Peta agresija Izraela na Liban Ne zaboravimo Srebrenicu ... 117.pdf · Broj 117 Godina X Redžeb-Ša'ban 1427. / avgust 2006. Cijena 80 din MM. Fethullah GÜLEN. Fethullah GÜLEN:

Broj 117 Godina X Redžeb-Ša'ban 1427. / avgust 2006. Cijena 80 din

M. Fethullah GÜLENM. Fethullah GÜLEN::Šta najprije čovjeku koji ne vjeruje Šta najprije čovjeku koji ne vjeruje

treba objasnititreba objasniti

SVIJET SVIJET ISLAMA:ISLAMA:Protesti širom svijeta protiv Protesti širom svijeta protiv

izraizraelskog terora u Libanu i Gazielskog terora u Libanu i Gazi

صو� �إلسال�صو� �إلسال�http://www.glas-islama.comhttp://www.glas-islama.comGlasGlas islamaislama

Peta agresija Izraela na Liban

NOVI OPŠTI RAT NA BLISKOM ISTOKU OBILJEŽENA GODIŠNJICA GENOCIDA U POTOČARIMA

Ne zaboravimo Srebrenicu!

BiH 2 KM | EU 2.5 € | US 4 $ | CG 1€ | HRK 12.00 | SlT 350 | CHF 4.50 | CAD 4 | AUD 2

Knjiga i Glas islama Knjiga i Glas islama u kompletu

250 dinili 2,5 €

Nakon prošlomjesečnih odlučnih koraka Nakon prošlomjesečnih odlučnih koraka Islamske zajedniceIslamske zajednice::

Zgrada Zgrada islamskih ustanovaislamskih ustanova vraćena pravom vlasnikuvraćena pravom vlasniku

Potpredsjednica Vlade Dulić-Marković Potpredsjednica Vlade Dulić-Marković i i mministar finansija Dinkić i posjetili Mešihat Sandžaka:inistar finansija Dinkić i posjetili Mešihat Sandžaka:

- - SandžakSandžak - - veza sa islamskim svijetomveza sa islamskim svijetom- - Islamska zajednica Islamska zajednica - - supervisupervizor zor za razvojne investicije u za razvojne investicije u

SandžakuSandžaku

(za inostranstvo 5 eura)

Restoran posjeduje veliku salu koja može da primi 250 gostiju, kao i dvije bašte i park za djecu.

U dvorištu restorana nalazi se i širok parking prostor.

U restoranu "SAZ" (put U restoranu "SAZ" (put prema Tutinu) možete prema Tutinu) možete

organizovatiorganizovatisvadbe, prezentacije, mevlude, svadbe, prezentacije, mevlude,

bankete, seminare, akike (babine), bankete, seminare, akike (babine), svečane ručkovesvečane ručkove

BEBI OPREMA tel: 0tel: 0220/383-144 Ul. Veljka Vlahovića 18b0/383-144 Ul. Veljka Vlahovića 18bmob: 063/404-139 Novi Pazarmob: 063/404-139 Novi Pazar

e-mail: ujkanovice-mail: [email protected]@ptt.yuhhttp://www.ttp://www.ujkaujkanovic.comnovic.com

UJKANOVIĆUJKANOVIĆDOODOO

Restoran "SAZ" u Jerki

Telefoni: Telefoni: 064 120 4440 (Senad)064 120 4440 (Senad)064 163 1735 (Sait)064 163 1735 (Sait)

AVGUST 2006. NAŠE V IĐENJE 3

Napad na Liban, koji je započeo polovinom jula ne razlikuje se od onih pret-hodnih. Ubistva, zastra-šivanje, rušenje infrastru-kture i razna druga nedjela opet se dešavaju u Libanu, i to od strane istog neprija-telja – Izraela. Ovo je peta agresija na Liban za nešto više od četvrt vijeka. Svi ovi ratovi bili su kao i ovaj – ubilački i destruktivni.

Prvi rat: Operacija "Lajtani"

Sedamnaestog marta 1978., nakon napada Pale-stinskih mučenika u blizini Tel Aviva, izraelska vojska prešla je libansku granicu i okupirala pojas širine od 10 do 23 km unutar Liba-na. Ova operacija, nazvana "Lajtani", odnijela je sto-tine života i raselila četvrt miliona ljudi.

Vijeće sigurnosti traži-lo je od Izraela momental-no povlačenja nakon dva dana, 19. marta iste godi-ne. U Libanu su stacioni-rane privremene međuna-rodne snage – UNIFIL.

Izraelske snage povu-kle su se 13. juna te go-dine. Umjesto da pogra-nični pojas predaju među-narodnim snagama, Izrael je predaje svom savezniku Sa‘d el-Haddadu.

Kriza grada Zuhla

Grad Zuhla smatra se najvažnijim gradom u po-krajini koja se graniči sa

Sirijom. Nalazi se na putu Bejrut-Damask i Bejrut-Hims. Tokom libanskog građanskog rata snage li-banskih garnizona izgradi-le su put preko brda kako bi povezali Zuhlu sa je-dnom od svojih baza. Siri-ja je tada započela opsadu Zuhle koja je trajala 3 mje-seca. Opsada je završena tek posredovanjem Saudij-ske Arabije.

Međutim, Izrael šalje vazdušno naoružanje u pomoć snagama Garnizo-na. Oborili su dva sirijska helikoptera, nakon čega Si-rija šalje nekoliko sovjet-skih raketa "Sam". Izrael je na to odgovorio vazdu-šnim, morskim i kopne-nim napadom na Liban, a naročito zapadni Bejrut. U ovom napadu poginula je jedna osoba, a ranjeno sedamsto. Američkim po-sredovanjem zaustavljena su ratna djelovanja 24. jula 1981. godine

Treća izraelska invazija – okupacija Bejruta

Izraelska vlada nije se pridržavala primirja koji je potpisan pod američkim pritiskom 1981. godine. Najviše su se čuli glasovi tadašnjeg izraelskog pre-mijera Menahima Bigena, te njegovih ministara od-brane Arijela Šarona i mi-nistra inostranih poslova Jicaka Šamira.

Nova invazija na Liban počinje 1982. godine, pod nazivom "Dželilov mir". Vlada željela je pridobi-

ti izraelsko javno mnijenje opravdanjima da se ovim napadom žele spriječiti ra-kete palestinskog otpora kojim su gađana naselja u oblasti Dželil.

Izraelska vojska zauzi-ma libanske granice 6. juna 1982., uz pomoć 60 hiljada vojnika, teškog naoruža-nja i brodova. Za dva dana su okupirali Sur, Nebeti-ju, Hasbiju i Šuf. Desetog juna Izraelci stižu do pred-građa Bejruta, a 13. zauzi-ma predsjedničku zgradu.

U mjesecu julu izrael-ske snage žestoko napa-daju zapadni Bejrut. Usli-jed neprestanog granatira-nja sa zemlje, iz zraka i s mora dolazi do humanitar-ne katastrofe u Bejrutu. U tim napadima korištene su također kasetne, fosforne i napalm bombe.

Prema podacima UNI-CEF-a, u tim napadima stradalo je:

- 26506 poginulih i ra-njenih;

- od toga 11840 djece;- 868 žena;- 1100 vojnika;- 2994 stradalih od

ozbiljnih opekotina uzro-kovanih fosfornim bom-bama.

Bejrut je tokom tih na-pada živio bez vode i stru-je.

Stradanja su zaustavlje-na tek 19. avgusta 1982. godine, kada je američki izaslanik Filip Habib po-stigao dogovor da se eva-kuišu Palestinci izvan Li-bana, pod međunarodnim

nadzorom.Istog dana kada je ubi-

jen libanski predsjednik Bešir el-Džemil, 14. se-ptembra 1982. godine, izraelske snage su pono-vo ušle u zapadni Bejrut, opkolile izbjeglička naselja Sabru i Šatilu, gdje je od 16. do 18. septembra izvr-šen pokolj oko dvije hilja-de izbjeglica.

Nakon toga, od 1985. godine, izraelska vojska se povukla iz Bejruta i osta-la na pograničnom pojasu narednih 22 godine.

Neprestani sukobi, ubijanja i rušenje

U maju 1984. godine izraelski vojni avioni izvr-šili su napad na Ba‘lebekk i institucije Imam Sadra, odnijevši više od stotinu žrtava.

Godine 1986. Izrael po-činje realizaciju projekta probijanja tunela dužine 17 km, kako bi se sprovela voda Lejtanija. U tim ope-racijama protjerano je više od 60% stanovnika Južnog Libana.

Operacija "razračunavanja"

Godine 1993. Izrael za-počinje operaciju zvanu "razračunavanje", koja je trajala sedam dana. To je bio odgovor na napade Hesbolaha. Tada je Izra-el ispalio više od 27 hilja-da granata i hiljadu raketa. Na libanskoj strani bilo je više od 120 žrtava i 250 hi-ljada raseljenih. Amerika je

posredovala između zara-ćenih strana i postignut je Julski sporazum.

"Grozdovi ljutnje"

Aprila 1996., nakon operacija Hesbollaha pro-tiv izraelske vojske, koje su bile najintenzivnije u nase-lju Kerjat Šemune, Izrael započinje jako granatira-nje naselja na Jugu Libana. Operacija je nazvana "gro-zdovi ljutnje."

Statistika ovih napada govori:

- ukupan broj napada - 139;

- broj poginulih civi-la – 96;

- ranjenih 165;- srušeno 212 kuća, če-

tiri škole i 118 trgovinskih lokala.

Osamnaestog aprila izraelska vojska granatira-la je civilni kamp s izbje-glicama koje su našle uto-čište kod međunarodnih snaga Ujedinjenih nacija, u blizini sela Kana. Napad je odnio živote 104 civi-la, pored velikog broja ra-njenih.

Izrael se 2000. godine povukao sa juga Libana, zadržavši dio snaga na po-vršini od 27 km2, na padi-nama brda Harmun.

Izvori:

– Džezira.net– www.geographie-sociale.

org/liban-israel-frontiere.htm#-resolutions

– http:// harb.20at.com/– www.monde-diplomatiq-

ue.fr– www.un.org/arabic

P O J A S G A Z E I L I B A N N A P U T U I S T R E B L J E N J A

Peti izraelski napad na LibanDo trenutka zatvaranja ovog broja (subota, 29. jul), u najnovijim sukobima na Bliskom istoku poginulo je više od šesto osoba, a ranjeno na hiljade. U Rimu su propali pregovori o primirju. Sjedinjene Države podržavaju izraelski napad, jer "svaki narod ima pravo na samoodbranu" (Buš). Sa druge strane, cijeli islamski svijet se svrstao u jedan saff. Po prvi put svi podržavaju borbu Hesbollaha (Karadavi, Selman Avde, Zawahiri…). Sirija i Iran s posebnom naklonošću gledaju na borbu Hesbollaha i nadaju se početku kraja Izraela

Fahrudin SMAILOVIĆ

AVGUST 2006.

Delegacija Vlade Repu-blike Srbije, u kojoj su bili potpredsjednik Vlade Ivana Dulić -Marković i ministar finansija Mlađan Dinkić, posjetila je 23. jula Sjenicu i Novi Pazar. Članovi Vlade su najavili brojne i veoma značajne investicije koje Vlada pla-nira da realizuje na ovom području u narednom pe-riodu. Ulaganja se odno-se, prije svega, na pobolj-šanje infrastrukture ovoga kraja. Ministar finansija je najavio i da će opštine u Sandžaku od iduće godine imati znatno veće buže-te pa će biti i same u mo-gućnosti da grade lokalnu putnu mrežu.

Na sastanku u Mešiha-tu, koji je trajao skoro dva sata, goste je primio mu-ftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić sa saradni-cima.

Proces uspostavljanja

saradnje sa islamskim ze-mljama preko Islamske zajednice, koji je započet potpisivanjem Protokola sa prethodnom Vladom, bit će nastavljen. Gosti iz Beograda su rekli da Islamska zajednica treba da bude „most za povezi-vanje Srbije sa islamskim zemljama“ i da će se na narednim sastancima do-govarati o načinima kako da se to realizuje. Bilo je riječi i o saradnji u pogle-du strategije razvoja ovog područja. Uloga Islamske zajednice bi na tom planu mogla da bude itekako važna obzirom da je ona politički neutralna. Bilo je riječi i o saradnji u oblasti obrazovanja.

Ministar finansija na-javio je i namjeru Vlade da za sve škole, kako za osnovne tako i za srednje, donira preko 350 kompju-tera, kako bismo se i u tom segmentu približili Evropskoj uniji.

Č L A N O V I V L A D E S R B I J E P O S J E T I L I M E Š I H A T

Islamska zajednica treba da bude put Srbije ka islamskim zemljama

Islamska zajednica u budućnosti može da odigra vrlo važnu ulogu u stabilnosti i razvoju cijelog Sandžaka

Refik SADIKOVIĆ

Muftija Muamer-ef. Zukorlić:

Imao sam čast i za-dovoljstvo da budem do-maćin Vladinoj delegaci-ji, Ministru za finansije i Predsjedniku stranke G17 plus, također i Potpred-sjednici Vlade Republike Srbije. Kao što znate, ovo je jedna od posjeta kojom se nastavlja saradnja izme-đu Vlade Republike Srbije i Islamske zajednice ovdje

u Sandžaku. Tom prilikom smo tretirali brojna pita-nja i mnoge stvari koje su otpočete i ranije u kon-taktima sa Premijerom i sa drugim ministrima, a o kojima je javnost bila šire upoznata. Ovom pri-likom smo, t a k o đ e r , razgovara-li i o Pro-tokolu koji je potpisan sa pretho-dnom Vla-d o m , t j . i z m e đ u I s l a m s k e zajednice i Vlade Re-publike Sr-bije, pose-bno o onoj odrednici u kojoj se Islamska za-jednica prihvata da bude most saradnje između Sr-bije i islamskih zemalja.

Također je bilo riječi i o razvojnim aktivnostima Vlade ovdje u Sandžaku. Posebno smo se intere-sovali za onaj dio koji se tiče izgradnje infrastru-kture, tj. puteva prema vjerskim objektima, u

našem slučaju džamija-ma. Zatim je bilo riječi i o ulozi Islamske zajedni-ce, a i Univerziteta, obzi-rom da je Univerzitet u Novom Pazaru definisan kao obrazovna i kao nau-čno-istraživačka ustano-va, ali i kao ustanova sa razvojnim ambicijama - što ga čini posebnim u Srbiji, gdje će se Islamska zajednica, u okviru svo-jih mogućnosti i pozicija, a Univerzitet, također, u okviru svojih oblasti ko-jima se bavi kroz Institut za razvoj i druge usta-nove koje funkcionišu u okviru Instituta, uključi-ti u razvojni proces ovdje u Sandžaku, gdje bi se

r a z m o t r i -l e m o g u -ćnosti sara-dnje, gdje bi i Islamska zajednica i Univerzitet u N o v o m Pazaru bili p a r t n e r i , pored onih već posto-jećih – a to su po l i t i -čke partije, lokalna sa-mouprava . I s l a m s k a z a j e d n i -ca, sa svim

svojim ustanovama i svim svojim ljudskim, kadrov-skim, kulturnim, civiliza-cijskim resursima, spre-mna je i to je dočekano kao dobrodošlo za Vladu i u tom pravcu će i Vlada imati podršku za sva ra-zvojna ulaganja ovdje, a isto tako očekujemo to i za naše projekte i naše aktivnosti.

“... ovo je jedna od posjeta kojom se nastavlja sara-dnja između Vlade Republike Srbije i Islamske zajednice ovdje u Sandžaku.“

Dolazak Vladine delegacije u MešihatDolazak Vladine delegacije u Mešihat

SLUŽBENI RETROVIZOR4

AVGUST 2006.

Ministar Mlađan Din-kić:

Meni je veoma drago što smo imali priliku da imamo otvoren razgovor sa Muftijom i njegovim saradnicima.

Opredjeljenje Vlade Republike Srbije je da se znatno intenzivira ulaga-nje u razvoj Sandžaka. Mi smo obavijestili Muftiju o sasvim konkretnim proje-ktima koje želimo u nare-dnom periodu da realizu-jemo: od pravljenja obi-laznice oko Novog Paza-ra, vrijednosti pet miliona eura, do pojačanog budže-ta svih opština u Sandža-ku, prije svega za Tutin i Sjenicu koji će imati duplo veće budžete od sljedeće godine u realnom iznosu. Novi Pazar će imati nekih 20% veći budžet. Time će i jedna daleko veća mreža lokalnih puteva moći da se izgradi. Saobraćajna infrastru-k t u r a ć e biti svaka-ko osno-vni priori-tet Vlade n a o v o m području. Međutim, o s i m s a -o b r a ć a j -ne infra-strukture želimo da obnovimo i škole, da u v e d e m o k o m p j u -tere – oko 350 novih k o m p j u -tera bit će s a m o d o kraja ove godine in-stalirano u osnovnim i srednjim školama u N o v o m

Pazaru. Ko-mpjutere će dobiti i osno-vne i srednje

škole u Tutinu i Sjenici. D a k l e , ž e l i m o da đaci k o j i o v d j e pohađa-ju školu i m a j u s a v r e -m e n e u s l o -ve rada, jer nam je c i l j d a z a nekih četiri-pet godina uvedemo Srbiju u Evrop-sku uniju.

Što se tiče Protokola koji je potpisan od stra-ne Vlade Republike Sr-bije u prethodnom man-datu, opredjeljenje naše Vlade je da sve potpisa-ne ugovore nastavlja i tu ćemo imati kontinuitet.

Mi, također, smatramo da

Islamska za-jednica treba da bude put S r b i j e k a i s l a m s k i m zemljama i že l imo da uspostavimo bolju sara-

dnju sa islamskim svije-tom preko Islamske za-jednice. Također, dogova-rali smo se i oko kon-

kretne pomo-ći i saradnje u oblasti finansija i obrazovanja i želim da kažem da smatram da Islamska zaje-dnica u budu-ćnos t i može da odigra vrlo važnu ulogu u stabilnosti i ra-zvoju cijelog Sandžaka. Jer, jako je važno da u ovom trenu-tku imamo po-tpuni konsezus

d e m o -k r a t -s k i h s n a g a u Srbi-ji da se u San-d ž a k m o r a d a l e -ko više u l a g a -ti. Ono

što nam je potrebno i gdje Islamska zajednica može da nam pomogne, da obe-zbijedi konsenzus i na nivou bošnjačkih stranaka u Sandžaku, da im razvoj Sandžaka bude na prvom mjestu, a onda međustra-načka politička borba tek

na drugom. Istina je da je to jako

važno sa konsenzusom na svim nivoima u Srbi-ji: među strankama koje vode Vladu u Beogradu, u našoj prijestolnici, ali i među strankama koje su ovdje u Sandžaku. Mi-

slim da možemo na duži rok da imamo ubrza-ni razvoj, da uključimo našu zemlju u Evropsku uniju, što nam je svima cilj. Čini mi se da Islam-ska zajednica može u tome da odigra značajnu ulogu.

Mi ćemo nastaviti da držimo sastanke i vidjet ćemo koji su to kon-kretni mehanizmi, kako da uključimo Islamsku zajednicu u ove proje-kte. Ali sigurno da veliki novac koji će se uložiti u Sandžak može biti još bolje iskorišten ukoliko ima neku vrstu supervizi-je (da ne kažem kontro-le) od strane predstavni-ka Islamske zajednice, s obzirom na njihovu neu-tralnost.

P o t p r e d s j e d n i -ca Vlade Ivana Dulić - Marković:

Ja kao potpredsje-dnik Vlade Srbije, koji je zadužen prije svega za evropske integraci-je, zatim i za vođenje strategije borbe pro-tiv siromaštva, veoma

sam zainteresovana da se što više i što osmi-šljenije ulaže u Sandžak. Vidim da su svi dosada-šnji razgovori pokazali da mora da postoji neki veći interes za sve gra-đane Sandžaka i sve gra-đane Srbije nego što su to unutrašnji sukobi; da je veći interes za jedno selo da dobije vodovod ili put, nego ko će da ga dovede do tog sela. U tom smislu, ja sam jako ohrabrena i ovo sve po-kazuje da mi možemo u Evropu da stignemo za-jedno samo ako svi, sva-kog dana, zajedno radi-mo na tome.

“Ono što nam je potrebno i gdje Islamska zaje-dnica može da nam pomogne, da obezbijedi konsenzus i na nivou bošnja-čkih stranaka u Sandžaku, da im razvoj Sandžaka bude na prvom mjestu, a onda međustranačka politička borba tek na drugom.

“Mi, takođe, smatramo da Islamska zaje-dnica treba da bude put Srbije ka islamskim zemljama i želi-mo da usposta-vimo bolju sara-dnju sa islam-skim svijetom preko Islamske zajednice.“

Razgovori u kabinetu Muftije sandžačkog: Odnosi IZ-e sa Razgovori u kabinetu Muftije sandžačkog: Odnosi IZ-e sa Vladom si na uzlaznoj linijiVladom si na uzlaznoj liniji

Konferencija za štampu u MešihatuKonferencija za štampu u Mešihatu

SLUŽBENI RETROVIZOR 5

AVGUST 2006.

Regionalno ispiranje mozga

U informativnoj emisiji Dnevnik Re-gionalne radio-televizije, koja se emi-tuje svakodnevno u 19 časova, svaka informacija mora započeti spominja-njem Predsjednika Opštine ili riječima zahvale upućenim rukovodstvu opšti-ne što su „omogućili“ nešto, ili što su „uložili“ negdje nešto malo para. Ta-kvih priloga je oko 70%. Oko 20% pri-loga ne sadrže direktne hvale na račun čelnika Liste za Sandžak, ali afirmatino govore o pojedinim preduzećima i or-ganizacijama kojima rukovode ljudi iz ove političke grupacije, što je jedan vid indirektne propagande. Čak i u sport-skom dijelu Dnevnika emituju se samo oni prilozi koji imaju veze sa Sport-skim savezom Sandžaka, kojim ruko-vode ljudi iz vrha Liste za Sandžak, ili manifestacije koje je otvorio Predsje-dnik Opštine.

Jedino za vremensku prognozu bi se moglo reći da nije politički obojena, ali odmah nakon nje slijedi poduža rekla-ma Stranke demokratske akcije.

Grafički prikaza-ne informativne emi-sije RTV izgledaju ovako:

SDA indirektno

25%politički neobojene informacije

5%

SDA direktno

70%

SLUŽBENI RETROVIZOR6

AVGUST 2006.

Dok se u Sandžaku sa mu-nara može čuti dnevno pet puta ezan, to nije slučaj sa nekim drugim mjestima, od kojih je i Beočin koji se nala-zi u blizini Novog Sada. Braća i sestre u Beočinu, i pored toga što nemaju džamiju niti ikakvog redovnog muallima, uspjeli da sačuvaju svoju vjeru islam i vjerske običaje. Neki od ove braće i sestara čak ni-kada nisu ušli u džamiju niti čuli ezan sa munare.

Povodom mubarek noći Lejletu-l-Regaib, u četvrtak 27.07.2006., 56 džematlija, što mlađih što starijih, odlu-čili su da posjete sandžačke gradove Novi Pazar i Tutin, te da u Tutinu sa svojim horom „Sumaja“ održe koncert ilahi-ja i kasida, Pored hora, čiji je osnivač gospodin Avni, koji je ujedno i izvođač jedne od ila-hija, u posjetu su došli člano-vi Odbora Islamske zajednice Beočin, par mještana i članovi MOK-a na čelu sa predsjedni-kom Bekimom Murinom.

Musafiri iz Beočina su prvo posjetili Novi Pazar. Tom prilikom su obišli Gazi Isa-beg medresu, Izdavačku kuću El-Kelimeh, Altun-alem džamiju i Univerzitet. Nakon posjete Novom Pazaru upu-tili su se ka Tutinu, a podne namaz su klanjali u džami-ji u Raduhovcima. U Tutinu

su dočekani od strane članova MOK-a Tutina, a onda su se odmarali u prostorijama ka-hvečajnice u zgradi Tutinskog medžlisa. Kasnije su muškar-ci prešli u Centralnu džamiju, gdje su postavljali vjerska pi-tanja koja su ih zanimala, a na njih je odgovarao predsjednik MOK-a u Tutinu mr. Sead-ef. Ibrić. Za to vrijeme djevojka-ma je muallima Zehra Aljović održala predavanje u prostori-jama pomenute kahvečajnice.

Nakon toga su musafiri prošetani čaršijom i džamija-ma u Tutinu. Posebno im se dopala džamija koja je u izgra-dnji kod fabrike Dallas, a imali su priliku i posjetiti Nur-dža-miju u Dubovu. Zatim je or-ganizovan izlet gdje su musa-firi ručali i muhabetili. Za vri-jeme izleta slušane su ilahije, a neki od musafira su odigra-li fudbalsku utakmicu sa čla-novima MOK-a, što je imalo veliku ulogu u zbližavanju i upoznavanju musafira i do-maćina. Ovom prilikom treba pohvaliti vrijednu ekipu koja je pokazala svoje umijeće u pripremi hrane i oko roštilja.

Sa akšam namaza je usli-jedio koncert koji je zapo-čet učenjem Kuràn-i-kerima od strane Omer-ef. Đondi-ća. Nakon toga su se pri-sutnima obratili predsjednik MOK-a mr. Sead-ef. Ibrić i

glavni imam Medžlisa IZ-e Tutin Adem-ef. Zilkić. Oni su u kratkim crtama govorili o važnosti ove mubarek noći i druženja omladine Tutina i Beočina.

Iako je hor „Sumaja“ no-voosnovan, ipak su, uz Alla-hovu dž.š. pomoć i ljepotu ilahija, uspjeli da zadive pri-sutne koji su prepunili Veli-ku salu Doma kulture u Tu-tinu. Novac od ulaznica je posvećen izgradnji mesdžida u Beočinu. Od ulaznica je sakupljeno oko 37.000 dina-ra. Izgradnjom ovog mesdži-da naša braća će moći da se češće okupljaju i imati prili-ku da što više saznaju o isla-mu. Opština Beočin im izlazi u susret dajući im prostorije za održavanje koncerata ila-hija i kasida. Ilahije koje su učili članovi hora „Sumaja“ uglavnom piše Senad Idović, a komponuje jedan od muzi-čara hora.

Nakon koncerta musafi-ri su počašćeni kolačima, sla-doledom i pićem u poslati-čari „Pionir“, pa onda, uz sr-dačno selamljenje sa članovi-ma MOK-a Tutin, krenuli put Beočina.

Čajluci su na taj način zva-nično dočekani u Tutinu. Po-ruke mubarek mjeseca i noći čule su se i one će ostati uvijek iste: „Budite pokorni Allahu, Njegovom Poslaniku i nika-ko se ne odvajajte od Pravog puta, puta islama, a imate pri-like da duhovno ojačate u mu-barek mjesecima.“

Molimo Uzvišenog Alla-ha dž.š. da nagradi sve koji su učestvovali u ovome i da braći i sestrama u Beočinu pomo-gne u izgranji mesdžida te da pomogne da ustraju na Nje-govom putu i da nam podari mogućnost druženja sa osta-lom našom braćom.

Kenan ZUKORLIĆ

P O S J E T A M U S L I M A N A I Z B E O Č I N A S A N D Ž A K U

Nisu svi muslimani u prilici da svakodnevno

slušaju ezaneBraća i sestre u Beočinu, i pored toga što nemaju džamiju niti ikakvog redovnog muallima, uspjeli da sačuvaju svoju vjeru islam i vjerske običaje

U organizaciji Centra za međureligijski dijalog i prevenciju konflikata na Univerzitetu u Sofiji, Bugarska, u Novom Pa-zaru je u periodu od 14. do 16. jula održan semi-

nar na temu „Mladi, me-đureligijski dijalog i rje-šavanje konflikata“. Se-minar je otvorio pred-sjednik Medžlisa IZ-e Novi Pazar Sead-ef. Ša-ćirović, koji je u uvo-dnoj riječi naglasio zna-čaj međureligijskih di-jaloga u prevazilaženju problema nastalih izme-đu pripadnika različitih religijskih zajednica. Sa posebnom pažnjom na-glasio je značaj dijaloga i mjesto koje pripadnici drugih religijskih zaje-dnica imaju u islamskom društvu.

Ovaj seminar je vodio dr. Patrice Brodeur, šef katedre za izučavanje odnosa islama i globali-zacije na univerzitetu u Mont Realu u Kanadi.

Drugi dan seminara bio je predviđen i za po-sjetu manastirima Sopo-ćani i Đurđevi stupo-vi, a trećeg dana gosti su obišli Lejlek, Arap, Altun-alem džamiju i Stari hamam.

Opšti zaključci ovog seminara bili su da do sada ljudi u Srbiji nisu igrali znatnu ulogu u ra-zvoju globalnog među-religijskog dijaloga zbog očiglednih historijskih

razloga. Kombinova-njem međureligijskog dijaloga sa razumijeva-njem o tome kako više-struki individualni i ko-lektivni identitet funkci-onišu i vežu se za dina-miku moći, naročito lo-kalno, u mnogome po-većava mogućnost efe-ktivnog promovisanja ove vrste dijaloga.

Seminar je bio vrli in-formativan. Veliki broj učesnika sa strane iska-zao je svoje interesova-nje za islam i na kraju su iznijeli zaključak da su nakon ovog semina-ra naučili puno novih stvari o islamu. Oni su, nakon posjete džamija-ma i hamamu, razgovora sa muslimanima i bližeg upoznavanja muslimana, razbili stereotipe o isla-mu kao vjeri nasilja.

Na kraju su se svi učesnici složili da bi ovakvih seminara treba-lo biti više.

Semir REBRONJA

M L A D I , M E Đ U R E L I G I J S K I D I J A L O G I R J E Š A V A N J E K O N F L I K A T A

Značaj dijalogaOpšti zaključci ovog seminara bili su da do sada ljudi u Srbiji nisu igra-li znatnu ulogu u razvoju global-nog međureligijskog dijaloga zbog očiglednih historijskih razloga

Izlet nedaleko od TutinaIzlet nedaleko od Tutina

IZ NAŠIH DŽEMATA 7

AVGUST 2006.

GI: Mekteb i džamija su se nalazili upravo na mje-stu zgrade „Islamske usta-nove“. I u ovoj zgradi je nekad bila Novopazarska medresa. Hoće li ova zgra-da biti ponovo vraće-na mladima koji t raže nauku , odnosno obra-zovnom sekto-ru pri Islamskoj z a j e d n i c i ? Kakva je

odluka donijeta na sjedni-ci Mešihata?

Mr . Mev l ud Dud i ć : Premda se u Mešihatu sva-kodnevno obavljaju konsul-tacije, kako po pitanju ovog objekta tako i po pitanju

druge vakufske imovi-ne, mi smo na jednom od sastanaka razma-trali pitanje namje-ne ovog objekta. Svi članovi Mešihata su bili jednoglasni da

zgradu Islamskih usta-nova treba ponovo

koristiti u obra-z o v n e s v r h e .

