo veselio; jedino mlaoj sestri to nije bilo ba ugodno, jer je sada, kad vie nije imala prednost raz-boritosti, pokraj svoje starije sestre izgledala tek kao runa majmunica. Kralj je sad slijedio savjete svoje keri, a ponekad bi ak sazvao vijee u njezinim odaja-ma. Kako se glas o toj promjeni irio, tako svi mladi prinevi iz susjednih kraljevstava

28


poee initi sve to su mogli ne bi li ih ona zavoljela i gotovo svi je zaprosie; no njoj nitko od njih nije bio dovoljno pametan, pa ih je sasluala sve, a nije se odluila ni za jed-noga. Ipak se pojavi jedan, toliko moan, bogat, razborit i lijep da kraljevna i protiv svoje volje osjeti naklonost prema njemu. Njezin otac to primijeti pa joj ree da smije sama sebi izabrati mua i da mora samo objaviti svoju odluku. No, to je ovjek razboritiji, tim mu je tee donijeti vrstu odluku u takvom pitanju; pa tako kraljevna zahvali ocu i zamoli ga da joj dade jo vremena za razmiljanje. Kako bi u miru razmislila o tome to joj je initi, nasumce krene u etnju onom istom umom u kojoj bijae srela Riqueta s uperkom. eui tako, zadubljena u misli, zauje potmuli zvuk pod nogama, kao da vie ljudi odlazi i dolazi i neim se bavi. Osluhnuvi bolje, ula je glas koji ree: Donesi mi lonac!; drugi: Donesi mi kotli!; drugi: Dodaj jo drva na vatru. U taj tren zemlja se otvori, a kraljevna pod nogama ugleda neto nalik velikoj kuhinji punoj kuhara, sudopera i svakojake eljadi potrebne da se priredi velian-stvena gozba. Odatle je izalo nekih dvadeset ili trideset peenjara, koji se zatim utabori-e oko vrlo dugakog stola na proplanku u umi, i tamo se svi naoruani iljcima za nadijevanje mesa, s granicom crvenoutog repka iza uha u istom ritmu prihvatie posla, uz skladnu pjesmu. Zauena prizorom, kraljevna ih upita za koga rade. Za kraljevia Riqueta s uperkom, gospo, ree najistaknutiji meu njima, ija se svad-ba sutra slavi. Kraljevna, udei se jo vie, odjednom se sjeti kako je na isti dan prole godine obeala da e se udati za kraljevia Riqueta, i ostade zapanjena. A svoje je obeanje zaboravila zato to ga je zadala dok je jo bila glupa te je, primivi razum to joj ga je kraljevi dao, zaboravila sve svoje budalatine. Nastavi etnju i tek to je prola nekoliko koraka, pred njom se pojavi Riquet s uper-kom, sjajno i raskono odjeven, kao to dolikuje kraljeviu koji se eni. Evo me, gospo, ree, vjeran sam svojoj rijei, a ne sumnjam da i vi dolazite ovamo ispuniti svoje obeanje i uiniti me najsretnijim ovjekom na svijetu, dajui mi svoju ru-ku. Iskreno u vam priznati, odvrati kraljevna, da jo nisam donijela odluku o tome, a ne vjerujem da u moi odluiti onako kako vi elite. udite me, gospo, ree Riquet s uperkom. Vjerujem, ree kraljevna, i zaista bi mi bilo vrlo neugodno, da imam posla s nekim prostakom, ovjekom bez duha. 'Kraljevna ima samo svoju rije', rekao bi mi, 'morate se udati za mene, jer ste tako obeali.' No budui da je onaj s kojim razgovaram najrazbori-tiji ovjek na svijetu, sigurna sam da e posluati glas razuma. Znate da se nisam mogla odluiti da se udam za vas ni onda kad sam jo bila glupa; kako biste htjeli da sad, kad ste mi dali razbor zbog kojega sam jo izbirljivija prema ljudima no to sam bila, done-sem odluku koju tada nisam mogla donijeti? Ako ste se zaista htjeli oeniti sa mnom, pogrijeili ste to ste mi oduzeli moju glupost i postigli da sve vidim jasnije no to sam prije vidjela. Ako biste, gospo, smatrali opravdanim kad bi vam neki nerazborit ovjek predbacio to se ne drite svoje rijei, kao to ste upravo rekli, odvrati Riquet s uperkom, zato mis-lite da se ja ne bih trebao posluiti istim prigovorom kad se radi o svoj mojoj ivotnoj srei? Je li razumno da razumni ljudi budu u loijem poloaju od nerazumnih? Moete li takvo to zahtijevati, vi koji imate toliko pameti, i toliko ste je eljeli imati? No, vratimo