Iako je Medresa od 1938. god., dakle nakon što je bila reformisana, bila smje-štena u ovoj zgradi, ipak će Fakultet za islamske stu-dije biti smješten u njoj. Ovo je veliko priznanje našem Fakultetu i sasvim jasno govori kakav je stav Islamske zajednice prema njemu. Za mene kao deka-na je to velika počast i iza-zov. Naši studenti će biti počašćeni da, inšallah, od septembra ujesen budu smješteni u njoj. To nas podsjeća na 1461. godinu, na skoro 550 godina obra-zovanja u Sandžaku, i to nas čini radosnim jer će Fakultet za islamske studije biti smješten u najljepšoj i najelitnijoj zgradi koju Islamska zajednica ima. Iz tog razloga Islamska zaje-dnica nije imala pravo nije-mo posmatrati pljačku ovog objekta, kao ni bilo kojeg drugog vakufa. Još jednu stvar želim da istaknem. Džamija i mekteb nisu bili smješteni samo na dijelu zemljišta na kojem se danas nalazi zgrada Islamskih ustanova. Dokumenti koji-ma raspolažemo sasvim precizno govore šta je sve vakufsko oko zgrade i dokle se sve prostire. Mi ćemo sve učiniti da svaki vakufski dio bude vraćen, a svi koji eventualno poku-šaju uzurpirati stići će ih ono što je u vakufnamama (zadužbinama) navedeno

– lanet (prokletstvo).

GI: Nedavno ste izja-vili da ste naišli na poda-tak da je uz džamiju Gazi Isa-bega Ishakovića 1461. godine počeo da radi i mekteb, što bi zasigurno bila prva obrazovna usta-nova na ovim prostorima.

Mr. Mevlud Dudić: Da, baš tako, u dokumentima koje sam obrađivao u Gazi Husref-begovoj biblioteci došao sam do podataka da je 1461. god. osnivač Novog Pazara sagradio džamiju u strogom centru grada i pored nje i sibijan-mekteb. To, zasigurno, znači da je to prva, a ujedno i najstarija obrazovna ustanova. Dakle, govorim da smo mi, zahva-ljujući toj školi, daleko ispred svih drugih, pa i od same Gazi Husref-begove medrese. Nije slučajno da obrazovanje u Sandžaku vuče korijene od samog osnivača Novog Pazara, ako uzmemo u obzir da je od 1461. do danas punih 545 godina obrazovanja u Sandžaku. Baš ove godine Allah se smilovao da zgrada Islamskih ustanova, nakon 58 godina pošto je ponovo ugledala svjetlo, opet služi svojoj svrsi.

GI: Imajući u vidu važnost ovog objekta, Mešihat je oformio Odbor za adaptaciju. Koja je svrha ovog Odbora?

Mr. Mevlud Dudić: Prije par dana imenovan je Odbor za adaptaciju ovog

N A K O N Š T O J E V R A Ć E N A I S L A M S K O J Z A J E D N I C I , Z G R A D A I S L A M S K I H U S T A N O V A Ć E P O S T A T I , I N Š A L L A H , F A K U L T E T Z A I S L A M S K E S T U D I J E . S O V I M U V E Z I R A Z G O V A R A L I S M O S A D E K A N O M

F I S - A M R . M E V L U D - E F . D U D I Ć E M

Vjernicima se pružila prilika da postanu dio velikog

Gazi Isa-begovog vakufaNaši studenti će biti počašćeni da, inšallah, od septembra budu smješteni u njoj. To nas podsjeća na 1461. godinu., na skoro 550 godina obrazovanja u Sandžaku, i to nas čini radosnim jer će Fakultet za islamske studije biti smješten u najljepšoj i najelitnijoj zgradi koju Islamska zajednica ima

Valja istaći da se vakufski prihod ovog objekta, gdje je nekad bila džamija i mekteb, 1565. godine sastojao od: 5.200 akči od hamama, 2.500 akči od karavan-saraja, 15.000 akči kirija od 120 dućana, 250 akči od zemljišta te 1.792 akče od godišnjeg najma četiri mlina. Također se ističe da je Husein, sin Abdullahov, za ovu džamiju uva-kufio 42.000 akči i predvidio da se svake godine za njeno održavanje koristi određeni dio novca.

INTERVJU8

AVGUST 2006.

objekta. Želimo skrenuti pažnju svim vjernicima na ovaj objekt i pružiti im pri-liku da se uključe i postanu dio vakufa Gazi Isa-bega, a samim tim i donatori Fakulteta za islamske stu-dije. Pored toga što će biti organizovana sedžada u svim džamijama, mi ćemo uputiti cirkularno pismo svim dobronamjernim lju-dima da budu dio ovog

velikog hajrata. Dobra je šansa da dio svog kapitala ulože u sadakatu-l-džari-je (trajnu sadaku). Ovaj objekt je ogledalo svih nas i zato koristim priliku da uputim poziv da budemo dio ovog projekta.

GI: Kada će početi radovi na renoviranju i adaptaciji zgrade?

Mr . Mev l ud Dud i ć : Radovi na adaptaciji zgra-de su u toku. Očekujemo da će do septembra biti završeni kako bi nastava u oktobru mogla početi na

vrijeme.

GI: Hoće li i dalje jedan dio zgrade biti izdavan kao poslovni prostor pod zakup? Je li to jedan od načina da se pomogne finansiranje obrazovnih institucija pri Islamskoj zajednici?

Mr . Mev l ud Dud i ć : Imajući u vidu da su vaku-fi igrali ogromnu ulogu u povijesti u održavanju dža-mija, medresa – samim tim i vjere, i naša generacija će sve učiniti da vakufe

učinimo stabilnim kako bi Zajednica u materijal-nom pogledu bila stabilna. Nisu komunističke vlasti slučajno oduzimale imovi-nu vjerskim zajednicama. Njih je trebalo materijalno oslabiti. Nažalost, i danas je prisutna težnja pojedinih faktora da Islamskoj zaje-dnici treba oduzeti vakuf-ska dobra i na taj način je

oslabiti – uništiti.Valja istaći da se vakuf-

ski prihod ovog objekta, gdje je nekad bila džamija i mekteb, 1565. godine sasto-jao od: 5.200 akči od hama-ma, 2.500 akči od karavan-saraja, 15.000 akči kirija od 120 dućana, 250 akči od zemljišta te 1.792 akče od godišnjeg najma četiri mlina. Također se ističe da

je Husein, sin Abdullahov, za ovu džamiju uvakufio 42.000 akči i predvidio da se svake godine za njeno održavanje koristi određe-ni dio novca. Ovi podaci bi trebali biti podstrek nama kako i na koji način una-prijediti vakuf. Umjesto da svi zejednički oživimo i povratimo ono što nam je u ostavljeno emanet, poje-

dinci jedva dočekaše da se dograbe vakufskog i na taj način izbrišu svaki naš trag. Snažna Islamska zajednica sa vakufskim prihodima će biti najbolji garant opstan-ka obrazovnim instituci-jama. Islamski fakultet, Medresa, džamije leže na plećima vakifa.

GI: I na kraju: izašla je prva generacija apsol-venata, upisali ste novu generaciju brucoša – jeste li zadovoljni?

Mr. Mevlud Dudić: Prva generacija je izašla i već je troje studenata odbranilo diplomske radove. Upisali smo u prvom roku dvade-set studenata, koliko smo i planirali.

Iako sam svega tri mje-seca na ovoj funkciji, o rezultatima ne želim govo-riti, ali me čini sretnim da sam dio tima na ovom Fakultetu koji će, inšal-lah, biti mozak Islamske zajednice, a ubijeđen sam da ćemo biti prepoznatljivi po kvalitetu.

Razgovarao:

Refik SADIKOVIĆ

Prije par dana imenovan je Odbor za adapta-ciju ovog objekta. Želimo skrenuti pažnju svim vjer-nicima na ovaj objekt i pružiti im priliku da se uključe i postanu dio vakufa Gazi Isa-bega, a samim tim i donato-ri Fakulteta za islamske studije

U petak, 7. jula ove go-dine, učenjem Kur'ana i dove, najviši predstavni-ci Islamske zajednice San-džaka preuzeli su u posjed zgradu islamskih instituci-ja. Postignut je dogovor sa kupcima zgrade, a predsto-je pregovori sa Agencijom za privatizaciju i Vladom Republike Srbije. Podsjeća-nja radi, napomenimo da je 22. juna Agencija za priva-tizaciju prodala ovu zgradu konzorcijumu novopazar-skih biznismena. Saznavši vijest o predaji glavne naj-važnije vakufske zgrade u gradu Islamska zajednica Sandžaka preduzela je niz odlučnih koraka o kojima smo opširnije pisali u pro-šlom broju. Potom su u više navrata obavljeni ra-zgovori sa kupcima vakuf-

ske zgrade, kako bi se ovaj spor riješio sa što manje tenzija.

Na veliku radost pri-padnika Islamske zajedni-ce, postignut je dogovor sa ljudima koji su bili otku-pili zgradu, koja je i kona-čno preuzeta 7. jula. Ovaj postupak kupaca zgrade

pozdravljen je od strane Islamske zajednice. Na taj način su izbjegnute tenzije time što je Mešihat otkazao protestni skup koji se tre-bao održati nakon džume-namaza. Važno je napome-nuti da se radi samo o na-čelnom dogovoru, a da su detaljni pregovori u toku. Oni će se odvijati na re-laciji Mešihat – Agencija – Vlada.

V R A Ć E N A Z G R A D A I S L A M S K I H I N S T I T U C I J A

Pregovori urodili plodom

INTERVJU 9

AVGUST 2006.

Možda bi bliže isti-ni, obzirom na temu koju želim raspraviti, bio naslov ‚‘Krvava bošnjačka drama u 10 činova‘‘, ali sam od ove književne forme odus-tao jer mi je bilo izuzet-no teško da se odlučim ko će sve u drami glumiti dobre, a ko loše momke. Mislim da je jednom prili-kom poznati novinar Senad Hadžifejzović upitao rah-metli Aliju Izetbegovića nešto o precima, a Alija odgovorio sa nekoliko jet-kih riječi, ne izrazivši se nimalo pohvalno o njima.

Kako smo, dakle, postali “obran narod” i da li se bošnjačka elita “samoo-brala”, ili je obrana, te da li ti procesi traju i danas, ustvari je prava tema ove priče. Odakle u njoj hajduk Ratko i “lepi Boro”, koji ide u paketu sa Ratkom jer mu je do 2002. godine, kako nam nedavno prizna, kao ministar odbrane bio vjerni jatak, samo je naiz-gled nelogično, jer nijed-na priča o Bošnjacima nije moguća bez “aktivnog” učešća naših istočnih, zapa-dnih i onih još zapadnijih susjeda.

Dakle, bošnjačka zla sudbina je slojevita i na strani okrivljenih ima neo-sporne krivce, čija je uloga manje-više jasna i pozna-ta, ali i odgovorne kojih, nažalost, ima i među nama.

O nespornim krivcima za našu tragediju je mnogo toga rečeno, ali uviđavni i merhametli Bošnjaci izbje-gavaju da ih nazovu pravim imenom – Srbi i Hrvati. Ovakva direktna optužba bi sigurno izazvala salve neza-dovoljstva, a odbrana od nje je uobičajena floskula o nepostojanju kolektivne odgovornosti. Odgovori na pitanje kako su ti kolektiv-no nedužni i neobaviješteni

kolektivi dali, gotovo, plebiscitarnu podršku Miloševiću i Tuđmanu za njihov zločinački projekt podjele Bosne, koji je uključivao i genocid nad Bošnjacima, toliko su oga-vni (“predziđe kršćanstva”, islamski fundamentalizam, džihad, islamski teroristi...)

da sami po sebi nisu vrijed-ni komentara, ali više nego rječito govore da je naša jedina krivica, u stvari, naša vjera.

Sljedstveno tome, nije teško pretpostaviti koje nacionalne institucije u ova dva naroda iza scene inspirišu i režiraju ove zločine.

Zločin genocida je “kolektivni napor” jednog naroda i ne izvode ga poje-dinci. Pogotovo, pojedin-ci ne mogu izvesti deset genocida, pošto bi im za taj “poduhvat” bile potrebne Metuzalemove godine, jer bi dotični pojedinac morao biti rođen davne 1683. godine, recimo negdje u Slavoniji i još uvijek toliko vitalan da ga NATO i Karla hanuma već dece-nijama bezuspješno jure po španskim odmaralištima,

topčiderskim zemunicama ili ruskim stepama.

Biološki je aksiom da ljudi u postpotopskom periodu nikako ne mogu živjeti 300-400 godina, ali zato toliko, i još mnogo duže, mogu živjeti ideje, pa i one zločinačke. Radi se dakle o kontinuitetu

genocidne politike, čiji se akteri od najranijeg uzra-sta sistematski indoktri-niraju izmišljotinama o nekakvim jeresima i jereti-cima, a u najnovije vrijeme Mažuranićem i Sinjskom alkom ili Njegošem i Kosovom.

Iz duge historije našeg stradanja, dakle, nikako ne treba izostaviti bogumilski period jer po monstruoz-nosti i opsežnosti zločini iz tog perioda ni po čemu ne zaostaju za zločinima koji će kasnije uslijediti. Malo kome je, na primjer, poz-nato da su srbijanski “milo-srdni hristoljupci” u XV vijeku počinili neviđeni masakr srebreničkih bogu-mila. Da li je prokletstvo zaborava učinilo da se Srebrenici, gotovo šest vijekova kasnije, ponovi ista tragedija?

***

Da se mi ipak vrati-mo listi odgovornih za našu tragediju, na kojoj je bošnjačka intelektualna elita, nažalost, vrlo visoko pozicionirana.

Prosto je neshvatljivo da se niko, koliko je meni

poznato, do sada nije ozbi-ljnije bavio ovom proble-matikom. Valjda su hiljadu godina neprekidnog stra-danja i mnogo više od deset genocida dovoljan razlog da se zamislimo i nad nama samima.

Šta je bošnjačka elita, koja umije da se hvali kako je u vrijeme najsla-vnijih osmanskih vladara Mahmuda II, Bajazida i Sulejmana Veličanstvenog, čitave 52 godine u neprekid-nom trajanju držala položaj velikog vezira, a jednoj od najvećih imperija u ljudskoj historiji dala ukupno preko dvadeset velikih vezira, učinila za svoj narod?

Osim malog broja časnih izuzetaka i najpovršnija analiza bi pokazala da nije učinila apsolutno ništa.

Kako ovaj osvrt ne pretenduje da bude naša

temeljna historijska samo-kritka, jer bi iza ovakvog projekta morale stati barem neke bošnjačke nacionalne institucije, navest ću samo par primjera koji zorno ilu-struju iznešenu tvrdnju.

Ima mišljenja da je tra-gedija Bosne počela 1862. godine dolaskom Klementa Božića iz Hrvatske, a Teofila Petranovića iz Srbije, koji su od svojih pretpostavljenih dobili zadatak da Bošnjake rimokatoličkog, odnosno pravoslavnog vjerozako-na, ubijede da se ubuduće izjašnjavaju kao Hrvati i Srbi, što im je, nažalost, i uspjelo.

Uz ogradu da nisam historičar, te da je moj sud moguće manjkav zbog nedostatka kompletne informacije, duboko vje-rujem da je bošnjačka nacio-nalna katastrofa započela početkom XIX vijeka kada se muslimanska vojno-feudalna aristokrati ja , predvođena janjičarskim prvacima i kapetanima odlučila suprotstaviti refor-mama sultana Selima III i Mahmuda II. Nakon što je 1826. godine Mahmud II ugušio janjičarsku pobu-nu u Istanbulu, okrenuo se Bosni.

Treba napomenuti da je Bosanski pašaluk raspo-lagao ogromnom vojnom silom od oko 70 hiljada janjičara domaćeg porijek-la, 24 hiljade vojnika i 15 do 20 hiljada spahija.

Nesposobni da do kraja sagledaju čak i svoje lične interese, prepoznaju duh nadolazećeg vremena, te historijski neminovnu glo-balnu preraspodjelu vojno-političke moći, bošnjački prvaci su počinili stratešku grešku ulazeći u otvore-ni sukob sa sultanovom vojskom.

Odgovor Istanbula je bio brz i beskompromi-san.

B O Š N J A C I I S R E B R E N I C A

Prokletstvo zaboravaMalo kome je poznato da su srbijanski “milosrdni hristoljupci” u XV vijeku počinili neviđeni masakr srebreničkih bogumila. Da li je prokletstvo zaborava učinilo da se Srebrenici, gotovo šest vijekova kasnije, ponovi ista tragedija?

Mustafa BALJE

Memorijalni centar PotočariMemorijalni centar Potočari

BOSANSKI POGLEDI10

AVGUST 2006.

Već sredinom februara 1827. godine Abdurahman-paša je surovo ugušio pobunu i pogubio oko 300 janjičarskih prvaka i mnogo uglednih ljudi iz drugih društvenih slojeva. Ono što je izmaklo nje-govoj sablji, dokusuriće 15-ak godina kasnije sablja Mihajla Latasa, navodnog Omer-paše.

Taj međumuslimanski sukob je mogao biti od koristi samo onima koji su, slutivši skoru propast Osmanske imperije, već oštrili kame za definitiv-no rješavanje “istočnog pitanja”. Ironija je sudbi-ne da je, prema sačuvanoj prepisci, Husein-beg nudio saradnju, zamislite, Njegošu i Milošu Obrenoviću!? Međutim, lukavi srbijanski seljak mu je očitao lekciju iz političke početnice, stavivši svoju vojsku na raspolaganju ne njemu, već sultanu, iako ga je, igrajući na kartu historijskog senti-menta, Gradaščević pozvao u boj na Kosovo!?

Sa druge strane ostaje nejasno do dana današnjeg zašto se Visoka Porta sa ovakvom žestinom obruši la na Bosnu i Bošnjake.

O stepenu nepovjerenja prema najvjernijem savez-niku u Evropi svjedoči i

navodni dijalog turskog Begler-bega i Husein kape-tana Gradaščevića u carigra-dskoj tamnici, noć prije nego su Turci presudili čuvenom bošnjačkom kapetanu: “- Digao si se protiv carskog dvora, Husein kapetane.- Jesam, Begler-beže, jer ste zulum činili po Bosni, - odgovara Husein kapetan.- A i fes ti smeta, šta imaš protiv fesa na glavi slavnog turskog voj-nika, Husein kapetane.- Nemam ništa ako je na njegovoj glavi, ali ako ga u Bosni na silu stavljate na našu bošnjačku - imam, Begler-beže.

- Šta bošnjačku, i u Bosni. Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, H u s e i n e . G i n e š z a državu koja nikad nije ni postajala, niti će.- Ima Bosne, Begler-beže, i Bošnjaka u njoj. Bili su prije Vas i, ako Bog da, bit će i poslije Vas...”

Tako smo Berlinski kongres dočekali vojno poraženi, “dekapitira-ni” i bez ikakve političke podrške, dakle, kao “obran narod”.

Narednih nekol iko decenija se prisjećamo sa gorčinom.

Obilježavaju ih očajnički pokušaji muftije plje-valjskog Šemsekadića, Saliha

Vilajetovića i Muhameda Hadžijamakovića, a zatim osvetničko bacanje musli-manki sa munara saraje-vskih džamija od stra-ne onih koji nam i danas nakon Srebrenice brbljaju o moralu, civilizovanosti i ljudskim pravima. Slijedi citat iz romana Rešada Kadića “Hadži Lojo”.

“... Umjesto mujezi-nova poziva na molitvu, ovaj put bi sa muna-re dopro samo poneki zatomljeni djevojački vrisak. Izbodena i okr-vavljena tjelesa ostrvlje-ni su vojnici pobacali s munare. Mrtve djevojke su pale među bijele kame-ne nišane, da se zauvijek smire u visokoj travi džamijskog harema...”

Ono što nije nasjelo na propagandu austro-ugarske agenture da “sultan pok-lanja obrađene čifluke i dijeli novce onim muslima-nima koji pobjegnu i isele se u Tursku...” ubrzo je i vjerski odijeljeno od sulta-na koji je ujedno obavljao i funkciju halife.

Usljediće mladobosan-ske zablude, Šehovići i pokušaj Mehmeda Spahe, koji je završio njegovim trovanjem organizovanim od strane srpske vrhuške, 29. juna 1939. godine u beo-gradskom hotelu “Srpski

kralj”.Na izvještaj o devetom

genocidu nad Bošnjacima 1941-1945 čekali smo 45 godina!?

Odvažili su se, konačno, da o tome nešto napišu Miletić i Dedijer, jer je Skender Kulenović bio z a u z e t s a s t a v l j a n j e m poeme “Stojanka majka Knežopoljka”.

Šta su za to vrijeme radi-li silni Pozderci, Bijedići, a naročito Dizdarevići, mogu oni lično da posvjedoče, pošto su neki od njih, kao recimo drug Raif, još uvi-jek živi.

I ova je bošnjačka zabo-ravnost kažnjena – 1992. godine u srcu “civilizo-vane, humane, milosrd-ne i pravno uređene” Evrope započinje deseti i ujedno najstrašniji geno-cid nad Bošnjacima koji “nikako nije mogao biti spriječen”.

Završen je, za Evropu koja se nakon Drugog svjetskog rata klela “nikad više”, kao i naše istočne i zapadne susjede, “izuzet-no uspješno”: 250 hiljada mrtvih, milion raseljenih, 50 hiljada silovanih mus-limanki i materijalna šteta koja se mjeri stotinama milijardi dolara. Sva mons-truoznost ovog genocida je sublimirana u jednoj riječi

– Srebrenica.Kao i nebrojeno puta

u historiji, našoj eliti nije bilo dovoljno ni nekoli-ko godina da shvati da su voždovi ratni poklici na Gazimestanu bili smrtno ozbiljni.

Zašto?Jedino objašnjenje su

tri pogubne osobine te naše kolektivne pameti:

- Malodušnost, - Nekompetentnost i- Zaokupljenost ličnim

interesima, nezavisno od toga govorimo li o Bosni, Sandžaku ili Kosovu.

I nikako da kao doka-zani historijski ponavljači iz svega izvučemo pouku. Kako drugačije objasniti dolazak Mladićevog jataka Tadića u Sarajevo. Kada je onomad SCG dele-gacija trebala da posjeti Zagreb novinari upitaše hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića “da li je u Zagreb dobrodošao Vuk Drašković”. Odgovorio je u svom stilu: “Dobrodošao je Svetozar Marović”.

Zašto se nije našao nije-dan bošnjački političar da na pitanje da li je Tadić dobrodošao u Sarajevu, odgovori: ”Dobrodošla je Nataša Kandić.”

Sa ovakvom “elitom”, dragi Bošnjaci, neka nam je Bog na pomoć!

Ove godine sahranjeno je 505 stradalih u tragediji SrebreniceOve godine sahranjeno je 505 stradalih u tragediji Srebrenice

BOSANSKI POGLEDI 11

12 AVGUST 2006.

PITANJE: Jedan naš re-dovni čitalac kaže: „Pošao sam na hadž 1986. go-dine sa još 12 ljudi i sti-gli smo do granice Sa-udijske Arabije. Među-tim, zbog određenih ra-zloga nisu nam dozvoli-li da uđemo u Saudijsku Arabiju. Nakon toga više nisam pokušavao da kre-nem na put hadža, pa me zanima imam li ja sevaba od tog putovanja i koliki je moj sevab?“

ODGOVOR: Hadž je, bez sumnje, jedan od pet osnovnih stubova vjere islama, kojeg je dužan izvršiti svaki punoljetni pripadnik islama, ukoliko je u mogućnosti.

Samo odlaganje hadža bez razloga je veliki rizik i grijeh, a o stepenu grije-ha za njegovo neizvršanje da i ne govorimo.

Međutim, bez obzira na to, veliki je broj naše braće i sestara muslimana i muslimanki koji prove-du svoj život u blagosta-nju, lijepo situirani, sa re-dovnim godišnjim odmo-rima na moru, u zemlji ili inostranstvu, a koji ne stignu obaviti hadž zbog kojekakvih razloga, često izmišljenih za smirivanje svoje savjesti, koji su da-leko od realnosti.

Odazivanje na Allahov poziv obavljanja hadža je obaveza koja ne može biti odlagana, osim sa valjanim razlozima, kao što namaz, zekat i post ne mogu biti odloženi ili ostavljeni, osim u izuzetnim situaci-jama, tako da svaki pripa-dnik islama mora znati tu činjenicu, koja mu mora biti stalno na umu, o njoj treba razmišljati i čeka-ti prvu priliku koja mu se pruži da ovu dužnost

izvrši, jer u suprotnom ide sa ovoga svijeta sa nei-zvršenim zadatkom i oba-vezom koju mu je Allah dao u dužnost da izvrši.

Naš čitalac i njegovi prijatelji, koji su sa njim putovali prema Saudijskoj Arabiji sa namjerom da obave hadž i došli do gra-nice, ako Bog da, imaju nagradu za trud kojeg su uložili na tom putu i za utrošena sredstva. O ve-ličini nagrade ne može-mo govoriti jer jedino Allah to zna. Međutim, svaka ozbiljna dužnost, prije nego što se krene u njenu realizaciju, zahtije-va temeljnu pripremu, što je slučaj i sa hadžom, a to najbolje znaju ljudi u Islamskoj zajednici koji su uključeni u pripremu i relizaciju ovog putova-nja, tako da se na ovo pu-tovanje ne može krenuti bilo kako i bez prethodno obezbijeđenih potrebnih viza. Nekada se mogu do-goditi problemi i kompli-kacije i sa izvršenim svim pripremama, što i nije čudo, jer se mora imati na umu da je hadž ve-ličanstveni, višemilionski skup, gdje je organizato-ru, Ministarstvu za hadž, najbitnije da obavljanje obreda protekne u redu i miru, bez obzira na ono što se dešava vani.

Imajući sve to na umu, svu odgovornost i ozbilj-nost ovog putovanja, Islamska zajednica je više od jedne decenije organi-zator obavljanje hadža za muslimane Srbije i Crne Gore, gdje su potpisani i potrebni protokoli kako bi se izbjegli slični pro-blemi.

Naravno, bilo je onih koji su razmišljali i ra-zmišljaju da i ovo putova-nje iskoriste za svoje lične svrhe, zaradu u prvom redu. Međutim, po ovom pitanju Islamska zajedni-

ca neće praviti još uvi-jek kompromise, što je potpuno opravdano, a nadam se i jasno ogro-mnoj većini onih koji su obavili hadž.

Naš čitalac, kao i nje-govi prijatelji koji su pu-tovali, a nisu obavili hadž, nisu izvršili ovu islamsku dužnost. Svaki od njih je u obavezi, kada mu se po-novo pruži prilika i mo-gućnost da obavi hadž, da to i učini, jer je jedino u tom slučaju dužnost izvr-šena. A savjet svakome jeste, prije nego što krene na put, da se za put pri-premi, odnosno, da organizovanje ovog putovanja povjeri odgovor-nim i stručnim, kako bi se izbje-gle brojne neprija-tnosti i problemi u toku putovanja i obavljanja obreda hadža.

PITANJE: Da li je vrijedi oba-vljanje hadža za osobu koja u toku svog života nije živjela u skladu sa pro-pisima vjere islama, već je kršila islamske propi-se i negativno se odnosila prema njima?

ODGOVOR: Zamjena u obavljanju hadža, sla-nje bedela, jeste nešto što ima svoju utemeljenost u vjeri islamu i tačno se zna kada je obavljanje hadža za drugog obavezno, kada lijepo, a kada beskorisno.

Obavljanje hadža za osobu koja je svoj život provela u pokornosti Uzvišenom Allahu, ali nije uspjela otputovati na hadž, već je ostavi-la oporuku da se za nju hadž obavi i ostavila po-trebnu količinu novca za tu svrhu, obavljanje hadža u njeno ime je farz, stroga dužnost, što znači da će

neko iz njene porodice, od bliže rodbine obaviti hadž u njeno ime, ili neko drugi ko je prethodno hadž obavio i ko poznaje obavljanje obreda hadža i u stanju je da ih samostal-no obavi. Ovdje želimo skrenuti pažnju na praksu koja je prisutna kod nas, a to je slanje bedela koji su nesposobni da sami obave sve obrede hadža, već je i njima potrebna zamje-na u obavljanju pojedinih obreda, što je potpuno pogrešno i opasno, jer je

vrlo diskutabilna dozvola takvog obavljanja i upi-tna je ispravnost hadža, tako da je dužnost onih koji žele poslati nekoga da obavi hadž u ime svog bližnjeg da za to odaberu sposobnu osobu koja po-znaje obrede hadža, a sa-vjet je svakom ko nije u stanju da samostalno i va-ljano obavi obrede hadža da se, i pored svoje veli-ke želje da ponovo vidi Kabu i sve druge ljepote Meke i Medine, ne pri-hvata odgovornosti koju nije u stanju valjano izvr-šiti, jer u suprotnom do-vodi u pitanje ispravnost hadža onome za koga ga obavlja, a to je nešto što vjernik sebi sigurno neće dozvoliti. Dakle, naše želje su jedno, a mogu-ćnosti su drugo, tako da

samo želja bez sposobno-sti u obavljanju obreda hadža ne vrijedi.

Druga situacija jeste kada čovjek provede svoj život u pokornosti Allahu dž.š., ali ne bude u mo-gućnosti da hadž obavi, već kasnije njegovo dijete želi u ime svog roditelja hadž obaviti dobrovoljno. Obavljanje hadža u ovoj situaciji nije obavezno, ali se smatra pohvaljenim i lijepim gestom, kojim se dijete sjeća svog roditelja i na taj način upućuje dovu Allahu dž.š. za milost i oprost prema njemu.

Osobe koje su svoj život provele kršeći Al-lahove dž.š. propise, ne obavljajući namaz, post, zekat i sl., koje su se ismi-javale na račun onih koji su te propise izvršava-li, koji su omalovažavali vjeru i vjernike, jesu lica za koja je uzaludno troši-ti novac u slanju bedela za njih. Mnogo je bolje i ko-risnije taj novac uložiti u nešto što će biti opšta ko-rist šireg kruga korisnika, nego u slanje bedela, jer onaj ko je nemarno osta-vljao namaz, jeo i pio u mjesecu ramazanu i činio koješta drugo, otišao je sa ovoga svijeta sa velikim bremenom grijeha, kojeg ne može umanjiti obavlja-nje propisa u njegovo ime kojeg je on omalovažavao i odbio da izvrši za vri-jeme svoga života. Nje-govo je stanje pred Alla-hom dž.š. i On je taj koji će odrediti kakav će biti njegov status na budu-ćem svijetu, jer On naj-bolje zna.

Vaša pisma šaljite na:

Islamska zajednica Sandžaka(Vjersko-prosvjetna služba)

Gradska 136300 Novi Pazar

ili na: [email protected]

Rešad-ef. PLOJOVIĆ

O hadžu i bedelimaTačno se zna kada je obavljanje hadža za drugog obavezno, kada lijepo, a kada bes-korisno

K'abaK'aba

ISLAM U VREMENU (F IKH)

AVGUST 2006. 13

“Kada sam došao u dže-mat prije sedam godina, polaznika mektebske na-stave nije bilo mnogo. Za kratko vrijeme postigao sam rezultate na tom polju, tako da broj djece u mekte-bu danas prelazi stotinu” - počinje priču o mekte-bu u Ivanči Rešad-ef. Vra-

gić, imam tamošnjeg dže-mata, inače apsolvent Fa-kulteta za islamske studije u Novom Pazaru.

Džemat u Ivanči spada u kategoriju manjih džemata (čine ga Ivanča, Dojeviće, Popiće, kao i jedan dio Po-brđa i Rajčinovića), a ono što je impozantno u ovom džematu jesu postignuti re-zultati u mektebskoj vjer-skoj pouci. Tom uspjehu, kako kaže efendija Vragić, doprinijeli su česta komu-nikacija sa roditeljima i po-zivanje djece na vjersku pouku, te dodaje: “Ako jedno dijete ne dođe najvi-še dva puta u mekteb, odla-zim kod roditelja i pitam za razlog koji je spriječio dije-te da nije došlo. To je, eto, urodilo plodom.”

Pored ove saradnje sa roditeljima, efendija Vra-gić kaže da je u ovakvom

radu, da bi imalo uspje-ha, bitna i motivacija. U tu svrhu često organizu-je kvizove sa djecom, gdje najbolja tri učesnika dobiju nagrade. Najčešće to budu knjige, ali nisu isključe-ne i druge skromne nagra-de, dok jednom sedmično djeca ovog mekteba imaju i određene sportske aktivno-sti. U cilju još jedne moti-

vacije za učenje, polaznici-ma mekteba organizovana je trodnevna ekskurzija po Bosni i Hercegovini. Obzi-rom da su djeca različitog uzrasta (od drugog razre-da osnovne škole do dru-gog razreda srednje), efen-diji Vragiću ovo nije bio ni-malo lak posao. “Sama ideja da u vjersku pouku ubacim nešto novo kako bih djecu još više podstakao na rad, podstakla me na ovaj malo rizičan potez, tj. da djeci priredim to zadovoljstvo da ih prošetam kroz mjesto koje je centar islama na Bal-kanu“, kaže on.

Posjeta značajnijim vjerskim objektimaMeđu stotinu djece po-

laznika mekteba u Ivanči, njih 47-oro je, zbog posti-gnutih rezultata u prote-kloj godini, imalo privile-

giju da u junu mjesecu ove godine posjeti glavni grad BiH - Sarajevo, a zatim i Travnik - poznat i pod na-zivom Vezirski grad, jer je bio sjedište vezira Osman-skog carstva odgovornih za Bosanski ejalet.

Djeca su posjetila zna-čajnije vjerske i kulturno-historijske objekte ova dva grada. Prvog dana po do-

lasku, obi-šla su naj-značajniju i s l a m s k u građevinu u Bosni i Hercego-vini - Gazi H u s r e v -b e g o v u d ž a m i j u , p o s e b n u po arhite-ktonskim vr i jedno-stima i vi-š e k u p o l -nom siste-mu. Zatim, C a r e v u d ž a m i j u , pozna-t u p o

osmorokatnoj munari koja je, kao takva, jedna od najljepših u BiH. Ta-kođe, obišla su i džami-ju Kralja Fahda – najve-ću džamiju na Balkanu.

Osim što su proše-tala nekim ulicama Sa-rajeva i tako barem na trenutak osjetila draž ovoga grada, djeca su, drugog dana boravka u BiH, imala priliku da budu i na Vrelu Bosne. Ovo je prirodni park sa mnoštvom izvora, brzaka, jezeraca i jedno je od na-jatraktivnijih sarajevskih izletišta.

U Travniku su obišli Stari grad - tvrđavu koja nadvisuje Travnik, Šarenu džamiju, te Elči Ibrahim-pašinu medresu.

O utiscima sa ekskur-zije efendija Vragić kaže:

“Bilo je određenih nesta-šluka od strane djece, ali zadovoljan sam kako je sve proteklo. Posebnu zahval-nost želim iskazati dekanu Fakulteta za islamske stu-dije, mr. Mevlud-ef. Dudi-ću, koji nam je obezbijedio prenoćište u Sarajevskoj i

Travničkoj medresi, kao i direktoru Izdavačke usta-nove El-Kelimeh, Maliku Nuroviću, koji se odazvao mom pozivu da bude na mjestu vodiča ovog puta.“

“Naređujte svojoj djeci klanjanje namaza kada im bude sedam godina, a silom ih natjerajte na namaz kada napune deset godina…“ (Hadis)

Iako relativno mlad (29), Rešad-ef. Vragić je vrlo predan svom poslu i svakim danom ulaže sve više truda u obavljanju ove, kako službene, tako i vjer-ske dužnosti, svjestan ema-neta koji su mu roditelji ove djece povjerili. I on je,

zaista, našao načina kako da djecu privoli da uče o svojoj vjeri, kako da djecu nauči osnovnim islamskim principima.

“Zaista Allah, Njegovi meleki, stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mrav u svom mravinjaku, pa i riba, donose salavat na onoga koji podučava svijet dobru.“ (Hadis)

R E P O R T A Ž A S A T R O D N E V N E E K S K U R Z I J E

U cilju bolje motivacijePolaznicima mekteba u Ivanči organizovana je trodnevna ekskurzija po Bosni i Hercegovini

“Cijena puta je bila više nego simbolična (15 eura), tako da su ovaj put sebi mogla priuštiti i djeca slabijeg materijalnog sta-nja, a sve to zahvaljujući džematlijama koji su dali novčani doprinos. Pose-

bno bih pomenuo pred-sjednika džematskog odbora Vehba Ličinu, vla-snika ovlaštenog servisa ''Mercedes'' u Ivanči Enesa Biševca i direktora Fabri-ke namještaja ''Drvosan'' Munira Šaćirovića. Ja se, zaista, mogu pohvaliti da me džemat, pogotovo osobe koje sam pomenuo, podržavaju u svakoj akci-ji. Kada djeca imaju neku svečanost, naprimjer, po-vodom završetka hatme na kraju mektebske godi-ne, oni finansiraju nagra-de namijenjene djeci. Ove godine smo, upravo, djeci darovali dukserice, koje je finansirao Esad Ramović, vlasnik hotela ''Denis''.

Hasna ZILJKIĆ

Rešad-ef. VragićRešad-ef. Vragić

TravnikTravnik

IZ NAŠIH DŽEMATA

AVGUST 2006.OBRAZOVANJE

Na Fakultetu za islamske studije, 4. jula o.g., odbra-nio je diplomski rad Nadir-ef. Dacić. Tema diplom-skog rada bila je: „Društvo Gajret u Prijepolju i njego-va kulturno-prosvjetna dje-latnost“. Mentor na ovoj temi bio mu je mr. Mevlud-ef. Dudić, dekan Fakulteta za islamske studije. U ko-misiji su bili još: prof. dr. Sait Kačapor - predsjednik i mr. Sead-ef. Ibrić - član ko-misije.

N a d i r - e f . Dacić rođen je u selu Ce-tanoviće kod Sjenice 1969. god. gdje je za-vršio osnovnu ško lu . Gaz i Husrev-bego-vu medresu za-vršio je 1988. god. U dže-matu Zabrnjica, u Medžli-su IZ-e Priboj, radio je od juna 1990. pa sve do otmice Bošnjaka u Sjeverinu okto-

bra 1992., kad je prekinuta putna komunikacija između ovog sela i Priboja. Odmah nakon toga postavljen je za imama Mahmut-bego-ve (Velike) džamije u Pri-jepolju. Funkciju glavnog imama obavlja od 1999. go-dine. Bio je član Mešihata od 1998–2002. U tom pe-riodu obavljao je funkciju sekretara Sabora IZ-e San-džaka. Napisao je mono-

grafiju „Velika, Mahmut-begova džamija u Prijepo-lju“, a prikuplja građu o islamskim vjerskim i kul-

turnim spomenicima u Pri-jepolju. Oženjen je i otac je četvoro djece.

Društvo ''Gajret'' osno-vano je u Sarajevu 1903.

god., a 1907. počinje izda-vati časopis sa istim naslo-vom. U Sandžaku je akti-vno tek od 1920., a svoju

podružnicu u Prijepolju osnovalo je 1921. godi-ne. List ''Gajret'' izlazio je od 1907–1914. god. i onda tokom čitavog perioda između dva rata.

Društvo je osnovano sa ciljem da radi na školova-nju muslimanske omladine. Djelovalo je sve do početka rata 1941. godine.

Radeći na ovoj temi Nadir-ef. Dacić je obišao

brojne biblioteke i ar-hive od Sarajeva i Po-dgorice do Beograda, prikupio brojnu građu i podrobno obradio temu. Ali, kako sam kaže, postoji još puno građe do koje on u ovom kratkom periodu nije uspio doći, a dalji rad na ovoj temi mogao bi biti predmet njego-vog magistarskog rada.

Odbrani diplom-skog rada prisustvova-

li su brojni prijatelji i dže-matlije Nadir-ef. Dacića iz Prijepolja.

R.S.

N A F A K U L T E T U Z A I S L A M S K E S T U D I J E D I P L O M I R A L A J O Š D V A S T U D E N T A

Dokumentovano o „Gajretu“Nadir-ef. Dacić obradio rad Kulturno-prosvjetnog društva „Gajret“ u Prijepolju između dva rata. Ovo je ujedno prvi naučni rad o ovom društvu i njegovom radu u Prijepolju

Istoga dana na Fakultetu za islamske studije odbranila je svoj diplomski rad i Deni-sa Međedović. Ona je obra-dila temu iz pedagogije „Ti-povi nastave u nastavi islam-ske vjeronauke“ u kojoj je jasno predstavila kako treba da izgleda čas vjeronauke.

Marljivost i uspjeh De-nise su za svaku pohvalu jer je ona, i pored toga što je majka i što odgaja troje djece, uspjela da diplomira na vrijeme. Na pitanje kako je uspjela da završi studije u roku, Denisa kaže da stvar-no voli da se druži s knji-gom, ali i dodaje da kad čo-vjek nešto čvrsto riješi da

uradi – onda se nađe i vre-mena.

Radeći na ovoj temi De-nisa je koristila brojnu lite-raturu iz oblasti pedagoških i vjerskih nauka.

Denisa Međedović ro-đena je u Prijepolju 1974. god. Begovu medresu u Sa-rajevu pohađala je tri go-dine i onda, nakon agresije na BiH, u Turskoj nastavlja još dvije godine. Fakultet za islamske studije upisala je sa prvom generacijom stude-nata i evo uspješno studije privela kraju. Radi kao vje-roučiteljica. Udata je i živi u Novom Pazaru.

Ovoj vrijednoj muallimi

želimo puno uspjeha u da-ljem radu. R.S.

Didaktika i vjeronaukaDenisa Međedović (djevojačko Rondić) diplomirala na tipovima nastave u vjero-nauci

Na Fakultetu za me-nadžment i poslovnu eko-nomiju Univerziteta u Novom Pazaru diplomirao je 8. jula o.g. Enis Ujkano-vić iz Novog Pazara. Tema njegovog diplomskog rada bila je „Islamski finansij-ski instrumenti“, a mentor je bio prof. dr. Mehmed Meta. Enis je polagao di-plomski ispit pred komisi-jom koju su činili prof. dr. Nada Barac i prof. dr. Bećir Kalač. Diplomski je polo-žio ocjenom 10, a tokom studija važio je za jednog od boljih studenata sa pro-sječnom ocjenom 9,71. U toku četvrte godine stu-dija bio je angažovan kao

demonstrator za predmet osnovi ekonomije.

Enis Ujkanović rođen je u Novom Pazaru 1983. god. Završio je Medresu Gazi Isa-beg 2002., a onda upisao Ekonomiju na In-ternacionalnom univer-zitetu u Novom Pazaru, fakultet koji je krunisao zanimljivim diplomskim radom. Enis je oženjen od prije nepunih godinu dana i živi u Novom Pazaru.

Islamska ekonomija je oblast koja je prilično ne-poznata ljudima na ovom prostoru. Enis kaže da ga ova oblast ekonomije jako interesuje i da će stručno da se usavršava i da istražu-je oblike ekonomskog po-slovanja koji su u skladu sa islamskim propisima.

R.S.

NA FAKULTETU ZA MENADŽMENT DIPLOMIRAO

ENIS UJKANOVIĆ

Finansije u islamu

14

AVGUST 2006. OBRAZOVANJE 15

Besar Hadžić, prvi svršenik „Gazi Isa-beg” medrese koji je diplomirao na

Pravnom fakultetu Internacionalnog uni-verziteta u Novom

Pazaru

U subotu 15.07.2006. godine, na Pravnom fakul-tetu Internacionalnog uni-verziteta u Novom Pazaru

odbranio je diplomski rad Besar (Harun) Hadžić naj-boljom ocjenom - deset i dobio stručno zvanje - di-plomirani pravnik. Rođen je 14.10.1983. godine u Ro-žajama. Po završetku osno-vne školu u rodnom gradu, upisao je „Gazi Isa-beg” medresu u Novom Paza-ru, na kojoj je diplomirao 2002. godine. Iste godine upisao je Pravni fakultet na Internacionalnom uni-verzitetu u Novom Paza-ru. Pripada prvoj genera-ciji upisanih studenata na ovom Univerzitetu, i prije roka je završio studije kao jedan od najboljih i najza-paženijih studenata. Besar je i prvi svršenik „Gazi Isa-beg” medrese koji je zavr-šio Pravni fakultet. Tema diplomskog rada je bila iz oblasti evropskog prava i glasila je „Četiri velike evropske slobode”. Komi-siju su sačinjavali: mentor - prof. dr. Abedin Ferović, predsjednik - prof. dr. Filip Turčinović i član komisije - prof. dr. Sefer Međedović, koji je ujedno i dekan Pra-vnog fakulteta. Komisija je pohvalila diplomski rad da je izrađen u skladu sa nau-čnom metodologijom i da je jedan od najboljih od-branjenih na ovom Univer-zitetu. Rad se sastoji iz 18 poglavlja i štampan je na 49 stranica. Obrađene su če-tiri velike evropske slobo-de: sloboda protoka ljudi,

sloboda protoka kapitala, sloboda protoka roba i slo-boda protoka usluga. Pored toga, rad obrađuje Evrop-sku uniju kao ekonomski i politički faktor u svijetu, kao političku, ekonomsku i monetarnu uniju 25 evrop-skih država, koja je rezultat višedecenijskog procesa sa-radnje i integracije, zapo-četog od strane šest najra-zvijenijih evropskih zema-lja još davne 1951. godine. Rad, pored ostalog, obra-đuje mjesto i ulogu EU i novom svjetskom poretku (EU i globalizacija) i cilj EU da formira Jedinstveno evropsko tržište. Komisija je predložila kandidatu da nastavi postdiplomski stu-dij, jer ima više nego do-voljno afiniteta i potenci-jala za to, a istovremeno mu je preporučeno da, kao jedan od najboljih stude-nata, nastavi postdiplom-ski studij na Diplomatskoj akademiji u Beogradu.

Fadil NOVALIĆ

Sandžak bogatiji za još jednog magistra islam-

skih nauka

U petak 07.06.2006. go-dine, u libanskom Tripo-liju, na Fakultetu islam-skih nauka „Kullijjetu Dži-nan“, odbranio je magistar-ski rad Hajrudin-ef. Balić i stekao stručno zvanje magistar islamskih nauka. Tema je bila iz oblasti ha-disa i glasi „Uticaj hadi-sa na običaje Bošnjaka“. Hajrudin-ef. Balić je rođen 20.06.1976. godine u selu Dobri Dub, opština Tutin. Osnovnu školu je završio u Delimeđu, a nakon toga Gazi Isa-begovu medresu u Novom Pazaru kao uče-

nik njene druge generacije. Poslije završene medrese, sa još par kolega, posred-stvom Mešihata Islamske zajednice Sandžaka, 1996. godine upisao je Fakultet islamskih nauka „Kullijjetu Džinan“ u libanskom gradu Tripoli. Fakultet je završio u roku kao jedan od najbo-ljih studenata i vratio se u rodni Sandžak gdje se sta-vio na raspolaganje Medžli-su IZ-e Novi Pazar, koja ga postavlja za imama džamije „Kuri česme“, a nakon odre-đenog perioda biva premje-šten na mjesto imama dža-mije „Čalap verdi“ (Varoš mahala), gdje se i danas na-lazi. Godine 2003. nasta-vio je postdiplomski studij na istom fakultetu (Dži-nan), i to na usuluddin, od-sjek hadis. Mentor mu je bio jedan od najpoznatijih libanskih alima dr. Madžid Derviš, a pored njega čla-novi komisije za odbranu magistarskog rada bili su: dr. Abdul Munim Bušnati, dr. Husam Subat i dr. Gasan Bili. Valja napomenuti da je Hajrudin-efendija zadnje dvije godine predavao vje-ronauku u Ekonomsko-tr-govinskoj školi istovreme-no sa obavljanjem imamske funkcije. Pokazao se veoma vrijedan kao imam, a pose-bno u radu sa omladinom, tako da je 2003. god. posta-vljen i za predsjednika Mu-slimanskog omladinskog kluba (MOK) na čijem je čelu ostao sve do 2005. go-dine, gdje je postigao za-vidne rezultate, posebno u organizaciji hora MOK-a koji je imao niz nastupa po Sandžaku i oduševljavao prisutne izvođenjem ilahi-ja i kasida. Hajrudin-efen-dija je oženjen i otac troje djece. Na kraju poželimo našem bratu svaki uspjeh u daljem životu i radu i da nas, inšallah, ubrzo obra-duje i odbranom doktorske disertacije.

Diplomirala Selma Zilkić

Dana 07.06.2006. god. na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu odbrani-la je diplomski rad Selma (Adema) Zilkić i stekla zvanje profesorice islam-

skih nauka. Rođena je 08.06.1982. god. u Tutinu. U rodnom gradu je završi-la osnovnu školu, a nakon toga je upisala Gazi Isa-beg medresu u Novom Pa-zaru i kao odlična učenica je uspješno završila 2001. god. Iste godine je upisala FIN u Sarajevu. Treba spo-menuti da je prva učenica osme generacije Gazi Isa-beg medrese koja je upisa-la i završila fakultet. Bila je jedna od boljih studentica, ali ono po čemu će je se sje-ćati svi koji su je znali jeste njena veoma izražena skro-mnost, na prvom mjestu, a nakon toga upornost i trud od početka do kraja studija. Ta upornost je urodila plo-dom i isplatila se na kraju jer je u roku završila fakul-tet. Tema je bila iz obla-sti fikha, a glasi „Šerijat-ski tretman osobe zaraže-ne AIDS-om“. Mentor joj je bio mr. Mustafa Hasa-ni, a članovi komisije prof. dr. Enes Ljevaković i prof. dr. Zuhdija Hasanović. Di-plomski rad je pohvaljen i ocijenjen ocjenom devet. Planira da se stavi na raspo-laganje Islamskoj zajednici Sandžaka i nastavi postdi-plomsku studij. Poželimo joj uspjeha u predstojećem životu i radu.

Diplomirao Mirsad Trnčić

U ponedjeljak, 12.06.20-06. god. na FIN-u u Saraje-vu, odbranio je diplomski rad Mirsad Trnčić i stekao zvanje profesora islamskih nauka. Rođen je 19.08.19-81. god. u Novom Paza-ru. Nakon završetka osno-vne škole upisao je Gazi Isa-beg medresu i završio je 2000. godine kao učenik njene sedme generacije. Po-slije toga odlazi u Kairo gdje

provodi par mjeseci na In-stitutu za arapski jezik. U proljeće 2001. god. vraća se u Sandžak s namjerom da se što bolje pripremi za po-laganje prijemnog ispita na FIN u Sarajevu. Uz Allaho-vu dž.š. pomoć i on je bio jedan od onih sretnih koji su položili prijemni ispit juna 2001. godine. Bio je jedan od boljih studenata, a posebno se isticao u tefsiru i arapskom jeziku. To je i re-zultiralo time što je odlučio da odabere temu za diplom-ski rad baš iz oblasti tefsira, a glasi „Tematsko-pravno tumačenje ajeta o Mesdži-du-l-Haramu“. Mentor mu je bio prof. dr. Džemalu-din Latić, a članovi komisije prof. dr. Enes Ljevaković i mr. Almir Fatić. Rad je po-hvaljen i ocijenjen ocjenom devet. Bio je dobar drug i

prijatelj. Naročito će nam ostati u sjećanju simpatična rečenica koja se mogla često čuti iz njegovih usta kad bi mu profesor poslije polo-ženog ispita upisao ocjenu u indeks, a on ne bi bio za-dovoljan ocjenom: „Profe-sore, znao sam za više...“ Tokom studiranja aktivno je učestvovao u organizovanju vjerskog zivota u student-skim domovima, kao i se-kciji hifza na FIN-u. Jedno vrijeme je predavao i vje-ronauku u jednoj sarajev-skoj osnovnoj skoli. Pored ovih aktivnosti bavio se pi-sanjem vjerskih tema u stu-dentskom časopisu, kao i borilačkim sportovima gdje je 2005. godine osvojio 3. mjesto na nivou BiH u ai-kidou. Dalji planovi su mu da se stavi na raspolaganje Islamskoj zajednici Sandza-ka i nastavi postdiplomski studij na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pa-zaru. Poželimo mu uspjeh u daljem životu i radu.

Haris HADŽIĆ

AVGUST 2006.

Amr Musa, general-ni sekretar Arapske lige: ''Mirovni proces je mrtav, UN snosi odgovornost.''

Izrael sa kopna, mora i va-zduha napao ciljeve u Li-banu, veliki broj poginulih i ranjenih civila, Hizbul-lah potopio izraelski vojni brod i gađao ciljeve unutar Izraela, reakcije arapskih lidera i svjetskih zvanični-ka podije-ljene, gla-vno pitanje da li smo na pomo-lu velikog rata izme-đu Arapa i Izraelaca.

I najve-ći optimi-sti, kakvi su bili do sada zvani-čnici arap-skih zema-lja (vrlo često i bez jakih razloga), na sjednici mi-nistara inostranih poslo-va Arapske lige, koja je održana u Kairu, morali su priznati (ono što je već dugo očigledna situacija) da je mirovni proces na Bliskom Istoku mrtav.

Kada su izraelske snage 2000. godine, pod priti-skom snažnog otpora bo-raca Hizbullaha, morale napustiti Južni Liban, svi dobronamjerni ljudi su se ponadali da je na pomolu

svjetlija budućnost naroda koji živi na tom području.

No, oni koji prate situ-aciju u Libanu i Palestini bili su zabrinuti prošlo-godišnjim ubistvom Re-

fika Haririja, koje je na-govijestilo da situacija u Libanu prijeti da izmakne kontroli.

Nakon što nisu uspje-li da uvuku Liban u novi građanski rat, Izrael je po-segao za oprobanim me-

todama. Isko-ristio je za-r o b l j a v a n j e dvojice svojih vojnika koji s u , u z g r e d rečeno, pre-šli na terito-riju suverene zemlje kakva je Liban, da bi pokrenuo vojnu kampa-nju, te strate-giju spržene zemlje, gađa-

jući ponajviše civilne ci-ljeve u Libanu, sa kopna, mora i vazduha.

Ozbiljan udarac Izra-elu prvi put nakon 1948. godine

Nije se dugo čekalo na odgovor Hizbullaha. U spektakularnim akcijama, koje je najavio prije toga generalni sekretar Hizbul-laha, Šejh Hasan Nasrul-lah, borci Hizbullaha su u raketnom napadu teško oštetili izraelski ratni brod i ubili četiri izraelska voj-

nika.Također, nakon upo-

zorenja Nasrullaha Izra-elu da će, ukoliko cioni-stička avijacija nastavi sa ubijanjem civila u Libanu, biti suočeni sa svojim žr-tvama, borci Hizbullaha su izveli na desetine rake-tnih napada čije su mete bili gradovi unutar Izraela i okupirane teritorije u Pa-lestini, među kojima treći po veličini grad u Izraelu - Haifa i poznata luka Aka, u kojima je poginulo 9, a ranjeno na desetine Izra-elaca.

Stanje u Izraelu je alar-mantno i, kako navode izvještači sa lica mjesta, preko milion ljudi se nala-zi u skloništima iz straha od eventualnih novih na-pada Hizbullaha.

Izraelska vojska dovla-či rakete za presretanje u ove gradove, ali kako tvrde neimenovani zvani-čnici izraelske vojske, taj posao nije nimalo lak jer se radi o veoma dobrom i preciznom naoružanju.

Libanci su, kako navode sami mediji u Izraelu, i u psiholo-škoj prednosti, jer su oni već naviknuti na vanredna stanja, dok su građani Izraela na-viknuti na situaciju da im niko ne može ništa. Sada u panici i pomno prate šta po-ručuje Šejh Nasral-lah, jer sve što je do sada obećao isposta-vilo se kao tačno.

Reakcija arapskih lidera kao i obično -

nejedinstvo

Na hitno zakazanoj sjednici Arapske lige, koja je održana na nivou mini-stara inostranih poslova, kao i obično, iskazano je nejedinstvo i donijeti su zaključci koji, po ocjeni mnogih analitičara i no-vinara koji su imali prili-

ke iz druge ruke (sjednica bila zatvorena za javnost) saznati, nisu vrijedni spo-mena.

Arapske zemlje su se podijelile u dva tabora.

Prvi tabor čine: Saudij-ska Arabija, Egipat, Jor-dan, Kuvajt, UA Emira-ti i Palestinska samoupra-va, koji su bili na stano-vištu da Hizbullah snosi odgovornost za novona-stalu situaciju, te da su zbog neodgovornih pote-za, u prvom redu otmice dva izraelska vojnika, do-veli Liban u veoma težak položaj.

Drugi tabor čine ze-

mlje: Sirija, Katar, Jemen, Sudan, Liban, Alžir, koje su na stanovištu da je sada glavno pitanje o kojem se treba razgovarati način kako da se pomogne naro-du Libana kako bi uspje-šno izašao na kraj sa ne-prijateljstvima cionističke države.

Ono što je sigurno, stav pojedinih arapskih zemalja, prije svega Sau-dijske Ararabije, Egipta i

Jordana, u mnogome je doprinio da Izrael još jače krene u vojnu kampanju protiv civilinog stanovniš-

tva u Libanu.

Stav predstavnika

Međunarodne zajednice

Što se tiče predstavnika Međunarodne zajednice tu su stavovi manje-više poznati i kreću se od be-

zuslovne podrške Izraelu (SAD), do poziva na pre-kid neprijateljstava izme-đu dvije zaraćene strane. Evropsko ''jedinstvo'' na-rušava jedino Francuska čiji je predsjednik Žak Širak poslao svog premi-jera da posjeti Liban kako bi iskazao podršku liban-skom narodu koji je žrtva ''ludačkog'' bombardova-nja.

Predsjednik Venecuele Hugo Čavez je u obra-ćanju javnosti u povo-

du krize u Libanu kazao je: "Liban je na meti ludačke politike!"

Iran sa svoje strane negira bilo kakvu umiješanost u sukob na stra-ni Hizbullaha, ali i upozorava Izrael da će se suočiti sa odlučnim odgovo-rom ako napadne Siriju.

Opasnost od širenja sukoba

Nakon prvih nekoliko dana ''mlakih'' diplomat-skih aktivnosti Međuna-rodne zajednice, trenutno je u toku velika diplomat-ska borba kako bi se, prije nego što to bude kasno, iznašlo rješenje za prekid neprijateljstava.

Stav Međunarodne za-jednice je da se treba radi-

" E L - H A R B E L - M E F T U H A " – O T V O R E N I R A T I Z M E Đ U L I B A N A I I Z R A E L A

Demonstracija arapske neslogeIzostaje podrška libanskom narodu koji je meta "ludačkom" bombardovanju

Mr. Admir-ef. MURATOVIĆ

Bejrut – slike apokalipseBejrut – slike apokalipse

Šejh Hasan Nasrallah

Amr Musa na konferenciji za štampu nakon sastanka Arapske lige

Buš i Bler nisu znali da su mikrofoni uključeni

SVIJET ISLAMA16

AVGUST 2006.

Osam velikih obla-kodera prijete "Salahuddinu"

Grupa egipatskih bo-raca za ljudska prava i kul-turnu baštinu pokrenula je spor protiv vlade ove zemlje zbog toga što su

izdali nekolicini preduze-tnika dozvolu za izgra-dnju osam velikih ne-bodera u starom dijelu Kairu, Fatimija, neposre-dno uz džamiju Salahud-dina Ejjubije.

Oni upozorovaju ja-vnost da je ovim činom ugrožena kulturna bašti-na i islamsko naslijeđe, te ukazuju na ulogu nekih fi-nansijskih moćnika izvan Egipta, koji sufinansira-ju ovaj projekat u cilju zaklanjanja džamije Sala-huddina Ejjubije, oslobo-dioca Kudsa, Jerusalima.

Demonstracije na

Azharu protiv izrael-ske tiranije u Gazi

Islam Online - Na hi-ljade vjernika demonstri-ralo je nakon džume na-maza u džamiji Univer-ziteta Al-Azhar, zahtije-vajući hitan prekid izra-elskih neprijateljstava prema muslimanima u Gazi, osuđujući granatira-nje civilnih objekata i ubi-janje nevinih ljudi.

Tokom demonstracija, koje su predvodili pripa-dnici Muslimanske braće, ljudi su pozivali na bojkot Izraela i SAD koji ga po-mažu, kao i protjerivanje izraelskog ambasadora iz Kaira.

Također je zatraženo od egipatskih vlasti da po-vuku svog ambasadora iz Palestine.

Pripadnici organizaci-je "Ihvanul-muslimin" su nakon toga pokrenuli ši-roku akciju prikupljanja pomoći koju će uputi svo-joj braći u Palestini, kako bi im makar na taj način, barem donekle umanjili patnje kojim su izloženi.

Britanija špijunira osam hiljada "simpa-

tizera" Al-Kaide

Kako otkrivaju engle-ske novine Di Indepen-dent, britanska vlada je od bombaških napada na London naložila praćenje oko osam hiljada musli-mana, pod sumnjom da pripadaju grupi "simpati-zera" Al-Kaide. Praćenje se vrši u džamijama, na fakultetima, na internetu, pokušavajući na taj način da dopru do potencijalnih terorista.

Na ovu informaciju reagovali su predstavni-ci muslimanske manjine koji žive na ostrvu i koji Britaniju smatraju svojom državom, ukazujući da se britanska policija sveti svim muslimanima, optu-žujući ih generalno za "pokrovitelje terorizma", ukazujući da će to imati dalekosežne posljedice, te prisiljavaju muslimane na povlačenje unutar svojih etničkih krugova.

Čečenski borci potvr-dili pogibiju Šamila

Basajeva

BBC - Kako je za rusku agenciju Itartas po-tvrdio šef Ruske obavje-štajne službe, ruske snage su uspjele u specijalnoj akciji locirati i likvidirati glavnog komandanta če-čenskih mudžahida Šamila Basajeva.

Kako je obavijestio predsjednika Vladimira Putina šef Obavještajne službe Nikolaj Batrušev, akcija ruskih specijalnih snaga bila je uspješna.

Medžlisi šura mudžahi-da Čečenije potvrdio je vi-jest o pogibiji komandanta Basajeva, ali su naveli da se ne radi ni o kakvoj akciji ruske okupacione vojske, već da je Basajev sa još ne-koliko boraca poginuo vo-zeći se u koloni na čelu koje je bio kamion sa ek-splozivom.

Prvi komentar ruskog predsjednika Vladimira Putina je bio da je Basajev i zaslužio da bude ubijen, a proruski čečenski pred-sjednik Kadirov izjavio je da mu je jedino žao što on lično nije ubio Basajeva.

Rusija Basajeva optu-žuje za nekoliko napada na civilne ciljeve, poput škole u Beslanu i napada na po-zorište u Moskvi.

Basajev je po prvi put dospio u žižu svjetske ja-vnosti 1991. godine, kao jedan od organizatora puča koji se desio u Če-čeniji, kada je učestvovao u otmici ruskog aviona i naredio mu da se spusti u Ankaru. U ovom turskom gradu je organizovao kon-ferenciju za štampu gdje je saopštio svijetu šta se do-godilo u Čečeniji.

Nakon toga bio je jedan od glavnih koman-danata čečenskih snaga u ratu sa Rusijom 1994. go-dine, a u tom ratu je ostao i bez noge koja mu je am-putirana.