29


se na stvar, molim vas. Ako ostavimo po strani runou, postoji li jo neto u meni to vam se ne svia? Jeste li nezadovoljni mojim podrijetlom, mojim razborom, mojom udi ili ponaanjem? Nipoto, odvrati kraljevna, volim u vama sve to ste spomenuli. Ako je tako, nastavi Riquet s uperkom, eka me srea, jer me vi moete uiniti naj-privlanijim mukarcem. Zar je to mogue? upita kraljevna. Mogue je, ree Riquet, ako me volite dovoljno da to zaelite; a da ne biste u to sum-njali, znajte da je ona ista vila koja je meni na dan roenja dala dar da mogu uiniti pa-metnom osobu koja mi se svidi, vama dala dar da moete uiniti lijepim onoga koga bu-dete voljeli i kome budete htjeli uiniti tu milost. Ako je tako, ree kraljevna, svim srcem elim da postanete najljepi i najpristaliji kra-ljevi na svijetu i dajem vam taj dar, koliko je u mojoj moi. im je izrekla te rijei, u njenim je oima Riquet postao najljepi, najskladniji i najpristali-ji mukarac to ga je ikada vidjela. Neki tvrde da tu uope nije bila na djelu vilinska aro-lija, nego je sama ljubav izvela preobrazbu. Kau da kraljevna, razmislivi o postojanosti svog dragog, o njegovoj obzirnosti i svim vrlinama njegove due i njegova uma, vie nije vidjela nakaznost njegova tijela ni runou njegova lica; da joj je njegova grba izgledala tek kao otmjena pogrbljenost, a ono to je dotad vidjela kao strano epanje sada je sma-trala draesnim naginjanjem u stranu. Kau takoer da su joj se njegove oi zbog razro-kosti uinile samo jo sjajnijima; da je njihovu nepravilnost shvatila kao znak silne ljuba-vi, te da je pronala neto ratniko i herojsko u njegovom velikom crvenom nosu. Kako god bilo, kraljevna smjesta obea da e se udati za njega, ako se s time sloi njezin otac. Kralj, doznavi da njegova ki vrlo cijeni Riqueta s uperkom, kojega je i sam po-znavao kao vrlo otroumnog i mudrog princa, sa zadovoljstvom ga primi za zeta. Ve sljedeega dana odralo se vjenanje, kao to Riquet bijae predvidio, i prema nalozima koje bijae izdao ve davno.

POUKA

Ono to se u ovom tekstu vidi Manje je pria no istina ista

Sve je lijepo u onom koga voli U onom koga voli i razbora je dosta.

DRUGA POUKA

Na licu kojemu je narav Dala lijepe crte, boje

Nedostine svakome umijeu Svi darovi manje mogu dirnut srce

Od uresa nevidljivoga to ga ljubav na njem nae.

30


Pali

ivjeli neko neki drvosjea i njegova ena, a imali su sedmero djece, sve same djeake; najstariji je imao tek deset, a najmlai samo sedam godina. Netko e se zauditi to je taj drvosjea imao toliko djece u tako malo vremena; no njegova je ena brzo obavljala po-sao i nikada nije rodila manje od dva djeteta odjednom. Bijahu vrlo siromani, a sedmero djece bilo im je velik teret, jer nijedno od njih jo nije moglo zaraivati svoj kruh. alostilo ih je i to to im najmlai sin bijae vrlo osjetljiv i to bi rijeko izustio i rije; smatrali su glupou ono to je bilo znak zdravog razuma. Bijae vrlo malen; kad je doao na svijet ne bijae vei nego palac, pa ga zato nazvae Paliem. To jadno dijete bijae rtveno janje u obitelji, te su ga uvijek za sve okrivljavali. A on je bio najlukaviji i najmudriji meu braom, pa ako je i govorio malo, mnogo je sluao. Doe tako jedna vrlo loa godina; glad bijae tolika da se siromani ljudi odluie rijeiti djece. Jedne veeri, kad djeca ve bijahu u postelji, drvosjea je sa enom sjedio pokraj vatre i rekao joj, dok mu se srce stezalo od alosti: Vidi da djecu vie ne moemo hraniti; ne elim gledati kako mi pred oima umiru od gladi. Zato sam odluio da emo ih sutra povesti u umu i tamo ostaviti, to e biti vrlo lako, moramo samo kriom pobjei dok se oni budu zabavljali vezujui prue. Ah! uskliknu drvosjeina ena, zar bi mogao svoju djecu odvesti u propast! Uzalud joj je mu govorio o njihovom velikom siromatvu, nije mogla na to pristati; bija-e siromana, no bijae im i majka. No kad je pomislila koliko bi joj bilo strano kad bi ih morala gledati kako umiru od gla-di, ona ipak pristane i ode u krevet plaui. Pali je pak uo sve to su govorili jer je, uvi iz postelje da govore o ozbiljnim stvari-ma, tiho ustao i zavukao se pod oevu klupicu, da bi ih mogao sluati neprimijeen. Za-tim se vrati u krevet, ali do jutra nije spavao, razmiljajui to mu je initi. Ustane rano, ode na obalu potoka i napuni depove bijelim oblucima, te se vrati kui. Krenue u umu, a Pali svojoj brai nije otkrio nita o onome to je znao. Stigoe u vrlo gustu umu, u kojoj ljudi nisu mogli vidjeti jedni druge ve na deset kora-ka. Drvosjea pone sjei drva, a djeca skupljati prue koje e vezati u svenjeve. Vidjevi da su zaokupljeni poslom, drvosjea i njegova ena potiho se udaljie i zatim pobjegoe nekim zaobilaznim puteljkom.