Za Basajeva se tvrdi da je organizovao jedinice Crne udovice, sastavljene od supruga i sestara Čeče-na koji su ubijeni od strane ruskih okupacionih snaga.

Uređuje:

Mr. Admir-ef. MURATOVIĆ

ti na primjeni Rezolucije 1559 Savjeta bezbjednosti koja, između ostalog, pre-dviđa razoružavanje Hi-zbullaha.

No, ono što je činje-nica, niko od onih koji predlažu ovakvo rješenje krize ne vide način kako

će to u praksi primijeni-ti, tj. kako će privolje-ti Hizbullah da odloži svoje naoružanje.

Ono čega se svi plaše, a čega je bio svjestan i ruski predsjednik Putin kada je kazao: ''Izrael po-kušava postići i druge ci-ljeve, ne samo oslobađa-

nje dvojice svojih vojni-ka'', je opasnost da se su-kobi ne prenesu na Iran i Siriju, jer bi to bilo uvod u pravu kataklizmu na Bliskom Istoku.

Podrška ulice

Za razliku od svojih političkih predstavnika, narod arapskih i musli-manskih zemalja maso-vnim demonstracija na ulicama svih većih gra-dova iskazuje punu po-

dršku Hizbullahu i borbi libanskog naroda.

D e m o n s t r a c i j e s u održane u Siriji, Turskoj, Egiptu, Indoneziji, Fran-cuskoj, Belgiji itd.

Na tim demonstraci-jama izlivi negodovanja upućeni su, prije svega,

vladama arap-skih i musli-manskih ze-malja sa je-d n o s t a v n i m p i t a n j e m : ''Gdje je kraj-nja linija vašeg dostojanstva? Postoji li crta i s p o d k o j e ni vi ne biste išli?''

Preko 200 ubijenih civila u

dosadašnjim sukobima

I dok traju nagađanja pod

kojim uslovima će se za-vršiti i da li će uskoro prestati izraelsko-liban-ski sukob, preko 200 ci-vila ubijeno je u dosada-šnjim napadima izraelske vojske na Liban. Od toga je veliki broj djece.

O velikoj ljudskoj ka-

tastrofi najbolje svjedo-či odgovor djevojčice od svojih desetak godina, Majide Abdullah, koja je jedina preživjela rake-tni napad izraelske voj-ske u kojem je poginu-lo 23 Libanaca. Na pita-nje voditelja katarske TV stanice Al-Džezire koli-ko je članova njene po-rodice poginulo, ona je odgovorila: ''Svih 23 su iz moje porodice, poro-dice Abdullah.''

Na ovom mjestu je do samo prije nekoliko dana Na ovom mjestu je do samo prije nekoliko dana bila zgrada TV Menar, bliske Hizbullahubila zgrada TV Menar, bliske Hizbullahu

Milion ljudi izašlo na ulice Kaira u znak podrške Hizbullahu

Džamija Salahuddina Ejjubije

Vjernici iskazuju svoje ogorčenje

Salahuddin Ejjubija

SVIJET ISLAMA 17

AVGUST 2006.

Prigodne svečanosti po-vodom svršetka hatme, odnosno cijelog Kur'an-i-kerima, polaznika mekteba od davnina su lijep adet kod muslimana, pa time i kod Bošnjaka. Kur'an-i-kerim kao najveće blago vjernika na taj način vijekovima je ostao knjiga čitana i učena.

Danas je sve veći broj onih koji kroz džamijske mekte-be i časove vjeronauke stiču osnovno znanje o svojoj vjeri islamu, a kao najveći stupanj i kruna tog učenja jeste naučiti čitanje Alla-hovog govora Kur'an-i-ke-rima.

Tutin je ovih toplih dana imao priliku da se osvježi i odmori programom kojeg su izveli mekteblije, svr-šenici hatme u Centralnoj džamiji. Tačnije, u subo-tu 01.07.2006. godine, sa podne namaza, puna dža-mija džematlija, naroči-to omladine, imala je prili-ku prisustvovati svečanom činu svršetka četvorogodi-šnje vjerske pouke 64 djece. Od toga 32 polaznika me-kteba učili su kod Nusret-ef. Gusinca, a ostala 32 kod Faruk-ef. Imamovića.

Nakon uvodnih riječi Faruk-ef. Imamovića, pro-gram su u samom startu ukrasili mali polaznici pred-

školskog mekteba ''Reuda'' u Tutinu, koji su kao i uvi-jek privukli veliku pažnju i interesovanje prisutnih svo-jim recitacijama. U izvođe-nju programa mekteblija-ma su se pridružili i člano-vi MOK-ovog hora ''Bajrak islama''. Nakon što su ha-tmelije izveli program re-

citacija, tek-bira i učenja sura od Ed-D u h a d o En-Nas, El-Fatihe i Elif-lam-mima, hatme dovu je proučio hfz. Almir-ef. Pramenković. Poruke mladim hatmelijama, njiho-vim roditeljima i muallimi-ma kroz predavanje kazao je glavni imam Medžlisa IZ-e Tutin, Adem-ef. Zil-kić, u smislu odgovorno-sti svakog od njih i važno-sti emaneta kojeg su uzeli na sebe. Program je zavr-šen dodjeljivanjem šehade-tnama, koje su ovom pri-likom hatmelijama uručili predsjednik Medžlisa IZ-e Tutin Juso Lukač i mr. Sead-ef. Ibrić te im pože-ljeli puno uspjeha u životu. Kao što je i adet, svi pri-sutni su imali priliku da se posluže raznolikim blago-

datima nakon programa. Ljepota ovog dana mno-

gima će ostati u sjećanju. Dan suza radosnica, dan kada su čiste duše dovu učile, dan kada su bijele ša-mije i namaske kape bli-stale i dan kada su mladi uzeli na sebe odgovornost da će sljedbenici Kur'ana biti. Čovječanstvo je žedno i željno onih koji slijede pravila i principe Kur'an-i-kerima. Muallimi su svoju dužnost obavili, koliko su mogli podučili svoje uče-nike, a sada je na njihovim učenicima da žive u skladu s onim što su naučili. Neka im Allah dž.š. nadoknadi sevapima i neka je zadovo-ljan trudom muallima i uče-

nika. Danas je mnogo onih koji znaju, ali znanje ne sprovode u svoj život i time bivaju loš primjer ostalima, a ujedno daju negativan pri-mjer i bivaju izvor sumnje u rad islamskih institucija, od mekteba do fakulteta. Iskrenu dovu upućujemo Allahu dž.š. da ova 64 uče-nika i sve buduće generaci-je mekteba budu od onih koji će njegovati Kur'an u svojim srcima i životima, koji će se boriti za islam i ponašati kako islam od njih traži, a prije svega za svoje dobro i dobro zajednice u kojoj žive.

Mr. Sead IBRIĆ

H A T M E - D O V E U T U T I N U

Dova mladih da im Kur'an bude vodič u životu

Ljepota ovog dana mnogima će ostati u sjećanju. Dan suza radosnica, dan kada su čiste duše dovu učile, dan kada su bijele šamije i namaske kape blistale i dan kada su mladi uzeli na sebe odgovornost da će sljedbenici Kur'ana biti Povodom završetka vje-

ronaučne mektebske go-dine 2005/6., u prepunim prostorijama Džemata “Fedžr”, 23.07.2006. god. održala se nesvakidašnja svečanost.

Tačno u 12 časova sveča-nost je otvorio imam dže-mata Izet-ef. Bibić, zahva-livši se roditeljima i svima drugima što su u ovolikom broju došli da daju moral-nu podršku djeci koja su, eto, na završetku još jedne vjeronaučne godine.

Izgrađivati budućnost djece daleko od vjere znači uništavati njihovu budu-ćnost. Put integracije mu-slimana u zupadnom druš-tvu jeste isključivo sa svo-jom vjerom, jer svaki dru-gačiji vid integracije je po-grešan i nemoguć, bile su, između ostalog, poruke ro-diteljima imama Izet-ef. Bi-bića.

Imam nas je obavijestio da je ovu vjeronaučnu go-dine svake nedjelje redo-vno pohađalo 67 djece, dok je upisanih bilo 84, ali na-žalost njih 17 nisu bila tako redovna. Neka djeca su do-lazila sa prigratskih naselja Minhena, prelazivši više od 40 km da bi došla do svoga imama, koji ih je uvijek sa osmjehom čekao. Starosna dob polaznika mekteba bila je od 3 do 19 god.

Zatim su nam polaznici mekteba demostrirali dio onoga šio su naučili, počev-ši od priprema za namaz pa do samog namaza. Nisu se mogle skriti suze u očima posmatrača dok su gledali te male duše kako skrušeno i ispravno obavljaju namaz.

Neka djeca, koja su sti-gla do Kur'ana, proučila su nam po nekoliko ajeta, dok 7 djece, inšallah, treba već u ramazanu da završi sufaru (arapsko pismo) i pridruži se skupini od 5 djece koja

već uče u Kur'anu.Nakon završenog me-

ktebskog programma, predsjednik džemata prof. Musa Ibrović i Izet-ef. Bibić podijelili su poklo-ne i diplome polaznicima mekteba, gdje je svaki po-laznik prilikom primanja poklona i diplome morao nešto proučiti.

Nakon toga prisutni-ma se obratio i predsjednik džemata prof. Musa Ibrović koji je sa suzama u očima uzdrhtalim glasom, izme-đu ostalog, rekao: “Zahva-ljujem se našem profesoru Izet-ef. Bibiću što nas je na ovakav lijep način iznena-dio. Zahvaljujem mu se što nam je ovako lijepo podu-čio djecu. Pored toga što nam je dokazao da je vr-stan alim, on nam je danas dokazao i da je vrstan pe-dagog. U mojoj 15-ogo-dišnjoj karijeri nastavnika nisam na nešto ovako nai-šao. Djeca su u njega pre-poznala vrsnog pedagoga i eto sami ste se uvjerili u plod toga.”

Na samom kraju pro-grama, predstavnik rodi-teljskog vijeća ing. Lju-tvo Husović je za sabur i trud našeg imama na ovom polju uručio Izet-ef Bibiću poklon kao znak zahvalno-sti roditelja djece polaznika mekteba.

Sve ovo je propratio novinar “Dnevnog avaza” Omer Boškajlo, koji je rekao da se možemo po-nositi ovim džematom, jer ovako nešto zasigurno skoro da nema u bošnja-čkoj dijaspori i da će sve ovo biti objavljeno ubrzo u “Dnevnom avazu”.

Molimo Allaha dž.š. da podari snage i sabura Izet-ef. Bibiću da nas ovako nastavi voditi ka uspjehu ovoga i onoga svijeta.

Mersad BULIĆ, Minhen

U D Ž E M A T U F E D Ž R U M I N H E N U Z A V R Š E N A V J E R O N A U Č N A G O D I N A

Suze u očima prisutnih

Džemat Fedžr u Minhenu bi mogao biti primjer čitavoj bošnjačkoj dijaspori

Polaznici mekteba u Tutinu Polaznici mekteba u Tutinu sa svojim imamimasa svojim imamima

IZ NAŠIH DŽEMATA18

AVGUST 2006.

Dobre ljude u Džen-net na krilima nose meleci. Danas na ovoj ravnici poto-čarskoj meleke nose ljudi.

Plove zeleni tabuti na ru-kama svojih zemljaka i svo-jih najmilijih kao brodići na pučini mora, kad se lelujaju na blagom vjetru. Sve jedan za drugim u redu. Talasa-ju se na visini i blago plove, svaki ka svojoj vječnoj kući. Ravnicom odliježu tekbiri: - Allahu ekber!

Na broju 120 ispred mene je moja nevjesta Zejna. Ja za njom na broju 125.

- Obećah ti, Zejno, da će nam svadba biti velika i nadaleko čuvena. Htjela si puno svatova, da se zna kad se udaje gizdava Srebre-ničanka. Evo, vidiš koliko danas imaš svatova. Tačno 5o5! Idu ispred tebe i iza mene. Ja i ti nismo dale-ko. Vidim ti i krajičak tabu-ta. Nose te na stotine dje-verova. Tebe, moju ljepoti-cu Zejnu, sa dugom crnom kosom, koja ti je padala niz leđa do pasa i krupnim cr-nini očima. Tvoja me ljepo-ta zaludila, začarala, dok si me gledala stidljivim pogle-dom. Zakleo sam se da neću drugu, sem tebe.

Ne osvrći se Zejno! Tu sam ja na broju 125. Evo te pratim. Sramota od ovoliko ljudi da gledaš gdje sam.Ti se ipak osvrćeš. Je li? Kao ono pod bagremom kad si me čekala na prvi sastanak. Malo sam okasnio. Kosio sa babom livadu. Velika li-vada, ko stadion. Nikad mi se nije učinila ni širom, ni dužom. Žurio sam da ne za-kasnim, pa sam kosio kao da mi je trava krvnik. Sav sam drhtao od sreće i žurbe da stignem tebi. U glavi mi i pred očima tvoje oči, lice, osmjeh sa bisernim zubima. A imala si i jedan zub malo ukoso, pa je nekako još više davao čar tvom osmjehu. Hiljade mrava mi je gmizalo tijelom, kao da sam stajao na mravinjaku. Meni milina, iako su mravi na meni. Eh, šta je trave bilo, Allahu mili! Kao da nismo kosili od lani. Babo me stalno požurivao, a ja bih i livadu i travu naj-radije zapalio, da je nema. Mahao sam kosom i puhao na nos. Znoj mi curila niz leđa i lice, a vrućina palila mozak. Da li od vrućine ili

miline što na tebe mislim? Ne znam.

Što si to zastala, Zejno? Naprijed sultanijo moja!

- Allahu ekber! Allahu ekber!

Odjekuju ravnice poto-čarske. Evo zelenih svatova! Sad ćemo mi, sad! Čekaju nas dolje na hiljade sretioca u bijelom kamenu i nepomi-čno stoje u redovima. Čeka-ju i ljudi, kao daje Mahšer-ski dan. Nikad nisam vidio više sretioca.

- Evo nas! Idemo nas 5o5! Pišemo svojom krvlju bošnjačku historiju za bu-duća pokoljenja. Neka se pamte zločini nad nevinim, golorukim. Neka vječna opomena budu naši nišani.

- Vidiš li, Zejno, sunce danas sija? Obasjava nam zeleni pokrov i grije kosti. A juče je lila kiša, prolama-lo se nebo. Nebo plakalo i Bosna za nama.

Ispred mene si, ljepoti-ce moja, kao ono kad smo sa školom išli na izlet. Tada si išla naprijed i osvrtala se da me zaneseš crnim očima. Gledala si da li te pratim i bježala mi. Bila si lijepa ne-mirna curica! Gledao te ja, a gledao i Zijo. Meni krivo. Najradije bih ga udavio.

- Zejno, kćeri moja! Radosti majkina! Žalosti moja!

- Hrabro, Zejno! Sve majke plaču kad udaju kćer!

Vrišti punica. Boli, be-zbeli. Ode joj Zejna u drugu kuću. Vječnu, zanavijek.

Idu zeleni svatovi, izva-đeni iz zemlje i opet će ze-mlji. Mi među njima u sre-dini, kao u stroju. Jedan za drugim, na bratskim ruka-ma.

- Plačeš, je li Zejno? Žališ što ti nevjestačko ruho zele-no, što nije bijelo. Sramota bi bila da si ti sama u bije-lom. Svi smo isti u zelenom. Nemaš ni cvijeće, veliš. Bit će i cvijeća, polahko samo. Okitit će te cvijećem narod bosanski.

Ja te vidim u kadifi i svili, onoj što je majka za tebe spremila. Na grlu ti niske odmerdžana, na rukama zla-tni belenzuci. U kosi ti bi-

seri prosuti i almasli grana. Za mene si okićena i nagi-zdana.

Idem za tobom, Zejno. Stići ću te, ne brini.

Rekla si mi da me nećeš dugo čekati, a čekala si. Krila se iza stabla bagrema i gledala niz livadu. Ja pre-trnuo, mislio otišla si. Kleo sam travu i livadu. Vallahi i baba, nek mi Bog oprosti. Zapeo da se sve pokosi, kao da je pred kijamet.

Ugledao sam ti krajičak haljine. Nisi se mogla sa-kriti. Iza leđa sam ti prišao, zatvorio oči i mislio da je svijet stao. Sve je u sekundi bilo, kao san.

Od tada sam tvoj i samo tvoj Meho. Danas sam mla-doženja, Zejnin Meho, na tabutu sa brojem 125. Svato-vi su ti odabrani. Za tobom je tvoj stari učitelj, za njim komšija Ramo, pa matičar Salko, pa doktorica Adila, pa ja. Svi oni koji su ti dragi i koje si voljela.

Mirni svatovi, koji ne pjevaju, nego tiho Džen-netu odlaze. Tamo u bašče džennetske nastavit ćemo one naše razgovore. Nisam čuo šta si mi ono šapnu-la kad smo se rastajali. Reći ćeš mi kad stignemo tamo.

Žao mi što ne ponijeh onu mahramu što si vezla i dala mi kao beleg za vje-ridbu. Mogao sam da zati-snem ranu, što su me upu-cali. Krv mi prskala kroz prste. Ne mogadoh zaustavi mlaz, no istječe krv iz mene kao izvor. Ja umirao i mislio na tebe Zejno, kao i sad što mislim.

- Meho, sine! Oči moje ugašene zanavijek! Što osta-vi majku, živote moj!?

- Polahko majko! Čut će te svatovi! Sabura imaj, sta-rice moja.Tu sam majko, na broju 125. Zapamti stara! Kad pronesu tabut što na đul miriše, to je, majko, ne-vjesta moja. Moja Zejna!

- Allahu ekber! Allahu ekber!

Ječe Potočari! Plače Bosna! Kune Srebrenica!

Pjevaju djevojke u bije-lom „Srebrenički inferno".

- Lanetosum - odjekuju

ravnicama bosanskim. Pje-sma i kletva. Da se ne zabo-ravi i upamti! Tabuti danas pričaju. Pišu i kunu. Ne ta-buti! Svatovi suhi, zeleni!

- Ne osvrći se lijepa Sre-breničanko! Neka nisi oti-šla, a molio sam te. "Idi, Zejno, spasi se'', govorio sam ti. ''Neću ja bez tebe. S tobom ću i u crnu zemlju."

Danas mi milo što smo zajedno. Nismo mi umrli, Zejno. Živjet ćemo do Su-dnjeg dana. Pominjaće nas naša nerođena djeca. Sanjao sam da ih imamo četvero. Dvije cure i dva sina, je-dnako. Nadijevao sam im imena i znao da će biti li-jepa na tebe. Ćerki stari-joj dao sam ime Medina, a mlađoj Fatima. Sinovima - Hasan i Husein. To mi je bila želja. Djeco moja ne-rođena! Zejno moja nesu-đena!

- Zejno, živote! Majku što ne vidiš! Bila je Zejna i moj život, pa evo ne pla-čem.

- Ahmo, Meho, Zejno, Osmo, babo, sine...

- Kakvi su ovo vapaji? Ko to naše svatove zove? Šta mi to poručuješ otud, Zejno? Ne čujem od vriske. Ne vidim od bola! Reći ćeš mi tamo kad stignemo.

Je li te boljelo Zejna? Mene nije. Ja vidio tvoje oči i mirisao onu ljubičicu što sam ti kačio u kosu. Mislio na vodu koju sam sa česme pio, onda kad si je ti točila. Prskala mi krv iz rane u lice, a ja mislio da me ti polije-vaš. Samo sam zatvorio oči i gledao te. Malo me boljelo u prsa kao kad bih brzo kosio. Malo umoran bio, kao ono kad sam tebe jurio uz brdo da te stignem.

Naljutila si se jednom. Sjećaš se? Lijepa si kad se naljutiš. Trčao sam kao lud za tobom, da te razljutim. Jedva zadihan stigoh da te uhvatim za ruku. Bila si vrela, kao žar. Vreli ti bjehu i obrazi kad ih dotakoh. Kao da sam u struju takao, sav utrnuh.

''Ne volim te!'' ''Lažeš!''Lagala si, znam. Sad me

tražiš i okrećeš se. Vidiš da

si lagala kad si rekla da me ne voliš.

Jesi li čitava Zejna? Volio bih da jesi. Meni nedosta-je jedna noga. Kažu, naći će je kasnije. Neka, nije mi ni važno.

Je li ti ostao makar pra-men od kose? Skinuli ti, veliš, vjerenički prsten. Nije važno. Dat ću ti ja još ljepši. Pravi, džennetski, sa alem dragim kamenom.

Umro sam lahko. Kao da sam potonuo u neki lijep san. Oko mene na stotinu raznih ptica i mirisi šum-skog cvijeća. U ušima ezani, a na usnama šehade. Uspio sam se prije smrti abdestiti zemljom.

Mislio sam na tebe, na majku i na dragog Boga dž.š. Eno mi majke u gomi-li. Pada, a neko joj trlja ruke i zalijeva vodom.

Polahko majko moja! Tu sam ja! Evo me! Sad ću ja, sad! Još nije na mene red! Prvo Zejna, pa ja.

Da li ovo kiša pada što vlaži kosti moje ili suze iz suhih kostiju kapaju od

žalosti za milom maj-kom mojom? Sama je, sta-rica moja!

Što drhtiš, Zejno? Strah te kabura? Je li?

Ne plaši se što su stali svatovi. Red je na broj 120 i tebe, Zejno. Selam nazo-vi pragu vječne kuće tvoje. Prostrijet će ti hurije mehke svilene dušeke. Zakitit će ti kose srmali granom, umje-sto majke moje. Pjevat će ti džennetske ptice pjesmu jaranica tvojih. Prihvatit će te meleka bezbroj, umjesto djeverova naših. Namirisat će djevojku čednu sa stoti-nu mošusa.

Ne boj se, nevjesto moja! Jorgan će ti biti krvava ze-mlja bosanska. Iz nje će nići cvijeće prkosno i mirisno

Ostaj u miru, Zejno, pa-šinice moja. Doći će noćas duša moja kod duše tvoje.

Esselamu alejkum, Džen-netu!

Hodžgeldin hurijo džen-netska!

Mumbarek olsun kuća ti vječna!

Allah rahmet olsun!

El Fatiha!

„Ne recite nikad za one što su umrli na Allahovom putu da su mrtvi. Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate!”

Šefka LIČINA S R E B R E N I C A . . .

Zeleni svatoviESEJ 19

AVGUST 2006.

Allah u suri Bekare u 218. ajetu kaže:

“Zaista oni koji vjeruju i koji se sele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah prašta i Samilostan je.”

Allah dž.š. kaže da se samo vjernici mogu nadat i N j e g o v o j m i l o s t i , a oni koji mu nisu pokor-ni nemaju pravo na tu milost. Vjera je nada, a ne strah.

Allah dž.š. u hadisu kudsiji kaže: ” D o i s t a , M o j a milost je veća od srdžbe Moje.”

D a b i s m o zaslužili Allahovu mi los t On nas podučava i kaže:

“ K a z n o m Svojom kaznit ću koga želim, a milost Moja nadilazi sve, koju sam propisao onima koji su bogobo-jazni.”

A l l a h o v o j m i l o s t i nadaju se oni koji se grijeha klone. U tom kontekstu Jahja ibn Muaz je rekao: ”Najveća zabluda je činiti grijeh a očekivati oprost, ne kajati se a očekivati blizinu Uzvišenog Allaha bez pokonosti, očekivati sjetvu u Džennetu a sijati vatru, tražeći dospijeće u kuću pokornih griješeći, iščekujući nagradu bez truda, želeći Allahovo zadovoljstvo a pretjerujući u griješenju.”

Zejd ebu Hajla je rekao Allahovom Poslaniku a.s.: “Došao sam da te pitam o Allahovom znaku za onog kome On hoće pomoći i o Njegovom znaku za onog kome On to ne želi.” Poslanik a.s. ga je upitao:

”Kako si osvanuo?” On odgovori: ”Osvanuo sam u ljubavi za dobrom, kada sam u mogućnosti nešto učiniti ja požurim da to učinim očekujući nagradu za to, a ako mi to promakne ja sam tužan žudeći za tim.” Poslanik a.s. odgovo-ri: ”Ovo je znak za onoga

kome Allah hoće pomoći.”

Prenosi se da je Allahov Poslanik ušao u sobu čovjeka koji je bio na samrti, pa mu je rekao: ”Šta misliš o sebi?” On odgovori: ”Našao si me u strahu od mojih grijeha i u nadi u milost moga Gospodara.” Poslanik a.s. mu reče: ”Kada se to dvoje sastane u srcu čovjeka u ovakvoj situaciji, Allah će mu podariti slobodu i sig-urnost od onoga od čega se plaši.”

Hazreti Alija je rekao čovjeku koji je iz straha zbog brojnosti svojih gri-jeha izgubio nadu u Allaha dž.š.: ”Tvoje gubljenje nade

u Allahovu milost veće je od tvojih grijeha.”

Sufijan kaže: ”Ko učini grijeh, a sazna da mu je Allah omogućio nadu u oprost, Allah će mu opros-titi grijehe.”

Koliko čovjek vjernik treba imati nadu poka-zuju riječi Muhammeda a.s.: ”Neka niko od vas ne

dočeka smrt a da ne

b u d e

imao lij-epo mišljenje o svom Gospodaru.”

Kada se približila smrt Sulejmanu Etejmiju rekao je svom sinu: ”O sine, pričaj mi o olakšicama i podsjećaj me na nadu da bi susreo Allaha sa lijepim mišljenjem.”

Isto tako kada je Sufijan es-Sevri bio na samrti, kada se pojačao njegov nemir, učenjaci su se okupili oko njega dajući mu nadu. Ahmed ibn Hambel je gov-orio svom sinu na samrti: ”Podsjeti me predaje u kojim se spominje lijepo mišljenje o Allahu dž.š.”

Poslanik a.s. je, govoreći o nadi i dajući podstrek ljudima u Allahovu milost, rekao: ”Moj život je dobar za vas i moja smrt je dobra za vas. Živjeći među vama ja sam uveo zakone i ute-meljio propise, kada pre-selim vaša djela će biti izložena meni, kada vidim

dobro djelo j a ću zahvalji-

vati Allahu

d ž . š . , a k a d a

vidim loše ja ću tražiti oprosta

kod Uzvišenog.”Kolika je Allahova dž.š.

milost vidimo iz hadisi kudsija u kome Allah dž.š. kaže: ”O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeski svod, a ti zatražio oprost od Mene, Ja bih ti oprostio.” U tom pogle-du Muhammed a.s. kaže: ”Kada bi nevjernik znao koliko je prostranstvo kod Allaha dž.š., nikada ne bi izgubio nadu u njegov Džennet.”

Kada je Poslanik s.a.w.s. proučio kur’anski ajet iz sure Hadždž: „O ljudi, bojte se Allaha, doista će Sudnji dan biti veliki događaj“, rekao je: “Znate li koji je ovo dan? Ovo

je dan u kome će se reći Ademu a.s: - Ustani i pri-premi skupinu za vatru iz tvog potomstva. On će reći: - Koliko? Reći će se: - Od svake hiljade po 999 u vatru, a jedan u Džennet.” Prenosilac ove predaje kaže: “Očaj je obuzeo ljude i prestali

su se baviti poslovima tog dana. Poslanik a.s. je došao među ljude i

pitao: ”Šta vam je što ne radite?”

Odgovorili s u : ” K a k o

može neko radi-ti poslije ovoga

što si nam pren-io.” On je rekao:

”Kolika je vaša brojnost u odnosu

na druge narode gdje su Ta’vil, Sarib,

Minsek, Je’džudž i Me’džudž - narodi čiju

brojnost samo Allah zna. Vi ste u odnosu na druge ummete kao bijela dlaka na koži crnog bika, ili kao pjega na natovarenoj životinji.”

Poslanik s.a.w.s. je rekao: ”Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, Allah je Milostiviji prema robu vjerniku od sažaljive majke prema svom djetetu.”

U drugoj predaji stoji da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Nikoga od vas neće uvesti njegovo djelo u Džennet i niti ga spasiti od Vatre.” Ashabi upitaše: “Zar ni tebe, Allahov Poslaniče?” Odgovori: ”Ni mene, osim ako me Allah ne obasja Svojom milošću.”

Kolika je Al lahova milost vidimo iz riječi Sufijana Es-Sevrija koji kaže: “Ne bih želio da se polaganje mojih računa prepusti molim roditeljima jer znam da je Allah milos-tiviji prema meni od mojih roditelja.”

N A D A U A L L A H O V U M I L O S T

"Tvoje gubljenje nade u Allahovu milost veće je od tvojih grijeha"

Hfz. Almir PRAMENKOVIĆ

ISLAMSKE TEME20

AVGUST 2006.

U ponedjeljak, 3. džu-made-l-uhra 699. godi-ne, delegacija Damaska na čelu sa ambasado-rom islama Ibn Tejmij-jom sastala se sa Kaza-nom, tatarskim silnikom, u mjestu Nebek. Dajmo riječ šejhu Kemaluddi-nu Endžu koji je bio uz Ibn Tejmijju i zajedno sa njim otišao Kazanu. On kaže: „Bio sam u druš-tvu Šejhu-l-islama. On je počeo citirati sultanu riječi Uzvišenog Alla-ha i Njegovog Poslanika koje govore o pravedno-sti. Podizao je glas iznad sultanovog i unosio mu se tokom govora. Toliko mu se primakao da su im se koljena umalo dotakla. Uprkos svemu tome sul-tan ga je slušao sa potpu-nom pažnjom, okrenut licem prema njemu i ne okrećući se nikako. Od velikog strahopoštovanja i ljubavi koje je Allah usa-dio u srce sultana prema Šejhu-l-islamu, sultan upita: ''Ko je ovaj šejh? Ja, doista, nisam vidio ni-koga poput njega. Nisam vidio nikoga postojanijeg srca!'' Šejhu-l-islam reče prevodiocu: ''Kaži mu: Ti tvrdiš da si musliman. Kako mi znamo, imaš ka-diju, šejha, imama i mu-jezine, ali si nas napao. Tvoj otac i djed su bili nevjernici, ali nisu radili ono što ti radiš. Oni su dali obećanje i ispošto-vali ga. Ti si obećao, pa si ga prekršio, rekao si, pa si porekao!“

Nakon toga Šejhu-l-islam je izašao od Kaza-na počašćen svojom do-brom namjerom i svo-jim žrtvovanjem na putu zaustavljanja krvoproli-ća i ubijanja muslimana. Allah mu je dao ono što je Šejh želio. Njegovim

sebetom oslobođena je većina muslimanskih za-tvorenika koji su se na-lazili u tamnicama Tata-ra. Svi su se oni vratili svojim porodicama. Ovo je jedan od najvećih pri-mjera hrabrosti i čvrsti-ne, ali također i primjer snažnog posredovanja.

Ibn Tejmijje je govo-rio: „Čovjek će se boja-ti nekog drugog mimo Allaha samo ako ima bolesno srce. Neki čovjek se poža-lio Ahmedu ibn Hanbelu da se boji nekih namje-snika, pa mu je Ahmed rekao: - Da si zdrav ne bi se bojao ni-koga!“ Tj. tvoj strah je uzroko-van bolešću koja se uvri-ježila u tvoje srce.

Vrhovni kadija Ebu Abbas je pričao da im je, kada su došli Kaza-nu, prinesena hrana, pa su svi, osim Ibn Tejmijje, jeli. On je upitan zašto ne jede. Reče: „Kako ću jesti tvoju hranu kada je ona plijen koji si oteo od ljudi, a i pripremana je na drvima koja si be-spravno posjekao u po-sjedima ljudi?“

Kazan j e na kraju tražio od Ibn Tejmijje da prouči dovu, pa je Ibn Tej-mijje proučio: „Allahu moj, Ti znaš, ako se on borio da Tvoja riječ bude gornja i ako se borio na Tvome putu, Ti ga učvrsti i pomozi. Ako se borio za vlast i dunja-luk i da bi sakupljao ime-tak, Ti ga kazni!“ Ibn Tej-mijje je učio dovu protiv njega, a on je na to izgo-varao amin. Kadija Ebu Abbas kaže: „Mi smo po-

čeli zagrćati odjeću boje-ći se da Šejhu-l-islam ne bude ubijen, pa da nas po-prska njegova krv.“

Uprkos tome što su stanovnici Damaska dobi-li garancije od sultana Ta-tara i što je to obznanje-no u Damasku, Tatari su i d a l j e

n a -stavili sa svojim zvjerstvima i tiranijom. Tatari su zavladali skoro cijelom oblašću. Zahti-jevali su od stanovni-ka Šama da im predaju sve konje, oružje i ime-

tak. Ostala je nepokorena samo jedna tvrđava. Upra-vnik ove tvrđave se žesto-ko suprotstavljao preda-ji Tatarima. To je činio po savjetima Ibn Tejmij-je. Ibn Kesir kaže: „Ibn Tejmijje je poslao pismo

upravitelju tvrđa-ve u kojem

k a ž e :

„Sve dok ima i

jednog kamena nemojte se predavati!“ U tome je bila velika korist za sta-novnike Šama. Allah je sačuvao ovu tvrđavu i uči-nio je skloništem za sta-

novnike Šama koji je i dalje ostao mjesto vjero-vanja i Sunneta!“ (El-Bi-daje we-n-nihaje)

Tatari su počeli sija-ti nered po zemlji. Ništa nisu ostavili, a da ga nisu promijenili. Veliki broj muslimana, muškaraca i žena, bacili su u tamnice. Samo u jednom kvartu grada ubili su četiri sto-tine ljudi i zarobili četiri hiljade. Veliki broj knji-

ga iz velikih bibliote-ka su oteli i proda-

vali ih po bagatel-noj cijeni.

Ibn Tejmijje je vidio sve ove zločine, ubistva i zarobljavanja i nije se mogao strpjeti. Sa gru-

pom svojih prija-telja 25. rebiu-l-ahira

uputio se na sastanak sa tatarskim sultanom Ka-zanom po drugi put. Če-

kali su ga dva dana, ali ih on nije primio.

Godine 800. do Da-maska je došla vijest da Tatari namjeravaju napasti Šam. Ljudi su se uznemirili, uplašili

i počeli bježati prema Egiptu i drugim utvrđe-nim mjestima. Prodava-li su sve što su imali po

niskim cijenama, a cijena konja je skočila. Šejhu-l-

islam Ibn Tejmijje je počeo sa pre-

davanjima i der-sovima po dža-mijama. Podsti-cao je ljude na borbu i zabranji-

vao im bježanje. Počeo ih je podsticati

da imetak koji troše na bježanje ulože na Alla-hovom putu i u odbrani od Tatara. Ljudi su pre-stali bježati iz Šama!

Š E J H U - L - I S L A M I B N T E J M I J J E ( V )

Primjer snažnog posredovanja„Allahu moj, Ti znaš, ako se on borio da Tvoja riječ bude gornja i ako se borio na Tvome putu, Ti ga učvrsti i pomozi. Ako se borio za vlast i dunjaluk i da bi sakupljao imetak, Ti ga kazni!“

Ebu-l-Hasen EN-NEDEVI

Sa arapskog: Semir REBRONJA

NASTAVIT ĆE SE…

21HISTORIJA

AVGUST 2006.

Ahlak je velika oblast o kojoj su napisana mnoga djela, oblast koja zauzima značajno mjesto u islamu. Ahlak je sastavni dio imana i jedna od osnovnih po-ruka, zadaća ove uzvišene vjere i cilj misije Muhame-da s.a.w.s., kako to u hadisu i stoji: "Poslan sam da usa-vršim plemenita ponašanja kod ljudi."

Riječ ahlak je arapskog porijekla, predstavlja množinu riječi hulu-kun i označava ćud, urođenu sklonost, način ljudskog opho-đenja sa svijetom, du-ševna i moralna svoj-stva koja određuju i formiraju način ljud-skog vladanja.

Jedan od velikih islamskih učenjaka imam Kurtubi rekao je, kako to navodi Ibn Hadžer u svome Fethu: ''Ahlak je skup osobina čovjeka pomo-ću kojih ostvaruje kon-takte sa drugim ljudi-ma, a one mogu biti pohvalne i pokuđene. Na primjer, u pohval-ne osobine se ubrajaju: praštanje, blagost, ple-menitost, darežljivost, str-pljivost, izdržljivost prili-kom nedaća, samilost, lju-baznost, ukazivanje pomoći i dr., a u pokuđene osobine se ubrajaju njihove supro-tnosti.''

Ibn Mubarek opisao je lijep ahlak riječima: ''To je vedrina i osmjehnutost lica, činjenje dobra i suzdrža-vanje od uznemiravanja te činjenja zla i neugodnosti drugima.''

Ibnul-Karijje izjavio je: ''Budite lijepog odgoja i po-našanja, jer ako budete kra-ljevi - na taj način ćete osvo-jiti ljude, ako budete sre-dnjeg staleža - tako ćete se uzdići na više stepene, a ako budete siromašni - na taj način ćete postati neovisni.''

El-Fudajl ibn Ajad rekao je: ''Ako se budeš dru-žio s nekim, izaberi čovjeka s lijepim ahlakom, jer te on poziva samo dobru. Draže mi je da mi saputnik i drug bude griješnik lijepog ahla-ka nego učač Kur'ana koji je besraman. Zaista nije gri-ješnik lijepog ahlaka osoba koju u životu vodi razum, nije teret društvu pa ge ljudi vole, a pobožnjak koji nema kod sebe plemenitih osobina i lijepog ahlaka, teret je lju-

dima pa ga preziru.''Iz ovih definicija mo-

žemo odmah znati da se kroz ahlak uči kako odgo-jiti svoju dušu da teži ka onom konačnom cilju, a taj cilj je zadovoljstvo Uzviše-nog Allaha dž.š. kome tre-baju da hrle svi ljudi. Ahlak kao nauka ukazuje na to u čemu se sastoji dobro, a u čemu zlo; koja se ljudska djela mogu smatrati do-brim, a koja zlim; kojim je to djelima Allah dž.š. za-dovoljan, a kojim nije. U izvorima islama, Kurànu i hadisu, ahlaku se pridaje veliko značenje i važnost. Allah dž.š. u Kurànu opi-suje Muhammeda s.a.w.s. i kaže da je on na najvišem stupnju morala (ahlaka).

''A ti si, zaista, na najvišem stupnju morala.” Prvi izvor ahlaka je Kur'an. Kur'an je Božija objava koja čovjeka usmerava na ispravan put i lijepo ponašanje. U Kur’a-nu se u mnogobrojnim su-rama govori o dobru i zlu i sve ono što je dobro za čo-vjeka to mu se kroz nauku ahlaka preporučuje i uka-zuje na koristi od toga, a sve što je zlo zabranjuje. Drugi izvor ahlaka je hadis. Značaj hadisa za ahlak uto-

liko je veći što Muhammed s.a.w s. nije samo govorio o značaju i vrijednosti li-jepog ahlaka, nego je taj ahlak pokazao i objasnio svojom praksom. Posla-nik s.a.w.s. je primjer svima nama u svom ponašanju, odnosima prema ashabima, komšijama, svojoj porodi-ci, pa i prema neprijatelji-ma, kao što je njegov kom-pletan život uzor na koji se moramo kao vjernici ugle-dati.

Allah dž.š. je rekao: ''Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj mi-losti i nagradi na onom svi-jetu, i koji često Allaha spo-minje." (El-Ahzab, 21) U Muslimovoj zbirci nalazi-

mo hadis u kojem se kaže: ˝Fe inne huluka nebijjilla-he s.a.w.s. kane-l-Kur˙a-n˝- ˝Poslanikov ahlak bio je Kur˙an…˝

A Abdullah b. Amr b. el-As r.a. rekao je: ''Allahov Poslanik s.a.w.s. nije bio be-stidan niti raskalašan i sam je govorio: Najbolji od vas su oni s najljepšim ahla-kom.''

Proučavanje ahlaka Po-slanika s.a.w.s., radi primjene njegovog modela u praksi,

predstavlja dokaz ljubavi čo-vjeka prema Allahu dž.š., što opet predstavlja dokaz ljuba-vi Allaha dž.š. prema njemu. Allah dž.š. kaže: ''Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grije-he vam oprostiti!” – a Allah prašta i Samilostan je.'' (Alu-Imran, 31)

I ne samo to, već osoba koja proučava ahlak Posla-nika s.a.w.s radi primjene u svom životu, pored toga što time pridobija ljubav Uzvišenog Allaha dž.š., dobija i posebnu nagradu, koja se sastoji od pridobija-nja ljubavi i naklonosti Al-lahovog Miljenika i Oda-branika s.a.w.s., što je nešto veliko i izuzetno važno za svakog muslimana i musli-

manku. ''Zaista su mi među najdražim od vas i najbližih meni po mjestu gdje će sjedi-ti na Sudnjem danu oni koji su najljepšeg ahlaka, a zaista su mi najmrži od vas i naju-daljeniji od mene po mjestu gdje će sjediti na Sudnjem danu brbljivci, oholi govor-nici i samodopadni nara-tori.''

Poslanik s.a.w s., pored toga što je svojim primje-rom pokazao kakav ahlak muslimani trebaju posje-

dovati, svojim govo-rom je ukazao na vri-jednosti lijepog ahlaka u mnogobrojnim ha-disima, od kojih ćemo navesti neke:

''Nema ničeg težeg na mizanu vjernika na Danu suđenja od lije-pog ahlaka.''

''Zaista će čovjek li-jepog ahlaka sigurno dostići stepene klanjača i postača.''

Muhammed s.a.w.s. je upitan o tome šta je to što će najviše uvoditi ljude u Džennet, pa je odgovorio: ''Takvaluk (suzdržavanje i čuva-nje od činjenja grijeha), izvršavanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik naredili i lijep ahlak.''

Iz svega ovoga može-mo razumjeti da osoba sa lijepim ahlakom nikako ne može biti na gubitku. Na-protiv, to se uvijek ispla-ti i na ovom i na budućem svijetu: na ovom svijetu uvažavanjem i naklonošću ljudi, a na budućem uživa-njem plodova svoga truda i sticanjem povlaštenog po-ložaja, deredža, zatim bli-zine i ljubavi Allaha dž.š. i Njegovog Poslanika s.a.v.s.

Zato se potrudimo da izgradimo i njegujemo lijep ahlak, kako prema Allahu dž.š., tako i prema čovjeku, prema životinji i prema ne-živom svijetu, kao i prema sebi da bismo postigli ono što želimo na oba svijeta.

A H L A K - I S L A M S K O P O N A Š A N J E

Kako odgojiti svoju dušu"Ako se budeš družio s nekim, izaberi čovjeka s lijepim ahlakom, jer te on poziva samo dobru."

Nihad-ef. GEGIĆ

ISLAMSKA ET IKA22

AVGUST 2006.

Kada bi stara ulema go-vorila oko opasnosti sihra, na kraju svog izlaganja spo-minjala bi da će doći vrije-me civilizacije koja će ra-zotkriti i uništiti varke si-hirbaza. Ali, nažalost, to se nije dogodilo, već je u toj civilizaciji sihr našao naj-pogodnije mjesto, tako da nema kuće, odnosno poro-dice, a da nije imala posla sa sihrom, hamajlijama, ili nečim drugim što proizilazi iz sihirbaskih ruku. Tako su sihirbazi upropastili vjero-vanje kod muslimana, nji-hovu harmoniju u porodici i rodbinske veze, rastavlja-jući čovjeka i ženu, djecu i roditelje, te učiniše da rodi-telji ustanu protiv onoga ko im je najdraži, a to je evlad. Postavlja se pitanje – zbog čega uzimamo sihr u sklo-pu akaidskih tema? Odgo-vor glasi: Sihr direktno utiče na rušenje islamskog vjerovanja, jer se sihirbaz u izvođenju svoga sihra po-korava šejtanu mimo Alla-ha i time čini širk.

Zato ćemo pokušati da razotkrijemo to zlo, da ga upoznamo kako bismo se mogli što lakše zaštititi od njega. Ovaj ders je podi-jeljen na nekoliko cjelina, a prvi od njih je definicija sihra.

Jezički, sihr je sve ono čiji je uzrok skriven i nepo-znat i sve ono što se pred-stavlja u njegovom neistini-tom obliku, odnosno vrsta prevare.

Terminološki, kaže ibn Kudame: ''To je spletkare-nje propraćeno izgovorom nekih riječi ili pisanjem istih, ili činjenje nečega što ostavlja posljedicu na tije-lo, srce ili mozak opsihrene osobe bez direktnog dodira sa tom osobom.''

Od kada datira sihr?

Odgovor: Zasigurno se

zna da postoji od davni-na, ali se ne zna precizno vrijeme njegovog postanka. Dokaz da je sihr od davni-na je ajet u kojem stoji:

"I tako je bilo i onima prije njih, nije došao nijedan poslanik a da nisu rekli: - Čarobnjak je!, ili: - Lud je!'' (Ed-Darijat, 52)

Jasno vidimo iz ovog ajeta da nije bilo naroda kome je poslan poslanik, a da ga nisu optu-žili za sihr. Ovo znači da sihr ima dugu tradiciju.

Sihr se dijeli na tri vrste

PRVA VRSTA je sihr fantazije -سحر ,odnosno ; �لتخيلkako to današnji mađioničari kažu, f a n t a z i j a . O v a vrsta sihra se de-šava tako što sahr opčini oči onome koji ga gleda i oči ne budu u stanju da registruju određe-ne pokrete odno-sno trikove koje izvodi taj sihirbaz. Da bi se ova vrsta sihra ostvarila neo-phodno je da sahr unese u srca gledalaca strah i da njihove oči opsihri. Zato Uzvišeni kaže, opisu-jući događaj između Musa'a a.s. i mađioničara:

,,Bacite vi - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestraši-te, i vradžbinu veliku pri-rediše.''

U ovom ajetu jasno se spominje da su začarali oči prisutnih i ubacili srah u srca ljudi, što im je po-moglo da ostvare sihr. Za-mislite kakvu atmosferu prave mađioničari. Ako je neko od vas gledao neka-da mađioničare Los An-đelesa, prisjetiće se! Kada oni predstavljaju svoje vra-džbine učine okolinu stra-

šnom, puste strašnu šejtan-sku muziku tako da skoro svaki insan u tom očekiva-nju osjeti strah. Zato kaže Uzvišeni:

,,I odjednom im se priči-ni da se konopi njihovi i šta-povi njihovi zbog vradžbine njihove kreću.'' (Ta-ha, 66)

Ali kada je Musa a.s.

bacio svoj štap čarobnjaci su mislili da će to biti poput njihovog sihra, ali kad vi-dješe da je prava zmija i da proguta ono što su oni na-pravili, padoše Allahu na sedždu, jer sihr ne može da djeluje na sihirbaze, pa su zato samo oni (sihirbazi) pali na sedždu i povjerovali kako to spominje Kur'an:

,,Pa padoše sihirbazi na sedždu.''

Također od primjera ovog sihra je da sihirbaz vadi ogroman broj loptica iz usta ili uha, ili da stavi osobu u sanduk a zatim probada sanduk sabljama. Ili predstavi torbu punu novca i proda je za vrlo malu nadoknadu, pa poslije

nekoliko sati novac se pre-tvori u običan bijeli papir, što se navodi da se dogodi-lo više puta.

DRUGA VRSTA SIHRA: �لحقيقة -tj. pravi, isti , سحر niti sihr, u kojem sihirbaz upotrebljava zapise, čaroli-je i riječi koje prate te za-pise, a sve su to šejtanske

stvari. Sihr koji se pravi vezivanjem čvorova ima itekako jake uticaje na srce, tijelo i razum čo-vjeka, tako da učini čo-v j eka bo-lesnim, ili ga ubiju, ili ga razdvoje od bračnog druga, kako t o k a ž e Uzvišeni:

"I ljudi su od njih dvoji-ce učili kako će muža od žene rastavi-ti.'' (El-Be-kara, 102)

Zatim u suri Felek stoji:

"I (utje-čem se Alla-

hu) od zla onih koji u čvo-rove pušu.''

U ovoj suri jasno se vidi da se sihr pravi vezivanjem čvorova i puhanjem u njih. Zato sahir prvo što traži, ako želi da nekoj osobi po-stavi sihr, jeste dio odjeće, dlake, nokte ili tome slično. Pa ako ne nađe ništa, onda traži ime majke, kako bi svoj sihr pripojio za nešto. Zatim traži pomoć od šej-tana, naređuje mu da prati tu određenu osobu, sve dok ne nađe priliku da uđe u nju ili da joj naškodi. Ta-kođer kada sahir postavlja sihr, stavlja ga na što bliže mjesto određenoj osobi, ali pod uslovom da to mje-

sto bude skriveno. Tada opsihrena osoba počinje da osjeća strah, neugodnost sa svojom porodicom, ili sli-čno. Ako je cilj sihra samo da se naškodi opsihrenoj osobi, onda osjeća bolo-ve u stomaku, glavi, leđi-ma, zglobovima, tjeskobu u grudima itd. Nekada sihr može biti postavljen da od-vraća čovjeka od učenja, korisne nauke ili da ostavi svoj posao, zato naglaša-vamo da je ovo najopasnija vrsta sihra i njoj će biti naj-više posvećena pažnja na ovom dersu.

TREĆA VRSTA SIHRA: سحر djelo koje se naziva - �لمجا�sihrom, ali nije sihr, nego je to u prenesenom znače-nju. Ova vrsta sihra poči-va na upotrebi hemijskih elemenata, spretnosti ruku i obmanljivanju prisutnih masa.

Ova vrsta se naziva si-hrom zato što se poklapa sa prve dvije vrste u jezi-čkom značenju. Ljudi koji izvode ovu vrstu sihra ne-maju direktnog kontakta sa šejtanom, kao što je to slu-čaj sa prve dvije vrste, već ovi ljudi izvode trikove uz pomoć hemijskih elemena-ta i poznavanjem reakcija u dodiru sa istim.

Npr. dođe osoba ovoj vrsti sihirbaza, pa se poža-li da je bolesna od tempe-rature. Zatim ovaj sihirbaz uzme krpu u kojoj je za-vijen komad fosfora, a to je itekako zapaljiv hemijski element, koji čak u dodiru s vazduhom počne gorjeti. Tom krpom protrlja tijelo bolesnika, a zatim tu krpu ubaci u teglu i naredi mu da puhne u nju. Krpa počne gorjeti, a sihirbaz mu kaže: ,,Eto bio si bolestan od bo-lesti koja je u tebi prou-zrokovala toplotu, a sada si zdrav.'' Puno je ovakvih primjera, a mi ćemo se za-dovoljiti sa ovim.

O S I H R U I S I H R B A Z I M A

Opasnosti i zamkeSihribaz najprije traži nešto što pripada osobi kojoj želi postaviti sihr

Sead ISLAMOVIĆ

Nastavit će se...

Stvaranje iluzija: Dejvid Koperfild,Stvaranje iluzija: Dejvid Koperfild,u svijetu najpoznatiji sihirbazu svijetu najpoznatiji sihirbaz

ISLAMSKE TEME 23

AVGUST 2006.

U bjelopoljskom kraju postoji 12 džamija koje su u većini slučajeva izgrađe-ne tokom krajem 18. i po-četkom 19. vijeka. Tokom 18. vijeka u Bijelom Polju je postojalo 18 džamija. Če-tiri su bile locirane u tada-šnjoj čaršiji, a čak jedanaest u okolnim selima. Neke od njih su vremenom adapti-rane ili rekonstruisane od strane mještana i dobro-tvora iz bliskog okruženja. One koje vremenom nisu rekonstruisane poprilično su u dotrajalom stanju tako da rekonstrukcija nije izvo-dljiva, već su mještani pri-nuđeni da poruše postojeće džamije i na istim temelji-ma podižu nove. To je slu-čaj sa džamijama u Koriti-ma i Gubavču.

Džamija u Gubavču je sagrađena davne 1828. god. Džamiju je gradio poznati neimar Hasan Hot. Ujedno je Hasan, zajedno sa Sehil Pašom Zejnilagićem, bio i finansijer izgradnje džami-je. Džamija koju je Hasan Hot podigao zapaljena je 1943. god. od strane četni-ka, tako da su nakon toga od džamije ostale samo zi-dine.

Vrijedni mještani Gu-bavča su 1961. god. počeli sa izgradnjom džamije koja je podignuta za samo dvije godine. Obzirom da tada politika nije bila naklonje-na vjerskim organizacija-ma, mještanima nije bilo dozvoljeno da grade mina-re. Mudri mještani koji pri-padaju ovom džematu su za nekoliko dana podigli mi-nare koje je bilo od drveta, jako specifične konstrukci-je. Minare je postavljeno sa plafonskih greda, a šeref se završavao na krovnoj kon-

strukciji, u ravni sa sljeme-nom.

Projektantski biro „Ar-hing“ iz Bijelog Polja, na čelu sa arh. Rifatom Ali-hodžićem, po sjećanju sta-rijih mještana i priča kakva je džamija izgledala prije 1943. god., izradio je takvo

projektno rješenje da je na taj način djelimi-čno vraćen njen izgled od prije 1943. god. Naime, ona je, u ar-hitektonskom smislu, nadograđena korak više jer je predviđena izgradnja kupole.

Specifično za ovaj džemat jeste da njega čine pripadnici islama iz osam sela, i to: Gubavač, Holuja, Voljavac, Brčve, Ušanovići, Borišići, Viso-čka i Bare. Prije nekoliko dana, tačnije 24.07.2006. godine, udaren je kamen temeljac novoj džamiji koja će se graditi na temeljima donedavno postojeće dža-mije. Ovom svečanom do-gađaju, pored mještana koji gravitiraju ovom džematu, prisustvovali su predstavni-ci Odbora Islamske zaje-dnice Bijelo Polje na čelu sa predsjednikom prof. Mit-

hatom Bahovićem, imami sa teritorije Bjelopoljskog medžlisa, kao i predstavnici džamijskih odbora. Izgra-dnja ove džamije, prema ri-ječima projektanta, koštat će 75.000 €, a njena izgra-dnja, prema dinamičkom planu izvođenja radova, tra-

jat će do 100 radnih dana. Dinamika izvođenja će za-visiti od dinamike priliva sredstava.

Džamija u Koritima je podignuta u periodu kada su građene i ostale džamije u okolini. Tokom Drugog svjetskog rata je doživje-la sudbinu sličnu džamiji u Gubavču.

Zapaljena je od strane četničkog odreda Pavla Đu-rišića, a na starim temeljima je 1967. godine podignuta nova. Izgradnja džamije u

Koritima je potpomognu-ta dobrovoljnim prilozima džematlija ovog kraja.

Tokom prošle godine je potekla inicijativa od stra-ne mještana i pojedinaca koji žive u dijaspori da se krene sa rekonsktrucijom postojeće džamije u Ko-

ritima. Izvještajem in-ženjerske komisije je iskazano da je njena re-konstrukcija nemoguća i da se treba krenuti u izgradnju nove džamije. Mještani Korita i okol-nih sela su odlučili da to bude na temeljima po-stojeće džamije. Poče-tkom mjeseca juna, ta-čnije 07.07.2006. godi-

ne, udaren je kamen teme-ljac novoj džamiji koja će se graditi po projektnom rje-šenju koje je za Odbor za izgradnju ove džamije izra-dio arh. Selman Mucević.

Postavljanju kamena te-meljca u Koritima su prisu-stvovale delegacije Mešiha-ta IZ-e Sandžaka na čelu sa mr. Mevlud- ef. Dudićem, Mešihata IZ-e Crne Gore na čelu sa reisom Rifat-ef. Fejzićem, kao i dele-gacija Odbora IZ-e Bijelo Polje na čelu sa predsjedni-

kom prof. Mithatom Baho-vićem.

Nakon obreda klanja kurbana, prisutnim mješta-nima su se obratili i gosti.

Mr. Mevlud-ef. Dudić je, između ostalog, istakao spremnost na saradnju, i pored toga što sada živimo u različitim državama, kao i obavezu da se uzajamno potpomažemo u ovakvim i sličnim akcijama.

Reis Rifat-ef. Fejzić se pohvalno obratio prisu-tnima na njihovim napori-ma koji su do sada učinje-ni na prikupljanju sredsta-va za izgradnju novog dža-mijskog objekta, a posebnu zahvalnost ljudima iz ovog kraja koji su u dijaspori na razumijevanju i finansijskoj prodršci ovom projektu.

Nakon njih se pristuni-ma obratio prof. Mithat Ba-hović koji je zahvalio pri-sutnima na pozivu i nagla-sio da je ovom kraju po-trebno više džamija i da je ovo samo jedan od koraka ka jednom od ciljeva, a to jeste jačanje islama kroz in-frastrukturnu obnovu za-jednice.

Na kraju se skupu obra-tio Bajro Adrović, član Odbora za izgradnju dža-mije, koji je gostima, kao i ostalm prisutnima, zahvalio na vremenu koji su izdvoji-li da bi, na islamski način, uveličali ovaj važan dan za koritski džemat.

Izgradnja ove džamije, prema riječima projektan-ta, koštat će 70.000 €, a njena izgradnja, prema di-namičkom planu izvođenja radova, trajat će 90 radnih dana.

Ovom skupu su prisu-stvovali brojni mještani, imami iz Bijelog Polja, kao i imami iz medžlisa u okru-ženju.

J A Č A N J E I S L A M A K R O Z I N F R A S T R U K T U R N U O B N O V U I S L A M S K E Z A J E D N I C E U B I J E L O M P O L J U

U Koritima i Gubavču počela izgradnja novih džamija

Postavljanju kamena temeljca u Koritima su prisustvovale delegacije Mešihata IZ-e Sandžaka na čelu sa mr. Mevlud- ef. Dudićem, Mešihata IZ-e Crne Gore na čelu sa reisom Rifat-ef. Fejzićem, kao i delegacija Odbora IZ-e Bijelo Polje na čelu sa predsjednikom prof. Mithatom Bahovićem

Nija MUŠOVIĆ

IZ NAŠIH DŽEMATA 24

AVGUST 2006.

U srijedu, 12. 07. 2006. godine, nakon duge i teške bolesti, u 42-oj godini života na Ahiret je preselio prof. Besim-ef. Čanić, zamje-nik muftije tuzlanskog i dugogodišnji predavač na predmetu pedagogi-ja sa didaktikom na Be-hram-begovoj medresi u Tuzli, gdje je radio od početka njenog obno-vljenog rada 1993. go-dine.

Besim-ef. Čanić rođen je 1964. godine u Kalesi-ji. Nakon osnovne škole upisuje Gazi Husrev-be-govu medresu u Saraje-vu, a potom na kairškom Univerzitetu Al Azhar diplomira islamsku peda-gogiju. Poslije imamske službe u Konjicu i Tuzli prelazi u tek usposta-vljeno Muftijstvo IZ-e u Tuzli, gdje je vrlo uspje-šno obavljao funkciju za-mjenika tuzlanskoga mu-ftije, što je radio do svoje smrti.

Pripadao je mladoj ge-

neraciji tuzlanske uleme koja je ugradila sebe u obnovu zapuštenog vjer-skog života u gradu na Jali, koji je doživio pravu renesansu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i nakon nje. Zasluga za takve rezultate, nesu-mnjivo, pripada i učenom i čestitom Besim-efen-diji. To posebno vrijedi istaći za Behram-begovu medresu koja je postala ponajbolja vjersko-obra-zovna institucija Rijase-ta IZ-e u BiH posljednjih

godina. Iza Besim-efendije

ostala je hanuma Sevli-da i četvoro djece. Bog mu je dao teško isku-šenje gubitka prve žene na porođaju, tako da je njegova najstarija kći Samira, polaznica Be-hram-begove medrese, nakon majke, smrću Besim-efendije ostala i bez oca. Na ovaj način

Muftijstvo IZ-e u Tuzli za kratko vrijeme ostalo je bez dva ugledna mu-

derrisa i profesora, kada se zna da je na bolji svi-jet u martu o.g. preselio i Kemal-ef. Bajramović. Brojni prijatelji, kolege i poštovaoci Besim-efen-dije i Kemal-efendije sje-ćat će ih se zauvijek.

Dženaza Besim-ef. Čanića obavljena je u petak, 14.07.2006. godi-ne, ispred džamije Princ Abdullah poslije ikindije namaza.

Rahmetullahi alejhi.

Alosman HUSEJNOVIĆ

Na Ahiret preselio Besim-ef. Čanić,

zamjenik tuzlanskog muftije

U Beogradu je 25. jula preselio istaknuti novinar i publicista Ejub Štitkovac.

Štitkovac je rođen 1947. godine u Žepi u Bosni i Her-cegovini. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i Filozofski fakul-tet u Beogradu. Radio je u Radiju Jugoslavija, dnevnim listovima "Borba" i "Naša Borba" i kao dopisnik radio stanice "Dojče vele" iz Be-ograda, a bio je saradnik "Helsinške povelje", glasila Helsinškog odbora za ljud-ska prava u Srbiji. Autor je

i više tekstova objavljenih u Glasu islama.

Štitkovac je pisao o vjer-skim temama, crkvi, eku-menizmu, a bio je i izu-zetan poznavalac političkih kretanja u arapskom svi-jetu, posebno na Bliskom istoku.

Autor je zbirke poezi-je "Slovo o Žepi" (1994) a osam godina kasnije roma-na "Zlovrh" o Žepi i Žeplja-nima u zadnjem ratu. Autor je i knjiga "Različiti putevi do Boga" i "Duhovna strana Amerike".

Preselio Ejub Štitkovac

Sredinom jula u Novom Pazaru boravio je hfz. Zejd Ismail, predsjednik Odsje-ka za kurseve i takmičenja u Svjetskoj organizaciji za memorisanje Kur'ana, koja funkcioniše u okviru Svjet-ske muslimanske lige (Ra-bita). Tokom posjete oba-vio je nekoliko susreta sa zvaničnicima Islamske za-jednice Sandžaka, polazni-cima hifza i muhaffizima. Na osnovu tih razgovora, kao i konsultacija sa preda-vačem kiraeta na Fakulte-tu za islamske studije hfz. Rami Nasrullahom, bit će napravljen nacrt za školu za učenje Kur'ana napamet u Novom Pazaru. Konačnu odluku o osnivanju škole donijet će Mešihat Islam-ske zajednice Sandžaka na

prvom narednom zasijeda-nju.

Hafiz Zejd je posjetio i redakciju Glasa islama. Tom prilikom smo obavili intervju o značaju institu-cije hifza (učenja Kur'ana napamet). Intervju ćemo objaviti u narednom broju.

F.S.

U P R I P R E M I O S N I V A N J E Š K O L E H I F Z A U N O V O M P A Z A R U

Učenje Kur'ana pod pokroviteljstvom Rabite

Polovinom jula na novo-pazarskim kioscima se po-javio Glas Sandžaka, nova nedjeljna novina koju je pokrenula grupa novinara i entuzijasta iz Novog Paza-ra. List izla-zi iz štam-pe svakog utorka, a do sada je čita-lačka publi-ka dobi la dva solidno urađena broja ovih novina.