31


Opazivi da su ostala sama, djeca poee vikati i plakati iz sveg glasa. Pali ih pusti da viu, znajui kako e se vratiti kui; jer on je putem ostavljao bijele oblutke to ih je imao u depovima. Stoga im ree: Ne bojte se, brao; otac i majka ostavili su nas ovdje, no ja u vas odvesti kui; samo poite za mnom. Ili su za njim, a on ih dovede do kue istim putem kojim bijahu stigli u umu. Najprije se nisu usudili ui, nego se svi stisnue uz vrata, da uju to govore otac i majka. U trenu pak kad se drvosjea i njegova ena bijahu vratili kui, seoski vlastelin posla im deset talira* koje im je ve odavno dugovao, a oni im se vie i nisu nadali. To ih je vratilo u ivot, jer su siroti ljudi zaista umirali od gladi. Drvosjea odmah poalje enu mesaru. Kako ve dugo nije nita jela, ona kupi triput vie mesa nego to treba za veeru za dvo-je. Kad su se do sita najeli, ree drvosjeina ena: O, jao, gdje su sada naa jadna djeca? Lijepo bi se najeli od ovoga to nam je ostalo. Ali ti, Guillaume, ti si ih se htio rijeiti; pravo sam ti govorila da emo se pokajati zbog toga. to sad rade u onoj umi? Boe moj! Moda su ih ve vukovi pojeli! Pravi si neovjek to si tako ostavio svoju djecu! Naposljetku drvosjea izgubi strpljenje, jer mu je ena sto puta ponovila da e se kajati i da je ona bila pravo rekla. Zaprijeti joj da e je istui ako ne uuti. Moda je drvosjea bio jo i alosniji od nje; no probijala mu je ui svojim rijeima, a on je, kao i mnogi drugi mukarci, volio ene koje pravo govore, ali je vrlo nesnosnima smatrao one koje uvijek imaju pravo. Drvosjeina ena bijae sva u suzama: O, gdje su sada moja djeca, moja sirota djeca? Jednom to ree toliko glasno da su djeca, koja su bila iza vrata, ula i povikala uglas: Tu smo! Tu smo! Ona im potri otvoriti vrata i ree grlei ih: Kako sam sretna to vas vidim, mila moja djeco! Sigurno ste umorni, sigurno ste gladni; a ti, Pierrot, kako si se zablatio, doi da te oistim. A Pierrot bijae njen najstariji sin kojega je voljela vie od ostalih, jer bijae riokos, a riokosa je bila i ona. Sjedoe za stol i prionue uz jelo s tekom koji je veselio oca i majku; pripovijedali su kako su se bojali u umi i gotovo neprestano govorili svi uglas. Dobri ljudi bijahu presretni to su djeca opet s njima, a ta je srea potrajala koliko i deset talira. Ali, kad se novac potro-io, opet ih obuze isti oaj, pa ponovno odluie ostaviti djecu u umi; a da im se naum ne bi izjalovio, namjeravahu ih odvesti mnogo dalje nego prvi put. Nisu o tome uspjeli govoriti toliko potajice da ih ne uje Pali, koji je pak mislio da e se izvui kao i prvi put; no premda je i sad rano ustao da ode po oblutke, nije to mogao uiniti, jer su kuna vrata bila dvaput zakljuana. Nije znao to da uini, no kako je drvo-sjeina ena dala svakome komadi kruha za doruak, pomisli da bi se mogao posluiti svojim kruhom umjesto kameniima i bacati mrvice putem kojim budu ili; gurne ga, dakle, u dep.