Izdavač ovog lista je NVO ''Građanski forum'' iz Novog Pazara, direktor i glavni i odgovorni urednik je Enes Halilović, a u reda-kciji su i Jahja Fehratović, Hana Oklapi, Muamer Ha-lilović, Nermin Gicić, Sead Sadikovć, Veroljub Pavlo-vić i dr.

Sigurno je da je u San-džaku postojala određena informativna praznina, bar kada su u pitanju štampani mediji, jer, kao što znate, Glas islama je već duže vri-

jeme jedini list koji izlazi u Sandžaku. Nekoliko no-vina koje su se pojavljivale ubrzo su se gasile, najvjero-vatnije zbog toga što onima koji su gazdovali njima nije

ni bio glavni cilj informi-sanje.

U u r e -d n i č k o m o s v r t u prvog broja l ista Glas

Sandžaka stoji da će ovaj list pokušati da pruži obje-ktivne informacije o do-gađajima na ovom podru-čju, da će se boriti pro-tiv određenih zabluda koje su ovdje prisutne, da će biti nepristrasni i nezavisni, spremni na rizik, da će biti realni i oštri te da neće pi-sati o onome što svi znaju. Visoki ciljevi – nema šta, ali oni koji ne pokušaju nikada neće stići na vrh.

Želimo im puno uspje-ha u radu.

R.S.

N O V I P A Z A R D O B I O N O V U N E D J E L J N U N O V I N U

Glas više u Sandžaku

Besim-ef. Čanić (1964 - 2006)

Ejub Štitkovac(1947 - 2006)

VIJESTI 25

AVGUST 2006.AVLIJA26

Posmatrajući ličnost i ulogu muslimanke kroz hi-storiju, a iz ugla bošnjačke narodne poezije, dolazimo do bar osnovnih saznanja o njenom životu, vjeri, odgo-ju i ostalim komponentama njenog djelovanja u vreme-nu i okolini u kojoj je ži-vjela. Neka od tih saznanja evidentiranih u poeziji mo-žete i sami primijetiti u na-rednim stihovima.

1) Obrazovana u domenu vremena u

kom je živjela

U okviru najvećih islam-skih vrijednosti i obave-za jeste širenje prosvjete. Islam je to od svoje prve pojave propovijedao te je pismenosti i obrazovanju u njemu dat poseban značaj. Stoga nije ni čudo što su se prve islamske javne i pri-vatne biblioteke na našim prostorima pojavile odmah po dolasku Turaka, sredi-nom XV vijeka.

Kada iščitavamo bošnja-čke narodne pjesme vidimo da je rašireno dopisivanje: pišu se ''sitne knjige'', zapi-si, hamajlije, vezu se slova, majka piše sinu, sin majci, draga dragom, kavgadžija junaku i sl. Primjetno je da je islamsko obrazovanje obuhvatilo i ženski svijet o čemu nam svjedoče sljedeći stihovi iz pjesme ''Spome-nica Gazi Husrev-bega'':

Knjigu uze Šahin-pašinica,Pa pogleda knjizi niz jaziju,Pašinica ilum naučila,Jer je ona soja gospodskoga...

Kao i sljedeći stihovi:

Kad to čula Nazil-begovica,Maštafom je tole udar'la,Pa se vrati u svoje odaje,Pa se fati divit' i kalema,I hartije knjige nešarane,Pa napisa knjigu na koljenu,A na ruke agi Hasan-agi...

U svojoj pjesmi musli-

manka je opjevala i me-kteb izrazivši svoj odnos prema njemu kao ustanovi u kojoj se stiče pismenost, a sa njom i prva znanja. Još od malih nogu, dok je di-jete raslo i razvijalo se uz majčino krilo, majka mu je tepala da će ga poslati u me-kteb kad odraste. Uz koli-

jevku su se čule i pjesmice protkane njenom željom da joj dijete ''nauči ilum'' i po-stane veliki čovjek:

Nini Ahmo, nini dite drago,Da Bog da mi ilum naučio,Pa u cara carski vezir bio...

Ženska djeca slata su najprije daidži koji ih uči ''knjizi i jaziji'', a dajnica ih uči ručnom radu:

Zato se brine najviše majka,Pa je šalje svome milom

bratu,Svome bratu u šeher Saraj'vo,A na ime Buljubašić Muji,Ti je uči knjizi i jaziji,Daidžin'ca vezu i pirlitu.

U sljedećim stihovima opjevana je sestrina radost zbog bratovljevog odlaska u mekteb, te mu ona veze jagluk (maramicu) kojim će ga zakititi:

Kad je Fata jagluk dovršila,Ona zove svoju milu majku:-Vidi, majko, vezena jagluka,

što će seka okititi bracu,kad joj braco u mejtefe pođe...

2) Pobožna i odana svojoj vjeri

U narodnim pjesmama opjevana je i njena nepoko-lebljiva vjera u svim prav-cima životnog stremljenja gdje ona sebe nastoji odgo-jiti kao člana zajednice koji će u njoj harmonično dje-lovati:

Jedno jutro porani Fatima,Pa skočila abdest udarila,Sad bacila ruho djevojačko,Serhatlijsko ruho oblačila...

Ili:

Što učila bijela mushafa,To bi bilo vjersko svjetovanje;Što klanjala pet vakti nama-

za,To bi bilo Bož'je dugovanje;Što postila šehri-ramazana,To sam bila svojoj vjeri

dužna....

Ona je ta koja je spre-mna i svoj život žrtvovati za vjeru, što će nam najbo-

lje pokazati sljedeći primjer u kom ona više voli smrt nego pokrštenje:

Što no cvili u Glamoču gradu?

Il' je vila, il' je ljuta guja?Nit' je vila, nit' je ljuta guja,Već je ono Emina djevojka.Hoće bane da prekrsti Emku,A neće se Emka da prekrsti,Voli skočit niz bijelu kulu....

...pa govori Emina djevojka:»Babin dvore moj veliki

jade!Moj mejtefu, moj veliki stra-

hu,Dosta sam ti straha podnijelaDok sam sitnu knjigu nau-

čila!«I savila b'jelu anteriju(zaboravi sadžbak u kosa-

ma),i skočila niz bijelu kulu;zapeo joj sadžbak za muše-

bek,objesi se Emina djevojka...

U narodnim pjesmama spominju se kao junakinje seka Ale Alagića, junak Be-gija, kći Ljubojevića i Aj-kuna, sestra Hrnjice Muje i Halila. O shvatanju ''junaš-

tva'' najbolje nam svjedo-če sljedeći stihovi u kojima majka upućuje svoje dijete, u želji da joj bude junak i da ne osramoti svoje ime, do-movinu i rod, pa kaže:

»Hajde, sine, hajirli ti bilo!Ču li, sine, Vrsić Ibrahime;Ako tebi do nevolje dođe,Bolje ti je muški poginuti,Neg' se ženski vratit' na Kra-

jinu...«

Visokomoralni ideali, koji se pokazuju u ovim stihovima, snažno dolaze do izražaja.

3) Neprikosnovena odgajateljica

Čovjeka je najteže odgo-jiti. Na svijet dolazimo ne-moćni. Životinjama je po-trebno samo nekoliko dana da prohodaju, lete i same se hrane. Čovjek dolazi bez ičega, jedino je stvo-ren s duševnim sposobno-stima da se razvija, s urođe-nim instinktom za učenje... Dok se dijete načini pravim čovjekom, valja ga, dakle, odgojiti. Uloga odgoja pr-venstveno i prirodno je na-mijenjena majkama:

U kadune Asim-aginice,Dvije kćeri i četiri sina,Lijepo ih je majka odgojila...

Vijekovima su naše majke odgajale državnike, junake mača i pera, kojima se svijet divio, a domovi-na ponosila. Očit je dokaz privrženosti kur'anskom učenju i njegovoj doktrini. Ona je ta koja se i dovom obraća Allahu dž.š. mol-bom za svoju djecu:

Ona stara Bogu se molilaDa joj djeca dug umr imadu,Rahat budu, djecu izrađaju,Mušku djecu careve junake,Što će dinu hizmet učiniti;Žensku djecu, mlade pašinice,Što će rađat' sokolove sive...

Nastavit će se...

M U S L I M A N K A U B O Š N J A Č K O J N A R O D N O J P O E Z I J I

Od junaštva do sevdahaKnjigu uze Šahin-pašinica, / Pa pogleda knjizi niz jaziju, / Pašinica ilum naučila, /

Jer je ona soja gospodskoga...

Sanela KARIŠIK

U narodnim pjesmama opjevana je i njena nepokole-bljiva vjera u svim pravcima životnog strem-ljenja

AVGUST 2006.

Bosna se razbosnila, a Bošnjak se razbošnjio - bile su riječi bošnjačkih muhadžira koji su, poslije okupacije Bosne od strane Austrougarske, u ogro-mnom broju napušta-li Bosnu odlazeći prema današnjem Sandžaku, K o s o v u , R u m e l i j i (Makedoniji), Turskoj.Pročitavši ove riječi u literaturi i zapisima koji govore o tim kaharnim vaktovima naše bošnja-čke historije, pitao sam sâm sebe: otkud te rije-či razbosniti, razbo-šnjiti..., šta one znače, koju poruku nose...?Kad se otvori sehara bošnjačka, sehara sa kita-bima, tj. knjigama, i kad se po njima zehricu razgrne može se odgovor pronaći.U jeziku bosanskome postoji veći broj riječi koje počinju sa prepoznatlji-vim ras, raz. Evo nekoliko takvih riječi, lingvistički, etimološki prikazane:

rashòdžiti (bos.-tur.) < bos. izv. od hodža, v. - razriješiti od hodžanske službe;

- ràskahariti se (bos.-ar.) < bos. izv. od kahar, kahariti se, v. - ražalostiti se

- raskàlāšen, adj . (bos.-ar.) < bos. izv. od raskalašiti se, v. - razuzdanraskalášiti se (bos.-ar.) < bos. izv. od kalaš, v. razu-zdati se, postati raspoja-san

- raspàrčati (bos.-perz.) < bos. izv. od parče, v. - raskomadati

- raspèkmeziti se (bos.-tur.) < bos. izv. od pekmez, v. napraviti se bolestan, razlijepiti se.rastaksímiti (bos.-ar.) < bos. izv. od tur. taksim < ar. taqsīm ‘’razdijeliti’’ - razdijeliti

- rasteláliti (bos.-bos.) < bos. izv. od telal, v. -

razglasiti- razburmávati (bos.-

perz.) < bos. izv. od burma, v. - odvrtati

- raskomotiti se, posti-ći osjećaj udobnosti i spo-kojstva.

Kad se pogledaju zna-čenja riječi, na primjer: rasparčati – podijeli-ti na parčad, na komade rastaksimiti – razdijeliti r a s h o d ž i t i – p r e -s t a t i b i t i h o d ž a može se zaključiti kakvo značenje imaju i riječi razbosniti i razbošnjiti.Razbosniti – pokušati učiniti da Bosna ne bude

više Bosna, pokušati uči-niti da Bosna prestane biti Bosna, pokušati razdijeli-ti Bosnu, pokušati podi-jeliti Bosnu na parčad...Razbošnjiti – pokušati učiniti da Bošnjak više ne bude Bošnjak, da prestane biti Bošnjak, promijeni-ti Bošnjaka, „razdijeliti“ Bošnjaka...

Jasno je da se riječi-ma Bosna se razbosnila, u stvari, kaže da nekakve sile pokušavaju „na vrat“ Bosne nabaciti smrtnu omču pokušavajući učiniti da Bosna više ne bude ono što je bila, da Bosna prestane biti Bosnom

onakvom kakva je bila. Ali, kako, na koji način, od kad se pokušava Bosna „razbosniti“? Ko je sve nastojao Bosnu „razbosni-ti“? Zašto se to pokušavalo uraditi? U čijem je interesu bilo da „Bosnu razbosni“?Dževap, tj. odgovor na ova pitanja traži puno, puno pisanja, jer je nevje-rovatno veliki broj oblika, načina i primjera o tome ko je i kako pokušavao Bosnu „razbosniti“. U sva-kom slučaju pokušaji da se Bosna „razbosni“ nisu došli tek sa ovom zadnjom srpsko-hrvatskom agre-

sijom na nju 1992. god. „Razbošnjavanje“ Bosne i Bošnjaka počelo je aktivno prije više od dva vijeka. Ovom prilikom ću nave-sti samo jedan historijski dokument koji pokazuje kako je to rađeno, a to isto, na žalost, radi se i dan-danas, samo drugačijim sredstvima i metodama.U svojoj knjizi „Istorija Sarajeva i njegove okoli-ne od praistorije do 1878. god.“, na strani 223., autor Vladislav Skarić navodi ovaj historijski podatak:„U proljeće 1862. god. u Sarajevu je osnova-no Udruženje za name-

tanje srpskoga imena, a u jesen iste godine i Udruženje za nameta-nje hrvatskog imena...“ Kod tadašnjih vlasti ovo udruženje bilo je ragi-strovano kao Društvo za sakupljanje narodnih umotvorina. A onda je van Bosne, u današnjoj Dalmaciji, koja je kao i cijela Hrvatska tada bila u sklopu Austrougarske, tačnije u Drnišu, pro-nađen kaluđer Bogoljub (Teofil) Petranović i dove-den u Sarajevo, navodno na mjesto učitelja. Dovela ga je, instruirala i cijelo vri-

jeme plaćalia srpska vlada iz Beograda, direktno knez Mihailo Obrenović. Novak Kilibarda o Teofilu Petranoviću bilježi ovo: „Petranović je u Sarajevu bio na čelu odbora koji je imao cilj da se iskorje-njuje pogrdni naziv Vlasi, a da se populariše ime Srbin... Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, sjeća se 1906., u svojim Zapamćenjima, da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni... Vladislav Skarić, odličan poznavalac sarajevske

prošlosti, veli da je Teofil bio duša srpskog pokreta u Sarajevu i da je rukovo-dio srpskim odborom koji je imao ‘’revolucionarnih ciljeva’’… Svaki bosanski seljak kome je objašnje-na veličina Rusije mora da je osjećao ponos što je, kao Sloven, dio jednog moćnog naroda. Učitelj i jeromonah Teofil sačeki-vao je pazarnim danom seljake na sarajevskim prilazima i objašnjavao im šta su i ko su Srbija i Rusija. Morao je ubjedlji-vo djelovati kao čovjek na čiju je preporuku Rusija poslala novčanu pomoć od po pedeset dukata godišnje na dvadeset novih škola u Bosni… Pošto je propa-gandom pripremljen teren, prešao je Petranović 1868. godine na organizovanje ustaničkih četa. Iz spiska njegovih ‘’ustalaca’’, koji je dostavio srpskoj vladi, vidi se da je bio organi-zator širokih razmjera. Organizovao je čete u Osječanima, Glasincu, Jahorini, Kosatiću, Borku, Zagorju, Lovnici, Konjicu, L i j e v n u , D o b r u n u , Mileševi, Prijepolju i Pljevljima…, redovno je spremao izvještaje srpskoj vladi o svom radu i kre-tanju političkog barome-tra u Bosni. Kako to sam kaže, Petranović je ‘’juna-čke radnje spremio bio za srpstvo i Srbiju, kako prvi srpski top pukne na Drini da se čete na najpo-voljnijim tačkama nađu’’. (Novak Kilibarda – stu-dija ‘’Bogoljub Petranović kao sakupljač narodnih pjesama’’, koju je objavila Srpska akademija nauka i umetnosti u Zborniku istorije književnosti, knj. VIII za 1974. godinu). Na internetu ova studija se može pročitati na linku: www.rastko.org.yu

E G L E N B O Š N J A Č K I ( V )

Razbosniti, razbošnjiti..., pobosniti... Jasno je da se riječima Bosna se razbosnila, u stvari, kaže da nekakve sile pokušavaju „na vrat“ Bosnenabaciti smrtnu omču pokušavajući učiniti da Bosna više ne bude ono što je bila

Ferko ŠANTIĆ

Nastavit će se...

Stara bošnjačka kuća u Novom PazaruStara bošnjačka kuća u Novom Pazaru

AVLIJA 27

AVGUST 2006.

Muško obrezivanje je skraćivanje udne navlake na penisu u cilju poboljšanja higijene (taharah). Žensko obrezivanje uključuje ukla-njanje dijela klitorisa. Žen-sko obrezivanje (Female Genital Mutilation, FGM) jeste parcijalna ili totalna eliminacija spoljašnjih žen-skih genitalija iz kulturolo-ških ili neterapeutskih ralo-ga. FGM nije ekvivalent muškom obrezivanju kako to vjeruje veliki broj ljudi.

Iz FGM ne proizilaze nikakve terapeutske kori-sti. Naprotiv, ono može biti uzrok kratkotrajnim i dugotrajnim zdravstve-nim neprilikama, kao što je to slučaj sa zdravljem i životima 100–140 mili-ona djevojaka i žena u 28 zemalja Afrike, Bliskog Istoka, Azije. Primijećen je i rast ovakvih slučajeva među nekim zajednicama u SAD, Evropi, i Australiji2. FGM je nasilje nad integri-tetom tijela i digniteta žena i djevojaka. Osoba u kra-tkom roku propati i doži-vi veliki bol, postoperati-vni šok i veliko krvarenje, što sve može dovesti i do smrti. Dugotrajne poslje-dice uključuju menstrualne i urinarne probleme, kao i probleme vezane za bubre-žne infekcije, seksualnu fri-gidnost. Često ne izostaju psihološki problemi koji su posljedica svjesnosti o osa-kaćenom tijelu.

FGM je zabranjeno u Velikoj Britaniji članom o FGM iz 2003 godine3. Svaki stalni ili privreme-ni nastanjenik u Velikoj Britaniji uhvaćen u pra-kticiranju FGM, u zemlji ili inostranstvu, čak i kao saizvršilac, podliježe globi ili zatvoru do 12 godina, ili oboje. Kazna se primje-njuje bez obzira da li druga zemlja osuđuje FGM ili ne. Ima mnogo afričkih zema-lja u kojima je prošao zakon

protiv FGM, uključujući Keniju, Ganu, Togo i Obalu Slonovače. Stoga, svako ko to praktikuje, ili pak navodi nekoga na to, mogao bi se u ovim zemljama suočiti sa zatvorskom kaznom, glo-bom ili sa oboje.

Šta muslimani i islam kažu o FGM

Tipični razlozi koji se navode od strane sunijskih muslimana, tj. od većine, kada je u pitanju praksa FGM su:

- zaštita čednosti/nevi-nosti,

- smanjenje seksualne požude,

- jačanje plodnosti i mogućnosti rađanja.

Međutim, FGM ne može garantovati ništa od ovoga. Prije se može reći da FGM tipa 3, koji uključuje zatva-ranje uretralnog i vaginal-nog otvora ušivenom veli-kom (ili malom) usminom, ostavlja šupljinu u kojoj se sakuplja urin i menstrualna krv. Ovo uzrokuje infekcije kod djevojaka i žena i kom-plikuje rađanje ukoliko se preventivno ne reaguje. Ni za jedan oblik FGM nije dokazano da može smanjiti seksualnu želju ili promi-skuitet, ali isti može sprije-čiti spolni odnos, što može imati razarajući efekt na ženu u daljem životu.

Za muškarce i žene je rečeno da potiču od iste

duše, nafsun wahida (An-Nisaa’ 4:1), što ih, prema islamu, čini jednakim pred Bogom, a muškarci su zašti-tnici, qawwamun (An-Nisaa’ 4:34), žena. A Bog je naredio i jednima i drugima da budu skromni sa svojim pogledi-ma i da brakom čuvaju svoju čednost. Ovi ajeti dokazuju da je FGM u muslimanskim zajednicama nepotreban i da je svjesnost o Bogu (taqwa) ta koja muslimana i muli-manku drže daleko od neza-konitih seksualnih odnosa i loših pomisli, a ne sakaćenje bilo kog dijela njihovih geni-talija.

Dobro poznati kanad-sko-egipatski islamski uče-njak Dr. Džemal Bedevi koristi termin “žensko obrezivanje” u svom radu Jednakost spolova u islamu (1995). On upućuje na sli-jedeće tipove FGM:

1. tip I: uklanjanje samo navlake (kapice) klitorisa;

2. tip II: uklanjanje cije-log klitorisa (cliterodekto-mija) zajedno sa dijelom male usmine, što sve zaje-dno zašiveno ostavlja jedan otvor;

3. tip III: uklanjanje cijelog klitorisa, male usmi-ne i srednjeg dijela veli-ke usmine, kao i ušivanje obije strane vulve, što sve na kraju ostavlja jedan mali otvor. Ovo je pozanto kao “Faraonski postupak”.

Dr. Bedevi jasno tvrdi da druga i treća procedu-

ra nisu nikad ozakonje-ne ni podržane od strane Poslanika s.a.v.s. Čak, on je osudio iste kao sakaće-nje. On kaže da ništa ne opravdava sakaćenje geni-talnih organa. Zapravo, u islamu sakaćenje bilo koje vrste nije dozvoljeno, čak ni na bojnom polju. To se ne može opravdati, brutal-no je, nehumano i iskri-vljuje sliku o islamu. Dr. Bedevi nastavlja kako se žensko obrezivanje ne spo-minje u Kur’anu i da ga ni jedan hadis ne zahtijeva, ali postoje neke naznake za prihvatanje. “Obrezivanje

je vrijedan pohvale čin za muškarce (sunnah) i stvar časti (makrumah) za žene.” (Aš-Ševkani, Vol 1. p. 139). Bedevi objašnjava da ter-min makrumah, spomenut u hadisu, ne sadrži nikakvu vjersku obavezu, dodajući i to da je prema muhadisima ovaj hadis slab. Bedevi citi-ra hadis koji je autentičniji: Um Atijja El-Ensarijja pre-nosi: “Jedna žena iz Medine je prakticirala obrezivanje. Poslanik s.a.v.s. joj je rekao: Nemoj odstranjivati osim onoliko koliko je to dobro za ženu i poželjnije za nje-nog muža.” (Davud, 41:5-251); ili “Odstrani samo navlaku [spoljnji kožni nabor nad klitorisom, pre-pucij], ali ne dublje [sami klitoris], “jer će tako njeno lice (lice djevojke) biti sjaj-nije (zadovoljnije) i zado-voljnija svojim mužem.”

(Taberani, Vol. 2, 722).Ako je odstranjivanje

prepucija klitorisa, prema s p o m e n u t o m h a d i s u , dozvoljeno u islamu, to onda znači da je to u svrhu poboljšanja, a ne smanjenja seksualnog zadovoljstva! To je jasno iz riječi “jer će tako njeno lice (lice djevoj-ke) biti sjajnije (zadovolj-nije) i zadovoljnija svojim mužem” - što znači da na taj način oboje, i muž i žena, izvlače veće zadovoljstvo iz njihove intimnosti. Stoga, žensko obrezivanje stoji u direktnoj kontradikciji sa argumentima onih koji to čine u ime smanjenja kon-trole i reduciranja ženskog seksualnog apetita.

Opet, za one koji tvrde da je FGM tipa I sunet, Bedevi argumentuje da je Poslanik s.a.v.s. koristio taj termin samo kada je bilo riječi o muškom obreziva-nju. Žensko obrezivanje nije obaveza. Kao dodatak, Bedevi komentariše javni interes, al-masalih al-mur-sala, kao princip islamske jurisprudencije koji se kori-sti u svim sunijskim škola-ma. On zastupa opšti prin-cip nezlostavljanja čija je podklauzula sadd azzarai, zatvaranje vrata zlu. Ovo povlači prevenciju širenja zlih običaja i postupaka, čak i ako su oni teorijski halal, ali u praksi postaju haram.

Islamsko pravo na seksualno zadovoljenje u braku

Kur’an kaže: “... i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i sami-lost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Bizantinci, 21)

Gornji ajet opisuje ide-alni bračni odnos za musli-mane, a pravo je svakog muslimana i musliman-ke da pronađe svog para i postigne sve prednosti koje

K A K O I S L A M I N A U K A G L E D A J U N A F G M ?

Obrezivanje žena ?!U nekim zemljama je ova praksa zakonom zabranjena

Zehra AVALET1

Rasprostranjenost prakse obrezivanja žena u svijetuRasprostranjenost prakse obrezivanja žena u svijetu

ISLAMSKE TEME28

AVGUST 2006.

dolaze time. FGM, među-tim, ne dozvoljava ženi da uživa u polnom činu zbog:

- nedostatka osjeća(n)ja uslijed lišenosti potpunog i zdravog klitorisa i drugih spoljašnjih genitalija;

- retrospekcija FGM operacije na dan njenog vjenčanja;

- problema koji se odno-se na infibulacije kada je, u većini slučajeva, prve bra-čne noći muž otvara nekim predmetom poslije čega on može lakše penetrirati;

- zbog drugih problema pri pokušaju da se poveže sa svojim mužem, a usli-jed negativnog stava zbog njene seksualnosti;

- zbog nerazumijevanja njenog islamskog prava na seksualni užitak.

Zaključak

“Allah vam želi lahko-ću, a ne želi vam teško-ću,...” (El-Bekare, 185)

Islam je došao da donese radosne vijesti, ne loše, i da prosvijetli neznalice, a ne da ih ostavi u tami. Islam ne dozvoljava svojim sljedbe-nicima da namjerno naško-de sebi i drugima i žesto-ko štiti prava žena i djece - dvije najslabije kategorije u svakom društvu. “A naj-bolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Hadis prenose Tirmizi i Ibn Hibban).

Sve što možemo zaklju-čiti iz gore navedenog je da nisu svi oblici ženskog obrezivanja ili FGM islam-ski. Prije se može reći da su oni štetni i da je potre-bna potpuna zabrana da bi se sačuvalo zdravlje i bla-gostanje svih muslimanki širom svijeta.

Bilješke:1 Zehra Avalet je majka dvoje

djece koja radi za organizaciju Somali women’s refugee group u Zapadnom Londonu. Ona radi na jednom anti-FGM propagandnom materijalu nami j en j enom mus l imansk im zajednicama na Zapadu.

2 W H O Fe m a l e G e n i t a l Mutilation Fact Sheet

3 Local Authority Social Services Letter

4Bedevi Džemal: Jednakost polo-va u islamu

5Aš-Ševkani: Nayl al-Awtar, Bejrut, Daru’l-Džil, 1973.

6 Ta b e r a n i : C i t i r a n o u Albanijevom Silsilat al-Ahadith as–Sahiihah, Bejrut, El-Maktebu’l-Islami, 1983. Vol 2, Hadis No.: 722, pp. 353-358.

Postoje brojni hadi-si koji nagovještavaju da će Kur'an a.š. biti odnešen na kraju vremena. Među tim hadisima je i slijedeći: „Od Abdullaha ibn Mesu-da se prenosi da je Posla-nik s.a.v.s. rekao: - Doći će nešto što će jedne noći odnijeti Kur'an i neće ostati ni jedan ajet ni u Mushafu ni u srcu niti jedne osobe.“ (Ed-Darimi, br. 3209, hadis je sahih).

Ed-Darimi sa drugim lancem prenosi i hadis pod brojem 3207 u kojem Abdullah ibn Mesud pre-nosi od Božijeg Poslani-ka s.a.v.s. da je rekao: „Mnogo učite Kur'an prije nego bude odnijet.“ Asha-bi su upitali: „Ovi musha-fi će biti odnešeni! Šta je sa onim što bude sačuvano u srcima ljudi?“ On je rekao: „Nešto će doći jedne noći i ljudi će se ujutro probudi-ti bez njega (bez Kur’ana u srcu i sjećanju). Oni će za-boraviti riječi la ilahe ilal-lah i počet će da recituju džahilijetsku poeziju i ka-zivanja. To će se desiti kada protiv njih Riječ bude upo-tpunjena.“

Posljednja rečenica iz hadis-i-šerifa se odnosi na na ajet:

م� ل�ه� ا ن� ج� ر� ��خ� م� ي�ه ل� ع� �� و� �ل�ق� ع� ق� �� ان�و� م� �� لنا�� ك� ه� م� ل ك� ت�$ �% ن� �أل� �بة( م �,

* ��وق ن�و ات ن�ا ال� ي� ب آي�“I kad dođe vrijeme

da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.“ (En-Neml, 27:82)

O ovom ajetu Ibn Kesir u svom tefsiru kaže: „Ova životinja će se pojaviti u zadnjim trenucima, kada se ljudi potpuno iskvare i kada budu napustili nare-dbe Allaha dž.š. i promi-jenili istinsku vjeru. Allah dž.š. će im izvesti životinju iz zemlje. Kaže se da će se

to desiti u Meki ili drugom gradu i ona će im govori-ti o tome. Ibn Abbas, El-Hasan i El-Kutade su rekli – a isto se prenosi i od Alije ibn Ebu Taliba (radijalla-hu anhu) – „ona će im go-voriti,“ tj. obratit će im se. Ata el-Horasani je rekao – i to se prenosi od Alije r.a. – „ona će im se obratiti i reći će im da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.“ Posto-

je neke rezerve kada je ova interpretacija u pitanju, a Allah zna najbolje.

Prema jednoj tradiciji, Ibn Abbas r.a. je rekao da riječi م� ه� لم� znače „ona će ت�ك�ih ozlijediti“, a prema dru-gom izvješću on je rekao da to znači „da će učiniti i jedno i drugo (tj. i govo-riće im i ozlijediće ih)“. U ovome nema kontradikcija, a Allah zna najbolje.

Mnogi hadisi i izvješća govore o „životinji“ kao u ovom koji slijedi.

Prenosi se da je Hu-zejfe ibn Usejd el-Gifari

rekao: „Allahov Poslanik s.a.v.s. posmatrao nas je iz svoje sobe dok smo među-sobno razgovarali o pita-nju Sudnjeg dana pa kaže: - Sudnji dan neće nastu-piti dok ne budete vidjeli deset znakova njegovih i to: 1. Izlazak Sunca na za-padu, 2. Dim, 3. Životinju, 4. Izlazak Jedžudža i Me-džudža, 5. Izlazak Isaa a.s., sina Merjeminog, 6. Dedž-

džala i tri pomračenja 7. Pomračenje na zapadu, 8. Pomračenje na istoku, 9. Pomračenje na Arapskom poluostrvu i 10. Vatru. Ova vatra će izlaziti iz Adenske kotline, vodit će ili saku-pljati ljude dok budu noću spavali i ona će biti tamo gdje se oni u podne budu odmarali i ona će biti...“

Slijedeći hadis prenosi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre r.a. da je Alla-hov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Požurite sa obavljanjem svojih poslova prije nego što se desi slijedećih šest

stvari: izlazak Sunca na zapadu, dim, pojavljiva-nje Dedždžala i životinje, smrti i Kijametskog dana.“

Slijedeći dokaz da će Kur'an a.š. biti uznešen na kraju vakta nalazi se kod šejha Ibn Tejmije, koji je u svom Medžmu'u-l-Fetava (3/198) rekao: „Na kraju vremena, noću će nešto ući u mushafe i ljudska srca i neće ostaviti ni riječi u sr-cima ljudi, niti harfa u mu-shafima.“

Allah je objavio Kur'an kao vodilju čovječanstvu i On garantuje da će ga zašti-titi. Kur'an je vječna Posla-nikova s.a.v.s. mu'džiza koja je vodila i koja će voditi ljude svih generacija sve do kraja vremena, kada će pred sami Sudnji dan Allah uzeti duše svih vjernika. Tada neće biti više obavljanja na-maza, posta, davanja zeka-ta, niti odlaska na hadždž. Tada će Allah narediti da, slično Kur'anu, nestane i Ka'ba. Buhari u svom Sahi-hu bilježi da je Ebu Hurej-re r.a. prenio od Resulullaha s.a.b.s. da je rekao: „Ka'bu će uništiti Zu'l-Suvejkatejn iz Etiopije.“

Ovi zastrašujući pred-znaci Sudnjeg dana iskre-ne vjernike čine pažljivijim prema Allahovoj Knjizi i po-žuruju sa njenim učenjem, proučavanjem i pamćenjem, dok je još uvijek tu, među njima. Ovo je jedno od Po-slanikovih s.a.v.s. predska-zanja zbog kojih je upo-zorio muslimane: „Činje-njem dobrih djela predu-hitrite smutnje koje će biti kao dijelovi tamne noći, kada će čovjek osvanuti kao vjernik a omrknuti kao nevjernik, ili kada će uveče biti vjernik a ujutro postati nevjernik prodajući svoju vjeru za dunjalučke kori-sti.“ (prenosi Muslim)

P O Ž U R I T E S A U Č E N J E M K U R ' A N A D O K J E J O Š U V I J E K T U

Nestajanje Kur'an-i-Kerima„Od Abdullaha ibn Mesuda se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: - Doći će nešto što će jedne noći odnijeti Kur'an i neće ostati ni jedan ajet ni u Mushafu ni u srcu niti jedne osobe.“

DDruružite se s žite se s KKur'an-i ur'an-i KerimomKerimomdok ne bude kasnodok ne bude kasno

Preuzeto sa

WWW. ISLAMCITY.COM

ISLAMSKE TEME 29

AVGUST 2006.

Bit će od koristi da se spomenu neke druge stvari prije nego što se odgovori na ovo pitanje.

Prije svega, postoje ra-zličite vrste nevjerovanja, a one se izražavaju stanji-ma kao što su: lično uvjere-nje neke osobe, ponašanje prema vjerovanju i nevjero-vanju u sve ono što treba da se vjeruje.

Isto kao što se razliku-je onaj koji zbog svoje ne-marnosti i neobazrivosti ne vjeruje u temelje vjere od onoga koji ih ne prizna-je, također je i ovaj drugi u potpunosti drugačiji od onoga koji potpuno odbija te temelje i negira njihovo postojanje.

Ove slučajeve moguće je poredati drugačije na slije-deći način:

1) Nevjerovanje koje se rađa samo iz neopreznosti i nepridavanja nikakve va-žnosti, ne razmišljajući o postojanju svega onoga u šta treba vjerovati - to je posao, u većini, onih koji ne razmišljaju, budala ili onih jadnika koji su posta-li robovi svojih strasti i po-hlepe te onih čija je pamet na niskom nivou. U ime vjerovanja, ovakvim ljudi-ma nešto objasniti je jako teško, pa čak, možda, i ne-moguće. Ponašanjem ova-kvih osoba vlada imitiranje. Oni se kreću pod teškim uticajem masa, sa njima sjede i sa njima ustaju, tj. slijede samo većinu.

2) Oni koji ne prizna-ju osnove vjerovanja - bilo kojim uzrokom da to čine, tj. da se nalaze u takvoj si-tuaciji, oni su negatori i otpadnici od vjere. U sva-kom društvu uglavnom su ove osobe ''najnapuhanije'', jer se najviše ističu.

3) Oni koji smatraju ne-postojećim ono što je po-

trebno da se vjeruje. Takvih je, naspram ranijih perioda, danas mnogo više.

Ovu posljednju vrstu nevjernika moguće je podi-jeliti u dvije grupe, i to:

a) oni koji vjeruju samo u materiju i odbacuju mo-gućnost postojanja bilo kojeg metafizičkog doga-đaja, i

b) oni koji vjeruju u neke metafizičke i parapsi-hološke događaje.

Nevjerovanje je najoči-glednije svojstvo današnjeg čovjeka koji se uzoholio. U našem vijeku to je jedan od uzroka moralne propa-sti omladine.

Nevjerovanje je u po-tpunosti propast i osnovni stub i izvor anarhije. Mo-žemo kazati da je čovječan-stvo proživjelo najnesretni-je dane u periodima kada je bilo najviše nevjerovanja. Bezobraznici, tzv. ''gospoda renesanse'' i klošari Francu-ske revolucije, na nivou ci-jelog čovječanstva, prvi su predstavljali nevjerovanje i prvi su ga rasprostranili. Poslije toga, jedan tip za-ostalog i gnjevnog čovjeka izišao je u susret toj ideji i proglasio je "vjerom". I na kraju, kasnije je doveo u stanje da je u cijelom svije-tu postala šibica onih koji su potpaljivali vatru sumnje i smutnje.

Nevjerovanje , koje je danas već prihvaćeno i jasno shvaćeno kao filozo-fija klošara i ludaka, mi-slim da je tema koju treba više da obrade psihijatri nego sociolozi, ekonomisti ili bilo koji drugi naučni-ci. Da, kada se uporedi sta-nje današnjih generacija ne-vjernika sa stanjem tipova ludaka iz knjiga psihijatrije, nemoguće je ne dati pravo da ovako razmišljamo.

Međutim, to niti je moja tema niti ima direktne veze sa pitanjem koje je posta-

vljeno. Ali, radili smo na tome da, odgovarajući na pitanje, pokažemo da, kao što ima stepeni i različito-sti u vjerovanju, također ima stepeni i vrsta u nevje-rovanju, i to dijeleći nevje-rovanje na običan način i redoslijed, da dokažemo da svaka kazana riječ nije lijek za svakog nevjernika te da se različita nevjerovanja trebaju obraditi na različi-te načine. Time sam želio da privučem pažnju na to da je neophodno pozivati u

vjeru shodno stanju svakog nevjernika ponaosob.

Na osnovu toga, isto kao što ima različitosti među vrstama nevjerova-nja, također postoji veli-ka korist da se upotrijebe različite metode u poziva-nju u vjeru, opominjanju i ispravljanju. Da bi se zavr-šio ispravni poziv u vjeru i opomena, najprije treba procijeniti i odrediti u koju grupu od gore navedenih spada sagovornik i na taj način spriječiti neodgova-rajuće govore i greške. Ako bi se taj dio pozivanja u vjeru na taj način obradio, tj. na profesionalan način, kao što to čini ljekar sa pacijentom, onda bi se u određenoj mjeri odredilo šta i kako treba nevjerniku nešto objasniti. Ali, pored svega toga, mi ćemo nabro-

jati neke stvari za koje mi-slimo da su potrebne (za pozivanje u vjeru).

1) Neophodno je pro-cijeniti vrstu nevjerovanja kod sugovornika; da li on u potpunosti ne vjeruje, ili ne vjeruje samo u neke osno-vne dijelove vjere - da bi se dala važnost onoj temi o kojoj je potrebno govoriti i da bi se na nju zadržavalo, govoreći o njoj na najljepši način, da se ne bi gubilo vri-jeme sa nekim koji je zasli-jepio u zabludi ili sa nekim koga ništa ne zanima.

2) Znati kulturni nivo i socijalne poglede sagovor-nika i pričati mu jezikom i stilom kojeg on razumije - jako je važan faktor u tom pogledu.

Onome koji ima visok kulturni nivo obrazova-nja, kada govori neko ko je na nižem nivou i koji ima manje znanja, taj se uglavnom susreće sa nega-tivnim reakcijama. Naroči-to danas kada se kod mno-gih ljudi pojavio egoizam, a još ako nešto malo znaju, pričati im nešto o vjeri - ne-prihvatljivo je. Sa ovakvi-ma treba razgovarati onaj ko je na njihovom nivou na taj način što će govoriti ne dajući da se osjeti da njima nešto prebacuje, da bi se stiglo do cilja.

Također je važno govo-riti jezikom kojeg razumije sagovornik. Današnji nedo-staci u idejama vremenom su se odrazili na jezik i na kraju ga uništili toliko da se u granicama jedne zemlje jezik razlikuje da ne može da se kaže da generacije go-vore istim jezikom. Na pri-mjer, štampa i televizija tre-baju se ujediniti u jednom elementu koji će pozitivno raditi svoj posao na tom polju primjenjujući sistem "jedan jezik - jedan stil". Međutim, te jadne genera-cije propadaju i ne mogu

da se spasu od života za-tvorenog u grupe i stranke, jer oni koji su se predali ra-zličitim ideologijama i ra-zličitim grupama štampaju knjige po svojoj volji kao i novine i revije, onako kako njima odgovara. Različite terminologije i metodolo-gije otvaraju velike neizbje-žne provalije među genera-cijama...

Zbog toga, onaj koji želi da nekome nešto objasni, neophodno je da dobro procijeni koje će riječi i koju metodu koristiti i koliko je upoznat sa time. Inače, njegov govor dru-gome ličit će na razgovor između dva stranca koji ne poznaju jezik jedan dru-gog i koji se zbunjeno gle-daju, te mislim da neće biti od velike koristi. Naročito treba paziti da budu izvan-redno jasni cilj i termini koji će osvijetliti taj cilj kao i sama ideja.

3) Uslov je da dobro znamo ono što objašnja-vamo, prije nego budemo objašnjavali i da, čak, pri-premimo ubjedljive odgo-vore na pitanja koja se mogu pojaviti u vezi sa temom o kojoj ćemo go-voriti. U suprotnom, jedan mali propust, ili nevažna greška može sve upropa-stiti.

U tom slučaju, veličan-stvene istine, koje će se zbog našeg neznanja i ne-upućenosti prikazati blije-do, u očima našeg sugovor-nika će se smanjiti, izgubiti svoju vrijednost i nestati. Poslije toga to će utica-ti da drugačije gleda i na ostale sastanke i govore te vrste. Po mome mišljenju, ta suprotna strana radit će na tome da više nikada ne dođe u takvu poziciju.

Osobi koja bude uzrok ovakvom stanju, koliko god bila dobronamjerna, greška se smatra velikom.

O N E V J E R O V A N J U I K O M U N I K A C I J I S A O N I M A K O J I N E V J E R U J U

Šta najprije treba objasniti čovjeku koji ne vjeruje

M. Fethullah GÜLEN

Nevjerovanje je najočiglednije svojstvo dana-šnjeg čovjeka koji se uzoholio. U našem vijeku to je jedan od uzroka moralne propasti omladine.

ISLAMSKE TEME30

AVGUST 2006.

Ko zna koliko danas ima omladine koja je završila u nevjerništvu samo zbog takvih ''polovnih'' poziva-ča u vjeru! Stari su govori-li: "Pola hodža uzima vjeru, a pola doktora dušu." Po pravilu, šteta polupozivača u vjeru biva uzrokom uni-štenja i propasti dužeg i vječnog života na drugom svijetu.

4) Prilikom objašnjava-nja vjere ne treba uopšte koristiti metodu dijalekti-ke i nagovaranja. Ova me-toda, koja pokreće egoizam kod pojedinaca, u isto vri-jeme je i bez rezultata. Pro-širiti u jednom srcu svje-tlost vjerovanja, vezano je za stalni odnos sa Bićem koje će stvoriti to vjero-vanje. Ako se ne uraču-na Njegovo zadovoljstvo i Njegova pomoć, uporne ra-sprave i debate, koje izvode nemarni, iako će ušutkati protivnika, ne mogu dati efekta. A još ako se od ra-nije zna da postoji teren za jednu takvu raspravu i ako se tamo odlazi pripre-mljeno i sa visokim tenzija-ma, onda takve osobe, prije nego što sjednu kao sugo-vornici, sa ljutnjom sjedaju kao protivnici i takvi usta-ju. Kada se razilaze, one duše koje nisu ubijeđene tim govorom, razilaze se sa idejom da pronađu odgo-vor na ono o čemu se govo-rilo. Poslije toga, poznato je šta se događa... Pozvat će svoje prijatelje, pregledati knjige i na još hiljade nači-na će raditi na tome da pro-nađu odgovor na onaj pro-blem kojeg smo mislili rije-šiti u glavi dotične osobe. A to će ih jedan stepen više odvesti u nevjerništvo i dat će se povod suprotnom sta-nju koje je taj pozivač želio učiniti.

5) Prilikom govora treba se obraćati duši sugovor-nika. Svaka riječ treba da započne i da se završi sa iskrenošću i ljubavlju. Bilo kakva grubost prema sugo-vorniku i njegovim idejama može u potpunosti uništi-ti uticaj onoga što želimo objasniti i naljutit će našeg sagovornika.

Onaj koji poziva u vjeru je tako istinski junak i pravi drug, on je poput blagog ljekara koji želi izliječi-ti svoga pacijenta, koji trči

oko njega, sluša ga i u svo-joj savjesti osjeća njego-ve duševne bolove. Glas i riječ u ovakvom shvatanju postaju duhovna muzika i poput slatke Zemzem-vode - ako počne teći ka njego-voj duši, možemo biti si-gurni da ćemo je osvojiti.

Čak i prema mimici i pokretima našeg sagovor-nika treba biti pažljiv, sami sebe trebamo udesiti tako da ne ponavljamo ono što mu dosađuje i što je nepo-

dnošljivo.Ovdje se ni po koju ci-

jenu ne smije zaboraviti sli-jedeće. Kada se bude odva-jao od nas, naš sagovornik ponijet će sa sobom naše ponašanje koje je slika naše iskrenosti, naše poglede koji se smiješe, našu iskre-nost i vjerovanje koje teče iz cijeloga tijela i to nika-da neće zaboraviti. Još ako tome dodamo da će imati volje da se vidi sa nama i po drugi put, onda računajmo da smo objasnili veliki dio onoga što je bilo potrebno objasniti.

6) Pogrešne ideje sago-vornika i neumjesni govor ne treba kritikovati na način kojim bismo dirnuli u nje-gov ponos. Naročito pred drugima nikako ne smije-mo koristiti one izraze koji bi ga ponizili. Ako je cilj da unesemo nešto u nje-govo srce, onda po potre-

bi treba da se u to ime po-gazi i polomi naša oholost. Pored svega toga, suprotnu stranu doticati "u vene i krv" i navesti je da prihvati nešto - potpuno je nemo-guće. Suprotno tome, svaki naš udarac udaljavat će ga od nas i od naših ideja.

7) Ponekad je uticajni-je od hiljadu savjeta upo-znati jednog nevjernika sa drugovima koji imaju jako vjerovanje, čija je unutra-šnjost svijetla i čije je pona-

šanje ispravno. Međutim, ovaj način ne prolazi kod svakog nevjernika. S tim u vezi, onaj koji poziva u vjeru manje-više treba da upozna svoga "učenika" i prema njegovom stanju da određuje i sprovodi odgo-varajuće metode.

8) Suprotno tome, ni-kako ga ne treba upozna-vati sa onim koji je neo-zbiljan u svom ponašanju, nestabilan u svojim ideja-ma i čije je okretanje prema Stvoriteljevim naredba-ma i miru slabo. Naročito treba spriječiti upoznava-nje i druženje sa onima koji se predstavljaju pobožnim i znanim, a lišeni su ljubavi prema ibadetu i čiji su osje-ćaj i misao mutni.

9) Sagovornika treba na određenom mjestu sasluša-ti i dati mu priliku da i on nešto kaže. Shvatajući da je i on čovjek, treba ga cijeni-

ti i tolerantno se ponašati prema njegovim idejama.

Žestina vjerovanja kod jedne osobe, što je više okrenuta prema unutra-šnjem dijelu te osobe, više se usavršava i čini cijenjenom. Njeno ispoljavanje vani, a naročito prema onima koji ništa ne znaju, ne koristi ni za šta drugo već da se onaj koji je spram nas izgubi i da mu se da osjećaj za mržnju prema nama.

Tačno je da slušanje za-

lutalih i nepriznatih ideja otvara ranu u duši i kvari naše čiste misli. Međutim, ako ćemo jedno srce osvo-jiti žrtvujući se u toj vrsti mučenja, onda trebamo čvrsto stegnuti zube i str-piti se.

Inače, ako mu ne bismo dali pravo na iskazivanje njegovih ideja i na govor, a samo mi da govorimo, pa makar se i svo to mje-sto ispunilo našim duhom, ništa neće ući u glavu našeg sagovornika. Koliko ima takvih koji su na taj način omrznuti, koji kao da nose vodu probijenom kofom. Pored truda, koji je veli-ki poput zemaljske kugle, ipak nisu mogli uticati ni kod jedne osobe da ona bude ustrajna na Pravom putu.

Neka su prokleti oni koji boluju od "govora" i koji su siromašni od lju-

baznosti da daju riječ dru-gome!

10) Korisno je da se kaže da u onome što objašnjava osoba nije sama, već da su od davnina pa do danas mnogi isto tako razmišlja-li. Svakako treba objasni-ti da danas, naspram je-dnog ili dvojice nevjernika, ima mnogo onih učenjaka koji vjeruju ispravno. A to treba objasniti dajući pri-mjere, a ne nedokazanim riječima.

11) U okviru svega toga, bez imalo sumnje, prvo što trebamo objašnjavati jesu dva sastavna dijela Kelime-i-tevhida (šehadeta). Me-đutim, ako se osjeti da je osoba sa srca povjerovala, tako što je sticala znanje i dokaze ranije ili u datom trenutku, onda se može preći na druge teme.

Dok pozivač svoje srce čvrsto ne poveže sa vje-rovanjem, treba se čuva-ti onih tema koje jedan nevjernik odmah može sa hrabrošću da kritikuje.

U zaključku možemo kazati, pošto se procijeni stanje jednog nevjernika u okviru spomenutih načina, na prvom stepenu je po-trebno govoriti o temelji-ma vjerovanja. Nakon što se osjeti da je u njima duša postala mirna i spokojna (tj. potpuno povjerovala), rađa se prilika i mogućnost objašnjavanja ostalih dije-lova vjere. Suprotno tome, ako se bude radilo kao što neki danas rade, na način "konju meso, a psu travu", ili poput konobara koji ne zna način redanja jela, nego najprije na sofru pri-nosi kompot, onda, koliko god da nam se svidi takvo predstavljanje vjere, ono će negativno uticati na sa-govornika.

Ovaj članak posveću-jemo "vojsci čestitosti i nauke", koja je uzela na sebe dužnost da spasi naše ugrožene nove generacije, koje se prilikom svakog pokreta vrtloga nevjerniš-tva približavaju jami smrti i koje su žedne vjerskih osjećaja i ideja.

Prıjevod:

Mr. Sead IBRIĆ

Nevjerovanje koje se rađa samo iz neopreznosti i nepridavanja nika-kve važnosti, ne razmišljajući o postojanju svega onoga u šta treba vjerovati - to je posao, u većini, onih koji ne razmišljaju ili onih jadnika koji su postali robovi svojih strasti i pohlepe te onih čija je pamet na niskom nivou. U ime vjerovanja, ovakvim ljudima nešto objasniti je jako teško, pa čak, možda, i nemoguće. Ponašanjem ovakvih osoba vlada imitiranje. Oni se kreću pod teškim uticajem masa, sa njima sjede i sa njima ustaju, tj. slijede samo većinu.

ISLAMSKE TEME 31

AVGUST 2006.ISLAMSKA ET IKA32

Svak i j e mus l iman dužan naučiti zakone i uče-nja Šerijata koji se odnose na njegov život. Osno-vno je pravilo da svaku vjersku duž nost prati i dužnost učenja o zahtje-vima te dužnosti. Prema tome, naša je dužnost da naučimo učenje Šerijata o namazu, postu, hadž-džu i zekatu. Za jednog poslovnog čovjeka vjer-ska je duž nost da nauči učenja islama o ekonomiji i halal i haram poslo va nju; za osobu koja namjerava da uđe u brak vjerska je dužnost da nauči učenja islama o braku i bračnim pravima i obavezama itd.

Islam je upotpunjen sistem tako da je grijeh dijeliti njegove ciljeve na djelovanje na društvo i poje dinca, ili na djela naših ruku ili našeg srca. Ipak, iako je Poslanik s.a.v.s. rekao da je “došao samo da bi usavršio ćud ljudi”, u današnjoj islam-skoj l i teraturi posto-ji iznenađujuća šupljina kada je ova tematika u pitanju i kojoj se baš zbog toga danas nameće ime i pridjevak duhovnosti, iako je to neodvojiv dio din-i islama.

Dakle, danas se često izostavlja spominjanje nužnosti toga da musli-man mora naučiti i nešto o prirodi i oblicima loše ćudi (oholost, loša huja, zavist, zloba,…) kako bi ih mogao izbjeći, ali i lijepog edeba kako bi ga mogao kod sebe izgradi-ti (poniznost, strpljivost, zahva lnost ,…). Nema nimalo sumnje u ozbiljnost pitanja izgrađivanja edeba, jer u isto vrijeme dok zapo-vijeda o namazu i zekatu, Kur’an zapovijeda zahval-nost i ljubav prema Alla-hu, a zabranjuje zlo oholo-sti i uobraženosti. Slično, u hadiskim zbirkama, uz poglavlja o ibadetu, poslo-vanju i trgovini, braku i razvodu, mogu se naći i poglavlja o razmjetništvu, oholosti, ahlaku i sl. Ove naredbe su toliko važne da su povezane i sa spomenu-tim spoljašnjim djelima.

Razmišljanjem se lako

može doći do zaključka da su sva spoljašnja djela namijenjena reformaci-ji našeg srca. To je osnov uspjeha na Ahiretu, dok je odvođenje srca na stranpu-ticu uzrok potpune propa-sti. Povod dolaska islama je postizanje Božijeg zado-voljstva svakog pojedinca, a

njegova metoda je potpuna pokornost naredbama Šeri-jata. Tehzib-i ahlak (kiće-nje našeg karaktera) ima za namjeru da ukrasi srce uzvišenim svojstvima kaja-nja, istrajnosti, trpeljivo-sti, zahvalnosti, takvaluka, uzdanja, uzdržljivosti, tev-hida, povjerljivosti, ljubavi, iskrenosti, istino ljubi vosti, razmišljanja...

U isto vrijeme on cilja na čišćenje srca od niskih životinjskih osobina kao što su samo ljubivost, pohle-pa, pohota, prljav jezik, huja, pakost, zavist, ljubav prema dunjaluku, ljubav

prema dobrom glasu, škrta-renje, lakomost, šepurenje, uobraženost, prepredenost itd.

ZikrSvi ibadeti su usred-

sređeni na čišćenje srca, pa samim tim i na usa-vršavanje ahlaka i edeba.

Ipak, osjećali smo veliku potrebu na ovom mjestu istaći važnost zikra (sje-ćanje, izgovaranje Boži-jih imena i razmišljanje o Njemu, prizivanje Allaha, slavljenje Božijeg imena), koji je sam po sebi izvor snage za vjernika. PRVO: u srcima ima grubosti i kru-tosti koje se mogu očisti-ti samo zikrom. Kelime-i šehadet, salavati, tespih (subhanallah) , tahmid (elhamdulillah) i tekbir (Allahu ekber) su neki od oblika zikra Allahu. Izgo-varati ih jeste zikr jezikom. Razum jeti i razmišljati o

njima jeste zikr srcem. Oba oblika su krajnje poželjna i jedan drugog učvršćuju. Ponavljanje jezikom urezu-je riječi u srce. Razumije-vanje i razmišljanje unosi život u izgovorene riječi. Sve zajedno pomaže nam da kroz životni put naše oči držimo budnim u pravcu

cilja; pomaže nam da una-prijedimo i ojačamo našu vezu sa Allahom koja će nam osigurati mir u srcu i zaštititi nas od zlih iskuše-nja. Nadati se je da osoba koja se uvijek sjeća svog susreta sa Allahom neće biti razočarana kada vrije-me za to dođe.

DRUGO: prema jednom hadis-i kudsiju Allah kaže: “Ja sam sa svojim robom sve dok Me se sjeća.” To je razlog postojanja razlike između drugih činova iba-deta i zikra. Od nas se ne traži da se ibadetu previše predajemo, pa smo čak i

opomenuti da se u tako nešto ne upuštamo. Ali, od nas se traži da zikr činimo obilato, što više, držeći tako naše srce i naš jezik upo-slenim u tom sjećanju svo vrijeme. Mi jednostavno ne možemo u tome pretjerati. Allah podstiče vjernike da čiste svoje duše zikrom i namazom: “Spašen je onaj koji je očisti i spominje ime svoga Gospodara i klanja.” (El-E’ala, 14-15) Poslanik Muhammed s.a.v.s. je rekao: “Oni koji uđu u Džennet neće ni zbog čega zažali-ti što su učinili u ovome životu, osim zbog trenu-taka koje su proveli a da se nisu sjećali Allaha.” No i pored svega spomenutog, teško da postoji ibadet koji se, radi ispunjenja same svrhe dolaska islama, toliko traži od nas, a da se manje praktikuje kod muslimana. Dovoljno je pogledati svo-jevoljno i vrlo često bespo-trebno izostavljanje zikra poslije obavljenog namaza, što predstavlja neki mini-mum, pa da se stekne uvid u nipodaštavanje ovog suštinski važnog ibadeta.

Učitelj

Da bi se utvrdile i izlije-čile bolesti srca potreban je, kao i za svaku drugu bolest, liječnik ili učitelj koji će nas naučiti da se klonimo stvari od kojih bi se mogli razbo-ljeti. Muhammed s.a.v.s. je bio savršeni liječnik i uči-telj koji je shodno priro-di svakog čovjeka davao i prikladan lijek (poznato je da je Poslanik s.a.v.s. davao različite savjete ashabima na njihove upite šta da čine da bi postigli Džennet). Nažalost, danas se često može naići na uvjerenja da je učitelj potreban za sve manje važne stvari osim za čišćenje srca i da se o tome može naučiti iz knjiga i bez živog primjera. No, kako je i sam Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao, njegovi su nasljednici oni učeni. Kara-kteristike dobrog učitelja su:

- on posjeduje potrebna vjerska znanja;

- njegova vjera, navike i praksa su u skladu sa Šerija-tom;

- on ne žudi za ovosvjet-skim bogatstvom;

Edeb, ya Allah“…Uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj koje je na stranputicu odvodi!”

Halid BAIG

Edeb, ya Allah

AVGUST 2006. ISLAMSKA ET IKA 33

- on je i sam proveo svoje vrijeme učeći od isto tako dobrog učitelja;

- drugi dobri učitelji njego-vog vakta imaju lijepo mišlje-nje o njemu;

- njegovi poštovaoci su uglavnom iz reda ljudi koji su dobri poznavaoci vjere;

- najveći broj njegovih slje-dbenika slijedi Šerijat;

- on iskreno teorijski i pra-ktično podučava moralu svoje sljedbenike;

- onaj ko je u njegovom društvu osjeća kod sebe kako mu ljubav prema dunjaluku opada, a ljubav prema Allahu raste;

- i on sam redovno obavlja zikr.

Kada se nađe pravi uči-telj koji može voditi ka putu očišćenja, tada se čini bejat (zavjet na vjernost) kojim se uspostavlja dvo-struka obaveza: učitelj se zavjetuje da će učenika voditi u svjetlu Šerijata, a učenik se zavjetuje na sli-jeđenje. Tada učitelj svom učeniku daje početna uput-stva koja uključuju sljede-će:

- kajanje zbog svih prošlih grijeha i preduzimanje kora-ka za popravljanje, npr. ako je namaz propuštan do sada, počeće se sa nadoknadom;

- ako postoji bilo kakva neispunjena finansijska oba-veza prema drugoj osobi, naparavit će se plan da se ona izvrši;

- čuvat će se oči, uši i jezik;

- redovno će se činiti zikr; - započet će se dnevni

samoobračun prije odlaska na spavanje, sagledavanje svih dobrih i loših djela učinje-nih tokom dana, kajanje zbog loših i zahvaljivanje Allahu zbog dobrih;

- obavljanje murakabe-mevta (razmišljanje o smrti) svake noći pred počinak, zamišljanje u sebi da je nastu-pila smrt, razmišljanje o smr-tnom bolu, o pitanjima koja će se postavljati u grobu, o ravnici na kojoj ćemo se naći kada budemo proživljeni, o obračunu naših djela, o prisu-stvu Allahovog suda…, sve to pomaže omekšavanju srca i prekidu sklonosti da se počini grijeh;

- unapređivanje skromno-

sti i poniznosti, čak i ako vidimo drugu osobu kako čini najgore poroke ne smijemo je prezirati, niti umisliti da smo bolji od nje, jer velika je šansa da takav počinilac grijeha pribjegne iskrenom pokajanju, a da u isto vrijeme onaj koji je prezreo grješnika bude naveden u zamku nefsa i šejtana, jer niko zasigurno ne zna ništa o konačnosti drugo-ga, niko, dakle, nema osnove za preziranje drugoga.

Suština

Suštinska ideja tehzib-i ahlaka je da naše prirodne mogućnosti dovede u sta-nje ravnoteže. Tri osnovne sposobnosti su: srdžba, čežnja i intelekt.

SRDŽBA : Kada je u ravnoteži, ona rezultira hrabrošću, srčanošću, trpe-ljivošću, postojanošću, spo-sobnošću da se huja obuzda i dostojanstvom. Suprotno tome, kada ravnoteža ne postoji, srdžba rezultira naglošću, brzopletošću, ohološću, uobraženošću i nesposobnošću da se ona suzbije. Nedostatak dovo-di do kukavičluka, gubitka časti i osjećaja inferiornosti i slabosti.

ČE Ž N JA : Ravnoteža nam ovdje donosi čednost, velikodušnost, plemeni-tost, pristojnost, strplji-vost i zadovoljstvo. Njen višak vodi pohlepi i pohoti. Ishod drugog ekstrema je zatucanost, impotencija,...

I N T E L E K T : N j e g o -va ravnoteža čovjeka čini mudrim, oštroumnim i posjednikom velike proni-cljivosti. Višak ovdje čini da se postane prevarenim i prevarantom. Iz njego-vog nedostatka proizilazi neznanje i glupost sa poslje-dicama koje takvu osobu brzo dovode u zabludu.

Za neku osobu će se reći da je lijepog sireta (kara-ktera) jedino ako su nabro-jane sposobnosti izbalan-sirane. Unutrašnja ljepota kod ljudi varira baš kao što je slučaj i sa spoljašnjom ljepotom. Posjednik najlje-pšeg sireta je bio Poslanik Muhammed s.a.v.s. Ljepota našeg sireta zavisi od toga koliko je bliska njegovom siretu.

Šejhu-l-islam Ibnu Tej-mijje rhm. je već postavio koplja i oštrice na putu ot-krivanja postupaka onih koji se bave nepravednim govo-rom o drugim ljudima, pa kaže: "Ima ljudi koji se bave gibetom i ogovaranjem kako bi ugodili svojim sjeldžija-ma, drugovima ili rodbini, i pored toga što vrlo dobro znaju da je osoba koja se ogovara čista od onoga što se o njoj priča, ili je pri njoj samo dio onoga što se priča, ali smatraju da će se raspu-

stiti sjelo, ili će se steći loš dojam o njima ako im budu negirali takvo postupanje, ili da će ga napustiti. Na ugađa-nje njima gledaju kao na lijep suživot i druženje. Nekada se naljute na nekoga, pa se i on isto tako naljuti na njega – zbog njih!?