* Starinski novac.

32


Otac i majka odvedoe ih do mjesta gdje uma bijae najgua i najmranija; im stigoe onamo, roditelji se otpute nekim skrovitim puteljkom i ostave djecu. Pali se nije previ-e zabrinuo, jer je vjerovao da e lako nai put, slijedei mrvice to ih bijae bacao za so-bom kud su prolazili; no silno se zaudio kad nije uspio pronai ni mrve; dole su ptice koje su sve pojele. Sad zaista bijahu oajni; jer to su dalje ili, to su vie lutali i dublje zalazili u umu. Pala je no i podigao se jak vjetar koji ih je silno plaio. inilo im se da sa svih strana uju tek zavijanje vukova koji ih dolaze prodrijeti. Jedva se usuivahu govoriti ili okrenuti gla-vu. Zatim poe jaka kia koja ih je smoila do koe; sklizali su se na svakom koraku i padali u blato, iz kojega su ustajali uprljani, ne znajui to bi s prljavim rukama. Pali se pope na neko stablo da vidi nee li togod otkriti: okreui glavu na sve strane, vidje siuno svjetlo, nalik na svjetlo svijee, koje je, meutim, bilo vrlo daleko, s druge strane ume. Sie sa stabla, no kad se opet naao na tlu, nije vidio vie nita i to ga baci u oaj. No nakon to je zajedno s braom neko vrijeme hodao u smjeru u kojem je vidio svjetlo, ugleda ga ponovno, na izlazu iz ume. Naposljetku stigoe do kue u kojoj je gorjela svijea, no ne bez straha; jer esto su je gu-bili iz vida; a to se dogaalo svaki put kad bi zali u neku udolinu. Pokucae na vrata, a otvori im neka ena. Upita ih to ele. Pali ree da su oni sirota djeca koja su se izgubi-la u umi i zamoli za prenoite. ena, gledajui ih tako lijepe, zaplaka i ree: Jao! Jadna djeco, gdje ste se to nali? Zar ne znate da je ovo kua diva ljudodera koji jede malu djecu? Ah, gospoo, odgovori Pali drhtei cijelim tijelom, kao i njegova braa, to da ui-nimo? Noas e nas sigurno vukovi prodrijeti ako nas ne primite; a kad je ve tako, na-ma je drae da nas pojede taj gospodin. Moda se saali nad nama, ako ga vi zamolite. Ljudoderova ena pomisli da bi ih mogla sakriti od mua do sljedeega jutra, pa ih pu-sti u kuu i odvede ih da se ugriju pokraj dobre vatre; jer tu se na ranju pekla cijela ov-ca, divu za veeru. Tek to su se malko ugrijali, kad zaue tri ili etiri teka udarca po vratima; to se ljudo-der vratio kui. ena ih smjesta sakrije pod krevet i poe otvoriti. Div najprije upita je li mu spremila veeru i je li mu natoila vino, te odmah zatim sjedne za stol. Ovca je bila jo sva krvava, ali je njemu zbog toga bila samo jo slasnija. Njukao je desno i lijevo, govorei da osjea miris svjeeg mesa. Bit e da je to miris teleta koje sam pripremila za peenje, ree mu ena. Kaem ti jo jednom da osjeam miris svjeeg mesa, opet e div, gledajui poprijeko enu. Neto mi je ovdje udno. Tako govorei, on ustane i ode ravno do kreveta. Ah, tako me dakle pokuava prevariti, prokleta eno! Ne znam zato i tebe ne poje-dem; srea tvoja to si stara ivotinja. Ali evo divljai koja mi ba dobro stie da poastim trojicu prijatelja koji e me ovih dana posjetiti. Izvue ih ispod kreveta, jednoga za drugim. Jadna se djeca bacie na koljena i zamolie da im se smiluje; no imali su posla s najokrutnijim od svih ljudodera; daleko od toga da bi imao milosti, ve ih je prodirao oima i govorio eni kako e to biti slasni zalogaji, kad ona priredi jo i dobar umak.

33


Ode po veliki no te ga je, prilazei jadnoj djeci, otrio na dugom kamenu koji je drao u lijevoj ruci. I ve bijae zgrabio jednoga djeaka, kad mu ena ree: to ete s njima u ovo doba? Zar neete i sutra imati dovoljno vremena? uti!, odvrati div. Tako e biti meki. Ali imate jo toliko mesa, opet e njegova ena. Jedno tele, dvije ovce i polovicu pra-seta! Ima pravo, ree ljudoder. Daj im da se dobro najedu, da ne smrave, pa ih odvedi na spavanje. Sva sretna i vesela, dobra ena im poslui dobru veeru; no oni nisu mogli jesti, toliko ih je bilo strah. A div pak navali piti, oaran to e tako dobro pogostiti prijatelje. Popio je desetak pehara vie nego obino, od ega mu se malo zavrtjelo u glavi pa je morao poi u krevet. Div je imao sedam keri koje jo bijahu djeca. Te male ljudoderke imale su krasnu put, jer su jele svjee meso, kao i otac. No oi im bijahu malene, sive i posve okrugle, nosovi kukasti, usta golema, a zubi dugaki, vrlo otri i vrlo razmaknuti. Nisu jo bile jako zlo-este, ali su mnogo obeavale, jer su ve grizle malu djecu i sisale im krv. Bijahu rano otile spavati i sad ih je svih sedam lealo u jednoj velikoj postelji, a svakoj je na glavi bila zlatna kruna. U istoj je sobi bio jo jedan, jednako velik krevet: tu ljudode-rova ena smjesti sedmoricu djeaka i ode spavati pokraj mua. Pali bijae primijetio da divove keri imaju zlatne krune na glavama; bojei se da bi div mogao poaliti to te veeri nije zaklao njega i njegovu brau, on ustane usred noi, uz-me svoju kapu i kape svoje brae pa ih stavi na glave sedam divovih keri, najprije im skinuvi zlatne krune koje je pak stavio na glave svojoj brai i sebi, kako bi se div zabu-nio i pomislio da su mu djeaci keri, a keri djeaci koje eli zaklati. Sve se dogodi onako kako bijae zamislio; jer div se probudi usred noi i zaali to je za sutradan odgodio ono to je mogao odmah obaviti. Skoi, dakle, iz postelje i ree, dohva-tivi svoj veliki no: Da vidimo to rade nai veseljaci; obavit emo to u tili as. Pa se tapkajui popne u sobu svojih keri i prie krevetu u kojemu su spavali djeaci, svi osim Palia, koji se silno uplai osjetivi kako mu ljudoderova ruka opipava glavu, kao to je opipavala i glave njegove brae. Osjetivi zlatne krune, ljudoder ree: Zbilja bih uinio krasnu stvar! Vidim da sam sino previe popio. Zatim ode do postelje svojih keri i napipa djeake kapice. Ah, evo naih objeenjaka! ree. Prihvatimo se posla. Tako govorei, on bez predomiljanja preree grkljan svojih sedam keri. Vrlo zadovo-ljan pothvatom, vrati se u postelju eni. im je uo da ljudoder hre, Pali probudi brau, ree im da se urno odjenu i pou za njim. Tiho se spustie u vrt i preskoie zid. Trali su gotovo cijelu no, neprestano drui, ne znajui kamo idu. A div se probudi i ree svojoj eni: Idi gore i spremi one male veseljake od sino. ena se zaudi muevljevoj dobroti, ne slutei o kakvom spremanju on govori; pomislila je da joj nareuje neka ih odjene. Popela se, dakle, u sobu i prenerazila se ugledavi svo-jih sedam keri kako prerezanih vratova plivaju u krvi.

34


Odmah se onesvijesti, jer to e gotovo sve ene najprije uiniti u slinim okolnostima. Ljudoder pak bijae pomislio da e njegovoj eni trebati previe vremena da sama do-vri ono to joj je naloio, pa se popne za njom da joj pomogne. Ugledavi grozni prizor, nije bio manje zaprepaten od nje. Ah! to sam to uinio? usklikne. Platit e mi prokletnici, i to odmah! Baci lonac vode eni u lice; osvijestivi je na taj nain, ree: Brzo mi donesi izme od sedam milja, da ih idem uhvatiti. Dade se on u potjeru pa, nakon to je dugo trao na sve strane, napokon nabasa na put kojim su otila sirota djeca, koja su sad ve bila na stotinu koraka od oeve kue. Ugleda-e diva koji je skakao s brda na brdo i prelazio rijeke kao da su potoii. U blizini mjesta na kom su se nalazili Pali primijeti uplju stijenu i sakri se u nju zajedno s braom, sve-jednako gledajui to e uiniti div ljudoder. A div, koji se prilino umorio od puta koji je uzalud prevalio (jer izme od sedam milja silno umaraju ovjeka), htjede se odmoriti; i sluajno sjedne ba na onu stijenu u kojoj su se sakrili djeaci. Shrvan umorom, najprije se malo odmarao, a onda i zaspao, te stao tako strano hrkati da ga se jadna djeca nisu bojala nita manje nego onda kad im je krenuo rezati vratove svojim velikim noem. Pali se manje uplai i ree brai neka hitro bjee kui dok ljudo-der vrsto spava, a da se za njega ne brinu. Oni posluae savjet i ubrzo stigoe kui. A Pali prie divu, lagano mu svue izme pa ih sam obuje. izme bijahu velike i iro-ke; no kako su bile arobne imale su sposobnost poveavanja i smanjivanja prema nozi onoga tko ih nosi; i tako su sad pristajale Paliu uz nogu i stopalo kao da su nainjene za njega. On krene ravno ljudoderovoj kui, gdje nae njegovu enu kako plae nad zaklanim kerima. Va je mu u velikoj opasnosti, ree joj Pali. Uhvatila ga je druba razbojnika koji se zaklee da e ga ubiti ako im ne da sve svoje zlato i srebro. Kad mu je ve no bio pod grlom spazio je mene pa me zamolio da vas obavijestim u kakvom je poloaju i kaem vam da mi date sve vrijedno to ima, da nita ne zatajite, jer e ga inae razbojnici ubiti bez milosti. Kako je stvar vrlo hitna, naloio je da obujem njegove izme od sedam milja koje su, evo, na meni, da to prije stignem i da me vi ne biste drali varalicom. Jadna se ena silno prestraila i odmah mu dala sve to je imala; jer je taj ljudoder bio vrlo dobar mu, iako je jeo malu djecu. Pali se, dakle, natovarivi sve ljudoderovo blago na lea, vrati u oevoj kui, gdje su ga primili s velikom radou. Mnogi ljudi, meutim, ne priznaju ovu posljednju okolnost i tvrde da Pali nikada nije okrao diva te da mu savjest nije branila uzeti izme od sedam milja samo zato to se div njima sluio kad bi iao u lov na malu djecu. Ti ljudi tvrde da su to doznali iz pouzdanih izvora pa ak i da su pili i jeli u drvosjeinoj kui. Uvjeravaju nas i da je Pali, obuvi ljudoderove izme, otiao na dvor, gdje je znao da su svi zabrinuti za neku vojsku koja bijae dvjesto milja daleko i za ishod bitke to se tamo vodila. Potraio je, kau, kralja te mu obeao da e, ako kralj to eli, donijeti vijesti o vojsci prije kraja dana. Kralj mu obea mnogo novaca ako u tome uspije. Pali se vrati s vijestima jo iste veeri; i kako se tim prvim pothvatom proslavio, dobivao je sve to bi mu se prohtjelo. Jer kralj ga je izdano plaao za prenoenje naloga vojsci, a brojne dvorske dame davale su mu je to god bi zatraio, samo da dobiju vijesti o svojim ljubavnicima: u tome mu bijae najvei dobitak.

35


Bilo je i ena koje bi mu povjerile pisma za svoje mueve; no te su ga plaale tako malo i sve se to svodilo na takve sitnice da se nije trudio ni zbrajati ono to mu je taj posao do-nosio. Nakon to je neko vrijeme obavljao posao skorotee i nagomilao velik imutak, vratio se oevoj kui; teko je i zamisliti radost kojom su ga doekali. Cijeloj je obitelji donio bla-gostanje. Kupio je poloaje u dvorskoj slubi za oca i brau te ih sve dobro zbrinuo, isto-dobno se pobrinuvi i za sebe.

POUKA

Nitko ne ali kad ima mnogo djece Ako su lijepa, visoka i skladna

Blistave vanjtine; No bude li jedno slabano i tiho

Doivjet e prezir, porugu i varku A ponekad ba to malo dijete

Donijet e cijeloj obitelji sreu.

Ljepotica iz usnule umeCrvenkapicaModrobradiMaak u izmamaVilePepeljugailistaklena cipelicaKraljevi uperakPali

Documents

Perrault Bajke