Neko se profesionalizo-vao u gibetu i ogovaranju ljudi, i to na raznorazne na-čine. Nekada se to zaodjene vjerom i dobrom, govoreći: ''Nemam običaj da govorim o drugima osim po hajru i ne volim ogovaranje i laži, ali vas želim samo obavije-stiti o nekim njegovim po-stupcima'', pa kaže: ''Tako mi Allaha, ta osoba je mi-skin'', ili: ''Ta osoba je dobra, samo da nije toga i toga.'' Možda će reći: ''Prođite nas

se od njega, Allah da opro-sti i nama i njemu'' – imaju-ći za cilj ponižavanje date osobe, vareći ga (svojim že-lucima)!

Gibete i ogovaraju ljude pod plaštom vjere i dobra – misleći da će tako prevari-ti Allaha, kao što time vara-ju ljude. Naišli smo na veli-ki broj ovakvih, i njima sli-čnih, ljudi!

Neko od njih licemjerno spominje drugog, kako bi time uzdigao sebe, pa kaže: ''Kako ne proučih juče u namazu dovu protiv toga i toga, jer su mi stigle svaka-

kve informacije od njega'', kako bi time uzdigao sebe, a oborio spomenutog u očima onih koji se za njime povode, ili će reći: ''Ta osoba je glupa, ništa ne razumi-je'' – htjevši time da pohvali sebe i da drugima da do zna-nja kako je učen, te da je on bolji od njega!?

Nekoga zavist tjera na ogovaranje, pa time spaja između dva ogavna postu-pka: gibeta i haseda! Ako bude prisiljen određenu osobu pohvaliti, maksimal-no će nastojati da ga unizi i da sve to zaodjene vjerom i dobrotom, ili da ga zaodje-ne zavišću, grijehom i lošim govorom, kako bi, navodno, nešto odstranio od njega.

Neko iznosi gibet i ogo-varanje kroz ismijavanje i

igru, zasmijavajući ostale potcjenjivanjem nekog čo-vjeka, ili njegovim imitira-njem, maksimalno ga poni-žavajući!

Neko gibeti i ogovara druge ljude putem čuđenja, govoreći: ''Začudio sam se od te i te osobe, kako da ne uradi to i to'', ili: ''Zabeze-knuo sam se od te i te osobe, kako da uradi to i to'' – spo-minjući mu ime prilikom izražavanja svog čuđenja.

Neko gibeti i ogovara druge ljude putem izjavlji-vanja žalosti i tuge, govo-reći: ''Jadnik, ožalostilo me

to što mu se desilo'' – daju-ći do znanja onome koji ga sluša da ga žali i sažaljeva, ali je stvar obrnuta jer mu je srce puno i sretno što mu se to dogodilo i kada bi mogao još više bi mu nadodao nego što ga je snašlo, a možda će ga na taj način spominja-ti kod njegovih neprijatelja kako bi se sladili onim što ga je zadesilo!

Pored navedenog, posto-je još mnoge druge bole-sti srca zasnovane na vara-nju Allaha dž.š. i Njegovih stvorenja!

Neko gibet i ogovara-nje ljudi ispoljava putem sr-džbe ili negiranja zla, služe-ći se raznoraznim riječima pri svemu tome, ali mu je cilj i namjera nešto sasvim drugo, vallahul-muste'an!"

O G O V A R A N J E J E Č E S T A P O J A V A U O V O J S R E D I N I

Nešto više o gibetuČuđenje, žaljenje i ogovaranje pod plaštom vjere

Džamija u Džamija u BBahrejnuahrejnu

Sead JASAVIĆ

AVGUST 2006.

Ima i drugih relacija koje bi se mogle pronaći u Haj-jamovom spektru. “Ato-mističku” školu mišljenja, koja je cvjetala u islamu nakon četvrtog/desetog vi-jeka i koja bi se iz zapa-dnjačke perspektive mogla smatrati naučnom, on uop-šte ne cijeni za takvu, već je smatra dijelom teologi-je iz razloga što su eš'ari-je, koji su je predstavljali, bile tačno ona vrsta “te-ologa” koje je on opisao. U spisima sljedbenika ove škole, naročito kod Al-Ba-killama, koji se može sma-trati njihovim istaknutim “filosofom Prirode”, stal-nost vanjskih formi je pre-kinuta jednom “atomisti-čkom” doktrinom vremena i prostora, ali i odbijanjem aristotelovskog poimanja uzročnosti. Za eš'arije (kao i za sufije) svijet se ništi i ponovo stvara svakog časa. Uzrok svakog događaja je Stvoritelj, a ne ograničen i stvoren posrednik. Kamen će pasti jer Bog tako želi, a ne zbog prirode kamena ili zato što je pokrenut vanj-skom silom. Ono što se ja-vlja kao “prirodni zakon,” tj. kao uniformnost niza uzroka i posljedica, jeste samo stvar naviknutog ra-zmišljanja određenog vo-ljom Boga i od strane Njega datim statusom “za-kona”. Čuda, koja naizgled odstupaju od očigledne je-dnolikosti prirodnih poja-va, samo su suprotstavlja-nje “navici” Prirode. Arap-ska riječ za natprirodan događaj i bukvalno znači rezultat “raskida sa ustalje-nim”. Ovdje se suočavamo sa striktnom “konsekven-tnošću”, koja svoju para-lelu ima u zapadnjačkoj misli sedamnaestog vijeka. Od Descartesa do okazi-onalista, razvoj predstavlja čudne sličnosti.

U drugoj grupi na Haj-jamovoj listi, među “filo-

sofima i učenim ljudima”, možemo na jednom mjestu pronaći sva poznata imena islamske nauke. Međutim, postoji oštra razlika izme-đu dvije škole “filosofske” misli, od kojih obje tvrde da su učenici Grka. Prva je peripatetička škola čije su doktrine kombinacija ideja Aristotela i nekih neopla-tonista. Predstavnik ove škole koji je bio najbliži Aristotelu jeste Averroes koji je, paradoksalno, imao manje uticaja na islamski nego na krišćanski svijet te bi se trebao proučavati više

kao veliki predstavnik za-padne filosofije nego kao integralni dio islamskog intelektualnog života.

Nauka Prirode koja je razvijana u peripatetičkoj školi je prvenstveno silo-gistička: traži se određe-no mjesto svakom biću u ogromnom sistemu zasno-vanom na Aristotelovoj filosofiji. Najbolji odraz doktrina ove škole se javlja u Avicenninim ranim spi-sima. Knjiga ozdravljenja je najiscrpnija enciklope-dija znanja koju je ikad na-pisao jedan čovjek i nesu-mnjivo najuticajniji peripa-tetički rad u islamu. Druga islamska škola koja je tvr-dila da slijedi Grke bila je mnogo naklonjenija pita-goro-platonstitičkom nego aristotelovskom predanju. Ova škola, koja će kasnije biti prozvana iluminatisti-

čkom (išraqi), tj. prosvje-titeljskom, tvrdi da njene doktrine potiču ne samo od pitagorejaca i njihovih sljedbenika, već i od dre-vnih poslanika hermetičke tradicije, pa čak i od anti-čkih zoroastrijanskih mu-draca. Simbolički Avicen-nini radovi, kakav je Hayy ibn Yaqzan, jesu rane ek-spresije ove škole. Najve-ći iluminatistički filosof je, međutim, Suhraverdi koji je svoj simbolizam izvlačio iz mnogih već spomenu-tih izvora. Nauke o Priro-di, kao i sama matematika,

kojima su se bavile neke pristalice ove škole, prven-stveno su simboličke i u velikoj su mjeri slične pi-sanju nekih neoplatonista. Priroda, prema piscima ove škole, jeste kosmička kri-pta iz čijih granica oni mo-raju tražiti izlaz, a na njene fenomene gledaju kao na pojavne “znake” koji ih vode na putu prema kona-čnoj “iluminaciji”. Mnogi su iluminatisti, naročito oni kasniji, isto tako bili i sufije koji su koristili emi-nentni jezik za opis puta sufije prema spoznaji, a koji je svojstven iluminati-stičkim filosofima. Mnogi pripadnici ove škole, i uop-šte učenjaci koje spominje Hajjam, su isto tako bili i među grupama koje su kul-tivisale matematiku, astro-nomiju i medicinu, jer su ovi učenjaci imali intere-

sovanja za sve umjetno-sti i nauke i tako pomogli da se živim održe tradicije učenja u tim oblastima, što je integralni dio njihovog proučavanja filosofije.

Peripatetici su bili vrlo jaki tokom četvrtog/de-setog i petog/jedanaestog vijeka, ali je njihov uticaj kasnije počeo slabiti. Ilu-minatisti su, s druge stra-ne, osnažili nakon šestog/dvanaestog vijeka i Gaza-lijevog trijumfa. Oni su imali neprekinutu tradici-ju sve do današnjih dana, prvenstveno zbog metafi-

zičkog (nasuprot raciona-lističkom) naglašavanja u svojim doktrinama i isto tako zbog upotrebe njiho-vog jezika od strane nekih sufijskih učitelja. Jedan od glavnih pobornika ilumina-tističkih doktrina, onako kako je to tumačio safa-vidski mudrac Mulla Sadra, bio je Hadžil Mula Hadi Sabziveri, koji je umro u Perziji prije manje od je-dnog vijeka.

Ismailiti, o kojima Haj-jam nadalje govori, ogra-nak su šiitskog islama koji je svojevremeno bio vrlo snažan, ali isto tako i odi-grao važnu ulogu u razvoju umjetnosti i nauke. Ismai-litske doktrine su u osno-vi ezoteričke, budući da su zasnovane na brojčanom simbolizmu i simboličkom tumačenju “kosmičkog teksta”. Simbolička inter-

pretacija Kur'ana, koja je u šiitskom islamu, kao i u sufizmu, osnovna, napravi-la je osnovu simboličkom proučavanju Prirode. Osim toga, nauke poput alhemije i astrologije su se integrisa-le u njihove doktrine, pa su spisi poput Poslanica Ihva-nu's-Safa i brojnih teksto-va alhemičara Džabira ibn Hajjana izvršile ogroman uticaj na ovu grupu. Ra-zvoj onoga što se nazivalo “orijentalnim neo-pitago-rejstvom” se najpregledni-je može pronaći u ismai-litskim raspravama. Oni su bili veoma zainteresovani za nauku o Prirodi, pose-bno integrisanje ritmova i ciklusa Prirode sa ciklusi-ma historije i manifestaci-jama različitih poslanika i imama. Njihovi radovi o ovome spadaju među vo-dećim islamskim spisima o Prirodi.

Hajjam najzad spomi-nje sufije ili gnostike, tj. grupu kojoj i sam pripa-da. Može izgledati izne-nađujuće da je čovjek tako dobro upućen u umjetnosti i nauke svog vremena sma-trao sufijski “put proči-šćenja” najboljim načinom postizanja znanja. Njegov jezik u ovom pogledu, me-đutim, nije čisto teorijski, već skoro operativan: čisti i usredsređuje instrument opažanja (dušu) tako da može vidjeti stvarnost du-hovnog svijeta. Sam Ari-stotel, veliki racionalist, je-dnom je rekao da je “zna-nje u saglasnosti sa sta-njem znalca”. Primjenom “podesnog” stanja znanja, gnostik obezbjeđuje In-telektu njegovo mjesto u sebi odmah i neposredno. U tom smislu, Hajjamove riječi postaju jasnije kada ih gledamo u svjetlu dok-trine o kojoj ćemo kasnije više reći - doktrine o uni-verzalnom čovjeku, koji nije samo krajnji cilj duho-vnog života, već i arhetip univerzuma.

I S L A M S K A N A U K A I C I V I L I Z A C I J A ( V I )

Nauke o prirodiU peripatetičkom učenju traži se određeno mjesto svakom biću

Sejjid Husejn NASR

FELJTON34

Motiv sa džamije El-Azhar u KairuMotiv sa džamije El-Azhar u Kairu

AVGUST 2006. FELJTON 35

U onoj mjeri u kojoj je gnostik u stanju očistiti sebe od svoje individualističke i naročite prirode i tako se identifikovati sa univerzal-nim čovjekom unutar sebe, u istoj mjeri će moći da po-stigne znanje o načelima sve-mira, kao i Božanske stvar-nosti. Za gnostika, znanje o Prirodi je sekundarno u po-ređenju sa znanjem o Božan-skom principu; ipak, zbog prisnosti gnostika i svemira, Priroda igra pozitivnu ulogu u njegovom usmjeravanju prema krajnjem cilju. Feno-men Prirode postaje “tran-sparentan” za gnostika, tako da on u svakom događaju “vidi” arhetip. Simboli ma-terije – geometrijske forme i numerički kvantiteti, boje i uputstva – ovi i mnogi drugi takvi simboli su aspekti bića stvari. Oni se povećavaju u svojoj stvarnosti – stvarnosti nezavisnoj od ličnog ili indi-vidualog ukusa – u obimu u kojem gnostik raskida vezu između njega i svoje lične perspektive i ograničene egzistencije, a sebe identifi-kuje sa Bićem. Znanje o bilo čemu u svemiru za gnostika predstavlja konačno znanje o vezi između suštine tog posebnog bića i Božanskog intelekta i znanje o onto-loškom srodstvu tog bića i samog Bića.

Hajjamova klasifikacija nije u obzir uzela pisce od velikog značaja koji nisu sli-jedili nijednu posebnu školu. Isto tako ima mnogo islam-skih pisaca, hakima, uklju-čujući i samog Hajjama, koji su posjedovali znanje iz više disciplina, a kod njih mogu naći dva ili više nivoa iz nje-gove hijerarhije znanja. O nekima od ovih najistaknu-tijih ličnosti bit će riječi u sljedećem poglavlju. Onako kako je hijerarhija znanja u islamu tokom historije bila objedinjena metafizičkom vezom, umnogome poput vertikalne ose koja objedi-njuje horizontalna referen-tna polja, integracija ovih ra-znolikih viđenja ''odozgo'' je bila moguća. Naravno, historijski gledano, bilo je mnogo sukoba, a ponekad su svađe dovodile do nasi-lja ili čak i do smrti pisca. Takvi sukobi nisu bili, me-đutim, kao drugdje, izme-đu neuskladivih ortodoksi-ja. Oni su od strane većine

islamskih komentatora sma-trani posljedicama nedo-statka univerzalnih gledišta kod onih koji su prihvatili samo ono manje univerzal-no. Samo gnostik, koji sve stvari vidi “kakve stvarno jesu”, je u stanju da integri-še svi ove poglede u njihovo principijelno jedinstvo.

Posmatrano sa njiho-vog sopstvenog gledišta, za svaku od ovih škola bi se moglo reći da posjeduje iz-vjesnu “filosofiju Prirode”, i da je, shodno tome, u mogu-ćnosti da razvija nauke koje se bave svemirom. Neki od njihovih radova, prvenstve-no oni peripatetički, bili su prevođeni na latinski, što je pomoglo formiranju zapa-dnjačke skolastike koja je kasnije uzela maha u “pri-rodnoj filosofiji” sedamna-estog vijeka. Drugi spisi, poput onih kod alhemičara, koji su u zapadnom svijetu davali svoje plodove tokom nekoliko vijekova, uvehnuće u atmosferi racionalističke filosofije. Bilo je još drugih radova, naročito kod sufija i iluminatista, koji će izvršiti uticaj na izvjesne krugove na Zapadu, poput onog Dante-ovog, no ipak će najveći dio sve do nedavno ostati skoro nepoznat zapadnom svijetu.

U ovom kratkom uvodu je bilo neophodno obuhva-titi veliko područje, što nije uobičajeno, a često je i pre-teško zapadnjačkom čitaocu da sve usvoji. Ipak, osjećali smo da smo morali odagnati uobičajeno shvatanje o mu-slimanima kao puritanskim ratnicima i trgovcima, koji-ma je samo čudna sklonost za “finoćom” algebre i logi-ke omogućila prenošenje gr-čkog učenja na Zapad. Na-suprot toj isuviše ukorije-njenoj slici, pokušali smo da ukratko predstavimo sliku kulture čije su duhovne vri-jednosti neraskidivo vezane sa matematikom i metafizi-kom višeg reda i koja je još jednom pretopila sastavne dijelove grčke nauke u sna-žnu koncepciju jedinstva, a što je sve izvršilo jedan su-štinski uticaj na Zapadni svi-jet u vrijeme renesanse.

Ono što je neobično jeste da je upravo ova poslje-dnja koncepcija, u najbolju ruku, samo napola pozna-ta, a onda brzo zaboravljena na Zapadu, koja je ostala sve

do sadašnjeg zapadnog uti-caja na islamski svijet, glavni faktor u islamskoj perspe-ktivi koji određuje njegov stav prema Prirodi i zna-čenje koje daje naukama o Prirodi. Obrnuto, upravo ti elementi islamske nauke, najodgovorniji u obezbjeđi-vanju alata uz pomoć kojeg će Zapad započeti proučava-nje već od sedamnaestog vi-jeka sekularizovane Prirode, postat će sporedni u samom islamskom svijetu i već od devetog/petnaestog vije-ka prestat će da zaokupljaju glavne intelektualne napore te civilizacije.

Zapadni svijet je od tada skoncentrisao svoju intele-ktualnu energiju na prou-čavanje kvantitativnih aspe-kata stvari i tako razvijao nauku o Prirodi, čiji su pre-više očigledni plodovi u fi-zičkom domenu zadobili najveće moguće poštovanje svuda među ljudima, a za većinu kojih je “nauka” po-istovjećena sa tehnologijom i njenom primjenom. Islam-ska nauka, nasuprot tome, ultimativno je tragala za po-stizanjem znanja koje će do-prinijeti duhovnoj perfekci-ji i oslobođanju svakoga ko je može proučavati. Stoga, njeni plodovi su skriveni unutra, a njene vrijednosti je teže raspoznati. Da bi se to razumjelo, potrebno je postaviti sebe unutar njene perspektive i prihvatiti kao legitimnu nauku o Prirodi koja ima drugačiji kraj i koja koristi različita sredstva od onih u savremenoj nauci. Ako je nepravedno zapa-dnu nauku poistovjetiti je-dino sa njenim materijalnim rezultatima, još je neprave-dnije suditi o srednjevjeko-vnoj nauci samo na osnovu njene spoljašnje “korisno-sti”. Ipak, njene važne pri-mjene se mogu naći u izra-di kalendara, u navodnjava-nju, arhitekturi, njen krajnji cilj je uvijek bio poveziva-nje tjelesnog svijeta sa nje-govim osnovnim duhovnim načelima, kroz znanje onih simbola koji ujedinjuju ra-zličite nivoe stvarnosti. To se jedino može razumjeti u kategorijama njenih sop-stvenih ciljeva i perspektiva, pa jedino tako i treba suditi o njoj.

KRAJ

SulejmanijaSulejmanija

AVGUST 2006.

Ako pogledamo oko sebe primjetit ćemo da imamo nekoliko desetina kafića, mlječnih restorana, pizzerija, pekara, apoteka, zlatara, a tek butika i pro-davnica...! Međutim, koli-ko ovaj univerzitetski grad, koji broji oko 100.000 sta-novnika i toliko omladine, ima knjižara?

Hronično zanemarivanje knjige

Skoro da je nemoguće zamisliti grad bez knjiga i knjižara u njemu. Ako dobro napregnemo oči, vi-djet ćemo samo jednu jedi-nu, tek nedavno otvorenu, knjižaru i jednu izdavačku djelatnost. Sve to govori o našoj nezainteresovanosti ili slaboj zainteresovanosti za knjigu i čitanje. Knji-ga je prevashodno duho-vni proizvod koji je u vezi sa saznajnom dimenzijom ljudske prirode. Stoga, kul-tura jedne sredine, grada, nezamisliva je bez prisu-stva knjiga. Nekad se u ve-likim gradovima u knjižare svraćalo ne uzgred, nego s ciljem, jer su u njima za-kazivana viđenja i susre-ti. Bila su mjesta komuni-kacije čitalaca i pisaca. U njima su održavane promo-cije knjiga gdje se govorilo o novim naslovima, a prola-znici se zaustavljali u ljetno vrijeme na trotoare ispred otvorenih vrata. Tako je i danas u kvartovima kultu-re velikih gradova svijeta. Gradski život knjižara je neophodan za obrazovanje mladih, njegovanju ljubavi prema knjizi i čitanju, odr-žavanju skupova o temama iz određenih knjiga.

Zamijenile su ih površne novine

Mladima je danas

mnogo zanimljivije kupiti novine na nekom od kioska u gradu koji se bave papa-raco slikavanjem, razotkri-vanjem pojedinih „tajni“ iz života „estradnih umjetni-ca“, kako sa našeg doma-

ćeg tako i sa stranog terena, nego čitanje neke naučne literatu-re. Upotreba knjige se svela, u najvećem broju, na školske udžbeni-ke i lektiru. Međutim, ono što naročito zabri-njava je činjenica da se kiosci, koji prodaju sve vrste novina i magazina bez naročite selekcije, na-laze u neposrednoj blizini osnovnih i srednjih škola, tačnije uz samu školsku ogradu. Umjesto knjižara i trafika sa školskim pribo-rom, prodaju se časopisi i listovi koji su djeci dostu-pni, iako neprimjereni nji-hovim godinama i uzrastu. Mnogi od njih su izloženi vani na izlozima sa foto-grafijama nemoralnih goli-šavih žena i to na više nego vidljivim mjestima. Djeca

redovno pored njih prola-ze na svom putu do škole i nazad te su, stoga, prinu-đena da se sa tim prizorima redovito sreću.

Na istom onom Zapa-du, koji mi želimo često

i m i -tirati , z a k o -nom je zabranjena proda-ja listova, časopisa i ma-gazina sa pornografskim sadržajima i fotografija-ma u radijusu od neko-liko stotina metara oko

škola, fakulteta, omladin-skih udruženja i sl. Zašto i mi ne bismo prihvati-li jednu ovakvu zdravora-zumsku odluku? S jedne strane imamo vjeronauku u školama, a ekspoloata-

ciju nemorala na drugoj strani. Kako će se djeca snaći u jednom ova-kvom okruženju koje ne poznaje nijanse sem boje tipa crno-bijelo?

Između savjesti i nemarnosti

U anketi koju smo spro-veli, najveći broj ispitani-ka je izjavio da bi dužnost roditelja bila da zatraže da se, ako ne cijeli kiosci, ono barem takve novine sklone sa izloga. Za njima slijedi izvjestan broj onih koji su dali prijedlog da se Islam-ska zajednica Sandžaka oglasi po ovom pitanju, da povuče prvi potez, oglasi se saopštenjem za javnost ili peticijom da se djeca zašti-te od ovakvog bombardo-vanja nemoralom.

No, zaključak je taj da roditelji u svemu onom što utiče na degradaciju ahla-ka njihove djece igraju gla-vnu ulogu. Oni su ti koji trebaju zaštititi svoju djecu od svakog oblika nemorala, bilo da se radi o nemoralu na TV-u, Internetu, novi-

nama i sl. Njihov je zada-tak okrenuti djecu knjizi, učiti ih kako da se njome koriste, usa-đujući im tako ljubav prema

nauci i sazna-vanju novog, a ne prema no-

vinama, možda n e k o m z a b a -vnog, ali sigurno sumnjivog i po moral i odgoj šte-tnog i neprimje-renog karaktera.

Svakako da smo odgovorni za ono što ra-dimo, ali pose-

bno smo odgo-vorni i za ono što

ne radimo, a tre-bali bismo. Stoga,

umjesto „Grand revije“ „Blic plusa“ i sl. u kuću je preče donijeti neku knjigu ili drugu novinu koja nam, sva-kako, može samo koristiti.

Sanela KARIŠIK

D A L I Č I T A N J E N O V I N A , L A H K E I P O V R Š N E L I T E R A T U R E , O S L I K A V A , S E M S T E P E N A Z A I N T E R E S O V A N O S T I Z A N E Š T O O Z B I L J N I J E , I S T E P E N N A Š E K U L T U R E

Između knjige i novineMladima je danas mnogo zanimljivije kupiti novine na nekom od kioska u gradu koji se bave paparaco slikavanjem, razotkrivanjem pojedinih „tajni“ iz života „estradnih umjetnica“, kako sa našeg domaćeg tako i sa stranog terena, nego čitanje neke naučne literature

36 ČITAONICA

AVGUST 2006. MARKETING 37

Vaša p isma šal j i te na adresu: Ul . Gradska 1 , 36300 Novi Pazar , Internet : p isma@glas- is lama.com

List za vjeru, društvo i kulturu I Z D A V A Č : Izdavačka ustanova El-Kelimeh, Novi Pazar. Glavni i odgovorni urednik: Fahrudin SMAILOVIĆ.

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Enver UJKANOVIĆ. Novinar: Refik SADIKOVIĆ. Marketing: Šerif MARUKIĆ. Lektura: Samir ŠKRIJELJ. Design: Mujahid Hirsch. Prijelom: Edin NIKŠIĆ. REDAKCIJA: Džemaludin LATIĆ, Bekir MAKIĆ, Esad KOLAŠINAC, Jakub LEKOVIĆ, Admir MURATOVIĆ, Ismet NUHAMBAŠIĆ, Rešad PLOJOVIĆ, Sead IBRIĆ, Nedžad HASANOVIĆ. KOMPJUTERSKA PRIPREMA: GLAS ISLAMA DISTRIBUCIJA: Malik NUROVIĆ ŠTAMPA: GRAFOKARTON, Prijepolje. Adresa Redakcije: Ul. 1. maj 70b 36300 Novi Pazar, Tel.: ++ 381 (20) 337 270, Fax: ++ 381 (20) 334 020 Žiro račun: 160-15374-29 K O N T A K T I : Glavni urednik: [email protected] Novinar u redakciji: [email protected] Ostali kontakti: [email protected] Internet adresa: www.glas-islama.com Rješenjem od 12.12.1996. g. GLAS ISLAMA je re gistrovan kod Ministarstva za informacije Republike Srbije pod registarskim brojem 2281. Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju

Redakcija Glasa isla-ma odgovorna je

samo za stavove izne-sene u rubrici "Naše viđenje". Za stavove u ostalim prilozima

odgovorni su potpisa-ni autori.

Islamska zajednica SandžakaMedžlis Islamske zajednice Prijepolje

Raspisuje

KONKURS

za imama, hatiba i muallima u dže-matu Zalug

Kandidat treba ispunjavati slijede-će uslove:

1. Da je završio jednu od priznatih medresa,

2. Da nema smetnji za postavljenje od strane Mešihata Islamske zajednice Sandžaka,

3. Da je, po mogućnosti, familijaran i da ima radnog iskustva.

Džemat je treće kategorije i uda-ljen je od grada 3 km. Imamski stan je u izgradnji, a plata po Pravilniku Med-žlisa IZ-e Prijepolje.

Prijave slati na adresu Medžlisa IZ-e Prijepolje, ul. Valterova 32, 31300 Prijepolje, ili na tel: 033 714 490.

Konkurs ostaje otvoren do popune radnog mjesta.

Medžlis Islamske zajednice Prijepolje

Islamska zajednica u Crnoj GoriOdbor Islamske zajednice Bijelo Polje

raspisuje

KONKURSza novo radno mjesto imama u džematu Rasovo

Pored opštih uslova kandidati treba da ispunjavaju i slijedeće:- završen fakultet islamskih nauka;- minimum godina dana radnog iskustva;- da nema smetnji za postavljenje od strane Mešihata IZ-e u Crnoj Gori.

Uz molbu dostaviti:- kratku biografiju (ne više od dvije kucane strane A4 formata);- dokaz o stručnoj spremi (original ili ovjerena fotokopija);- saglasnost o premještaju od Rijaseta BiH, Mešihata IZ-e u Crnoj Gori

ili Mešihata IZ-e Sandžaka (ako je u radnom odnosu);- dokaz o radnom stažu;- preporuke od relevantnih islamskih institucija.

Napomena:- Prednost imaju kandidati koji su familijarni. - Kandidati koji uđu u uži izbor bit će pozvani na razgovor.- Konkurs ostaje otvoren do 01.09.2006. god.

Sve prijave slati najkasnije od 31.08.2006. god. na adresu:Odbor Islamske zajednice Bijelo PoljeUl. Šukrije Međedovića bb84000 Bijelo Polje

Kontakti za detaljnije informacije:tel/fax: +381 (0)84 431 067 e-mail: [email protected]

Izdavanje, projektovanje i ugradnja ozvučenja

Bijelo Polje, ul. 3. januaratel. (084) 431-714, mobtel. 069 080 262

Hadži Enes Dreković

Uz avgustovski

broj

Info tel:Info tel:020 334 020020 334 020

064 16 222 84064 16 222 [email protected]@gmail.com

Potražite naša izdanja:Potražite naša izdanja:

OBERHAUZEN NOVI PAZAR BERLIN NOVI PAZARAUTOBUSKI PREVOZAUTOBUSKI PREVOZPreko: ESENA, DUISBURGA,

DISELDORFA, KELNA, FRANKFURTA, MANHAJMA, ŠTUTGARTA, ULMA,

MINHENAPreko Slovenije: polazak subotom,

povratak subotom

Preko Mađarske, Austrije (Beča): polazak utorkom, povratak srijedom

Tel: 0172/2774170

Preko: LAJPCIGA, NIRNBERGA, REGENSBURGA, BEČA Polazak petkom, povratak utorkom

Tel: 0172/311 36 29

GODIŠNJI ODMORI I LJETOVANJATurska, Tunis, Egipat, crnogorsko primorje

PUTOVANJA, EKSKURZIJE, IZLETI

PRODAJA AVIOKARATASAJAMSKE I SPORTSKE MANIFESTACIJE

preduzeće za preradu, ugradnju, promet mermera i izgradnju nadgrobnih spomenikaNovi Pazar, Selakovac Dubrovačka 416 bb

tel: +381 20 315 100tel: +381 20 315 100mob. +381 63 8 464 981mob. +381 63 8 464 981

MRAMORKompletna izrada i ugradnja nišana u skladu s muslimanskim običajimaKompletna izrada i ugradnja nišana u skladu s muslimanskim običajima

•GINEKOLOGIJA•HIRURGIJA•INTERNA MEDICINA•ENDOSKOPIJA•LABORATORIJA•ULTRAZVUK•RENTGEN

ZDRAVLJE NA POKLON

36300 Novi PazarUl. Sutjeska 9

[email protected]/fax: 020/389-700

Hodočastiti Kabu dužan

je, Allaha radi, svaki onaj ko je u

mogućnosti...

(Ali Imran, 97.)

Ko obavi hadž, a ne bude nepristojne i ružne riječi govorio i ne bude kršio Allahove propise, vratit će se bez grijeha kao onog dana kada ga je majka rodila. Buhari i Muslim

HADŽDŽ JE PETI ISLAMSKI ŠART

I DUŽAN GA JE OBAVITI SVAKI PUNOLJETNI I ZDRAVI PRIPADNIK ISLAMA KOJI RASPOLAŽE POTREBNIM

MATERIJALNIM SREDSTVIMA.

I OVE GODINE MEŠIHAT ISLAMSKE ZAJEDNICE SANDŽAKA ORGANIZUJE ODLAZAK NA HADŽDŽ AVIONOM I AUTOBUSOM.

ZAINTERESOVANI SE MOGU PRIJAVITI NAJKASNIJE DO 15. SEPTEMBRA U PROSTORIJAMA MEŠIHATA.

INFORMACIJE NA TELEFON 020 315 722

Documents

Peta agresija Izraela na Liban Ne zaboravimo Srebrenicu ... 117.pdf · Broj 117 Godina X Redžeb-Ša'ban 1427. / avgust 2006. Cijena 80 din MM. Fethullah GÜLEN. Fethullah GÜLEN: