PETA KRAJIŠKA NOU KOZARSKA BRIGADA U CENTRALNOJ … · nose šifrovan naziv „Operacija Ksaver". Nje- mački general Fric fon Štal svojim planom je predviđao da će se operacije

PETA KRAJIŠKA NOU KOZARSKA BRIGADA U CENTRALNOJ BOSNI

I U ZAVRŠNIM OPERACIJAMA ZA OSLOBOĐENJE ZEMLJE

BORBENI PUT 5 . KRAJIŠKE NOU KOZARSKE BRIGADE

Sredinom 1942. godine partizani i narod Kozare vodili su jednu od najtežih i najslavnijih bitaka našeg oslobo- dilačkog rata i revolucije. Poslije temeljitih priprema, 49 njemačko-ustaških bataljona (brojno stanje oko 50.000 vojnika), svrstanih u borbenu grupu „Zapadna Bosna" otpočelo je napad na slobodnu teritoriju Kozare u zoru 10. juna 1942. Neprijateljske snage su, za čitavo vrijeme dejstva , snažno podržavane artiljerijom tenkovima i avijacijom.

Ovim neprijateljskim snagama suprotstavio se 2. kra~ jiški (kozarački ) narodnooslobodilački partizanski odred „Mladen Stojanović" sa svojih pet bataljona, čije je brojno stanje iznosilo oko 3.500 boraca. Ako se tome dodaju i dva bataljona 1. krajiške brigade koji su izvan obruča svojim dejstvima direktno potpomagali odbranu odreda, naše su ukupne snage iznosile sedam bataljona (oko 4.050 boraca), naoružanih sa 3.486 pušaka, 210 lakih i teških mitraljeza i 7 minobacača.

U našoj istoriografiji, ove borbe su poznate pod na- zivom Bitka na Kozari, a u neprijateljskim arhivskim dokumentima nose šifrovan naziv „Operacija Ksaver". Nje- mački general Fric fon Štal svojim planom je predviđao da će se operacije na Kozari završiti za deset dana , poslije čega je trebalo jedinice borbene grupe „Zapadna Bo- sna" upotrijebiti protiv ostalih jedinica NOV u zapadnoj Bosni.

Već prvi dan dejstva, jedan neprijateljski kombinovani odred (pješadija i tenkovi) prodro je na slobodnu teritoriju od Banje Luke i na prepad zauzeo Prijedor. Nakon dva dana neprijatelj je ušao i u JBubiju a četvrtog dana je ovladao —• i pored snažnog otpora naših snaga — linijom : Ivanjska — Prijedor — Suhača — Bos. Novi , čime su snage odreda odsječene od ostalih naših jedinica u Bosanskoj krajini.

9

Istovremeno je u napad prešla i 1. brdska divizija NDH sa rijeke Une u zahvatu Kostajnica — Bos. Novi, potisku- jući 1. bataljon odreda na istok, ka Kozari.

U toku nastupanja neprijatelj je palio sela i ubijao civilno stanovništvo.

Tih dana, sela Potkozarja ličila su na stravično vul- kansko grotlo gdje je sve živo bilo zahvaćeno džinovskim kovitlacem. Nepregledne mase stanovništva, noseći naj - nužniju imovinu i goneći stoku, kao bujice kretale su se ka Kozari i Prosari, uz neprekidno bombardovanje i mitra- ljiranje iz vazduha.

U popodnevnim satima 18. juna 1942. 1. brdska divizija izbila je na sjeverozapadne obronke Kozare u visini komunikacije Bos.

Dubica — Prijedor. Time je oko Kozare i Prosare stvoren čvrst taktički obruč u kome su se našle snage 2. odreda i zbeg civilnog

stanovništva od oko 80.000 ljudi, žena i djece. Izvan obruča ostala je 1. krajiška brigada, veći dio 4. bataljona i drugi manji dijelovi

odreda. Od toga dana, u stvari, počinje prava drama naroda i partizana Kozare. Partizanski odred i zbjeg srasli su u ogroman

vojnički logor. Počela je borba na život i smrt, jer je takvo rješenje nametnuo neprijatelj još od početka. Istini za volju , štab

odreda je bio iznenađen snagom i žestinom neprijateljskog napada. Dugo je vladala pretje- rana samouvjerenost da je moguće razbiti

neprijateljske snage i primorati ih da odustanu od prodora u Kozaru. Bilo je romantizma i iluzija_ kako kod boraca i

rukovodilaca, tako i u narodu. Prosto se prkosilo realnoj situaciji koja je, sa vojničke tačke gledišta, bila za partizane teška i pre-

teška. Takvo raspoloženje na Kozari bilo je rezultat jedno- godišnjih uspješnih borbi odreda, u kojima je znao samo za uspjehe

i pobjede. Tome je naročito doprinijela značajna pobjeda na Prijedoru, a podgrejavana je i kada se odred već našao u obruču,

jer su se i tada njegove snage vrlo uspješno suprotstavljale neprijatelju, nanoseći mu teške gubitke. Ilustracije radi, dovoljno je navesti samo tri protivnapada koje je odred izveo koncem juna

na sjeverozapadnom dijelu fronta. U tim okršajima potpuno su uništena če- tiri neprijateljska bataljona. Tada je ubijeno 310

vojnika i oficira, a zarobljeno 409 i nekoliko stotina ranjeno. Iz- među ostalog , odred je zaplijenio 685 pušaka, 54 laka i 17 teških

mitraljeza, 22 minobacača, 3 topa i velike količine municije i ostale vojne opreme.

Tih dana još su postojali izvjesni uslovi da se odred i veći dio zbjega probiju iz obruča, ali je ta šansa pro- puštena. Danonoćne žestoke borbe nastavljene su sa pro-

10

mjenljivom srećom. Danju je neprijatelj napadao, a partizani se elastično branili, dok su se noću uloge mijenjale — naše snage su napadale, a protivnik se branio na solidno uređenim položajima. Neprijatelj je gubitke popunjavao do- vlačenjem svježih snaga. I odred je gotovo mjesec dana vrlo uspješno popunjavao gubitke u ljudstvu dobrovoljcima iz zbjega. Štaviše, čete su brojno i jačale, jer je — pored velikog plijena — uvijek bilo više boraca-dobrovoljaca nego oružja. I pored toga, vojnička situacija po odred pogorša - vala se iz dana u dan, jer je opšta premoć neprijatelja, i brojna i tehnička, bila očigledna.

Prvi proboj radi izvlačenja iz obruča preduzet je 3/4. jula 1942. Međutim, te noći probili su se samo 1 . i Udarni bataljon i oko 15.000 civila sa teritorije sreza Bos. Novi. Ostale snage odreda ponovile su napad radi proboja slje- deće noći na istom mjestu, ali bez značajnijih rezultata, mada je žestina borbe dostigla kulminaciju. Drugi, 3. i 4. bataljon pretrpjeli su ove noći velike gubitke i u jutarnjim časovima 5. jula bili odbačeni u Kozaru. Gotovo su bili prepolovljeni. Znatan dio komandnog kadra je izginuo na rovovima i dubičkoj cesti. Istog dana neprijatelj se doče- pao oko 500 teških ranjenika u dolini Mlječanice i nad njima izvršio nečuven masakr. Niko od njih nije preživio pokolj. Narod u zbjegu takođe je doživio tešku sudbinu. Oko 68.000 ljudi, žena i djece otjerano je u logore i inter - naciju, odakle se mnogi više nikad nisu vratili, a na hiljade ih je poubijano na licu mjesta.

Ove neprijateljske snage pretresale su Kozaru, Prosaru i zapadno Potkozarje sve do 30. jula. Tek tada je i bitka na Kozari završena. Tako će vojska generala Frica fon Šta- la, umjesto planiranih deset dana, ostati na Kozari puna 53 dana!

U našoj istoriji nema više primjera da je jedan partizanski odred od oko 3.500 boraca, naoružan isključivo la- kim pješadijskim naoružanjem, ovoliko vremena vezao za sebe tako jake neprijateljske snage. Kozarački partizanski odred je u ovim borbama pretrpio velike gubitke. Polovina boračkog i starješinskog sastava pala je u neprekidnim borbama, braneći zbjeg i ranjenike. Tih dana pala je čitava plejada znanih i neznanih junaka, proslavljenih bombaša, puškomitraljezaca i starješina, komunista i vanpartijaca na rovovima Patrije, Pogleđeva, Ravnog gaja, na Jugovića brdu, dubičkoj cesti i širom Kozare. Mnogi su umirali ćutke, nezapaženo i bezimeno na prvim životnim koracima. Njima pripada slava i zasluga što je Kozara tih dana, velikih korakom , prekonoć, zakoračila u našu istoriju.

C

Prema arhivskim dokumentima, neprijatelj je na Kozari imao oko 7.000 poginulih, „nestalih" i ranjenih vojnika. No , mnogo značajnija činjenica jeste to što su žilavim i dugotrajnim otporom kozaračkih partizana radikalno pore - mećeni planovi neprijatelja u ovom dijelu zemlje. U 1942. god. neprijatelj nije mogao izvesti ni jedan ozbiljniji napad na oslobođenu teritoriju, Bosansku krajinu, kako je to bio planirao. Sve je to imalo dalekosežne posljedice, po- gotovu ako se zna da je upravo u jeku bitke na Kozari počeo istorijski pohod grupe proleterskih brigada i Vrhovnog štaba ka Bosanskoj krajini, gdje će se ubrzo stvoriti veliko ustaničko žarište opštejugoslovenskog značaja. U najdramatičnijim trenucima i borci i narod Kozare ostali su dosljedni sami sebi i svom opredjeljenju, stojički i prkosno podnoseći sve nedaće i žrtve, uvjereni da će na kraju pobjeda biti naša. Narod se svojim očima uvjerio da su jedinice odreda dale sve od sebe da bi spasile zbjeg i ranjenike, što je sa moralno -političkog stanovišta bilo ravno pobjedi. I pored velikih žrtava, narod Kozare nije poklek- nuo. Na Kozari nikada nije bilo ni bijelih zastava ni kapitulacije!

Eto, ukratko, u takvim uslovima je formirana 5. kra- jiška (kozaračka) brigada. Ona je iznikla iz jednogodišnjih borbi i pobjeda kozarskih partizana. Nastala je iz požara i pepela potkozarskih sela, a u danima formiranja predstav- ljaće simbol vjekovnog krajiškog prkosa i živi dokaz o neuništivosti naroda koji se bori za slobodu.

U zapovjesti generala Štala za „operaciju Ksaver ", tačka 6, između ostalog se kaže: „Sva lica, zatečena u borbi, streljati na licu mjesta. Sve muške stanovnike od 14 godina pa naviše hapsiti i sprovoditi u sabirne logore".

Ova zapovjest je docnije dopunjena tako da se ima odno- siti i na žene „ . . . jer je komanda njemačke oružane sile primjetila da i žene učestvuju u borbi . ..".

Međunarodni vojni sud u Nirnbergu okvalifikovao je je ovaj dokument kao akt genocida, počinjen na Kozari, pa je odgovarajuće njemačke komandante oglasio krivima.

I

Formiranje brigade:

I dok je njemačko-ustaška propaganda preko svih svojih glasila likovala i slavila „pobjedu", na kosi Palež u Kozari je 19. avgusta 1942. izvršena smotra obnovljenog i

12

reorganizovanog Kozaračkog partizanskog odreda. U stroju se našlo oko 900 prekaljenih boraca. Postrojenim borcima govorili su legendarni komandant Josip Mažar Šoša i politički komesar Boško Šiljegović. Slušali su ih borci pažljivo, a misli su letjele u dolinu Mlječanice , gdje su na zvjerski način poklani njihovi ranjeni drugovi. Lutale su misli do spaljenih i opustošenih sela, ka dubičkoj cesti kuda su otjerane nepregledne kolone nejači. Slušali su borci Šošu i Boška i ko zna koji put pitali se: da li je do svega toga moralo doći? Da li je postojao nekakav drugi izlaz? Odgovor je uvijek bio isti : drugog izlaza nije bilo! Odred je morao braniti goloruki narod i po cijenu najvećih gubitaka, što je i učinio , prosto sagorjevši u toj borbi. Iluzorno je bilo i pomišljati na drugačije rješenje, jer je gotovo svaki borac odreda imao u zbjegu porodicu. U zbjegu im je bilo sve — i kuća i kućište i njihovi najmiliji.

Šoša , kao da pogađa misli boraca, čita naglas pismo Operativnog štaba za Bosansku krajinu u kome se, pored ostalog, kaže: „Kada je već došlo do situacije i takve borbe, onda je bilo pravilno, pa makar i uz ogromne gubitke, pružiti onakav otpor u cilju odbrane naroda, kakav ste vi pružili. Vaša borba imala je ogroman odjek u svjetskoj štampi, U Rusiji i Engleskoj. Vaša borba dala je podstreka i mogućnosti za akcije čitavim partizanskim snagama u zemlji. Vaša borba raskrinkala je podlu politiku okupatora i vi ste ga natjerali da otkrije svoje karte. Takvo je naše gledište, a takvo je gledište i Vrhovnog štaba naše partizanske i dobrovoljačke vojske, bez obzira na sve druge okolnosti . . .".

Svaka Šošina riječ, puna gorčine, jeda i kozarskog prkosa, nalazila je mjesta u srcima boraca vraćala im snagu i samopouzdanje.

Tek što je Šoša završio, pred stroj iziđe naočit i snažan partizan, obučen u odijelo, napravljeno po vojničkom kroju, ali od civilnog štofa. U tišini proplanka zagrme njegov snažan bariton: „Sva tri ste mi na sisi ćapćala, joj, blagodatno sunce knešpoljsko! . . .".

Pjesnik i borac Skender Kulenović, popevši se na jedan veliki bukov panj, prvi put je recitovao svoju poemu „Stojanka majka Knežopoljka". Bio je to veličanstven i istovremeno potresan trenutak. Na prve Skenderove riječi, borci, kao po komandi, zauzeše stav „mirno". Iz stroja se čuo poneki otešuti uzdah i jecaj, a niz omršale i prepla- nule obraze prekaljenih ratnika kotrljale su se škrte suze. Kulenovićeva poema je predstavljala svojevrsnu zakletvu

13

Mitraljesko odjeljenjv 5. brigade

boraca Kozare, kakvu vjerovatno ni jedna jedinica u našem oslobodilačkom ratu nije polagala.

Istovremeno je jedan primjerak knjige „Kozara — grob nartizana" kružio od ruke do ruke među postrojenim bor - cima. Tu sramnu laž je štampala okupatorsko-ustaška vlast i rasturala po okolnim gradovima i selima, hvaleći se da više nema partizana na Kozari. Smotra boraca na Pa- ležu najrečitije je opovrgavala te laži.

Odmah poslije smotre na Paležu, sve jedinice odreda prešle su u akciju između Save , Une i Sane, napadajući manja uporišta i sprečavajući pljačku opustelih sela. Za nepun mjesec dana izvedeno je 27 akcija, u kojima je ubijeno 130 neprijateljskih vojnika i oficira, a 138 zarobljeno. Uništeno je 5 kamiona, a zaplijenjeno 128 pušaka, 5 mitra - ljeza, 2 automata, 20 bombi i 10.000 metaka. Svakodnevno su u jedinice pristizali novi borci. Ove akcije, mada po voj- ničkim efektima skromne, imale su veliki moralni i po- litički značaj, jer su vraćale samopouzdanje kod boraca i naroda, a kod neprijatelja stvarale zabunu i demoralizaciju. Koliko je neprijatelj bio uvjeren da su partizani na Kozari stvarno uništeni, vidi se i iz toga što su vlasti NDH, početkom avgusta počele kolonizaciju u nekim selima dubičkog kraja.

Za dalje moralno-političko i organizaciono učvršći- vanje odreda i oživljavanje rada organa narodne vlasti na

14

terenu_ veliki značaj imalo je okružno partiJsko savjetovanje KPJ koje je održano na Kozari 20 . i 21. septembra 1942. Tu su temeljito i kritički analizirani naši postupci tokom neprijateljske ofanzive i sagledane posljedice. Tako je Kozara liječila rane i nastavljala borbu.

Pošto je Kozarački partizanski odred, od smotre na Pa- ležu, u stvari živio i dejstvovao po principu partizanske brigade, jer njegovi bataljoni nisu više bili vezani za određeni teren, Operativni štab Bosanske krajine, u saglasnosti sa Vrhovnim štabom, 22. septembra 1942. preime- novao je cio odred u 5. krajišku (kozaračku) narodnooslobo- dilačku udarnu brigadu.

U momentu formiranja, 5. brigada je brojala 1.140 boraca, naoružanih sa 940 pušaka, 45 puškomitraljeza i dovoljnim količinama municije i ručnih bombi. Od ukupnog brojnog stanja, 569 boraca i starješina brigade bili su čla- novi KPJ i SKOJ-a!

Prvi štab 5. brigade sačinjavali su: komandant Josip Mažar Šoša; zamjenik komandanta Miloš Šiljegović i načelnik štaba Ratko Vujović Čoče.

Štabove bataljona sačinjavali su: 1. bataljon: komandant Žarko Zgonjanin, zamjenik ko-

mandanta Veljko Stojaković i politički komesar Dragan Marin. 2. bataljon: komandant Mirko Pekić, zamjenik koman - danta

Dragutin Thurguz Crni, politički komesar Pero Thur- guz i zamjenik političkog komesara Dušan Utješinović.

3. bataljon: komandant Petar Mećava, zamjenik koman - danta Rade Čekić, politički komesar Joco Marjanović i zamjenik političkog komesara Milan Egić.

4. bataljon: komandant Rade Kondić, zamjenik koman - danta Mihailo Gačić, politički komesar Dušan Bojanić i zamjenik političkog komesara Rade Bašić.

II

Dejstva brigade u Bosanskoj krajini:

Tokom septembra i oktobra 5. brigada je nastavila da organizaciono učvršćuje svoje jedinice, i sređuje prilike na terenu, uz stalne borbene akcije. Gotovo čitava teritorija bivšeg odreda bila je ponovo oslobođena. Mnogi narod- nooslobodilački odbori, kao i organizacije KPJ na terenu, obnovili su rad. Život se, doduše sporo, ali sigurno, vra- ćao u sela oko Kozare. Štab brigade je naročitu pažnju

15

posvećivao obavještajnoj službi, tako da je bio redovno in- formisan o rasporedu i namjerama neprijatelja. Uspostav- ljene su čvrste kurirske veze sa štabom 3. operativne zone u Slavoniji i sa ilegalnim organizacijama NOP-a u svim gradovima oko Kozare. Poseban značaj imala je redovna veza štaba brigade sa štabom 3. operativne zone, kako u pogledu izmjene obavještenja, tako i zbog kontakta sa stanovništvom Kozare koje je bilo internirano u Slavoniju. Tih dana su Savu prelazili u oba pravca čak i partizanski vodovi i čete! Zahvaljujući ovoj saradnji, kao i bratskoj brizi i ljubavi srpskog i hrvatskog stanovništva iz Slavonije, nekoliko desetina hiljada stanovnika Kozare je spaseno i već do konca 1942. god. vraćeno u svoj rodni kraj. Sve je to imalo ogroman politički značaj, jer je i na taj način osujećen plan neprijatelja da internacijom stanovnika zatre svaki oblik života na ustaničkoj Kozari. Sem toga, preko 1.000 momaka i djevojaka sa Kozare stupilo je u partizanske jedinice u Slavoniji, što je još više učvrstilo bratske veze i saradnju stanovnika ova dva ustanička područja.

Akcije 5. brigade privukle su pažnju i njemačke komande u Banjoj Luci. Obavještajna služba njemačke 714. divizije marljivo registruje dejstva partizana i na osnovu toga približno tačno zaključuje o našoj snazi.

Obavještajni bilten ove divizije registruje sredinom oktobra i podatak da je na Kozari formirana 5. brigada, ali je u zabludi koje jedinice čine brigadu, a koje i dalje pred- stavljaju odred. Prema tom biltenu, na Kozari postoje obje ove jedinice, ali je ukupna brojna snaga partizana ocije- njena prilično tačno.

Na osnovu tih podataka, Nijemci će 19. oktobra 1942. početi ponovni napad na Kozaru sa oko 25.000 svojih i kvi- slinških vojnika. Zahvaljujući dobro organizovanoj obavje- štajnoj službi, štab 5. brigade nije bio iznenađen, tako da će ovog puta neprijatelj udariti u prazno. Naime, još odranije je postojalo uputstvo Operativnog štaba da brigada ne prihvata dugotrajnije i iscrpljujuće borbe na Ko- zari, već da se , u slučaju pojave jačih neprijateljskih snaga, probije u sastav glavnine naših snaga u Podgrmeču. U duhu ovog uputstva, štab brigade je prikupio 2 , 3. i 4. bataljon u Kozari i 20. oktobra 1942. otpočeo pokret. Ove snage su se probijale pravcem: Kozara — G. Garevci — D. Ga- revci — Thela — Miljakovci — Oštra Luka — Brdari i u svitanje 22. oktobra izbile su u s. Suhaču kod Sanskog Mo- sta. Pri prelasku ceste i željezničke pruge Prijedor — Banja Luka, likvidirano je nekoliko bunkera i zarobljeno 9 vojnika sa oružjem i opremom. U to vrijeme 1. bataljon je

16

operisao na prostoru oko Bos. Novog i Kostajnice, pa se ka slobodnoj teritoriji probijao samostalno pravcem: Karan — Svodna (tu je prešao cestu, prugu i r. Sanu) — Radomirovac — Suhača — V. Rujiška, gdje je stigao 24. oktobra.

U svitanje 24. oktobra bataljon je u brzom naletu likvidirao u rejonu Suhače nekoliko otpornih tačaka na utvrđe- nom neprijateljskom frontu koji se protezao od Bos. Novog do Ljubije. Ubijeno je 6 vojnika i 1 oficir, a 30 je zarobljeno. Zaplijenjena su 3 puškomitraljeza i 20 pušaka. Ne- prijatelj je bio potpuno iznenađen ovim napadom, jer je u-slijedio sa pravca odakle nije očekivao naše snage. Intere- santno je da je bataljon podilazio rovovima u četnim kolonama kada se već dobro razdanilo. Neprijateljski vojnici su taj prizor mirno posmatrali, dovikujući jedan drugom da im to ide smjena!

Gubici brigade prilikom proboja na oslobođenu teritoriju bili su 3 poginula i 4 ranjena. U borbi na Suhači, između ostalih, poginuo je komandir voda i član KPJ Sto- jan Kosić iz 1. bataljona.

Zahvaljujući dobrim pripremama, brigada je uspješno izvršila ovaj zadatak, uz minimalne gubitke. Moral boraca bio je odličan. Tome je znatno doprinio neobično topao i srdačan doček koji je priređen brigadi u selima Podgrmeča. Velikim zalaganjem narodnooslobodilačkih odbora, omla- dinske organizacije i AFŽ- a brigada je dobila oko 600 pari obuće, uglavnom opanaka, i čarapa. Ta pažnja i ljubav kojom su bili okruženi ostavila je na borce snažan utisak.

Poslije nekoliko dana odmora i oporavka, izvršena je smotra čitave brigade u selu Mala Rujiška. U stroju je stajalo 1.400 boraca koji su bili naoružani sa 1.106 pušakd, 53 puškomitraljeza, 2 teška mitraljeza, 10 automata, 109 pištolja i 72.800 metaka.

Pošto su pripreme za bihaćku operaciju bile u za- vršnoj fazi, Operativni štab za Bosansku krajinu je planirao da u ovoj operaciji, sa ostalim krajiškim i hrvat- skim brigadama učestvuje i 5. brigada. U svim jedinicama te brigade počele su intenzivne pripreme za izvršenje zadatka koji je za sve borce i starješine imao neobično veliki značaj. Brigada je prvi put učestvovala u tako krup- noj operaciji sa ostalim jedinicama naše vojske. Zato se pred svakog pripadnika brigade, pitanje uspjeha u ovoj operaciji postavljalo kao pitanje časti i ponosa! Trebalo je sa- čuvati i opravdati ugled koji su borci sa Kozare već do tada uživali u narodu i ostalim jedinicama NOV u Bosan- skoj krajini. U tom smislu tekle su i pripreme za bihaćku operaciju.

2 Kozara VI 17

Plan operacije koji je izradio Operativni štab za Bo - sansku krajinu, predviđao je istovremen napad na garnizon Bihać i sva uporišta u unskoj dolini oko Bihaća. Po zapovjesti za napad, 5. brigada je dobila zadatak da likvidira uporišta Ostrožac, Brkiće, Kurtovo Selo, Srbljane, Je- zero i Spahiće, sve u dolini Une nizvodno od Bihaća, zatim da zauzme most na Uni kod Ostrošca i drži ga. Jednim ba - taljonom, u sadejstvu sa dijelovima 6. krajiške brigade, trebalo je da presiječe komunikaciju Bihać — Krupa i spri- ječi eventualnu intervenciju neprijatelja iz tog pravca.

Napad je počeo 2. novembra 1942. u 21.30 časova. Već nakon jednočasovne borbe, 1. i 3. bataljon na juriš su zauzeli uporišta Brkiće, Jezero, Kurtovo Selo, Srbljane i Spahiće, a posade uništili. Naročito ogorčene borbe vodio je 2. bataljon 3. novembra oko kule Ostrožac i na putu Ostrožac — Cazin, odakle je neprijatelj vršio stalne protivnapade, kao i sa snagama koje su predveče tog dana poku- šale da se probiju iz Bihaća ka Cazinu. Uveče, 3. novembra, sve jedinice brigade izvršile su svoje zadatke. Ubijeno je oko 190 neprijateljskih vojnika (većinom su to bile ustaše koje se nisu htjele predati), a 54 su zarobljena. Zaplijenjene su 133 puške _ 12 puškomitraljeza, 1 teški mitraljez, 2 mi - nobacača, 1 brdski top i 21.000 metaka. Brigada je u ovim borbama imala 11 poginulih i 18 ranjenih boraca i rukovo - dilaca. Četvrtog novembra 1942. oko 16 časova, poslije 42 sata žilave ćorbe, otpor nepriJatelja u Bihapu i okolini je slomljen, a grad Bihać i oko 50 sela oslobođeni.

TOJ velikoj pobjedi krajiških i hrvatskih partizana dali su skroman doprinos i borci 5. kozaračke brigade. Na - redbom Vrhovnog komandanta druga Tita od 6. novembra 1942. sve jedinice koje su učestvovale u bihaćkoj operaciji po- hvaljene su, a među njima i 5. brigada.

Naredbom Vrhovnog štaba br. 93 od 9. novembra 1942. formirana je 4. krajiška divizija, u čiji je sastav , pored 2 , 6. i 8. ušla i 5. krajiška (kozaračka) brigada. Pošto je dotadašnji komandant 5. brigade Josip Mažar Šoša postavljen za komandanta divizije, a politički komesar Bo - ško Šiljegović otišao na novu dužnost, u štabu brigade su izvršene kadrovske promjene. Za komandanta brigade postavljen je Miloš Šiljegović, za političkog komesara Žarko Zgonjanin, a za zamjenika komandanta Ratko Vujović Čoče. dužnost komandanta 1. bataljona primio je Veljko Stojaković.

U momentu ulaska u sastav 4. divizije, 5. brigada broji J .ZO T

boraca, a bila Je naoružana sa h.hoi lušaka, o. .a. lh i teških mitraljeza, 7 minobacača, 1 topom i 619 ručnih

18

bombi. U njenim redovima bilo je tada 795 članova KPJ i SKOJ-a. Mada su prošla nepuna dva mjeseca od njenog zva- ničnog formiranja, bila je to jedinica mladih, ali iskusnih ratnika koji su , u ogromnoj većini, imali jednogodišnje ratno iskustvo. Nju su u većini sačinjavali isti kozarački partizani koji su više od mjesec dana odoljevali dvadeset puta jačem neprijatelju i uništavali čitave „bojne" i „zdrugove " u bici na Kozari.

Još sredinom 1942. god ., u jeku bitke na Kozari, neprijatelj je pristupio izgradnji utvrđene linije između Bosan- skog Novog i JBubije koja se protezala pravcem: Novska planina — Dolovljani — Suhača — Hozići — Miska Glava — Šurkovac — Ljubija. Docnije je linija produžena sve do Sanskog Mosta. U fortifikacijskom smislu, ovi položaji bili su vrlo dobro uređeni, naročito na odsjeku Suhača — Šurkovac, gdje su izgrađene tri linije rovova i podignuti bunkeri za borbu i stanovanje trupa. Na čitavoj liniji postojalo je oko 1.000 bunkera, koje je posjelo oko 15 ustaško- -domobranskih bataljona i 6 baterija, a ukupno brojno stanje iznosilo im je oko 8.000 vojnika. Ove snage su stalno posjedale liniju, a poslije oslobađanja Bihaća ona je ojačana sa nekoliko bataljona Nijemaca i domobrana. Po zamisli ustaško-domobranske glavne komande, ova utvrđena linija , nazvana „Postav Jugozapad", trebalo je da trajnije izoluje kozaračko područje od ostale slobodne teritorije u Bosan- skoj krajini, odnosno da, poslije „čišćenja" Kozare, spri- ječi prodore naših snaga iz Podgrmeča na komunikacije i ostale vitalne objekte u dolinama Sane i Une.

Oslobađanjem Bihaća počela je ofanziva jedinica NOV u Bosanskoj krajini i jugozapadnom dijelu Hrvatske. U okviru ovih borbi, po odluci štaba 1. bosanskog korpusa od 14. novembra 1942, 4, krajiška divizija dobila je zadatak da likvidira ovu utvrđenu liniju na odsjeku Bosanski Novi — Ljubija. Bio je to prvi zadatak divizije kao kompletne jedinice, a predstavljao je uvod u borbe za Bosanski Novi i Dvor na Uni, koje su vodile krajiške i hrvatske brigade u drugoj polovini 1942. god.

Peta brigada dobila je zadatak da napada odsjek fronta Suhača — Pivnica — Hozići — Tabla — Miska Glava. Na- pad je počeo 18. novembra u 2 časa. Zahvaljujući dobrim pri - premama i lošim vremenskim prilikama, postignuto je potpuno iznenađenje. Prvi bataljon je uspio da neopaženo pro- đe kroz neprijateljske linije (što mu je i bio zadatak) i Da napadne sa sjevera , odakle ga neprijatelj uopšte nije očekivao. Već u svitanje 18. novembra, svi bataljoni brigade izvršili su svoje zadatke. Jedino je 6. ustaški bataljon

g* 19

odstupio na brdo zvano Hozića kamen i čitav taj dan pružao ogorčen otpor našim jedinicama. Iako opkoljene i izlo - žene snažnoj vatri naših minobacača , ove neprijateljske snage pružale su otpor sve do pada mraka, kada su potpuno uništeni i posljednji ostaci te ustaške jedinice.

Samo 18. novembra brigada je ubila oko 200 ustaša, a zarobila 467 vojnika i 6 oficira. Zaplijenjeno je 420 pušaka, 20 puškomitraljeza, 3 teška mitraljeza, 2 minobacača i nekoliko desetina hiljada metaka. Brigada je imala 5 poginulih i 17 ranjenih boraca.

Jedan njemački major koji je bio „instruktor" u jedinicama NDH, ovako opisuje te borbe: „Partizani raspolažu jakim snagama i dobro su naoružani. Imaju topove i bacače, a naročito je zapaženo da imaju dosta automatskog naoru- žanja. Strijeljiva takođe imaju dosta, jer ga prilikom na- padaja ne štede.

Napadaje uvijek vrše u jakim skupinama i na užem frontu, sa ciljem izvršenja proboja, a tek zatim se šire, napadajući ostale dijelove postava sa leđa. Kako napadaje vrše uglavnom noću , skoro uvijek uspijevaju da bez velikih gubitaka postignu cilj".

I Vrhovni štab NOV i POJ je visoko ocijenio uspjeh 5. brigade u ovim borbama. Tako se u Biltenu V.Š. br. 20, 21. i 22. o tome, između ostalog, kaže: „ . . . U ovoj žestokoj borbi , u kojoj je trebalo likvidirati 1.000 bunkera i rovova, partizani su imali 30 mrtvih i 70 ranjenih. Naročito se istakla V kozarska brigada koja je neprijatelju zadala najteže gubitke, ona ista brigada koju je Pavelić „uništio" u svojoj ljetnjoj ofanzivi ka Kozari".

Ovo visoko priznanje koje je Vrhovni štab odao našoj brigadi, poslužilo je kao podstrek njenim borcima i rukovodiocima da u narednim borbama ulože još veće napore. Narednih osam dana,

težište dejstva 4. krajiške divizije prenijeto je na krila, tj. oko JBubije i Bos,- Novog. Utvrđeni front Bos. Novi — JBubija potpuno je razbijen. Međutim, počeli su ogorčeni protivnapadi neprijatelja, koji se nije mirio sa gubitkom tih položaja.

Svi bataljoni 5. brigade prebačeni su do 24. novembra 1942. na pravac Suhača — Dolovljani — Blagaj radi sudje- lovanja u napadu na Bos. Novi koji je počeo 26. novembra 1942. u 23 časa. Već prve noći, 1 , 2, 5. i 6. krajiška brigada su u silovitom naletu potpuno razbile 12. puk i 3. brdsku brigadu NDH. Prva i 2. krajiška prodrle su u sam grad, dok je 5. brigada, sa dijelovima 6. krajiške, likvidirala upo- rišta Bulina glavica, Blagaj, Japru, Blagaj Rijeku i presjekla sve komunikacije u dolini Sane između Bos. Novog

20

i Prijedora i u dolini Une između Bos. Novog i Kostajnice. Borbe za Bos. Novi i okolna uporišta trajale su sve do 29. novembra,kada je napad obustavljen. Mada naše snage nisu ovog puta zauzele sam grad, nanijele su neprijatelju teške gubitke i došle do velikog ratnog plijena. Samo jedinice 4. krajiške divizije zarobile su 850 vojnika i oficira, a zaplijenile 6 topova, 100 mitraljeza i puškomitraljeza, oko 800 pušaka i velike količine municije. Sem toga , oko mjesec dana bio je potpuno paralisan saobraćaj u dolinama Sane i Une, jer su sve komunikacije između Bosanskog Novog i Prijedora i B. Novog i Kostajnice bile temeljito porušene. Peta krajiška (kozaračka) brigada je u ovim borbama zarobila 480 vojnika i oficira, a zaplijenila, između ostalog, 2 topa, 7 teških i 24 laka mitraljeza i oko 400 pušaka.

Tih dana je u svim jedinicama 4. krajiške divizije pro- čitana depeša štaba 2. proleterske divizije, u kojoj se, između ostalog, kaže: ,,U ime boraca, komandira , komandanata i političkih komesara, šaljemo vama herojskim borcima naše Bosanske krajine, borcima Kozare , Bihaća, Jajca, naše plamene proleterske pozdrave. Borci , komandiri i po- litički komesari naše divizije ponosni su na heroje kra- jiških brigada koji čine čuda od junaštva u Bosanskom Novom .. . komandant Peko, pol. komesar Mitar".

O žestini ovih borbi vidi se i u izvještaju 3. brdske brigade NDH za 26. i 27. novembar 1942. U njemu se, pored ostalog, kaže: „Oko 23.30ć zapovjednik 1 bojne izvještava o snažnom neprijateljskom napadaju na postave 1 bojne i 12 pješačke pukovnije. 27. studenog u 00.30 sati zapovjednik 1 bojne sa k. 313 izvještava da su postave 1 bojne razbijene, da se neprijatelj pojavio čak i u pozadini i da dielovi boj - ne u neredu otstupaju dielom ka Bos. Novom, dielom ka Bla- gaju, a dielom preko Japre. . . . Do 05.00 sati zapovjednik 1 bojne uspio je na k. 257 prikupiti svega 80 momaka od svoje bojne . . . .

Do visine Suča Dola i pored jakog otpora od strane neprijatelja, zdrug je stigao u potpunom redu, sa vrlo malim gubicima.

Na ovoj liniji izvršio je neprijatelj snažan napadaj sa pravca k . 313 i sa pravca 388 i nabacio je 3 bojnu i die- love 1 bojne na Sanu. Poslie toga počeli su dielovi u neredu da se dalje probijaju ka Bos. Novom. Istodobno izvršen je pritisak neprijatelja sa pravca i sa vrhova sev. od Sane. . .

Pod ovim okolnostima zdrug je stigao oko 15 sati u Bos. Novi, gdje je u samom gradu ponovo upao u žestoku neprija-

21

teljsku vatru bacača i haubičke bitnice i opet pretrpio velike gubitke .. ." Prvog decembra 1942. god. 1 . i 2. kao i 6. krajiška brigada

upućene su na nove zadatke, a na položajima oko Bos. Novog ostala je samo 5. brigada, sa zadatkom da sprečava ispade prema oslobođenoj teritoriji. Na ovim položajima njeni bataljoni ostaće sve do početka januara 1943. dano- noćno uništavajući manja uporišta, uz stalno rušenje komunikacija u dolinama Sane i Une. Tako su 14. decembra čitav dan vođene borbe sa jakim njemačko-ustaškim snagama na položajima Bješala — Blagaj i predveče odbačene u Bos. Novi uz veće gubitke. Prvi bataljon je u drugoj polovini decembra uništio 3 veća i 10 manjih uporišta, uz dano- noćno rušenje želj. pruge Bos. Novi — Prijedor i Bos. Novi — Kostajnica. U tim borbama zarobljeno je 212 neprijateljskih vojnika i oficira, a zaplijenjeno je 155 pušaka, 14 nuškomitraljeza, 3 teška mitraljeza i velike količine municije i vojničke opreme. Bile su to posljednje akcije 5. brigade u 1942. god. Za nepuna 4 mjeseca postojanja ona je ubila oko 550 neprijateljskih vojnika i oficira, a zarobila 1.678. Istovremeno zaplijenila je 1.196 pušaka, 94 pu- škomitraljeza, 14 teških mitraljeza, 4 minobacača, 3 topa, 15 automata i oko 100.000 metaka. U tom vremenu, 29 boraca i rukovodilaca brigade je poginulo, a 77 ranjeno.

Trećeg januara 1943. održano je savjetovanje političkih komesara i njihovih zamjenika u Čađavici, na kojem je data iscrpna ocjena stanja u 5. brigadi. Svi učesnici savjetovanja jednodušno su ocijenili da brigada u vojničkom i moralno- -političkom pogledu predstavlja čvrst i homogen borbeni kolektiv, sposoban da se bori u svim uslovima i protiv neprijatelja svih vrsta. Posebno je konstatovano da brigada uživa veliki ugled i u narodu i kod ostalih naših jedinica.

Sedmog januara 1943. održana je u Srpskoj Jasenici pod Grmečom smotra 4. krajiške divizije koju su tada sačinja- vale 2 , 5, 6. i 8. krajiška brigada. Bila je to impreeivna slika koja je ostavila snažan utisak i na borce i na narod. Preko 4.700 prekaljenih boraca Bosanske krajine prvi put stajalo je ponosno u stroju pred svojim Vrhovnim komandantom, drugom Titom! Raport drugu Titu predao je komandant divizije, legendarni Šoša. Četvrta divizija je tog momenta bila naoružana, između ostalog, sa 6 topova, 16 mi - nobacača, 22 teška mitraljeza, 202 puškomitraljeza (veći- nom njemačkih „šaraca") i sa 3.307 pušaka! Po brojnom stanju boraca, naoružanju i borbenom iskustvu bila je to na početku 1943. god. najjača jedinica Narodnooslobodilačke

22

vojske. Za borce sa Kozare bio je to posebno drag i nezaboravan trenutak, jer su tada prvi put vidjeli druga Tita, slušali njegove riječi i igrali sa njim kozaračko kolo.

Pošto je već tada obavještajna služba 1. bosanskog korpusa raspolagala podacima da neprijatelj u nekim većim garnizonima koncentriše snage, 2 . i 5. brigada 4. divizije su već sutradan poslije smotre dobile nov zadatak. Po zamisli štaba 1. bosanskog korpusa, ove snage trebalo je da prodru na sjever, na područje Kozare, da svojim dejstvima ometaju koncentraciju neprijateljskih snaga i mobilišu nove borce u Lijevču polju. U noći 12/13. januara 1943. obje brigade su prešle na desnu stranu Sane, razbile nekoliko uporišta i porušile komunikacije Bos. Novi — Prijedor. Izvršen je prodor u Lijevče polje, gdje je 5. brigada, između ostalog, likvidirala dvije žandarmerijske stanice i upo- rište Klašnjice, kojom prilikom je ubijeno oko 100 neprijateljskih vojnika, a zarobljena kompletna četa domobrana, čiji su pripadnici razoružani i pušteni. Tom pri - likom su zaplijenjena 2 topa, 2 teška mitraljeza i 150 pu- šaka, a uništena 4 kamiona.

Zbog novonastale situacije u Podgrmeču (već je uveliko počela tzv. IV neprijateljska ofanziva), obje brigade su dobile zadatak da odustanu od prvobitnog plana dejstva i da se usiljenim maršom vrate u Podgrmeč na prostoriju Lušci Palanka, Slatina, Kamengrad, Eminovci. Po tom naređenju 5. brigada se našla na toj prostoriji već 27. januara nakon četvorodnevnog, neprekidnog marša i istog dana, sa jedinicama 2. i 6. krajiške, bila uvedena u napad na opkoljeni njemački 737. puk 717. divizije u rejonu Benakovca. Ovi napadi su obustavljeni 4. februara 1943. uslijed prodora jakih neprijateljskih snaga na bokovima (od Sanskog mosta i Bos. Krupe). Od tog vremena, 5. brigada naći će se, sa ostalim jedinicama 4. divizije, u izuzetno teškim uslovima na Grmeču, gdje je oko deset dana vodila borbe u okruženju sa 370. njemačkim pukom 369. divizije i sa 3. ustaško-domobran- skom brigadom. Uslijed velike hladnoće, gladi i nespavanja, pojavile su se masovne halucinacije kod boraca i starje- šina. Veza sa štabom divizije izgubljena je već 5. februara (štab divizije sa 3. bataljonom i pratećom četom 1. bataljona 5. brigade odstupio je na jug, ka Bos. Petrovcu. Od ovih snaga, 20. februara formirana je 12. krajiška brigada).

Zavladala je totalna glad, epidemija pjegavog tifusa i promrzavanje. Situaciju je otežavala i činjenica što se uz 5. brigadu našao i zbjeg iz podgrmečkih sela od oko 15.000 civila. Krajnjim naporom, zahvaljujući prisebnosti nekoliko starješina, izvršen je proboj na sjever u podgrmečka

23

sela, a 16. februara 1943. do kraja iscrpljena, 5. brigada naći će se ponovo na Kozari. Ona je nosila na nosilima oko

200 promrzlih, ranjenih i oboljelih od tifusa. Još sredinom januara 1943. razboleo se i komandant brigade Miloš Šiljegović, pa

je na njegovo mjesto postavljen Ranko Šipka. Na Kozari je 5. brigada ostala puna tri mjeseca. Pored liječenja ranjenika i

bolesnika i mobilizacije novih boraca, sve njene jedinice izvele su u ovom vremenu niz manjih i većih akcija na uporišta i komunikacije. U tim borbama zarobljeno je 311 vojnika i

oficira, a zaplijenjeno 216 pušaka, 13 puškomitraljeza, 7 strojnica, 1 minobacač i velike količine municije i opreme.

Uništena su 4 kamiona , 20 želj. vagona i 2 lokomotive.

Jednu od najljepših i najsmjelijih akcija izveo je 4. bataljon noću, 24. aprila. Dok je bataljon vršio demonstra- tivni napad na uporišta oko Prijedora , jedan vod, na čelu sa Aleksandrom Jelisavcem, upao je u grad i iz logora oslo- bodio 120 zatvorenika, uglavnom zarobljenih partizana i pozadinskih radnika koji su pohvatani u Grmeču. Njih 64 su stupila u brigadu. Na samom ulazu u logor, pri likvidaciji straže, Jelisavac, koga su borci zvali Sando, poginuo je. Sando je bio poznat u čitavoj brigadi kao neustrašiv borac, veliki veseljak i dobar drug i komunista.

Takođe je interesantna diverzija koju je 18. maja izveo J . bataljon na pruzi Bos. Novi — Prijedor i to po danu. Ovom prilikom je uništena kompozicija specijalnog voza od 20 vagona i 2 lokomotive. Ubijeno je 40 njemačkih vojnika i 5 viših oficira, a 19 je zarobljeno. Takođe je zarobljeno 35 domobrana. Ovi Nijemci su pripadali 114. diviziji, sa sjedištem u Banjoj Luci, a vraćali su se sa odsustva iz Nje- mačke.

Prvi maj 1943. 5. brigada je svečano proslavila. Bata- ljoni su bili postrojeni na jednoj zaravni , nedaleko od manastira Moštanice. U stroju je stajalo 1.270 boraca, od kojih su 714 bili članovi KPJ i SKOJ-a. Mnogi ranjenici i tifusari izliječeni su i ponovo su zauzeli svoje mjesto u stroju. Borci su licem bili okrenuti ka spomeniku pro- slavljenog junaka Petra Petrovića Pecije, koji je u XIX vijeku bio vođa dveju buna protiv Turaka u ovom kraju. Smotra na ovom istorijskom mjestu najupečatljivije je sim- bolizovala neuništivost naroda Kozare. Smotri je prisustvovalo i nekoliko hiljada civila koji su došli na vi- đenje i donijeli im poklone. Bio je to, istovremeno, opro- štaj 5. brigade sa narodom Kozare , jer su već bile u toku pripreme za njen odlazak u nove krajeve i na nove zadatke, da bi se na Kozaru vratila tek po završetku rata. Za mnoge

24

njene borce i starješine bilo je to posljednje viđenje zavi- čaja i oproštaj sa Kozarom, jer su na daljnjem borbenom putu položili život za slobodu.

Prilike u centralnoj Bosni u proljeće 1943. god.

Na području centralne Bosne djelovao je sve do proljeća 1942. 4. krajiški odred koji je, uslijed razornog djelovanja četničkih agenata , sredinom te godine doživio tragičnu sudbinu. Još na oblasnoj partijskoj konferenciji koja je održana februara 1942. u Skender-Vakufu, ocjenjeno je da je stanje u ovom odredu zabrinjavajuće.

Dok u ostalim dijelovima Bosanske krajine (Kozara, Podgrmeč, Drvar) narodnooslobodilački pokret stalno jača i u proljeće 1942. doživljava snažan polet, dotle već u zimu 1941/42. u centralnoj Bosni i na Manjači zapada u te- šku krizu. Dražini agenti , bivši oficiri, podoficiri i žandarmi u sve većem broju stižu iz Srbije i povezuju se sa pročetničkim i kolebljivim elementima, sabotiraju borbu protiv okupatora i ustaša, stvaraju zavjere u jedinicama i pripremaju udar. Stoga je partijska konferencija u Sken- der-Vakufu odlučila da načelnik Operativnog štaba za Bosansku krajinu dr Mladen Stojanović pođe sa proleter- skim bataljonom Bosanske krajine na teren 4. odreda radi vojničkog sređivanja njegovih jedinica i učvršćivanja moralno-političkog stanja. Do realizacije tog zaključka će ubrzo i doći, ali je situacija u 4. odredu bila mnogo teža nego što se u prvi mah mislilo. Februar i mart 1942. bili su kobni za sudbinu 4. odreda. Pojedine čete odreda otvoreno su otkazivale poslušnost štabu (najdrastičniji primjeri: napad na Kotor Varoš, Ponirska četa itd.), nedisciplina i osipanje boraca iz četa postala je svakodnevna pojava. Po- čeli su četnički pučevi: po pojedinim četama borci su preko noći bacali petokrake zvijezde, stavljali kokarde, ubijali političke komesare i ostale članove KPJ i SKOJ-a i proglašavali se četnicima.

Prvu mjeru koju je dr Mladen preduzeo na ovom terenu bio je pokušaj da se nesporazumi prevaziđu putem razgo- vora, na miran način, i da se tako sačuva jedinstvo odreda. Međutim, prvi pokušaj se završio oružanim sukobom. Na- ime, dr Mladen je sa kozarskom proleterskom četom pošao U selo Lipovac 5. marta 1942. da bi sa tamošnjim komandirom čete Lazom Tešanovićem na miran način raspravio ne- sporazume i da bi ga pokušao pridobiti za borbu protiv okupatora. Razgovor je bio unapred dogovoren, ali do njega

25

neće nikada doći, pošto je Tešanović sa svojom četom postavio zasjedu i proletere dočekao smrtonosnim rafalima. U ovoj borbi poginulo je 13 kozarskih proletera, a 8 je ranjeno, među kojima i dr Mladen Stojanović.

Poslije ovog prvog oružanog sukoba, događaji su tekli vrtoglavom brzinom. Učestali su pučevi po jedinicama (Bu- letić, Blatnica, Pribinić, Čečava, Jošavka itd.). Kao vrhu- nac naišli su

događaji u Jošavki u noći između 31. marta i 1. aprila 1942., kada su četnici Rade Radića napali partizansku bolnicu i na

zvjerski način poubijali ranjene proletere. Tom prilikom ubijen je i dr Mladen Stojanović, legendarni komandant Kozare koji je

već u prvoj ratnoj godini postao poznat i popularan širom Bosanske krajine. Sredinom aprila iste godine, osim Crnovrške čete i dijela

Prnjavorskog bataljona, sve ostale čete ovog odreda su se raspale ili prešle na stranu četnika.

Štab odreda i Okružni komitet, oslanjajući se, uglavnom na Krajiški proleterski bataljon, pokušavali su velikom upornošću da spasu što se spasti moglo. Međutim, u tom nastojanju primjenjivana je pogrešna taktika. Ranije, dok su čete makar i formalno priznavale štab odreda, ru- kovodstvo je slalo u njih grupe proletera u težnji da na taj način učvrsti moralno-političko stanje tih jedinica. Pro- leteri su tu preuzimali uglavnom političke funkcije i po- stajali komesari i vodni delegati, stvarali partijske organizacije, pokušavali razviti politički rad i tako suzbiti četničku propagandu, pučeve i osipanje četa. Ali, pučevi nisu zaustavljeni, već su učestali, a ovi borci — proleteri koji su samoprijegorno i sa velikim požrtvovanjem izvrša- vali direktive Partije i štaba odreda, doživjeli su tra- gičnu sudbinu. Većinu su na mučki način poubijali čet- nički elementi iz ovih četa. Tako su četnici u selu Bu- letiću, Radmilu Stefanoviću, proleteru i političkom ko - mesaru čete , na spavanju odsjekli glavu sjekirom.

Dakle , pojedinci ili grupe proletera, razasuti po če- tama, nisu mogli, i pored velikog entuzijazma, bitnije iz- mijeniti stanje i zaustaviti četničke pučeve. Na drugoj strani Krajiški proleterski bataljon stalno je brojno sla- bio, a njegova udarna snaga opadala.

Pošto se stanje u 4. odredu stalno pogoršavalo , operativni štab za Bosansku krajinu donio je odluku koncem marta 1942. da 1, 2. i 5. odred odvoje izvjesne snage i upute ih na teritoriju 3 , odnosno 4. odreda radi suzbijanja čet - ničke izdaje.

Na osnovu te odluke, štab 2. (Kozarskog ) odreda formi- rao je Udarni bataljon i odmah ga uputio preko Manjače u

26

centralnu Bosnu. Bataljon je brojao 350 boraca (dvije čete), a bio je naoružan sa 300 pušaka i 17 puškomitraljeza (od kojih 11 njemačkih „šaraca"). Ovaj bataljon (u narodu po- pularno nazvan protivčetnički) vodio je puna dva i po mjeseca borbu protiv četnika, najprije na Manjači, a potom u centralnoj Bosni i, uslijed novonastale situacije, vratio se na Kozaru koncem maja — neposredno prije otpočinjanja poznate bitke na Kozari.

U toku prve polovine 1942. godine četničke vođe (Uroš Drenović, Lazo Tešanović, Rade Radić, Vukašin Marčetić i drugi) jedan za drugim ozakonjuju svoju izdaju potpisivanjem sporazuma sa vlastima tzv. NDH i njemačkom komandom u Banjoj Luci o zajedničkoj saradnji u borbi protiv partizana. Taj proces je prvi otvorio Uroš Drenović 27. IV 1942. potpisivanjem sporazuma o saradnji sa vlastima NDH u Mrkonjić-Gradu, a njegov primjer su slijedili i ostali, da bi se sve to zaokružilo sredinom juna — do kog vremena su svi četnički komandanti u centralnoj Bosni i na Manjači uradili isto to. Sredinom juna održana je u Javoranima konferencija svih četničkih komandanata, na kojoj je glavno pitanje bilo — saradnja četnika sa ustašama i okupato- rom. Na konferenciji su odobreni dotadašnji sporazumi i preporučeno je da tako postupe i ostali koji to nisu uradili do tada.

Odmah poslije otvorenog stavljanja na stranu ustaša i okupatora , četnici su razvili živu propagandnu aktivnost u narodu da bi opravdali ove sporazume. Glavni argument im je bio „spasavanje srpskog naroda od ustaškog terora" i neposredna korist koju će izvući (dobijanje oružja i municije, razmjena dobara sa gradovima i sl.). Istini za volju, ovakva politika odgovarala je u datom trenutku jednom dijelu politički najzaostalijih masa u Manjači i centralnoj Bosni, ali se već na početku javljaju i otpori, zbog čega nosioci takve izdajničke politike muku muče da prikriju suštinu sporazuma.

Raspisom „glavnog stana poglavnika NDH" od 24. VI 1942. izvršeno je teritorijalno razgraničenje i podjela vlasti između četničkih odreda i ustaško-domobranskih snaga. Tim aktom četnici su dobili neograničenu vlast na ve - likom prostoru centralne Bosne i Manjače, izdašno snabdjevanje u oružju i municiji i pravo da putem „trgovine" sa okolnim gradovima bezobzirno pljačkaju narod. Za uzvrat, ustaška vlast (i okupator) dobila je mir na ovom području, što im je omogućilo da sve svoje raspoložive snage anga- žuje protiv NOV u ostalim dijelovima zemlje.

27

Period od juna 1942. do maja 1943. protekao je za čet - nike u centralnoj Bosni relativno mirno. Oni su to vrijeme iskoristili za učvršćivanje svojih jedinica i vlasti na terenu. U ovom vremenu najznačajniji događaj na tom po- dručju jeste prodor dijelova 1. i 3. proleterske divizije novembra 1942. i borbe koje su te jedinice vodile protiv četnika , ustaša i Nijemaca. (Tada je i Teslić zauzet.) Mada su te naše snage, uslijed drugih okolnosti, ostale kratko vrijeme u ovim krajevima, treba istaći da je taj događaj ipak doprinio raskrinkavanju četničke izdaje i otvorio proces demoralizacije u njihovim redovima.

Ta kriza kod četnika izbila je na površinu i na konferenciji predstavnika njihovih odreda koja je održana 1. decembra 1942. u Kulašima. Tako, na primjer, Stevo Botić — predstavnik četničkog odreda „Trebava", na toj konferenciji , između ostalog, kaže: ,, . . . Mi četnici demoralisani smo kao saveznici ustaša i Nijemaca i to tako da i sam „JTondon " fali partizane, a ne nas četnike . .."

Na pojavu ovako jakih partizanskih snaga, četnici su panično bježali i sklanjali se u okupatorsko-ustaške garnizone. Međutim , kako su se partizanske snage kraće vrijeme zadržale na ovom terenu, četnici su, po njihovom odlasku, ponovo uspostavili kontrolu nad teritorijom.

Prelazak 5. krajiške (kozaračke) brigade preko r. Vrbasa i borbe u centralnoj Bosni

Još sredinom 1942. god. u operativnom štabu za Bosan- sku krajinu i Oblasnom komitetu sazrelo je saznanje da je za konačan vojnički i politički obračun sa četnicima u centralnoj Bosni nužno odvojiti jake snage koje bi trajnije zaposele ovu teritoriju i pristupile njihovom sistematskom razbijanju, kao i svake druge kvislinške vojske. Bilo je jasno da je samo tako moguće odvojiti široke narodne mase od uticaja četničkih vođa i izdajnika. Međutim, događaji koji su nastupili u Bosanskoj krajini (bitka na Kozari , bihaćka operacija, ofanziva krajiških brigada u dolini Une i Sane novembra 1942., napad na Bosanski Novi, četvrta ofanziva itd.) odložili su realizaciju ove zamisli skoro za godinu dana.

Naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ, početkom maja 1943. formirana je 12. krajiška divizija.

(Naredbom Vrhovnog štaba od 19. VIII 1943. 12 . divizija preimenovana je u 11. krajišku diviziju i taj naziv će zadržati sve do kraja rata), u čiji sastav su ušle 5. kraji-

28

ška (kozaračka) i 12. krajiška brigada, te Banjalučki i Ko- zarački partizanski odred. S 've snage novoformirane divizije, sem Kozaračkog odreda (koji će ubrzo izaći iz njenog sastava) dobile su zadatak da se što prije koncentrišu u centralnoj Bosni i otpočnu dejstva na tom terenu.

U štabu 5. brigade još početkom maja 1943. počele su intenzivne pripreme za prelazak u centralnu Bosnu. Iz brigade je izdvojen njen 5. bataljon, ojačan kadrovski i u oružju sa zadatkom da po odlasku brigade dejstvuje na ko- zaračkom području kao samostalna jedinica. (Ovaj bataljon je po odlasku 5. brigade iz Kozare prerastao u Kozarački partizanski odred. U stalnim borbama, odred je vrlo brzo jačao , tako da već sredinom juna 1943. ima tri bataljona. Od naraslih snaga odreda, 8 . IX 1943. formirana je 11. kra- jiška brigada koja je u momentu formiranja imala 1.260 boraca. I ovaj primjer najrečitije pokazuje koliko je narod Kozare ostao nepokolebljiv u borbi, bez obzira na ogromne žrtve i gubitke koje je pretrpio sredinom 1942. god. u po- znatoj bici. Bila je to peta krajiška brigada koju su u ve- ćini činili borci sa Kozare).

U okviru priprema za prelazak 5. brigade u centralnu Bosnu, osnovno pitanje koje je trebalo riješiti bilo je — izbor pravca prelaska. U međusobnoj prepisci štab brigade i štab 4. divizije razmatrali su tri osnovne varijante. Štab divizije bio je za to da brigada pređe preko Sane u GGodgrmeč i da odatle sa ostalim našim snagama očisti teren Janja od četnika, a potom da se u gornjem toku Vrbasa prebaci u centralnu Bosnu. Štab brigade imao je ozbiljne primjedbe na ovu varijantu. Pošto je neprijatelj ponovo, poslije za- vršetka IV ofanzive , utvrđivao i posjedao liniju Bos. Novi — Suhača —- JBubija, procjenjivalo se da bi taj pravac izi- skivao velike gubitke i gubljenje vremena. Umjesto toga, štab 5. brigade je predložio da se sa brigadom prebaci preko Save u Slavoniju, a potom u centralnu Bosnu u rejonu planine Motajnice. A pošto je i ovaj pravac bio težak i zao- bilazan (trebalo je dva puta savladati Savu)_ štab 4. divizije nije se složio sa ovakvim predlogom, ali je ostavio štabu brigade slobodu odlučivanja. Tek tada , sredinom maja, štab 5. brigade je pristupio intenzivnom ispitivanju i nrocjeni treće varijante , tj. prelasku u centralnu Bosnu najkraćim putem, sa Kozare preko Lijevča polja i Vrbasa. U odnosu na prethodna dva pravca ovaj je bio najkraći i omogućavao je da se brigada za 2—3 dana nađe na novoj prostoriji, ali je bio i najopasniji, jer se zadatakizvodi preko ravničarskog zemljišta koje je posjednuto nizom manjih neprijateljskih posada, a trebalo je savladati i važnu komu-

29

nikaciju Banja Luka — Bosanska Gradiška i rijeku Vrbas. Karakter zemljišta i blizina jakih neprijateljskih gar - nizona (Banja Luka sa aerodromom u Zalužanima, Boe. Gra- diška i Topola) krili su veliku opasnost da neprijatelj brzo interveniše jakim snagama ukoliko pokret brigade bude otkriven. Međutim, štab brigade je računao sa momen- tom iznenađenja i solidnim poznavanjem terena i neprijateljskog rasporeda, pa seipak odlučio za ovu varijantu. U tome su veliku ulogu odigrali obavještajni organi koji su štabu brigade pribavili solidne i iscrpne podatke o rasporedu i snazi neprijatelja u Lijevču polju i o gazovima na Vrbasu. Tada je obavještajni oficir 5. brigade bio Drago Mažar. On je ove podatke prikupio neposredno na terenu preko ilegalne organizacije NOP -a kojom je rukovodio Đu- rađ Pavić, zvani „Vaso A". Naročito su bili dragocjeni podaci Miloša Ledineka koji je tada bio domobranski oficir na službi u Klašnicama. Ledinek je kao Slovenac protjeran iz svog kraja i 1941. god. nastanio se u selu Raz- boju u Lijevču polju, gde je radio kao učitelj. Još tada se povezao sa aktivistima KPJ i aktivno radio za NOP, a kada je kao rezervni oficir pozvan u domobranstvo zatražio je da ide u partizane. Međutim, po odluci partijske organizacije otišao je u domobranstvo i nastavio da radi za NOP kao oficir. Zahvaljujući ovoj činjenici, Ledinek je kao zapovjednik uporišta Klašnice i Laktaši ne samo bio u mogućnosti da sakupi podatke o neprijateljskom rasporedu, već Je i sam uticao na taj raspored. On Je. u dogovoru sa Ma- žarom, poslao posadu iz Klašnica u Banju Luku na „smje - nu" tako da su tu ostali samo žandarmi.

Čim su jedinice prikupljene, 25. maja 1943. počeo je pokret brigade ka rijeci Vrbasu iz rejona sela Koturovi — Rakovica — Vojskova. Pošto je od presudnog značaja za uspjeh bila tajnost, kretalo se uglavnom noću i to van puteva i naseljenih mjesta. U svitanje 30. maja brigada je stigla u rejon sela Bakinci, na domak Klašnica i razmjestila se na predanak po brdima Zmajevac, Mali vis, Vilenik i Ce- riška kosa. Ova brda su bila pokrivena niskim rastinjem (šikarom) i nisu pružala siguran zaklon od izviđanja, pa je bilo zabranjeno svako kretanje danju, jer je mjesto razmje - štaja bilo udaljeno svega oko 2 km od komunikacije Banja Luka — Bos. Iradiška kojom je neprijatelj intenzivno ko- municirao. Događaji iz ovog dana ostali su u lijepoj i pri- jatnoj uspomeni svim borcima 5. brigade. Naime, i pored svih mjera predostrožnosti, u predvečerje tog dana, ka MJe- stu razmještaja jedinica kretale su se sa svih strana velike grupe žena i omladine i nosile hranu borcima. Po-

30

elije kontakta sa prvim grupama ispostavilo se da mještani već cio dan znaju za nas. Naši osmatrači i patrole budno su motrili čitavu okolinu. Seljaci su po lijepom i sunča- nom danu radili po njivama, a cestom je tekao redovan sao- braćaj neprijatelja. Sve je govorilo o tome da za prisustvo brigade ne znaju ni civili ni neprijatelj. Na kraju se ispostavilo da seljaci znaju da smo tu, u njihovoj neposrednoj blizini, ali niko to nije odao neprijatelju. Članovi štaba brigade, a i ostali , bili su preneraženi ovom činje- nicom, ali se nije moglo više ništa preduzeti. Seljaci su doneli toliko hrane da su sve jedinice dobile dovoljne ko- ličine, tako da je i posljednji borac bio podmiren. Bilo je to pravo izobilje od narodnih jela. Veličina trenutka i gesta stanovnika ovih sela mogu se pravilno shvatiti samo ako se ima u vidu da se sve to dešava na teritoriji za koju neprijatelj smatra da je čvrsto kontroliše. Sve se to zbiva na domah njegovih jakih garnizona i to po danu! Takođe ne treba izgubiti iz vida da je 5. brigada tog momenta brojala ] .270 boraca. Ovaj gest plemenitosti i bezgranične odanosti stanovnika Lijevča polja našoj borbi ostavio je nezaboravan utisak na sve borce brigade.

U prvi sumrak su sve jedinice krenule u bataljonskim i četnim kolonama ka Vrbasu. U Klašnicama je bez borbe ra- zoružana žandarmerijska posada, zauzet most, isturena osiguranja prema Banjoj J1uci i Bos. Gradiški, pa je prelazak na desnu obalu Vrbasa počeo. Sve je teklo brzo i bez zastoja. Kada su i posljednji dijelovi prešli na desnu obalu rijeke, most je srušen.

Još da pomenemo jednu epizodu, vezanu za razoruža- vanje žandarma u Klašnicama. Kada su prvi dijelovi 4. bataljona izbili pred kasarnu, žandarmi su upravo večerali. Bili su raskomoćeni kao da nije rat. Prenerazili su se vidjevši tolike partizane. Niko od njih nije ni pokušao da bilo šta preduzme. Pošto su razoružani i prekinute veze sa susjednim garnizonima, postavilo se pitanje šta sa njima? Rade Kondić, komandant 4. bataljona, riješio je taj problem na njemu svojstven i komičan način. On ih je sve zatvorio u podrum kasarne, ubacio im kazan sa večerom, zaključao tu prostoriju i ključ poneo sa sobom. Prethodno im je zaprijetio da se niko od njih ne smije živ čuti dok ne svane. Oni su bili toliko prestravljeni da im nije bilo ni na kraj pameti da dižu uzbunu.

U ranim jutarnjim časovima 31. maja 1943. god. 5. brigada je bila u pokretu od Klašnica ka Devetinama. Uz put je bez borbe razoružano nekoliko četničkih patrola. U De- vetinama bez borbe je zarobljeno oko 30 četnika, među ko-

31

jima je bio i zloglasni Luka Radić, četnički komandant pozadine za zapadnu Bosnu.

Time se 5. brigada čvrsto dohvatila prvih terena u centralnoj Bosni, odmakavši iz doline Vrbasa na istok oko 15 km. Prva faza zadatka je potpuno izvršena i to bez gubitaka. Pojava 5. brigade na ovom terenu koji su četnici smatrali sigurnim, izazvala je paniku među četnicima. Po- stignuto je potpuno iznenađenje. Međutim, i 5. brigada je bila u nezavidnoj situaciji. Borci su bili krajnje premoreni od višednevnih marševa i nespavanja. Jedinica se na- šla na nepoznatom terenu, bez jasnih podataka o neprijatelju i bez bilo kakve veze sa ostalim našim snagama i pretpoetavljenom komandom.

Poslije prvog iznenađenja četnici su se pribrali i istog dana oko 12 časova počeli organizovan napad iz svih pravaca. Pored 700—800 četnika, na položaje brigade juri- šala je velika masa mobilisanih seljaka na konjima i pje- ške uz veliku galamu, trube i pjesmu. Mada su trpjeli velike gubitke, četnički napadi su trajali cio dan. Uz stalno odbijanje četničkih juriša brigada se, postavljena kružno, poput vatrenog ježa, postepeno pomjerala na istok ka selu Kokori. U popodnevnim časovima istog dana, protiv 5. brigade intervenisale su i jake njemačke snage iz Banje Luke (741 . i dijelovi 721. puka 714. lovačke divizije). Dok su 2. i 4. bataljon i dalje odbijali četničke napade, 1. bataljon je upućen ka selu Kokori sa zadatkom da zaustavi prodor Nijemaca. On je izvršio žestok protivnapad na Nijemce u tom selu, ali bez većih rezultata. Protivnapad je izvođen danju, na višestruko jačeg neprijatelja. Sem toga, jedinice su tokom protivnapada tučene i četničkom vatrom s leđa od sela Lađevaca. No , i Nijemci su zaustavljeni uz gubitke od 2 poginula (jedan oficir) i 7 ranjenih.

Bio je ovo za borce 5. brigade jedan od najtežih dana u ratu. Ovog dana gubici 5. brigade bili su 6 poginulih i 15 ranjenih. Poginuli su: Ostoja Žeželj pomoćnik politič- kog komesara 1. bataljona, Mlađen Đurić komandir voda, Vukašin Bera desetar i borci Krsto Gvozden, Dragoljub Toroman i JBuban Škondrić.

U prvi sumrak sve jedinice su uspjele da prekinu borbeni kontakt sa neprijateljem i da se izvuku iz borbe. Otpo- čeo je

pokret dalje na istok bez odmora i hrane. Za borce je to bila šesta uzastopna noć provedena u maršu bez sna i odmora. U

svitanje 1. juna 1943. brigada je izbila u selo Vijačani, ispod severozapadnih obronaka planine JBubića. Poslije kraćeg odmora ,

na brzinu je ponovo u brigadi formiran 3. bataljon u čiji su sastav ušle po jedna četa

32

iz 1. i 2. bataljona. Komandni kadar u bataljonu sačinjavali su: komandant Mlađo Obradović, zamjenik komandanta Sreto Đenadija, politički komesar Đorđe Vučenović, zamjenik političkog komesara Zdravko Saničanin Braco, komandir 1. čete Dragoljub Resan Čiko, pol. komesar Dragan Kneže- vić, komandir 2. čete Dušan Bašić, pol. komesar Florijan Vidović. Još dok su se prethodnog dana vodile borbe na Devetinama i Kokorima, neprijatelj je ka pravcu našeg nastupanja isturio 2. bojnu 1. lovačke pukovnije, ojačanu jednom baterijom haubica 105 mm. Štab brigade nije znao za ove neprijateljske snage. Njih su slučajno otkrile patrole

4. bataljona u južnom dijelu sela Vijačani (Lavovo brdo — kota 363). Oko 12 časova prešao je u napad cio 4. bataljon, a ubrzo i tek formirani 3. bataljon. Razvila se žestoka i ogorčena borba usred dana. Naizmenice su se smjenjivali juripgi i protivjuriši. Neprijateljska artiljerija je kar- tečom tukla jednu četu 4. bataljona koja je jurišala na topove.

Poslije tročasovne borbe neprijatelj je potpuno razbijen. Njegovi gubici su bili 38 poginulih i 66 zarobljenih vojnika i oficira. Zaplijenjene su tri haubice 105 mm u ispravnom stanju, sa 600 granata, 3 teška mitraljeza, 8 pu- škomitraljeza, 1 minobacač, mnogo pušaka, 25.000 metaka, 30 konja, jedna njemačka radio-stanica i više zaprežnih kola sa raznovrsnom vojnom opremom. Gubici brigade bili su: 2 poginula i 3 ranjena. Poginuli su borci Radovan Božikić i Boško Baštinac.

J1o završenoj borbi, komandant 4. bataljona Rade Kon- dić sakupio je sve artiljerce brigade, improvizovao posade i okrenuo cijevi zaplijenjenih topova u pravcu Prnjavora. Sve dok je trajalo granata, topovi su tukli brzom paljbom po Prnjavoru i cesti koja iz ovog gradića vodi ka Derventi. Naši artiljerci nisu vodili računa o režimu vatre. Kad je nestalo granata, topovi su uništeni i survani u jednu provaliju. U predvečerje istog dana brigada je nastavila pokret na jug, preko planine Ljubića. Međutim, nepriJatelj- ska posada i organi okupatorsko-kvislinške vlasti pobjegli su iz Prnjavora ka Derventi, misleći da slijedi napad na grad. Tako je Prnjavor tri dana bio bez ičije vojske i vlasti.

Mada je i sama bila u kritičnoj i neizvjesnoj situaciji, 5. brigada je za ova dva dana postigla nekoliko krupnih pobJeda. Neprijatelj je bio potpuno iznenađen i zbunjen. Po - sliJe borbi na Devetini, Kokorima i Vijačanima, u narodu ovoga kraja, a i u četničkim redovima, pronosile su se nevjerovatne priče o 5. brigadi. Naročito je na četnike

3 Kozara VI 33

imala veliko psihološko dejstvo naša pobjeda u Vijača- nima. Uspješno nošenje sa udruženim okupatorsko -usta - škim snagama, hrabrost boraca i korektan odnos prema ci- vilnom stanovništvu, impreeioniralo je narod ovog kraja. Četnici su od prvog sudara sa 5. brigadom respektovali njene borbene kvalitete i u docnijim zbivanjima izbjegavaće otvo- renu borbu sa njom.

Desetog juna 1943. uspostavljena je direktna veza sa šta- bom divizije, kao i sa 12. i 2. krajiškom brigadom (2. kra- jiška boravila je ovdje samo privremeno, da bi sredinom septembra 1943. prešla u istočnu Bosnu). Obnovljeni su i kadrovski ojačani Banjalučki i Prnjavorski partizanski odred. Od ovog vremena sve jedinice 11. divizije pristupaju sistematskom razbijanju četnika. Ovog puta Kozarčani su, na čelu sa legendarnim Šošom, došli u centralnu Bosnu da tu i ostanu. Ne treba gubiti iz vida činjenicu da su borci sa Kozare bili u direktnoj borbi sa četnicima, od prvog dana njihove izdaje, da su četnici 1. aprila 1942. na zvjerski način ubili dr Mladena Stojanovića — legendar- nog komandanta kozaračkih partizana. Peta kozaračka je, u okviru 11. divizije (Šošine) prirodni nastavljač tradi - cija krajiških proletera i tradicija kozaračkog udarnog protivčetničkog bataljona. Peta brigada je imala u svojim redovima na desetine i stotine boraca iz tih jedinica, čije je iskustvo u borbi protiv četnika korisno poslužilo , kako u vojničkom tako i u političkom pogledu. Njihov uticaj na ostale borce, koji su prvi put na ovom terenu, bio je zna- čaJan za blagovremeno i potpuno razumjevanje političkih prilika i posebno četničke izdaje. Još jednom treba otvoreno reći da je vojnička i politička borba protiv četnika u centralnoj Bosni veoma teška i složena. Velika zasluga pripada partijskoj i skojevskoj organizaciji u jedinicama 11 . divizije što su njeni borci uvijek znali razlikovati zavedene i nedužne od pravih krivaca i izdajnika.

Poslije višednevnih borbi sa četnicima Laze Tešano- vića u planinskom dijelu centralne Bosne (Javorani, Vi- ševica , Uzlomac, Borija), 5. brigada se 8. jula spustila u Župu, da bi u noći 9/10. jula u brzom naletu razbila usta- ško-domobranski garnizon u Prnjavoru. Istovremeno su di - jelovi 2. krajiške i Prnjavorski odred razbili četnička uporišta na VučJaku , Ceru i Glogovcu. Ovim je, pored Prnjavora, oslobođen i niz sela u okolini. Interesangno je napomenuti da je ovaj put Prnjavor definitivno oslobo - đen. TaJ lijepi gradić postaće centar velike slobodne teritorije u centralnoj Bosni i ostaće stalno slobodan, sem

34

što je u njemu kraće vrijeme boravila neprijateljska vojska januara 1944. (tzv . šesta ofanziva).

Poslije oslobođenja Prnjavora , jedinice 5. brigade su prokrstarile kroz sva sela Župe i vodile niz manjih borbi sa četnicima Nikole Forkape. U ovim borbama ubijeno je 79 četnika, 48 je zarobljeno, a 85 se samo predalo i odmah stupilo u brigadu. Zaplijenjene su 122 puške i 1 puško- mitraljez. Zaplijenjene su i velike količine žita koje su četnici sakupili i namjenili za prodaju okupatoru u gradovima. Ovo žito je podijeljeno narodu. Što je najglavnije, narod Je jako dobro primio naše borce, a u naše redove je tokom jula stupilo 250 boraca sa ovog terena. U većini su to bili omladinci koji su ubrzo izrasli u hrabre i odvažne borce. Među prvima su stupili u 5. brigadu Milovan Đukić , Pejo Petrić, Dragutin Konjić, Milovan Lugonjić, Dragoljub Radišković, Žarko Nježić, Borislav Trivić, Adem Ali- lić, Avdo Bilanović, Stojan Bilić , Radoslav Đerić, Obrad Bjelošević, Milorad Bukara i mnogi drugi.

Ovakva dejstva 5. brigada će nastaviti i u narednim mjesecima. Sve jedinice su bile u danonoćnim pokretima i borbama na velikom prostoru. Bataljoni i čete 5. brigade pojavljuju se istovremeno svuda: oko Kotor-Varoša, Teslića, Doboja, Tešnja i Dervente, na Motajici i u dolini Vrbasa. Nema sela ni zaseoka gdje tih dana nisu boravili njeni borci. Inicijativa Je stalno u našim rukama. Četnici svakodnevno doživljavaju iznenađenja i trpe veće ili manje poraze. Prinuđeni su na svakodnevno bježanje i sklanjanje od naših snaga. U njihove redove definitivno se uselila nesigurnost i demoralizaciJa. Jedinice im se svakodnevno osipaJu i taj proces se ničim nije više mogao zaustaviti. Tako Je 5. brigada tokom avgusta, septembra i oktobra 1943, nekoliko puta prokrstarila teritorijom centralne Bosne s kraJa na kraJ, od ^rdžasa do rijeke ôsne i na sJever do Save. U više stotina manjih borbi ubijeno je oko 140 čet- nika, a 155 zarobljeno. Zaplijenjeno je 226 pušaka, 5 auto - mata, 8 puškomitraljeza, 1 teški mitraljez i izvjesne ko- ličine municije. Za isto to vrijeme, u naše jedinice stupilo Je dobrovoljno 225 novih boraca iz Lijevča polja i centralne Bosne. Zarobljeni četnici su, ukoliko nisu željeli da ostanu u našim redovima, puštani kućama. To je mnogo ljutilo četničke komandante, jer je ovakav postupak prema zarobljenima najefikasnije dezavuisao njihovu propagandu i ubrzavao osipanje četničkih jedinica.

Međutim, ovakav vid dejstva stvarao je probleme u 5. brigadi. Stalni pokreti bili su naporni i iscrpljujući. U neprekidnim marševima i borbama borci su cijepali obu-

z* 35

ću i odijelo i trošili municiju. Sve to nije se moglo nado- knađivati iz plijena, jer je bio skroman. Zbog toga je štab brigade nastojao da akcije protiv četnika kombinuje sa napadima na okupatorsko-ustaška uporišta i željezničku prugu.

Iz ovog perioda značajni su još neki događaji vrijedni pažnje. Dvadeset trećeg avgusta 1943. god. 1 . i 2. bataljon 5. brigade

su, poslije razbijanja veće četničke grupe u Detlaku i Drijenu, napali i likvidirali niz ustaško -domobranskih uporišta u neposrednoj blizini Dervente. Likvidirana su uporišta Kalenderovci, Stanići, Nožice i još neka. Naše snage su usred dana bile prodrle u Derventu, ali su odba- čene jakim protivnapadom u kome su učestvovala i dva tenka i jedan oklopni voz. I pored toga, jedinice su se pod borbom povukle bez većih gubitaka. Poginuo je borac 1. bataljona Slavko Vujanović, a 6 drugova je ranjeno. Neprija- telj je imao 17 poginulih, od kojih jedan oficir, a zarobljeno je 19 domobrana. Zaplijenjeno je 20 pušaka, 1 automat, znatne količine municije i bombi.

Poslije ovih borbi, svi bataljoni 5. brigade ponovo su koncentrisani u širem rejonu Prnjavora i počeli su či- šćenje terena oko Careve Gore i Motajice. Ovom prilikom zauzet je i Srbac. Trideset prvog avgusta, grupu boraca iz 1. bat. (njih 28 dobrovoljaca-plivača) izvršila je prepad na ustašku posadu u selu Davor na lijevoj obali Save. Prvi su rijeku prešli Miloš Popović, Radan Rajilić i Neđa Ku- kavica, a potom i ostali. Za prelaz je korišćeno nekoliko malih čamaca. Mada je akcija izvođena usred dana, postignuto je potpuno iznenađenje, jer se neprijatelj nije nadao napadu u to vrijeme i iz tog pravca. Nakon kraće borbe usta- še su razbijene i partizani su ušli u selo. Ubijeno je 8 ustaša, a nekoliko ranjeno. Zaplijenjeno je 10 pušaka, 1 pi- saća mašina, 1 radio aparat i znatne količine sanitetskog materijala — što je bilo od osobitog značaja, jer je sanitet brigade oskudijevao u lijekovima i zavojima. Pošto je po- litički komesar bataljona Joco Marjanović održao govor okupljenim stanovnicima Davora , grupa se predveče vratila na desnu obalu Save bez gubitaka. Iako skromna po vojničkim rezultatima, ova akcija je po vremenu i načinu izvođenja vrlo dobro odjeknula u narodu. Mještani Davora su prvi put tada vidjeli u svojoj sredini partizane. Impresioni- rala ih je odvažnost i smjelost naših boraca , pa su ih da- rivali raznim poklonima.

Sa 2. krajiškom , 5. brigada je 8. i 9. septembra 1943. na - padala Teslić. Garnizon je branilo oko 2.000 neprijatelj-

36

skih vojnika. Ove snage su posjedale tri odbrambene linije oko grada, od kojih je srednja bila najjače utvrđena, a kroz bodljikavu žicu puštena je struja visokog napona. I pored toga, naše snage su u brzom naletu očistile spoljna upo- rišta, a potom je nekoliko grupa bombaša prodrlo kroz žicu, ali su protivnapadima odbačene.

Drugu noć napad je ponovljen. Ovog puta su 1. i 4. bataljon 5. brigade uspjeli stvoriti dvije značajne breše u glavnoj neprijateljskoj odbrambenoj liniji. Druga četa 4. bataljona uspjela je prodreti na domak topova u rejonu gro- blja, ali je dočekana kartečom. Poslije ogorčene borbe, neprijatelj je u svitanje 10. septembra, snažnim protivnapadom odbacio naše snage iz grada. Naši gubici su bili veliki — 8 poginulih i 26 ranjenih. Poginuli su komandiri četa u 4. bataljonu Radoje Tadić , Mitar Stojanović, te Miloš Bera , Milan Vranješ , Nikola Veselinović, JBubo Gvozden, Petar Bursać i Perkan Vranješ.

U vezi sa prelaskom 2. krajiške brigade preko rijeke Bosne u istočnu Bosnu, 2 , 3. i 4. bataljon 5. brigade dobili su zadatak da joj napadom na želj. prugu Derventa — Doboj obezbjede nesmetan prelaz. Izvršavajući svoj dio zadatka, 4. bataljon je u noći 12. septembra napao neprijateljsku posadu u Kotorskom i savladao je. Zapaljena je žandarmerijska kasarna i zgrada želj. stanice, porušena su tri manja mosta na pruzi i cesti, a pruga prekinuta na tri mjesta. U želj. stanici Kotorsko spaljena je jedna kompozicija voza u kojoj se nalazio na platformi jedan tenk koji je takođe izgorio. Ubijeno je 15 neprijateljskih vojnika, a 11 zarobljeno. Za- plijenjene su 33 puške, 100 ručnih bombi i nekoliko hiljada metaka. Iz kompozicije je evakuisano 100 pari nje- mačkih vojničkih odijela, 20 pari cipela, 20 šinjela i veće količine duvana, što je posebno obradovalo pušače. U ovoj borbi 4. bataljon je imao 3 borca lakše ranjena.

Od 14. do 23. septembra svi bataljoni 5. brigade proveli su u širem rejonu Prnjavora, bez većih pokreta i akcija. Ovaj predah je iskorišćen za sređivanje jedinica. Borci su prali veš, dezinfikovali odijela i sl. U jedinicama je organizovan intenzivan politički rad i vojnička obuka sa mlađim borcima. Dosta je urađeno i na mobilizaciji uz političko djelovanje u narodu. Tako je štab 1. bataljona, 17. septembra organizovao uepješan narodni zbor u s. Po- jezni, kome je prisustvovalo oko 600 ljudi iz Pojezne, Osinje, Crnče, Jelanjske i drugih sela. Govorio je politički komesar bataljona Joco Marjanović. Potom je održano narodno veselje. U kolu su igrali i borci i omladina sa terena.

37

Samo tog dana stupilo je dobrovoljno u 1. bataljon 15 omladinaca. Nakon solidnih priprema, štab 11. divizije odlučio je koncem

septembra da jačim snagama upadne preko Vrbasa u Lijevče polje, razbije neprijateljske posade i mobiliše kove borce.

Po padu mraka 23. septembra, Vrbas su prešli 1 . i 4. bataljon, zauzeli most i napali žandarme u Razboju. Upo- rište je savladano tek u svitanje narednog dana. Zarobljeno je 60 žandarma, a 6 je poginulo. Zaplijenjena su 2 puško- mitraljeza, 58 pušaka, 2 sanduka municije i znatne koli- čine ručnih bombi. U ovoj borbi naročito se istakao borac Gojko Mačak, zvani „Čaruga". On je, pod zaštitom vatre puškomitraljezaca, uspio da se probije do zida kasarne i da kroz prozor ubaci paket eksploziva, poslije čega se neprijatelj predao. Istovremeno, jedna četa 4. bataljona odbila je napad oko 150 Nijemaca — folksdojčera koji su od Topole krenuli u pomoć napadnutim žandarmima u Razboju. Ubi- jeno je 9 Nijemaca, od kojih 2 oficira, a zaplijenjen je 1 teški mitraljez, 1 automat, 1 pištolj i 3 puške. Po zauzimanju Razboja, na lijevu obalu Vrbasa prešao je i 3. bataljon, a na desnoj je zadržan samo 2. bataljon da obezbjeđuje prelaz. Ova tri bataljona 5. brigade ostala su u Lijevču polju tri dana. Skoro sva sela u trouglu koji čine r. Vrbas — r. Sava i komunikacija Banja Luka — Bos. Gradiška bila su oči- šćena od neprijatelja. Prvi put u ovom dijelu Lijevča polja boravile su jače snage NOV. Stanovnici ovih sela primili su naše borce oduševljeno. Za ta tri dana u redove brigade stupilo je dobrovoljno oko 200 novih boraca. Sem toga, eva - kuisane su na desnu obalu Vrbasa velike količine žita i ostalih namirnica.

O ovim borbama vlasti NDH iz Bos Gradiške, izvje- štajem od 29. septembra javljaju: . . . U noć 24 rujna 1943 g. napala je V udarna kozarska partizanska brigada u jačini od oko 1500 ljudi iz prnjavorskog Kotara na oružničku postaju Razboj i ovu postaju savladala. Broj oružnika bio je 65 i borba je trajala od 01,30 do 10.00 sati, kada su se oruž- nici, u pomanjkanju streljiva, morali predati. Po savlađi- vanju ove postaje partizani su zauzeli više sela ovoga Ko- tara i došli pred selo Vindhorst (N. Topola) na 2 km. O ovom događaju obavještene su njemačke vojne vlasti u Banja Luci."

Interesantno je pogledati kako vlasti NDH cijene situaciju u centralnoj Bosni. U izvještaju župne redarstve- ne oblasti u Banjoj Luci iz ovog perioda , pored ostalog, stoji: „ . . . Na području Kotara Banja Luka, koje je do sada

38

bilo isključivo četnički sektor, u ovom razdoblju osjetila se partizanska aktivnost u tolikoj mjeri da je skoro isto područje postalo partizansko operativno područje. To se naročito osjeća poslije pada Kotor-Varoša u partizanske ruke.

. . . Na potezu Kotor-Varoš — Čelinac — Ponir nalazi se 12. partizanska brigada i Banjalučki odred, čija jačina nije poznata. Na potezu Kotor-Varoš — Crni Vrh — Mo- tajica nalazi se V (najjača) partizanska brigada i Prnjavor- ski odred čija jačina je takođe nepoznata . . .

Četnici : na području Kotara Banja Luka, sva četnička djelatnost svodi se uglavnom na pljačkanje hrvatskog pu- čanstva. .."

Sličnu ocjenu stanja na ovom području daje i komanda njemačkog 15. armijskog brdskog korpusa.

Jedan od neuspjeha 5. brigade počegkom oktobra predstavlja slabo pripremljen i propao napad na uporište Ku- ljanovci, nedaleko od Dervente, koji su izvodili 2 . i 3. bataljon u noći 3/4. oktobra 1943. Uslijed nedovoljnog poznavanja terena došlo je do zamjene zemljišnih objekata, pa su se jedinice razvile za borbu prije vremena i otvorile vatru sa velike udaljenosti. Neprijatelj je ovo iskoristio i sa- čekao ih snažnom minobacačkom i mitraljeskom vatrom. Napad je propao, a naše jedinice su pretrpjele velike gu - bitke. Poginulo je 12, a ranjeno 20 boraca i starješina. Iz- među ostalih, u ovoj borbi poginuo je proslavljeni komandir čete u 5. brigadi Mirko Mačak.

Da bi se ubrzao proces raspadanja četničkih formacija i priliv novih boraca u redove NOV sa ovog terena, štab 11. divizije donio je odluku 16. oktobra 1943. da se u okviru divizije formira 14. srednjobosanska brigada. U novofor - miranu brigadu ušao je najveći dio boračkog i starješin- skog sastava Banjalučkog i Prnjavorskog odreda, kao i znatan broj boraca i starješina iz 5. brigade. Na Ceru, nedaleko od Prnjavora, održan je veliki narodni zbor 17. oktobra 1943. Izvršena je smotra tek formirane brigade. Ovoj smotri prisustvovala je kompletna 12. krajiška i dva bataljona 5. kozaračke brigade. Bio je to, od dolaska 11. divizije na ovaj teren, najznačajniji vojno-politički događaj u centralnoj Bosni. Postrojene jedinice pružale su impre- sivnu sliku i ostavile snažan utisak na narod ovog kraja.

Naredbom štaba, 5. brigada je preko mjesec dana bila podijeljena na dvije grupe koje su operisale odvojeno, na sasvim suprotnim krajevima u centralnoj Bosni. Prvu grupu činili su 1. i 3. bataljon, sa zadatkom da operišu oko Ko - tor-Varoša i Banje Luke, a drugu 2. i 4. bataljon koji su

39

bili usmjereni ka Doboju i Derventi, tj. ka komunikaciji Brod — Sarajevo. Prva grupa nije imala većih okršaja u to vrijeme. Njena aktivnost se svodila na uništenje manjih četničkih grupa, obezbjeđivanje bolnice u Šipragama i osi- guranje pravca Kotor-Varoš — Banja Luka. Međutim, 2. i 4. bataljon su za to vrijeme imali značajnijih uspjeha kako u razbijanju četnika, tako i u dejstvima na prugu. Samo u nekoliko noćnih prepada u selima Cer. Vel. Sočanica, Bu- kovica i Stanovi, 2 . i 4. bataljon zarobili su 87 četnika iz tzv. Ljubićke četničke brigade, razoružali ih i pustili kućama, što je jako povoljno primljeno u narodu. Poslije ovoga, čitav jedan četnički „bataljon" se raspao, a mnogi njegovi pripadnici slali su oružje po rodbini da ga preda našim komandama. A što je još važnije od ovih zarobljenih četnika dobrovoljno je stupilo u našu vojsku 30, kao i 150 mladića iz ovih sela. Sem toga ti bataljoni 5. brigade su u tri napada uništili tri željezničke kompozicije na pruzi Brod — Sarajevo, od kojih i jedan oklopni voz. Tom prilikom je uništeno 27 vagona, 5 oklopnih vagona, 4 lokomotive i ubijeno i zarobljeno oko 50 njemačkih vojnika.

Koncem novembra i početkom decembra 1943. sve jedinice 5. brigade bile su prikupljene na prostoru Prnjavor — Kulaši — Pojezna. Vršen je detaljan ljekarski pregled boraca, kupanje i parenje odjeće u Kulašima i sređivanje jedinica. Novi borci su polagali zakletvu, a nastavljene su i manje akcije i mobilizacija novih boraca. Ovakav raspored , sa manjim pokretima, bataljoni 5. brigade zadržali su do kraja decembra 1943.

Iz ovog vremena vrijedna je pomena borba koju su 1. i 2. bataljon, 18. decembra 1943. vodili u s. Ljeskove Vode, nedaleko od Doboja. Naime, bio je to prvi sukob boraca naše brigade sa tzv. kozačkim jedinicama, u narodu poznatim pod imenom „čerkezi". U narodu su bili po zlu poznati, jer su vršili zlodjela svake vrste. Oko 300 ovih vojnika koji su pripadali tzv. 2. kozačkoj brigadi, upalo je u našu zasjedu, ali smo ih nakon kraće ali žestoke borbe potpuno razbili i odbacili u pravcu Doboja. Na mjestu sukoba neprijatelj je ostavio 25 mrtvih, dok je 17 zarobljeno. Između ostalog, zaplijenjena su 3 minobacača sa 170 granata, 5 puškomitra - ljeza sa 5.000 metaka, 30 jahaćih konja, 1 radio-stanica i još puno druge opreme.

Pored značajnog plijena, ova borba je imala i neposredan zeliki politički efekat kod civila jer su naše jedinice tom prilikom spasile veću grupu mještana Ljeskovih Voda od terora. Borci nisu propustili priliku da im predoče

40

Smotra 5. krajiške brigade na Kozari kod Moštanice (1. maj 1943. godine)

činjenicu da dok ih mi štitimo od neprijatelja, četnici, te sluge

okupatora drže straže pred njegovim garnizonima.

Zarobljenici su bili veoma iznenađeni kada su na na- šim kapama vidjeli petokrake zvijezde. Kada je prvi šok prošao, mnogi od njih su plakali, izjavljujući da nisu imali pojma protiv koga se bore. Narednih mjeseci predalo se na - šim jedinicama preko 100 pripadnika ove neprijateljske formacije. Mnogi od njih borili su se u redovima 5. brigade sve do decembra 1944. kada su povučeni i predati sovjetskoj vojnoj misiji u Beogradu.

Napad na Banju Luku

Prema zapovjesti štaba 5 . bosanskog korpusa NOVJ , cilj napada na Banju Luku i susjedna neprijateljska uporišta bio je da se rasterete naše snage u istočnoj Bosni, na koje je neprijatelj počeo ofanzivne operacije (tzv. VI ofanziva).

U ovom napadu učestvovale su cjelokupne snage 5. bosanskog korpusa, ojačane 3. krajiškom i 3. ličkom brigadom. U duhu dobijenog

zadatka, sve jedinice 11. divizije za- vršile su koncentraciju do 27. decembra 1943. na prostoru s. stare Dubrave, s. Jošavka, Crni Vrh.

41

U jedinicama su vršene intenzivne vojne i političke pripreme za skori zadatak. Održavane su konferencije i sastanci partijskih i skojevskih organizacija. Tih dana 5. brigada broji oko 1.300 boraca, od kojih 646 članova KPJ i S'KOJ-a. I pored toga, udarnost 5. brigade bila je znatno smanjena usled dotadašnjih gubitaka , odlaska većeg broja starih boraca i rukovodilaca na dužnosti u ostale jedinice i zbog priliva novih boraca u brigadu. Zato je pri - premama poklonjena najveća pažnja. Starješine su radile neprekidno , naročito sa novim borcima. Detaljno su prouča- vani podaci o neprijatelju, čišćeno oružje, pripremane boce sa zapaljivom smesom za borbu protiv tenkova itd.

Zadatak 11. divizije bio je da likvidira sve neprijateljske obekte u gradu i okolini koji se nalaze na desnoj obali Vrbasa, a da potom dijelom snaga pređe na lijevu obalu rijeke i tako sadejstvuje glavnim snagama kod likvida- cije otpora u gentru grada. Prema divizijskoj zapovjesti, 5. brigada je napadala u centru rasporeda 11. divizije, sa zadatkom da likvidira jako uporište u samostanu Trapi- sti koje je branilo oko 300 Nijemaca, te da očisti od čet - nika uporišta Vrbanju, Česmu, Kumselo i Rebrovac.

Napad je počeo 31. decembra 1943. u 22 časa. Već u prvom naletu, 1. bataljon i dvije čete 2. bataljona prodrli su u krug samostana Trapisti. Mada je neprijatelj bio iznenađen, razvile su se žestoke borbe. Neprijatelj je, koristeći čvr- ste zgrade, pružao ogorčen otpor. Borbe su vođene po sobama i hodnicima. Neke zgrade samostana su po nekoliko puta pre- lazile iz ruke u ruku. Naročito su žestoke borbe bile oko parnog mlina i električne centrale. Ove objekte su naši borci spalili bocama sa benzinom.

Ostaci neprijatelja uspjeli su u svitanje da se povuku preko mosta na Vrbasu. Pored znatnog plijena u oružju i municiji, našim snagam palo je u ruke veliko skladište odjeće i obuće, tako da se većina boraca 5. brigade obukla u nove njemačke uniforme. Veće količine opreme i oružja izgorjele su u požaru.

O žestini borbe u Trapistima vidi se i iz njemačkih dokumenata. Tako se u izvještaju štaba 15. njemačkog brdskog korpusa od 1.1. 1944. kaže: „U samostanu Trapisti razvile su se ogorčene borbe. Po gubitku samostana koji je dio po dio napušten poslije žestokog otpora, a kojega je branila jedinica majora Beklea, ostaci jedinice pod komandom poručnika Kirhnera uspjeli su se izvući, zaposjesti polo- žaje iza mosta i zaustaviti prednje dijelove protiv- nika .. ."

42

I ostali bataljoni 5. brigade izvršili su u toku noći prvi dio svog zadatka. Treći bataljon je iznenadio četnike u s. Vrbanji i razbio ih. Ubijeno je 30 četnika, a 5 zarobljeno. Pored dosta oružja, ovog puta je zaplijenjena kompletna arhiva i radio-stanica tzv. četničke komande za za - padnu Bosnu. Četnički kapetan Ilija Jevtić opisuje u svom izvještaju ovu borbu kao katastrofu, da je on lično jedva uspio pobjeći, ali je, bježeći, i sam izgubio pušku. Za ovaj poraz okrivljuje Nikolu Forkapu „ . . . koji me nije izve- stio da je V kozaračka brigada prešla preko Crnog Vrha, pa su četnici u Vrbanji bili iznenađeni i doživeli katastrofu".

Očistivši uporište Česmu od četnika, 4. bataljon je uspio da u svitanje 1. januara 1944. prebaci svoje dvije čete pomoću gumenih čamaca i skele na lijevu obalu Vrbasa. Po- slije žestoke borbe, ove čete su uspjele zauzeti pilanu , ali su istog dana energičnim protivnapadom odbačene ka Vrbasu. U to vrijeme, tzv. četnička 3 „brigada" Mitra Tri- vunčića napala je naš 4. bataljon s leđa na desnoj obali Vrbaea, ali je razbijena protivnapadom samo jedne čete 4. bataljona koja se tu našla.

Na čitavom frontu napada 5. brigada koja je 1. januara 1944. potpuno očistila desnu obalu Vrbasa, vođene su že- stoke borbe sa neprijateljem. Preduzeto je nekoliko poku- šaâ prelaska na lijevu obalu Vrbasa, ali se u tome nije uspjelo. Komandant brigade major Ranko Šipka lično je predvodio nekoliko juriša na most kod Trapista , ali su Nijemci protivnapadima uspjeli odbiti naše snage. Pred- veče 1. januara, neprijatelj je na ovom pravcu upotrijebio dijelove 383. puka 373. divizije , ojačane tenkovima. U jednom od tih juriša na most poginuli su, između ostalih, proslavljeni bombaši 1. bataljona Dušan Kulundžija, Mirko Steković i Branko Bašić.

U popodnevnim satima 1. januara 1944. neprijatelj je pri - vukao u Banju Luku svježe snage i to: od Prijedora glavninu 373. grenadirske divizije, a od Bos. Gradiške 901. oklopno- -grenadirski i 92. motorizovani njemački puk. U takvoj situaciji, štab 5. bosanskog korpusa obustavio je dalji napad na grad i naredio jedinicama povlačenje. Po padu mraka, 2. januara počela je povlačenje i 5. brigada uz rijeku Vrba- nju pravcem Banja Luka — Kotor-Varoš — Obodnik — Ši- prage.

Prema izvještaju štaba 15. njemačkog brdskog korpusa od 9. januara 1944, ukupni njemački i ustaško-domobranski gubici u ovim borbama bili su: 129 poginulih, od čega 7 ofi-

43

pira; ranjenih 319, od čega 20 oficira i nestalih 420 , od čega 8 oficira.

Četničke snage oko Banje Luke otkrile su pokrete i koncentraciju naših snaga i već od 29. degembra 1943. u više navrata upozoravali njemačku komandu u Banjoj Luci da predstoji partizanski napad na grad. Interesantno je da Ni- jemci nisu ozbiljno shvatili ova obavještenja , već su ih ocjenili kao bezrazložno pretjerivanje.

Narednih deset dana bilo je izuzetno teško i drama- tično za sve borce i rukovodioce 5. brigade.

Odstupajući iz Banje Luke uz rijeku Vrbanju, ona je neprestano vodila zaštitničke borbe sa 901. oklopnim nje- mačkim pukom i dijelovima 383. puka_ štiteći povlačenje 11. divizije. Jedinice su bile krajnje premorene, a sem toga nosile su 83 ranjenika. Nova opasnost po te naše jedinice i ranjenike pojavila se 4. januara 1944. jer je 1. brdska nje - mačka divizija izvršila opasan prodor od Teslića ka pl. Borji i time zaprijetila opkoljavanjem naših snaga u dolini Vrbanje. U ovoj situaciji štab brigade je odlučio da 1. bataljon krene usiljenim maršem na pl. Borju, sa zadatkom da odsudno brani prevoj Solila i tako stvori potrebno vrijeme ostalim našim snagama za izvlačenje ka Šipragama i Petrovom polju. Ovo naređenje je komandant brigade Ranko Šipka usmeno saopštio komandantu bataljona Mirku Šilj- ku pred strojem da ga svi borci čuju, jasno podvlačeći da bataljon ne smije ni pod koju cijenu napustiti prevoj bez naređenja. Pladala je prava snežna mećava, a na planini je snijeg već bio napadao oko jedan metar. U prvim popodnevnim satima bataljon se sukobio sa njemačkim prethodnicama kod sela Klupe i Bebe i odbacio ih. Kretanje neprijatelja bilo je otežano , jer je komunikacija bila solidno zaprečena obaranjem velikih stabala. Na ovim položajima 1. bataljon se održao preko 30 časova i uspio da odbije sve napade Ni- jemaca , mada je neprijatelj bio višestruko i brojno i teh- nički nadmoćniji. Po padu mraka, 5. januara, bataljon se povukao u sastav brigade. Interesantno je da su Nijemci nastavili oprezno napredovanje tek sutradan, 6. januara, i oko 9 časova izbili u Maslovare , ali su sve naše jedinice bile već odstupile i evakuisale ranjenike. U borbama na Borji 1. bataljon je imao 7 poginulih i 8 ranjenih. Između ostalih, u jednom protivnapadu 5. januara na prevoju Solila poginuo je i politički komesar čete Mirko Stanić.

Slijedećeg dana, 6. januara, ulogu zaštitnice preuzeo je 4. bataljon sa zadatkom da sprječava brze prodore Nije- maca od Obodnika i Maslovara ka Šipragama. Bataljon je

44

s uspjehom izvršio zadatak i uz minimalne gubitke (1 poginuo i 7 ranjenih) čitav dan zadržavao Nijemce. Međutim, u noći 6/7. januara , kada je bio u pokretu ka glavnini, na kraćem zastanku u selu Stopan, iznenađen je napadom s leđa i pretrpio je velike gubitke. Tom prilikom je poginulo 35 , a ranjeno 26 boraca.

Najkritičniji trenuci za brigadu nastali su 7. januara na Petrovom polju. Nijemci su nastupali iz više pravaca ka bolnici iz koje je trebalo evakuisati 390 ranjenika. Bilo je trenutaka kada su neprijateljski prednji dijelovi uspjevali da prodru na 500 metara do bolnice, ali su irotivnapadima odbijeni. Brigada je , bez 4. bataljona, dobila zadatak da borbom zadržava Nijemce i da dijelom snaga učestvuje neposredno u evakuaciji teških ranjenika koji su bili na nosilima. Kada bi se Nijemci primakli na opa- sno odstojanje, borci su spuštali nosila na snijeg, na prti- nu, prelazili u protivnapad i nastavljali da nose ranjenike. Tako je to trajalo puna tri dana i tri noći!

U noći, 9/10. januara ranjenici su evakuisani na lijevu obalu Vrbasa, a narednog dana, 5. brigada se probila pravcem Ponir — Vitovlje — Korićani i zabacila se neprijatelju za leđa.

Sredinom januara 1944. brigada se prikupila u širem rejonu Maslovara. U njen sastav je stigao i 4. bataljon , kao i ostali manji dijelovi koji su izgubili vezu sa jedinicom.

Za izuzetna zalaganja u borbi u Banjoj Luci i na evakuaciji ranjenika, štab 11. divizije pohvalio je 5. brigadu. Svi njeni borci i rukovodioci, ulažući natčovje- čanske napore, izvršili su sve postavljene zadatke. U ba- njalučkoj operaciji i u toku borbi u prvoj polovini januara 1944. 5. brigada je pretrpjela velike gubitke: 61 poginuo i 109 ranjenih. Sredinom Januara brigada broJI 1.160 boraca naoružanih sa 750 pušaka, 71 puškomitraljezom, 3 mino- bacača, 2 protivtenkovske puške, 22 automata, 74 pištolja i 303 ručne bombe.

U toku ovih operacija, sa Nijemcima su išli i čet- nici kao vodiči. Za stanovnike nekih zabačenih sela bila je to prva prilika da se neposredno uvjere o četničkoj iz- daji. Privremeno napuštanje teritorije od strane naših jedinica i prisustvo jakih njemačkih jedinica, četničke vođe su iskoristile da se oporave od dotadašnjih poraza. Prisilnom mobilizacijom i oružjem koje su dobili od Ni- jemaca, oni su uspjeli da znatno omasove svoje jedinice i da dignu glave. Međutim, otvorena saradnja sa NiJemcima

45

vodila ih je u sve veće kompromitovanje, čak i u očima onih seljaka koji su još gajili iluzije o njima.

Narednih šest mjeseci 5. brigada je uglavnom operisala u sjevernom dijelu centralne Bosne, sa osnovnim zadacima: razbijanje četnika, mobilizacija novih boraca i rušenje komunikacija u dolinama Bosne i Usore. U nizu većih i manjih sudara sa našim snagama, četničke jedinice u centralnoj Bosni definitivno su se raspale u proleće 1944. i neće se više nikada obnoviti. Prisilno mobilisani čet- nici masovno su prelazili u naše jedinice ili se razila- zili kućama. Manje grupe, okupljene oko četničkih rukovodilaca (njih major Slavoljub Vranješević naziva „brigadama" i „korpusima"), kao i obično, našle su spas i uto - čište u njemačko-ustaškim garnizonima. To stanje kod čet - nika najbolje ilustruje jedan izvještaj iz tog perioda koji je major Vranješević uputio lično Draži Mihailoviću. U njemu se, pored ostalog, kaže: „ . . . što se tiče odnosa čet- nika prema Nemcima, oni su samo trpeljivi, naša nastojanja u vezi naređenja Vrhovne komande da se prekinu svaki odnosi nisu uspeli, jer su ti odnosi od ranije bili uzeli maha. Možda bi se i uspelo prekinuti ove odnose, ali bi naše jedinice bile onda nemoćne boriti se sa svima neprijateljima, zašta bi naročito nedostajalo municije.

Jednom rečju, ovde je apsolutno nemoguće vojnički ko- mandovati, nego se sve zasniva na dobroj volji starešina . . . Pod ovakvim okolnostima mi se borimo sa partizanima već gotovo pune dve godine, te nam zbog toga i ide ovako traljavo i nismo u stanju da damo ma gde ozbiljan otpor. Ovde svaka brigada čini zasebno telo, koje ako hoće izvršava, a ako neće ne izvršava dobivena naređenja. Nema ništa vojničkog u sebi, cela ova organizacija.

Mogu da kažem prosto, da se nismo oslonili na pojedine hrvatske i nemačke garnizone, po našoj manevarskoj spo- sobnoeti partizani bi nas potpuno već uništili".

Poslije razbijanja četnika, sve jedinice razvile su ši- roku agitaciju na terenu radi mobilisanja novih boraca. Svi bataljoni 5. brigade upućivali su noću preko Vrbasa, u Lijevče polje, jače patrole, pa i čitave čete , da hvataju četnike, razbijaju manje žandarmerijske posade NDH i mo- bilišu nove borce. Ove grupe i patrole, sa terenskim po- litičkim radnicima, održavale su noću sastanke i konferencije po selima na kojima su tumačene i popularisane odluke AVNOJ-a, agitovano među omladinom da stupa u našu vojsku, sakupljani dobrovoljni prilozi u hrani, odjeći, obu- ći itd. Ovaj rad je dao vrlo dobre rezultate. Samo u martu i

46

nočetkom aprila 1944. stupilo je u 5. brigadu oko 250 novih boraca iz Lijevča polja i župskih sela. Istovremeno je 5. brigada sakupila na dobrovoljnoj osnovi u Lijevču polju kekoliko vagona žita i karavanima otpremila na slobodnu teritoriju, gdje je vladala velika nestašica hrane.

Za vrijeme boravka 5. brigade u selima župe obnovljeni su politički razgovori sa predstavnicima poljske nacionalnosti, kojih je u ovom kraju tada bilo oko 15.000. Još u jesen 1943. bili su uspostavljeni prvi kontakti naših vojno-političkih organa sa predstavnicima organizacije ,,Savez Poljaka u Jugoslaviji". Još tada je kod Poljaka postojala želja da aktivno učestvuju u NOB, ali su razne okolnosti to odložile. U proljeće 1944. razbijanjem četnika stvoreni su potrebni uslovi za pojačan politički rad među Poljacima. Održan je niz političkih konferencija sa Po- ljacima u Starom i Novom Martincu, kao i u ostalim selima koja su naseljavali Poljaci. Na konferencijama su istupali istaknuti rukovodioci 5. brigade (Ranko Šipka, Joco Marjanović i drugi), a ispred Poljaka Ignac Kuneeri, član ^ AVNOBiH -a , Jan Kumuš i Jan Drang. Poslije ovih konferencija, preko 100 omladinaca — Poljaka dobrovoljno je stupilo u 5. brigadu! Da bi se proces pristupanja Poljaka NOB-i ubrzao, 7. maja 1944. u Novom Martincu je formiran bataljon sastavljen od Poljaka koji je ušao u sastav 14. sred- njobosanske brigade kao njen 5. bataljon. U sastav poljske jedinice upućeni su svi Poljaci iz 5. brigade.

Pomenućemo još samo dvije vrlo lijepe i smjele akcije koje je 5. brigada izvela u ovom periodu.

U noći 19. aprila 1944. god. 4 . bataljon, sa jednom četom 2. bataljona, srušio je kompoziciju voza na pruzi između Dervente i Doboja i tom prilikom uništio 14 vagona i 1 lo- komotivu. Ubijeno je i zarobljeno 13 neprijateljskih vojnika i 2 oficira. Pored izvjesne količine oružja i muni - cije, u vozu su zaplijenjene velike količine novih njemač- ki uniformi , veša i obuće. Međutim, naši su uspjeli evakuisat samo 136 šinjela, 670 bluza, 770 pantalona, 250 pari veša i 320 pari cipela. Pošto je neprijatelj bio ugrozio naše jedinice prodorom iz Dervente i Doboja, dalja evakuacija je obustavljena i kompozicija spaljena. Naše jedinice nisu imale gubitaka.

Sličnu akciju izveli su 1. i 3. bataljon 27. maja, sru- šivši jednu kompoziciju od 7 vagona u neposrednoj blizini Doboja Tom prilikom je iz kompozicije evakuisano oko 1.000 kg vještačkog meda i otpremljeno u bolnice našim ranjenicima. Četu koja je neposredno napala voz, ostali borci u brigadi nazvali su u šali „medena četa". Dva dana

47

docniJe, iste naše snage uništile su JO Š Jednu K O M P O Z I C I J U i tom prilikom zaplijenile 150 kg soli. Osim toga, oslobo- đeno je 17 zarobljenih partizana i saradnika NOP-a koji su sprovođeni u logor. Svi oni su ostali u 5. brigadi.

Jednu od najljepših svojih pobjeda izvojevao je 3. bata ljon 5. brigade 9. juna 1944 . u selu Ukrinici, nedaleko od Teslića. Naime, dan ranije neprijatelj je prodro ka slobodnoj teritoriji jačim snagama od Dervente i Teslića. Snage iz Teslića (ojačana 2. bojna 6. lovačke pukovnije sa štabom pukovnije) prodrle su do Ukrinice, ugrozivši neposredno divizijsku bolnicu i još neke pozadinske dijelove u Čečavi. Na tom pravcu branio se naš 3. bataljon. Ne- prijatelj je, predveče 8. juna, stao i počeo da se utvrđuje kod škole u selu. Pošto više nije bilo vremena za evakuaciju bolnice i ostalih pozadinskih dijelova iz Čečave , komandant 3. bataljona Ljubomir Šević, odlučio se da noćnim protivnapadom odbije neprijatelja i tako otkloni opasnost po bolnicu.

Poslije kraće pripreme, sve tri čete su krenule u napad tačno u 1 čas 9. juna 1944. Pošto su grupe bombaša po- bacale bombe u rovove , počeo je opšti juriš. Mada u prvi mah iznenađen, neprijatelj se ipak sredio, tako da se razvila ogorčena borba. Sve čete su nastavile energično napad i poslije dvočasovne borbe neprijatelj je potpuno razbijen.

Razbijeni dijelovi odstupili su ka Tesliću. U borbi je poginulo 15 neprijateljskih vojnika, 2 podoficira i 5 oficira, a zarobljena su 52 vojnika. Ranjeni su 1 oficir i 2 vojnika. Između ostalih, poginuo je i komandant 6. lovačke pukovnije, potpukovnik — baron Zvonimir Bahorić. Naš desetar Desimir Basrak i potpukovnik Bahorić istovremeno su pucali jedan na drugoga i oba poginula u istom trenu!

Plijen naših boraca bio je bogat: 2 protivkolska topa sa 183 granate, 1 teški minobacač sa 11 granata, 6 teških mitraljeza i puškomitraljeza, 4 automata, 2 pištolja, 1 radio-stanica, 1 motocikl, 30.000 metaka, više zaprežnih kola sa raznom opremom, mnogo konja i ostale opreme. Naro- čito je dobro došla zaplijenjena municija, jer su sve jedinice 5. brigade u njoj oskudjevale. (Tih dana, saveznici su, za potrebe 11. divizije, doturili izvjesne količine opreme u Čečavu, ali, kao za pakost, u tim pošiljkama nije bilo municije.) Gubici 3. bataljona na Ukrinici bili su 7 poginulih i 9 ranjenih boraca.

Poraz 6. lovačke pukovnije u Ukrinici znatno je doprinio da u cjelosti propadne neprijateljski pokušaj dubljeg prodora na slobodnu teritoriju.

48

Napad na Derventu i Teslić

Sredinom juna 1944. 11. divizija je težište svojih dejstava prenijela na komunikaciju Brod — Sarajevo. U ovom duhu štab divizije odlučio je da napadne garnizon Derven- tu koji su branili 4. lovačka pukovnija i 6. posadni zdrug — oko 1.800 vojnika. Bilo je predviđeno da u napadu uče- stvuje 5, 14. i 18. istočnobosanska hrvatska brigada i jedan bataljon 12. krajiške. Međutim, zbog nekih novih okolnosti, u napadu su učestvovala samo tri bataljona 5. i dva bataljona 14. brigade. Napad je otpočeo 27. juna u 23 časa. Bataljoni 5. brigade dobili su zadatak da likvidiraju spoljna upori - šta Jabukovac, Hepting, Osojce, Vrhove i Vrdoljke, a da dio snaga neopaženo uđe u grad, tako da napad počne istovremeno i u gradu i na spoljnim uporištima. Ova zamisao je potpuno uspjela. Četvrti bataljon, dvije čete 1. bataljona i brigadna udarna grupa neopaženo su ušli u grad, a 2. bataljon je u brzom naletu likvidirao uporišta Hepting, Jabukovac i Osojce. Prije otpočinjanja borbe, naše patrole su, preko prvih zarobljenika, saznale neprijateljske znake raspoznavanja, što nam je znatno olakšalo izvršenje za - datka. Tako su udarna grupa i jedna četa 4. bataljona bez borbe zarobile nekoliko neprijateljskih patrola, savladale posadu na desnoj obali Ukrine (tom prilikom je zaplijenjen i jedan top ) i time otvorile put i ostalim snagama koje su nadirale u grad. Neprijatelj je bio potpuno iznenađen. Na- kon kraće borbe njegove snage u gradu su razbijene. Ostaci sa štabom 4. lovačke pukovnije povukli su se u zgradu gim- nazije i odatle pružali žilav otpor. Za to vrijeme je 3. četa 1. bataljona upućena ka uporištima Vrhovi i Vrdo- ljaci koja su branile tri ojačane čete 1. bojne 4. lovačke pukovnije. Pošto je borba u gradu već otpočela, ove neprijateljske snage dobile su preko telefona naređenje da se povuku u grad i ojačaju odbranu. Kako se 3. četa kretala ka uporištima iz grada, došlo je na otvorenom prostoru do snažnog sudara u kome je neprijatelj potpuno razbijen. Ostaci su se razbježali na sve strane. Naša četa je prošla bez gubitaka, a zaplijenila je 2 topa, 1 teški minobacač, 3 teška mitraljeza, 4 puškomitraljeza, oko 40 pušaka i 12 zaprežnih kola sa raznovrsnom opremom i municijom.

U svitanje, 28. juna , kada su neprijateljske snage u gradu bile pred potpunim uništenjem, došlo je do preokreta u situaciji. Naime , iz neobjašnjenih razloga izostao je na - pad 18. brigade , pa je neprijatelj sa uporišta koja je ona trebalo da napada odvojio oko 2 bataljona i udario u leđa

4 Kozara VI 49

našim snagama u gradu. U takvoj situaciji, štab 5. brigade je naredio izvlačenje iz grada.

Mada Derventa nije ovog puta oslobođena, neprijatelj - skom garnizonu naneseni su teški gubici. Samo jedinice •5. brigade zaplijenile su 3 topa, 1 teški minobacač, 3 te- ška mitraljeza, 6 puškomitraljeza, 60 pušaka, 300 granata za topove i minobacače, oko 50.000 metaka, 1 radio-stanicu i dosta druge opreme. Uništen je 1 top, 2 minobacača i 2 teška mitraljeza. Nema preciznih podataka o neprijateljskim gubicima u ljudstvu, ali je vidljivo iz jednog izvJe- štaja da je samo 4. pukovnija imala 24 poginula, 9 ranjenih i 44 nestala vojnika i oficira. Gubici 5. brigade iznosili su 9 poginulih i 27 ranjenih.

Ostaci četničkih snaga i ovog puta dijelili su sudbinu ustaško-domobranskog garnizona. Interesantno je kako jedan njihov izvještaj prikazuje naš napad na Derventu. U njemu se, pored ostalog, kaže: „ . . . 28 juna 1944 g. vršile su partizanske snage napad na Derventu. Napad neuspio. Partizani se povukli uz velike vlastite gubitke. „Lon- don" je objavio da su zauzeli i čiste Derventu, dočim to nije tačno. To je, kao i sve do sada, laž komunističkih „stratega" i „oficira"".

Po izvlačenju iz Dervente, jedinice 5. brigade ostale su na položajima oko grada dva dana, a zatim se povukle ka Pojezni i Glogovcu. Neprijatelj nije reagovao. Na ovom maršu stanovništvo je oduševljeno dočekivalo naše jedinice. Naročito je u selu Osinji priređen srdačan doček na - šim borcima. Omladinke su cvijećem, peškirima i mara- mama kitile borce i zaplijenjeno oružje.

Poslije kraćeg odmora, sve snage 5. brigade napale su noću 3/4. jula komunikacije u dolini Usore između Doboja i Teslića. U snažnom naletu, već prvu noć uništena su uporišta Jelah , Tešanjka, Alibegovci , Sivša, Uljarice i Makljenovac, a potom su jedinice pristupile sistematskom rušenju željezničke pruge i ceste. Ovom našom akcijom grad Teslić sa garnizonom našao se u potpunoj blokadi. Na - rednih 5 dana neprijatelj je vršio očajničke napade od Doboja ne bi li deblokirao svoje snage u Tesliću. Na ova] pravac uputio i dijelove zloglasne 13. „handžar" divizije, ali su svi njegovi napadi odbijeni. Neprijatelj je svoj garnizon u Tesliću snabdijevao najnužnij im materijalom iz vazduha.

U ovakvoj situaciji, štab 11. divizije odlučio je da napadne i likvidira garnizon u Tesliću, koji su sačinja- vale 6. lovačka pukovnija, dijelovi 6. posadnog zdruga i oko 60 Nijemaca „instruktora", čije je ukupno brojno stanje

50

iznosilo 1.166 vojnika i oficira. Za razliku od situacije prije godinu dana, ove neprijateljske snage branile su se samo na užem

gradskom području, oslanjajući se na solidno izgrađen sistem rovova i bunkera, opasanim bodljikavom žicom, kroz koju je

bila puštena struja visokog napona. U napadu koji je počeo 9. jula u 21 čas, učestvovala su po

dva bataljona 5, 12. i 14. brigade, dok su ostale snage 11. divizije obezbjeđivale slobodnu teritoriju i pravac Doboj — Teslić. Napadu je prethodila kratka, ali efikasna artiljerijska priprema iz 4 topa i 6 minobacača koji su tukli čeprijateljske položaje sa Kaćuna (kota 286). Na momenat iznenađenja nije se moglo računati , jer je neprijatelj već danima očekivao napad na grad. Poslije artiljerijske pripreme, sve jedinice prešle su u opšti napad. Tek poslije dvočasovne borbe, grupe bombaša i puškomitraljezaca iz 5. brigade uspjele su stvoriti brešu u sistemu odbrane. Mstovremeno je i jedna četa iz 12. brigade uspjela ovladati električnom centralom i isključiti struju. Poslije ovoga, sve naše snage prešle su u opšti juriš sa svih strana. Kod neprijatelja je zavladala pometnja. U svitanje, 10. jula, svaki otpor je prestao i Teslić je oslobođen. Samo manje grupe neprijateljskih vojnika uspjele su pobjeći ka Ma- glaju i Doboju, dok je 14 oficira i 960 vojnika zarobljeno ili ubijeno. Naše jedinice došle su do velikog plijena u oružju, municiji i opremi.

Peta brigada je zarobila 4 oficira, 6 podoficira i 130 vojnika. Pored ostalih , zarobljen je i Anton Ivečić, potpukovnik, koji je vršio dužnost komandanta 6. lovačke pukovnije poslije pogibije njenog komandanta barona Baho- rića na Ukrinici. Plijen 5. brigade bio je 56 pušaka, 5 teških mitraljeza, 6 puškomitraljeza, 3 teška minoba- cača, 4 automata, 150 ručnih bombi i još mnogo druge opreme i municije. Brigada je imala 3 poginula i 19 ranjenih. Ranjen je i komandant brigade, major Ranko Šipka.

Interesantno je istaći da je dejstvo naših bombaša i puškomitraljezaca koji su smjelo prodirali u sistem odbrane i s leđa napadali pojedine otporne tačke, stvorilo kod neprijatelja utisak da je napad na grad spolja kombi- novan i potpomognut napadom civilnog stanovništva iz grada, što nije tačno. Obrazlažući uzroke pada Teslića, komandant 2. zbornog područja (korpusa), general Franjo Pacak, u svom izvještaju od 2. avgusta 1944. kaže:

„ . . . Zamjenik zapovjednika 6 lovačke pukovnije, potpukovnik Ivečić i njemački natporučnik za vezu Stri Jo- sip, koji su za vrijeme ovih borbi obilazili odbrambenu crtu, osobno su se osvjedočili da je momčad obrane bila na

4* 51

svojim mjestima i hrabro se borila. Teslić je, po mom struč- nom mišljenju, pao uslijed velike premoći neprijatelja i izdajom iz unutrašnjosti Teslića".

Pokret u Srbiju

Po oslobađanju Teslića, 5. brigada je oko 15 dana vodila žestoke odbrambene borbe na položajima Omanjska — Voj- vode Putnika brdo — Alibegovci — Lepenica — Vukovo, sa dijelovima 13. SS „handžar " divizije i 4. lovačke pukovnije NDH koji su pokušavali da iz Doboja prodru u Teslić. Borbe su trajale danonoćno i odlikovale su se velikom že- stinom. Stalno su se smjenjivali neprijateljski napadi i naši protivnapadi, pri čemu su neprijatelju naneseni veliki gubici, ali je i 5. brigada pretrpjela znatne gubitke — 23 poginula i 25 ranjenih. Istovremeno, u štabu 11. divizije vršene su intenzivne pripreme za pokret u Srbiju. Naredbom VŠ. od 17. jula, divizija je izašla iz sastava 5. bosanskog korpusa i privremeno stavljena pod komandu 3. korpusa u istočnoj Bosni. Od ovog dana, 11. diviziju sači- njavaju samo 5. kozaračka i 12 krajiška brigada, dok su 14. srednjobosanska i svi odredi sa područja centralne Bosne izišli iz sastava divizije. U međuvremenu je formirana 18. srednjobosanska brigada, pa je od ovih snaga formirana i 53. divizija. I ovom prilikom, u nove jedinice otišlo je nekoliko stotina boraca i rukovodilaca iz 5. brigade, među kojima i komandant brigade Ranko Šipka , komandant 2. bataljona Dragutin Thurguz Crni, politički komesar 3. bataljona Momir Kapor i drugi. Za komandanta brigade postavljen je major Rade Kondić, dotadašnji zamjenik komandanta.

Nakon 14-mjesečnih dejstava na ovom terenu došlo je vrijeme da 11. divizija napusti centralnu Bosnu! Odlazeći u Srbiju, ona je na ovom području ostavljala iza sebe veliku oslobođenu teritoriju na kojoj su funkcionisali organi narodne vlasti i mnogobrojne ustanove NOP-a i operisala nova divizija NOV. Četnički pokret bio je definitivno vojnički i politički razbijen i trebalo ga je još samo dotući. Veliki doprinos ovoj pobjedi dala je i 5. ko- zaračka brigada. Ona je za ovu godinu dana bezbroj puta prokrstarila s kraja na kraj centralne Bosne od Vrbasa do ri - jeke Bosne, od Save do pl. Vlašića i za to vrijeme vodila na stotine većih i manjih borbi sa neprijateljima svih boja i zastava. Međutim, najveću pobjedu iz ovog perioda pred - stavlja to što su njeni borci upornim i strpljivim poli- tičkim radom, dostojanstvenim i pravilnim stavom i hra-

52

brošću i optimizmom, stekli veliki ugled kod stanovni- štva centralne Bosne svih nacionalnosti i vjeroispovje- sti — kod Srba, Muslimana, Poljaka i Ukrajinaca. Nema sela gdje njeni borci nisu igrali svoje ponosito „pleteno" ko- zaračko kolo!

Na ovoj etapi borbenog puta brigade palo je 250 prekaljenih boraca i starješina koji su u njenim redovima bili od dana formiranja, a na stotine ih je otišlo u novoformirane jedinice na rukovodeće dužnosti. Njihova mjesta u borbenom stroju brigade dostojno su zauzeli novi borci iz ovog kraja koji su, vremenom, stasali u vrsne bombaše, pu- škomitraljesce i starješine.

Neposredno pred polazak u Srbiju, političku ocjenu 5. brigade dala je Bosa Cvetić, rukovodilac polit. odjela 11. divizije u pismu, upućenom CK KPJ. U zaključku pisma se, pored ostalog, kaže:

„Peta brigada je, godinu dana boravka na ovom terenu, obeležila nizom vojničkih i političkih uspjeha, stekla je ime najjače i najborbenije brigade, s divljenjem se govori o njenom junaštvu i njenim junacima, i danas se priča o njenom dolasku ovdje i prvim njenim uspjesima . . .".

Peta brigada bila je, u punom smislu riječi, brigada mladih. Preko 80% njenog sastava bili su mladići i djevojke do 20 godina. Za čitavo vrijeme rata bila je ponos naroda i omladine Kozare. Svaka njena akcija, pokret, uspjesi i porazi bili su praćeni sa posebnim interesovanjem u kraju gdje je nastala. Interesantno je da je i vijest o njenom odlasku u Srbiju jula 1944. godine doprla na Kozaru. Tih dana, omladinke u Potkozarju i Lijevču polju pjevale su u kolu o brigadi:

Kozara se ponosi sa ladom, Omladina sa Petom brigadom, Vjetar piri, jablani se viju, Naša Peta kreće za Srbiju. Drugarice 'ajmo sve na Drinu, Gdje nam naši Kozarčani ginu.

Nakon završenih priprema i prikupljanja jedinica u širem rejonu Teslića, otpočeo je pokret ka rijeci Bosni

27. jula 1944. u 20 časova. Štab 3. korpusa naredio je da sa 11. divizijom pređu u istočnu Bosnu 18. hrvatska istočno- bosanska brigada i Posavski partizanski odred. Ove jedinice su privremeno boravile u centralnoj Bosni i nisu pripadale 11. diviziji. U noći 29/30. i 30/31. jula 1944. godine, 11. divizija je pokušala da prijeđe Bosnu na odsjeku Topčić polje -— Begov Han, a li nije uspjela. Kako se docnije ispostavilo, neprijatelj je otkrio namjere 11. divizije, pa

53

je na ovaj sektor uputio jake snage, među kojima i glavninu ]3. puka 7. SS divizije „Princ Eugen".

U svitanje, 31. jula , poslije drugog neuspjelog pokušaja prelaska r. Bosne, snage 11. divizije nalazile su se na padinama Manjače u poretku za prijelaz rijeke, kakav su imale prethodne noći. Oko 8 časova neprijatelj je prešao u snažan protivnapad zabacujući dio snaga na bokove i u pozadinu 11. divizije, da je okruži i uništi. U posebno te- škoj situaciji našla se 5. brigada koja je bila u dolini Bosne. Pod stalnim pritiskom sa fronta i bokova, brigada se izvlačila ka visu Jelike, gdje su se razvile ogorčene borbe prsa u prsa. Pojedine kote preotimane su po nekoliko puta. O dramatičnosti borbe vidi se i iz činjenice što su se naši borci u pojedinim trenucima fizički rvali s Ni - jemcima. Tako je politički komesar brigade Ibrahim-pašić Mahmut-Mašo u jednom od juriša na vis Jelike, rukama zadavio jednog njemačkog mitraljesca koji je bio potpuno iijan. Glavni teret borbe podnijela je 5. brigada i 2. bataljon 12. brigade. Ovih 5 bataljona konačno je , oko 13 časova, uz ogromne napore, otvorilo put za izvlačenje ostalih snaga 11. divizije , kada su se i posljednji naši dijelovi uspjeli probiti iz vatrenog obruča ka s. Kozilima i Bjelovučju. Divizija je izbjegla uništenje, ali je pretrpjela velike gubitke. Samo 5. brigada je imala 26 poginulih i 81 ranjenog borca i starješinu. Između ostalih, u jednom jurišu pao je i njen komandant major Rade Kondić , narodni heroj. Iz 1. bataljona poginuli su brat i sestra JBuban i Kosa Borojević. JBuban je bio vodnik, a Kosa bolničarka. Kosa je pokušala izvući ranjenog brata, ali su oboje smrtno po - gođeni. Takođe je poginuo Ahmet Melkić, zvani Hodža, zamjenik komesara čete u 4. bataljonu, koji je bio poznat i omiljen u čitavoj brigadi kao neobično hrabar borac , dobar drug i veliki veseljak.

U ovoj borbi istakao sa Rihard Cimer, bivši domobranski oficir, koji je stupio u brigadu poslije oslobođenja Te- slića. On je u najkritičnijim momentima borbe iz 4 mino- bacača tukao vrlo precizno neprijateljske snage koje su nadirale na bokovima i tako olakšao izvlačenje naših jedinica.

Poslije dvodnevnog odmora i sređivanja jedinica u rejonu Bjelovučja, 11. divizija je preduzela pokret pravcem S. Buletić — s. Pribinić — s. Čečava — s. Kulaši, s. Po- jezna — s. Crnča, bez borbe prešla prugu i cestu Doboj — Derventa i u noći 7/8. avgusta 1944. prešla r. Bosnu na od- seku s. Kožuhe — s. Koprivna. U svitanje, 8. avgusta 11. di-

54

vizija izbila je na pl. Trebavu. Peta brigada, u ulozi prethodnice, razbila je trebavske četnike. Njihovi gubici bili su 12 poginulih, a ostali su se razbježali. Nakon dvodnevnog zadržavanja na Trebavi, 5. brigada je, sa ostalim snagama 11. divizije, produžila marš na jugoistok, ka Drini i 24. avgusta izbila u širi rejon Vlasenice. Za ovih 13 dana brigada je prešla preko 200 km, vodeći stalno borbe sa ustaško-domobranskim snagama, četnicima i dijelovima 13. SS njemačke divizije ,,handžar". Pošto još nisu bili stvoreni uslovi za prebacivanje 11. divizije preko Drine u Srbiju, ona je , po naređenju štaba 3. korpusa, vraćena na Majevicu i Trebavu, da čisti ovaj teren od neprijatelja. Izvršavajući zadatak, 5. brigada je početkom septembra vodila trodnevne borbe sa 28. pukom 13. SS divizije i 5. bojnom 10. posadnog ustaškog zdruga u rejonu Gornjeg i Donjeg Sre- brnika. Neprijatelju su naneseni znatni gubici u ljudstvu, a zaplijenjen je 1 minobacač, 2 puškomitraljeza, 30 pušaka i 40 konja. Naši gubici u ovim borbama bili su 12 poginulih i 30 ranjenih.

Preko Drine u Srbiju

Naređenje štaba 3. korpusa za prijelaz Drine zateklo je 5. brigadu u Sladnji i Cakulama, gdje je bila na odmoru poslije borbi na Srebrniku. Pokret je uslijedio 10. sep - tembra. Peta brigada je , bez većih borbi, marševala pravcem: Murati — Bosansko Petrovo Selo — Omažići — D. Lukavica — Matkovići , gdje je stigla 15. septembra priJe podne. Vrijeme je bilo tiho i oblačno, bez padavina. Uve- liko je mirisalo na jesen. Na jednoj poljani van sela odr- žano je partijsko savjetovanje, kome su, pored članova KPJ i SKOJ -a , prisustvovali i svi rukovodioci iz čitave brigade, od desetara pa do članova štaba. Bio je to impozantan skup. Glavna tema savjetovanja bila je izvršenje zadatka koji predstoji. Prisutni su pažljivo i sa velikim interesovanjem slušali izlaganje trojice rukovodećih drugova iz Mačvanskog partizanskog odreda koji su govorili o prilikama u Srbiji i raspoloženju naroda. Nekako smo se svi osjećali svečano i puni samopouzdanja. Svjesti smo da pred- stoje krupni i dalekosežni događaji u kojima i sami treba da učestvujemo. Neki drugovi su otvoreno iznijeli svoja mišljenja da je na pomolu konačna pobjeda i kraj rata. Sa nama će preko Drine i Mačvanski odred. Oni se vesele kao djeca povratku u Srbiju. To njihovo raspoloženje prenijelo se i na borce 5. brigade.

55

U osvit, 16. septembra, naređen je pokret ka Drini. Peta brigada i Mačvanski partizanski odred maršuju pravcem Matkovići — Snagovo — Kamenica — Kosjerevo. Oko 16 ča- sova prvi dijelovi 5. brigade prešli su na desnu obalu Drine, rastjerali nedićevce i četnike i obrazovali mosto - bran. Do pada mraka rijeku su prešli 2 , 3. i 4. bataljon , štab brigade i Mačvani, dok je 1. bataljon ostao na lijevoj obali kao zaštita. U toku noći 16/17. septembra, sve jedinice 11. divizije prešle su Drinu u rejonu sela Budišića. Napokon, evo nas u Srbiji!

U momentu prelaska Drine, 5. brigada je brojala 1.133 borca, a bila je naoružana sa 770 pušaka, 85 teških i lakih mitraljeza, 10 minobacača, 3 pt-puške, 45 automata, 74 pi- štolja , 550 ručnih bombi, 94.000 metaka i 130 minobacačkih granata.

Uspješan prodor 11. divizije u Srbiju, povezan sa borbama ostalih jedinica 12. korpusa, mnogo je doprinio slab- ljenju neprijateljskog otpora u zapadnoj Srbiji.

Nakon kraćeg odmora, u prepodnevnim časovima, 17. septembra 5. brigada je otpočela pokret na istok, preko pl. Jagodnje ka Krupnju. U koloni je vladalo vedro raspolo- ženje. Bio je sunčan i vedar jesenji dan. Stanovnici slobo- darske Rađevine oduševljeno su dočekivali naše borce. Po starom srpskom običaju, pred svakom kućom borce je dočeki- vao domaćin i ukućani sa hljebom i solju. Naročito su bili dirljivi susreti naših boraca sa ratnicima iz prošlih ratova koji su, okićeni odlikovanjima, ulazili u naše kolone i ljubili oružje i borce. Naš 3. bataljon je iz pokreta zauzeo Krupanj. Veća grupa ljotićevaca i nedićevaca izvu- kla se iz varošice i utvrdila u zgradi škole, odakle je pružala jak otpor sve do 22 časa, kada se predala. Zarobljeno ih je 80, a dosta je poginulo i ranjeno. Bila je to prva veća pobjeda 5. brigade na tlu Srbije.

Sutradan, 18. septembra, u Krupnju je održan veliki narodni zbor, na kome su govorili jedan drug, terenski po- litički radnik i politički komesar 5. brigade , Mašo Ibrahimpašić. Prostor u centru varošice bio je mali da primi sve građane iz okoline koji su htjeli da prisustvuju zboru. Poslije zbora, borci u centru Krupnja zaigrali su kozaračko kolo koje su mještani sa interesovanjem posmatrali. U brigadu je dobrovoljno stupilo oko 100 omladinaca.

Narednih dana brigada je , sa ostalim jedinicama 11. divizije, vodila žestoke borbe sa udurženim četničko-nedi- ćevskim i ljotićevskim snagama koje su se povlačile pred našim jedinicama što su nastupale od Valjeva. Jednom dijelu ovih neprijateljskih snaga uspjelo je da se probiju ka

56

Drini i pobjegnu u Bosnu. U ovim borbama 5. brigada je imala 14 poginulih i 15 ranjenih.

U Krupnju je formirana komanda mjesta i manji parti - zanski odred , sa zadatkom da održavaju red i štite mjesto od upada četnika. Od 21. septembra 11. divizija je stavljena pod komandu 12. korpusa. Tog dana uspostavljene su nepo- sredne veze sa komandom korpusa i sa 16. i 36. vojvođanskom divizijom.

Prema naređenju štaba 12. korpusa, 25. septembra počeo je pokret 11 , 16. i 36. divizije ka Mačvi, sa zadatkom razbijanja neprijateljskih snaga i definitivnog oslobođenja ovog dijela Srbije. U okviru tog pohoda 5. brigada je nastupala pravcem Krupanj — Draginac — greben Iverka — Kosanin grad — Petkovica — Varna — Vranjska, gdje je stigla 28. septembra u prepodnevnim satima. Četnici nisu nigdje pru- žali ozbiljniji otpor. Njihove jedinice bile su u totalnom raspadanju. Većina je bacala oružje i razilazila se kućama, a oni koji su bili prisilno mobilisani, u grupama su prilazili nama. Samo 5. brigadi se za dva dana na Iverku i Ceru predalo oko 200. Prema pričanju zarobljenika, tih dana se potpuno raspala tzv. četnička Kosmajska brigada koja je brojala 800 ljudi.

Stanovništvo je svuda oduševljeno dočekivalo naše jedinice. Prisustvo mnogih jedinica naše vojske razvilo je u narodu osjećanje sigurnosti i saznanja da je okupatorsko- četničkoj vlasti i teroru definitivno došao kraj. Na terenu se razvijao intenzivan politički rad, u kojem su uče- stvovali kako terenski politički radnici , tako i kadrovi iz vojske. Sve komande su u svim oslobođenim mjestima dono- sile i formalne akte o ukidanju okupatorsko-kvislinške vlasti i namjesto njih postavljale vojnoteritorijalne organe koji su, privremeno, vršili i funkcije civilne vlasti. Svi ovi poslovi vršeni su organizovano, na osnovu pismenog uputstva štaba korpusa. Uporedo sa ovim, uveliko je tekao proces masovnog priliva novih boraca u jedinice. Od prelaska Drine pa do 6. oktobra, samo u 11. diviziju stupilo je dobrovoljno oko 1.000 boraca.

Kozarčani u Beogradu

Prema naređenju štaba 12. korpusa, sve jedinice 11. divizije počele su 6. oktobra 1944. pokret na istok, ka Obre - novcu i Beogradu. Peta brigada je nastupala pravcem Vranj- ska — Vladimirci — Kožnar — Banjani — JBubinić — Stubline — Draževac — Barič — M. Moštanica — Že-

57

leznik — Žarkovo — Banovo brdo. Oko Obrenovca i Bariča brigada je vodila 9 . i 10. oktobra usputne borbe sa Nijem- cima i postepeno se primicala Beogradu. Marševi i pokreti trajali su danonoćno. Jedinice su pravile samo kraće zastanke radi podjele hrane. Mada zapovješću još nije bio saopšten cilj pokreta, svima je bilo jasno da je počela bitka za konačno oslobođenje Beograda. Svim putevima, kroz sva sela i zaseoke, ka Beogradu su tekle nepregledne kolone na- ših jedinica koje je narod oduševljeno pozdravljao. U svakom selu praznik i narodno veselje. Bio je to veličanstven i nezaboravan prizor. U popodnevnim satima 14. oktobra 1944. borci 5. brigade ugledali su mnoštvo krovova velikog grada koji su, poput džinovskog požara, plamtjeli na zra- cima jesenjeg sunca. Pred nama je bio — Beograd!

Svi smo se osjećali ushićenim i ponosnim što je i naša Peta, u stroju jedinica NOV koje su dobile zadatak da donesu slobodu glavnom gradu naše zemlje, voljenom i na- paćenom Beogradu. Borbeni zanos i oduševljenje boraca bio je utoliko veći što smo se upravo tog dana — 14. oktobra sastali sa jedinicama Crvene armije. Zapovjest za napad, jedinice su dobile u pokretu. U 20 časova 14. oktobra, bataljoni 5. brigade su na juriš zauzeli Železnik i produžili napredovanje ka Žarkovu. U Žarkovu su Nijemci pružali žilav otpor, vjerovatno zbog toga što su branili objekte gradskog vodovoda. U toku noći otpor Nijemaca nije slomljen, pa je napad produžen danju 15. oktobra. Jedinice su pokazivale veliki heroizam i zalagale se do maksimuma , ali su trpjele velike gubitke, naročito od njemačkih baterija sa Bežanijske kose. Tek u popodnevnim časovima 15. oktobra Žarkovo je zauzeto, a manji dijelovi neprijatelja odstupili su ka Banovom brdu. I to njemačko uporište zauzeto je predveče istog dana. U ovim borbama ubijeno je 30, a zarobljeno 95 njemačkih vojnika. Zaplijenjeno je 6 pav- -topova 88 mm , 2 LPA četvorocjevna topa „flak", 460 pu - šaka, oko 2 vagona granata za ove topove i velike količine ostale municije i opreme. Iz 5. brigade poginula su 24 borca, a 32 su ranjena. Između ostalih, poginuo je i najmlađi komandir čete u 5. brigadi, 19-godišnji Dragoljub Aleksić Beba, rodom iz Gornjeg Jelovca pod Kozarom. U istom danu i satu poginula je i njegova sestra Đuja, godinu dana starija od njega.

Po zauzimanju Banovog brda, 5. brigada je, ojačana jednim bataljonom 12. krajiške, orijentisana ka Čukarici, vezu- jući se na desnom krilu sa djelovima 6. ličke proleterske divizije, a na lijevom sa jedinicama 16. vojvođanske divi - zije. Sutradan, 16. oktobra oko 11 časova , štab 12. korpusa

58

izvukao je iz borbe sve jedinice 11. divizije na prostor Žarkovo, Kneževac radi odmora, jer je ocijenio da je ona, zauzimanjem Banovog brda, izvršila svoj zadatak. Na njen pravac napada uvedena je 28. slavonska divizija. Međutim, istog dana oko 17 časova, usled novonastale situacije, sve jedinice 11. divizije upućene su usiljenim maršem na sektor Avale, kuda su stigle uveče. Peta brigada je zauzela položaj: vrh Avale (spomenik Neznanom junaku) — Šuplja stena — Ciganski gaj — JButa strana. Na ovim položajima brigada je dva dana i dvije noći vodila žestoke odbrambene borbe sa jakim njemačkim snagama (1. brdska i 117. divizija, puk „Brandenburg" i dijelovi ostalih njemačkih jedinica) koje su pokušavale po svaku cijenu da se dočepaju vrha Avale. Naročito su vođene teške borbe na samom vrhu Ava- le, gdje je 4. bataljon 5. brigade ručnim bombama odbijao ju- riše Nijemaca. U početku, naše jedinice nisu imale zna- čajnije podrške u artiljeriji, pa su im zato dobrodošla dva JŠA-topa, zaplijenjena na Banovom brdu. Pošto ni Nijemci nisu imali mnogo artiljerije, to prvi put smo u ratu vodili s njima, u tehničkom pogledu, ravnopravnu borbu. Na sektor Avale stalno su dovlačene nove snage, tako da se na kraju tu našlo pet naših divizija i jedna brigada Sovjetske armije, potpomognuta artiljerijom i tenkovima. Na borbeni moral boraca uticalo je i to što je svima bilo poznato (preko prvih zarobljenika) da se tučemo sa zlogla- snom 1. brdskom divizijom koja je učestvovala u bici na Sutjeski i sa 117. divizijom sa kojom su Kozarčani „znanci" još od 1942. godine iz bitke na Kozari.

U jutarnjim časovima 19. oktobra juriši Nijemaca na Avalu počeli su malaksavati. Poslije kraće artiljerijske pripreme, sve naše snage počele su snažan napad radi definitivnog uništenja opkoljene njemačke grupacije. Kozar - čani i crvenoarmejci jurišali su zajedno , sveteći Kozaru, Staljingrad, Sutjesku!

Nijemci su, mada u bezizlaznom položaju, pružali očaj- nički otpor, čak i kada je to postalo besmisleno, odbijajući sve pozive na predaju. Borbeni moral i zanos naših boraca bio je veliki i ništa ih nije moglo zaustaviti u jurišu. Predveče 19. oktobra, 5. brigada je u rejonu JButa strana opkolila oko 1.500 Nijemaca koji su se bili tu ukopali i odbili sve pozive na predaju. Nakon nekoliko uzastopnih juriša, ova grupacija je, u noći između 19. i 20. oktobra, potpuno uništena. U tome se naročito istakao 2. bataljon 5. brigade sa poručnikom Dušanom Kostadinovićem na čelu. Jedna veća grupa boraca, predvođena poručnikom Kostadi- novićem, prva je upala među opkoljene Nijemce. Nastao je

59

pravi pakao. Borba se vodila isključivo ručnim bombama i rafalima iz automatskog oružja. Nakon jednočasovne borbe prsa u prsa , oko 700 Nijemaca se predalo, dok su ostali iz- ginuli. Sutradan, poprište borbe je pružalo stravičnu sliku. Na hiljade Nijemaca ležalo je mrtvo po cijeloj okolini. Razbježale njemačke vojnike seljaci su pronala- zili po jarugama i šumarcima i privodili ih.

Silina naših juriša na Ljutu stranu shvatljiva je ako se ima u vidu sljedeća epizoda: naime, prije tog juriša, kurir 5. brigade Božo Zvijerac, zarobio je jednog njemačkog majora, kod koga je nađena fotografija grupe starješina 5 . brigade. Na fotografiji je bio i major Rade Kondić , komandant 5. brigade, koji je poginuo 31. jula 1944. na planini Manjači. Nijemci su do ove fotografije došli vjerovatno tada, jer Rade nije iznesen iz borbe. Vijest o fotografiji kod njemačkog majora munjevito se pronijela kroz brigadu. Poslije toga borci su se, kao lavina , sručili na opkoljene Nijemce, jer je Rade Kondić još za života postao legenda Kozare i 5. brigade. Bio je to pravi kozarački juriš za Radu i sve do tada pale junake brigade.

U borbama za Beograd i pod Avalom, 5. brigada je nani- jela neprijatelju gubitke od 1.250 ubijenih i 953 zarobljena njemačka vojnika i oficira, a zaplijenila je 11 topova, 85 mitraljeza „šarac", 30 automata, 478 pušaka, 45 pištolja, 250 ručnih bombi, dva vagona topovskih granata, 80.000 metaka i mnogo ostale vojne opreme.

Za slobodu Beograda dalo je život 119 boraca i starje- šina 5. brigade, a 209 je ranjeno. Između ostalih, u jednom od juriša na Ljutu stranu pao je i politički komesar 5. brigade Mahmut -Mašo Ibrahimpašić, koji je posmrtno odlikovan Ordenom narodnog heroja.

Brigadu je sa ostalim jedinicama koje su učestvovale u beogradskoj operaciji pohvalio Vrhovni komandant, drug Tito, a veći broj boraca i starješina je odlikovan. Koman- dir voda iz 1. bataljona Lazo Šteković odlikovan je Orde- nom narodnog heroja.

Vladimir Dedijer tada dopisnik agencije TANJUG, ovako je zabilježio svoje viđenje borbe pod Avalom:

„ .. . Kad smo došli pod Avalu, u Beli Potok, situacija je bila kritična. Meci su zujali oko nas. U štabu 11. kra- jiške divizije diktirana je depeša preko telefona od četvrtog bataljona Pete krajiške kozarske brigade: „ . . . Ne- prijatelj je izbio pod vrh Avale. Ispod Spomenika vodi se borba ručnim granatama . . ."

. . . Stajao sam pored jednog našeg mitraljesca koji je tukao po Nemcima. Dole, kraj druma, išli su na juriš Rusi

60

u svojim belim uniformama, a pored njih naši Kozarčani. Došao je praznik i u našu ulicu! Deca Kozare ispod Avale s crvenoarmejcima jurišaju na Nemce! A kako nam je Pave- lić bacao letke 1942. godine, objavljujući da je Kozara „po- ražena": „Crvena armija je daleko na 2.500 km i nikada se s njom nećete sresti."

Kroz dolinu prema zapadu Nemci su bežali. Ruska artiljerija je zasipala. Jedan ruski major gleda kroz durbin i dotrča do jednog automatskog protivavionskog topa koji su Kozarčani zarobili dan ranije od Nemaca:

— Davaj agonj! I naš ti Kozarčanin raspali. Odjuriše svetleći meci usred

njemačke kolone. Jedan kozarski bataljon već je izbio na susednu kosu i otvorio vatru po Nemcima. Na jednom mestu naslagao osamdesetoricu. Bitka se sve više razgore - vala. Jedan ruski major priđe Peku. Otpoče razgovor.

— Ovaj bataljon sa Kozare herojski se bori — reče major. Onaj zamenik komandanta bataljona zaslužio je naziv narodnog heroja . . . " (Radi se o poručniku Dušanu Kosta- dinoviću, P.A.).

Preko Save u Srem

U popodnevnim satima, 20. oktobra 1944. godine, 5. brigada je nastavila nastupanje u četnim i bataljonskim kolonama pravcem JButa strana — Nenadovac — Meljak — Gun- cati, gdje je zanoćila. Uz put je zarobljen veći broj njemač- kih vojnika koji su se, poslije poraza pod Avalom, razbje - žali. U hvatanju Nijemaca pomagali su i seljaci. Naveče, 20. oktobra, u Guncatima je priređeno veliko narodno slavlje povodom oslobođenja Beograda. Pošto smo već tada u brigadi imali dosta boraca iz Srbije, ovog puta, pored koza- račkog kola borci su igrali i tradicionalno srpsko kolo, uz poznatu pjesmu:

Igrale se delije, Nasred zemlje Srbije, Sitno kolo do kola, Čulo se do Stambola.

Predveče, 22. oktobra 1944. godine, 11. divizija počela je u rejonu Umke prelaz preko Save u Srem. Prelazilo se bez borbe, skelama, riječnim brodovima i čamcima koji su nađe- ni u okolini. Po prelasku Save, sve jedinice nastavile su pokret bez zadržavanja, usiljenim maršem, ka Sremskoj Mi- trovici. Peta brigada se kretala pravcem: Jakovo — Surčin

61

— Dobanovci — Ugrinovci — Šimanovci — Mihaljevci — Prhovo — Pećinci — Sibač — Buđanovci —Nikinci — Hrtkovci — Jarak — Šašinci, gdje je izbila popodne, 27. oktobra. Većina jedinica je prevožena zaprežnim kolima koja su narodnooslobodilački odbori mobilisali, kako bi se jedinice kretale brže i udobnije. Svim borcima trajno je ostao u lijepoj uspomeni topao i srdačan doček koji su im priredili stanovnici slobodarskog partizanskog Srema. U svakom selu vladalo je pravo narodno slavlje, a borci su obasipani raznovrsnim poklonima i pažnjom. Sloboda je koračala velikim i čvrstim koracima ka zapadu.

Na osnovu naređenja štaba 12. korpusa, 11. divizija je 28. oktobra u 4 časa napala Sremsku Mitrovicu. Bilo je predviđeno da napad počne 27. oktobra u 21 čas, ali je do- šlo do zakašnjenja zbog toga što korpusno naređenje nije blagovremeno stiglo u štab 11. divizije. Zbog slabe pri- nreme i nedovoljnog poznavanja rasporeda nepriajtelja, napad je dao slabe rezultate. Poslije tročasovne žestoke borbe , 1, 2. i 4. bataljon 5. brigade povukli su se na polazne položaje. Jedino se 3. bataljon uspio probiti u grad od Volerovog salaša ka željezničkoj stanici. Uspjeh ovog bataljona ne samo što nije iskorišćen, već se i on sam našao u vrlo teškoj situaciji. Bataljon je, mada odsječen od ostalih naših snaga , vodio žestoke osmočasovne borbe u gradu i tek poslije podne uspio da se probije na sjever, ka Fruškoj gori, da bi u sastav brigade stigao 30. oktobra. Štab bataljona dobro se snašao u ovoj izuzetno teškoj situaciji. Iskoristio je zbunjenost neprijatelja, nanio mu znatne gu - bitke, a sopstvenu jedinicu izvukao uz vrlo male gubitke.

Naredne noći, napad je poslije kraće artiljerijske pripreme ponovljen, ali ni ovog puta grad nije zauzet. Opet je 5. brigada (bez 3. bataljona) uspjela prodrijeti do željez- ničke stanice, ali je u svitanje 29. oktobra odbačena snaž- nim njemačkim protivnapadom. U ova dva napada 5. brigada je pretrpjela teške gubitke: 16 poginulih, 30 ranjenih i 15 nestalih. Između ostalih , poginuli su Ostoja Balaban Čaruga komandir čete, Savo Krneta zamjenik komandira čete i komandiri vodova Dušan Budimir i Branko Zec. Teže je ranjen politički komesar brigade Jovo Mišljenović Pop koji je dan kasnije umro.

Nakon stalnih tromjesečnih marševa i borbi, 5. brigada je 30. oktobra povučena s fronta i upućena u Rumu na zasluženi desetodnevni odmor. Ovaj predah iskorišten je Za sređivanje stanja po jedinicama. Upražnjeni komandni položaji su popunjeni. Dotadašnji komandant brigade Du- šan Egić, otišao je na novu dužnost, a za vršioca dužno-

62

sti komandanta postavljen je Mirko Šiljak. Politički komesar brigade je postao Drago Stefanović, a na mjesto pre- mještenog Miloša Pajkovića, za zamjenika političkog komesara brigade postavljen je Mirko Vranić. Tih dana je u 5. brigadi održano savjetovanje sa cjelokupnim komandnim kadrom, zaključno sa komandama četa. Savjetovanju je pri- sustvovao i komandant divizije pukovnik Miloš Šiljego- vić. Pored detaljne analize stanja u brigadi, glavno pitanje koje je razmatrano na ovom skupu bilo je: prelazak na fron- talni način ratovanja u ravnici i svi problemi koji iz toga proističu — sadejstvo sa avijacijom i artiljerijom, održa- vanje čvrstih veza sa susjednim jedinicama, izviđanje, savla - davanje minskih polja, ukopavanje, privikavanje na vođenje borbe danju i sl.

U to vrijeme je na frontu u Sremu vladalo relativno zatišje. Sredinom novmebra 5. brigada je provela 6 dana na frontu pred Erdevikom, pa je opet povučena u pozadinu u divizijsku rezervu, gdje će ostati sve do 3. decembra. Ovaj period brigada je provela u partizanskom sremskom selu Manđelosu, koje je okupator tokom rata nekoliko puta palio. Zgarišta sela podsjećala su stare borce na zavičaj. Mještani su vrlo toplo i srdačno primili borce, ali je u Jedinicama vladala seta i potištenost. Upravo je iz Bo- sanske krajine stigla vijest da su u boroama za Travnik , koncem oktobra 1944. godine, poginula tri poznata junaka Ko- zare i komandanta , Josip Mažar Šoša, prvi komandant 5. brigade, Petar Mećava komandant 3. bataljona u vrijeme formiranja brigade i Ranko Šipka koji je preko godinu dana uspješno komandovao 5. brigadom. Sa viješću o N J IH OV O J pogibiji, u brigadu je iz Krajine stigla i pjesma, više urlik i tužbalica, nego pjesma:

Plaču gore, plaču vite jele, Nema Šoše ni Mećave Pere Nema Ranka ni Kondića Rade, R1ema naše najmilije nade .. .

Borci su pjesmu prihvatili , dodavali joj svoje riječi i pjevali je sa suzama u očima na sremskoj ravnici, daleko od Kozare i Krajine.

Koncem novembra 1944. došlo je do privremene stabilizacije fronta u Sremu koji se protezao od Save do Dunava pravcem Martinci — Erdevik — JBuba — Ilok. Na ovom dijelu fronta nalazile su se 118 . i 264. njemačka divizija, izvjesne njemačke policijske snage i razne NDH jedinice — u svemu oko tri divizije. Prema ovim neprijateljskim snagama, držale su front 1. proleterska, 5. krajiška, 11.

63

krajiška i 21. srpska divizija NOV. Štab 1. proleterskog korpusa odlučio se 1. decembra 1944. godine na proboj neprijateljske odbrambene linije. Pošto je 11. divizija bila na težištu napada, njena dejstva su podržavala dva puka sovjetske artiljerije i artiljerijska brigada 5. krajiške divizije.

Nakon artiljerijske pripreme, 3. decembra u 10 časova počeo je napad pješadije. Peta brigada je napadala pravcem Stara Bingula — Lice Pustara — Kalile. Položaji neprijatelja bili su solidno utvrđeni, a pred njima minska polja i žičane prepreke. I pored toga, već u prvom naletu 5. brigada je uspjela da se uklini u neprijateljski raspored. I ovog puta došli su do izražaja „flakovi ", zaplijenjeni na BanoEom brdu. Njih su naši borci na rukama vukli po ra- skaljenom terenu u streljačkom stroju. Nijemci su vršili žestoke protivnapade pješadijom i tenkovima , ali se brigada održala na dostignutoj liniji. Sutradan je slomljen otpor neprijatelja. Stvorena je velika breša u neprijatelj - skoj odbrani, pa je 5. brigada glavne svoje snage usmjerila sa sjevera i sjeverozapada ka Erdeviku koji je predstavljao glavno čvorište odbrane. Ovaj prodor i manevar 5. brigade uslovio je pad Erdepika, poslije čega je neprijatelj otpo- čeo povlačenje i na ostalim dijelovima fronta. Po osloba- đanju Erdevika, 5 . Srigada je nastavila gonjenje razbijenog neprijatelja pravcem Erdevik — Bačinci •— Gibarac — Šid — Tovarnik. U ovim borbama je zarobila i ubila oko 200 neprijateljskih vojnika i oficira, a zaplijenila je, pored ostalog, 3 ispravna tenka, 7 topova, 2 minobacača, 2 kamiona i 20 njemačkih „šaraca". Gubici brigade bili su 27 poginulih i 114 ranjenih. Između ostalih, u borbi za Šid poginuo je Stevo Radojčić, pomoćnik političkog komesara 4 . bataljona, koji je u redovima 5. brigade bio od njenog formiranja.

Po zauzimanju Šida, 5. brigada je, bez zadržavanja, nastavila gonjenje neprijatelja pravcem Tovarnik — Šidski Banovci — Nijemci — Komletinci. Na položajima oko Otoke i Privlake, brigada će voditi žestoke borbe sve do 27 . decembra, kada je povučena na odmor.

Novu 1945. godinu, četvrtu u ratu, borci 5. brigade do- čekali su u selu Nijemci na Bosutu. Po jedinicama su orga- nizovane skromne svečanosti. Intendanture svih jedinica bile su zatrpane hiljadama paketa koji su stigli kao novo- godišnji pokloni od organizacija AFŽ- a i omladine. Naj- više je bilo iz Srema, Mačve i Beograda. Pripadnici 5. brigade bili su prijatno iznenađeni činjenicom što je na velikom broju paketa stajala adresa: „Nepoznatom borcu 5.

64

kozarske brigade — front". Pored poklona, u svakom paketu je bilo i pismo sa novogodišnjim čestitkama i željama za skoru pobjedu. Kao što to biva uvijek kod mladog svijeta, iz ovih veza nastale su mnoge ljubavi, a iz njih poslije rata i bračne zajednice.

Prije podne, 1. januara 1945. godine 5. brigada je pre- mještena u selo Ilinci , gdje je trebalo da ostane na odmoru. Međutim, u noći 2/3. januara počela je njemačka protiv- ofanziva u Sremu i naš front je probijen. S tim u vezi, u svitanje 3. januara data je uzbuna u svim jedinicama 5. brigade. Otpočeo je usiljeni marš ka selu Nijemci, sa za - datkom da se uhvati veza sa dijelovima 1. proleterske i 21. srpske divizije i da se zaustavi prodor Nijemaca ka Šidu. Mada nije uspio uhvatiti vezu sa ostalim našim jedinicama, štab brigade se samoinicijativno odlučio na protivnapad i da povrati selo Nijemci. Dva bataljona (1. i 2.) napadala su s fronta u istočnom dijelu sela , na lijevoj obali Bo- suta, a dva bataljona (3. i 4.) prebačeni su na desnu obalu i napali s juga. Razvila se ogorčena borba koja je trajala sve do 10 časova narednog dana. Zauzet je veći dio sela na obje strane Bosuta i neprijatelj je privremeno zaustavljen. Na- ši flakovi, protivtenkovske puške i bombaši zaustavili su i prodor njemačkih tenkova. U jutarnjim časovima 5. ja - nuara 5. brigadu su smjenile jedinice 6. ličke proleterske divizije, a ona je upućena na sektor Šid — Berkasovo. U borbama na Bosutu 5. brigada je imala 26 poginulih i 72 ranjena borca i rukovodioca.

U svitanje 17. januara 5. brigada je uvedena u borbu pred Tovarnikom koji su Nijemci dan ranije zauzeli. Desni susjed 5. brigade bili su dijelovi 5. krajiške divizije, a li- jevi 13. proleterska brigada 1. proleterske divizije. Čitav dan 17. januara brigada je odoljevala napadima, a naveče je prešla u protivnapad i uspjela da prodre do centra Tovar- nika. U selu je cijelu noć bjesnila borba. Smjenjivali su se juriši i protivjuriši. Borba se vodila ručnim bombama za svaku kuću. I ovog puta odbijen je napad sedam tenkova ,,tigar". Naši borci, između ostalog, zaplijenili su veliku njemačku komoru iz koje je evakuisano 100 pari novih uniformi. U svitanje, 18. januara, brigada je, po naređenju štaba divizije, izvučena iz Tovarnika i upućena na položaj iz- među Šida i Gibarca. U Tovarniku je brigada ostavila svojih 20 boraca, a 103 je ranjeno.

Poslije podne 18. januara i u noći 18/19. januara brigada se ubrzano utvrđivala na položajima pred Gibarcem, tako da je do svitanja, 19. januara, uspjela da izgradi dvije

5 Kozara VI 65

linije rovova. Na ovim položajima brigada je sve do pada mraka, 21. januara, vodila ogorčene borbe i na kraju uspjela da zaustavi prodor neprijatelja. Predveče, 21. januara sve naše snage u Sremu, uz podršku avijacije i artiljerije , prešle su u napad, ponovo zauzele Šid i odbacile neprijatelja ka Tovarniku. Poslije ovih borbi došlo je u Sremu do stabilizacije fronta koji se protezao pravcem : Telaro- vićev salaš (na Dunavu) — Tovarnik — Ilinci — Bosut — Sava.

Peta brigada je , na smjenu sa ostalim jedinicama 11. divizije, držala položaj pred Tovarnikom. Tužno je bilo pogledati stare krajiške „kurjake", naviknute na prostor i inicijativu, kako se kreću po blatnjavim tranšejama i povremeno se prepucavaju sa Nijemcima.

U sumrak 22. marta 5. brigada je povučena s fronta i upućena u Martince na odmor. U to vrijeme je završeno preoružanje i reorganizacija jedinica. Umjesto dotadašnjeg trofejnog naoružanja, brigada je dobila kompletno, sovjet- sko. Istovremeno u brigadi su reorganizovane jedinice. Pre - šlo se na trajnu formaciju od čete do divizije, po ugledu na Sovjetsku armiju. Rasformiran je dotadašnji 3. bataljon kao najmlađi, a 4. preimenovan u 3. Od tog vremena brigada ima tri bataljona i sljedeće samostalne čete: pratećih oru- đa, automatičara, izviđačku, četu za vezu i sanitetsku. In- tenzivno je izvođena vojna obuka na novom naoružanju, nakon čega je izvršeno i bojno gađanje.

Mada je preoružanje predstavljalo neminovnost, s obzirom na izmjenjene uslove ratovanja i snabdjevanja, borci su teško primili rastanak sa trofejnim naoružanjem. Ni novom oružju nije bilo zamjerke, ali su borci teška srca odlagali „šarce", automate i puške, otete od neprijatelja u borbama na Kozari , Prijedoru, Bihaću, Banjoj Luci , Te- sliću, Derventi i na ostalim bojištima širom zemlje. Dir- ljivo je bilo posmatrati borce 2. bataljona kako su se rasta- jali od „šarca" koji je zaplijenio Rade Gajić, zvani „Ronj- go", 18. februara 1942. na Kruškovcu, nedaleko od Bosanske Dubice. Gajić je poginuo februara 1943. u Grmeču kao ko - mandir voda. Kao uspomenu na svog hrabrog druga, borci su ga ovjekovječili tako što su svaki zaplijenjeni njemački mitraljez nazivali njegovim nadimkom —• „Ronjgo". Međutim, u 5. brigadi postojao je samo jedan pravi Ronjgo. Po nepisa- nom skojevskog zakonu, njime je mogao da rukuje samo najhra- briji i najbolji u četi. Borci 2. bataljona ponosno su pronijeli ovaj mitraljez kroz mnogobrojne okršaje. Svaki dio trofejnog oružja koje su borci sa tugom u srcu odlagali na

66

gomilu predstavljalo je priču za sebe. Odlažući ga, ostav- ljali smo dio sebe , svog zavičaja i dio brigade, jer je za njegovo preotimanje od peprijatelja palo na stotine i hiljade boraca.

U završnim operacijama za oslobođenje zemlje

Na posljednju etapu svog borbenog puta, 5. kozaračka brigada

krenula je 3. aprila 1945. u 18 časova iz sremskog sela Martinaca. Prije pokreta održana je mala svečanost. Iz stroja, jedinice su se svrstale u marševsku kolonu i pro- dužile pokret pravcem Kuzmin — Kukujevci — Morović. Gostoljubivi stanovnici Martinaca srdačno su ispratili borce.

U vezi sa probojem sremskog fronta koji je planiran za 12. april, 11. divizija je dobila zadatak da pređe u napad nekoliko dana ranije na pomoćnom pravcu , kroz bosutske šume. Ovaj manevar 11. divizije izvršen na pravcu Moro- vić — Vrbanja — Otoka , imao je da privuče neprijateljske rezerve i tako olakša proboj na glavnom pravcu Šid -—• To- varnik — Vinkovci. U vezi s tim, 5. brigada je u svitanje 4. aprila prešla Bosut i produžila bez borbe nastupanje kroz bosutske šume ka selu Soljani koje je zauzela istog dana predveče. Pokret je vršen pod vrlo teškim uslovima. Na najvećem dijelu marša borci su gazili vodu i do metar dubine.

Noću 4/5. aprila brigada je usmjerila snage ka Vrbanji. Greškom štaba divizije nijedan susjed 5. brigade nije izbio na potrebne linije, tako da je njen prodor ostao usamljen i bez oslonca na susjedne jedinice. Neprijatelj je tu činje- nicu iskoristio i u svitanje 5. aprila izvršio protivnapad jakim snagama. Pošto su joj bokovi ostali otkriveni, brigada se do 12 časova našla potpuno opkoljena u Soljanima. Oko 15 časova je preko brisanog prostora izvršila proboj na istok u pravcu šume. Zahvaljujući snalažljivosti i od- lučnosti starješinskog kadra, izbjegnuto je potpuno uni - štenje, ali su jedinice pretrpjele velike gubitke. Ovog dana poginulo je 80, a ranjeno 150 boraca i starješina. Po- red ostalih , poginulo je 11 komandira i političkih komesara četa i komandira vodova koji su u redovima brigade od njenog formiranja, i to : Vaso Kajtus, Srđo Balaban, Milo- rad Vukmirović i Mirko Tubić, Dragan Đurđević, Milan Šljokavica, Mišo Perović, Dušan Srdić, Dušan Grujić, Vico Kojić i Milan Stević. Njihov gubitak utoliko je teže

5* 67

odjeknuo što su prešli čitav dotadašnji ratni put brigade i pali na domaku slobode.

Tek docnije se saznalo da se na 5. brigadu u rejonu So- ljana, pored jakih snaga NDH, sručila glavnina 22. njemačke divizije, što je znatno olakšalo 5. i 17. diviziji da pređu Savu i prodru ka Županji i Vinkovcima. Međutim, ovi efekti mogli su biti postignuti i uz manje gubitke, da su veze između jedinica bile bolje i saradnja uspješnija.

Narednih dana 5. brigada je, sa ostalim jedinicama 11. divizije i 6. ličke proleterske divizije, vodila žestoke borbe pred Soljanima i Drenovcima, da bi u noći 11/12. aprila zauzela ova mjesta. Pošto je te noći probijen srem - ski front i na težišnom pravcu, počelo je opšte povla- čenje neprijatelja.

U gonjenju ka granici, 5. brigada je vodila , koncem aprila i početkom maja, značajnije borbe u rejonu Slavonskog Broda kod Sibinja i Slobodnice i na rijeci Ilovi kod Velike i Male Barne.

Svoju posljednju borbu 5. brigada je vodila od 8. do 13. maja 1945. u širem rejonu Celja. U tim borbama jedinice 11. divizije, u čijoj je prethodnici bila 5. brigada, zarobile su 17.120 njemačkih i kvislinških vojnika, a zaplijenile 6.750 pušaka, 645 mitraljeza, 450 automata, 1.200 pištolja, 25 minobacača, 5 pav-mitraljeza, 32 topa, 795 automobila, 100 motocikala i velike količine municije i ostale opreme.

I dok je na ulicama evropskih glavnih gradova trajalo slavlje u čast pobjede nad fašizmom u Evropi, naši borci su i dalje ginuli. Tako reći u posljednjim satima i minu- tima rata na našem tlu, poslije zvanične kapitulacije koju je potpisala njemačka Vrhovna komanda, 5. brigada je imala 38 poginulih boraca i starješina i 85 ranjenih.

Peta krajiška kozaračka brigada ispalila je posljednje ratne hice prije podne 13. maja 1945. godine. Tek tada je i za nju nastao mir.

Od Paleža na Kozari, pa do Celja, 5. brigada je preva- lila hiljade kilometara, vodeći borbe sa neprijateljima svih boja. U njenim redovima borili su se pripadnici svih naših naroda i narodnosti, a oko 1.500 sinova i kćeri Ju- goslavije dalo je život pod njenom zastavom. U njenim redovima borili su se heroji kao što su Josip Mažar Šoša, Ranko Šipka , Petar Mećava, Rade Kondić, Mašo Ibrahim - pašić i stotine drugih znanih i neznanih junaka sa Ko- zare i iz ostalih krajeva naše zemlje.

Peta je bila čuvena po silovitim jurišima koji su ličili na žive talase pune iskonske mržnje prema okupa-

68

toru i njegovim slugama. Podjednako je silovito jurišala na rodnoj Kozari i u Bosanskoj krajini, u centralnoj i istočnoj Bosni, u Srbiji, Sremu i Sloveniji. Ona je znala pobjeđivati, ali su njeni pripadnici junački i dostojan- stveno umjeli podnositi i poraze. Njeno ponosito i prkosno kozaračko kolo „osvojilo" je sve krajeve naše zemlje.

Ljubomir BOROJEVITh Dušan

SAMARDŽIJA

69

SA PETOM U SREDNJOJ BOSNI

Po dolasku 5. brigade na Kozaru postavljen sam na duž- nost komesara 1. bataljona, na mjesto Dragana Marina koji je otišao na drugu dužnost. Neposredno pred pokret 5. brigade u srednju Bosnu, maja 1943. radio-stanica „Slobodna Jugoslavija" javila je da Ranko Šipka , komandant 5. brigade, krene na određeno mjesto. To je značilo da naša brigada treba da krene u srednju Bosnu. Odlučili smo da pokret iz- vedemo preko Klašnjica. Dobili smo obavještenje da tamo nema jačih neprijateljskih snaga, nego samo manja žandar- merijsko-domobranska posada.

Mislim da je zadatak da likvidira neprijateljske snage na ovom pravcu dobio 4. bataljon Rade Kondića. Predanili smo na Romanovačkoj kosi. Strašno smo se namučili zbog žeđi , jer se nismo smjeli pojavljivati. Nedaleko od mjesta gdje smo bili nalazili su se žandarmi. U toku noći krenuli smo na dalek i težak put.

Prilikom izbijanja na cestu Banja Luka — Bos. Gradi - ška, kada je 4. bataljon razbio neprijatelja u Klašnjicama, stiglo je naređenje da naš bataljon krene naprijed. U to vrijeme u našem bataljonu nalazili su se Duško Bojanić i Ilija Stojanović. Oni su ranije bili na ovome terenu, pa je trebalo da idu naprijed. Ilija je tada bio obavještajni oficir u našem bataljonu, a Duško Bojanić zamjenik komandanta. Komandant bataljona bio je Veljko Stojaković.

Odavde smo krenuli prema Devetinama gdje smo se odmarali. Na ovome terenu je do tada postojala četnička vlast. Komandant četničke pozadine bio je Luka Radić. Neke žene koje su odranije poznavale Iliju Stojanovića ispričale su mu da se četnici sa štabom nalaze nedaleko na jednom brdu. Poslali smo jednu četu koja ih je brzo otkrila. Pro- nalazili smo ih po kućama i štalama. Uhvatili smo i Luku Radića. Kod škole smo našli i jednog Hrvata u četnicima. Tu je bio i sin Đure Đurice učitelja koji je pošao u partizane, pa ga uhvatili četnici. Bio sam prisutan kada ih je

70

Niko Jurinčić ispitivao i ružio ovoga što se kao Hrvat našao u redovima četnika.

U međuvremenu su naišli avioni i bombardovali nas. Istovremeno su jače neprijateljske snage iz Banje Luke kre - nule prema nama. Znam da je sa njima vodio ogorčenu borbu naš 2. bataljon i zarobio dosta njemačkih vojnika.

Uskoro smo dobili naređenje da krenemo prema Ljubiću. Vodili smo borbu sa jačim snagama Nijemaca, ustaša, domobrana i četnika. U borbi sa ovim snagama ranjen je Ostoja Žeželj, zamjenik komesara bataljona koji je umro kasnije u Čečavi. Imali smo tada 16 ranjenih i 4 mrtva borca. Među poginulim bio je Vukašin Bera, a ranjen je i Dušan Lazić zvani Mrma. Odatle smo krenuli prema Vršanima i dalje prema Viječanima i Ljubiću kod Prnjavora.

Vodili smo Luku Radića, zarobljenog četničkog komandanta. Sjećam se kako su se oko njega okupljali naši partizani i čudili se kako je bradat. Na ovom putu pred nama je, čini mi se, išao naš 2. bataljon , pošto je 1. bataljon imao više ranjenika. Uz put smo sakupili više stočnih zaprega na kojima smo vozili ranjenike. Morali smo mobilisati zaprege, jer su ovdje teže davali dobrovoljno.

I na tom putu vodili smo žestoku borbu. Tada nam je poginuo Mlađan Đurić. Naš kurir Sretko Marin bio je propao u jednu uvalu koju je neprijatelj tukao jakom vatrom. Mi smo bili u jednom usjeku puta nedaleko od Sretena. Ni- smo mogli da mu priđemo. Provjerili smo da li je živ ba- canjem kamenčića. I on nam je na taj način javljao da je živ. U jednom momentu skočio je iza zaklona i uspio da se izvuče.

Stigli smo u Vršane. Komandant bataljona Veljko Sto- jaković bio je obolio od tifusa. Morao sam preuzeti i dio njegovog posla. Bio sam i sam umoran. U jednom trenutku prislonio sam se uz neko drvo da se malo odmorim. Sve je bilo dobro dok sam posmatrao prolazak kolone. A onda sam onako umoran zaspao. Kada sam se probudio oko mene nije bilo nikoga. Skočio sam i krenuo u pravcu kuda sam pret - postavljao da je otišao bataljon. Upao sam među neke kuće. Na obje strane se nalazila ograda. Svakoga trenutka sam očekivao da ispadnem pred četnika. Požurio sam naprijed i sustigao naše borce.

Ovdje u Vršanima formiran je još jedan bataljon za čijeg je komandanta postavljen Mlađo Obradović. Ocijenjeno je da je bolje formirati brojčano manje bataljone jer su po- kretljiviji i efikasniji u borbi protiv četnika. Inače, glavni zadatak naše brigade u srednjoj Bosni bio je borba protiv četnika.

71

Jedna četa iz našeg bataljona sa komandirom Brankom Bogićem nalazila se u zaštiti ranjenika. Kada smo prilazili Devetinama prema crkvi počela je jaka pucnjava. Usko- ro su stupili u dejstvo i minobacači. Zaključili smo da to nisu samo četnici, već da tu sigurno ima i drugih snaga. Uskoro je počela žestoka borba na širokom frontu. Bata- ljon Mlađe Obradovića dejstvovao je na našem lijevom krilu. Upućena je i jedna četa iz našeg bataljona koja se nalazila u rezervi. Najednom u toku borbe javio nam je de - setar Carić da je, osmatrajući neprijatelja, vidio kako jedna naša desetina ide da se preda četnicima. Pogledao sam kroz dvogled. Pretpostavljao sam da bi to morala bita varka. Predložio sam da sačekamo i vidimo šta će biti kada izađu na neko brdašce gdje su ih čekali četnici. Kada su izbili na brdašce naši borci su na grupu četnika otvorili vatru i likvidirali ih. Krenuli smo dalje. Uputio sam se pred kolonu ranjenika i kada smo bili blizu crkve u Devetinama počela je po nama vatra iz neprijateljskih topova. Uglavnom su nas prebacivali.

Stigli smo u crkveno dvorište. Nas nekoliko pošli smo na zvonik da osmotrimo okolinu. U zvoniku smo našli dva četnika. Sišli su i predali se.

Produžili smo u borbenom poretku. U jednom trenutku primj^tili smo desno od nas grupu domobrana. Nalazili su se u jednom usjeku. Pošto nisu htjeli da se predaju otvorili smo na njih vatru. Ranjeno ih je nekoliko, dva su poginula, a ostale smo zarobili. Oficir je upućen u štab na saslu- šanje, a mi smo krenuli dalje. Sa mnom se ovdje nalazio i Duško Bojanić.

Uskoro smo obavješteni da su naši borci zaplijenili jedan top. Pored topa ležao je mrtav njemački vojnik. Tu se nalazila i kuhinja. Bila su tri kazana na kolima. Kuvani su makaroni sa krompirom. Borci su na brzinu uzimali i jeli krompir. Onda su pojurili da gone neprijatelja.

Odavde smo sišli u jarak pod JBubić. Već se hvatala noć. Doznasmo da je zaplijenjeno još topova. Dobili smo zadatak da napadnemo JBubić. Trebalo je izvesti ranjenike i smjestiti u jednu uvalu gdje bi prenoćili. Sutradan ćemo krenuti prema Kulašima gdje je formirana 11. divizija. Za nama je išla jedna neprijateljska kolona. Bila je to satnija domobrana. Nisu pucali na nas. Jedan domobranski oficir koga smo kasnije zarobili , pričao nam je da smo tih dana mogli u maršu proći kroz Prnjavor. Neprijatelj je bio razbijen i prosto ošamućen.

Kada smo bili blizu Prnjavora, Drago Mažar je tražio artiljerce koji bi gađali varošicu. Javio se Dušan Bujić

72

koji je ranije služio u artiljeriji. Inače, topove nismo mogli da vučemo. Granate smo ispalili prema Prnjavoru. Zatim je Drago Mažar u top staoi eksploziv i uništio ga. I mi smo uništili jedan top pošto smo utrošili zaplije- njenu municiju.

Ja sam uskoro dobio naređenje da predam dužnost u jedinici i da krenem na Kozaru, Iz srednje Bosne putovao sam 21 dan i došao na Kozaru prvih dana avgusta 1943.

Put do Kozare bio je dug i naporan. Pratili su me jedan borac iz odreda i naš kurir preko Lijevča polja. Na ovom putu najteže je bilo preći Vrbas. Borac iz odreda Save Čerjeka, koji me pratio, prezivao se Popović, iz Martinaca. Kao naš kurir pošao je i Boro Barčeta, rodom iz Svodne, inače dobar mladić i siguran borac.

Popović je na putu predložio da navratimo u njegovu kuću da vidi porodicu. Kod kuće smo mu našli oca. Sprem- ljena nam je večera. U toku noći počela je da pada jaka kiša. Interesovao sam se koliko ima do Vrbasa pa su mi rekli da ima nešto oko pet kilometara. U jednom momentu pogledao sam kroz prozor i primjetio naoružane ljude. Šapnuo sam kuriru Marčeti šta sam primjetio. Posumnjao sam u Popo- vića. Upitao sam ko to prolazi. Na to mi je stari Popović dodao: ,,Ko bio da bio, ako nas napadne udrite". Iz kuće je izišao Popović i uskoro se vratio. Sa njime je ušao nepoznati čovjek u kožnom kaputu. Ja i kurir Marčeta pripremili smo se da ga dočekamo ako bude potrebno. Kada je nepoznati ušao upitao sam ga ko je. Odgovorio mi je da se zove Luka (prezime sam mu zaboravio) i da je četnički komandir. Marčeta mu je naredio da digne ruke uvis, a on je odgovorio da ima samo pištolj koji je dao kumu Popoviću. Za svaki slučaj smo ga pretresli i ustanovili da nema ništa. Po- zdravio sam se sa Lukom i pozvao ga da sjedne pored mene, da bih se obezbjedio ako bi pucali iz mraka. U toku razgo- vora rekao nam je da bi išao sa nama na Kozaru, jer će ovdje poginuti.

Vrijeme je prolazilo. Trebalo je krenutr! na put. Od- lučili smo da se sklonimo u jedan štagalj nedaleko od kuće Popovića. Tu smo sada nas četiri: ja, kurir Marčeta, Po- pović i četnički komandir Luka. Kada smo se smjestili, ova dvojica, Marčeta i Popović su zaspali, dok smo Luka i ja ostali budni. Nismo jedan drugome vjerovali — koliko se on plašio mene, toliko sam se plašio i ja njega. Razgo- varali smo mnogo. Ja sam ga uvjeravao da mu se kod nas neće ništa desiti. I dalje smo posmatrali šta se dešava oko nas.

Kada se Popović naspavao opet me je molio da ga pustim do kuće. Otišao je i uskoro se vratio. Kasnije je njegova

73

majka donijela ručak. Nestrpljivo smo čekali da prođe dan kako bismo krenuli na put. Popović mi je ispričao kako neki ljudi tu u selu traže da im nešto govorim. Dogovorili smo se da se sakupe u određeno vrijeme. Naveče ih se saku- pilo stotinak u jednom voćnjaku. Među njima bilo je i onih što su skinuli kokarde, a bili su u Lukinoj četi. Ispri- čao sam im kakvu borbu vodimo, zašto se borimo, da se ne borimo protiv srpstva i sl. Čim smo završili krenuli smo. Čuli smo da je bilo i onih koji su se pripremili da nas presretnu i pohvataju, ali nisu uspjeli.

Krenuli smo u toku noći. Luka je išao pred nama. Do- govorili smo se da nam u slučaju opasnosti da znak zviždu- kom. On je dobro poznavao ovaj teren i ljude. Kada smo došli na jedno brdo primjetili smo da u Martincima gori. Neki naši bataljoni napali su ovo mjesto.

Tu sam pronašao dva Poljaka. Pošli su sa nama, poma- žući nam oko stvari. Sad nas je bilo šest. Išli smo u prav- pu Martinaca. Tamo je još gorjelo. Ova akcija naših snaga onemogućila nam je da pređemo Vrbas. Bila je već noć. Kre- nuli smo naprijed. U jednom momentu na nas je otvorena vatra i čula se galama. Neko je povikao: — „Nema ih nego šest." Bila je noć, pa nas ti četnici nisu napali.

Idući naprijed stigli smo prema Nožičkom. Skrenuli smo ulijevo i izbili na Vrbas, ali oko dva kilometra niže od mjesta gdje je trebalo da pređemo rijeku. Tu smo pronašli jednoga čovjeka koga smo prisilili da nas vodi. Došli smo na određeno mjesto prelaza. Otišli smo kod čovjeka koji je trebalo da nas preveze. Primjetio sam da na tome mjestu pre- laze i kola pa sam smatrao da možemo pregaziti Vrbas. Kre- nuli smo na rijeku onako u odjeći i obući. Na drugoj strani je bilo Lijevče polje. U tom momentu čuli smo da neko na drugoj strani Vrbasa govori. Izgleda da je ovaj prelaz već bio otkriven. Kada su ona četvorica iz naše grupe bila blizu lijeve obale Vrbasa na njih je otvorena vatra, pa su se morali vratiti. Luka i ja nismo još pošli. Pustio sam onu dvojicu Poljaka da idu kućama, a ostali smo nas četvorica. Nije bilo drugog izlaza nego da se vratimo. Izašli smo na put i krenuli prema Nožičkom. Znao sam da su tu negdje naši, neki od bataljona 5. brigade. Prije mog polaska pri- preman je napad na Srbac.

Na putu smo sreli čovjeka koji je išao i pjevao. Rekao nam je da je bio kod kotla gdje se „peče" rakija. Ispričao nam je da je nosio rakiju i „našoj vojsci". Upitao sam kakva je to — naša i vaša vojska. On mi je odgovorio da četnike nazivaju „našom vojskom". Krenuli smo dalje i prošli kroz ovo mjestašce. Već je svanjivalo. Susreli smo jednu ženu i

74

Smotra 5. krajiške brigade na Kozari kod Moštanice (1. maj 1943. godine)

upitali je kuda je otišla vojska. Rekla nam je da među njima ima jedan koga —- zovu Joco. Pošli smo dalje u tom pravcu. Primjetili smo da su skrenuli sa ceste. Bili smo umorni. Pored jedne šumice smo se malo odmorili, a potom smo krenuli uz neki jarak.

Tu nam je jedan čovjek rekao da se nedaleko nalazi vojska. Uskoro smo došli u vezu sa 1. bataljonom. Bio je tu i Ranko Šipka. Drugovi su nam pričali da su čuli kako su me četnici uhvatili. Ovdje, kod moga bivšeg bataljona sam se odmorio. Prilikom polaska predao sam ga Joci Marjanoviću na Velikom Uzlomcu. Rekli su mi da se malo odmorim. Dali su mi i osedlana konja sa kojim ću kasnije na put. Dok sam se odmarao u Ilovi, jedan seljak je doveo junicu. Kada sam ga upitao gdje je pošao, rekao mi je da junicu mora predati partizanima i da od stoke ima samo još kravu. To mu je, kaže naredio odbornik. Uskoro je stigao i odbornik u kož- nom kaputu. Upitao sam ga koliko ima stoke. Odgovorio je da ima sedam grla. Naredio sam mu da dovede dva grla, a ovaj stari čovjek da vrati svoju junicu. Napomenuo sam da na Kozari prvo daju odbornici, a onda traže od drugih. (Inače, ovdje je među odbornicima bilo i takvih koji su radili i za partizane i za četnike. Imali su po nekoliko štambilja kod sebe.) Kada je onaj stari pošao kući, Boro Marčeta je osjekao nešto materijala, šarenine što smo imali u rancu, i poklonio mu.

75

U međuvremenu je zapucalo na nas sa svim strana, a poče i vatra iz minobacača. Udružene neprijateljske snage, kao i na Devetinama, sručiše se na naš bataljon. Čak su nam zaplijenili i teški mitraljez. U tom momentu Sretko Ma - rin poče da žestoko tuče iz svog puškomitraljeza. Kuriri koji su se nalazili uz štab bataljona na juriš su preoteli naš teški mitraljez. Uspjeli smo za trenutak da zausta- vimo neprijatelja. Povlačeći se pod borbom, prešli smo neku rječicu. Tu nam je poginuo Relja (mislim da se prezivao Gojić) koji je ranije radio na terenu kao politički radnik.

Izišao sam na neki vis. Tu su naišli i naši kuvari sa kazanima. Sa njima je išao i Mile Zgonjanin koji je tada bio bolestan. Na jednoj raskrsnici neprijatelj je nastojao da nam onemogući povlačenje, ali smo ga rastjerali. Borba se i dalje vodila. Neprijatelj je navaljivao, a mi smo ga do- čekivali i povlačili se. Tu se istakao hrabrošću komandir Bogić sa svojom četom. Kad smo primjetili da borci imaju samo još po dva-tri metka, odlučili smo se na juriš. U međuvremenu su stigli borci našeg 2. bataljona. Čuli su da smo napadnuti pa su krenuli u pomoć. Na vrijeme su se razvili i izbili na naše lijevo krilo. Tako smo uspjeli da stvorimo zabunu u neprijateljskim redovima. Četnici su po- čeli da bježe na sve strane. Mnogi su bježali među naše borce i tako bivali zarobljeni. Kada smo ponovo stigli na rječicu našli smo mrtvog Relju Gojića. Bio je sav izboden noževima. Nastavili smo da gonimo i uništavamo razbijenog neprijatelja.

Poslije toga opet sam krenuo na Kozaru. Rastao sam se od Joce Marjanovića i boraca 1. bataljona. U Kulašima sam našao Osmana Karabegovića i još neke drugove. Ispričao sam kako sam prošao na putu do Vrbasa i kako nisam uspio da se prebacim u Lijevče polje i dalje za Kozaru. Osman mi je rekao da ću poći sa njim. Krenuli smo preko Korićana, pa između Vakufa i Jajca preko Vrbasa na Kupres. Tamo smo našli 10. diviziju. Dali su mi jednu desetinu boraca kao pratnju. Trebalo je da idemo preko Glamoča. Borci koji su nas pratili izrazili su želju da se vrate u svoju jedinicu. Nekako im se nije išlo dalje s nama. Inače , trebalo je da nas doprate samo do prve naše jedinice koja će preuzeti na sebe da nas dalje obezbjeđuje. Pustili smo ih. Na Glamoč- kom polju susreli smo grupu kosaca. Obavjestili su nas da na pravcu našeg kretanja ima četnika. Preporučili su nam da idemo putem.

Noć nas je uhvatila u Glamočkom polju. Naišli smo na partizansku patrolu iz jedinice Pele Glamočanina. Sa

76

nama je išao i jedan drug iz Prekaje od Drvara. Tako nas je bilo trojica — ja, kurir Marčeta Boro i ovaj drug iz Pre- kaje. Prenoćili smo kod Pele Glamočanina. Sutradan nam je dao grupu boraca sa puškomitraljezom koja nas je pratila jedan komad puta. Onda smo produžili sami. Ovaj Drvarča- nin dobro je poznavao teren, pa je uepješno vodio. Stigli smo negdje na pola puta između Prekaje i sela Rore u Gla- močkom polju. Tu smo se sreli sa kuririma koji su iz štaba 5. korpusa išli u 10. diviziju. Napokon smo stigli u štab 5. korpusa. Tu se nalazila i Zaga Umićević koju nisam vidio od ustanka 1941. godine. Slavko Rodić mi je rekao da se na Kozari nalazi jedan partizanski odred sa komandantom Draganom Marinom. Preporučio mi je da prenoćim tu u šta- bu , i da će mi sutradan dati grupu boraca koja će me dopra - titi do Srnetice i Klekovače blizu Bravska.

Prije nego što je stigla Zaga razgovarao sam sa jednim tumačem iz Engleske vojne misije. Upitao sam ga od kada je u inostranstvu. Prije toga me je pitao odakle sam, pa kada sam mu rekao da sam od Svodne i Bos. Novog, upitao me je da li poznajem Trivuna Žujića. Ispričao mi je kako su njegov otac i stric pravili Trivunovu kuću. On je kasnije otišao u inostranstvo gdje je završio padobranski kurs i tako dospio ovamo kao tumač. Dok smo razgovarali naišli su partizani sa grupom zarobljenih Nijemaca.

Poslije ručka krenuo sam preko Bravska prema Kozari. Stigao sam u Podgrmeč, a zatim preko Sane, tako da sam na Kozaru stigao prvih dana avgusta 1943. godine.

Lazo LAZITh

77

PETA JE KRENULA SA KOZARE NA SVOJ DAJ1EKI RATNI PUT

Prije polaska naša brigada se temeljito iripremila za pokret. Sve jedinice popunjavane su novim borcima. Mi koji smo se nalazili pri štabu brigade znali smo za pripreme. I radio „Slobodna Jugoslavija" prenio je naređenje za našu brigadu da krene na zadatak.

Bilo je više pravaca o kojima se razmišljalo prije nego se krenulo. Jedan takav pravac bio je da brigada ide preko Save u Slavoniju i da se otuda prebaci u srednju Bo- snu, drugi je bio preko Podgrmeča i dalje na Manjaču. Me- đutim , put preko Lijevča polja, kroz neprijateljsko upori - šte Klašnjice, bio je znatno kraći, ali riskantan. Znalo se da će se na ovom putu naći neprijateljske snage sa kojima ćemo se sukobiti. Bili smo zabrinuti — kako preći preko mosta na Vrbasu. Pretpostavljalo se da neprijatelj može na mostu postaviti tenkove i tako onemogućiti bri - gadi prolaz. Inače, svaki pravac imao je svoje pristalice. Znam da se govorilo — ako se bude išlo preko Save, taj pravac je utoliko teži i opasniji što većina boraca ne zna da pliva. S druge strane, teško bi se prebacila brigadna komora, taj neophodni pratilac svake jedinice. Put preko Podgrmeča bio je suviše dalek i težak, pa bi jedan broj boraca izostao, jer ne bi mogao izdržati.

Tako je izabran pravac preko Klašnjica. Drago Mažar je putem svojih obavještajnih kanala ispitao teren , te je ovaj pravac ispao najpodesniji. Obavještenje smo primili kao grom iz vedra neba. Krenuli smo usiljenim maršem. Sti- gli smo bliže Klašnjica. Tu smo proveli cijelo jedno poslije podne u šumi. Čekali smo noć pa da krenemo dalje. Stigla je i ta dugo i nestrpljivo čekana majska noć 1943. godine.

Pokret je bio brz, munjevit. Razbijena je neprijateljska posada u Klašnjicama. Naš zaštitni vod pri brigadi zarobio je dva žandarma. Pored toga, prilikom prolaska kroz mjesto, u nekim dućanima smo pronašli nešto namirnica,

78

a posebno zadovoljstvo je bilo što smo našli duvana. Nismo se zadržavali u Klašnjicama. Produžili smo naprijed i izašli u Devetine.

Neprijatelj je saznao za naš pokret i prelazak preko Vrbasa. Već prvog dana u centralnoj Bosni sukobili smo se sa četnicima. Tu je zarobljen Luka Radić, komandant čet- ničke pozadine za zapadnu Bosnu, jedan oficir i još neki četnici. Oslobodili smo jednu grupu Banjalučana koji su pošli u partizane, ali su ih četnici uhvatili.

U Klašnjicama nam je povrijeđen Vaso Kajtaz. Ulazeći u jedan dućan, odakle je trebalo iznijeti plijen, Vaso je, otvarajući vrata, dobio udarac u oko. Nije to tada nikome rekao. Ali, vremenom počeo je da gubi vid i konačno ga je izgubio. Nešto mu se navuklo na oko i nije više mogao, kao ostali borci , da tuče sa desnog ramena. Vaso se plašio da o tome priča, jer bi, mislio je, bio povučen iz operativne jedinice gdje je jedino želio da bude. Zato me je zamolio da o tome nikome ne govorim. Ostao je u jedinici sve do dana pogibije, neposredno pred oslobođenje zemlje, kada je kao komandir čete poginuo na sremskom frontu.

Prelaskom u srednju Bosnu počele su borbe sa četni- cima. Mi smo ovamo i došli zbog razbijanja četničkog pokreta i uticaja. Znam da smo se tukli na Kokorima i da smo ovim pravcem krenuli dalje na područje srednje Bosne.

Komora 5. kozarske u pokretu

79

Nakon izvjesnog vremena ovdje je za nas nastao veoma težak vremenski period. Nismo imali gdje da se odmorimo, hrana je bila slaba ili je uopšte nije bilo. Svakodnevno smo vodili borbe sa četnicima i drugim neprijateljskim snagama. Brigada je oslabila. Ostali smo i bez municiJe. Iako smo vodili borbe sa četnicima i imali uspjeha, na tome nismo mnogo dobijali. Naročito nije bilo municije. Četnička organizacija bila je jaka, imali su svoje organe vlasti na terenu, narod se bojao njihovog terora. Tu su se isticali četnički komandanti Forkapa, Bundalo i drugi. Oni su naređivali seljacima šta sve moraju da im daju. Četnici su unijeli toliko straha među ljude da su se pla- šili svakog susreta sa nama. Prijetili su im da će ih ubiti, zapaliti kuću i imovinu.

Naročito je teško bilo obavljati kurirske dužnosti. Bilo je slučajeva da su nam hvatali kurire i ubijali. Mi smo bili oprezni vodeći računa kojim pravcima će se upu - ćivati kuriri , postojala su obezbjeđenja i sl.

U brigadi je te 1943. bilo više kadrovskih pomjeranja. Negdje u septembru došao je za zamjenika komandanta brigade Rade Kondić koji je do tada bio komandant 4. bataljona. U isto vrijeme i ja sam bio premješten na dužnost zamjenika komesara, a nakon izvjesnog vremena postao sam komesar 3. čete 4. bataljona. Komandir je bio Nikola - Kojo Radulović. Četa je bila sastavljena uglavnom od boraca rodom iz Strigove i okolnih sela. Ova četa je iz 1. bataljona ušla u sastav 4. bataljona naše brigade. Rade Kondić me je upozorio među kakav borački sastav idem i da vodim računa o odnosu prema njima. Prije mene je na ovoj dužnosti bio Gojko Šurlan , koji je premješten za komesara bolnice naše brigade.

Među prve ozbiljnije akcije , poslije mog dolaska u četu, bio je napad na uporište Razboj na desnoj obali Vrbasa. Prije polaska na akciju razgovarao sam sa borcima i upo - znao ih o tome kako o četi misli štab bataljona i dotada- šlji komandant Rade Kondić koji se već nalazio na duž- nosti zamjenika komandanta brigade. Njega su borci mnogo voljeli, cijenili i uvažavali njegovo mišljenje, pa su tako i ovoga puta prihvatili njegovu kritiku stanja međusobnih odnosa.

Pošli smo u napad. Prva četa kojoj je pridodata udarna grupa napadala je prema crkvi. Lijevo od nas nalazila se naša 2. četa sa komandirom Slavkom Pekićem. On Je u ovoj akciji teže ranjen. Naša 3. četa nalazila se u sredini borbenog rasporeda bataljona. Uspješno smo izvršili zadatak.

80

Razbili smo odbranu i zauzeli žandarmerijsku kasarnu i školu. Tu je zarobljeno 60—70 neprijateljskih vojnika.

Poslije ovako uspješno izvršenog zadatka četa je stekla bolji ugled i povjerenje u bataljonu. U borbi se naročito istakao vodnik voda Vlado Harasemljuk, rodom od Kozarca. Imao je običaj da pred akciju od svojih boraca pokupi bom - be i sam krene da likvidira neprijateljski bunker. Kasnije je otišao na dužnost zamjenika komandira čete na kojoj dužnosti je i poginuo kod Jelaha. Isto tako u četi se kao borac isticao vodnik Ratko Jajčanin. Biti sa njima zna- čilo je biti siguran da ti se ništa neće desiti.

Početkom januara 1944. stigao sam sa partijskog kursa u jedinicu. Naše snage su se povlačile poslije napada na Banju Luku. Stigli smo u selo Stopan, nedaleko od Šipraga. Dobili smo zadatak da budemo u zaštitnici dok se ne iz - vuku ranjenici. Četnici i domaća milicija doveli su do nas Nijemce zaobilaznim putem. Bili smo iznenađeni , jer neprijatelj nije došao odakle smo ga očekivali, nego iz pozadine.

Bataljon se našao opkoljen i odsječen od ostalih snaga brigade. Došlo je do teške borbe. Imali smo velike gu - bitke, najviše je stradalo boraca iz radnog, minobacačkog i mitraljeskog voda. Oni su zatečeni u dolini, pored potoka koji protiče kroz Stopan. Kada je borba počela, borci iz radnog voda su potrčali prema potoku i tako upali u neprijateljsku zasjedu. Čuli smo kada su dozivali. Nas neko - liko boraca iz 3. čete nastojali smo da im pomognemo, ali nismo uspjeli. Tu je poginuo stari Pero, šef kuhinje. Sa sobom je vodio jednog dječaka od desetak godina, koga je vo- lio kao sina. \I ovaj dječak je poginuo.

Neki od boraca koji su bili ranjeni, smatrajući da su opkoljeni i da će pasti neprijatelju u ruke, sami su sebi prekraćivali život, aktivirajući bombe. Kada je nekoliko nas stiglo na lice mjesta da im pružimo pomoć, već je bilo kasno. Dosta boraca je već bilo mrtvo i ranjeno. Čuli su se glasovi: „Ovdje se bore i ginu skojevci". Dozivali smo ih da se ne ubijaju, iako su teško ranjeni, da ćemo ih spasiti. Ali i mi smo se morali povući. Neprijatelj je stigao do naših ranjenih i poginulih. Čuli smo kada su pucali u naše nemoćne drugove koji nisu mogli da se izvuku iz ovog pakla.

Ipak smo se uspjeli izvući iz neprijateljskog obruča. I ja sam bio ranjen. Drugovi su me nosili. Stigli smo u jednu kuću. Bilo je govora o tome da ovdje ostanem, ali su Milan Bokan, Macura , kome sam zaboravio ime, Zdravko i Đorđe Balaban odlučili da me nose. Bilo je riskantno ostati ovdje

6 Kozara VI 81

jer se radilo o četničkom području, gdje je bilo dosta mje- štana u četnicima.

Imao sam neki kožni kaput na kome sam ležao, a zatim bi me borci vukli. Milan Bokan, pošto je ranije bio na ovom terenu,

u Udarnom bataljonu, poznavao je ovaj kraj. Pronašao mi je konja, pa me više nisu morali nositi. Ina- če, mještani su znali

sakrivati konje u plastove sijena. U putu smo se sreli sa našima. U početku nismo znali o

kojoj se jedinici radi. Kada su nas pitali ko je ovamo odgovorili smo da je 5. brigada, a onda se čuo glas — kako Peta, kada je

ovamo 5. brigada. Poznali smo borca po glasu. Bio je iz naše 2. čete. Mi smo mislili da su oni stradali, a oni opet da smo mi. I jedni

i drugi smo bili opkoljeni. Krenuli smo zajedno. Došli smo opet u selo Stopan.

U kući u kojoj sam ležao, na moje veliko iznenađenje primjetio sam vojničke uprtače i opasače na kojima su se nalazila ispisana imena i prezimena naših boraca koji su ovdje u selu poginuli. Pozvao sam jednog starog čovjeka koji se tu nalazio i pitao ga odakle ove stvari u kući. Skočio je na mene, ali su pritrčali Pero Katić, Miloš Popović i još neki koji su tek stigli u selo. Tada je otkriveno da su mještani iz ovoga sela, koji su bili u četnicima , učestvo- vali sa Nijemcima u napadu na naš bataljon.

Brigada je u to vrijeme, šeste neprijateljske ofanzive, podnijela teške napore. Naročito oko spasavanja ranjenika. Bili smo iscrpljeni, a i gladni, jer hrane nismo imali do- zoljno. Međutim , kao i poslije svakog napora i akcija, brigada se brzo oporavljala. Jedinice su popunjavane novim borcima. Tako su čete uvijek imale 90 i više boraca. Bile su sposobne da samostalno izvršavaju zadatke.

Teren je bio veoma raznolik i težak. Osjećao se uticaj četnika po pojedinim sektorima, a s druge strane, bilo je sela potpuno na našoj strani. Takvo je bilo selo Vijačani odakle je dosta mještana bilo u partizanima. I selo Lišnja nas je ljubazno primalo. Tu je pretežno bio naseljen musli- manski živalj, koji je stalno bio izložen četničkim napadima. I na Vučjaku je bilo dobro.

Na ovom kraju nas je, kada je stigla 5. brigada, dočekao Savo Čejrek sa desetak partizana. Iako nam je u prvo vrijeme bilo neobično, poslije boravka na Kozari i u Bosan- skoj krajini, ipak smo uspjeli da se zbližimo sa narodom i da zavolimo i ovaj kraj. Tako nam je isto bilo teško kada smo morali da ga napustimo kao kada smo polazili sa Kozare. I ovog puta imali smo izvjestan broj boraca koji su ostajali iza svojih jedinica, kao što je to bilo slučaj i pri polasku sa Kozaoe.

82

Za vrijeme našeg boravka formirane su i neke nove jedinice u centralnoj Bosni. Neki drugovi otišli su za komandire , komesare i komandante. Međutim, uvijek je kod svih boraca postojala želja da budu u našoj brigadi. Ostao mi je u sjećanju Ahmet Melkić zvani hodža, a imao je i nadimak Uroš. Bio je neustrašiv borac, ali samovoljan. Postavljan je na razne dužnosti i sa njih odlazio. Jednom prilikom je navratio kod mene u bolnicu u Čečavi. Sa mnom je ležao Drago Praštalo, koji je bio teže ranjen u kičmu. Melkić je bio u zavojima i tražio da sa nama ostane u bolnici. Kada smo ga upitali šta mu se desilo ispričao je da mu nije ništa, nego da želi da se vrati u 5. brigadu, jer je doznao da će uskoro u istočnu Bosnu i Srbiju. On se oženio partizankom Sabirom, učiteljicom, koja je radila kao terenski radnik. Melkića su nastojali da zadrže na ovom podučju na dužnosti komandanta odreda, ali se njemu nije ostajalo. Pošao je sa našom brigadom govoreći da više voli poginuti u 5. brigadi, nego ostati u odredu. I poginuo je na proboju brigade u istočnu Bosnu kod Mahnjače. Imao je obi- čaj u akcijama da doziva , viče. Tako je i ovoga puta iskočio na jedno uzvišenje i u šali vikao — dolje sitni događaji. Smrtno je pogođen. Bilo je to pod kraj jula 1944. godine.

Uzeir ZUBOVITh - Lembika

6* 83

SA PETOM KROZ ISTOČNU BOSNU I SRBIJU

Pod kraj jula 11. krajiška divizija, iz čijeg je sastava izašla 14. srednjobosanska brigada sa partizanskim odre- dima sa područja centralne Bosne, krenula je sa 5. i 12. kra- jiškom u istočnu Bosnu. Posljednjih dana jula 1944. ona je pokušala prijeći r. Bosnu u rejonu Topčić polja i Begovog Hana. Međutim, tu su došle jake njemačke i ustaško-domobranske snage da bi prepriječile put 6. ličkoj i 11. diviziji iz centralne u istočnu Bosnu. Posljednjeg dana jula vođene su veoma žestoke borbe, kada su 5. i 12. brigada pretrpjele znatne gubitke. Tom prilikom je na visu zvanom .Telike poginuo Rade Kondić, komandant 5. krajiške NOU kozarske brigade, istaknuti borac sa Kozare.

Prelaz na ovom pravcu nije uspio, pa je nakon kraćeg odmora i sređivanja jedinica izvršen ponovni prijelaz preko Bosne na drugom mjestu na sektoru Kožuhe — Ko- privna , 7/8. avgusta 1944 .

Kada su jedinice 11. krajiške divizije sa komandantom Milošom Šiljegovićem i komesarom Blažom Đuriči- ćem stigle na područje istočne Bosne i uključile se u sastav 3. korpusa, upućen sam sa dužnosti komandanta 17. ma- jevičke brigade na dužnost komandanta 5. krajiške NOU kozarske na mjesto poginulog komandanta Rade Kondića. Peta krajiška bila je pretežno sastavljena od boraca sa Kozare i zato je, pored naziva krajiška, nosila i naziv kozarska. Komesar brigade bio je u to vrijeme Mašo Ibra- himpašić koga su borci veoma mnogo cijenili kao borca i rukovodioca.

Poslije smrti istaknutog komandanta Rade Kondića, među borcima je izražena želja da im komandant brigade i dalje bude Kozarčanin. Uvažavajući takvu želju boraca, štab 11. krajiške divizije predložio je štabu 3. korpusa da mene postavi za komandanta 5. brigade, što je i usvojeno. Prvih dana septembra 1944. sa dužnosti komandanta 17. ma- jevičke brigade prešao sam na dužnost u 5. krajišku. Bilo

84

mi je veoma drago što ću se opet naći sa borcima sa Kozare. Poznavao sam mnoge stare borce, sve komandante i komesare bataljona, te komandire i komesare četa.

Drugog septembra jedinice 11. i 38. divizije krenule su sa Birča na područje Trebave i Majevice odakle je 11. divizija pošla prema Drini radi prelaska u Srbiju. Taj pokret je počeo oko 10. septembra pravcem Murati — Bosansko Petrovo Selo — Omazići — Donja Lukavica — Osmaci — Matkovići. Prema naređenju štaba 3. korpusa , naša brigada, kao i ostale jedinice koje su bile određene za Srbiju, ra - steretila se ranjenika i bolesnika. Mislim da je to bilo u selu Osmacima, gdje je bio i partizanski aerodrom. Stigli su saveznički avioni, pa smo sve teže ranjenike uputili na liječenje i oporavak u Italiju. To je mnogo značilo za naše jedinice koje su sada bile pokretljivije i mogle uspješnije da vode borbe na pravcu pokreta prema Drini i dalje kroz Srbiju.

Brigada je u toku puta do Drine vodila veoma žestoke borbe sa jedinicama 13. SS divizije i četnicima. Sredinom septembra je izbila na Drinu kod Kostjereva između Zvor- nika i Drinjače i u toku dana počela prelaziti na desnu obalu. Borci su se pohvatali rukama jedan za drugog i napravili dugu povezanu kolonu u kojoj su prešli na drugu stranu Drine u Srbiju. Bilo je i nekih priručnih sred- stava, ali je to bilo nedovoljno tako da je prelazak uglavnom izvršen gaženjem rijeke koja je u to vrijeme bila plitka.

Neposredno po dolasku u Srbiju brigada je krenula u pravcu Krupnja, prema Mačkovom kamenu i Ceru, prolazeći preko istorijskih mjesta gdje je srpska vojska vodila borbe u prvom svjetskom ratu. U toku pokreta imali smo manje su - kobe sa nedićevcima koji su predstavljali neku vrstu odbrane ovog područja, ali je njihov otpor bio neznatan u odnosu na snage naše brigade.

Glavni zadatak nam je bio da zauzmemo položaje na Mač- kovom kamenu i Ceru i varošicu Krupanj. Uz jači otpor četnika na Mačkovom kamenu uspjeli smo da ih razbijemo i produžimo dalje. U tom našem naletu zauzeli smo i Kru- panj. Nekoliko dana vođene su borbe sa četnicima u okolini Krupnja.

Brigada je izvršila pokret po bataljonima. Prvo smo zauzeli Mačkov kamen i slomili otpor četnika, a zatim krenuli na planinu Cer. Tu je bila jača koncentracija čet- ničkih snaga. Jedinice naše 5. brigade napadale su u kolonama, a ne u streljačkom stroju. Četnici su nam dobacivali

85

da je ovdje srpska vojska pobijedila, da će i oni — četnici pobjediti. Brigada je u silovitom naletu prosto razbila četnike i veći

broj ih zarobila, dok su neki uspjeli da pobjegnu i da kasnije prijeđu Drinu i stignu u Bosnu.

U daljem pokretu snaga brigade kroz Mačvu u pravcu Šapca stigli smo na Mišar, takođe poznato mjesto iz pro - šlosti. Na ovom pravcu vodili smo borbu ne samo sa čet- nicima, već i sa njemačkim snagama koje su bile ojačane tenkovima. Pošto je brigada bila dobro naoružana razbili smo neprijateljske snage koje su bile prisiljene da se povuku u Šabac. Bio je već kraj septembra i početak oktobra 1944. I dalje smo držali podesne položaje za odbranu od Krupnja preko Mačve do Mišara braneći ovo područje od prodora neprijatelja.

Tih dana su mi kuriri doveli jednu ženu koja me je obavjestila da jače četničke snage kreću od Gornjeg Mila- novca , Aranđelovca i Lazarevca prema Krupnju i da ih ima — kao na gori lista. Nisam povjerovao njenim obavješte- njima, učinila mi se sumnjivom, pa sam naredio da je za- drže. Uputio sam zamjenika komandanta brigade sa jednim bataljonom pravcem odakle su po riječima te žene pridola- zile četničke snage. Poslije nekoliko časova na pravcu kuda je otišao zamjenik komandanta brigade sa bataljonom čula se u prvo vrijeme nešto slabija, a kasnije sve jača borba. Stigao je i kurir i donio obavještenje od zamjenika u kome je javljao da je bataljon stupio u borbu sa četnicima, da je borba veoma teška i da postepeno odstupa te traži pomoć i pojačanje. Tek tada sam shvatio da su obavještenja koje nam je dala nepoznata žena tačna.

Sa ostalim bataljonima krenuo sam u pravcu odakle su nadirali četnici. Veoma žestoka borba je trajala nekoliko časova. Koliko se sjećam, to je moglo biti 19. septembra 1944. kada su četnici prodirali od Valjeva prema Krupnju, bje- žeći ispred jedinica našeg 12. korpusa. Brigada se morala povlačiti do Krupnja, čak i napustiti oslobođeni Krupanj i negdje u sumrak toga dana izbila je na Stolice. I tu su vođene žestoke borbe, ali su u toku noći obustavljene. Čet- nici su poznavali ovaj teren i uspješno su se izvukli. Sutradan ih više nije bilo. Radilo se, naime, o većoj gru- paciji četnika koja je, pod neposrednom komandom Draže Mihailovića i pod pritiskom naših snaga, krenula preko Drine u Bosnu.

Poslije ovih borbi, 5. krajiška je imala zadatak da sa ostalim jedinicama 11. divizije napada Šabac. Naša brigada uspjela je da očisti zapadnu stranu grada sve do Save.

86

Pošto je Šabac dobro branjen, nije ga bilo moguće iotpuno osloboditi. Brigada je zatim krenula prema Obrenovcu, ali ga nije zauzela. Dolaskom pred Obrenovac ustanovili smo da je neposredno prije našeg pristizanja došlo do koncen- tracije jačih njemačkih snaga na ovom pravcu. Dalji napad na Obrenovac bio bi u to vrijeme riskantan, pa je odlučeno da se grad opkoli i onemogući dalji pokret neprijateljskih snaga.

Ovdje kod Obrenovca, naša 5. brigada ušla je u sastav 12. vojvođanskog korpusa sa zadatkom da produži napad ka Beogradu. Kada smo bili kod Obrenovca dobio sam obavje- štenje da sam postavljen na dužnost zamjenika komandanta 11. krajiške divizije. Istovremeno mi je saopšteno da ću i dalje ostati na dužnosti komandanta 5. krajiške do oslo - bođenja Beograda.

Na prilazima Obrenovcu, našu 5. brigadu smijenila je jedna vojvođanska brigada koja je držala dio Obrenovca u blokadi, a mi smo produžili pokret prema Železniku.

Pokret prema Beogradu počeo je 14. oktobra 1944. Oslo - bođen je Železnik, a zatim se krenulo prema Žarkovu i Banovom brdu.* Na Banovom brdu bilo je jako neprijateljsko

* O uspjesima brigade u borbama u oktobru 1944. daju se detaljni podaci u njenom

operacijskom izvještaju od 1. do 21. oktobra 1944. godine:

„1. X. 1944 g. Brigada se nalazi u okolini Šapca sa sljedećim rasporedom: I bataljon — Mala Vranjska, II bataljon na Jevremcu, III bataljon u rezervi u Velikoj Vranj- skoj i IV bataljon u Velikoj Vranjskoj. Zadatak brigade na svom položaju: blokiranje neprijatelja u Šapcu. Neprijatelj je pokušao ispade u raznim pravcima, ali je povraćen u grad. Naveče IV bataljon izvršio je napad na Hodžino Selo i l ikvidi- rao ga, neprijatelj je pobjegao u grad.

2. X. 1944 g. Bataljoni na istim položajima kao i 1. ovog mjeseca. Naveče I bataljon izvršio je napad na selo Dumaču. Akcija je trajala do 4 sata ujutru i nije uspjela zbog intervencije tenkova iz Šapca. Ne- prijatelj je u ovoj borbi imao 5 mrtvih i više ranjenih. Zarobljeno 4 puške i dva para odijela. Naši gubici: dva mrtva, dva nestala. Neprijatelj je sa tenkovima pošao u pravcu Velike Vrašske i poslije kraće borbe povraćen je nazad.

3. X. 1944 g. Bataljoni na istim položajima, promjene nije bilo. Neprijatelj nije vršio ispade iz grada.

4. X. 1944 g. Raspored I i II bataljsža isti kao i prošlih dana. Treći bataljon postavljen u selo Korman — Orid, a Četvrti bataljon u selo Trbušac na cesti prema

87

utvrđenje koje je dominiralo ovim dijelom Beograda. Zauzi- manjem ove otporne tačke u sistemu odbrane Beograda zna- čilo

je dalje mogućno nadiranje prema Savi, Topčideru i Košutnjaku a također prema centru grada. Desno od naše brigade napadale su

snage 6. ličke divizije. Lijevo od nas do Save bila je 12. krajiška brigada 11. krajiške divizije. Napad je počeo u prvi sumrak 14/15. oktobra 1944. Bri- gada se nalazila na jednom od glavnih pravaca

udara korpusa. Inače, u napadu na Beograd bilo je prikupljeno više partizanskih jedinica i nisu se sve mogle razviti za napad, pa su zadržavane u rezervi i postepeno uvođene u borbu. Prvi noći, što se moglo i očekivati, brigada nije uspjela da zauzme Banovo

brdo, jer je neprijatelj pružio

Obrenovcu. Zadatak čitave brigade: blokiranje neprijatelja u Šapcu u potpunosti i sprečavanje ne - prijat.eljskog saobraćaja od Šapca do Obrenovca i obratno. Neprijatelj ovog dana nije vršio ispade ni u kom pravcu.

5. X. 1944 g. Prvi bataljon i drugi na položaju Mala Vranjska — Mišar sa zadatkom sprečavanja neprijateljskog prolaza od Šapca prema Obrenovcu. Treći bataljon krenuo preko ceste do Save, do sela Mrđenovac , radi prijema novog ljudstva sa teritorije Srema. Četvrti bataljon u zasjedi kod sela Trbušca prema Obrenovcu. Prelaz novih regruta nije vršen pošto nijesu bili u blizini Save. Neprijatelj ovoga dana izvršio napad na naše položaje, na Malu Vranjsku, Mišar, Orid i Korman sa tenkovima. Od strane naših bataljona povraćen je nazad. U ovoj borbi neprijatelj je imao 2 oštećena tenka, 30 mrtvih i ranjenih vojnika. Naši gubici 2 mrtva i četiri ranjena.

6. X. 1944 g. Bataljoni na istim položajima sa istim zadatkom. Noću između 5 i 6 vršeno je prebacivanje novih boraca sa teritorije Srema za XII korpus. Preba- čeno je oko 800—900 novih boraca. Od ovih boraca naša brigada dobila je 260. Izjutra rano u 6 sati brigada je izvršila pokret sa prostorije Mala Vranjska, Korman, Orid, Mrđenovac i došla na novu prostoriju i postavila se na prostoriju: Grabovac , Stubline, Veliko Pol > e i Draževac sa zadatkom blokiranja neprijatelja u Obrenovcu. Na ove po- ložaje bataljoni su stigli 7 ovog mjeseca oko 12 sati. Neprijatelj ovoga dana nije vršio ispade.

8. X. 1944 g. Bataljoni na istim položajima sa zadatkom zatvaranja pravca i blokiranja neprijatelja u Obrenov- cu. Neprijatelj nije vršio ispade. Potrgano je dva kilometra pruge željezničke od Stublina do Obre - novca.

88

žestok otpor oko Žarkova. Ovaj sektor branili su Nijemci koji su imali dobro organizovanu odbranu, uključujući tu i najistureniju tačku Banovo brdo. Ovdje je bilo dosta artiljerije i minobacača. Tu je bio i veoma jak okršaj između njemačkih i sovjetskih aviona. Inače, napad naših snaga podržavali su avioni Crvene armije.

Za borce 5. brigade bio je to ne samo značajan zadatak već i priznanje što učestvuju u oslobađanju glavnog grada naše zemlje — Beograda. Učešće u ovako značajnoj akciji, nama rukovodiocima predstavljalo je posebno priznanje. Niko u tim časovima nije ni pomišljao na teškoće i na smrt, već je davao sve od sebe kako bi se postavljeni zadatak izvršio.

9. X. 1944 g . Po naređenju Štaba divizije sa brigadom — sa I i II bataljonom izvrnšli smo napad na Obrenovac a sa III i IV bataljonom na selo Mislođin. Borba je trajala 4 sata i nije uspjela zbog pojačanja neprijateljskih snaga na ovim položajima. Neprija - teljski gubici u ovim borbama su nepoznati, sem što je IV bataljon u Mislođinu ubio 10 neprijateljskih vojnika, zarobio jedan puškomitraljez, 8 pušaka i ostale ratne opreme. Naši gubici: 10 mrtvih i 20 ranjenih.

10. X. 1944 g . Sa čitavom brigadom postavili (smo) se u selu Jasenku

prema neprijatelju koji se nalazio u Mi- slođinu. Noću između 10 i 11 ovog mjeseca izvršili smo napad na neprijatelja u Mislođinu sa čitavom brigadom. Akcija nije uspjela zbog upornosti neprijatelja, a i naši štabovi bataljona nisu bili uporni u izvođenju ovih zadataka. U ovoj borbi neprijateljski gubici su nepoznati; naši gubici: 6 mrt - vih i 11 ranjenih.

11. X. 1944 g . Sa brigadom smo krenuli u 4 sata ujutro iz sela Jasenka u selo Malu Moštanicu, sa zadatkom spre- čavanja neprijateljskog saobraćaja Beograd — Obre - novac.

12. X. 1944 g. Bataljoni na istim položajima.

13. X. 1944 g. Pokret čitave brigade iz sela Mala Moštanica na prostoriju Guncati, gdj,e smo stigli u 15 sati. Na ovome sektoru bio je odmor i sređivanje brigade.

14. X. 1944 g . Sa brigadom krenuli smo sa prostorije Guncati u 13 sati i stigli na prostoriju Žarkovo — Kneže- vac. Iste noći u 22 sata dobili smo naređenje od Štaba divizije da izvršimo napad na neprijateljsko uporište Žarkovo. Oko 24 sata bataljoni su dobili naređenje za napad na Žarkovo. Napad na ovo uporište otpočeo je u noći 15 ovog mjeseca i

89

Ujutro 15. oktobra, negdje oko 5 časova, ocijenili smo da se jedinice nalaze na veoma nepovoljnim položajima. Ako se tu borci zadrže preko dana bili bi izloženi jakoj vatri i velikim gubicima. Zato sam naredio bataljonima da se po četama povuku 50—100 metara, zavisno od terena gdje bi mogli naći prirodne ili napraviti podesne zaklone. Kada su se povukli na određenu liniju naredio sam da se jedinice ukopavaju, a zatim odmore, kako bi početkom nastupajuće noći 15/16. oktobra mogle produžiti napad. Prikupio sam podatke o gubicima boraca i rukovodilaca u brigadi.

Prilikom polaska na određeno komandno mjesto susreo sam komandanta korpusa Danila Lekića i komesara Stefana Mitrovića. Raportirao sam komandantu, ukratko iznoseći

to ne jednovremeno , neki bataljoni u dva, a neki u 3 sata, tako da je borba trajala izjutra do 6 sati i poslije neuspjeha bataljoni se povukli na prve polazne tačke. Akcija nije uspjela zbog neprijateljske upornosti, a i naši bataljoni nijesu se u pot - punosti založili radi l ikvidacije ovog zadatka, ali u toku dana bataljoni su bili uporni i u 12 sati izvršili napad na neprijatelja u Žarkovu. Našom upornošću, izvršenim jurišem, neprijatelj je l ikvidiran u Žarkovu i prisiljen na povlačenje na Banovo brdo i Košutnjak. Po likvidaciji Žar - kova bataljoni su produžili streljačkim strojem prema Banovom brdu i Košutnjaku i u toku istog dana l ikvidiran Košutnjak i neprijatelj blokiran na Banovom brdu.

15. X. 1944 g. Noću između 15 i 16 ovog mjeseca upornošću naših bataljona

neprijatelj je l ikvidiran na Banovom brdu. Ovom prilikom zarobljeno je 6 protivavionskih dalekometnih topova, dva protivavionska mitraljeza, oko dva vagona municije za topove i mi- traljeze, 460 pušaka i mnogo ostale ratne opreme.

U ovoj borbi neprijatelj je imao 30 mrtvih, 40 ranjenih i 55 zarobljenih vojnika.

Naši gubici u ovoj borbi: 24 mrtva i 32 ranjena druga.

16. X. 1944 g. Bataljoni držali položaje prema neprijatelju na Čukarici, a u

15 sati povučeni u selo Žarkovo i Kneževac za odmor i sređivanje i da služimo za rezervu.

17. X. 1944 g . Po naređenju Štaba divizije sa brigadom smo krenuli usiljenim maršem na Beli Potok i Avalu, gdje smo stigli istog dana i tu se smjestili. Ne- prijatelj ovoga dana nije kretao u pravcu na nas i bataljoni su se odmarali.

90

situaciju ia sektoru napada naše brigade. Komandant kor - pusa nije mi stavio nikakvu primjedbu. Međutim, komesar Mitrović mi je dobacio: „Dobro Egiću, zauzeće se Beograd i bez 5. kozarske brigade!!" To je za mene, komandanta brigade, kao i za sve rukovodioce i borce bila velika uvreda. Svjesni smo bili zadatka i činjenice da u toku prethodne noći nismo u-spjeli da zauzmemo Banovo brdo gdje je neprijatelj bio veoma dobro utvrđen. Naš desni susjed u napadu bili su dijelovi 6. ličke divizije koji su imali podesniji teren za napad a nisu postigli veći uspjeh od naše brigade. I oni nisu mogli dalje, već su se zadržali na dostignutoj liniji.

18. X. 1944 g . Po naređešu Štaba divizij.e sa bataljonima smo se

postavili rano u 6 sati na prostoriju Avala i desno od Avale na M. Čot, na Šuplji Kam (kota 295). Neprijatelj je jačim snagama nastupao od pravca Vrčina i odbio jedinice koje su bili na položaju oko Avale, tako da smo mi pri dolasku na ove po- ložaje postavili se pred neprijatelja sa IV bataljonom na Avali, sa III bataljonom ispod Avale, oko Crvenog Brega i prema željezničkoj stanici Ri- panj, a sa II bataljonom zaobišli neprijatelja desno od Ripnja i postavili ga na kotu Ciganski gaj, 252, 303 , 312 i dalje prema Ljutoj strani. Borba je otpo- čela žestoka, neprijatelj je nastupao prema našim položajima, ne pazeći na gubitke, ali naši bataljoni u zajednici sa Crvenom armijom poslije žeš - će borbe povratili neprijatelja , razbili ga i pro- dužili gonjenje i uništavanje razbijenog neprijatelja.

19. X. 1944 g. Izjutra u 6 sati sa čitavom brigadom produžili smo gonjenje i uništavanje neprijatelja od željez - ničke stanice Ripanj do Ljute strane, i tu se neprijatelj zadržao u jačini 1200 do 1500 i dao že - stok otpor našim bataljonima, i poslije neuspjela naša dva juriša izvršili smo blokadu ovoga neprijatelja.

20 . X. 1944 g.

21. X. 1944 g.

U toku noći oko 3 sata naš Drugi bataljon privu- kao se neprijatelju na Ljutoj strani i neprijatelj demoralisan našom blokadom i upornošću, došao je do raspada , tako da je neprijatelj većinom bio pobijen, zarobljen, manji dio se razbježao pred snažnom vatrom naših jedinica.

*

U 14 sati brigada je izvršila pokret sa prostorije Ripanj — Ljuta strana na prostoriju Guncati.

Neprijatelj u borbi oko Avale — Ripnja i Ljute strane imao je sljedeće gubitke: 1130 ubijenih vojnika i 845 zarobljenih.

91

Bilo je oko 5 časova izjutra, 15. oktobra. Komandant i komesar korpusa povukli su se u štab korpusa. Veoma teško mi je pala primjedba komesara Mitrovića. Bio sam, prosto rečeno, zbunjen i ljut. Pozvao sam štabove bataljona. Bri- gada je imala četiri bataljona, zatim prateću četu, 12 mi- nobacača 82 mm i 12 teških mitraljeza. Izvršio sam pripreme za napad. Naredio sam da napad na Banovo brdo počne u 11.30 časova, tako rekuć, usred dana, 15. oktobra 1944. godine.

I onda kao i sada smatram da je to bilo riskantno po- vesti brigadu od oko 1.200 boraca usred bijela dana, na otvorenom i brisanom terenu , prema jako utvrđenom dobro bra- njenom neprijateljskom utvrđenju kakvo je bilo Banovo brdo. To je inače rijetko bilo u partizanskom načinu ratovanja. Utoliko je to bilo teže i odgovornije što u svemu tome nisam obavjestio višu komandu niti desnog i lijevog su - sjeda.

Organizacija napada bila je veoma sređena, solidno pripremljena, a trajala je od 5 do 11.30 časova. Svaki borac i rukovodilac znao je svoj dio zadatka. Rasporedio sam čla- nove štaba brigade tako da je u svaki bataljon pošao po jedan. Tako je bilo i sa štabovima bataljona — komandanti , komesari i njihovi zamjenici pošli su u čete sa zadatkom

Ratni plijen: 2 teška bacača, 45 p. mitraljeza, 467 pušaka, 30 strojnica, 35 pištolja, 80.000 puščanih i mitraljeskih metaka, 250 ručnih bombi, više odjeće i obuće i ostalog ratnog materijala, i 80 tovarnih konja i mazgi.

Naši gubici: 46 mrtvih i 108 ranjenih. Ukupan broj ubijenih i zarobljenih neprija-

teljskih vojnika i ostale ratne spreme u borbi na Beogradu i Avali je sljedeći:

Gubici neprijatglja:

1100 mrtvih 898 zarobljenih

Svega : 1998

U ovoj borbi ubijeno je 5 viših i 30 nižih oficira. Plijen oružja:

6 protivavionskih dalekometnih topova 2 protivavionska mitraljeza,

• 2 teška bacača, 45 p. mitraljeza,

467 pušaka, 30 strojnica, 35 pištolja, 3 neupotrebljiva topa.

92

)

da sa njima krenu na juriš. Posljednji zadatak — (naređenje ) prenio sam kuvarima: „Kuvajte ručak i ko se vrati neka ruča". Pismenog naređenja nije bilo. Tako reći, svjesno sam poveo brigadu na težak zadatak u nepodesno vrijeme.

Ni tada, a i sada kada o tome razmišljam , nije mi jasno kako to nisu spriječili partijski rukovodioci — komesar i zamjenik komesara brigade. Zamjenik komesara, inače partijski rukovodilac, bio je Miloš Pajković , koji je bio veoma oštar i sve ono što je smatrao nenormalnim, što je bilo teško izvodljivo i riskantno , davao je otpor i partij- skim putem onemogućavao takva naređenja. Međutim, ovog puta niko se nije našao da stavi primjedbu na odluku o napadu. Svi rukovodioci bili su spremni i prihvatili naređenje da napad počne u 11.30 časova.

Tačno u određeno vrijeme brigada je krenula na juriš koji je bio munjevit i iznenadan. Samo za jedan sat brigada je uspjela da razbije neprijateljsku odbranu i da se nađe na drugoj strani Banovog brda. Neprijatelj nije uspio da pruži otpor kakav smo očekivali. Istina, mjestimično je bilo puškaranja i otpora, ali sve je to bilo kratko. Bila je to, tako da kažem, i ratna sreća i iznenađenje za neprijatelja. On je vjerovatno pretpostavljao da naše snage neće krenuti u napad u toku dana, pa je svoje snage povukao na

Municije: 2 vagona topovske i mitraljeske protivavion- ske

municije, 80.000 puščane municije,

250 ručnih bombi.

Odjeća i obuća:

Konja:

500 pari odijela, 300 pari cipela.

80 konja i mazgi sa samarima, 50 konja i mazgi mrtvih — ubijeno u borbi.

Vlastiti gubici:

70 mtvih 140 ranjenih

Svega : 210 izbačenih iz stroja.

U ovoj borbi svi naši bataljoni pokazali su se sa mnogo volje, a naročito se istakao II bataljon, što će personalni otsjek u saglasnosti sa Štabom brigade dostaviti prijedloge za pohvalu pojedinih boraca i bataljona koji su se istakli u ovim borbama.

Izvod iz: Operacijskog izvještaja štaba Pete krajiške (kozaračke) brigade Jedanaeste NOU divizije od 24. oktobra 1944. godine Štabu divizije za period od 1. do 21 oktobra.

93

odmor. Otpor je bio neznatan tako da smo za samo jedan sat razbili odbranu i stigli na drugu stranu. Gubitaka nismo imali. Bila su samo tri lakše ranjena, a i oni su, nakon previjanja, mogli da nastave borbu.

Prilikom zauzimanja Banovog brda , na drugoj strani prema Topčideru, zaplijenili smo veliko skladište oru- žja. Tu je bilo artiljerije, protivavionskih topova , mino- bacača, zatim inžinjerijskog materijala i druge ratne opreme.

Zauzećem Banovog brda bio nam je otvoren pravac prema Topčideru. Do predveče, negdje u sumrak, 16. oktobra, brigada je izbila iznad Zavoda za izradu novčanica na sjeveroistoč- noj strani Banovog brda. Dalji je zadatak brigade bio da nastupa prema Topčideru, a zatim prema centru Beograda.

Nakon izvršenja osnovnog zadatka obavjestio sam štab korpusa da je brigada izvršila svoj dio zadatka i gdje se trenutno nalazi. Istovremeno sam obavjestio desnog i lijevog susjeda, jedinicu 6. ličke divizije i 12. krajišku brigadu.

Istoga dana predveče dobio sam naređenje od štaba korpusa da našu brigadu smjenjuje jedna vojvođanska brigada, te da se

5. kozarska hitno uputi prema Avali, zauzme polo- žaje na sjeveroistočnoj strani te planine i ne dozvoli iz- bijanje

neprijatelja na vrh Avale. U obavještenju je stajalo da iz Grčke nastupa jedan njemački korpus koji ima zadatak da izbije na

Avalu i spoji se sa snagama neprijatelja u Beo- gradu. S obzirom na takvu situaciju trebalo je hitno stići na položaje, jer će,

objektivno gledano, snage koje zauzmu Avalu steći prednost. Njemačka komanda bila je svjesna ove činjenice i zato je sa svojim

snagama hitala prema Avali. Primivši ovakvo naređenje, izdao sam zapovjest koman- dantima bataljona da odmah krenu na sektor Avale i da svaki bataljon ostavi po jednu četu na sektoru Banovog

brda. One će se tu zadržati dok ne dođu jedinice vojvođanske brigade koje su već pristizale. Na ovaj način izvlačenje bataljona

sa sektora Banovog brda obavljeno je vrlo brzo. Već u toku noći 16. oktobra oko 23 časa brigada je stigla na sektor Avale. Ostalo

mi je u sjećanju da sam sa štabom brigade stigao tamo negdje oko 23.30 časova.

Uspjeli smo da na Avalu stignemo prije neprijateljskih snaga. Bataljoni su upućeni na sjeveroistočnu stranu planine prema Savi. Već u toku pokreta, prethodnice naše brigade naišle su i sukobile se sa prethodnicama njemačkih snaga koje su se kretale prema Avali. Uspjeli smo da odbijemo prethodnicu. Nijemci su to osjetili i počeli su da sređuju i koncentrišu svoje snage. Žurilo im se da zauzmu

94

vrh Avale, a zadatak naše brigade je bio da ih po svaku cijenu onemogući. Zbog toga su se rasplamsale žestoke borbe. Čini mi se da je to bila jedna od najžešćih borbi u kojima sam od početka rata učestvovao. Bilo je dosta napada i protivnapada.

Ostalo mi je u sjećanju kako je u jednom žestokom okr- šaju sa Nijemcima u naš borbeni raspored prosto uletio jedan njemački oficir koga smo zarobili i sproveli u štab brigade, gdje smo ga preko tumača saslušali. On je izjavio da njemačke snage jačine jednog korpusa koji je krenuo iz Grčke imaju zadatak da ovim pravcem prodru u Beograd.

Zarobljeni njemački oficir nam je rekao i da su nje- mački oficiri dobili zadatak da se kreću iza svojih jedinica sa pištoljima i svakog vojnika koji pokuša da se po- vlači ubijaju. Njihovim vojnicima je saopšteno da oni koji idu naprijed mogu da ostanu živi, a ako pokušaju da se po- vlače biće strijeljani. Možda je upravo ovakvo naređenje njemačke komande dobrim dijelom doprinijelo da se razvije tako žestoka borba. Za njemačke vojnike nije bilo drugog izlaza nego ići naprijed. Negdje pred zoru, 16. oktobra, neprijatelj je dovukao veoma jake snage i izbio neposredno pred sam vrh Avale. I na našoj strani bilo je znatnih gubitaka — mrtvih i ranjenih.

Borci 5. krajigike NOU kozarske brigade na kratkom zastanku u toku marša kroz Mačvu avgusta 1944. godine

95

Situacija je bila veoma teška. Bilo je trenutaka kada se moglo očekivati da će nas Nijemci potisnuti i da ćemo biti prisiljeni da napustimo odbranu vrha Avale. A to bi bilo kobno za 5. brigadu. Upravo u to vrijeme pristigoše nam četiri čete koje su ostale na Banovom brdu i svaka uđe u sastav svog bataljona. Pristizanjem ovih četa naređen je protivnapad. Uspjeli smo da potisnemo njemačke snage u podnožje Avale prema Savi. To je bilo odlučujuće u odbrani vrha. U to vrijeme brigada je samostalno vodila borbe sa Nijemcima , jer ni na desnom ni na lijevom krilu nismo imali drugih snaga koje bi sadejstvovale sa našom brigadom. Tek u samu zoru, lijevo od nas, pristigle su jedinice 1. krajiške brigade i još neke naše snage koje su se pro- tezale sve do Dunava, frontalno se postavljajući prema neprijatelju. Na desnom krilu ni ovoga puta nije bilo naših snaga.

Nastavljene su danonoćne borbe sa njemačkim snagama. Tako smo tri dana i tri noći vodili žestoke borbe sa veoma jakim njemačkim snagama koje su prodirale prema Beo- gradu.

U ovim teškim borbama potpomagale su nas artiljerija i avijacija Crvene armije čije su jedinice, takođe sadejstvovale sa našim snagama prilikom napada na Beograd. Veoma značajnu ulogu u ovim borbama odigrale su „kaćuše". Zahvaljujući odvažnosti naših boraca, njihovoj borbenosti i junaštvu, te sadejstvu jedinica Crvene armije uspjeli smo razbiti i uništiti njemačke snage na obroncima Avale i u bližoj okolini. Ubijen je ili zarobljen veći broj nje - mačkih vojnika, podoficira i oficira sa naoružanjem i vojnom tehnikom.

Četvrti dan borbi, kada se već vidio kraj, potpun krah i uništenje njemačkih snaga , na jednom brdu prema Ripnju na pravcu Milanovac — Avala pojavila se poveća grupacija njemačkih snaga. Pošao sam sa dva bataljona da opkolimo i razbijemo ovu grupaciju. Uspjeli smo da ih opkolimo i pri- silimo na predaju. Nijemci su bili veoma dobro naoružani automatskim oružjem, pretežno puškomitraljezima i automatima. Iz ove akcije skoro svaki od boraca iz naše brigade bio je naoružan automatom ili puškomitraljezom.**

** Za pokazane uspjehe u borbama za oslobođenje Beograda pohvaljena je 5. krajiška NOU kozarska brigada.

„U borbama za oslobođenje Beograda naša V i XII brigada po- kazale su vidne rezultate i od akcije na Žarkovo, pa do čišćenja terena od Ripnja do Obrenovca svaki postavljeni zadatak u potpunosti izvršile.

96

Krenuo sam opet prema Avali. U putu nas je susrela jedna grupa sovjetskih oficira. Oni su zahtjevali da im predamo zaplijenjeno naoružanje i zarobljene Nijemce , ali sam to odbio rekavši da smo ih mi zarobili i da nam pri- padaju i zarobljenici i oprema. Došlo je do nesuglasica, ali sam ostao uporan da sve što je zaplijenjeno pripada borcima naše brigade.

Ovdje na cesti prema Avali doživio sam jedan težak prizor. Vidio sam da je jedna jedinica, mislim motorizovani bataljon Crvene armije , stradala od njemačkih snaga koje smo razbili. Po svemu sudeći, na tom pravcu je sovjet- ska jedinica upala u klopku između znatno nadmoćnijih njemačkih snaga , pa je prosto bila uništena. Pored ceste na desnoj strani ležali su mrtvi borci i oficiri Crvene armije, a njihova vozila onesposobljena i prevrnuta pored ceste. Tek nakon što su završene borbe obavjestili smo o tome komandu Crvene armije, pa su poginuli pokupljeni i sahranjeni.

Posebno me je potresla vijest o smrti komesara naše brigade Maše Ibrahimpašića. Tu vijest dobio sam od kurira štaba brigade. Susreo sam ih gdje idu sa kolima, pa sam ih upitao kuda su pošli. Rekli su mi da idu da izvuku sa mjesta pogibije komesara brigade Mašu. Nisam mogao da po- vjerujem u ovu tužnu vijest , ali znajući kakve su se borbe

1. — V brigada na čelu sa svojim Štabom brigade osvojila je Žarkovo, a

potom produžila napad na Banovo brdo, koje je na juriš zauzela osvojivši 6 protivavionskih topova koji su zatvarali sve prilaze Beogradu sa zapada i juga. U ovom jurišu nastupao je Štab brigade u streljačkom stroju sa svojim borcima. U borbi za odbranu Avale i sovjetske arti ljerije i motorizovanih delova koji su se nalazili pod Avalom, udar za razbijanje neprijatelja koji je očaj- nički navaljivao na Avalu dali su bataljoni V brigade sa zapadne i južne strane, gde je opet čitav Štab brigade nastupao sa svojim borcima i pomognut sa crvenoarmejskom artiljerijom razbio neprijateljsko li jevo krilo.

U daljem gonjenju neprijatelja preko Ripnja do Ljute strane neumorni borci V brigade, na čelu sa svojim štabom, uspevali su da brzim manevrom preseku otstup neprijatelju zapadno od Ljute strane i da ga prisile da se sa jačim snagama zaustavi na Ljutoj strani gde su ga snage U- e uz pomoć snaga XII brigade blokirale i noću 19/20 o.m. zamenik komandanta II bataljona upada u neprijateljski logor i uspeva oko 300 pobiti a oko 700 Nemaca zarobiti. Od Ljute strane do Obrenovca V brigada uspeva hvatati neprijateljske grupe i uništa- vati ih. U svim ovim bitkama V brigada je nanela neprijatelju:

gubitke: 1255 mrtvih 953 zarobljena

Svega: 2208 izbačenih neprijateljskih vojnika iz stroja.

7 Kozara VI 97

vodile, kada su i u streljačkom stroju bili rukovodioci, morao sam to shvatiti. Mašo je ioginuo upravo posljednji dan ovih teških borbi kada su već bile pri kraju operacije za oslobađanje Beograda. Nije stigao da uđe u oslobođeni Beograd.

Za vrijeme žestokih borbi na Avali sjetio sam se jednog prijatnog događaja pre rata koji je bio vezan za taj kraj. Kao vojnik 1938. godine , sa delegacijom moje jedinice pri- sustvovao sam otkrivanju spomenika Neznanom junaku na vrhu Avale. Poslije relativno kratkog vremena od svega 6 godina komandovao sam jednom proslavljenom brigadom Na- rodnooslobodilačke vojske , braneći vrh Avale i spomenik od njemačkih fašista.

Za pokazanu hrabrost i uspješno izvršenje zadatka u borbama na Banovom brdu i Avali 5. krajiška NOU kozarska brigada pohvaljena je od strane Vrhovnog komandanta, a veliki broj njenih boraca i rukovodilaca dobio je visoka odlikovanja. I u prvom broju lista „Borba" koji je izašao u oslobođenom Beogradu, nalazila se naredba Vrhovnog ko - mandanta o pohvaljenim jedinicama, među kojima je bila i naša 5. brigada.

Poslije oslobođenja Beograda naša brigada se vratila u sastav 11. krajiške divizije i nastavila borbe na sremskom frontu. Za komesara brigade , na mjesto poginulog Maše Ibrahimpašića , postavljen je Jovo Mišljenović Pop.

Brigada je prešla Savu i nastavila borbe na sremskom frontu. Pravac njenog dejstva bio je preko Stare Pazove i Rume, Šida i dalje prema Tovarniku. Uskoro je neprijatelj preduzeo protivofanzivu i opet zauzeo Šid. Tu je uspostavljen sremski front. U međuvremenu pozvani su u Beo-

Gubici V brigade: 119 mrtvih

209 ranjenih

Svega: 328 izbačenih iz stroja.

U borbama za oslobođenje Beograda, prema gornjim rezultatima , naša V i XII brigada uspele su da izvrše svaki pred njih postav- njeni zadatak, stoga predlažemo za pohvalu:

1. — V brigadu na čelu sa njenim štabom, 2. — XII brigadu sa njenim štabom, 3. — II bataljon V brigade na čelu sa komandantom bataljona, a zamenik

komandanta bataljona za izvedeni podvig biće predložen za odlikovanje.

Izvod iz: Predloga štaba Jedanaeste NOU divizije od 25. oktobra 1944. god. Štabu Dvanaestog korpusa NOVJ za pohvalu Pete i Dvanaeste krajiške brigade zbog pokazane hrabrosti u Beogradskoj operaciji.

98

grad na savjetovanje kod druga Tita svi komandanti divizija i viših komandi radi planiranja daljnjih borbi na sremskom frontu. Baš u to vrijeme brigada se nalazila prema Šidu. Ocijenili smo da su neprijateljske snage u Šidu oslabile, pa smo izvršili napad i ponovo oslobodili ovo mjesto. Poslije toga brigada je produžila prema Tovar- niku, o čemu sam obavjestio štab divizije i komandanta koji su se tada nalazili na savjetovanju kod druga Tita u Beogradu. U tim borbama sam ranjen. Takođe je teže ranjen komesar brigade Jovo Mišljenović Pop, koji je nakon mjesec dana podlegao ranama. Ja sam povučen u divizijsku bolnicu V Rumi i tako sam se rastao od boraca 5. krajiške NOU kozarske brigade sa kojima sam prešao težak borbeni put iz istočne Bosne preko Srbije i sa njima učestvovao u osloba- đanju Beograda i u borbama na sremskom frontu. Brigada je dalje vodila žestoke borbe na sremskom frontu i prilikom završnih operacija 1945. godine, na svom borbenom putu stigla je na granicu naše zemlje prema Austriji.

Dušan EGITh

7* 99

SA PRVIM BATALJONOM 5. KRAJIŠKE NOU KOZARSKE BRIGADE

U CENTRALNOJ BOSNI

Još dok smo prelazili Sanu u Februaru 1943. pričalo se da se

nećemo dugo zadržati na terenu Kozare. Krajem marta ili početkom aprila, preko radio-stanice „Slobodna Jugoslavija" objavljeno je u dva navrata da Ranko Šipka krene na određeni zadatak.

Pored sveg nastojanja, na ovaj zadatak nije se moglo krenuti prije maja. Iz četvrte ofanzive smo izašli osakaćeni: sa velikim brojem ranjenih , promrzlih boraca. Uz to harao je tifus. Trebalo je dosta vremena da se zaliječe rane. No- voprimljene borce — omladince trebalo je obučiti, a uz to smo morali izvesti nekoliko akcija zbog podizanja morala i snabdjevanja municijom. Na svim tim zadacima štab 1. bataljona radio je intenzivno, pa uspjeh nije izostao. Da smo ranije otišli u centralnu Bosnu ne bismo postigli že- ljeni efekat.

Prvi bataljon je tada bio po broju, kvalitetu naoru- žanja, obučenosti, jedan od vojnički najboljih u Bosanskoj krajini. Iz njegovih redova je izdvojeno preko stotinu boraca i rukovodilaca i upućeno u druge jedinice ne raču- najući prateću četu koja je ostala u sastavu 12. krajiške brigade. Njegovih 650 boraca svrstanih u četiri čete, vod pratećih oruđa, jedinice za snabdjevanje, zaštitu i sanitet, predstavljali su jedinicu visokog kvaliteta.

Izvršene su i neke kadrovske izmjene i popune u bataljonu. Dragan Marin politički komesar bataljona, odlazi za komandanta novoformiranog Kozarskog odreda. Sa njim odlaze komandiri: Stevan Janjetović, Rajko Ivanović, Sveto Zeljić, Ostoja Mijić, zamjenik komesara bataljona Lutvo Ahmetović , komesari četa : Pavle Marin, Milan Kalinić, Gojko Bjelajac, veći broj komandira vodova i desetara.

Za političkog komesara bataljona postavljen je Lazo Lazić, a za njegovog zamjenika Ostoja Žeželj. Komandir 1. čete bio je Dragan Milašin, komesar Ljuban Šević; 2. četa — komandir Gojko Marinković, komesar Milan Gajić, 3. četa

100

— komandir Dragoljub Resan, komesar Dragan Knežević; 4. četa — komandir Mirko Bogić, komesar Mirko Stanić. Ko- mandir pratećeg voda bio je Mirko Gligić, komandir za- štitne jedinice i dijelova uz štab bataljona Mićo Stoja- ković, referent saniteta Nevenka Milanović - Zgonjanin , intendant Dušan Jandrić, zadužen za obavještajne i admi- nistrativne poslove Vojin Žujić.

Borcima koji su imali porodice dozvoljeno je da se još jednom vide sa svojima. Mnogima od njih to je bilo posljednje viđenje. I ja sam iskoristio blizinu bataljona i jedne noći skoknuo u selo, oprostio se od rodbine. I pored ove dozvole niko u selima nije doznao da će bataljon napustiti rodni kraj.

Ujutru 25. maja stigli smo u selo Koturove ispod Ko- zare. Dalje smo išli u sastavu brigade, isključivo noću. Tridesetog maja pred zoru stigli smo u širi rejon sela Ba- kinci — sjeverozapadno od Klašnjica, gdje smo se razmjestili za predanak u čirem rejonu Zmajevaca. Pored svih mjera obezbjeđenja i predostrožnosti, u popodnevnim časo- vima su iz okolnih sela krenule grupe žena i omladine , prema mjestu našeg razmještaja, noseći hranu za borce. Njima u susret upućeno je nekoliko drugova da ih zadrže. Još od jutros znali su da smo tu , pa čak i približno koliko nas ima. Kada je već tako, dozvoljeno je da hranu po- dijele borcima. Ovo nam je bio posljednji ratni ručak na širem području Kozare.

Naveče je brigada krenula u pravcu Klašnjica. U do- eadašnjem pokretu bataljon se nalazio u zaštitnici brigade. Pre polaska iz rejona Zmajevca dobili smo naređenje: 4. bataljon kreće kao prethodnica, likvidira posadu u Kla- šnjicama, a potom postavlja obezbjeđenje na drumu Klašnji- ca — Banja Luka i ne dozvoljava prodor neprijatelja iz tog pravca; 1. bataljon kreće iza Četvrtog, a zadatak: po likvi - daciji Klašnjica prelazi rijeku Vrbas, preko mosta, napada četnike na desnoj obali rijeke i razvija dejstvo u pravcu sela Devetine. Drugi bataljon se nalazi u zaštit- nici i obezbjeđuje kolonu od Bosanske Gradiške.

U zoru 31. maja 1943. bataljon je prešao Vrbas, a sa Prvim i dio štaba brigade.

Četvrti bataljon je uspio da bez borbe razoruža neprijateljsku posadu u Klašnjicama. Pod njegovom zaštitom Prvi je brzo prešao Vrbas preko mosta, uputio bočna osiguranja i nastupao u pravcu Devetina. Još nije svanulo , neprijatelj nije pružao otpor, a ja sam krenuo u prethodnici bataljona. Od Vrbasa do Devetine kao da smo preletjeli. Uz put smo razoružali dve četničke patrole. Sada se još

101

Izvlačenje topa na Kozari 1943. godine

više žurimo. Na platou ugledasmo nekoliko plastova sijena i slame. Tamo dalje prema istoku vide se prve kuće sela Devetine. Brzo opkoljavamo senjak, nailazimo na četnike koji spavaju. Uzimamo im oružje, a potom ih budimo. Ne mogu se snaći. Probudili smo i Luku Radića i njegovog ađutanta Ljubana Zeca. Nisam znao da je to Luka, a Ljubana sam prepoznao. Pred nama je stajao stari impozantan čovjek bijele kose, brade i brkova, sav zbunjen i skamenjen, ni riječi da progovori. Od Ljubana doznadosmo da je to Luka Radić četnički komandant pozadine za zapadnu Bosnu. Do sada smo bez ijednog metka zarobili i razoružali oko 30 četnika. Sve smo ih postrojili zapadno od plastova, sače- kasmo štab brigade i predasmo zarobljenike. Ostavismo obezbjeđenje i pođosmo u Devetine. Iz sela se oglasi neko - liko pucnjeva. Brzo jurnusmo kroz selo sa uzvikom „naprijed Peta kozarska". Uz jaku puščanu i mitraljesku vatru stigosmo do crkve, do centra sela. Dijelom bataljona zapo- sjedosmo istočnu ivicu sela, a sa ostalim jedinicama pre- tresosmo kuće. Četnika nema, pobjegli su. Po pričanju mje- štana, nije ih mnogo ni bilo. Najveća grupa bila je u pla- stovima sijena koju smo zarobili. U selu po neki, uglavnom kod djevojaka.

102

Do 9 časova u selo stiže cijela brigada. Postigli smo što smo željeli. Naša radost prenijela se i na mještane. Donose i nude sve što imaju. Komandant Ranko Šipka, Rade Kondić i Rade Bašić poznaju mnoge mještane, sa nekima su stari prijatelji. Ovdje su boravili sa Udarnim bataljonom prije godinu dana. Prilazim jednoj lijepoj djevojci i pitam je za ime. Odgovori da se zove Ankica , poljubih je uz izvi - njenje i dodadoh: ,,I ja hoću da preko tebe postanem prijatelj ovoga sela". Ona mi stisnu ruku i uzvrati poljubac. Ka- snije je postala partizanka i član KPJ.

Ovo je veliko selo. U njemu žive: Ukrajinci, Rusini, Poljaci i Galcijani. Dobar i pošten narod. Privržen je NOB, ali u 24 sata zna se promjeniti i po pet vojski: Ni- jemci, ustaše, domobrani, četnici i partizani. Svako ima svoju državu i vlast, a oni moraju sve da slušaju i svima daju. Četnici su već strijeljali nekoliko muškaraca zbog saradnje sa partizanima, i da bi selo držali u pokorenosti.

U selo je stiglo nekoliko omladinaca iz Banje Luke. Došli su u partizane, a među njima i Aleksandar Đurica. Pošto nisu mogli odmah dobiti vezu, ostali su ilegalno u selu, a eto, došao je i njihov dan, stigla je 5. kozarska i oni su postali partizani. Neće više živjeti ilegalno, a od sada i oružje mogu nositi.

Ađutant Luke Radića , Ljuban, sin je Ilije Zeca iz Dobrljina. Ima još dva mlađa brata, Miloša i Savana, obo- jicu u partizanima. Miloš je ovdje u 1. bataljonu zamjenik komesara čete i član KPJ. Savan je borac u Kozarskom odredu. Ljubana poznajem još iz djetinjstva, iz škole, sa po - sla iz pilane, a duže vrijeme bili smo u istoj sokolskoj če- ti, te smo bili i dobri prijatelji. Skupa smo odlazili kod djevojaka, na prela i zabave, a zajedno smo pred izbore i štrajkove raznosili i lijepili plakate i letke. Bio je i član Ursovih sindikata. Kako se i zašto odlučio za četni- ke, ostaje neobjašnjeno. Odvojio sam ga od ostalih četnika i ubjeđivao da ostane u partizanima , naglasivši da ću nasto- jati da mu sve bude oprošteno. Nije htio ni da čuje, re- kavši: „Vi ste komunisti, a ja to ne želim da budem". Re- kao sam mu da su njegova braća partizani, i da mu je brat ?Liloš ovdje sa nama, da li želi da ga vidi. Odgovorio je da ne želi. Postavio sam kod njega stražu i uputio kurira da pronađu Miloša. Teška srca saopštio sam Milošu da se među zarobljenim četnicima nalazi njegov brat Ljuban, rekao mu šta sam sa njim razgovarao i kakav sam odgovor dobio. Pitao sam ga da li želi da vidi Ljubana i tražio da mi kaže šta misli o sudbini svog brata. Odgovorio je da ga ne

103

želi vidjeti i da mu se sudi kao i svim okorjelim neprijateljima. O svemu što sam preduzeo obavjestio sam komandanta i komesara brigade. Istog dana sastao se brigadni voj- noratni sud koji je četnicima izrekao zasluženu kaznu. JBuban je bijedno izgledao, bio je loše odjeven, lijeva ruka mu je visila suva. Ja sam smatrao humanim da mu pomognem, to sam i učinio, ali on nije želio moju pomoć i sam je kriv za svoju sudbinu.

Dan je osvanuo tih. Vrbas smo prešli još u toku noći, nije bilo mjeseca, a dobro se vidjelo. Oko 6 časova orosila je slaba kišica , ali se brzo razvedrilo. Sunce je tako lijepo i tiho grijalo, kako , čini mi se, nikada do tada. Ku- vari su pregli na posao, a i narod je donosio hranu. Kako mi se čini, štab brigade namjerava da se ovdje odmorimo, na - hranimo i predveče krenemo dalje. Od Vrbasa na istok zako - račili smo u dubinu 15 do 20 km. Zemljište je bilo pogodno i pružalo je povoljne uslove za odbranu i napad , ako ustreba.

Između 10 i 11 časova pojaviše se prvo jedan, a zatim i drugi neprijateljski avion, tzv. „roda" i „bregejac". Prvo su kružili, izviđali, a potom pustili nekoliko mitraljeskih rafala po selu i okolini. Preletješe još nekoliko puta selo i u centar sela kod crkve baciše nekoliko svežnjeva bombi , a potom se izgubiše u pravcu Banje Luke. Od ovog napada nismo imali gubitaka. Oko 12 časova primjetismo manje grupe četnika i to sa svih strana. Prvi bataljon dobio je zadatak da krene pravcem: Kokori, Vršani, Šarinci, Vijačani. Nedaleko od Devetine sukobili smo se sa četni- cima. Iz pokreta smo ih razbili i krenuli dalje. Malo zatim naše desno krilo i bok napadoše četnici u ogromnom broju. Tako nešto nismo vidjeli. Masa četnika na konjima i pješice sa zastavama, uz svirku i lupu truba, doboša, kanti, čegrtaljki, uz ogromnu viku, psovku, nagrnula je na nas. Ori- jentisah dio bataljona prema ovoj rulji. Prednje talase odba- cismo, ali drugi jurišaju. Ovo je trajalo sve do sela Ko- kori. Oko 16 časova uvedoh cio bataljon u borbu. Iz s. Ko- kori. osu nas jaka minobacačka i mitraljeska vatra. Po žestini i režimu vatre, četnici nisu sami. Naš streljački stroj bio je na istočnoj ivici šume. Poslije jake vatrene iripreme neprijatelj je prešao u juriš iz sela i sjeverno od njega. Na naše lijevo krilo u velikoj masi jurišale su Švabe, a na desno krilo četnici. Prvi juriš odbismo. Ne- prijatelj se sređuje i ponovno juriša, ali i ovaj juriš smo odbili. Neprijatelj se povlači u selo i zaposjeda tvrde zgrade, uzvišenje sjeverno od sela na koje postavlja dva te- ška mitraljeza. Ostavljam manji dio bataljona prema Nijem-

104

cima, a ostalim jedinicama razbijamo u razgonimo četnike koji se povlače u neredu. Sada cio bataljon orijentišem prema selu. Od ivice šume niz jednu blagu padinu spuštamo se prema dolini koja nas dijeli od sela. Nasred padine pri - kova nas jaka minobacačka i mitraljeska vatra. Imamo mrtvih i ranjenih. Vidim da je neprijatelj jak i da bi dalji napad bio fatalan, pa naređujem povlačenje. Već počinje i noć. Naređujem ponovni napad manjim snagama, da bismo izvukli mrtve i ranjene. U međuvremenu stiže i komandant brigade. Predložio sam mu da još jedan bataljon napadne sa sjevera. To je, međutim, bilo neizvodljivo jer su ostali bataljoni, koristeći našu borbu, krenuli dalje na istok. U prvi sumrak povučen je i naš 1. bataljon sa položaja i krenuo sa ostalim bataljonima.

Sahranili smo mrtve, a noseći ranjene nastavili smo pokret za brigadom. U ovoj borbi bataljon je imao 5 poginulih i 11 ranjenih. Poginuli su: Ostoja Žeže lj zamjenik poli- tičkog komesara bataljona, Mladen Đurić komandir voda, Dušan Dera desetar i borci Gvozden Krneta i Ljuban Škon- dić. Među teže ranjenim, radi kojih smo morali ponoviti napad, nalazio se i desetar Dragan Prošić iz Dobrljina. Računa se da je 1. bataljon ovoga dana napadalo oko 1.000 Ni- Jemaca i 3.000 do 4.000 četnika. Nijemci su pripadali 741. i 721. puku 114. lovačke divizije iz Banje Luke. To je ona divizija čije smo vojnike i oficire potukli i dijelom zarobili 18. maja u razrušenom vozu.

Bataljon je sada u zaštitnici brigade. Prvog juna osva- nuli smo u širem rejonu sela Vijačani. Ovdje smo se odmorili. Naređeno je da pošaljem jednu kompletnu četu u sastav novoformiranog 3. bataljona. Upućena je 3. četa sa komandirom Dragoljubom Resanom i komesarom Draganom Kne- ževićem. Noću je rosila kišica. Dan je osvanuo vedar, a jutro hladnjikavo. Borci su bili premoreni i iscrpljeni. Gdje ko sjedne tu i zaspi, a naročito se spavalo kada je ugri - jalo sunce. Oko 10 časova zaštitnice javiše da sa zapada , odakle smo došli, vide jače neprijateljske snage. Sada je 2. bataljon prebačen u zaštitu. Još se odmaramo i pratimo pokret neprijatelja. Oko 12 časova naređen je pokret. Samo što smo krenuli, najednom se sruči uraganska puščano- -mitraljeska vatra. Požurismo naprijed. Jugoistočno od s. Vijačani — zapadno od planine Ljubić, neprijatelj je, ja- čine do jedne bojne domobrana sa baterijom artiljerije, uspio na brzinu da zaposjedne nekoliko brežuljaka. Najveće uzvišenje je Lavovo brdo (k . 363). Četvrti bataljon se u prethodnici brigade sukobio sa neprijateljem. U borbu je uveden i novoformirani 3. bataljon, a potom i dijelovi 1. bataljona.

105

Poslije kraće borbe neprijatelj je razbijen. Ubijeno je oko 30 , a zarobljeno 66 neprijateljskih vojnika. Zaplijenjene su 3 haubice 105 mm sa 600 granata, 3 teška mitraljeza, 8 pu- škomitraljeza, 30 konja sa cjelokupnom opremom. Ostatak neprijatelja razbježao se na sve strane, najveći dio povukao se jugozapadno od planine JBubić.

Iz bataljona su pozvani artiljerci. Na brzinu su formirane posluge za sva tri topa. Dva topa okrenuta su na Prnjavor, a jedan u pravcu neprijatelja koji je nastupao za nama. Paljba je trajala dok je teklo granata, a tri su upo- trijebljene za uništenje topova. Neprijateljske snage i vlasti napustili su Prnjavor i tri dana vladalo je u gradu bez - vlašće. Nijemci koji su nastupali za brigadom obustavili su dalji pokret i povukli se u pravcu Banje Luke. Najviše ee istakao komandant 4. bataljona Rade Kondić i Stanko- -Golub Marinković borac 1. bataljona, koji se kao vojnik 1941. nalazio u artiljerijskom puku koji je pružao posljednji otpor Nijemcima sa Balja iznad Bosanske Kostajnice. Tom prilikom Golub je svojim topom uništio mitraljesko gnijezdo, pogodivši toranj crkve Sv. Antona u Hrvatskoj Kostajnici. Srušen je toranj, a ustaše su radi odmazde do temelja porušile pravoslavnu crkvu koja se nalazila u neposrednoj blizini crkve Sv. Antona. Zarobljene domobrane smo pustili, topove uništili, a sa ostalim plijenom krenuli na planinu JBubić, gdje smo prenoćili.

Naš dolazak u centralnu Bosnu bio je od ogromnog zna - čaja. Kakva je panika zavladala kod neprijatelja pokazuje i ovaj podatak. Kada smo prešli Vrbas i stigli u selo Deve- tine, četnici su izvjestili Nijemce u Banjoj Luci, da je iz Kozare prešlo 5.000 partizana. Poslije sukoba sa 1. bata- LJONOM Nijemci su izjavili da su četnici malo pretjerali, da nas nema 5.000 već 3.000 . I oni su ovdje pretjerali , tukli su se samo sa 1. bataljonom koji je tada brojao oko 650 boraca.

Naša dva dana boravka brzo su se čula cirom centralne Bosne. Zarobljavanje Luke Radića četničkog komandanta pozadine za zapadnu Bosnu sa još 30 četnika, neuspjeh Nije- maca i velike mase četnika u borbi na Kokorima, razoruža- vanje 2. bojne i zaplijena topova, tučenje Prnjavora i polo- žaja Nijemaca njihovom artiljerijom, djelovalo je poraža - vajuće na četnike i unosilo demoralizaciju u njihove redove. Ovo naročito važi za onu seljačku masu koja nije ni pošla da se bori za četničke ideale , već samo zato da ima pušku i da kada god želi može da ode kući. Sada više ni to nije bilo sigurno, pošto je Peta svugdje.

Onog momenta kada smo rastjerali domobransku bojnu i zaplijenili topove, borbeni moral kod naših boraca bio Je

106

na najvećoj visini! Devedeset odsto boraca bilo je za to da se krene na Prnjavor, a mnogi su to i predlagali. Sa tri haubice, 600 granata i dovoljnim količinama puščane municije, veoma lako bismo oslobodili Prnjavor koji je neprijatelj napustio. Sada smo imali 4 bataljona skoro pod- jednake snage. Prnjavor i širu okolinu mogli smo držati dva do tri dana, a za to vrijeme našom artiljerijom tući Derventu, njenu okolinu, pa i neka druga mjesta. Neprijatelj je bio zbunjen i načetog morala, pa ga je trebalo tući bez obzira na premorenost sopstvenih boraca i jedinica. Ne - manje veze sa pretpostavljenom komandom nije smjelo uma- njiti našu inicijativu. Brigada je bila toliko jaka da je mogla deset dana samostalno da dejstvuje, a toliko smo i ostali samostalni i tek 10. juna uspostavili smo vezu sa štabom divizije. Umjesto aktivnog dejstva mi smo se poslije prespavane noći na JBubiću i njegovoj široj okolini vrtjeli nunih deset dana.

Do uspostavljanja veze sa štabom divizije nismo imali većih sukoba sa neprijateljem. Sada se i on više aktivirao i svakodnevno krstario ovom teritorijom; dolazilo je do manjih sukoba, ali nikako do prave borbe. Teže se dolazilo do hrane u ovim , pa i nastupajućim danima, našto naši borci nisu naviknuti.

Po uspostavljanju veze sa divizijom, dobili smo zadatak da čistimo sela od četnika južno i jugozapadno od planine Ljubić. Efekat je bio slab. Četnici nas nisu sačekivali pa prave borbe nije ni bilo. Na ovaj način ratovanja i ovakvog neprijatelja nismo navikli. Borci nisu štedeli municiju. Poslije prelaska ovih sela 19. juna prenusmo na širu okolinu Kotor-Baroša protiv četnika Laze Tešanovića. Na ovom području ostali smo do 1. jula.

Odmorili smo se u širem rejonu Maslovara, a potom krenuli na sjever , pravcem Klupe, Pribinić, Buletić i 8. jula stigli smo u rejon Ljubića. Noću 9/10. naša brigada je u sadejstvu sa 2. krajiškom oslobodila Prnjavor.

Ovih 40 dana za Petu i njen 1. bataljon bili su najteži od kada postoji, ako se izuzme četvrta neprijateljska ofanziva. Stalni danonoćni pokreti, krajevi pasivni, uspjesi u borbi veoma blijedi, stalno smo u pokretu, a nikad jače borbe; o plijenu da i ne govgorimo. Četnici bježe, a ako ne- koga ubijemo ili zarobimo, mala korist. Jedna obična puška vezana terkijom-kanapom, nekoliko metaka, od odjeće i obuće ništa, a o rancu , opasaču i fišeklijama da i ne govorimo. Ako nas napadaju to čine u većim masama i redovno uz pomoć Nijemaca i ustaša. Ako su pritješnjeni našom potjerom, skrivaju oružje , uzimaju ratarski alat, kopaju, kose, žanju,

107

sijeku šumu itd. Mi pored njih prolazimo, razgovaramo, pitamo za četnike, odgovaraju da su pobjegli i to redovno u suprotnom pravcu. Čim prođemo uzimaju oružje, a ponekad znaju da nas s leđa napadnu. Njihova sela su prazna, nema hrane, a o odjeći da se i ne govori, Obavještenja ne možemo dobiti ili su vrlo škrta. Hranu kriju u što smo se u nekoliko navrata uvjerili. U selu Šnjegotina pronašli smo podzemni magacin hrane, ali za nas pregladnjele to je malo.

Od stalnih pokreta i nespavanja, iscrpljeni , premoreni na kraju smo snage. Odjeća i obuća pocijepana, a imamo i bosih boraca. Štabovi brigade i divizije nastoje da kupo- vinom , pa i rekvizicijom dođu do hrane , ali je to nemoguće za toliku masu. Municije nema , pa je racionalno trošimo. Ovdje smo i prvog konja pojeli. Nekoliko dana se odmaramo na širem području Maslovara. Prvi bataljon je na obroncima Borja u selu Borci. U jednom od zaselaka nalazi se četa komandira Bogića i komesara Stanića. Svi smo gladni. Sinoć smo poslije toliko vremena dobili nešto malo kača- maka. Nismo ni glad utolili. Ujutru rano odlazim da obi- đem čete. Komandir Bojić i komesar Stanić izlaze na raport. Pitam ih „jesu li borci gladni", oni se pogledaše i nasmiješiše Četnici su demoralisani a donekle i razbijeni. Dolazi do masovnijeg otkazivanja poslušnosti, dezerterstva. Kod naroda su se kompromitovali i izgubili povjerenje. Pritje- šnjeni našim pokretima, napuštaju sela i traže utočišta u neprijateljskim garnizonima, a naše jedinice napadaju skupa sa Nijemcima i ustašama. Narod to vidi. Naš rad sa narodom je pojačan i svaki naš borac pretvorio se u poli- tičkog radnika. Dovoljno je bilo pri jurišu pomenuti 5. brigadu i četnici se odmah daju u bjekstvo. Njenim imenom služile su se u borbi sa četnicima i druge jedinice. Što je najvažnije, neprijatelj nikada nije mogao doznati ni ocjeniti njenu stvarnu snagu i uvijek je smatrao da je jača nego što jeste.

Ja sam skoro cio juli bolovao od tifusa. U selu Borci poslije spavanja u prljavoj kući punoj vaški, dobio sam tifus. Na konju sam prenesen do JBubića, a poslije oslobo- U posljednjim danima avgusta 1. bataljon kreće pravcem Prnjavor — Velika Ilova — Careva Gora — Motajica radi čišćenja od četnika. Trideset i prvog vagusta bataljon prelazi Motajicu i oko 12 časova stiže na njene sjeverne pa - dine na desnu obalu Save. Uspjeh kao uvijek: malo ubijenih, još manje zarobljenih. Četnici su se opet izvukli. Ovdje ćemo se odmoriti. Na lijevoj obali rijeke ugledasmo veliko selo, kažu da se zove Davor. Na našoj strani uzvodno je selo Strbac. Pitamo da li u Davoru ima vojske. Rekoše svega dva voda ueaaša, većinom mještana. Uputismo nekoliko mitraljeskih rafala u pravcu sela. I oni se oglasiše sa neko - liko metaka. Gledamo grupu ustaša kako se grupiše iza na- sipa, prebacuje i zaposjeda nasip. Na našoj strani dva vezana drvena čamca. Pomislih kako bi bilo napasti Davor. O tome razgovaram sa komesarom Jocom i on se slaže. Tra - žimo dobrovoljce, svi bi željeli krenuti na onu stranu rijeke , ali smo odlučili da to budu borci koji znaju plivati. Od prijavljenih izabrali smo 28, toliko može u dva talasa stati u čamce. Joco i ja ne možemo se pogoditi ko će od nas dvojice poći. Htjeli bismo obojica, ali ne može, nije red napustiti bataljon.

Krenusmo u nepoznato, a povratak je neizvjestan. Složili smo se da pođe Joco. Na našoj obali postavili smo dva minobacača, teški mitraljez i više pu- škomitraljeza. Otvaramo paklenu vatru po nasipu i usta - šama. Oni bježe. Otiskuje se naš prvi talas. U svakom čamcu po osam boraca i jedan puškomitraljez. Prvim talasom rukovodi Miloš Popović zamjenik komesara čete. Sa polovine Save otvaraju vatru. Neprijatelj više ne pruža otpor. Mi prenosimo vatru dalje. Prvi talas se iskrcava i posjeda nasip na lijevoj obali. Čamci se vraćaju. Sa drugim talasom odlazi Joco. Prekidamo vatru, upućujemo nekoliko minobacačkih granata na selo. Na nasipu 8 mrtvih ustaša, ostalo je i nekoliko ranjenih, a ostali su se raz- bježali. Mi bez gubitaka.

Borci kreću u selo za ustašama, ovi se nisu zaustavili. Naši ostaju četiri sata u selu. Narod se okupljao kao na čudo. Do sada nisu vidjeli partizane. Joco drži govor. Na- rod donosi poklone i daruje partizane. Oduševljenje na jed-

110

noj i drugoj strani. Poslije obavljenog zadatka naši se vra- ćaju sa plijenom: 10 karabina , jedna pisaća mašina, jedan radio-aparat na baterije i veće količine sanitetskog materijala. Akcija mala, još manja materijalna korist, ali je ostavila vrlo veliki utisak na stanovništvo sela Davor i Srbac. Štab brigade pohvalio je učesnike ove akcije, a po- pularnost 1. bataljona u svim jedinicama brigade još je više porasla.

Dok je brigada bila angažovana u napadu na Teslić, obezbjeđenje Prnjavora, naše baze i svih pozadinskih usta- nova bilo je povjereno Prnjavorskom odredu i jednoj četi 1. bataljona 5. brigade. Znajući da nismo tu, četnici kon- centrišu jače snage i 12. septembra 1943. sa sjeverozapada napadaju Prnjavor. Prnjavorski odred i četa 1. bataljona uspješno se odupiru velikoj masi četnika. Pred pritiskom jačih snaga moraju se povlačiti. Četnici upadaju u zapadni dio Prnjavora i pale neke objekte. Sve ustanove, pa i ko - manda mjesta na čelu sa Mihajlom Gačićem napuštaju grad. Ogromna masa naroda bježi na istok u pravcu sela Vučjak i Glogovac.

Prvi bataljon u ranim jutarnjim časovima stiže sa Te - slića i smješta se u selo Glogovac. Borci se odmaraju. Uskoro javiše da gori Prnjavor i da se čuje pucnjava. Bez mnogo razmišljanja pozvao sam bataljon i naredio komandi- rima da trčećim korakom čete krenu u pravcu Prnjavora. Razdaljinu od 4 do 5 km čini mi se da smo preletjeli. Uz put sretamo masu naroda. Jureći pored njih dovikujemo da se vraćaju nazad. Iz pokreta razvijam bataljon i otvaramo jaku vatru. Četnici su zauzeli polovinu grada. Dok su osjetili našu jaku vatru i uzvike „juriš, naprijed Peta ", dali su se u bjekstvo. Jačeg otpora nije bilo. Između 16 i 17 časova grad je bio slobodan i četnici protjerani. Za gonjenje čet - nika na zapad upućen je Prnjavorski odred. Prvi bataljon ostaje u gradu. Narod se vratio. Na malom trgu nastaje veselje. Na improvizovanoj tribini omladina grada i borci bataljona daju zajedničku priredbu. Veselje traje cijelu noć. Narod donosi toliko hrane da bi bilo dovoljno za či- tavu brigadu.

U Prnjavoru ostajemo do 14. septembra. Četnici ponovo napadaju i potiskuju Prnjavorski odred do periferije grada. Uvodimo 1. bataljon u borbu i razbijamo četnike. Tog dana stižu još dva bataljona 5. brigade, a 1. bataljon kreće na novi zadatak u selo Pojeznu.

Po odluci štaba 11. divizije, 23. septembra 1943. godine 5. i 12. brigada kreću sjeverno od Prnjavora prema de-

111

snoj obali Vrbasa, razbijaju četnike i pripremaju se za napad na selo Razboj. Za prodor u Lijevče određeni su 1. i 4. bataljon 5. brigade. Dva bataljona ostaju na desnoj obali Vrbasa radi zaštite. Lijevo od nas u pravcu Klašnjice irodire 12. brigada. Prvi bataljon dobija zadatak da likvidira stražu na mostu preko Vrbasa i omogući ostalim jedinicama prelaz na lijevu obalu. Dvadeset četvrtog septembra u 2 časa počinje napad. Jedna četa 1. bataljona likvidira posadu na mostu, prelazi na lijevu obalu, širi mostobran i obezbjeđuje prelaz ostalih snaga. Dve čete 1. bataljona potiskuju žandarme i blokiraju ih u kasarni. Jedna četa prodi- re pored Vrbasa, prolazi s. Razboj i postavlja obezbjeđenje sa juga i jugozapada od Klašnjice i Banje Luke. Iza 1. bataljona prelazi Četvrti, orijentišući jednu četu na obezbjeđenje od Nove Topole i Bosanske Gradiške. Sa jednom četom i 1. bataljonom napada selo Razboj, a ostali dijelovi ostaju u rezervi. Žandarmi se povlače u kasarnu, a njih oko 70 pru- žaju snažan otpor. Štabovi 1. i 4. bataljona nalaze se u borbenom rasporedu četa. Neprijatelj se ne predaje. Borba traje do pred zoru. Žandarmi se ne mogu izvući. Uspjevamo ubaciti kroz prozore nekoliko bombi, ali se oni ne predaju. Tražimo dobrovoljca. Javi se lješljanski rudar Gojko Ma- čak iz Prusaca, koga zbog hrabrosti zovu „Čaruga". Brzo je napravljen paket od eksploziva. U samo svanuće pod jakom zaštitom naše vatre Gojko puže prema otvorenom prozoru kasarne. Stigao je do zida ispod prozora. Naslonjen leđima na zid pali šibicu, zapali upaljač, malo se izdiže i preko glave ubaci paket eksploziva. Brzo se povuče u zaklon, a mi otvorismo još jaču vatru. Eksplozija je jaka, sve se drma, pa i zgrada u kojoj se nalazimo. Crni dim suklja na prozore. Sve se utišalo, ne čuje se ni pucanj, a umjesto toga bijele marame na prozorima. Otvaraju se vrata na kasarni, u dvo- rištu se postrojavaju 62 žandarma. Svi su bez oružja, ga- ravi od eksplozije. Izgledaju kao gluvonemi. U kasarni desetak mrtvih i ranjenih. Pokupismo oružje i ostalu opremu. Žandarmi su svoje sahranili, a potom su sa zaplijenjenim materijalom upućeni na desnu obalu u štab brigade, odakle su pušteni kućama.

Dva dana i dve noći čistimo lijevčanska sela od manjih neprijateljskih grupa. Narod nas dočekuje kao usred Kozare. Malo se spava. Drže se sastanci, konferencije sa narodom, a borci i omladina priređuju igranke. Dobrovoljci — omladinci javljaju se u partizane. Narod nudi: hranu, odjeću, jednom riječju sve što ima.

Oko 9 časova 26. septembra neprijatelj od Banje Luke i Klašnjica potpomognut avijacijom i tenkovima, napada nas

jačim snagama. Bataljon se brani na širokom frontu. Ko- mesar Joco i ja smo sa grupom kurira i dva puškomitraljeza u jednoj kući pored samog puta , pred nama je 3. četa, a naši zamjenici su kod drugih četa. Napadaju s juga i jugozapada koristeći gomile posječene kukuruzovine koju pale i kreću se pod zaštitom dima. Sa prozora preko našeg streljačkog s-troja otvaramo vatru. Od jake mitraljeske i puščane vatre, grmljavine aviona i detonacija bombi ništa se ne čuje. Sav usplahiren priđe Jocin kurir, mali Goronja zv. „Crni" i reče: „Druže komandante, tenkovi". Naređujem povlačenje. Četiri tenka zaustavila se pred vratima kroz koja se mo- ramo povući. Brzo izlazimo. Povlačimo se ravnom i širo- kom poljanom koja je sva u prašini i dimu od eksplozije, avionskih bombi, mitraljeske i puščane vatre. Obazirem se i gledam gdje smo i vidim Jocu kako se primiče jednom šu- marku. Poljana je puna naših boraca, jedva se vidimo od prašine i dima. Dok sam gledao okolo pritrča mi jedan puškomitraljezac sav obliven krvlju i pruži mitraljez. Zrno ga je pogodilo i sva mu usta raznijelo, pa ne može da govori. Uzimam puškomitraljez i ranjenika vučem do jedne kukuruzovine, gdje zaustavljam grupu boraca i naređujem im da ga ponesu. Znam jedino da mu je ime Veljko i da je iz centralne Bosne. Rana mu je previjena, ali pored svih nastojanja da mu se život spase, predveče je umro. Pod dosta te- škim uslovima i dejstvom neprijateljske pešadije, avijacije i tenkova u drugoj polovini dana prešli smo na desnu obalu Vrbasa. Tog dana se najveći dio neprijateljskih snaga i tehnike sručio na 1. bataljon, a najteže je prošla 3. četa i dio štaba bataljona. Pošto smo se našli između tenkova i streljačkog stroja imali smo da biramo pravac za povla- čenje. Toga dana imali smo oko 20 ranjenih drugova.

U opštoj ofanzivi naših jedinica u oktobru 1943, 1. bataljon je 12. oktobra čistio sela oko Pojezine, i predveče preko Sočanice i Malog Prnjavora stigao u jednu šumu, gd]e je postavio obezbjeđenje. Pred sumrak se spustio na prugu Derventa — Doboj, postavio mine i zasjede. Poslije ponoći naišao je voz. Palimo mine i dižemo ga u vazduh. Slupano je nekoliko vagona i to onih u kojima se nalazi pratnja voza. Petnaest domobrana je preživjelo eksploziju, ostali su iz- ginuli: 6 Nijemaca i oko 20 domobrana. Kada smo savladali neprijatelja vidimo da nisu imali zbog čega ginuti. Od 26 vagona, 23 su bila natovarena slamom i sijenom, a jedan va- gon je bio pun meda. Jedino što vrijedi. Med je evakuisan, a 26 vagona i lokomotiva zapaljeni. U povratku vodili smo borbu sa ustaškom milicijom. Zaplijenjeni med podijeljen

« Kozara VI 113

je našim bolnicama, a jedan dio poslat Vrhovnom štabu u Jajce. Jeli su ga delegati Drugog zasjedanja AVNOJ-a.

O toj akciji, u depeši 15. njemačkog armijskog korpusa, upućenoj 2. oklopnoj armiji, kaže se: „Neprijatelj pojačava

pritisak na prugu Derventa — Doboj. Voz zapaljen. Pruga nrivremeno prekinuta . . . želj. uporište savladano. 6 Ne- maca i 35

domobrana pobijeno. Naređene su mere odmazde". Krajem oktobra bataljon čisti sela sjeverno od Prnja-

vora prema Motajici, Savi i Vrbasu. Naređeno je da krenemo u Kotor Varoš na proslavu oktobarske

revolucije. Iz Novih Martinaca 1. novembra i poslije podne stižemo u selo Dragović. Ovdje ćemo preno- ćiti. Sa komesarom Jocom dogovorih se da sa jednom četom krenem u Devetine. U prvi sumrak stižemo u Devetine, su- kobljavamo se sa četnicima i brzo ih razbijamo. Gubici: 1 ubijen, 3 ranjena, 5 zarobljenih, ostali se razbježali. Ako je vjerovati stanovništvu bilo ih je 4.000—5.000. Četnici su koncentrisali svoje snage na liniji: Klašnjica — De - vetine i u noći između 1 . i 2. novembra trebalo je da krenu na sjever i napadnu naše snage. Ovog puta to im nije uspjelo, bili su razbijeni i plan propao.

Poslije razbijanja četnika dobro smo se obezbjedili i otišli na odmor. Poslije ponoći probudi me jaka minoba- cačka i mitraljesko-puščana vatra. Istrčah napolje: borba u s. Dragovići, naši su napadnuti. Prema jačini vatre , nisu četnici. Stavljam četu u pripravnost. Još malo čekam na razvoj situacije. Vatra je jaka, čini mi se da tako nešto nisam slušao. Čuje se samo automatsko oružje, bombe i po koja minobacačka granata. Žestina slabi. Prema režimu vatre udaljuju se od sela. Neko se povlači , naši ili nepri - jatelj. Nije potrajalo dugo, a vatra se utiša. Šaljem patrolu na konjima da izvidi situaciju.

Ujutru oko 8 časova bataljon stiže. Na licima boraca vidim da se nešto značajno desilo. Na nekoliko boraca i komesaru Joci vidim dijelove uniforme koju do sada nisam vidio. To su vindjakne sa dva lica od sivog i bijelog ne- promočivog platna, sa kapuljačom i više džepova koji se dobro zatvaraju. I pantalone su od istog materijala. Joco mi ukratko ispriča kako i ko ih je napao.

Bataljon je bio u školi i popovskoj kući, koje su gra- đene od kamena. Borci su spavali sa malim obezbjeđenjem. Iza ponoći komandir čete Rajko Bundalo je izašao da obiđe stražu i pred školom iza ograde primjetio grupu vojnika. Pitao ih je ko je tamo, a oni su odgovorili vatrom iz automatskog oružja. Borci su skočili iz sna i sa prozora otvorili jaku puščanu i mitraljesku vatru i bacili bombe. Od

114

prvih iaših rafala pogođeno je nekoliko neprijateljskih vojnika. Pod zaštitom mitraljeske vatre naši su ispali napolje, a neprijatelj se povukao. Iza ograde nađena su dva mrtva, a u daljem gonjenju sedam ih je zarobljeno. Ostali su se razbježali.

Napad je izvršila diverzantska grupa (trup). Ovo je nova formacija njemačke vojske, specijalno obučena za borbu protiv partizana. Grupe su brojale 15 do 20 vojnika. Kada napadaju upotrebljavaju jednu, a nazviše dvije grupe. Ne upuštaju se u dužu borbu. Napadaju iznenada, energično i brzo i onda se povlače. Kada potjera prestane, prikupljaju se na određeno mjesto. Naoružani su automatima, puškomi - traljezima, tromblonima i snajperskim puškama. Snabdje- veni su topografskim kartama, busolama i suvom hranom za više dana.

Obuku su završili u Njemačkoj, a specijalizaciju u Banjoj Luci. Ovo im je prva — probna akcija i nije uspjela. Obično se ubacuju na našu teritoriju pomoću padobrana, a po završenoj akciji vraćaju se do prvog garnizona pješice. Ovog puta od Banje Luke do Klašnjica prebačeni su kamio- nima. Četnici su znali gdje smo zanoćili i javili u Banju Luku. Komesaru Joci priznao sam da se dobro snašao u ulozi komandanta. Usput smo razbili nekoliko četničkih grupa i 5. novembra stigli u Kotor-Varoš.

Poslije proslave oktobarske revolucije bataljon je ostao u Kotor-Varoši sve do 17. novembra. U međuvremenu održana je omladinska konferencija. U to vrijeme doživio sam jednu malu nezgodu. Bataljon je bio u Kotor-Varošu. Pa- dala je slaba kiša, a ja se dokopao bicikla, pa ga tjeram do iznemoglosti. Zanesen kao dijete novom igračkom krenuo sam cestom u pravcu Čelinca. Iznenada sretoh se sa četni- kom, oči u oči. Ja sam se brže snašao, naglo sam zaustavio bicikl, podigao ga uvis i viknuo „bacaj oružje". Četnik prestrašen baci pušku. U međuvremenu izvadio sam pištolj i uperio u njega, pretresao mu džepove, izvadio zatvarač iz puške, i na četnika natovario pušku i bicikl pa zajedno pješačismo oko dva kilometra do Kotor-Varoši. Noću smo slali vod vojnika da razoružaju četnike, za koje je zaro- bljenik tvrdio da zna gdje su. Noć je prošla, a četnici nisu pronađeni.

Još za noći 17. novembra krećemo na sjeveroistok. Po- slije podne poče da pada kiša. Predveče stižemo u selo Jošavku. Ovdje nas dočekaše četnici. Brzo smo ih rasprši- li, ostao je jedan mrtav, plijen kao i uvijek: 2 puške i nešto metaka. Isturamo jače obezbjeđenje i ostajemo u selu. Štab se smješta u jednu veću kuću. U kuhinji na ognjištu

8* 115

gori vatra. Grijemo se i sušimo odjeću. Kuvari spremaju večeru. Upade moj kurir Milai Đurašinović sav usplahi- ran i reče: „Druže komandante, neko je ukrao sedlo sa va- šeg konja". Nisam se zabrinuo i rekao mu: „Tražite, tu je negdje". Sedlo su našli. Dovedoše djevojčicu staru 15—16 godina. Priznala je da je ukrala sedlo. Ima brata u četni- cima i on joj je rekao, kada dođu partizani da mu nabavi sedlo.

U štabu vijećanje kakvu kaznu primjeniti. Dat je prijedlog da se djevojčica ošiša. Cio se štab složio, samo treba izvršiti. Naredih da djevojčicu odvedu u drugu prostoriju i da je niko ne smije dirati. Malo sam ćutao, razmišljao čeprkajući štapom po vatri, a zatim sam promijenio ranije donijetu odluku obzirom da je djevojčica maloljetna, da je odrasla u četničkoj sredini i na taj čin nagovorena. Na- redih da je dovedu. Rekoh da je ovoga puta nećemo ošišati. Izružio sam je i rekao da više nikada ne čini tako nešto.

Tako sam izvršio ulogu komesara. Poslije pola sata dođe Ljuban Vujanović Mikelja koji se brinuo o snabdjevanju štaba ishranom i šapnu mi na uvo: „Komandante, zove te ona starija djevojka u zgradu da te časti što nisi dozvolio da joj sestru ošišaju". Odbio sam ponuđenu čast. Ujutru sam dobio na poklon peškir, maramu i dvije jabuke.

U ovo selo kasnije nisam dolazio, ali sam doznao da su dobro primali partizane.

U bataljonu sam ostao do 12. decembra 1943. kada sam pre- mješten na novu dužnost. Tog dana sam se oprostio od starih drugova i dobrih boraca iz 1. bataljona u kome sam kao komandir čete, zamjenik komandanta i komandant proveo dvije godine. Sa njima sam proveo najteže i najradosnije dane. Skupa smo tugovali za onima koji su ostajali na boji - štima i radovali se uspjesima , gladovali i veselili se. Što je najvažnije, čitavo to vrijeme niko nije otkazao posluš- nost, ni pojedinac ni jedinica.

Nisam htio da pojedinačno nabrajam borbe sa četnicima, to bi me daleko odvelo, budući da smo krstareći centralnom Bosnom, stalno dolazili u veće i manje sukobe s njima, uvijek ih razbijali i svaku akciju riješili pobjedom. Koliko smo pobjeđivali oružjem, još više smo djelovali politi- čki. Svaki naš borac je bio politički radnik ponašanjem prema stanovništvu centralne Bosne. Kao dokaz naše borbe i uspjeha je formiranje tri brigade na tlu centralne Bosne za nešto više od godinu dana boravka na tom području.

Veljko STOJAKOVITh

116

SA PETOM U CENTRALNOJ BOSNI 1943. I 1944. GODINE

Sredinom juna 1943. godine 5. krajiška NOU kozarska brigada

nalazila se na planini Uzlomcu u centralnoj Bo- sni. Šesnaestog juna došao sam u 1. bataljon za komesara , pošto je dotadašnji komesar Lazo Lazić — čika Lazo, oti - šao na Kozaru na dužnost člana Okružnog narodnooslobo- dilačkog odbora. Smatralo se da sam poslije čika-Laze mo- žda najpogodniji, s obzirom na to što sam iz ovog bataljona nikao i u njemu , dok je još bio u sastavu Kozarskog odreda, vršio dužnost komesara čete.

U bataljonu sam našao Veljka Stojakovića , komandanta bataljona. Sa njime sam se odranije poznavao. Zajedno smo jedno vrijeme bili u Kuljanskoj četi — on komandir, a ja komesar. Bilo je to negdje u početku 1942. godine.

Bataljon je u to vrijeme imao tri čete. Jedna četa je otišla u sastav 3. bataljona koji je formiran po prelasku brigade u centralnu Bosnu na mjesto ranijeg 3. bataljona od koga je nastala 12. krajiška brigada.

U 1. bataljonu susreo sam se sa mnogim starim borcima ratnim drugovima iz ranijeg Karanskog bataljona. Brojno stanje bataljona u vrijeme mog dolaska, tako sam zapisao u dnevniku, bilo je 274. Od naoružanja je imao 21 puškomi- traljez, 1 teški mitraljez, 1 ručni bacač, a ostalo su bile puške.

Osnovni zadatak naše divizije u čijem sastavu su se nalazile dvije krajiške brigade — Peta i Dvanaesta, sa- stavljene uglavnom od Kozarčana, te Banjalučki NOP odred, bio je borba protiv četnika i njihovog uticaja na tom po- DRUČJU - Ovamo se pošlo po određenom planu.

Počeli smo da čistimo teren, između Skender-Vakufa i Kotor-Varoša, tamo prema Čemernici. Tu ćemo se zadržati preko nedelju dana, ako ne i više.

Štab divizije nalazio se u to vrijeme u Skender-Va- k uf u

koji smo oslobodili, protjerali ustaše i počeli da vršimo pritisak prema Kotor-Varošu. Neprijateljske sna-

117

ge — Nijemci, ustaše i domobraii nalazili su se u garnizonima i postajama, dok su četničke formacije bile na terenu u selima. U drugoj polovini juna dejstvovali smo na sektoru između Kotor-Varoša i Skender-Vakufa i vršili pritisak prema uporištima u dolini Vrbasa. Razbili smo četničku formaciju u Bokanima , zatim smo išli na poznato četničko uporište Lipovac kod škole, gdje je u borbi ranjen dr Mladen Stojanović. Prije našeg dolaska četnici su pobjegli iz Lipovca.

Tako smo za relativno kratko vrijeme prosto razdrmali ovo područje, progoneći četnike, a uspjeli smo i nešto boraca da mobilišemo, odnosno svojim djelovanjem smo uti - cali da se dobrovoljno javljaju u naše jedinice.

Donesena je odluka da se čim prije oslobodi Kotor-Va- roš ili Prnjavor, kako bismo se još jače učvrstili na ovom terenu. Odlučeno je da to bude Prnjavor. Učinilo nam se da ćemo ga lakše zauzeti zbog geografskog položaja koji je bio nešto povoljniji od ostalih neprijateljskih garnizona, a s druge strane, Prnjavor se nalazio u centru područja na kome smo djelovali.

Pred nama je stajao zadatak da, poslije Skender-Vakufa, ovladamo manjim mjestima kao što su bile Maslovare, ranije rudarsko naselje koje je takođe bilo u našim rukama. Ši- pragama smo ovladali, a sada je bilo u planu da se čim prije oslobode Prnjavor, Kotor-Varoš i Srbac. Na taj način trebalo je da ovladamo čitavim ovim područjem centralne Bo- sne. U tom sklopu bile su i pripreme za napad na Teslić. Takođe jedno od prvih mjesta bili su Kulaši koje je trebalo osloboditi. Dakle, u prvom planu bila su manja mjesta i naselja, a potom i jači garnizoni.

Devetog jula 1943. godine krenuli smo u napad na Prnja- vor. Naš bataljon osiguravao je od Banje Luke. Bili smo u Galipovcima. Sa jedne gradine držali smo cestu prema Banjoj Luci. Prekopali smo je na jednoj okuci blizu jednog većeg sela naseljenog muslimanskim stanovništvom.

Ovdje u Galipovcima seljaci su nam donosili hranu. Ranije, u 1941. godini, ovo je bio ustanički i partizanski kraj. Međutim, četnici su tu početkom 1942. godine nizom pučeva potisli naše snage i stvarali svoj uticaj, ubijali komuniste i na taj način zastrašili narod. Tu je ubijen i dr Mladen Stojanović. Tokom 1942. godine ovdje su ojačali četnici sa Radom Radićem na čelu.

Kada smo stigli narod nas je sa čuđenjem dočekivao. Pred četvrtu neprijateljsku ofanzivu, ovamo je prodrla 1. proleterska divizija i zauzela Prnjavor, Srbac i Kotor- -Varoš. Za nas je situacija bila nešto teža, budući da se

118

ono partizana koji su se ovdje skrivali i ljudstva što je stupilo u partizane, uključilo u proleterske jedinice i otišlo sa ovog područja. Sada su ovdje dobrim dijelom bili prorijeđeni naši saradnici i pristalice , jer su otišli sa proleterima. Nešto će se od njih kasnije vratiti i ući kao komandni kadar u novoformiranu 14. srednjebosansku brigadu.

U dogovoru sa komandantom bataljona Veljkom Stojako- vićem odlučili smo da pregovaramo sa četničkom jedinicom pod komandom Branka Veselinovića, koja se nalazila nedaleko od nas, na drugoj strani ceste. Išao sam dolje na cestu u Galipovce i pregovarao sa četnicima. Osnovno moje nasto- janje je bilo da pređu na našu stranu, da ćemo ih raspore - diti u Banjalučki odred ili u jedinice naše brigade. Za- što sam otišao na te pregovore? Iz dva razloga: znao sam da je ovo ranije bio teren Crnovrške partizanske čete , da je ova četnička jedinica sastavljena uglavnom od bivših partizana iz čete koja je bila na Ometaljci.

Primili su me neki koji su svojevremeno bili partizanski odbornici a kasnije su radili i sa četnicima. O pre- govorima sa četnicima obavjestio sam štab brigade i uskoro je čitava ova jedinica (ranijih partizana, a sada četnika) prešla na našu stranu.

Iz Galipovaca krenuli smo prema Kremni i tu smo dejstvovali na terenu prema JBubiću. Onda smo pošli preko Čupkola pa Bubnja, Lišnje i dalje prema Ilovama. Ima više Ilova. Izbili smo ispod Ilova. Tu se nalazi jedan vis, zvani Sto. Stigli smo u Gornje Smrčiće. U toku puta zati - cali smo ponekog četnika. Znam da smo ujutro 16. jula izbili u Smrčiće.

Na ovom terenu djelovao je jedan od istaknutih četnič - kih komandanata Vlado Vinčić. Imali smo obavještenja da još nije počeo da čvršće sarađuje sa Nijemcima i čak se tukao sa ustašama i domobranima, ali isto tako i sa partizanima. Računali smo da ćemo ovakvo njegovo držanje moći iskoristiti i postići neki sporazum.

Po dolasku u Smrčiće bili smo se razmjestili i spre - mili kazane za dezinsekciju, tzv. partizansku burad, a po- čele su i kuhinje da rade. Negdje oko pola devet časova izjutra , iznenada su nas napali četnici Vlade Vinčića. Bili smo neoprezni. Tu kroz selo Gornje i Donje Smrčiće prolazi rječica i sa obje strane nalaze se okomita uzvišenja, a kroz selo ide i cesta. Zahvaljujući našoj neopreznosti četnici su nas iznenadili. Jedva sam uspio da nađem čizme i da istrčim. Nastao je pravi krkljanac. Ipak smo uspjeli da se U redu povučemo. Pretrpjeli smo gubitke u ljudstvu. Pogi-

119

Štab 3. bataljona , 5. krajiške brigade u centralnoj Bosni 1943. god.

Momir Kapor i Nikola - Kojo Radulović sa jogi dva borca nuo nam je jedan vodnik voda, a trojicu naših boraca čet- nici su uhvatili.

Četnici su nastavili da nas progone. Povlačili smo se od devet do 16 časova. Sa četnicima kretao se i narod sa ovoga terena. Pored ljudi bilo je i žena koje su sa četni- cima išle za nama. To nas je iznenadilo. U jednom momentu našli smo se na brisanom prostoru, opkoljeni od četnika i civila. Stroj je išao prema nama. Pred nama je bio samo jedan gaj male površine, iz koga smo mislili pružiti čet- nicima otpor. U međuvremenu opazili smo desno od nas kon- pentraciju četničkih snaga, a dolje na cesti od Dervente primjetili smo pet-šest kamiona.

Mi smo pružali otpor i pucali, ali je odjednom popu- stio naš organizovani otpor. Komandanta bataljona Veljka Stojakovića nije u to vrijeme bilo u bataljonu jer je bio bolestan. Nismo imali ni zamjenika komandanta, tako da sam u štabu bio jedini od rukovodilaca bataljona zajedno sa pomoćnikom komesara Đurom Đuricom.

120 Primjetivši da bataljon napušta gaj, osjetio sam da ćemo biti poraženi, jer ako se četnici dohvate gaja, bataljon će se naći u još težoj situaciji. Dalje pred nama, na oko dva kilometra, bila su polja, prije rata naseljena nje- mačkim porodicama koje su ih obrađivale. Tu nije bilo ni grma ni međe. Tu su prije rata upotrebljavani traktori.

U posljednjem momentu istrčao sam pred borce koji su bili u povlačenju i povikao: „Naprijed, komunisti! Koman - diri i komesari za

mnom, pucaću!". Pucao sam uvis iz automata. Na brzinu je nastala promjena. Komande četa su se od- vojile, odlijepilo se i nešto puškomitraljezaca i u posljednjem momentu pružili smo otpor. Upravo kada su čet- nici bili na domaku gaja, mi smo se sredili i grunuli unutra. Četnici su naletjeli na naš plotun. Pali su prvi po- košeni četnici, a mi smo ponovo dobili borbeni moral i počeli smo da gonimo četnike onim istim putem kuda smo se povlačili, da ne kažem bježali. Sada je nastalo bježanje četnika. Uspjeli smo da zarobimo veći broj. Zaplijenili smo 2 puškomitraljeza i 15 pušaka.

Kada smo došli u selo desilo se nešto što nije bilo u skladu sa linijom i politikom partizanskog ratovanja. Bio sam ljut i ozlojeđen zbog četničkog napada na nas, pa sam naredio da se selo zapali. Prišao mi je jedan od boraca sa Kozare, pomoćnik političkog komesara jedne čete, mislim JBuban Borojević, i komesar čete Mirko Stanić koji će kasnije poginuti na Sojilima, te mi dobacili: „Komesaru, po čemu se mi onda razlikujemo od Švaba? Ovako su Švabe naređivale da se pale naše kuće". Smirio sam se, odustao od te namjere, ali smo zapalili štalu četničkog komandanta Vlade Vinčića. Tu su bili žena i djeca kojima sam rekao da nećemo spaliti kuću, već samo štalu kao znak osvete. Poslije sam i sam zaključio da mi ni to nije trebalo.

Čitavu ovu našu borbu sa četnicima posmatrali su iz daleka članovi štaba brigade. Kada su vidjeli u kakvoj smo situaciji uputili su nam u pomoć jedan bataljon , ali dok je on stigao mi smo se već sredili i razbili četnike. Poslije sam se u štabu brigade i divizije opravdavao za ovo. Rečeno je da postoji olakšavajuća okolnost što nije bilo koman - danta bataljona. Moram napomenuti da će na istom mjestu, nakon izvjesnog vremena, četnički komandant Vlado Vinčić iznenaditii dijelove 2. krajiške brigade. Šoša mi je kasnije rekao da ono što se nedavno desilo sa našim bataljonom nije bilo nevojničko držanje, nego da je Vlado Vin- čić sa svojim četnicima zaista podmukao i kadar da organi- zuje iznenadne napade na naše snage.

121

Ranije sam poručivao Vladi Vinčiću da se preda, jer tada još nije bio ogrezao u zlodjelima. Međutim, kada je napao naše jedinice i zaratovao sa nama, više nije imao kud nego u izdaju, pa je sa ostalim neprijateljima vodio borbu protiv naših snaga. (Krio se poslije rata oko Prnja- vora i tamo je uhvaćen. Pričao je da me je nekoliko puta vi- đao kada sam u 1945. godini išao na konferencije u Prnja- vor, posmatrajući me iz nekog bunkera. Kada sam ga pitao zašto nije pucao, odgovorio je da to nije učinio iz dva razloga — da se ne otkrije i što je doznao da se prema njegovoj porodici korektno postupa. Kćerka mu je poslije rata za- vršila filozofski fakultet i radi kao profesor, a on je zbog zlodjela koja je počinio u toku rata kao četnički ko - mandant osuđen na smrt.)

Dvadeset prvog juna 1943. Žarko Zgonjanin, komesar 5. kozarske brigade, došao je za komesara 11. divizije, a na njegovo mjesto došao je Niko Jurinčić.

Juli i avgust 1943. provodili smo u stalnim borbama sa četnicima. Izbili smo 25. jula na Gojakovac i razbili čet- nike. Tu je sada bila čitava brigada.

Odavde ćemo krenuti na veoma rizičnu akciju na Te- šanjku i Tešanj. Tešanjka leži odmah do Doboja, a Tešanj je kod Teslića. Odlučili smo da napadnemo ta uporišta između Teslića i Doboja.

Naš bataljon je dobio zadatak da napada Tešanjku i postavi zasjedu radi obezbjeđenja od Doboja. Dva bataljona napadala su Tešanj, dok je jedan držao zasjedu prema Te- sliću i trebalo da napadne Jelah.

Iako su bataljoni koji su napadali Tešanj upali u grad, ipak ga nisu mogli zauzeti. Sutradan su se naše snage povukle. Naš 1. bataljon uspio je da zauzme Tešanjku, poruši mostove i postavi zasjedu prema Doboju. U Tešanjki smo upali u jedan dućan i uzeli nešto robe, a vlasniku smo dali obveznice zajma koje je izdao AVNOJ. Uzeli smo skoro sav duvan, so i šećer, a malo smo ostavili i vlasniku dućana. Uslijedilo je naređenje da se povlačimo, ali smo prethodno htjeli da spalimo tvrde zgrade da ih poslije ne bi mogao ko- ristiti neprijatelj. To su bile željeznička stanica i osnovna škola. Za izvršenje ovoga zadatka otišao je kurir Rajko Vlaisević. Pretražujući po školi pronašao je u jednoj fioci moju fotografiju. Kada je bilo sve priprem- ljeno za paljenje škole, čulo se dozivanje dveju učiteljica koje su radile u ovoj školi i stanovale na spratu. Jedna od njih, rodom iz Banje Luke je mene prepoznala. To je bio moj drugi susret sa njom. Prvi je bio u Gornjim Podgradcima

122

1941. godine, kada sam joj nudio da ide u partizane. Nije joj se išlo, pa smo je pustili. Bila se uplašila. I ona i njena koleginica molile su nas da ne palimo zgradu. Pla- šile su se da će ih neprijatelj optužiti da su sarađivale sa partizanima, da će ostati bez uslova za život i sl. Re- kao sam im da školu nećemo zapaliti, ali ako im kada dođe koji partizanski kurir sa mojim potpisom, da mu ukažu pomoć. Poslije toga napustili smo Tešanjku.

Krajem jula mobilisali smo ljudstvo u naše jedinice na terenu Gojakovca. Javilo nam se 15—16 boraca. Inače, u početku smo nastojali da primamo dobrovoljce, a ne da ih mobilišemo.

Od 30. jula do sredine avgusta 1943. kretali smo se u okolini Kulaša. Tu smo čistili Krnjin od četnika. Onda smo, čini mi se, 22. avgusta krenuli u akciju na Dren. Tu se nalazila četnička predstraža za Kalenderovce i Detlak, gdje su bili stacionirani domobrani i ustaše.

Karakteristično je sada na ovom terenu, poslije poti- skivanja četnika sa izvjesnog dijela teritorije, to što su sada postali neka vrsta spoljne odbrane garnizona. Zato smo imali mnogo teškoća kada smo kretali u napad na pojedina uporišta da obiđemo četnike i iznenadimo neprijatelja u garnizonima i postajama* To je naročito došlo do izražaja

* Snage 5. kraj iške NOU kozarske brigade vodile su u ovo vrijeme

danonoćno borbe:

„29. VII. 1943 god. I i II bataljon nalazili su se na liniji Go- jakovac — Cerovica — Križ. III i IV bataljon na liniji Mačino Brdo — Galjipovci •— Lišnja — Vršani — Vijačani, sa zadatkom odbrane Prnjavora. Istog ovoga dana snage II bataljona vršile su čišćenje ustaškog sela Omanjske, u selu je bilo 300 naoružanih domorodaca (legionara). Borba je trajala 1 sat. Neprijatelj je dao dosta jak otpor, ali je protjeran. Naši gubici 1 mrtav, neprijatelj - ski nepoznati. Stanovništvo ovoga sela je vrlo neprijateljski ra~ spoloženo prema nama. Zapaljena je 1 kuća koja je služila neprijatelju za stanovanje.

Istog dana uvečer, oko 21 čas, vršeno je čišćenje sela Buko- vice od četnika. Poslije borbe od 20 minuta četnici su razbijeni i protjerani. Ranjen je četnički komandir Vidović Aleksa, koji je uspio pobjeći. Zarobljen je 1 čet. bolničar, koji je ostao u našim redovima. Narod je u ovome selu prijateljski raspoložen prema nama. Postupak naših boraca na visini.

30 — VII — 1943 god. III i IV bataljon ostali su na položajima kod Prnjavora. I i II bataljon na povratku iz akcij.e sa Tešnja i okolnih garnizona, bili su na liniji Ljeskove Vode — Pojezna.

31 — VII — 1943 god. III i IV bataljon ostali su na ranijim po- ložajima. I bataljon smjestio se u Pojezni, a II u Brestovu, sa zadatkom kontrole i zatvaranja pravaca od Dervente i Tešnja.

123

u napadu na Banju Luku krajem decembra 1943. godine, kada je jedan od taktičkih zadataka bio — kako izbjeći četnike da nas ne otkriju kada pođemo u napad. I docnije u nekim drugim akcijama na željezničkim komunikacijama isto se desilo.

I sada u akciji na Dren. Bilo je jutro, tek svanulo. Jašemo na konjima. Na čelu bataljona je komandant Veljko Stojaković, Duško Bojanić, zamjenik komandanta i ja sa zamjenikom komesara bataljona Đuricom Đurom. Pred nama je prethodnica. U jednom momentu Duško Bojanić skoči s konja i povika da i mi silazimo. Nabrzinu smo sjahali. Upozorio nas je da se krećemo polako. Bojanić je prošao pored patrole i povikao da idemo za njim. Tek tada sam shvatio o čemu se radi. Duško je primjetio četničku patrolu na groblju pred nama. Posmatrao je durbinom i vidio da četnici spavaju. Kad su se probudili primjetili su nas,

1 — VIII — 1943 god. Svi bataljoni ostaju na ranij im položa - jima.

Vrši se vojna obuka, pranje i parenje veša i mobilizacija ljudstva u brigadu. Istog dana jedna četa III bataljona postavila je zasjedu četni- cima

Rade Radića prema Branešcima. Naišla je jedna patrola od 5 četnika. Dva četnika ubijena i 1 ranjen.

2 — VIII — 1943 god. Svi bataljoni ovoga dana i zvrš i l i su smotru i organizovali proslavu dvogodišnjice Nar.oslobodilačke borbe (Ilin-dan). Smotra i proslava održani su i uz prisustvo pozadine.

Istog dana do 20 časova bataljoni su uzeli sljedeći raspored: Brestovo — Tabak — Ilova — Mačino Brdo — Galj ipovci — Lišnj a — Gajevi — Vršani — Branešc i — Lavovo Brdo — Reljevac, sa zadatkom zatvaranja pravaca od Dervente i Klašnica, kao i od četnika Radića, Bundala, Forkape i Vinčića.

3 — VIII — 1943 god. I, II i III bataljon ostali su na starim po- loža j im a i odmor iskoristi li u radu sa novoupisanim drugovima, vojničkim egzercirima, pranju i kupanju boraca. IV bataljon ovog dana u zoru napao je četnike Ljube Bundala u Orašju i Skucanima, da bi obezbijedio žetv u švapskog ži t a kod Lišnje. Četnici su imali 3 mrtva i 1 ranjenoga. Navečer bataljon se vratio na svoj stari položaj , pošto je prethodno izvukao požnjeveno žito.

4 — VIII — 1943 god. U zoru četničke bande Rade Radića napale su položa j III bataljona u Vršanima i Gajevima. Četničke bande Ljube Bundala malo kaenije napale su na š IV bataljon na Gusaku i Lišnji . U isto vri jeme čet. bande Forkape, Maleševića i Vinčića kapale su na položa j našega II bataljona (Mačino Brdo — Tabak Ilova). U ovom napadu učestvovalo je ukupno oko 2.000 četnika i civi la. Napad nije počeo jednovremeno. Borba je sa prekidima trajala do 11 časova. U ovome napadu četnici su bili uspjeli jedino da zauzmu Gusačko groblje, odakle su kasnije protjerani . Cilj ovoga opštega napada četničkih bandi bio je zauzimanje grada Prnjavora. Jedna jača grupa četnika Rade Radića direktno je napadala štab našega III bataljona u Vršanima. U ovome napadu četnici su koncentrisali sve svoje automatsko i teško oružj e (5 teških mitra - ljeza, 1 teš. i 1 lak i bacač). U 11 časova nepri jatel j je bio protjeran

124

ali je već bilo kasno. Bojanić ih je iz strojnice pokosio. Tu smo zaplijenili i jedan puškomitraljez. Svi smo bili uzbuđeni ovim iznenadnim izbijanjem pred četničku patrolu i Duško bi kao za sebe govorio: „Pa, ja ono njih prošte- pah". Inače, da mi nismo primjetili četničku patrolu i da je Bojanić nije likvidirao, vjerovatno bi ona nas pošto smo im pravili dobru metu na konjima.

Negdje oko 9 časova napali smo Kalenderovce i Detlak. Tu smo imali dosta uspjeha. Zarobili smo nešto četnika i domobrana. Detlak je u neposrednoj blizini Dervente, pa smo odatle posmatrali Derventu i čak pucali iz mitraljeza prema gradu da pokažemo da smo u neposrednoj blizini.

Od Detlaka smo krenuli prema Prnjavoru, gdje smo se malo odmorili. Krajem avgusta pošli smo na jedan drugi kraj centralne Bosne, prema Župi. Imali smo zadatak da i ovaj teren pročistimo od četnika i da zauzmemo Srbac. Vrlo

na svim pravcima otkuda je napadao. Četnici su imali 22 mrtva i preko 30 ranjenih. Naš i gubici 5 lakš e ranjen ih drugova.

5 — VIII — 1943 god. Bata ljoni ostaju na ranijim položajima, nepri jatel jskih pokreta nije bilo ni na jednome pravcu naši h bataljona.

6 — VIII — 1943 god. Bata ljoni ostaju na ranij im položajima. Istoga dana pred večer oko 17 časova četnici su pripucali na jednu četu II bataljona na Mačinome Brdu. Sa manjim snagama naši su ih rast jerali . Jeda n četnik ranjen.

Istoga dana snage našega I bataljona, snage Prnjavorskoga odreda i 1 bataljon II brigade u dva časa izjutra dobili su zadatak da prokrstare prostorijom između Doboja i Dervente i da izbiju na lini ju Vel. Sočanica — Mal. Sočanica — Tisovac, u cilju prona- lažen j a engleskih padobranaca koji su se 5 —1VIII —- spustili na tu prostoriju. Na š I bataljon bez borbe dospio je do Male Sočanice. U Maloj Sočanici i Malom Prnjavoru na lazi la se je domaća legija, koja je oko sela imala izgrađene bunkere. U 7 časova izjutra i zvrš i l i smo napad na ta dva sela i poslije krać e ali žestoke borbe protjerali legionare do pruge Derventa — Doboj. Izvršen je pretres kuća. Borci su se odlično d rža l i i nije bilo nijednoga samovolj - noga akta. Oko 9 časova povrati li smo jedinice na lini ju Crnča. U tome međuvremenu nepri jatel j je skoncentrisao i dobio pojačanja iz ostalih ustaških sela, nastojeći da vrši protivnapade. Naš i su ih sačekivali i nanosili im gubitke. Razlog što smo snage I bataljona brzo povukli na Crnču je ta j što snage odreda i II brigade nijesu još bile izbile na Vel. Sočanicu i Tisovac, a na š I bataljon preduboko je bio prodro u kompleks ustaških sela. Nepri jatelj ski gubici: 9 mrtvih i više ranjenih. Naš i bez gubitaka. Zapli jen jeno: 2 puške, 350 metaka, 1 vojno-d ržavni pištolj, 10 bombi, 5 pari cipela i 1 čizme. Istoga dana navečer, pošto je uhvaćena veza sa snagama Prnjavorskoga odreda i II brigade, bataljon se vratio na stari položa j u Brestovu. U ovome pokretu i I bataljon dobio je nešto dobrovoljaca.

7 — VIII — 1943 god. Bata ljoni ostaju na istim položajima, promjena nikakvih nije bilo.

125»

brzo smo stigli i čitava brigada se našla na ovom sektoru ispod Motajice. Bili smo i na Pojezini. To je jedno istureno mjesto gdje se

nalazi pravoslavna crkva, škola i nekoliko dućana. To je krajnji dio sela prema zapadu gdje smo dolazili. Računao se kao poluslobodna teritorija. Razbili smo četnike na Pojezini i okolini. Tu ćemo dobiti prve dobrovoljce i stvoriti našu omladinsku organizaciju.

Sa Pojezine smo došli u Šibovsku. Često smo bili na sektoru Šibovska — Pojezna, Štrpci — Pojezna itd. Sada smo krenuli u akciju na Župu. Pravac nam je r. Vrbas. Na tom sektoru treba da potisnemo četnike i oslobodilo Srbac.

8 — VIII—1943 god. Do 16 časova bataljoni su ostali na ranijim položaj ima.

Brigada je dobila zadatak da istoga dana do 20 časova izvrši koncentraciju na lini j i Vijačani — Vršani — Lišnj a — Čorle — Paremije, u cilju napada na četnike Rade Radića i Ljube Bundala, koji su se na lazi li na prostorij i Jošavk a — Crni Vrh — Orašj e — Prosjek. U pokretu sa Mačina Brd a do Čorla na š II bataljon imao je borbu na Carevoj Gori koja je t ra ja l a pola sata. Čet- nici su u šumi bili postavili zasjedu i sačekali našu patrolu prethodnicu. Četnici su razb ijeni i rast jerani . U ovoj borbi imali smo 3 ranjena (1 je kasnije podlegao ranama).

U 20 časova bataljoni su sa navedene lini je krenuli u akciju. I bataljon dobio je zadatak da izbije na lini ju Branešc i — Dubrava, II I bataljon na Kokore. IV bataljon f ronta lno je napadao četnike Ljube Bundala preko Mračaj a — Orašj a — Skucana i Prosjeka. II bataljon zaobilazno preko Otpočivaljke i Gumijere dobio je zadatak da izbije na lini ju Dragovići — Milosavci. Na svojim pravcima jedino je IV bataljon imao kraću borbu u Skucanima i Prosjeku. Četnici su bježali . Gubitaka nije bilo ni sa jedne strane. U ovome pokretu zarobljeno je 3 četnika, 1 karabin, 100 metaka i 2 bombe.

5 — VIII—1943 god. Snage brigade do 9 časova dospjele su, i u toku dana ostale, na linij i Dubrave — Bran ešc i — Kokori — Deve- tina — Dragovići — Milosavci. U Milosavcima zarobljen je 1 čet- nik, zap li j en j en je 1 karabin, 2 bombe i 80 metaka, a on je pušten kući. Dan ranije zarobljen je čet. vodnik Luk a Vrhovac, i st r i jeljan je jer je bio veliki razbojnik i mnogo je zla nanio Nar. oslobodi- lačko j vojsci na ovome terenu.

Istoga dana navečer u 17 časova svi bataljoni i zvrš i l i su pokret u cilju napada na Gošavku. IV bataljon sa Devetine napadao je direktno centar Jošavke. II I bataljon dobio je zadatak da izbije na prostoriju između Brezičana i Jošavke. I bataljon obuhvatnim pokretom dolinom Ukrine i preko Srednje Šnjegotine dobio je za - datak da izbije na Kara č i Tromeđu. 1J bataljon dobio je zadatak da ireko Kadinjana, Slatine i Crnoga Vrha izbije na Radoniće i Štrbe i postavi zasjedu na cesti Jošavk a — Čelinac. U ovome pokretu krać u borbu u Jošavc i imao je naš IV bataljon; inače četnici su se ispred naši h snaga na vrijeme povukli prema Kotor Varoši, Banjo j Luci i Klašnicama. U Slatini pod samim Crnim Vrhom jedna četa II bataljona naišla je na grupu četnika [u] kojoj je bio Rade Radić i komandant čet. bataljona Račić. Pošto je bila noć uspjeli su pobjeći. U ovom pokretu ubijen je 1 četnik (Ivanović Miloš iz

126»

Izbili smo 29. avgusta u Rakovac ispod Motajice. Čet- nici su pobjegli. Kod škole u Ilovoj zarobili smo samo tri četnika. Išli smo u borbenom poretku zahvatajući što više terena. Čitava brigada ovako je prošla u streljačkom stroju. Naš bataljon je prešao Motajicu i izbio sa sjeverne strane prema Srpcu. Bili smo u selu Kaoce. Pred nama je bila neprijateljska jedinica, sastavljena od mještana. Išao sam u štab brigade sa prijedlogom da napadnemo ovu neprijateljsku posadu koja se nalazila na drugoj strani r. Save. Računali smo da Savu prijeđemo skelom koja je ovdje postojala. U štabu brigade su mi rekli da to uopšte ne dolazi u obzir. Možda ćemo minobacačima dejstvovati na postaju, a treba voditi računa da se ne krećemo pored Save da nas neprijatelj ne bi otkrio.

Kadinjana). Zapli jen jeno je: 1 karabin, 50 metaka, 4 konja i 1 kožno sedlo.

Noću između 9 i 10 o.m. snage našeg I i IV bataljona na prostoriji Kara č — Jošavk a susrele su se sa snagama I Proleterske brigade, koje su istu noć od Šnjegotine i Uzlomca vrši l e napad na Jošavku. Zah va l ju juć i prisebnosti komandnoga kadra s obje strane do sukoba nije došlo.

10 — VIII—1943 god. Do 9 časova snage brigade izbile su na li - niju Kara č — Tromeđa — Jošavk a — Radovići — Štrbe, gdje su ostali u toku čitavog dana. Vršen je pretres čet. kuća i konfiska - cija imovine od izrazit ih čet. bandita. . . .Istoga dana predvečer oko 18 časova 3 nepri jatel jska aviona u dva navrata bombardovala su i mit ra lj i ra la mjesto logorovanja našega III bataljona. Od bom- bardovanja poginuo je komandir 2 čete III bataljona drug Baši ć Dušan, lakš e ranje n komandir 1 čete i još 4 borca. Iz mitraljeza nepri ja telj je zapalio sijeno gdje su se nalazi li naši borci i tom pri likom kra j sijena sagorio je 1 na š puškomit ra ljez i ranac sa municijom. Predvečer svi bataljoni promijenili su mjesto logorovanja u samoj Jošavci , da bi izbjegli žrtv e u eventualnim daljim bombardovanjima koje smo očekivali idućeg dana.

Pri likom pretresa kuća nađeno je nešto bombi, puščane mu- nici je i 1 pištolj. Narod ovoga kraj a nepri jatelj ski je raspoložen prema nama, a četnici su pri likom svoga povlačenja uspjeli da sa sobom odvedu dobar dio stanovništva i stoke, dok su hranu prethodno posakrivali . Pa i pored toga postupak naših boraca bio je vrlo pravilan.

11 — VIII — 1943 god. Bata ljoni su se na lazi l i na linij i Kara č — Tromeđa — Brezičani — Jošavk a —1 Radujkovići do Crnoga Vrha. Jedinice su se odmarale i vrši le pat roli ranje na svojim pravcima i p rotjer iva le manje četničke grupe koje su pr ipuckavale na naše patrole iz Skatavice. (10 o.m. zarobljena su dva četnika a dva ubijena).

Istoga dana poslije podne Nijemci su sa dva tenka i zaš l i iz Čelinca prema Jošavc i i mi t ra l j i ra l i p oložaj e oko ceste gdje se nalaze naše zasjede. Četnici su nam ranili 1 druga koji je bio u patroli.

127»

To je bilo 30. avgusta 1943. Tada sam se vratio iz štaba brigade. Ipak, savjetovao sam se sa zamjenikom komandanta Duškom Bojanićem, pošto smo bili u Kaocu gdje je bilo nekoliko čamaca, da i pored stanovišta štaba brigade, pre- đemo Savu i iznenadimo neprijatelja. Bio je 31. avgust. Pretpostavljali smo da se neprijatelj neće nadati našem napadu koji ćemo izvesti po danu.

Postavili smo jedno bacačko odjeljenje na ovom pravcu i saopštili da se tu zadrže dok ne dobiju naređenje. Koman- dant bataljona Beljko Stojaković složio se sa mojim i Bo- janićevim planom da se ide preko Save, ali da i on pođe s nama. Nismo bili za to, pa smo onako u šali vukli šibice i Veljko je morao ostati. Dogovoreno je da nam on štiti odstupnicu. Tako je štab bataljona, bez odobrenja štaba brigade, odlučio da se ova akcija izvede.

Pošli smo u 15 časova kada se obično poslije ručka od- mara. Bio je 1. septembar 1943. Sa 25 boraca prešli smo Savu. Likvidirali smo neprijateljsku posadu. Tu je bilo 7 mrtvih ustaša. Zaplijenili smo 3 puške, 1 puškomitra- ljez, apoteku, našli smo jedan radio-aparat, a dva dućana

12— VIII — 1943 god. Bata ljon i ostaju na istim položaj im a i sa

istim zadacima.

13 — VIII—1'943 god. Do 14 časova bataljoni ostaju na istim po- loža j ima. U 14 čaoova bataljoni su i zvrš i l i pokret preko Ššego- tina, Liplja i Uzlomca da bi uzeli novi raspored i nove p oložaj e prema naredbi štaba divizi je toga dana.

14 — VIII—1943 god. Do 12 časova brigada je izbila na određenu lini ju: Rastuša — Ukrinica — Pribinić — Buletić — Maelovare — Obodnik. Sa zadatkom zatvaran j a pravaca od Teslića i Kotor Va - roši, kao i p rot jerivanja i razb ijan ja manjih čet. grupa na tim prostorijama. U Ukrin ici i Pribiniću naš e snage su naišle na manje čet. grupe koje su pobjegle prema Tesliću. U toku dana nij e bilo nepri jatel jsk ih pokreta ni na jednome pravcu.

II

Za proteklih 15 dana održana su savjetovanja i vojnički časovi po četama i bataljonima i to:

I bataljon, jedno savjetovanje sa komandama četa, vodnicima i desetrima, gdje se ukazalo na nedostatke u patroliranju, i zviđanju i slabom gađanju.

II bataljon, održano po jedno savjetovanje sa komandnim kadrom četa a u dvij e čete po jedan vojni čas, gdje se ukazalo na vojničke nedostatke i data uputstva za dalj i rad.

II I bataljon, održa n je zojničk i čas sa komandnim kadrom četa i borcima po pitanju što boljega učvršćenja vojne discipline, iz- vršavanj a naređenja i vojničke budnosti i opreznosti na ovome terenu. Dalje, održan i su četni sastanci gdje se ukazivalo na vojničke nedostatke u borbi kao i postupke prema pozadini.

128»

smo potpuno ispraznili. Povukli smo se pod borbom, jer je neka neprijateljska jedinica krenula od željezničke pruge. Prešli smo Savu, ne čamcima, nego skelom koja je saobra- ćala na ovom dijelu Save. Sada su nam i ostali dijelovi brigade, pošto je komandant bataljona Veljko Stojaković obavjestio štab brigade o našem poduhvatu, pritekli u pomoć. Mi smo, da tako kažem, sretno prešli Savu, a da nismo imali ni jednog ranjenog,

Duško Bojanić i ja računali smo da će nas pohvaliti za ovaj smjeli poduhvat, ali su nas strogo dočekali komandant brigade Ranko Šipka i komesar Niko Jurinčić, te komandant divizije Šoša. Ipak, kod Šoše sam primjetio mali osmjeh na usnama kao znak zadovoljstva i prećutnog odobravanja. Držali su nas nekoliko minuta u stavu mirno, upozoravajući da ćemo biti partijski kažnjeni. Prosto su nas ružili, a mi smo samo ćutali. U međuvremenu je došao kurir i donio neko grožđe, pa smo počeli da ga jedemo i na tome se završila naša odgovornost. Poslije su nas čak hva- lili zbog ove smjelosti.

Kasnije smo se na račun ove akcije smijali i isticali kako smo izvršili desant na lijevu obalu Save. Sava je na

IV bataljon, održana dva savjetovaša sa komandnim kadrom četa gdje su

se pretresali nedostaci u posljednjim akcijama, stanje u če- tama i data uputstva za dalji rad.

Komandant brigade održao je jedan čas sa komandnim kadrom II bataljona, gdje se radilo čitanje karata.

Redovno u pokretu i u borbama praktično, na terenu, ukazuje se komandnom kadru bataljona i četa na vojničke nedostatke, te se daju savjeti i uputstva da bi se to ispravilo.

Za proteklih 15 dana mobilisano je 76 boraca, od kojih je 24 došlo dobrovoljno — i to sa sektora između Doboja i Dervente. Dezerterstva

je bilo za posljednjih 15 dana. Dezertirali su novomobilisani. Posebno prilažemo spisak dezertera. Poduzeli smo korake da prikupimo te dezertere. 12 ih

je pobjeglo sa puškama. Ishrana jedinica za proteklih 15 dana bila je dobra. Kulturno-prosvjetni rad posljednjih dana je oživio, što se očituje u

kulturnim priredbama koje naši bataljoni organizuju za vojsku i pozadinu. Za ovih 15 dana vojnički život jedinica bolje se odvijao nego ranije, jer

su čete i bataljoni uglavnom bili na okupu. U svim Jedinicama za vrijeme logorovanja vršene su vojničke vježbe.

Komande četa u odnosu na štabove bataljona u potpunosti iz- vršavaju naređenja, kao i štabovi bataljona u odnosu na štab brigade. Još uvijek ima nedostataka po pitanju izvještaja, ali po tome pitanju napravljen je veliki napredak i uskoro će biti potpuno riješen.

Moral i disciplina komandnog kadra i boraca u brigadi je na visini, osjeća se želja za većim akcijama."

(Iz petnaestodnevnog izvještaja štaba brigade za period od 1—15. avgusta 1943. god.).

9 Kozara VI 129

lijevoj obali znatno plića, dok je na našoj, desnoj strani, dublja. Odavde smo krenuli Župom prema cesti Prnjavor —

Klašnjice — Banja Luka. Došli smo na Devetinu. Tu smo se zadržali vrlo kratko, kad stiže naređenje da hitno idemo prema Tesliću. Za vrlo kratko vrijeme smo iz Devetine stigli u Prnjavor, a iz Prnjavora na kolima, konjskim zapre- gama, naša tri bataljona, cestom koja je bila u našim rukama stigla su na Glogovac. Tu je bila priredba. Odmorili smo se i prisustvovali priredbi. Prethodno je bila konferencija na kojoj sam održao predavanje na temu: „Čovjek go- spodar prirode". Više se ne sjećam odakle mi ova tema.

Naša 3. četa koja Je nešto zaostala došla je u sastav bataljona. Stiglo je naređenje da se ide u akciju na Teslić. Taj gradić smo napadali 8. septembra 1943. Akcija nije uspjela. Imali smo 8 ranjenih i jednog mrtvog. Povukli smo se iznad Ruževaca. Prilikom izvlačenja bataljona izgubio sam nekako vezu i zaostao. Svi su mislili da sam poginuo. Našao sam se u čudnoj situaciji, sam, bez kurira. Kako sam zalutao ne znam, a ni sada mi nije jasno. Našao sam se u jednoj šumi. Tu sam našao jednog ranjenika i bolničarku. Ranjenik čak nije imao ni puške, a bolničarka je nosila samo bombu. Pošto sam imao automat i pištolj, ranjeniku sam dao pištolj. Čekali smo prvi sumrak. Nismo smjeli da se pokrećemo i otkrijemo, jer su neprijateljski bunkeri bili u neposrednoj blizini. Negdje pred sumrak dok sam osmatrao kroz dvogled, začuh da me zove moj pratilac Rajko Vlaisević Crni. I on je bio oprezan i polako se javljao. Sačekali smo prvi sumrak i u jednom momentu pretrčali brisani prostor pred nama. Ponijeli smo i ranjenika. Rajko mi reče da su u bataljonu smatrali da sam poginuo, pa su njega krivili zašto me je napustio, kako me je izgubio i sl. Kada sam se izvukao i došao u bataljon bio sam malo ljut što nisu nešto preduzeli da me izvuku, a i na sebe sam bio ljut što sam došao u ovakvu situaciju, ali nisam znao kako se to desilo.

Međutim, sada je ponovo stiglo naređenje od divizije da se opet ide na Teslić i gradić likvidira. Obnovili smo akciju. Znam da smo prvo morali da likvidiramo Križ i neku Strižnicu, pa ponovo napad na Teslić 9. septembra u 24 časa. Povukli smo se oko 6 časova 10. septembra.

Tada sam otišao na Čečavu i Klupe, a poslije će naš bataljon krenuti u Maslovare. Ispričaću i jednu anegdotu iz ovoga drugog napada na Teslić.

Sa štabom brigade našli su se svi štabovi bataljona. Iz 1. bataljona bili su: Veljko Stojaković i Joco Marja-

130»

nović, komandant i komesar, iz 2. bataljona — Dragutin Thurguz komandant, Pero Thurguz komesar, iz 3. bataljona — Đorđe Vučen, komandant i Momir Kapor komesar, a iz 4. bataljona — Rade Kondić komandant i Rade Bašić, komesar. Obično se na ovakvim sastancima raspravljalo o pojedinim akcijama. Štabovi 1. i 3. bataljona uvijek su nekako bili istog stanovišta i izražavali, ponekad, i svoje neslaganje sa onim što treba preduzeti. Ova dva druga štaba bataljona drukčije su prihvatala naređenja ili, kako bi se reklo, bez pogovora.

To se naročito osjetilo prilikom naređenja za ponovni, drugi napad na Teslić. Mi smo oponirali. Komandant brigade Ranko Šipka, izađe sa prijedlogom i obrazloži ga. Pošto je Teslić u nizini i od nas prema gradu vodi jedna mala nizbrdica, pronaći ćemo dva,tri kipera (tu se nalazi šumska pruga), pa ćemo ih natovariti balvanima, na njih postaviti dva-tri ojačana voda i pustiti odozgo niz brdo. Tako ćemo napraviti brešu u neprijateljskoj odbrani, a sa strane ove pruge kretaće se dvije naše čete. To je obrazlo- ženo i time što je Teslić bio ograđen bodljikavom žicom u koju je uključena struja visokog napona. Ranko je veoma ozbiljno izlagao ovaj svoj plan. Ali u riječ mu upade Du- ško Bojanić, zamjenik komandanta 1. bataljona i dobaci: ,,Neka međedi sjedaju u ovaj kiper, moji borci neće." Nasta tajac, a zatim smijeh. Duško je bio električar, pa je dodao da bi se jedino moglo sa drvenim točkovima. Ako je već na- ređenje da se napad na Teslić mora ponoviti, onda ćemo to izvesti na drugi način. Pravljene su neke drvene klupe koje smo prebacivali preko žičane ograde. Bilo je tu i makaza za sječenje žice koje su bile dobro izolirane. Inače, pošto nam prvi napad na Teslić nije uspio, prosto je vladao neki strah od novog napada. Nije nam se išlo, jer je u prvom napadu bilo dosta mrtvih i ranjenih. Ipak smo na koncu pristali, ali je otpao prijedlog da se upotrijebe ki- peri sa balvanima. Teslić ipak nismo zauzeli. Stiglo je na- ređenje da se i treći put napadne, ali se odustalo. Počela je i kiša. Povukli smo se sa teslićkog terena.

Bataljoni su sada počeli samostalno da se kreću. Teren su dobrim dijelom očistile 5. i 12. brigada, pa su se bataljoni mogli sami kretati po ovom terenu.

Krajem septembra je odlučeno da pređemo preko Vrbasa u Lijevče polje. Sada ćemo se ponovo od Teslića preko Prnja- vora

uputiti prema Vrbasu. Dvanaesta krajiška oslobodiće Kotor-Varoš i ona će sa toga pravca poći prema Lijevču. U Lijevče smo

pošli sa dva zadatka — da se snabdijemo hranom i novim borcima, a istovremeno da likvidiramo žan-

9* 131

darmerijsku stanicu (oružničku postaju) u Razboju, a ako budemo mogli — da izbijemo u Topolu i likvidiramo i ovo uporište.

Dvadeset trećeg septembra 1943. u noći prešli smo Vrbas i napali Razboj. Borba je trajala čitavu noć. Žandar- mi su pružali žilav otpor. U posljednjem trenutku borba za Razboj je odlučena. Probijen je zid, a bacili smo i neku veliku dasku preko zida i konačno uspjeli likvidirati kasarnu.

Poslije akcije na Razboj krenuli smo u Lijevče. Naš bataljon je stigao do Karaizovaca. Narod je izlazio pred nas i radosno nas dočekivao. Častio nas je rakijom, cigaretama, hranom i drugim. Dočekivao nas je kao oslobodioce. Tu je odranije djelovala partijska i omladinska organizacija, a u našoj brigadi bilo je boraca sa ovog područja. Zadržali smo se dva dana u Lijevču. Održali smo i konferencije sa narodom.

Ali jednog dana napao nas je neprijatelj. Rano izjutra, sa ceste Bos. Gradiška — Banja Luka krenuli su tenkovi sa Nijemcima. Bilo je tu i folksdojčera. Istovremeno upotri- jebljena je i avijacija. Znam da su nas ganjali avioni i tenkovi po Lijevču, pa smo se jedva uspjeli izvući i prebaciti na drugu stranu Vrbasa, odakle smo prešli u Lijevče. Bili smo prosto natjerani na Vrbas. Imao se utisak da smo razbijeni i da ćemo imati znatne gubitke. Međutim, mi smo se podijelili, ili bolje rečeno, rasuli po grupama, vodovima i četama, što je taktički bilo bolje nego da smo se grupno povlačili. Naišli smo na Vrbas i prešli ga. U veoma kratkom vremenu Jedinice su se iskupile. Naš bataljon je imao 1 mrtvog, 8 ranjenih i 3 nestala. Za ove nestale kasnije ćemo doznati da su se negdje sklonili i naknadno su stigli u bataljon.

Pored uspješne akcije na Razboj i našeg prisustva u Lijevču, posebno je značajno to što se javio veliki broj novih boraca. Samo u naš 1. bataljon stiglo je 19 novih boraca. To je u ono vrijeme značilo mnogo i predstavljalo je snagu jednog voda.

Kad smo se vratili na sektor centralne Bosne zadržali smo se oko Martinaca, prema Selištu i Kunovima. Tu smo imali jednu akciju za sakupljanje žita kada smo se sukobili sa četnicima. Ubijeno je nekoliko četnika. U pratnji 3. bataljona otpremljen je jedan karavan ove hrane u Šiprage i dalje prema Jajcu.

Trećeg oktobra 1943. godine, zapisao sam tada u dnevniku, izašle su prve „Zidne džepne novine" u 2. četi 1. ba-

132»

taljona. Nema spora da je to bila zasluga političkog komesara i njegovog zamjenika u četi.

Desetog i 11. oktobra išli smo u akciju na voz na pruzi Derventa — Doboj. Računalo se da će se napadom na voz doći do municije i druge opreme. Već smo raspolagali nekim obavještenjima da se ovom željezničkom komunikacijom transportuje municija i oružje, ali ta naša obavještenja nisu bila tako pouzdana.

Minirali smo prugu i uništili voz sa 30 vagona koje smo zapalili. Na žalost, nije bilo ni oružja ni municije. Zaplijenili smo ogromne količine meda. Bilo ga je nekoliko tona. Mobilisali smo po selima stočne zaprege koje smo natovarili zaplijenjenim medom, pa je duga kolona krenula slobodnom teritorijom prema Prnjavoru i do naših punktova u Kulaše i dalje. Toga meda bilo je po svim našim komandama sve do Jajca. Pravili smo i viceve na račun ovog meda, pa smo na priredbama u „vrapcu" pjevali da smo umjesto pušaka zaplijenili med.

Na povratku sa ove akcije išli smo sa Gojakova preko sela Prnjavora i Sočanice, gdje smo došli u sukob sa usta- škim zlikovcem Antićem koji je rukovodio ustaškom milicijom u jednom selu. U sukobu sa Antićevom ustaškom milicijom zarobili smo nekoliko pripadnika ove neprijateljske jedinice.

Trinaestog i 14. oktobra 1943. stigli smo u Prnjavor. Tu je bila priprema za smotru 11. krajiške divizije. Smotra je održana 17. oktobra. Bile su postrojene 5. i 12. krajiška i 14. srednjebosanska koja je kao novoformirana brigada prvi put bila postrojena u sastavu divizije.

Za nepuna tri mjeseca potpuno smo ovladali ovim terenom centralne Bosne. Stvorena je i nova 14. srednjebosanska brigada, a 12. krajiška je sa tri popunjena na četiri bataljona. I 5. krajiška je dobila nove borce sa ovog područja. Sve brigade su imale po četiri bataljona, a formiran je i Tešanjsko-teslićki odred, zatim Motajički i prema Banjoj Luci i Kotor-Varošu jedan odred.

Na ovaj način smo za samo tri mjeseca potpuno rastjerali i razbili četničke formacije u centralnoj Bosni.

Vratili smo se opet na sektor Župe, gdje smo išli u tzv. ekonomsku akciju. Trebalo je da rekviriramo i otkupimo hranu, naročito pšenicu, kukuruz, mast i nešto manje stoke. Osnovno nam je bilo žito i masnoća. Tako smo došli do znatnih količina ovih prehrambenih artikala.

Oko 2. novembra 1943. iznenadi nas pucnjava po noći. Zatekao sam se tada u Devetinama. Bili smo na sektoru Po- velić — Nožićko -— Martinac. Neprijatelj nas je iznena-

133»

Peta u pokretu od Šipdžaga prema Koričanima januara 1944. godine

dio u selu Drugovići. Tu se nalazi pravoslavna crkva i osnovna škola, te sokolski dom. Tu je bio i učitelj sa kojim sam igrao šaha te večeri. Učitelj mi je preporučio da se raspremim i legnem u krevet. Nisam se raspremio. Skinuo sam samo čizme i legao. Spavao sam na sećiji, nisam htio ići u sobu. Čim sam legao začuo sam pucnjavu. Povikaše me naše patrole. Bilo mi je odmah jasno da su nas napali čet- nici. Dotrčao je i komandant bataljona Veljko Stojaković i rekao da to nisu četnici. Po dejstvu oružja ocijenili smo da su to njemački šarci. Ni časa nismo časili nego smo jurnuli naprijed i razbili neprijatelja. Bio je to njemački trup, sastava oko 50—60 vojnika. Zarobili smo dvojicu sa kompletnom opremom. Imali su puške-snajperke, zatim pi- štolje i bombe, a u torbama rezervne cipele. Otpremljeni su za štab brigade.

Mi smo sa prikupljenom hranom brzo prešli preko ceste i produžili preko Lađevaca, Klupa i Maslovara i tu predali hranu za Šiprage.

Potom smo krenuli u Kotor-Varoš, gdje smo stigli 5. novembra 1943. U toku tog mjeseca bilo je još interesantnih pokreta i borbi. Međutim, krajem novembra sam se razbolio. Dvadesetog novembra u 12 sati krenuo sam prema Prnjavoru i tek oko 19 sati po kiši stigao u Lišnju. Onako mokar legao sam i zaspao. Ujutro me je probudila drhtavica. Odni-

134»

jeli su me u Prnjavor misleći da je tifus, ali je bila upala pluća. Ležao sam u Prnjavoru.

Baš u to vrijeme odnekud je potekla vijest da ustaše, domobrani i četnici spremaju akciju na Prnjavor. Brzo su nas evakuisali. Mene su bolesna pod visokom temperaturom, vukli po nekom bespuću od Prnjavora do Čečave, gdje prosto nije bilo puteva. Kada sam stigao u Čečavu teško sam došao sebi. Tu sam u našoj divizijskoj bolnici dobio injek- ciju za jačanje rada srca. Odatle sam hitno otpremljen u Maslovare. Oporavljao sam se duže vrijeme i ustao sam tek 17. decembra.

U to vrijeme počele su pripreme za banjalučku operaciju i napad na garnizon u Banjoj Luci.

Dok sam bio odsutan desile su se znatne kadrovske promjene u bataljonima brigade. Zbog ponašanja i ličnog ži- vota niz naših drugova izveden je pred partijske komisije, pa je došlo do kazni i smjenjivanja. Dok sam bio na oporavku dolazio mi je rukovodilac političkog odjela Miloš Paj- ković i pričao mi mnogo toga, interesujući se da li se sla- žem sa kažnjavanjem i smjenjivanjem. Nisam mogao ništa da mu kažem. Negdje 13. decembra naišli su ti drugovi koje smo nazivali „osma kolona". Prolazeći kroz Maslovare na- vratili su kod mene da me posjete. Izljubili smo se. Svaki je ispričao šta se zbilo s njima. Otišli su prema Jajcu na raspored Vrhovnom štabu. Znam da su skoro svi po dolasku u Jajce unapređeni i upućeni na više položaje u druge jedinice. Komandant našeg 1. bataljona kasnije je postao i komandant jedne brigade.

Tada su sa dužnosti komandanta i komesara divizije otišli Josip Mažar Šoša i Žarko Zgonjanin, te niz ru- kovodećih drugova iz brigade i bataljona. Bilo je to zaista prestrogo.

Nakon ozdravljenja, iz Maslovara sam krenuo u Kotor- -Varoš. Tu smo imali jednu malu proslavu. Ako se već govori o ratnim uspomenama, napomenuo bih još i to da mi se 10. oktobra 1943. rodila kćerka koja je bila ovdje u Kotor- -Varošu. Prvo je bila u Maslovarama, pa onda u Kotor-Va- rošu te sam radi toga tamo i išao.

Joco MARJANOVITh

135»

U PETOJ KOZARSKOJ U CENTRALNOJ BOSNI

U proljeće 1943. godine, poslije četvrte neprijateljske ofanzive, naredbom Vrhovnog štaba 5. brigada je ušla u sastav 11. divizije čiji je komandant bio Josip Mažar Šoša, a politički komesar Žarko Zgonjanin.

Krajem maja brigada je bila organizaciono i vojnički spremna za pokret sa Kozare ka centralnoj Bosni, u nove okršaje.

Dvadeset devetog maja 1943. godine, 5. brigada je krenula sa Kozare, prošla iznad Podgradaca, pa preko Grbavaca i kasno iza ponoći stigla na Romanovačke kose blizu neprijateljskog uporišta Klašnjica. U svitanje 30. maja zapo- sjednuta je šuma „Romanovačke kose" i poslato obezbjeđenje, kako nas u toku dana neprijatelj ne bi otkrio a ni civili koji bi prilazili šumi.

Sa „Romanovačkih kosa", na kojima smo ostali cio dan bez hrane i vode, moglo se vidjeti naselje Klašnjice i cesta Banja Luka — Bosanska Gradiška, kojom su se kretala mo- torna i zaprežna vozila.

U prvi sumrak počele su pripreme za pokret i napad na uporište Klašnjice koje su branili žandarmi. Ovaj zadatak dobio je 4. bataljon, dok je Drugi bio na osiguranju od Banje Luke i Bosanske Gradiške. Po dobivenim zadacima bataljoni su krenuli svojim pravcima i u noći 30. maja za nepunih pola sata uporište je likvidirano. Time je omo- gućen prelaz brigade preko betonskog mosta na desnu stranu Vrbasa u centralnu Bosnu.

Nastavljajući pokret prema položajima kod sela Deve- tine, u samo svitanje uhvaćen je Luka Radić — četnički komandant pozadine centralne Bosne (brat Rade Radića, čet- ničkog vojvode iz Jošavke) sa svojom pratnjom.

U toku dana Luka Radić je, sa još nekoliko svojih čet- nika koljača, strijeljan.

Tog dana je brigada zauzela položaje Devetina, Kokari, Viječani. Te položaje su nadlijetali neprijateljski izvi-

136»

đački avioni i ubrzo nakon toga, bataljoni brigade su se sukobili s jačim snagama Nijemaca, ustaša, domobrana i čet- nika.

Prvi bataljon vodio je borbu u pravcu sela Kokari, Četvrti prema Viječanima, a naš, 2. bataljon na prilazima Devetinama. Tog dana, predveče, borci 2. bataljona, razbija- jući neprijatelja od kog je zaplijenjen jedan puškomitra- ljez i veće količine druge ratne opreme, stupili su u borbu s neprijateljskim snagama, koje su napadale naš 1. i 4. bataljon i goneći ga preko Hrvaćana i Potočana u pravcu Prnjavora, pred svanuće stigli u Vršane, gdje je umornim borcima dat kraći odmor.

Borcima naše 3. čete, mjesto za odmor odabrano je ispod debelih krošnjatih stabala hrasta, na travi.

Tiha i topla noć pred svanuće djelovala je na umorne borce, pa su prislonjeni jedan uz drugog brzo zaspali. Ostali su budni samo stražari. Dok su se umorni borci odmarali, Žarko Gubić, intendant bataljona, znajući da su borci gladni jer su od polaska sa Kozare vrlo malo jeli, tragajući po selima za hranom, pronašao je motorni mlin sa dosta kukuruznog brašna i odmah angažovao kuhare naše čete Božu i Milutina da kuhaju puru.

Ubrzo je svanulo i ukazao se lijep sunčan dan, a do polu- budnih boraca dopirao je miris nagorjele pure. Tako se od- marajući pod debelim hrastovim stablima, čekajući znak kuhara Bože za doručak, od Viječana, gdje se nalazio 4. bataljon, začulo se štektanje mitraljeza. Dremovni borci, još trljajući oči, brzo su prihvatili oružje, osluškujući mitraljesku vatru koja je sve jače dopirala do njih. Ubrzo iza toga od Prnjavora do položaja 4. bataljona počela je da tuče neprijateljska artiljerija. Borba se sve više rasplamsa- vala, pa bi poneka granata profijukala iznad naših hra- stovih stabala. Borci naše čete bili su okupljeni kod na- ših kuhara, iščekivajući naređenje za zauzimanje položaja i podjelu pure. U tom času stigli su komandir i politički komesar čete Đorđo Vučen (Vučenović) i Milan Knežević s naređenjem štaba bataljona (Dragutin Thurguz je bio komandant, Pero Thurguz politički komesar, Rade Čekić zamjenik komandanta, Milan Budimir zamjenik komesara) da naša četa odmah u streljačkom stroju krene u pravcu mjesta odakle je tukla artiljerija.

Nismo dočekali doručak već smo odmah krenuli u susret neprijateljskoj artiljeriji, a naši kuhari su tužna srca morali prevrnuti pune kazane nedokuhane pure i na brzu ruku krenuti za nama.

137»

U nastupanju našeg streljačkog stroja preko neravnog i nisko pošumljenog terena, iznad naših glava počele su da eksplodiraju artiljerijske granate, od kojih niko od boraca nije ranjen. Nailazeći kraj seoskih kuća, ljudi i žene, uplašeni borbom koja se vodila nedaleko od njihovih do- mova, izlazili su pred nas i radovali se našem dolasku, nudeći nam hljeb, mlijeko i rakiju govoreći: „Čuvajte se, narodni borci, neprijatelj ima i topove". Ne zaustavljajući se mi smo ih pozdravljali i zahvaljivali na ponudama.

Naš streljački stroj nije nailazio na neprijateljske snage, pa smo brzo savladali ispresijecani teren. Penjući se uz jednu niskošumovitu stranu, izbili smo na kosu s koje smo, na naše iznenađenje i veliku radost , u dolini na udaljenosti od oko pet stotina metara ugledali artiljeriju, koja je svom žestinom još tukla položaje 4. bataljona.

Vidjeći da se naš streljački stroj neopaženo privu- kao u bok neprijatelju i blizu topova, komandir čete je ve- zom preko boraca prenio naređenje da se pripremimo za plotunsku vatru i juriš na topove.

Ubrzo nakon toga, na dati znak otvorili smo jaku vatru. Snažnim jurišem krenuli smo niz golu stranu prema topovima. Iznenađen vatrom i jurišem naših boraca, neprijatelj je, uz manji pokušaj otpora, brzo odstupio niz padine prema Kulašima, ostavljajući topove i svu ostalu ratnu opremu.

Dok su borci naše čete zauzimali uporište sa napu- štenim topovima, čije su cijevi još bile tople od velikog broja izbačenih granata, borci drugih četa našeg bataljona nastavili su gonjenje razbijenog neprijatelja.

Tom prilikom su zaplijenjena tri teška topa (haubice 1. baterije 8. artiljerijskog puka) sa nekoliko stotina granata, jedna radio-stanica, četiri puškomitraljeza, više pušaka sa nekoliko hiljada metaka, trisetak konja, velike količine ćebadi i ostale ratne opreme i jedna komletna poljska kuhinja sa gotovim ručkom koji su naši kuhari po završenoj borbi podijelili borcima. U ovoj borbi ubijeno je 50, a zarobljeno 40 neprijateljskih vojnika i dva domobranska oficira, a naš bataljon je izgubio samo jednog borca.

Poslije razbijanja neprijatelja, naši borci su sa starim artiljercem Milovanom Plavanjcem, sa zaplijenjenim topovima kod Mravice-Drenova, nedaleko od Prnjavora, po- čeli da tuku uporišta koja su se nalazila na prilazima Prnjavoru.

Tako su borci 5. brigade u dvodnevnim borbama razbili jake neprijateljske snage, nanoseći im velike gubitke u

138»

ljudstvu i ratnoj opremi. Narod okolice Prnjavora radovao se dolasku i prvim uspjesima 5. kozarske brigade, a od tada su Nijemci, ustaše i četnici sve više strahovali od naše brigade na terenu centralne Bosne.

Prvom polovinom juna 1943. godine 5. kozarska brigada krenula je iz Kulaša koji leže na putu Prnjavor — Jelah, u pravcu planine Čavka i Šnjegotine.

Naš 2. bataljon zauzeo je položaje iza Ljubić-brda prema Prnjavoru. Četrnaestog juna u jutro 1. vod 3. čete, čiji sam bio politički delegat, a Mile Vlajsević Zvjezdan, vodnik, dobio je zadatak da osmatra teren u pravcu Vijačana. Ostale čete su zauzele položaje u drugim pravcima. Za osma- tranje terena zauzet je najpogodniji položaj i na njega je postavljen teški mitraljez.

Lijep i topao dan omogućio nam je da dobro osmatramo teren koji je bio dosta šumovit a bilo je i nešto zasijanih površina.

U pravcu Vijačana, na udaljenosti od dvije hiljade metara, uočili smo jedno dosta visoko golo brdo, na kome su se isticala dva krošnjasta stabla. Brdo je okružavala šuma, ispresijecana dubokim jarkovima. Negdje oko deset sati na brdu smo opazili ljudske figure, ali se ni dvogledom nije moglo ustanoviti o kome se radi. Moglo se samo zaključiti da se na brdu nešto radi.

Ka tom mjestu uputili smo nekoliko boraca sa Simom Koturom. Oni su ustanovili da se na brdu nalaze neprijateljski vojnici i da kopaju rovove.

O ovome je odmah obavješten komandir čete i štab bataljona, pa su ubrzo na položaj voda stigli komandir i komesar čete, Đorđo Vučen i Milan Knežević, s komandantom našeg bataljona, Dragutinom Thurguzom.

Nakon kraćeg dogovora donesena je odluka da se neprijatelj napadne.

Za napad je određena naša 3. četa, s tim da naš 1. vod napada s lijeve, a drugi s desne strane golog brda. Za uspje- šnije izvođenje ovog napada odlučeno je da u njemu učestvuje i teški mitraljez i to s mjesta na kom se već nalazio. Teški mitraljez trebalo je da, kada se borci približe golom brdu i dođu do ivice šume, na ugovoreni znak otvori jaku vatru. Poslije upoznavanja boraca o napadu, 3. četa je po vodovima krenula određenim pravcima prema neprijatelju. Koristeći se visokom šumom i dubokim jarcima, naš vod je brzo i neopaženo stigao do ivice šume, iza koje se vidjelo golo brdo.

139»

Raspoređujući borce na ivicu šume, i čekajući otva- ranje vatre iz teškog mitraljeza, vodnik Zvjezdan uspio je da uhvati jednog domobrana, kojeg je zatekao u šumi gdje čučeći bere jagode.

Od njega smo doznali da se na brdu nalazi oko pedeset domobrana sa nekoliko Nijemaca i da su poslije kopanja rovova sada na odmaranju.

Ocijenili smo da bi ovo bio najpodesniji trenutak za napad, pa smo, ne čekajući ugovoreni znak, dali našim borcima znak za napad. Oni su otvorili plotunsku vatru, brzim jurišem izbili na brdo i izmješali se sa iznenađenim neprijateljem koji nije stigao dati otpor. U ovoj gužvi mnogi neprijateljski vojnici su iskoristili situaciju, pa su se dali u paničan bijeg niz strmu padinu zapadne strane šume prema Prnjavoru koju nisu kontrolisale naše jedinice

U napadu na ovo uporište zarobljeno je 10, a ubijen 1 neprijateljski vojnik. Zaplijenjen je 1 teški mitraljez, 2 puškomitraljeza, 30 pušaka, nekoliko hiljada puščanih metaka, 2 konjska samr.ra, tridesetak šatorskih krila, dosta ljetnih vojničkih odijela i veće količine ostalog ratnog materijala. U ovoj borbi niko od boraca našeg voda nije poginuo niti je ranjen.

Prikupljajući sa borcima zaplijenjeno oružje zapazio sam da je čitavo brdo prekopano rovovima, a na samom vrhu bio je teški mitraljez spreman za dejstvo.

Po završenoj akciji, sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima i zaplijenjenim oružjem krenuli smo u sastav svoje čete. Tom prilikom, prolazeći kraj jedne seoske kuće, od seljaka sam doznao da se brdo na kome se nalazio neprijatelj zove Klepalo. Sa njega se putem klepala koje se nalazilo na stablu na vrhu brda, pozivao narod radi raznih oba- vještenja.

Dolaskom u sastav čete, zarobljeni neprijateljski vojnici predati su štabu bataljona, pa su već drugi dan pu- šteni kućama. Zaplijenjeno oružje bilo je posebna radost za borce.

Devetog novembra 1943. godine 2. bataljon 5. brigade zatekao se u selu Pojezni koje se nalazi s lijeve strane puta od Prnjavora prema Jelahu.

U znak sjećanja na godišnjicu oktobarske revolucije, za borce bataljona održana je mala svječanost na kojoj je, o značaju oktobarske revolucije, govorio Pero Thurguz, poli- tički komesar bataljona, a hor bataljona s diletantskom grupom, pod rukovodstvom političkog delegata voda treće čete

140»

— Dule, izveo je kulturni program. Otpjevano je nekoliko pjesama: himna „Hej Sloveni", „Partizanska", „Jesen sti- že", „Oj Kozaro" i izveden kraći pozorišni komad iz partizanskog života.

Poslije ove svječanosti, oko 14 sati, borci našeg bataljona su po susnježici krenuli preko JBeskovih voda prema željezničkoj pruzi Doboj — Derventa, na teren blizu stanice Rudanka, u sela u kojima su se nalazili četnici Ilije Malića. S njegovim četnicima naš bataljon se sukobio 23. jula i 23. septembra 1943. u Cerovićima i Čukalima, gdje su četnici imali 7 mrtvih i 2 ranjena.

Put od Pojezne do Ljeskovih Voda bio je vrlo težak. Po hladnom vremenu, klizavom i blatnjavom putu bilo je teško probijati se. Uslijed guste pomrčine i neravnog terena, u koloni je dolazilo do prekida veze, pa se često čuo povik: „Veza — veza, lakše čelo, nema veze". Stigavši noću oko deset sati na Ljeskove Vode, borcima je dat kraći odmor. Kiša i snijeg su prestali, a umorni borci, prislonjeni uz stabla debelih bukava, odmarali su se od napornog puta.

Poslije odmora bataljon je ponovo bio u pokretu. Po dobivenim zadacima, čete su krenule u određena sela radi razbijanja četnika. Naša 3. četa dobila je zadatak da ide u Bukovicu. Do ovog sela koje leži nedaleko od željez- ničke stanice Rudanka, ostalo je još nekoliko kilometara strmog i neravnog terena. Selo je na visoravni i sačinjava ga veći broj malih kuća i crkva koja je kasnije služila Čerkezima kao uporište.

Po mrkloj noći, prolazeći kraj jednog potoka, naišli smo na stari mlin potočar iz kojeg je dopirala svjetlost. Jak šum nabujalog potoka i kloparanje starog mlina omo- gućili su nam da mu se neopaženo približimo. Otvorivši vrata ugledali smo četnika koji je, sjedeći da malom tro- nošcu, zanesen bukom, buljio u mlinski kamen što je vrteći se mljeo kukuruzno zrno. Njegova stara austrijska puška manliherka stajala je prislonjena uz vrata. Iznenađen, ugle- davši grupu partizana, nije se ni pomaknuo s mjesta. Od njega smo saznali da se zove Stevo, da pripada četnicima Ilije Malića, određen je za meljavu žita, a ostali su iz njegove grupe na spavanju po kućama u Bukovici.

S uhvaćenim četnikom krenuli smo prema selu. Nare- dili smo mu da nas vodi po kućama u kojima su spavali četnici da ih budi i zove po imenu, navodno zbog pokreta „brigade". Naše približavanje selu i lavež pasa nisu uznemirili četnike. Mirno su spavali ne očekujući dolazak partizana. Idući od kuće do kuće s našim vodičem, nije

141»

bilo teškoća oko buđenja. Odazivajući se pozivu „brata Steve" po gustoj pomrčini, još sanjivi i trljajući oči obu- čeni i spremni za pokret, izlazili su iz malih seoskih kuća i upadali ravno u ruke naših boraca.

Na taj način je naša četa uhvatila 34 četnika iz tako- zvane brigade Ilije Malića koji su bili naoružani pu- škama i

snabdjeveni sa nešto municije i ručnih granata. Od pohvatanih četnika nije se moglo doznati gdje su to veče zakonačili njihov

komandant i ostali iz štaba ,,brigade".

Iza ponoći s pohvatanim četnicima naša četa je na- pustila Bukovicu i preko JBeskovih Voda krenula natrag u Pojeznu gdje smo izmoreni stigli oko podne. Tu su nas dočekali naši kuhari s toplom goveđom čorbom i sa dosta mesa. Prema pohvatanim četnicima borci su se odnosili vrlo lijepo, jer su to bili sve mlađi ljudi. S njima je vođen prijateljski razgovor, upoznati su sa ciljevima naše borbe protiv okupatora i ostalih neprijatelja naše zemlje. Tom prilikom rečeno je da će im se oprostiti što su se kao mladi i zavedeni nalazili u četničkim redovima, pa su pozvani da ostanu u našim jedinicama, što su sa zadovolj- stvom prihvatili.

Pored zločina što su ih četnici počinili nad našim narodima i borcima partizanskih jedinica, ovakav pomir- ljiv stav prema ovoj grupi četnika bio je samo pokušaj štaba brigade i našeg bataljona da se da mogućnost i ostalim četnicima da pređu u naše jedinice i da skupa s na- šim borcima nastave borbu za oslobađanje zemlje.

O hvatanju četnika i razgovoru koji je s njima vođen obaviješten je štab brigade, pa je 12. novembra u štab bataljona došao politički komesar brigade Niko Jurinčić. Tog dana su u mali prorijeđeni hrastov gaj stigle čete i postrojen bataljon. Među postrojenim borcima nalazila se i grupa zarobljenih četnika — njih 34. Raport je komandantu bataljona Dragutinu Thurguzu predao komandir 2. čete Mir- ko Šiljak. Potom je politički komesar brigade govorio o vojno-političkoj situaciji u zemlji i svijetu. Tom prilikom je istakao izdajničku ulogu četničkih glavešina: Rade Radića, Laze Tešanovića, Nikole Forkape, Ilije Malića i ostalih koji su velika zla nanijeli našem narodu i za- veli velik broj mladih ljudi. Po završenom govoru poli- tičkog komesara brigade, dojučerašnji četnici raspoređeni su po četama, pa su s još jednim brojem novopridošlih boraca položili partizansku zakletvu.

Poslije toga se u malom hrastovom gaju zaorila partizanska pjesma i zaigralo kozaračko kolo. Dojučerašnje čet-

142»

nike borci su prihvatili kao svoje drugove. S njima se raz- govaralo i pjevalo.

Toga dana uveče odmorni i veseli borci našeg bataljona krenuli su u nove akcije: na rušenje vozova i trganje pruge između Dervente i Doboja oko stanica Foča i Johovac, a kasnije na razbijanju i gonjenju četnika po Stanovima i Bukovici.

Za nekoliko dana svi iz grupe pohvatanih četnika koji su položili partizansku zakletvu i dali obećanje da će se rame uz rame sa borcima našeg bataljona boriti protiv okupatora uspjeli su da neopaženo pobjegnu. U daljim borbama koje su naše jedinice vodile na terenu centralne Bosne odbjegle četnike nije mimoišla zaslužena kazna. Mnogi od njih su izgubili život kao i ostali izdajnici svog naroda.

Naša 3. četa se 18. aprila 1944. nalazila na položa- jima kod Ukrinice prema Tesliću. Tog jutra, po naređenju štaba bataljona, u sastavu ostalih četa nastavili smo put preko Stanova i Bukovice prema pruzi Doboj — Derventa. Cilj našeg pokreta, kako nam je saopštio štab bataljona, bio je napad na voz koji je dolazio od Slavonskog Broda. U njemu se nalazila ratna oprema za njemačke jedinice oko Sarajeva.

Taj proljetni dan bio je lijep i topao. Polja i bre- žuljci preko kojih smo se kretali mirisali su poljskim cvijećem i zelenom travom, a šuma i njeno nabubreno rasti- nje samo što nisu prolistali. Borci su toga dana bili posebno raspoloženi. Duž kolone čula se pjesma ,,Po šumama i gorama", jer se znalo da se napadom na vozove, osim ratnog materijala, moglo naći soli, duhana, a ponekad marme- lade i meda.

U koloni se nalazilo nekoliko nepoznatih boraca. Išli su uz zaprežna kola, natovarena s nekoliko omanjih avionskih bombi koje nisu eksplodirale prilikom bombar- dovanja naših položaja, naselja i bolnica. Ne pitajući, za- ključio sam da su to diverzanti koji su pridodati našem bataljonu kako bismo lakše uništili voz i došli do velikog plijena.

Na putu prema pruzi, poslije podne, negdje na visovima JBeskovih Boda, naišli smo na partizane s terena istočne Bosne. Tada sam među ovim partizanima susreo Huseina Ja- šarevića Tuteka, mog druga i poznanika iz Banje Luke. Susret je bio srdačan, ali kratak jer se naša kolona nije dugo zadržavala.

Istog dana noću, oko 22 sata, naš bataljon je stigao blizu željezničke pruge, niže stanice Rudanka, pa su čete

143»

za napad na voz odmah dobile zadatke. Naša 3. četa dobila je zadatak da, nakon miniranja voza, stupi u napad i likvidira pratnju.

Radi osiguranja naše čete i uspješnog napada, 1. četa je dobila zadatak da osigurava pravac prema željezničkoj stanici Rudanka, a 2. četa od stanice Johovac, jer su se tamo nalazile neprijateljske snage. Druga četa 4. bataljona imala je zadatak da, po minirnju voza i likvidiranju njegove prat- nje, pomogne oko izvlačenja zaplijenjene ratne opreme.

Mjesto za miniranje i napad na voz određeni su niže stanice Rudanka u blizini sela Čivčije. Po dobivenim uputstvima čete su krenule na položaje.

Dok su diverzanti sa nekoliko boraca postavljali bombe pod željezničke tračnice, komandir čete Dušan Cikota je u prisustvu komandanta bataljona Dragutina Thurguza, s vodnicima vodova razmještao borce na pogodna mjesta kraj pruge. Po obavljenom poslu diverzanti su ostali blizu po- stavljenih bombi, nestrpljivo očekujući dolazak voza koji je trebalo da naiđe oko 23 sata. Do njegovog nailaska borci su na brzu ruku osiguravali svoja mjesta od eksplozije bombi. U tihoj i toploj noći vrijeme je sporo prolazilo, kazaljke naših satova pokazivale su ponoć, a voza ni na pomolu nije bilo.

Brzo iza ponoći iz pravca Doboja od željezničke stanice Rudanka začuo se zvižduk voza. Naši diverzanti brzo su se našli na pruzi kod bombi i skinuli im upaljače. Tre- balo je propustiti sve vozove koji dolaze od Doboja prema Slavonskom Brodu.

Ubrzo iza toga naišao je oklopni voz s naoružanom posadom koji je kontrolisao željezničku prugu Doboj — Der- venta, a da njegova posada nije mogla slutiti da ih svega desetak metara od pruge, ležeći u grabi, šaši, na kamenju i travi mirno posmatraju borci 5. kozarske brigade, spre- majući im iznenađenje.

Odmah iza prolaska oklopnog voza diverzanti su ponovo, na postavljene bombe stavili upaljače. Oko nas je sve bilo tiho i mirno, samo se ponekad iz daljine javljao pijetao i čuo lavež pasa. Topla proljetnja noć je na umorne borce uspavljujuće djelovala, tako da su počeli drijemati, pa ih je često trebalo obilaziti i buditi.

Tu noć u blizini obale Bosne, u iščekivanju voza, borci su dočekali svanuće, pa smo vidjeli da se nalazimo na dosta otvorenom prostoru i prilično udaljeni od šume. Pomi- šljali smo da odustanemo od daljeg čekanja i da se povučemo prije svanuća.

144»

U tom razmišljanju na svojim mjestima kraj pruge do- čekali smo 4 sata. Uveliko se razdanilo. Ubrzo iza toga, od stanice Johovac začuo se zvižduk i manevrisanje lokomotive, pa je odlučeno da se sačeka još neko vrijeme. Tada smo primjetili da se 2. četa već počela povlačiti sa svojih po- ložaja — pravac Johovac. U tom času vidjeli smo kako odatle dolazi voz. Bili smo uzbuđeni očekujući detonaciju.

Kompozicija sa desetak vagona brzo se približavala. Čim je lokomotiva naišla na bombe odjeknula je snažna eksplozija, nakon koje se voz zaustavio. Dok je iz parnih kotlova šibala vrela voda, Milovan Plavanjac je sa svojom protivtenkovskom puškom nastojao da je još više prore- šeta i uništi.

Rasanjeni snažnom eksplozijom bombi, borci su nava- lili na zaustavljenu kompoziciju voza i bez teškoća likvidirali pratnju od nekoliko njemačkih vojnika. Jednog Nijemca uhvatili smo živog.

Uplašeni mašinovođa, kondukteri i putnici, njih oko trideset, izvedeni su iz voza i sa nekoliko boraca upućeni u štab bataljona koji se nalazio na visovima šume nedaleko od pruge. Zatim smo brzo pootvarali teretne vagone, od kojih su dva bila puna novih cipela, a ostali njemačke odjeće (šinjeli, bluze, hlače vezane po deset komada) i druge robe.

Dok su jedni istovarili vagone, borci 2. čete 4. bataljona nosili su odjeću preko jedne ravnice prema šumi, gdje su se nalazili drugovi za preuzimanje ratnog plijena sa zaprežnim kolima.

Zaplijenjena roba je izbacivana i prenošena vrlo brzo.*

* U ovoj akciji zaplenjene su znatne količine vojne odjeće:

„Dostavljamo Vam izvještaj o akciji na pruzi koja se izvela u nsći 18/19 o.m. Uništen je neprijateljski voz od 14 vagona kao i lokomotiva. U borbi zarobljeno je 4 domobrana, 3 željezničara, a ubijeno 5 neprijateljskih vojnika, od kojih su dva njemačka oficira. Zarobljene su stvari i to (zarobljeni materijal):

1 puš. mptraljez 7 pušaka 2 strojnice 4 pištolja

136 šinjela 670 koporana 770 hlača 320 cipela (pari) 250 košulja 150 čarapa (pari) 40 opasača

10 Kozara VI 145

Nakon izvjesnog vremena iza miniranja voza, izvlačenje ve- ćih količina odjeće onemogućila je neprijateljska intervencija koja je uslijedila uz prugu, od stanice Johovac.

Pega u pokretu — istočna Bosna, avgust 1944. godine

Pošto je voz srušen između neprijateljskog uporišta Rudanke i

Kotorskog, koja su uporišta blizu jedni drugih, a voz je izbačen iz t račnica u 6 sati i 20 minuta ujutru i na intervenciju nepri - jatelja nije se mogao sav materi jal evakuisati . Ostatak materi jala u vozu zapaljen je i uništen.

Upućujemo Vam zarobljene domobrane kao i željezničare."

(Izvod iz Izvješ ta j a 5 . k ra j i šk e NOU kozarske brigade od 20. IV 1944. godine).

146»

Vidjeći da kuršumi sve gušće obasipaju voz i da se više u njemu ie možemo zadržavati, na brzu ruku smo vagone i preostalu robu zapalili i po naređenju komandira nete odmah napustili vagone.

Povlačeći se prema šumi pred neprijateljskim snagama koje su se približavale miniranom i zapaljenom vozu, uspjeli smo prikupiti nešto odjeće koja je bila rasuta putem, prilikom prenošenja. Većih teškoća oko izlaska na visove šume nismo imali, jer neprijatelj nije nastupao za nama.

Tu noć ležeći kraj pruge i iščekujući voz više od šest sati, borci su izgubili strpljenje, ali dolaskom u sastav bataljona bili su svi zadovoljni, jer je naša upornost urodila plodom. Uništena je još jedna lokomotiva, ubijeno nekoliko njemačkih vojnika i zaplijenjene velike količine vojne odjeće i ostalog materijala, a od naših boraca niko nije ranjen.

Prije napuštanja ovog područja štab bataljona je pustio kućama sve putnike iz voza. Bili su veoma uplašeni od snažne eksplozije na lokomotivi, ali im je bilo drago što su imali prilike vidjeti partizane. Od njih smo saznali da su na željezničkoj stanici Johovac od ponoći čekali na polazak voza za Sarajevo.

Tog jutra, po povratku naših četa na ranije položaje, sva šuma je prolistala, ptice su cvrkutale, pa nam je kretanje bilo još draže.

Našim prolaskom kroz sela, mnogi seljani počeli su da napuštaju svoje kuće, misleći da smo njemačka vojska. Na sebi smo, od ranije naše odjeće, imali samo kape partizanke (ostalo je bila njemačka uniforma), pa smo imali teškoća oko smirivanja ljudi i dokazivanja da smo partizani.

Tako su borci 5. kozarske brigade u jutro 19. aprila 1944. zabilježili još jednu od svojih značajnih akcija.

Mustafa KUŠMITh - Dule

10* 147

KAŽNjAVANjE UBICA dr MLADENA STOJANOVIThA

Krajem maja 1943. godine, 5. brigada napušta teren Ko- zare i odlazi u centralnu Bosnu. Vrbas je forsiran noću u Klašnjicama. Most je branila jedna satnija domobrana i nešto žandarma. Desnu obalu Vrbasa kontrolisale su manje snage četnika. To za brigadu, kakva je bila Peta, nije predstavljalo nikakav problem. Po prelasku Vrbasa brigada se kretala cestom Banjaluka — Prnjavor. Na čelu kolone bio je 1. bataljon. U prvim jutarnjim časovima, u kućama pored ceste, zarobljeno je nekoliko desetina četnika. Sve se završa- valo brzo. Otpora nije bilo. Svi su bili zbunjeni i nisu vjerovali da se radi o partizanima. Mislili su da se to neko od njihovih šali. I tako je trajalo nekoliko kilometara u toku kretanja. Dolaskom u selo Devetine, udaljeno od Klašnjica oko 10 km u jednoj kući kod škole zarobljen je štab Luke Radića sa cjelokupnim obezbjeđenjem, koje je brojalo 25 četnika. Ukupno sa štabom bilo ih je oko 30. Starješina obezbjeđenja bio je neki Ljuban Zec, trgovački pomoćnik. Sam Radić uhvaćen je na spavanju. Kada je jedan od naših drugova zahtjevao da se digne i pođe s njim (naši su bili u domobranskim uniformama), Radić je odgovorio: „Žaliću se njemačkoj komandi u Banja Luci na vaše postupke. Meni je obećano da me niko neće uznemiravati. Ja sam zadužen da ovdje budem sa sjedištem". Kada je doznao da su partizani, da je čitav štab zarobljen, dugo nije mogao da progovori. Ličio je na nekog nepokretnog bolesnika. Sproveden je u štab brigade i nakon saslušanja strijeljan. Tako je postupljeno i sa Zecom i još nekoliko koljaša, dok su ostali pušteni kućama.

Kasnije, gotovo svaki dan, jedinice brigade su se sukob- ljavale sa četničkim grupicama koje su pratile pokret brigade i pripucavale na njene pojedine dijelove. Jačih sukoba nije bilo.

Krajem jula, u Šibovskoj kod Prnjavora, 1. bataljon se iznenada sukobio sa četnicima Rade Radića. Borba je bila

148»

kratka, ali oštra. Najteže je bilo 3. četi koja nije imala dovoljno municije. Pored toga, teren nije bio pogodan za borbu. Sa četom je bio Joco Marjanović, komesar bataljona. U jednom trenutku četa se pokušala povući u gaj više sela koji je bio nešto pogodniji za borbu. Međutim, četnici su to shvatili da se odstupa sa položaja, pa su otvorili jaku vatru i počeli da jurišaju. Komesar bataljona, vidjevši ozbiljnu situaciju, naredio je četi da se vrati i izvrši juriš na četnike. Četa se vratila, ali juriš nije bio jedinstven zbog nedostatka municije, pa je ponovo komandovao: „Komunisti i skojevci naprijed — juriš!" Svi su kao jedan jurnuli na četnike. Više nije trebala komanda. Četa je rasturila četnike borbom prsa u prsa, zaplijenila jedan mitraljez i nekoliko pušaka. Nastalo je opšte bje- žanje četnika uz velike gubitke.

Poslije punih pet mjeseci krstarenja brigade po centralnoj Bosni, četničke snage su došle u stanje rasula. Je- dinice brigade su ih toliko razbile da se više nisu mogli srediti i predstavljati neku oružanu snagu. Javljale su se manje grupice okorjelih izdajnika koji su nastojali da se sklone na mjesta sa kojih mogu nastaviti svoj izdajnič- ki rad.

Sredinom oktobra iste godine brirgada je izvodila akcije na četničke gupe na široj prostoriji: Vijačani, Vrša- ni, Devetine, Boškovići, Klašnjica, Kadinjani. U tom zahvatu ubijeno je 10 i zarobljeno 20 č^tnika. Među zarobljenim bio je i poručnik Marko Thetojević, obavještajac. Njegov pratilac bio je Ilija Borčić. Obojica su pripadali grupi koja je učestvovala u likvidaciji ranjenih proletera u Jošavki, kada je ubijen i Mladen Stojanović. Kod Theto- jevića je nađena kožna torbica Mladena Stojanovića. Tor- bicu je prepoznao Ranko Šipka, komandant brigade. Na sa- slušanju su priznali da su učestvovali u pokolju proletera u Jošavki. Otkrili su i ostale učesnike u napadu na proletere. Nakon saslušanja strijeljani su. Materijal nije sačuvan.

Poslije ove akcije komandant brigade, Ranko Šipka, kratko je saopštio svojim drugovima: „Do sada smo učinili puno. Došli su na red koljaši iz Jošavke. Oni su, kao što znamo, poklali naše ranjene proletere i sa njima ranjenog Mladena. Kod zarobljenih je nađena Mladenova kožna torbica. To znači da su četnički banditi potpuno razbijeni. Njihovoj izdajničkoj djelatnosti došao je kraj. U to više nema sumnje".

Borce je obradovala vijest da su uhvaćeni koljaši komandanta Mladena i kažnjeni. Mnogi su željeli da vide

149»

Grupa boraca 5. krajiške brigade u centralnoj Bosni

Mladenovu torbicu. Kod mnogih je ovo podstaklo i oživjelo sjećanja na Mladena. Pričali smo o njemu dosta dugo. I ja sam ispričao jednu priču o susretu sa dr Mladenom prije rata.

Negdje u proljeće 1935. godine prvi put sam se susreo sa dr Mladenom Stojanovićem u njegovoj kući u Prijedoru. Bio sam slabunjav i bolestan, pa me moj ujak Nikola Brdar iz Marina odveo Mladenu, svom dobrom prijatelju. Mada je u Prijedoru u to vrijeme bilo još ljekara, o njima se jako malo znalo, a o Mladenu je znalo širom Krajine.

Kod Mladena smo zatekli nekoliko građana iz Prije- dora i Potkozarja koji su čekali na pregled. Po završenom pregledu poveo je razgovor sa pacijentima. Pitao ih je kako žive, kakvog su imovnog stanja, a seljake koliko ima siro- mašnih u njihovim selima, kako se izdržavaju, kako se prema njima odnose imućniji seljaci i o čemu se najviše priča na selu. Zatim se interesovao kako se žandarmi po- našaju na selu, šta ih najviše interesuje, kod koga se naj- češće zadržavaju, kako se ponašaju šumari u pogledu ču- vanja šume, objašnjavajući da šume treba čuvati i da i sami čine što je moguće da se izbjegne nepotrebna sječa. Nadalje se interesovao koliko domaćinstava broje njihova sela, kakvo je zdravstveno stanje, kakvo je stanje u susjednim selima i kako im se školuju djeca.

150»

Razgovor se vodio u jednoj sobici. Okružen nama, Mla- den je iušio na svoju omiljenu lulu i slušao odgovore. Pa- cijenti su iznosili teškoće i pričali upravo o onom što ga je najviše interesovalo. Kada je razgovor bio gotov, primio je novac od dva-tri imućna čovjeka. Ostale je posavje- tovao kako da se liječe i na što treba naročito da obrate nažnju, odbijajući da primi od njih naknadu za pregled. Kada su pacijenti vršili pritisak na njega da primi novac, on im je smješkajući se odgovorio: ,,Čuvajte vi sebe i svoje zdravlje, lako je za mene, imam ja para za svoje potrebe. Kamo sreće da su i vaši uslovi bolji, da i vi imate sve što vam je potrebno za život. Ali doći će jednom kraj i tim vašim teškoćama. Strpite se. Doći će jednom dan kada ćemo se svi bolje osjećati i ljepše živjeti. Ovako ne može ostati". Kada su mu neki na kraju ipak htjeli da uguraju novac u džep, kasmijani doktor ih je odbio dodajući: „Čini mi se da se mi još nedovoljno poznajemo. Ali, doći će dan kada ćemo se bolje poznavati". Na rastanku se rukovao sa svima, ispo- ručujući pozdrave svojim prijateljima i poznanicima iz njihovih sela.

Dirljiv je još jedan trenutak iz tog mog prvog susreta sa legendarnim herojem Mladenom. Jednom od pacijenata, jako siromašnom čovjeku, Mladen je objašnjavao kako treba da se liječi i kad treba ponovo da dođe na pregled. Pacijent ga je pažljivo slušao i gotovo sa punim očima suza izjavio da nema novca za lijekove. Mladen ga je mirno pogledao i rekao da ponovo dođe na pregled, dajući mu potrebnu koli- činu novca da kupi lijekove. Pacijent mu zahvali, pozdravi se i ode. Kada su pacijenti otišli, MladeJg se obrati mom ujaku: „Vidiš, Nikola, ovako je kod mene skoro svaki dan. Žao mi je tih siromaha i shvatam njihov položaj. Na ža- lost, tako ne gledaju drugi. Meni se na moj takav odnos prema njima upućuju primjedbe. Valjda zato što i ja kao i oni ne nastojim da se obogatim na račun tih siromašnih ljudi. U samom Prijedoru ima mnogo siromašnih. I njima je teško, možda teže nego onim na selu".

Kasnije sam godinama odlazio na kontrolne preglede kod Mladena i uvjek sam vidio istu sliku. Takav odnos prema ljudima, a posebno prema siromasima, nisam mogao sebi objasniti, pa sam tražio od starijih objašnjenje. Kroz sve svoje stavove prema ljudima on je uvijek naglašavao i mo- gućnost skorog rješenja i izlaska iz teške situacije, uka- zujući na potrebu jedinstva među ljudima. Takva njegova aktivnost posebno je bila uočljiva pred sam rat. Bez ikakvog straha od režima on je otvoreno govorio svojim poznanicima da je rat neizbježan, da će režim propasti i da na-

151»

rodu prijeti velika opasnost. Savjetovao je ljude da se ne udaljavaju jedni od drugih, da ne prave razlike ko pripada ovoj ili onoj narodnosti i da samo pravilan odnos može pomoći da se teškoće savladaju lakše, te da je to naročito važno ako do rata dođe.

Početkom 1941. godine, pa sve do hapšenja bio je posebno aktivan u objašnjavanju opasnosti koja dolazi od fašizma. Ukazivao je i na opasnost od izdajnika koji će se javiti u takvoj situaciji i na potrebu za jedinstvom naroda. Tada se često moglo čuti da pominje Komunističku partiju Jugosla- vije i njenu brigu za sudbinu naroda. Pored raznih ličnih kontakata sa svojim poznanicima i prijateljima, održavao je i pismene veze sa pojedincima i tako ih upozoravao na sve što dolazi zajedno sa fašistima. Od mnogobrojnih pi- sama koje je slao iz grada u selo, imao sam čast da i ja odne- sem takva dva pisma, maja i juna 1941. godine, Žarku Zgonja- ninu iz Gornje Dragotinje, rudarskom radniku, jednom od or- ganizatora ustanka na Kozari.* Kada sam primio prvo pismo, pošto me je već dobro poznavao, objasnio mi je kako ću iz grada izaći, govoreći: „Pismo je za Žarka Zgonjanina. Ako njega nema možeš ga dati Jovi Brdaru iz istog sela. U slu- čaju da nešto bude u toku puta do Žarka, pismo predaj JBubanu Slijepčeviću koji radi u opštini Brezičani. Pismo se ne smije izgubiti, mora doći u ruke Žarka Zgo- njanina." Na moju sreću sve se dobro završilo i bez nekih teškoća pismo sam predao Žarku. Pogledao me je i zapitao gdje je Mladen. Rekao sam da je Mladen kući i da sam ja bio kod njega na pregledu. Pismo je pažljivo pročitao i očito raspoložen meni objasnio: „Za ovo što ti je dao Mladen ne govori nikom. Ako te neko pita gdje sam ja, kaži da me nisi video. Sve ću ti objasniti kasnije, a sada žurim na jedno mjesto". Kada sam donio i drugo pismo onda mi je sve objasnio o ustanku, sakupljanju oružja i municije, ali mi je skrenuo pažnju da o tome nikom ništa ne govorim dok mi on

* Mladenova pisma i njihova sadržina, upućena Žark u odmah po

dolasku fašista na vlast, nisu mi bila poznata. Shvatio sam da su jako važna i da ih je Žark o sa posebnom pažnjom čitao. To se moglo zapaziti i po njegovom ponašanju kasnije i njegovom objašnja- vanju nastale situacije. Evo kako sam ja to osjetio i vidio:

Bio je majski dan 1941. godine. Hladan i pun tuge za izgublje- nom slobodom, pregaženom domovinom. Sve je mirisalo na dim i ba- rut, na velika stradanja. Još se poneki vojnik, bez oružja, kretao kroz sela, tražeći sigurniji put do rodnog mjesta. Svi su to tužno gledali i uzdisali. Ustaške vlasti prijete i vrše pritisak na narod da preda oružje i vojnu opremu. Narod se našao u čudu. Svaki dan sve teže i opasnije.

152»

ne kaže kada, kome i kako to objasniti. Shvatio sam ozbilj- nost svega toga i nikom nisam rekao ništa sve dok nije bilo vrijeme za to.

U danima ustanka, kod naroda Potkozarja vladalo je veliko interesovanje za sudbinu Mladena. Znali su da je bio uhapšen, ali nisu znali šta se kasnije desilo. Kada su vidjeli Mladena pod oružjem, njihovoj radosti nije bilo kraja. Onda je svima bilo jasno da je Mladen u Kozari i da rukovodi borbom protiv fašista. I tada je bio nasmijan kao i ranije i držao u zubima onu istu lulu preko koje je sa mnogim od njih razgovarao nebrojeno puta. Gdje se god pojavio narod ga je oduševljeno dočekivao i pažljivo slu- šao svaku njegovu riječ. Mladen je, ako se tako može reći, bio sav ugrađen u svoje Potkozarje. Znao je da voli i osvaja ljude i zato je bio voljen i cijenjen iznad svega. Tada se če- sto čulo među ljudima kako ponavljaju onu Mladenovu čestu rečenicu: „Doći će vrijeme kada ćemo se bolje poznavati".

U takvoj situaciji, pune neizvjesnosti šta će se dogo- diti sjutra, Žarko je smjelo krenuo na delikatan zadatak — objašnjavanje zbivanja u to vrijeme. Pored ostalog, gdje je god stigao, govorio je ljudima da ustaškim vlastima ne treba predavati ispravno oružje već oštećeno — neispravno, jer će uskoro zatrebati. Za vojnu opremu bivše jugoslovenske vojske govorio je da ustaše ne mogu znati pravo stanje o tome, da treba zadržati i staviti na sigurno mjesto sve što je moguće i da je to nužna potreba. To je imovina našeg naroda, govorio je Žarko, a ne okupatora i njegovih slugu. Bilo je u tome uspjeha, jer su svi hrabriji ponešto za- držali. To je bila ogromna korist u danima ustanka a i kasnije, tokom formiranja oružanih jedinica 1941. godine.,

Početkom juna, kada su ustaše počele hapsiti pojedine članove Partije i druge naprednije ljude, Žarko je obja- šnjavao da se treba sklanjati u šume i ne slušati lažna obećanja narodu, da je to sve varka i da od ustaške vlasti ne treba očekivati ništa korisno za narod. Što se bli- žio dan napada na Sovjetski Savez, ustaše su se sve grublje ponašale, pa je Žarko sa Savom Kesarom išao od kuće do kuće i tako objašnjavao situaciju, pripremajući se za ustanak. U tim objašnjenjima su obojica bili kratki, tražeći od svakog sposobnog da na znak za ustanak bude spreman i da se najhitnije javi na zborno mjesto s oružjem kojim ra- spolaže. Na budnost je svakom posebno skrenuta pažnja, kako ustaške vlasti ne bi doznale za pripremu ustanka. Razum je vladao među ljudima. Vidjeli su opasnost koja im prijeti i svi su bili kao jedan.

153»

Kada su došli drugovi iz Prijedora — Joco Marjano- vić, Rajko Radetić (obojica studenti) i drugi, pripreme ustanka bile su brže, tako da je sve bilo u iščekivanju znaka za početak. Radi toga je u Gornjoj Dragotinji održan i jedan prošireni sastanak na kome su precizirani naredni zadaci. Sastankom je rukovodio Žarko, uz prisustvo Joce i Rajka. Tada su data zaduženja ko, kada i s kim odlazi na koji zadatak. Pored ostalog, Žarko je zadužio nekoliko ljudi da budu na prihvatnim mjestima, kako bi svi drugovi iz gradova i drugih mjesta lakše i sigurnije stigli na svoja mjesta. Sve je teklo kako treba. Svi su bili zadovoljni što mogu uzeti učešća u tim teškim i nezaboravnim danima. Niko nije strahovao od smrti. Svi su željeli slobodu i bili spremni na velike žrtve.

Intenzivne pripreme i rad sa stanovništvom urodili su plodom. Naročito se to osjetilo prvog dana ustanka, kada su se svi muškarci odazvali pozivu i čvrsto stali jedan uz drugog, spremni da izvrše sve zadatke koji se pred njih postave. Nikada u životu nisam vidio veselije i raspolože- nije ljude za tako delikatan zadatak kao tog prvog dana.

Na zborno mjesto u selo Marini prvo su došli Žarko i Savo, naoružani, a kasnije svi ostali. Za pola sata saku- pilo se oko dvjesta sposobnih ljudi samo iz Marina. Odatle se krenulo u G. Dragotinju na zborno mjesto, a kasnije na akciju u rejonu željezničke stanice G. Dragotinja.

Prije polaska na prvu akciju, negdje oko 11 sati, Žarko se obratio ustanicima slijedećim riječima:

„Dragi drugovi, došao je čas kada se naš narod digao na ustanak protiv mračnog fašizma i njegovih slugu, koji su svojim terorom zaprijetili uništenje našeg naroda. Fa- šizam je doveo čitavo čovječanstvo u težak položaj. Či- tava Evropa pati od fašističkog terora. Prije izvjesnog vremena izvršen je napad na Sovjetski Savez, ali je to uza- ludan napad. Njegovi planovi će propasti. Narod neće da trpi teror. Naš je zadatak da krenemo u borbu za svoje oslo- bođenje, jer naša borba je ujedno i pomoć Sovjetskom Savezu i svim onima koji se bore protiv fašizma. Mladen Stoja- nović, koga svi dobro poznajemo, već je u Kozari. Sa njime je na stotine boraca. Nama je poručio da krenemo u borbu i da tučemo proklete fašiste. Našom borbom rukovodi Ko- munistička partija Jugoslavije".

Poslije toga izvršen je pokret u pravcu željezničke stanice G. Dragotinja. Žarko je uzjahao konja i krenuo u selo Prusce da bi se našao sa Šošom koji je rukovodio ustankom u selima oko rudnika JBešljani. Vratio se prije početka naše akcije i preuzeo rukovođenje. Vranić, pošu-

154»

mljeni dio oko stanice, pun je bio naroda, naoružanih ljudi. Akcija je počela. Početak je uspješan. Pruga je prekinuta, mostovi porušeni. Za kratko vrijeme je onespo- sobljeno više od dva kilometra pruge i ceste. Svi pokušaji ustaša da spriječe našu akciju bili su uzaludni. Tako je skoro neprekidno vođena borba sa fašistima puna tri dana. Neprijatelj je nastupao sa dva pravca — od Prijedora i Bo- sanskog Novog. Pored toga što je dovlačio svježe snage vo- zom, nadirao je i oklopnim snagama, ali mu sve to nije po- moglo, pa je pretrpio ozbiljne gubitke. Zaplijenjen je veći broj pušaka, pištolja, municije i ostalog materijala. Prvi sukobi bili su ohrabrujući za ustanike. U jednom jačem pritisku sa oba pravca nestalo je municije i neki od drugova počeli su da se povlače. Žarko i Savo su to primjetili i jurnuli na ustaše. Žarko se tada, bacajući kaput sa sebe, obratio svojim drugovima: „Drugovi, nema odstupanja, za mnom naprijed!" Nastao je opšti juriš i ustaše su odbi- jene. Zaplijenjeno je 6 pušaka, 3 pištolja i nekoliko stotina metaka. Ubijeno je 7 ustaša i 1 zarobljen, a više ranjeno. Nešto kasnije ponovo je naišao voz sa ustašama iz Prijedora i žestoko počeo tući naš položaj. Dok je Žarko obilazio ustanike na jednom dijelu položaja, Savo je sa nekoliko drugova napravio zasjedu. Nastala je ogorčena borba. Ustaše nisu smjele izaći iz voza. Borci su već bili pri kraju sa municijom, što se osjećalo i po dejstvu. Savo je borbu prihvatio sam, jer je imao još municije kod seb^. Na tom mjestu ostao je sve dok nije uspio vratiti voz sa ustašama. Tako je uspješno završena još jedna akcija tog dana. Tako se uspješno završavala svaka Žarkova akcija.

Kasnije, sređivanje redova ustanika u prave oružane jedinice bio je jedan od glavnih zadataka. Radilo se dan-noć i niko nije bio umoran. Sve je bilo na zadatku, od muškarca do djeteta i starca.

Septembra 1941. dolazi Mladen u Marine da vidi karan- ske borce. Bio je zadovoljan svim onim što je do tada uči- njeno. Pohvalio je rad i odao puno priznanje rukovodstvu i narodu koji je u svemu bio jedinstven. To je javno istakao na zboru u Marinima.

Milan KESAR

155»

U CENTRALNOJ BOSNI 1943. I 1944. GODINE

Pod kraj maja 1943. godine 5. krajiška NOU kozarska brigada krenula je sa Kozare na daleki ratni put u pravcu srednje Bosne. Tromjesečni boravak na Kozari mnogo je zna- čio za borce. Brigada je imala tri bataljona — 1, 2. i 4. bataljon, dok je 3. bataljon ostao u Podgrmeču i poslužio kao jezgro za formiranje 12. krajiške brigade. Tek po prelasku u centralnu Bosnu uslijediće opet formiranje 3. bataljona, tako da će brigada imati četiri bataljona.

Brigada je krenula obroncima Kozare i spuštala se prema Klašnjicama. Četvrti bataljon sa komandantom Radom Kondićem, imao je zadatak da likvidira posadu u Klašnji- cama i tako omogući jedinicama brigade prelazak preko Vrbasa. Očekivalo se da će neprijateljska posada pružiti jači otpor. Malo puškaranja, a zatim se sve smirilo. Kre- nuli smo munjevito preko mosta i kroz Klašnjice proveli bataljone.

Po prelasku u centralnu Bosnu krenuli smo u Devetine udaljene desetak kilometara od Klašnjica. U Devetinama smo raspoređeni po bataljonima i četama u zaseocima. Tu je trebalo da se odmorimo i da nešto pojedemo. Kuhali smo skrob od kukuruznog brašna. Negdje oko dvanaest sati čulo se puškaranje prema Klašnjicama. Bio je to sukob sa jednom četničkom jedinicom. U sukobu sa četnicima, pored žrtava koje smo im nanijeli, zaplijenili smo i 2 puškomitraljeza. Uhvaćen je i Luka Radić, komandant pozadine u štabu bo- sanskih četničkih odreda.

Doznali smo da su Nijemci i četnici planirali zajed- nički napad na našu brigadu. Njemačke snage, prema planu, trebalo je da nas dočekaju sa čela, na komunikaciji Deve- tine — Prnjavor, dok su četnici imali zadatak da nas napadnu s leđa, od Klašnjica, sa pravca odakle smo u toku noći došli. Zahvaljujući tome što smo imali dobro obezbje- đenje, isturene patrole i zaštitnice, pokret neprijatelja je blagovremeno otkriven.

156»

Komandant brigade Ranko Šipka veoma brzo je razvio dva bataljona koji su u streljačkom stroju krenuli u susret Nijemcima. Došlo je do oštrog sukoba. Sa našom 2. četom dobio sam zadatak da se provučem kroz neku dolinu i s leđa napadnem Nijemce. Najžešća borba vodila se na pravcu 1. bataljona. I pored žrtava koje smo imali, njemačke snage su razbijene. Na našoj strani bilo je desetak mrtvih i ranjenih.

Našli smo se uskoro prema Prnjavoru na obroncima planine Ljubić u selu Vijačanima. Već prvih dana našeg boravka neprijatelj je preduzeo pokret sa zadatkom da nas uništi. Bila je to jedna domobranska jedinica. Sukobili smo se i u žestokoj borbi razbili neprijatelja. Zaplije- nili smo topove koje smo okrenuli prema Prnjavoru. Istina, nismo imali vještih artiljeraca, ali prema onome koliko su znali, naši partizanski artiljerci uspješno su tukli Prnjavor iz topova. Sve je to kod neprijatelja stvorilo utisak o našoj snazi i dobro organizovanoj partizanskoj jedinici.

Moram napomenuti da nam je u prvo vrijeme bilo veoma teško da stvorimo povjerenje kod naroda. Bilo je slučajeva da su mještani bježali, prosto se sklanjali kada smo naila- zili. Nisu još bili dovoljno obavješteni o nama kao Na- rodnooslobodilačkoj vojsci, a četnička i druga neprijateljska propaganda bile su prije našeg dolaska veoma uticajne. Četnici su širili propagandu o tome kako nastupaju Turci koji kolju srpski narod. Teško je bilo u prvo vrijeme stupiti u kontakt s narodom, jer nas je izbjegavao. To je bilo najteže. Teže čak i od borbi sa neprijateljem. Bilo nam je neobično što smo otišli sa Kozare, što smo se rastali od našega naroda, ali smo se postepeno, rekao bih vrlo brzo, saživjeli sa situacijom.

Bilo je i neraspoloženja. Borci nisu bili oduševljeni borbama sa četnicima. A razlog je bio jednostavan. Govorili su kako treba da padnu s nogu dok ubiju ili zarobe ponekog četnika. Četnici su bježali i pošto su poznavali teren, uspješno su se skrivali tako da ih je teško bilo hvatati. To našim borcima kao da nije bila borba i nije im činilo zadovoljstvo kao borba s Nijemcima, ustašama i domobranima, gdje se može doći do dobrog naoružanja, odjeće, obuće i drugog ratnog materijala.

Inače, naš zadatak je bio da razbijemo ne samo četničke formacije, nego i njihovu vlast na terenu. U selima su postojali knezovi, zatim opštine i drugi organi vlasti kakvi su bili prije rata. Nakon izvjesnog vremena razbili smo četnički uticaj oko Prnjavora i Motajice. Iza toga smo kre-

157»

nuli na razbijanje snaga četničkog komandanta Rade Radića. Brigada se nalazila na sektoru Šnjegotina — Dubrave — Branešci

— Vijačani. Odavde smo dejstvovali prema Jo- šavki. Borci su rado išli u akciju na četničke snage na ovom sektoru, želeći da se osvete za ubistvo prvog komandanta našeg Kozarskog odreda dr

Mladena Stojanovića, koga su četnici u proljeće 1942. godine mučki ubili u Jošavki. U tom pokretu 2. bataljon se nalazio na čelu

brigade, a naša 2. četa u ulozi prethodnice. Prešli smo preko planine Čavke. Pri prelasku sam primjetio neku kolonu. Oci- jenio sam da se radi o Nijemcima. Brigada se nalazila na kraćem odmoru, dok se naša četa kretala jer je bila u prethodnici. Obavejestio sam komandanta bataljona Dragutina Thurguza da se pred nama nalazi jedna njemačka kolona. Pred- ložio sam da je napadnemo.

Dok sam razgovarao sa komandantom Thurguzom primjetili smo i drugu njemačku kolonu. Komandant brigade, sa- znavši za njemačku jedinicu pred nama, odobrio je da se napadne i istovremeno kao pojačanje uputio je i 3. bataljon sa komandantom Mlađom Obradovićem koji je određen da nas štiti, jer se moglo očekivati da Nijemcima pristigne pomoć.

Naše dvije čete — 2. i 3. ubačene su između dvije nje- mačke kolone, prethodnice i glavnine. Kada su stigli kod jedne šume Nijemci su dali odmor. Prethodnica je bila na jednom visu, a glavnina dolje u dubini. Nisu nas primjetili. Kretali smo se polako u streljačkom stroju. Privukli smo se dosta blizu prema Nijemcima koji su bili na jednom pro- planku. Raskomotili su se, odložili oružje, pustili konje i odmarali se. Pošto smo se nalazili na bliskom odstojanju otvorili smo plotunsku paljbu. Nijemci su bili zbunjeni. Nisu mogli da se snađu. Palo ih je mnogo.

Jedna njemačka kolona koja je bila naprijed pokušala je da pruži pomoć. Natjerali su vojnike da se vraćaju i da stupaju u borbu. Njemački oficiri ubijali su vojnike koji su pokušali da bježe. Kada se borba rasplamsala saigla je naša 1. četa sa Sretom Đenadijom na čelu i odmah stupila u borbu dejstvujući u neprijateljski desni bok.

Stigli smo na mjesto gdje je razbijena njemačka jedinica. Htjeli smo da izvlačimo plijen. Tu su se nalazili i topovi. I tek što smo otpočeli evakuaciju plijena, neprijatelj je počeo da nas tuče s leđa. Na tom pravcu nalazio se naš 3. bataljon, ali su Nijemci izvršili pritisak i prodrli prema nama. Morali smo da se izvučemo.

U ovoj borbi bilo je nekoliko ranjenih i dva poginula borca. Koliko se sjećam, tu je poginuo Ratko Burazor, iz

158»

moje čete. I u 3. četi poginuo je jedan borac, a bilo je i ranjenih. Bio sam u neposrednoj blizini kada je iz moje čete ioginuo Burazor.

Izvukli smo se na jedno uzvišenje. Tu smo našli komandanta brigade Ranka Šipku. Bio je tužan, neraspolo- žen. Obratio mi se riječima: „Mirko, gdje ti je četa?" Po- kazao sam mu da se četa nalazi u pokretu prema nama. Inače, Ranko je pomislio da smo imali velike gubitke i zato se zabrinuo. Tek kada je saznao koliko smo imali ranjenih i poginulih, smirio se i oraspoložio. Čete su se u manjim kolonama uspješno izvukle i stigle na mjesto gdje se nalazila glavnina.

Odavde smo krenuli prema Jošavki da gonimo četnike, što je bio glavni zadatak brigade. Na sektoru Javorana tukli smo se sa njima. Nisu to bile jače borbe, jer su čet- nici uglavnom bježali. Izvjestan broj smo zarobili, ali najviše je pobjeglo.

Na ovom području oko Javorana zadržali smo se petnaestak dana. Poslije izvjesnog vremena vratili smo se prema Prnjavoru.

Brigada je najviše bila u pokretu. Svakodnevno je vodila borbe. Inače, i civilno stanovništvo počelo je da nam prilazi, nije se više plašilo kao prvih dana. Posebno je pozitivno na stanovništvo uticala ona borba kada smo razbili Nijemce na Čavki. Imali su mnogo žrtava, pa su i seljake najterali da voze mrtve. Čak su sahranili našu dvojicu poginulih boraca i ukazali im počast prema obi- čaju toga naroda.

Poslije našeg kratkog boravka četnici su dobrim dijelom razbijeni. Nisu bili spremni da stupaju sa nama u sukob. Ukoliko

bi se odlučili da se bore protiv nas, to je bilo u sadejstvu sa Nijemcima, ustašama i domobranima. Pod kraj 1943. godine

imenovan sam za komandanta 1. bataljona 5. krajiške brigade. Komesar bataljona bio je Joco Marjanović, a njegov zamjenik

Đuro Đurica, dok je zamjenik komandanta bio Dragan Milašin.

Jedna od težih akcija bataljona bio je napad na Tra- piste. Bilo je to u sklopu napada naših snaga na neprijateljski garnizon u Banjoj J1uci.* Nekoliko dana smo se pri-

* O ovim borbama zapisano je u izvještaju štaba 11. NOU divizije: „Snage V KNOU brigade. Tačno u 22 časa I bataljon ove brigade, pojačan

sa dvije čete II bataljona, napao je neprijateljsko uporište — Trapiste. Uporište je branilo 200—250 neprijateljskih vojnika, uglavnom Nijemaca, popunjeni sa nešto ustaša i SS-ovaca. Jedš š naglim prodorom kroz kaliju zida od manastira, a i preko samog

159»

premali za ovu operaciju. Komandant brigade detaljno je obavjestio sve bataljone o zadatku brigade, zatim o ulozi i zadacima svakoga bataljona. Bili smo upoznati i o zadacima ostalih naših jedinica.

Naš 1. bataljon dobio je zadatak da napadne blok zgrada u Trapistima i da zauzme most na Vrbasu. Drugi bataljon je imao zadatak da napada lijevo od nas. Znali smo da su zgrade u Trapistima ograđene veoma debelim visokim zidom. Glavni prilazi su dobro branjeni.

Trebalo je izvršiti dobre pripreme, snabdjeti se materijalom i alatom — eksplozivom, makazama za sječenje žice, nabaviti razne brklje i merdevine za eventualno pe- njanje na zidove, te konopce i lance. Planirali smo da mitraljeskom vatrom tučemo po kapijama, a za to vrijeme da se

ida, naše jedinice uspjele su u prvom naletu da potisnu iz prvih jako

prirodno utvrđenih kuća neprijatelja i da ih zauzmu. Poslije ovoga prodora neprijatelj se još više pribira i borba sada postaje žilava i uporna. Neprijatelj brani svaku kuću, koje su po svom sastavu i samom emještaju vrlo povoljne za odbranu. Neke kuće spojene su sa velikim i dobro pravilnim podzemnim hodnicima, zvanim ka- takombe, tako da su se u izvjesnim momentima vodile borbe i po samim hodnicima ispod zemlje. Naši borci odlučno su riješili da se neprijatelj mora protjerati. Borba se vodi po sobama i kućama, svom žestinom cijelu noć, kada ipak pod jakim pritiskom naših puško- mitraljezaca, bombaških skupina, benzinskih flaša, malih bacača i topa „Pito" neprijatelj je morao da kapitulira. Najži lavi ja bitka vođena je u samim Trapistima za parni mlin, gdje se je neprijatelj organizovao i davao najjači otpor. Na juriš naši borci uletjeli su u samu zgradu i sa benzinskim f lašama i minama likvidirali i zapalili zgradu. Jednom dijelu neprijatelja uspjelo je da se kroz prozor prebaci i da prebjegne preko mosta. U samom gradu Trapistima spaljena je zgrada, parni mlin i električna centrala, a neprijatelj je takođe svjetlećim metcima, odnosno zapaljivim, zapalio dvije zgrade. Borba se nastavlja za mostobran. U toku noći dok je vođena borba za sam samostan Trapista neprijatelj je organizovao odbranu mostobrana, zaposjednuvši sve tvrde kuće i rovove na lijevoj obali Vrbasa, dovukavši i dva tenka kao pojačanje. Svi naši pokušaji, a kojih je bilo masa, da prodremo preko mosta — propali su. Borci su bili spremni, a to su i činili, da učine sve. Cio ovaj dan vođene su borbe za mostobran i sa tenkovima. Protivtenkovske puške, koje su gađale na otstojanju od 50 metara, imale su odlične pogodke po svim dijelovima tenka, ali ipak nisu bili uništeni. Vršeni su juriši preko mosta pod zaštitom automatskog oružja, gdje je jednoj četi uspjelo da pod kišom neprijateljskih zrna pre- leti most, sa kojom se nalazio i komandant brigade, moj drug Ranko, ali je neprijatelj ipak uspio pomoću tenkova da ih baci nazad. Sve čamce, koji su se nalazili u blizini Trapista, neprijatelj je bio uništio. Pomoću splavova koje smo bili napravili imali smo namjeru da izvršimo desant preko Vrbasa, ali je bilo bezuspješno.

IV batal>on iste brigade imao je u zadatak da se još u toku noći preko kompe na komsomolama prebaci preko Vrbasa, sa zadatkom prodiranja i osvajanja parne pilane i prodiranja prema Logoru na Vrbasu

160»

privučemo do zidova i njihovim rušenjem ili prelaskom uđemo u Trapiste.

Kad smo bili blizu Trapista uputilo smo nekoliko boraca da pronađu i zarobe neprijateljskog vojnika. Pri- vukli su se na podesno mjesto, na cesti koja je vodila prema magazinima. Uspjeli su da uhvate neprijateljsku patrolu koja je obilazila stražarska mjesta. Dobijeni su znaci raspoznavanja.

Nakon što smo došli do neprijateljskih znakova raspoznavanja, naš plan je potpuno izmijenjen. Odredili smo grupe za napad. Svaki vođa grupe dobio je istovremeno i znake raspoznavanja neprijatelja. Zadatak im je bio da uđu na kapiju u Trapiste. Sjećam se da je na čelu jedne grupe bio desetar Ješić. Prilikom prilaska stražaru na kapiji po- moću znakova raspoznavanja sporazumjeli su se. Međutim, stražaru je bilo sumnjivo što je iza Ješića primjetio

i centru grada. Samo prebacivanje nije izvršeno u toku noći, iako su postojale mogućnosti, zahval jujući neinicijativnosti rukovodilaca. Pred samu zoru ipak se je uspjelo sa dvije čete prebaciti na lijevu obalu Vrbasa i to pod samom vatrom neprijatelja, jer je isti bio, vjerovatno, u toku noći obavješten o našim namjerama. Čete koje su se prebacile, a već je bio dan, energično su nastupale prema pilani, gdje su za kratko vrijeme uspjele da očiste pilanu. Daljnje nastupanje prema Logoru bilo je nemoguće. U samoj pilani ubijeno je oko 40 neprijateljskih vojnika i oficira. Na tom dijelu grada Banje Luke u borbi su se nalazile svega dvije čete. Neprijatelj je napravio protunapad iz samog Logora, potpomognut jakom artiljerijskom i minobacačkom vatrom, i naše su snage morale se povući i prebaciti se na desnu obalu Vrbasa. Jedna četa za ovo vrijeme vodila je borbu sa tzv. 3 četničkom brigadom, koja je preko Vrbanje napala s leđa. Borci ove čete odbili su ovu brigadu, nanijevši gubitke od 5 mrtvih. U toku noći pokušavalo se je pomoću gumenih čamaca prebaciti na lijevu obalu Vrbasa, ali čamci su bili nei- spravni te su potonuli. Partizani koji su se nalazili u čamcima uspjeli su da se spasu, dok je jedan civil potonuo — utopio se.

III bataljon ove brigade vršio je napad na neprijateljsko upo- rište Vrbanju — Čelinac. U samoj Vrbanji neprijatelja nije bilo i u momentu kada su naše snage bile u gradu, četnička banda na čelu sa kapetanom Mitranovićem, delegatom iz vrhovne komande Draže Mihailovića, uputila je svoje kurire da ispitaju Vrbanju. Naši borci su ih pohvatali i prisilili ih da viču ostale, koji su ostali u šumi više Vrbanje, da dođu u Vrbanju, da tamo nema partizana. odnosno da nema nikoga. Za to vrijeme naši su im postavili zasjedu, pustili ih unutra i za vrlo kratko vrijeme pobili cio štab, kurire i pratnju —• svega skupa 30 mrtvih i jedan zarobljen. Izgleda, ali nije provjereno, da su dva pobjegla, među kojima je Trivunčić, komandant Banjalučke brigade. Među poginulim nalazi se kapetan Mitra- nović i sudski islvdnik, kapetan, Il ija Jevtić. Zaplijenjeno je 15 pušaka, 20 bombi, 1 pištolj, 20 pari cipela, 12 pari odijela i jedna radio stanica (engleskog tipa). Naši su bili bez gubitaka."

(Izvod iz izvještaja).

11 Kozara VI 161

grupu vojnika. Desilo se da je istovremeno kada je dao znake raspoznavanja, uplašivši se opalio metak. Naši borci bili su brži. Ubili su stražara i upali na kapiju. Ne- prijateljski mitraljez je pao u naše ruke, a nije opalio niti jedan metak.

Jednu grupu boraca poveo je Miloš Popović, zamjenik komesara čete u našem 1. bataljonu prema samostanu gdje se nalazio neprijatelj. Upali su u zgradu gdje su našli neprijateljske vojnike. Tu je zarobljena i jedna grupa avija- tičara i pun magacin raznog materijala.

Međutim, iz jedne zgrade neprijatelj je pružao jak otpor. Vodili smo borbu sve do ujutro. Otpočela je borba za most. Neprijatelj se branio iz pojedinih objekata sa lijeve obale Vrbasa i držao most pod mitraljeskom vatrom.

Naš daljnji zadatak je bio da zauzmemo most na Vrbasu i pređemo rijeku. Ali neprijatelj je tu dovukao i pojačanje i

tenkove. Imali smo i protivtenkovske puške. Prvi put sam tada pucao iz ove puške. Nije bilo uspjeha. Na žalost, nismo imali

protivtenkovski top kojim bismo mogli da uni - štimo tenkove. Da smo uspjeli da uništimo tenkove, sigurno bismo zauzeli most i

prešli na drugu stranu Vrbasa. Ovako, nismo uspjeli da potpuno izvršimo postavljeni zadatak. U međuvremenu je neprijatelju

pristigla nova pomoć. Počela je žestoka borba koja je trajala dva dana. Mi smo zauzeli zgrade na desnoj obali Vrbasa, dok se neprijatelj nalazio na lijevoj obali. Čak su bili upućeni i tenkovi preko mosta prema nama. Suprotstavili smo im se na taj način što smo grupe boraca za borbu protiv tenkova snab- djeli benzinskim bocama. Posmatrao sam jednog borca, zvali smo ga Aco, inače Muslimana, rodom iz Banje Luke, koji je, držeći boce sa benzinom u rukama, dozivao neprijateljske vojnike da krenu prema nama. Neprijatelj je veoma jakom vatrom tukao po kućama gdje smo mi bili. Tu je poginulo i ranjeno nekoliko našio boraca. Ali tenkovi nisu uspjeli da pređu na drugu stranu mosta, tamo gdje smo se mi nalazili. Pošto su neprijatelju stigla pojačanja morali smo odstu- piti. Banja Luka nije oslobođena.

Početkom januara 1944. godine neprijatelj je počeo še- stu ofanzivu. U međuvremenu naš 1. bataljon je dobio zadatak da čim prije krene prema Kotor-Varošu i da se tamo javi komandantu 11. divizije Josipu Mažaru Šoši. Kada smo stigli u štab divizije, komandant Šoša nam je saop- štio da jedna neprijateljska kolona kreće od Teslića prema Maslovarama. Na tom pravcu nalazila se naša bolnica sa velikim brojem ranjenika. Među njima su bili i ranjenici iz borbi za Banju Luku. Šoša nam je naredio da se čim

162»

prije prebacimo na Borje i nastojimo da se po svaku cijenu zaustavi neprijatelj. Trebalo je zaštiti nekoliko stotina ranjenika.

Krenuli smo na zadatak i putovali cijelu noć. Tre- balo je obezbjediti izvlačenje ranjenika, a sve to za kratko vrijeme, za

jedan dan, jer neprijateljske snage nastupaju. Stigli smo na vrijeme na određeno mjesto na prevoj So- lila. Uputio sam jednu četu prema Klupama. Ostale čete zauzele su borbeni raspored na položaju Solila, najuzvi- šenijoj tački, koja nam je omogućavala

da uspješno vodimo borbu i odbijamo prodor neprijatelja. Četa koja je upućena naprijed stupila je u borbu. Neprijateljske snage

bile su nadmoćnije i četa je bila prisiljena da se povlači. Tukla se i postepeno povlačila. Navela je neprijatelja na nas koji

smo već bili zaposjeli položaje.

Tada su u borbu stuple naše dvije čete. Nijemci su po- kušali da nas zaobiđu, ali nisu uspjeli. Vodila se žestoka borba cijeli dan. Bilo je to 5. januara 1944. Bili smo svi mokri gazeći i valjajući se po dubokom snijegu i kada je pao mrak, onako iscrpljeni povukli

smo se prema Maslovarama. U ovoj akciji poginuo je komesar 3. čete Mirko Stanić i

vodnik voda iz iste čete Milan Vasić. Bilo je još poginulih i ranjenih boraca, ali na žalost, zaboravio sam im imena.

Uspjeli smo zadržati neprijatelja. Neprijatelj je i sutradan nastavio da nadire. Mi smo postepeno

uzmicali. Došli smo i u Maslovare. Ranjenici su izvučeni. Nastavili smo povlačenje pravcem s. Borci — Šiprage — Petrovo polje — Zlovarići — Korićani, zatim rijeka Ugar i dalje prema Vitovlju i Jajcu.

Naš bataljon je dobio zadatak da produži u Petrovo polje. Tu se nalazila naša glavna bolnica. Trebalo je da se odmorimo od napornog puta i borbi i da istovremeno budemo u zaštiti ove bolnice. Izgledalo je da će i ona morati da se evakuiše i već je počela evakuacija.

Stigli smo na određeno mjesto. Tu smo dobili i naredbu štaba brigade. Pred nama je bilo jedno selo. Tuda je vodio dobar seoski put koji je i na karti. Interesovali smo se kod jednog mještanina da li su ovuda prolazili Nijemci. Odgovorio nam je da jesu. Pokazao nam je pravac otkuda su dolazili. Nismo na tom pravcu imali snaga. Dogovorio sam se sa komesarom bataljona Jocom Marjanovićem da tamo upu- timo jednu četu. Dali smo zadatak da se smjeste u neke kuće, a da upute patrole naprijed. Poslali smo 2. četu komandira Gajića. Ujutro rano, još nije bilo svanulo, na tom pravcu počela je žestoka borba. Tek što smo osjetili ovu borbu,

11» 163

stigao je kurir iz čete i obavjestio da tamo Nijemci napadaju. Sakuiili smo borce ostalih četa i zaposjeli položaje na nekim

brežuljcima. Istovremeno smo preduzeli mjere da se evakuišu ranjenici. Uspjeli smo da zadržimo neprijatelja koji se kretao od

Krušika prema Petrovom polju. Ofanziva neprijateljskih snaga i dalje je trajala. Do- šlo je do oštrog sukoba sa našim

bataljonima u Dukatima. I ovoga puta to su bili Nijemci. Vodili smo sa njima borbu skoro čitav jedan dan. U toku noći smo se

izvukli i krenuli dalje.

Neprijatelj je uspio da nas nabaci na planinski masiv Jajce — Travnik. To nam je otežalo položaj i dovelo u težu situaciju. Razmatrali smo mogućnost da se opet na podesnom mjestu provučemo kroz neprijateljev položaj i da mu do- đemo iza leđa. Zadržali smo se nekoliko dana u selima, pa je donijeta odluka da se izvrši proboj. Mislim da je naš 3. bataljon išao kao prethodnica brigade. Teren je bio veoma težak.

Stigli smo opet u Maslovare. Malo smo se odmorili. Za vrijeme predaha pripremljena su burad za parenje odjeće, jer smo imali dosta vaški.

U međuvremenu je stiglo obavještenje da su četničke snage, iskoristivši naše odsustvovanje sa terena, zauzeli cio teren Prnjavora. Bila je sredina ili druga polovina januara 1944. Snijeg je napadao.

Odlučeno je da se opet pođe u akciju radi uništenja četnika. Angažovane su sve naše snage na ovom području. Planom je bilo predviđeno da na cijelom sektoru od Maslo- vara do Vrbasa i od Prnjavora i Srpca počne akcija protiv četničkih snaga, te da se kreće prema Klašnjicama.

U ovoj akciji naš 1. bataljon dobio je zadatak da krene prema Klašnjicama i na tom pravcu zauzme položaj. Tre- balo je da odsječemo odstupnicu četnicima prema Klašnji- cama. Bilo je to februara 1944. Vrbas je bio veoma nadošao. Uravnio se sa obalama. Kada smo stigli na određeno mjesto zatekli smo jednu četničku komoru koju smo zarobili. Za- robljene četnike smo pustili kućama.

Bataljon je zaposio položaje. Štitili smo pravac prema Klašnjicama. Tu se nedaleko nalazio i nabujali Vrbas. Znali smo ako četnici pođu, nemaju kud nego u Vrbas. Uskoro smo čuli pucnjavu. Oko dva-tri časa poslije podne vidjeli smo da se prema nama kreću četničke kolone. Željno smo čekali da nam dođu na odstojanje pa da otpočnemo borbu. Kada su bili blizu otvorili smo žestoku vatru. Četnici su bili zbunjeni. Nisu znali kuda da idu. Bježali su prema

164»

A

Vrbasu. Tom prilikom skočio je u Vrbas i poznati četnički vođa JBubo Bundalo. Bilo je četnika koji su, i pored toga što je Vrbas bio nabujao, uspjevali da preplivaju. Vidio sam kada su prešli na drugu obalu kako su se otresali. Skakale su grupe po grupe u vodu, jer drugog izlaza nije bilo. Bataljon je pritisnuo sa vatrom i nije dozvolio prodor prema Klašnjicama. Poslije toga četnici su se veoma teško oporavljali. Bili su, tako rekuć, potpuno razbijeni.

Kratak predah boraca 5. kozarske NOU krajiške brigade prilikom pokreta kroz istočnu Bosnu, avgusta 1944. godine

Sve do ljeta 1944. godine, jedinice naše brigade vodile su

borbe oko Teslića, Prnjavora, Dervente, dočekivale neprijateljske snage koje su pokušavale da izlaze u sela, pro- gonile četnike i sl. Poduže se 1. bataljon nalazio u rejonu sela Pojezdini sa zadatkom da kontroliše i eventualno stupi u akcije na neprijatelja koji bi se kretao od JBuplanice prema Pojezdini. Jednog dana dobio sam tačne podatke da neprijatelj, jačine jednog voda, svaki dan, radi izviđanja, od JBupljanice zalazi dublje u selo. U štabu bataljona smo razmišljali o tome kako da ih pohvatamo ili uništimo. Znao sam da taj zadatak sigurno može izvršiti sa četom Miloš Popović. Tako je i bilo. Pozvao sam Miloša i ko-

165»

mesara Ljubana Bojovića da se dogovorimo. Tačno u određeno vreme, oko 30 ustaša upalo je u zamku koju im je postavio Miloš Popović. Svi su pohvatani ili ubijeni. Oružje je bilo u našim rukama. Ostao mi je u sjećanju napad na upo- rište Derventu 27. juna 1944. godine, u kome je učestvovao naš 1. bataljon.

U ovoj akciji učestvovala su tri bataljona 5. krajiške brigade. Prvi bataljon sa dvije čete napadao je i prodro u grad od Potočana i kretao se prema gimnaziji. Treća četa ovog bataljona imala je zadatak da likvidira uporišta Vrhovi i Vrdoljaci na brdu Kukavice.

Neprijateljski garnizon u Derventi bio je veoma dobro branjen sa dobro organizovanom spoljnom odbranom. Bili su zaposjednuti svi visovi u okolini i međusobno povezane otporne tačke. Naš 1. bataljon imao je zadatak da se u vidu klina, bez borbe, uvuče u grad i likvidira neprijateljsku artiljeriju. Uporedo sa tim trebalo je da zauzmemo u gradu mjesta gdje nije bilo jačih snaga, pošto su se nalazile u spoljnoj odbrani.

Krenuli smo u koloni prema gradu. Miloš Popović, komandir čete, dobio je zadatak da sa četom zauzme, zaplijeni artiljeriju. Dok su druge dvije čete prodirale u grad, Popo- vićeva je likvidirala artiljeriju. I dok su druge naše snage napadale spoljna uporišta, mi smo već bili u gradu. Likvidirali smo pojedine grupe neprijateljskih vojnika. Imao sam u bataljonu jednoga borca koji je znao njemački. On je obukao njemačko odijelo i sa još dvojicom drugova išao kroz grad i zarobljavao njemačke vojnike.

Zauzeli smo glavne tačke u gradu. Blokirali smo žan- darmerijsku stanicu. Uskoro su pojedine grupe neprijateljskih vojnika počele da se povlače u grad. Potisle su ih naše snage koje su napadale spoljnu odbranu. Dočekivali smo ove grupe vojnika i razoružavali. Zadržali smo se u gradu do ujutro. Izvučeno je mnogo plijena. Zaplijenjena su i 3 topa.

Zadatak naših snaga nije bio da drži Derventu već da likvidacijom ovog uporišta dođe do naoružanja i drugog ratnog materijala, naročito sanitetskog. Istina, neprijatelj je u toku dana preduzeo mjere da nas potisne iz grada. Bilo je borbi sa neprijateljskim snagama koje su nastojale da se spoje sa onim jedinicama koje su još pružale otpor u gradu. Pošto je bio dan, a nismo imali zadatak da držimo grad, naše snage su se povukle.

Mirko ŠILjA K

166»

NAPAD NA NEPRIJATELjSKI GARNIZON BANjU

LUKU UOČI NOVE 1943/44. GODINE

Naš 1. bataljon krenuo je iz Kulaša na Banju Luku. Prvi bataljon i, koliko se sjećam, 4. bataljon napadali su Trapiste. Komandant 1. bataljona bio je u to vrijeme Mirko Šiljak. U toku pokreta uspjeli smo da se neopaženo od čet- nika, koji su nam baš zbog toga predstavljali problem, pro- vučemo na Crni vrh. Stigli smo rano izjutra i predanili cijeli dan. Vatre nismo ložili, iako je bila jaka zima sa snijegom. Krenuli smo u prvi sumrak.

Već je bilo uobičajeno, kada je bataljon u pokretu, da jedan od rukovodilaca — komandant ili komesar, bude na čelu bataljona, a drugi na začelju. Ovoga puta u napadu na Banju Luku išao je komesar bataljona na čelu neposredno uz prethodnicu. Odjednom u ovome privlačenju i prikra- danju Banjoj Luci začuli smo pozive — stoj, stoj. A šta se desilo? Naša prethodnica zarobila je četvoricu domobrana koji su ponijeli hranu za jednu isturenu stražu na mjestu Krčmarica. Izvršio sam na njih pritisak da nam daju znake raspoznavanja — lozinku. Rekao sam im ako nas budu pre- varili da ćemo ih strijeljati. Uzeli smo im oružje i dali borcima koji ga nisu imali, odnosno četvorici boraca od kojih smo bili oduzeli oružje.

Naime, potrebno je objasniti o kakvim se to razoruža- nim borcima radilo. Poznato je da smo za vrijeme borbi od četiri-pet mjeseci u centralnoj Bosni, pa i ranije u Grme- ču, jedan broj naših boraca kao rekonvalescente uputili na Kozaru radi oporavka. Jedan broj se, poslije oporavka, zadržao i dalje na Kozari. Bilo je čak i boraca koji su iz centralne Bosne otišli (tada smo govorili dezertirali) za Kozaru. Međutim, svi su se oni javili i stupili u Kozarski odred. Mi smo, iz moralno-političkih i vaspitnih razloga, zatražili od Kozarskog odreda da se ovi borci koji su iz centralne Bosne, bez našeg znanja, otišli na Kozaru, vrate, odnosno stražarno sprovedu u svoje jedinice. Tako je i bilo.

167»

Jedna grupa ovih boraca, njih petnaestak, došla je u naš 1. bataljon. Održao sam im govor i rekao da moraju da se, tako da kažem, iskupe u borbi, a inače su bili razoru- žani. To je bila teška situacija i za nas, a pogotovo za njih, jer su to uglavnom bili stari borci. I komandant bataljona Šiljak bio je tu strog. Ovi borci javili su se da idu na čelu kako bi se dokazali i opravdali greške koje su napravili. A kako da idu u borbu bez oružja koje smo im oduzeli? Šiljak i ja smo se dogovorili da ih rasporedimo po četama kao pomoćnike puškomitraljezaca, a čim dođemo do oružja da ćemo ih naoružati.

I stvarno, kada smo zarobili ovu četvoricu domobrana, njihove puške smo dali četvorici ovih boraca. Pošto su nam domobrani rekli raspored neprijatelja na pravcu našeg pokreta, sada smo se komotno kretali. Znali smo lozinku, znali gdje se nalazi stražar, pa je bilo sve olakšano. Inte- resantno je da se jedan od ovih boraca iz grupe razoružanih boraca javio da pođe na čelu grupe koja je išla naprijed. Šiljak i ja bili smo tu u neposrednoj blizini i posmatrali šta se događa. Svjetlo je bilo kod stražara i mogli smo vidjeti kada je grupa naših boraca prišla i na brzinu ga, istina uz pomoć lozinke, razoružala.

Poslije obračuna sa stražarom upali smo u Trapiste bez ispaljenog metka. Tek je onda nastala borba za Trapiste, odnosno za Banju Luku. Mi smo vrlo brzo ovladali Trapi- stima. Tu su bila dva manastira — stari i novi. Međutim, nama će svećenici iz Trapista podvaliti. Rekli su nam da ne idemo u Klauzuru kod novog manastira, da ga ne diramo i ne „skrnavimo". Komandant brigade Ranko Šipka pristao je na to. Međutim, kada sam naišao bilo mi je to čudno i sumnjivo. Zainteresovao sam se zašto se ovuda ne ide, ali sam onda vidio da stoji pečat i da su svećenici uspjeli da utiču na Ranka da partizani ne prolaze ovuda, da je to Klauzura. To će otkriti tek trećeg dana kada smo se po- vlačili. Tu će se u posljednjem trenutku otkriti ogroman magacin municije, oružja i uniformi. Ipak smo uspjeli da izvučemo dobar dio avijatičarskih uniformi, nešto municije i pušaka.

Prve noći uspjeli smo da ovladamo Trapistima. Među- tim, grešku smo napravili što odmah nismo ovladali mostom na Vrbasu. Naime, mi smo upadom u Trapiste iznenadili neprijatelja. Zatekli smo u starom manastiru pripremljen banket za doček Nove 1944. godine. Tu je stacionirala jedna neprijateljska jedinica avijatičara. U blizini je bio aerodrom Trn. Svi su oni pobjegli kada smo se pojavili u Trapistima.

168»

Mostom nismo ovladali prve noći zbog toga što su stigli neprijateljski tenkovi. Nastala je borba za most. Mi smo

pokušavali da pomoću boca sa benzinom spriječimo prodor tenkova da prijeđu na drugu stranu Vrbasa gdje smo se mi

nalazili. Čak su u jednom trenutku tenkovi prešli i opkolili novi manastir. Pošto smo imali boce sa benzinom, uspjeli smo da odbijemo tenkove na drugu stranu Vrbasa. Tu smo našli i dosta

buradi sa benzinom. Neko je do- šao na ideju da iskoristimo ovu burad u borbi sa tenkovima. Naime, odlučili smo da probušimo bure sa benzinom i da ga zapaljenog gurnemu prema tenku kada bude nailazio na most. Izgleda da su tenkisti ocijenili našu namjeru, pa više nisu pokušavali prodirati preko mosta, već su s-e zadržali u njegovoj blizini. Tu su bila izgrađena mitraljeska gnijezda, te je nastalo prepucavanje između njih i nas. Mi nismo mogli preko mosta, a neprijatelj se nije dalje kretao. Gađali smo iz zgrada Trapista. Imali smo i protivtenkovsku pušku kojom smo gađali tenkove, ali nije bilo uspjeha.

Tu noć smo upali u kuću upravnika Pivare. Prije nas je tu bio kurir i obavjestio me da pođem gore. Pošli smo Ranko Šipka i ja. Zatekli smo u kući upravnika i još neke goste. Čekali su novu godinu. Predstavio sam mu se. Vio se grdno uplašio. Tu ću naći i jednu Prijedorčanku, poznanicu, i njenog muža koji je držao kantinu, a čiji je brat bio ustaša. Međutim, nismo ga dirali.

Upravnik nam je pokazao neke ustaške novine u kojima Je bila raspisana potjernica za nekim komunistima, među kojima se pominjalo ime Ranka Šipke, moje i još nekih drugova. Nazivali su nas judama, srbo-komunistima i sl. Smijali smo se kada smo ovo pročitali. Ovdje smo veoma dobro počašćeni. Jeli smo prave kolače, što u toku rata nismo imali prilike.

Drugi dan borbe prošao je u pripremama i razmišljanju o tome kako da ovladamo i pređemo preko mosta u Trapi- stima. Odlučili smo da probijemo zidove štala koje su se nalazile blizu mosta i da probamo izaći. Na most su krenuli borci našeg bataljona sa štabom bataljona i komandantom brigade Rankom. Ne znam šta nam je bilo da svi krenemo. Pošli smo preko mosta i znam da nas je neprijatelj žestokom vatrom prikovao tu na mostu. Teško smo se izvukli. Sa protivtenkovskom puškom stajali smo Ranko, ja i još dva borca iza jedne trafo-stanice. Očekivali smo da tenkovi naiđu. Imali smo i boce sa benzinom i dovoljno bombi. Međutim, tenkovi se nisu pojavljivali, a mi se nismo mogli povući. Pucalo je sa svih strana. Samo dva metra

169»

dijelilo nas je od štale, odakle su naši borci sa prozora pucali i dozivali nas. Zatim su ćuskijama probili zid, pa smo Ranko i ja sa dvojicom boraca utrčali u štale. Među- tim, trojici boraca uspjelo je da pređu most i za njih smo mislili da su poginuli. Oni su po prelasku mosta na brzinu krenuli nizvodno i tek kasnije uspjeli da dođu u sastav bataljona.

Treći dan izjutra dogovorili smo se da više novog manastira napravimo splav i prebacimo bataljon da drugu stranu Vrbasa. Ostalo je da se splav pripremi u toku dana i da se naredne noći pokuša preći rijeka. Toga dana poslije podne, iz jednog hladnjaka osmatrao sam durbinom cestu Banja Luka — Klašnjice — Banja Luka — Trn. Odjednom sam primjetio kolonu vozila. Obavjestio sam o tome komandanta brigade Ranka. Zbog toga su obustavljene pripreme za preba- pivanje bataljona na drugu stranu Vrbasa. Počeli smo da se organizujemo da bismo odbili neprijateljske snage koje su se kretale cestom Banja Luka — Klašnjice, u slučaju da krenu prema nama.

U međuvremenu ušao sam u novi samostan. Zatekao sam neke naše borce gdje po odajama hodaju. Tu su ranije bili neprijateljski oficiri i nalazilo se dosta robe. Borci su uglavnom tražili pribore za brijanje. Tu sam naišao i na onu zabranu za prolaz partizana koju su svećenici izmo- lili kod Ranka. Upao sam sa jednim borcem unutra. Našli smo jednog neprijateljskog vojnika i šifranta, pa smo se dosjetili da se tu nalazila tajna radio-stanica. Tek tada smo shvatili zašto nas je avijacija često precizno bombardovala.

Potom je nastala pretraga po prostorijama. Padao je već mrak. Odavde smo posmatrali farove neprijateljske motori- zacije koja se kretala od Klašnjica. Počela je da pristiže pomoć neprijatelju u opkoljenoj Banjoj Luci.

Našli smo u manastiru magacin sa odjećom, oružjem i municijom. Bilo je dosta i veša, što je upravo nama bilo neophodno. Na brzinu smo to iznosili. Iznijeli smo i dosta brašna i šećera, što će nam kasnije veoma dobro doći.

Povukli smo se i dobili naređenje da idemo u Vrbanju. Čitava brigada je došla u Vrbanju da napada sa tog pravca. Ujutro rano našao sam se sa komesarom brigade Nikom Ju- rinčićem. Otišao sam u njegovu kuću i vidio se sa njegovim ocem. Ovaj dio Banje Luke od Vrbanje bio je oslobođen i nalazio se u rukama naših boraca.

Drugog januara 1944. noću bili smo u Vrbanji. Tu smo dobili naređenje da hitno evakuišemo ranjenike prema Ko-

170»

tor-Varošu. U to vrijeme naš bataljon bio je na začelju brigade, ia smo sada prilikom izvlačenja od Banje Luke bili na čelu brigade.

Saopšteno nam je da se krećemo ubrzanim maršem jer prema nekim obavještenjima, jače neprijateljske snage idu i od Teslića. Potrebno je da se čim prije povežemo sa Te- šanjsko-teslićkim odredom, da bataljon zauzme položaj na Sojilima na Borju. Samo preko nas mrtvih, takvo je bilo naređenje štaba divizije, mogu preći neprijateljske jedinice.

Trećeg januara 1944. povukli smo se iz Banje Luke. Naš 1. bataljon je sprovodio ranjenike pravcem Debeljaci — Li- povac — Kotor Varoš. Stigli smo u Kotor Varoš oko 17 sati.

Odmah smo produžili u Borja. Kada smo došli u Ma- slovare već je bio mrak.

Odlučili smo se da tu prenoćimo i da u toku noći iza- đemo na brdo Klupe. Naša 3. četa krenula je niže Solila prema Bebama, a jedna je otišla da zauzme vis koji domi- nira Solilima. Tu su raspoređene naše dvije čete. Prilazi na ovome pravcu bili su teški, jer su putevi bili onespo- sobljeni.

Šiljak i ja smo krenuli naprijed računajući da će naići Teslićko-tešanjski odred. Na jednoj okuci posmatrali smo dolje prema Klupama. Primjetili smo da se Te- stićko-tešanjski odred povlači cestom prema nama.

U tome momentu neko je zavikao — Nijemci. Mi smo se okrenuli desno i ugledali da prema nama jure Nijemci na skijama. Bilo ih je trojica. Kod Šiljka je, vjerovatno uslijed jake hladnoće, otkazala strojnica. Ipak smo uspjeli da likvidiramo ovu trojicu njemačkih skijaša. Iznenadili smo se odakle oni ovdje, pa smo zaključili da je neka alpin- ska jedinica u pokretu prema ovom sektoru.

Oko devet sati došlo je do borbe. Opkolili smo jednu neprijateljsku jedinicu nadajući se da ćemo je brzo likvidirati. Ali neprijatelj je dovukao artiljeriju i minoba- cače pa je počela užasna kanonada i u isto vrijeme juriš neprijateljskih vojnika sa brda. Naše tri čete brzo su se, tako da kažem, rasule na ovom frontu. Bilo je dosta ranjenih i poginulih. I ja sam ranjen u ruku kroz dlan i jedva sam izvukao glavu. Kurir Rajko Vlaisević - Crni zavukao me je u jedan grm, a uskoro je na nekoliko metara od mene prošla neprijateljska jedinica. Tu je poginuo komesar čete Mirko Stanić, rodom iz Mrakodola, sa područja Balja kod Bos. Kostajnice. (Poslije rata ovdje je podignut spomenik borcima na Solilima gdje je poginuo i komesar Mirko.)

171»

Kada je neprijateljska patrola prošla izvukao me je Vlaisević. Poslije sam otišao u Maslovare, pa u bolnicu u Borce. Prilikom izvlačenja iz ove borbe susreo sam komandanta bataljona Šiljka na ivici jedne šume prema Borju i Solilima. Pištaljkom je davao znak da se borci sakupe. Kada se bataljon sakupio, ustanovili smo da nam nedostaje jedan kompletan vod. Pretpostavljali smo da nije izginuo, već da se negdje odvojio. Poslije ćemo doznati da se spojio sa Teslićko-tešanjskim odredom i kasnije došao u sastav našeg bataljona. U ovoj borbi imali smo 6 mrtvih i 7 ranjenih boraca.

Iz sela Boraka krenuli smo prema Šipragama. Znam da smo izbili u Petrovo polje. Bataljon je trebalo da bude za- štitnica naše Centralne bolnice, koja se evakuisala. Tre- balo je da 3. i 4. četa nose ranjenike, a 1. i 2. da sprečavaju nastupanje neprijatelja. Tu je bila odlučujuća bitka za spasavanje ranjenika. Poslije ove borbe, oko 15 sati krenuli smo u Korićane.

Šta se desilo? Neprijatelj je ovdje izbio od Teslića jednim dijelom snaga, a drugim preko Borja na tzv. Kruševo brdo. Kasnije će još jednom kolonom da izbije preko Vla- šića. Neprijatelj je bio obavješten da se nalazimo ovdje, da se povlačimo i izvlačimo ranjenike. Zato je krenuo sa tri pravca da pređe teren Korićana, izbije u Vitovlje i na taj način razbije naše snage na ovom sektoru.

Tako je neprijatelj napao 5. brigadu čiji je 1. bataljon imao zadatak da štiti ranjenike. Uspjeli smo da izvučemo ranjenike i da ih hitno prebacimo preko r. Vrbasa, a zatim su otpremljeni u Bosansku krajinu.

Tu je došlo do oštre borbe našeg 2. i 3. bataljona, pa je 2. bataljon bio odsječen od ostalih jedinica brigade. Imao je prilično mrtvih i ranjenih, a čini mi se da mu se jedna četa izdvojila i nije mogla doći u sastav bataljona, već je produžila za Kozaru i poslije izvjesnog vremena vratila se u sastav bataljona.*

* O ovim borbama izvještavao je štab 11. krajiške NOU divizije: „8. januara 1944 — Snage V KNOU brigpde nalazile su se na liniji

Dukati — Vitovlje — Ponir. Na lin i I Ugra borba sa neprijateljem koji je nadirao sa mnogo kolona (oko 25 satnija). Naš I bataljon primio je borbu sa neprijateljem koji je nastupao sa Meline. II bataljon ove brigade pustio je neprijatelja da se spusti na Ugar- ski most i izvršio je juriš na neprijatelja. U tom momentu jedan bataljon proleterske brigade, koji je bio na desnom krilu, i jedna četa III bataljona ove brigade, koja se nalazila na lijevom krilu, povukli su se pred neprijateljskom kolonom bez borbe, tako da je

172»

Ovdje smo našli i 12. krajišku i sada su tu bile zajedno jedinice 12. i naše 5. krajiške brigade. Neprijatelju je pošlo za rukom da nas potisne i nabaci na Turbe poviše Travnika.

Diskutovali smo o tome šta da radimo i kojim pravcem da krenemo. Bilo je predloga da idemo preko Vrbasa u Plje- vu, a neki su insistirali da idemo i u istočnu Bosnu. Oko 12 sati povela se ogorčena borba na Karauli između neprijatelja i snaga naših 5. i 12. brigade.

Oko 14 sati izvukli smo se iz borbe i krenuli prema selu koje se nalazilo na cesti Travnik — Vakuf. Bio je 9. januar kada smo stigli u Gornje Oborke, pa smo već bili bliže Vakufu.

ovaj bataljon došao u kliješta neprijateljska između dvije kolone.

Zahval jujući tome što je već bila noć, borci ovog bataljona uspjeli su se povući, ali se otcjepila jedna četa od 56 boraca, koja se po- vukla u pravcu Jajca. Ovaj dio snaga je takođe bio otsječen od glavnine snaga. Poginuo je

jedan drug, dok je 8 drugova nestalo u borbi. Jedinice XII KNOU brigade vodile su borbu sa neprijateljskom kolonom koja je nadirala preko Večića u pravcu s. Živinice. Ja - čina ove kolone bila je 800—1000 vojnika. Naši su postavili zasjedu kod s. Ježica i borba je vođena oko 2 sata. Neprijatelj je

imao 52 mrtva i veći broj ranjenih vojnika i oficira. Na tom dijelu sektora neprijatelj je bio malo zadržan, ali uslijed nastupanja neprijatelja, u tri

kolone koje su nadirale preko Orahova i Golog Brda, sa ciljem ugrožavanja našeg desnog boka i otsjecanja otstupnice preko r. Ugra, naši su se morali hitno

da povuku, kako bi se što prije prebacili preko Ugra u sastav ostalih snaga ove divizije, koje su se nalazile pa liniji Vitovlje — Koričani. Jedan dio

snaga ove brigade uspio se blagovremeno prebaciti preko mosta na Ugru, dok je drugi dio snaga (III bataljon) bio iscrpljen vodeći cijeli dan borbu sa neprijateljem i zbog dugog puta nije se mogao na vrijeme prebaciti preko

Ugra, jer je neprijatelj već bio zaposjeo most na Ugru i tako je bio otsječen od glavnine. Borci ovog bataljona u svom povlačenju od Skender

Vakufa ka Ugru ubili su 5 Nijemaca i ranili 7. Pri zauzimanju mostobrana na rijeci Ugru, neprijatelj je ugrozio zadnje dijelove snaga XII KNOU brigade,

koji su se već prebacili preko mosta i tom prilikom poginula su dva druga i dva ranjena. Pošto JS .jedna jača neprijateljska koloma stalno

nastupala za našim jedinicama, prateći našu snagu u samu stopu, kojoj se nije moglo dati jačeg otpora, jer je neprijatelj bio kud i kamo nadmoćniji,

bila nam je namjera da se bacimo neprijatelju za leđa preko s. Vitovlje i tako da se spojimo sa snagama V KNOU brigade. Pri pokretu iz s. Kupre- šani

za s. Vitovlje, dočekala nas je jedna neprijateljska kolona, koja je nastupala za našom div. bolnicom. I bataljon ove brigade primio je borbu.

Borba je bila žestoka i trajala je 1 sat, tj. sve dok je naša divizijska bolnica prošla u određenom pravcu za Jajce. U svoj borbi neprijatelj je imao 35 mrtvih i nepoznat broj ranjenih. III bataljon ove brigade u sukobu sa jednom neprijateljskom kolonom kod Ugra imao je 12 mrtvih i 10 ranjenih

drugova. Izgubljen je jedan teški i dva puškomitraljeza, na osnovu pretrpjelih gubitaka. Ne-

prijatelj je imao 7 mrtvih i toliko ranjenih.

173»

Održano je nabrzinu kraće savjetovanje i odlučeno da se, dok se još neprijatelj nije koncentrisao, opet prebacimo u centrlnu Bosnu. Tu noć 9/10. januara 1944. izvršen je proboj na pravcu Božičkovca. Proboj je po odluci Vrhovnog štaba zatvarala pravac prema Jajcu, iako će neprijatelj kasnije prodrijeti u Jajce, ali se neće dugo zadržati.

Krenuli smo preko Ponira — Vitovlja — Dukata i do- šli u Korićane. Odavde smo 11. januara otišli u Petrovo polje. Tu je stigla i ambulanta 13. proleterske iz Hrvatske. Tu ćemo se susresti sa komandantom ove proslavljene brigade Milanom Žeželjom.

9 januara 1944 — Jedan dio snaga V KNOU brigade nalazio se je u

Hamandžićima i Komorovima, dok sa drugim dijelom snaga nije bilo veze (II i IV bataljon).

Jedinice XII KNOU brigade prebacile su se preko komunikacije Travnik — Jajc e uslijed nadiranja neprijateljskih kolona od Gosgilja i pl. Vlašić.

10 januara 1944 — Snage I i III bataljona V KNOU brigade, sa štabom brigade, izvršile su prodor neprijateljskog obruča u zajednici sa snagama XII KNOU brigade preko Gostilja i izbile na liniju Koričani — Dedići. Prilikom vršenja proboja imali smo 3 mrtva druga.

Jedinice XIV NOU brigade bile su na prostoriji Kovačevići — Palivuk — Jankovići.

11 januara 1944 — Jedinice V KNOU brigade kontrolisale su sektor na liniji Petrovo Polje — Koričani —1 Imljani.

XII KNOU brigada nalazila se je na prostoriji s. G. Koričani.

12 januara 1944 — I i II bataljon V KNOU brigade nalazili su se na liniji Mirkovići — Kruševo Brdo, dok je III bataljon (bio) u Šipragama.

Snage XII KNOU brigade na odmaranju u Koričanima, Vlatko- vićima i Stopanima.

XIV NOU brigada vrši pokrete na prostoriju Maslovare — Borci, sa zadatkom zatvaranja tog pravca od Kotor Varoši.

13 januara 1944 — Snage V KNOU brigade nalazile su se na liniji Garići — Kruševo Brdo — Mirkovići.

XII KNOU brigada na prostoriji Koričani — Vlatkovići — Stopani. XIV NOU brigada kontroliše sektor Uzlomac — Garići — Žižići.

14 januara 1944 — Jedinice V KNOU brigade izvršile su pokret na liniju Očauš — Garići — Bebe — Klupe — Soline.

II bataljon XII KNOU brigade imao je sukob sa četnicima na Borcima. Ubijeno je i ranjeno 10 četnika, među kojima se nalazio komandir čet. čete Kutić Thorđe."

(Izvod iz izvještaja štaba divizije od 15. januara 1944. godine).

174»

Tih dana iznenadićemo jednu neprijateljsku kolonu. U borbi sa Nijemcima ubijeno je i zarobljeno oko 350 vojnika. U ovom napadu učestvovali su dijelovi 1. proleterske, 13. proleterske i naše 5. krajiške brigade.

Izbili smo u Šiprage 12. januara. Tada je naš 1. bataljon određen kao zašitta štaba divizije. Neprijatelj je u toku ovih ofanzivnih operacija, u sklopu tzv. šeste ofanzive, uspio da zauzme Prnjavor i Kotor Varoš. Zadržaće se tu kraće vrijeme, jer će naše snage opet osloboditi Kotor Varoš i Prnjavor.

Ponovo smo ovladali terenom centralne Bosne, povratili gradove koje je neprijatelj tokom ofanzive bio zauzeo. Sigli smo u selo Gariće. Naš 1. bataljon relativno je dobro prošao u ofanzivi. Učestvovao je u niz ozbiljnih sukoba sa neprijateljem i uspješno ih okončao. Bataljon je dobio pohvalu od štaba brigade za uspješno vođenje borbi u toku ofanzive.

Imali smo odmor u s. Garićima nekoliko dana. Odavde smo krenuli u pravcu Čečave Tada smo već uspostavili te- lefonsku liniju sa Kotor-Varošom i Maslovarama.

Dvadeset drugog januara 1944. održano je u štabu divizije savjetovanje komandanata i komesara bataljona iz svih brigada. Tih dana imali smo komemorativne konferencije povodom godišnjice smrti Lenjinove. Držao sam referat povodom toga, a ekipa divizije dala je priredbu. Napali su nas četnici, ali smo ih odbili.

Dvadeset petog januara krenuli smo prema Tesliću gdje ćemo se zadržati tokom januara. Kod Cerovice smo imali sukob sa četnicima. Bilo je govora da se napadne Teslić, ali uslijed nesigurnih obavještenja o neprijatelju odustalo sg od toga. Glavni zadatak našeg bataljona na ovom sektoru bio ,]e da prikupljamo obavještenja o neprijatelju.

Na sektoru između Doboja i Tešnja imali smo jednu veoma zamašnu ekonomsku akciju 1. februara 1944. Bila je to akcija na Sivšu. To je područje oko Plehana. Išli smo u Sivšu i Omanjsku. Ja sam išao sam sa dvije čete na Omanj- sku. Imali smo zasjedu na Pižicama. Rekvirirali smo žito i druge prehrambene artikle. Sve smo to otpremili prema Jajcu za naše bolnice i Vrhovni štab.

U februaru 1944. bili smo u Pojezni. Počela je epidemija gripa. U januaru i početkom februara imali smo nešto živlû akšvnost četnika, izvjestglj broj ljudi je dezerti- rao, pa se skrivalo kod kuća. Brzo smo ih pronašli.

Na prostoru Pojezne provešćemo desetak dana. Opet smo rekzirioali hranu > pojednnim keprijateljski raepslože-

175»

nim domaćinstvima. Od 0. do 12. februara, eiidemija gripa je jenjavala. Bila su samo tri slučaja koja smo uputili u brigadnu

ambulantu, a ostali su preboljeli u jedinicama. Još smo bili prema žel>ezničkoj pruzi. Pog.remeô smo se sukobljavali sa četnicima,

ali ozbiljnijih akcija nije bilo. Najozbiljnija akcija u to vrijeme bio je napad na Foču i

Malu Sočanicu. Tu smo iznenadili domaću miliciju, uhvatili dvojicu neprijateljskih vojnika i zaplijenili nešto oružja i municije. Bitno nam je bilo da se razbije ovo uporište.

Za komandanta naše divizije postavljen je u januaru 1944. Miloš Šiljegović, a za komesara Blažo Đuričić.

Brigada je uskoro krenula prema Prnjavoru. Odmarali smo se kod Glogovca. Dvadeset petog februara 1944. održana je smotra jedinica 5. i 14. brigade.Naveče je bila priredba. Učestvovao je i naš hor koji sam pripremao. Nalazimo se u Prnjavoru, Konjuhovcima i okolini Prnjavora. Išli smo i u Lišnju i uglavnom smo se u martu kretali oko Prnja- vora. Većih akcija nije bilo.

U martu smo pošli prema Martincu i tamo se sukobili sa četnicima. Tu smo imali jednu veoma uspješnu akciju. Štab divizije imao je obavještenja da su se četnici koncentrisali poviše Klašnjica i da drže uzvišenja na tom pravcu — Crni Vrh, Tutnjevac i dalje prema Župi. Bili su to četnici istaknutog komandanta Bundala, tzv. crno- vrška brigada i Drenovićevi četnici.

Noću 5/6. marta 1944. krenuli smo iz Prnjavora. Cilj nam je bio da iznenadimo četnike. Naš 1. bataljon dobio je zadatak da se provuče preko Martinca i Tutnjevca i zauzme položaj dolje u ravnici na cesti Prnjavor — Klašnjice ispod Milasovaca kod mosta, kako bi se četnicima presjekla odstupnica prema Klašnjicama. Ujutro 6. marta naši bataljoni počeli su da sa čela napadaju četnike. Ovi su pru- žali otpor, ali su bili prisiljeni da se povuku, i to prema mjestu gdje se nalazio naš 1. bataljon. Bio je već dan kada su četnici, u povlačenju, počeli da nadiru prema nama. Na- šli su se u okruženju i počela je žestoka borba. Ni našem bataljonu nije bilo lako, jer smo frontalno vodili borbu, a prijetila je opasnost da nas neprijatelj napadne od Kla- šnjica, odakle su već krenule neprijateljske snage na ka- mionima. Međutim, srušili smo jedan most na ovom pravcu, pa su nam leđa bila bezbjednija.

Pošto nisu mogli prema Klašnjicama četnici su bili prisiljeni da se povlače prema Vrbasu. Oni koji su znali da plivaju skakali su i plivali, iako je bio mart kada je voda hladna i duboka. Bacali su oružje samo da bi spasili

176»

glave. Izbili su u sela na drugoj strani gdje ih je narod ismijavao. Pričalo se da je tu ioginuo i četnički komandant brigade, mislim da se prezivao Bojanić ili slično. „Vojvoda" Rade Radić uspio je da umakne prema Crnom vrhu.

Naša brigada će poslije ove akcije boraviti u Župi od Milosavaca i dalje prema Srpcu. Naš bataljon je raspo- ređek u Stari Martinac, a štab brigade bio je u Kričkov- cima.

Na ovom sektoru u dva maha nas je iznenadila avijacija koJa je ispod Starog Martinca bombardovala štab brigade. Poginuo je jedan kurir, a propala je i brigadna arhiva. Iz- gleda da je neprijatelj na ovom sektoru imao svoju obavje- štajnu službu i da je neko od špijuna javljao neprijatelju o našem prisustvu. Mi smo ovdje i ranije boravili, pa se obično znalo gdje je koji štab smješten. Znalo se i gdje koja četa da logoruje.

Štab našeg bataljona bio je u Starom Martincu. Vla- snik kuće, inž. Rakić, pobjegao je negdje u Srbiju, izgleda u Beograd, a kod kuće su ostale majka Ruža, žena Mara i dvoje djece. Žena mu je, čini mi se, bila učiteljica. Stara majka Ruža veoma dobro je kuhala. I kada smo dolazili na ovaj teren obično smo sa štabom bataljona bili u ovoj kući. Ovdje naši kuvari nisu morali da se brinu o ishrani.

Budući da je štab brigade već bio izložen neprijateljskoj avijaciji, naredio je da svi napustimo ova već poznata mjesta. Napustili smo kuću Rakića i prešli u jednu neu- glednu kuću. Stara Ruža Rakić opet nam je često po kuririma slala hrane.

Bio je 20. mart 1944. Ujutro je počela da pada kiša. Rakićka nam je poručila da je spremila odlične šnenokle. Krenuli smo Šiljak i ja sa ostalim članovima štaba bataljona. Mislim da je

pošla i Nevenka Milanović - Zgonja- nin, bolničarka. Pošli smo na čast kod stare Ruže Rakić. Kišica je još sipila. Kada smo malo

odsjedeli i ugo- stili se, stara Ruža mi je predložila da malo prilegnem. Kuća je imala dosta prostorija. Otišao sam u jednu

sobu gdje je bilo knjiga. Sačuvana su mnoga djela i izdanja „Srp- ske književne zadruge", stručna literatura. Šiljak je imao posebnu sobu. Ovog puta nisam se raspremao, nego sam samo skinuo bluzu i

sa opasačem i pištoljem stavio preko stolice. Šiljak je zaspao, a ja sam čitao i nije mi se spavalo.

Odjednom sam začuo glas kurira Rajka Vlaisevića Crnog koji je rekao: „Evo aviona. Lete pravo na kuću". Nisam stigao ništa da uzmem, već sam onako 5os istrčao iz kuće. Avion je na kuću bacio smotak bombi. Bacio sam se pod neki magacin. Tu se sklonio i Šiljak. Bomba je udarila pravo

12 Kozara VI 177

u trijem. Tu nam je ioginula jedna drugarica, bolničarka koja je pošla da nas traži.

Nastala je vrlo teška situacija. Tri neprijateljska aviona su se smjenjivala i nadlijetala nas. Od bombi je raz- rušena kuća sa ostalim stajama. Stara Ruža je uspjela sa djecom da izbjegne.

Neprijatelj je bacio bombu na štalu sa koje se obrušio krov. Našao sam se tu u neposrednoj blizini. Nisam više mogao da izdržim ovdje, a trebalo je ili skakati u jamu gdje se nalazilo đubre i osoka ili nekud se sklanjati. Šiljak mi je dobacio da nećemo živi ostati od boraca kada čuju da smo bili u osoki. Rekao mi je da će ostati na tome mjestu, a ja nisam mogao da izdržim, već sam se bacio preko jedne ograde. Tu na poljani primjetio sam malog Rakićevog sina koji se jako uplašio ne znajući kuda da bježi. Sa njime ]e bio i miljenik dječakov — jedan pas. Kasnije su borci pri- čali kako su posmatrali da je neprijateljski avijatičar nekoliko puta nadlijetao iznad ovoga dječaka i njegovog psa i tukao iz mitraljeza, ali ih nije pogodio. Kada sam trčao prema šumi zgrabio sam maloga i povukao dolje u šumu. Majka je kasnije mnogo zahvaljivala što smo spasili djete.

Kada su avioni otišli stigao je i Šiljak. Kuća u kojoj smo se zatekli bila je prilično oštećena. Samo dvije prostorije nisu bile porušene. U špajzu se sakrila stara majka koja je bila teška oko 90 kilograma i nije mogla niti uspjela da pobjegne.

Nismo znali kako da o tome obavjestimo štab brigade jer je postojalo naređenje da se ova kuća napusti. Poslije smo jednom drugom prilikom ispričali šta nam se desilo. Krajem marta dobili

smo nov zadatak. Bili smo u za- štiti divizijske bolnice koja se nalazila u Maslovarama. Najme, neprijatelj je u to vrijeme

primjenjivao novu tak- tiku. Počeo je da iz Banje Luke izlazi sa trupovima i da vrši prepade, zatim da bombarduje, djeluje preko

špiju- naže i sl.

Stigli smo u Maslovare 26. marta 1944. Otišli smo zatim u Šiprage i rasporedili se oko divizijske bolnice. Prva četa bila je

oko bolnice, 2. u Krlama, a 3. u Stopama. Tako smo obezbjeđivali bolnicu od eventualnog napada nje- mačkih trupova. I četnici su se

služili istom taktikom. Iako smo bili na zadatku, ipak smo se odmarali. Sređi- vali smo jedinice i politički radili sa borcima. Tu

sam uvježbavao hor i horsku recitaciju „Poruka tiraninu" koju sam sam sastavio. Imali smo i pjevački i recitativni hor. Naš 2. bataljon

je na priredbama bio vrlo zapažen, a i 5. krajiška brigada.

178»

Kretao sam se na relaciji Šiprage — Maslovare — Ko- tor Varoš. Spremali smo skloništa za ranjenike. Pripre- mali smo i rezervne hrane i smještali ih u sloništa, ra- čunajući da ih, ako dođe do neprijateljske ofanzive, ovdje možemo skloniti.

Čitav april 1944. bili smo na ovom terenu, a odlazili smo i prema Petrovom polju. Iz dnevnika koji sam tada vodio vidi se da smo 16. aprila bili u Šipragama. Toga dana je kod nas došao komandant brigade Ranko Šipka, zatim je neprijatelj upao u Kotor Varoš 20. aprila 1944.

Naš 1. bataljon je od 23. do 29. aprila imao dva neuspjela napada na Kotor Varoš. Nikako ga nismo mogli zauzeti. Sada je došlo do promjene položaja, pa smo tu u okolini Kotor-Varoša organizovali nekoliko tzv. ekonomskih akcija — izvlačili smo hranu da ne bi dospjela neprijatelju u ruke. Neprijatelj je počeo da na ovome sektoru stvara po- sebne formacije, da po selima formira miliciju.

Od 3. aprila pa negdje do 7. maja 1944. pokušali smo dva puta da oslobodilo Kotor-Varoš, ali nismo uspjeli. Napa- dala su dva bataljona — 1. naše Pete i 4. bataljon 12. kra- jiške brigade. Pošto nismo uspjeli da zauzmemo Kotor-Va- roš povukli smo se u Vrbanjce. Prošli smo sada na drugi kraj, preko Borja prema Buletiću, odnosno Tesliću.

Na ovom sektoru proveli smo sredinu maja 1944. Pripre- mali smo se da rastjeramo četnike oko Teslića jer su se po- čeli ovdje koncentrisati.

Petnaestog maja, u našoj 2. četi vježbali smo horsku recit&ciju „Svijetli grobovi".

Sedamnaestog maja poslije podne, naša 2. i 3. četa krenule su na tzv. teslićku četničku brigadu. Iznenadili smo ih i rastjerali. Poslije podne smo održali političku kon- ferenciju sa narodom. Došlo je dosta naroda iz Klupa i okoline.

Odatle smo otišli u pravcu Čečave, a zatim ka Stana- rima. I u posljednjoj nedjelji maja došlo je do žestoke borbe sa neprijateljskom bojnom koja je krenula iz Teslića i Doboja preko Križa u pravcu Kulaša. Prvo je sa njima vodio borbu 3. bataljon, a onda i 1. bataljon. Borba je bila veoma žestoka, ali i uspješna.

Dvadeset šestog maja 1944. išli smo u akciju na voz na pruzi između Doboja i Dervente. Uništili smo jedan voz i zarobili 7 vojnika. Pretpostavljalo se da će ovim pravcem naići voz sa nekom jedinicom, ali su naša obavještenja bila nepotpuna, pa smo, umjesto voza sa vojnicima, napali teretni voz. Tu smo zaplijenili dosta duvana.

12 * 179

Još jednom smo u junu napadali voz. To je bila vrlo uspjela akcija. Sa nama je išao i 2. bataljon. Imali smo dva ranjena borca. Zaplijenili smo dosta vojničke uniforme. Čim smo se povukli naš 1. bataljon poskidao je stara odijela i obukao nova.

U ove akcije smo išli uglavnom zbog municije. U junu 1944. još jednom je neprijatelj napao naše snage.

Krenuo je iz Teslića 8. i 9. juna 1944. Kretao se preko Ukrinice. Došlo je do oštrog sukoba. Razbili smo jednu domobransku formaciju i dokopali se municije ne samo za lako naoružanje, već i za minobacače i artiljeriju. Zapli- jenili smo i neke topove.

Tih dana u dnevnik sam zapisao i ovo: Kulaši sa Ran- kom i Mašom u Prnjavoru. U toku noći Englezi nam pado- branima bacali pomoć. Plodna nedjelja. Dobili pomoć od saveznika. Razbili neprijateljsku ofanzivu na Prnjavor. Neprijatelj je krenuo ne samo preko Ukrinaca, nego i cestom od Dervente gdje ga je razbio naš 2. bataljon 5. kraji- ške brigade.

Devetog juna 1944. dobio sam obavjest da sam postavljen za komesara 11. krajiške brigade i da treba da krenem na Kozaru. Uzeo sam za kurira Svetu Marjanovića. Sa njime sam preko Kulaša i Prnjavora krenuo u Župu, gdje sam nai- šao na neke naše veze, osmatrao teren nrema Vrbasu i Li- jevču polju i tamo uspostavio vezu sa borcima iz Kozare, a zatim u toku noći prešao Lijevče polje i stigao na Ko- zaru u Gornje Podgradce 18. juna 1944.

U 1. bataljonu 5. krajiške brigade proveo sač veoma burnu ratnu godinu od 16. juna 1943. do 9. juna 1944. u centralnoj Bosni.

Joco MARJANOVITh

180»

KRENULI SMO IZ BOSNE ZA SRBIJU U JBETO 1944. GODINE

Drugom polovinom jula 1944. uslijedilo je naređenje vrhovnog štaba NOV za prodor naših snaga u Srbiju. Baš u to vrijeme izveden je napad na Teslić, a neposredno iza toga stiglo je naređenje za pokret u istočnu Bosnu i Srbiju. Brigada je prethodno smjestila ranjenike u bolnice u Kra- jini i krenula na PJ T. U prvom pokušaju da pređemo Bosnu nismo uspjeli. Trebalo je da pređemo Bosnu između Topčić polja i Begovog Hana, ali nismo uspjeli. Bosna je bila jako nadošla, a neprijateljske snage, osjetivši naš pokret, kon- centrisale su se na određenim pravcima.

Bilo je to posljednjih dana jula 1944. Prije nas ovim pravcem prošla je 6. lička divizija. U pokretu smo naišli na ranjenike ličke divizije. Sa njima je bio i jedan bataljon 3. ličke brigade. Naša brigada pokušala je prodor, ali nije uspjela. Povratila se sa ranjenicima ličkih jedinica i njihovim bataljonom. U ovom pokušaju brigada je imala dosta poginulih, ranjenih i nestalih. Poginuo je i komandant brigade Rade Kondić na Maknjači. Jurišao je sa borcima svoje brigade na vis zvani Jelike.

Na mjesto komandanta brigade došao je Lazo Radaković jedan od rukovodilaca ličke divizije. On se nalazio sa ličkim bataljonom koji nije uspio da ode sa brigadom. Mirko Šišak bio je zamjenik komandanta brigade, a Lazo je ostao kraće vrijeme kod nas.

Brigada je morala nastaviti put, ali sada drugim pravcem. Znam da smo se nabrzinu pripremili. Htjeli smo da po- vedemo i lakše ranjenike. Međutim, kada smo naišli sa kolonom ranjenika, to je primjetio komandant brigade i htio ih je povratiti. Nismo se složili i pružili smo otpor. Poslije toga prenošene su priče o tome kako u 5. brigadi ne može biti niko drugi komandant nego Kozarčanin.

U drugom pokušaju prešli smo Bosnu pravcem Buletić — Pribinić — Čečava — Kulaši — Pojezna — Crnča. Prešli smo željezničku prugu i cestu Doboj — Derventa,

181»

a zatim rijeku Bosnu na sektoru Kožuhe — Koprivna. Bio je početak avgusta 1944.

Prešli smo na područje koje je bilo ugroženo neprijateljskim snagama. Bilo je tu njemačkih snaga iz SS „Han- džar" divizije, zatim četničkih i ustaško-domobranskih jedinica. Bilo je teških i krvavih borbi. Čini mi se da su to bile zaista teške borbe, teže od mnogih do tada. Utoliko je bilo teže što nismo poznavali teren niti smo znali odakle sve neprijatelj može da nam dođe. Stalno smo bili u pokretu i tukli se sa neprijateljem. Žurili smo se prema Drini i Srbiji.

Vodili smo borbe oko Vlasenice, Srebrenice, kod Zvor- nika čak i poviše Tuzle. Na Drinu smo konačno stigli sredinom septembra 1944. od Matkovića — Snagova — Kamenice — Kostjerova. Prešli smo negdje poslije podne u Srbiju u Budišiću gdje smo se zadržali kraće vrijeme dok ne pre- đu ostale snage naše 11. divizije.

U toku pokreta kroz istočnu Bosnu popunjavali smo jedinice. Bilo je i dobrovoljnog stupanja, a neke smo i mobilisali. Imali smo jedan zanimljiv slučaj u jednom selu, mislim da se zvalo Murati, gdje nam je došao jedan mladić, dječak. Prosto smo se otimali oko njega. Majka je željela da ne ide, a on je pošao. Bio je još mali, pa ga je Drina poni- jela kada smo je prelazili.

Prilikom prelaska Drine, naša četa bila je u prethodnici. Određeni su plivači da priteknu u pomoć onim koji se počnu daviti. Naš prelaz pratio je i komesar brigade Mašo Ibrahimpašić.

Pošto je više bilo neplivača prijetila je opasnost da Drina, na mjestu gdje je dublja i brža, povuče kolonu boraca. Tu u koloni nalazio se i dječak iz Murata. Njega je, pošto je bio mali, podigla voda. Prišao sam mu. Bio je uplašen. Ipak je sve dobro prošlo. Ovaj mali stigao je kasnije i na sremski front. Nalazio se u četi Ratka Jajčanina. Intere- sovao sam se za njega. Ratko mi je rekao da mu je on najbolji mitraljezac u četi. Bio je neustrašiv borac. Preporučio sam mu da ga pošalje u štab bataljona (bio sam pomoćnik komesara bataljona) za kurira. Htio sam da ga izvučem iz svakodnevnih borbi. Međutim, mali se nije stigao javiti tih dana, a kada sam ga kasnije tražio rekli su mi da je poginuo. Na žalost, zaboravio sam kako se prezivao ovaj neustrašivi dječak.

Po prelasku Drine naša četa dobila je zadatak da izađe i zaposjedne jedno uzvišenje pored Drine. Ne znamo na što možemo da naiđemo, jer ne poznajemo teren. Sve je za nas novo, i teren i ljudi, a vremena za ispitivanje nije bilo.

182»

Jedinice su u pokretu. Znamo jedino da nam je rečeno da ćemo u selima Srbije naići na ljude koji su obučeni u odijela, slična vojničkim, sa kapama tzv. šajkačama i da vodimo računa o tome. Ne treba se prevariti u ocjeni, pa za- ključiti da je to vojska i da na njih pucamo. To je u stvari tradicionalna nošnja u Srbiji.

Izašli smo na vis kod jedne kuće. Tu smo našli jednog starijeg čovjeka i ženu. Oni su nas radosno dočekali. Obra- tio sam se starici riječima: „Baba, kuhaj, peci kruha, sada će da stigne još naših drugova". „Ja ću da režem duvan" — reče starac. Narezao nam je dosta duvana. To je bila posebna radost za pušače.

Najviše smo se obradovali kruhu, jer ga desetak-petnaest dana nismo vidjeli.

Krenuli smo dalje kroz Srbiju. Uz put smo razoružali neke ljotićevske jedinice, te još neke četničke snage. Ko- liko se sjećam, jedna od ozbiljnijih akcija bila je na Krup- nju. Bila je druga polovina septembra 1944.

Međutim, baš tih dana jače četničke snage nadirale su iz Srbije prema Drini. Težile su da se prebace u Bosnu. One su se povlačile pred našim jedinicama koje su nadirale od Valjeva. Ovim jedinicama komandovali su bivši jugoslovenski oficiri. Nastupali su u koloni. Mi smo bili znatno brojčano slabiji. Počela je žestoka borba. Bili smo potisnuti u rovove koji su se ovdje nalazili još iz prvog svjetskog rata. Nije bilo drugoga izlaza, nego u ove rovove ili u Drinu.

Imali smo tada brigadnu zastavu koju je nosio bataljon sa najboljim rezultatima u borbama protiv neprijatelja. Ova zastava nalazila se tih dana u našoj 3. četi 4. bataljona. Baš kada smo vodili borbu, zastava je bila razvijena i vi- jorila se među borcima. Miloš Pajković, koji me je poznavao povikao je: „Lembika, sklonite tu zastavu, jer će neprijatelj koncentrisati vatru u uništiti vas." Ipak smo se održali na ovim položajima. Odbili smo neprijatelja.

Borbe su bile teške, posebno na Krupnju. Jurišali smo po nekoliko puta. Čak smo se bili izmiješali sa neprijateljem. Teško smo se prepoznavali. Dovikivali smo se i tako uspostavljali vezu. Sjećam se kako mi se jednom javio Dušan Matijaš: „Ovdje Peta brigada". Nisam mu vjerovao, jer su i neprijateljski vojnici znali tako govoriti. Onda sam ga pitao šta je toga dana ručao. Tek tada smo povjerovali i sporazumjeli se.

U međuvremenu sam sa još nekim drugovima otišao na partijsko-politički kurs, gdje smo se zadržali izvjesno

183»

Peta kozarska prelazi reku Savu kod Obrenovca 21. oktobra 1944.

vrijeme. Vratio sam se u jedinicu i produžili put prema Beogradu. Pravac je bio prema Banovom brdu.

U borbama na Banovom brdu poginuo je komandir naše 3. čete Đuro Gajić. Teško se kretao. Bolovao je od astme. U pokretu je zaostajao, jer nije mogao da ide. Nas su ovdje tukli oni „žiškari" protivavionski mitraljezi i topovi. Tu je izginulo dosta naših boraca. Naišli su na nagazne mine.

Izbili smo na Banovo brdo. Neprijatelj je pružao že- stok otpor.

Poslije Banovog brda krenuli smo prema Avali. Naš bataljon je branio vrh Avale. Komandant naše 11. divizije Miloš Šiljegović naredio nam je da se sa Avale ne povla- čimo. Počele su žestoke borbe. Tukli smo se sa jednom jačom neprijateljskom formacijom koja je brojala nekoliko stotina vojnika. Bilo je to na sektoru Avala — željeznička stanica Ripanj — JButa strana.*

* Brigada je u ovim borbama postigla izvanredne rezultate:

,U brigada:

Posle neuspela dva napada na nepri jatel j sko uporište Obre- novac, brigada je produži la u pravcu Beograda l ikvid i ra juć i usput jaka nepri jatel jska uporišta Ža rkov o — Banovo brdo, zatim postav-

184»

U međuvremenu je oslobođen Beograd. Dvadesetog okgobra 1944. slomljen je otpor neprijatelja i konačno oslobođen glavni grad naše zemlje. Radosti nije bilo kraja. Zadržali smo se kratko vrijeme oko Avale gdje smo čistili teren od neprijateljskih vojnika.

Opet je uslijedio pokret. Išli smo pravcem JButa strana — Nenadovac — Meljak — Guncati. Tu smo imali kraći predah. Već drugi dan brigada je krenula dalje pravcem Vranić — Draževac — Jasenak — Obrenovac — Umka prema Savi. Trebalo je da se prebacimo preko Save u Srem.

U toku ovoga pokreta zarobljavali smo dosta neprijateljskih vojnika. Sjećam se da smo zarobili jednu njemačku bolnicu. Tu je bilo više oficira, uglavnom ljekara, i me-

ljanjem na Avalu i razbijanjem neprijateljskih snaga origada je pro- dužila

progonjenje istog neprijatelja u pravcu Ripanj — Ljuta strana — Guncattg.

U svim ovim borbama brigada ;je postigla sledeće rezultate:

Neprijatelj. gubici: 1255 mrtvih 953 zarobljena

Svega: 2208 izbačenih iz stroja. Naši gubici: 119 mrtvih 209 ranjenih

Svega : 328 izbačenih iz stroja. Ratni plen: 6 protivavionskih dalekometnih topova. 2 teška bacača, 2 protivtenkovska mitraljeza,

467 pušaka, 30 strojnica, 35 pištolja, 45 puškomitraljeza,

3 neupotrebljiva topa, 250 ručnih bombi,

2 vagona topovske i mitraljeske protivav. municije 80.000 puščane municije,

80 tovarnih i jahaćih konja, odeće, obuće i ostalog ratnog- plena.

U borbi na Ljutoj strani naročito se istakao II bataljon na čelu sa zamenikom komandanta bataljona poručnikom Kostadinovićem Du- šanom. Predlog za pohvale i odlikovanja kako istoga tako isto i pojedinih istaknutih boraca i rukovodilaca ovoga bataljona dosta- viće personalni odsek naše divizije.

(Iz izvještaja štaba 11. NOU divizije od 24. oktobra 1944. godine).

185»

dicinskog osoblja. Svaki od ovih Nijemaca imao je pištolj i bombu. Čak i svaki ranjenik. Pričali su nam neki mje-- štani kuda su prolazili ovi Nijemci kako su se neljudski odnosili prema narodu. Bili su nemilosrdni.

Naređenje je bilo da sve zarobljene predajemo dalje.

Tih dana premješten sam u 3. bataljon naše brigade za pomoćnika komesara bataljona. Komandant je bio Ljubomir Šević, komesar Rajko Toroman, zamjenik komandanta Jovo Vranić.

Nastavljene su borbe u Sremu. Do Rume smo stigli bez nekih većih borbi. Kada je Ruma oslobođena imali smo jedan drugarski susret boraca. Iz svakog štaba bataljona bio je po neki od rukovodilaca.

Krenuli smo dalje prema Sremskoj Mitrovici. Uspostav- ljen je front prema neprijatelju. Bio je to sremski front. Mi smo, tako da se izrazim, bili nespremni za ovakav način ratovanja. Nismo se navikli ukopavati, praviti rovove i saobraćajnice, a nismo ni imali potrebne opreme za kopanje. Čete su ocjenjivane po tome koliko imaju ašova, a ne koliko pušaka. Trebalo je obučiti borce da se ukopavaju, jer je sremska ravnica to zahtijevala. Pri obučavanju su nam veoma mnogo pomogli ruski zarobljenici, oni koji su dolazili kod nas iz čerkeskih jedinica. Oni su vrlo dobro znali da kopaju rovove, tranšeje, da maskiraju mitraljeska gnijezda i sl.

Sada smo se frontalno postavili prema neprijatelju. Imali smo izgrađenu liniju, utvrđenu u punom profilu sa bunkerima i saobraćajnicama.

U međuvremenu, pod kraj 1944. i početkom 1945. godine, i izgled naše 5. brigade se unekoliko izmijenio. U brigadu je stupilo dosta mladića iz Srbije koji su bili vojnički neobučeni i nespremni. Zbog toga smo imali i dosta žrtava.

I kod nas u štabovima se nešto lomilo. Trebalo je uspo- staviti pravu ratnu disciplinu na cijelom frontu. Nije bilo, kao ranije, samostalnosti i inicijative. Svaka promjena na nekom dijelu fronta široko se odražavala. Zato nam je bilo veoma teško priviknuti se na ovakav način ratovanja. U nama samim vodila se, tako da kažem, velika borba da se prilagodimo ovakvim uslovima ratovanja.

Posebno smo imali teškoća u tome što nije bilo sred- stva za borbu protiv tenkova koji su bili, tako rekuć, go- spodari na nekim sektorima fronta. Prelazili su preko na- ših rovova. Sve to je stvaralo nesigurnost kod boraca koji nisu bili neiskusni u borbi protiv tenkova, ali im je bilo teško da shvate da tenk može da pređe preko njegovog rova.

186»

I neprijateljska artiljerija je bila vrlo aktivna. Stal- no su tukli po našim rovovima.

Posebno teške borbe imali smo u napadu na Erdevik, početkom decembra 1944. To je bilo veoma jako utvrđenje. Nalazilo se na ivici jednog uzvišenja. Prethodno smo imali artiljerijsku pripremu. Pred dobro utvrđenom neprijateljskom linijom bila su gusto postavljena minska polja.

Prije našeg polaska u napad trajala je artiljerijska priprema. Tukli su naši topovi i minobacači, a zatim smo na minska polja pustili stoku, ovce i svinje.

Između nas i neprijatelja nije bilo velikog odstojanja. Međutim, prilaz neprijatelju je bio veoma otežan. Mi smo pred sobom imali uzvišenje od nekoliko stotina metara. Trebalo je to preći pod dejstvom vatre. Sva vještina je bila u tome da se što brže prebacimo do određenog mjesta. Zato smo dobro pripremali borce da, kada pođu iz rovova, idu što brže. Tu već neprijatelj nije mogao efikasno da dejstvuje. Inače, on je veoma mnogo polagao na nagazne mine koje su mu se nalazile pred linijom, ali su aktivirane kada smo na njih pustili stoku.

Munjevito smo iskočili iz rovova i pošli naprijed. Istina, u jurišu imali smo žrtava, među kojima najviše mlađih boraca, ali se uspjelo proći kroz minska polja. Po- čela je žestoka borba na bliskom odstojanju. Opet smo pošli na juriš i upali u neprijateljsku odbrambenu liniju. Bila je dobro utvrđena. U rovovima smo naišli i na jastuke i po- steljinu.

Na našem desnom krilu napadale su druge snage. U jednom momentu pred nas su ispali Italijani. Nismo znali da ee u nekoj od naših brigada nalazi i italijanska jedinica. Iznenadili smo se, ali smo brzo uspostavili vezu tako da nije došlo do neželjenog sukoba. Italijani, inače partizani, počeli su da dozivaju i brzo je uspostavljen kontakt.

Iza ovih Italijana naišli su Nijemci koji su bježali pred našim snagama. Počela je borba. Nismo poznavali teren niti pravac kuda se može izaći iz saobraćajnica. Ipak smo vratili Nijemce koji su krenuli prema nama.

Zauzeli smo Erdevik. Mjesto je bilo potpuno minirano. Mina je bilo čak i u kućama, u ormanima, bunarima, zatim po granama drveća. Bilo ih je raznih tipova — nagaznih, odskočnih i sl. Imali smo dosta žrtava upravo od ovih mina.

Postojao je vod koji je specijalno bio obučen za prona- laženje i uništavanje mina. Istina, to je išlo dosta sporo, ali se uspjevalo otkriti mine.

187»

Sa dužnosti komesara bataljona upućen sam u štab brigade na dužnost ađutanta. Na toj dužnosti nisam bio direktno uključen u svakodnevne borbe. Negdje u završnim operacijama postavljen sam na dužnost komandanta bataljona.

Iz tog perioda ostala mi je u sjećanju borba u Solja- nima, početkom aprila 1945. godine. To je, u stvari, bio jedan naš klin u neprijateljskom borbenom rasporedu, širine petnaestak kilometara. Ubacili smo se u ovaj prostor. Ne- prijatelj je sve činio da nas potisne. Jednog dana uslijedilo je naše povlačenje. Čini mi se da se neće moći utvrditi kako je došlo do naređenja za povlačenje i ko ga je izdao.

Kada je prenesena vijest o odstupanju palo je mnogo na- ših boraca i rukovodilaca. Poginulo je oko 80—90 boraca i još više ranjeno. Tu je poginuo i istaknuti borac i komandir čete Milorad Vukmirović — zvali smo ga mali Vuk- mirica. Sa njime je palo još nekoliko komandira i komesara četa. Borci su se bili izmješali sa neprijateljskim vojnicima. Hvatali su se u koštac i rvali s njima. Nije bilo drugog izlaza. Neprijatelj nas je bio opkolio i iznenadio. Sjećam se da je uspio da zauzme ciglanu i da na podesnom mjestu postavi mitraljez koji je vatrom dominirao terenom. Svako ko je naišao na prostor kuda je tukao ovaj mitraljez padao je pokošen.

Jedinice brigade koje su se našle u ovom paklu Jedva su se uz osjetne gubitke izvukle. Povlačili smo se kroz selo i u toku izvlačenja tučeni smo iz kuća. Bacali su bombe na nas.

Po svemu sudeći u ovakvu tešku situaciju jedinice brigade su došle zbog toga što su podbacile neke druge koje su imale zadatak da nas štite prilikom odstupanja. Zbog toga je naša brigada imala tako velike i teške gubitke. Izgubili smo veliki broj starih boraca i rukovodilaca, tako rekuć, neposredno pred oslobođenje. Bili smo u takvoj situaciji da smo se kasnije prosto čudili i pitali se kako smo uopšte uspjeli da se izvučemo.

Kasnije smo saznali da komandant brigade nije izdao' naređenje za povlačenje. Možda je i neprijatelj ubacio takvu vijest, Bilo je govora o tome da je neprijatelj uspjevao da u naše redove ubaci svoje agente. Dolazili su nam domobrani i ostajali u našim redovima. (Jedan od izdajnika, neprijateljskih agenata, bio je i Josip Kosovac, koji se kao „domobran" pod kraj 1944. godine predao i ostao u našoj bri- . adi. Kada je bila akcija na Soljanima prešao je na stranu neprijatelja i vodio ga prilikom opkoljavanja jedinica 5, brigade.)

188»

Poslije izvlačenja nastavili smo da tučemo neprijatelja vatrom iz minobacača. Tukli smo cijelu noć mjesto So- ljane gdje se nalazio neprijatelj.

Brigada se opet konsolidovala i krenula sa oetalim snagama prema Zagrebu i dalje ka Sloveniji. Gonili smo razbijene neprijateljske snage koje su se povlačile, ali su i dalje pružale otpor. Stigli smo do Celja. Bilo je to posljednje mjesto na našem borbenom putu za oslobođenje zemlje. Slomljen je otpor neprijateljskih snaga. Oslobođenje je. Početak je maja 1945. godine.

Uzeir - Lembika ZUBOVITh

189»

IZ CENTRALNE BOSNE KRENULI SMO U SRBIJU

PosliJe iaiada na Teslić i Derventu, otpočela je priprema naših jedinica za pokret preko istočne Bosne u Srbiju. Pod kraj jula, po naređenju štaba 11. divizije kon- centrisane su snage za pokret u rejonu Teslića sa pravcem pokreta prema rijeci Bosni i dalje pravcem Osoje — Ru- ževići — Rankovići — Mladikovina — Blatnica — Tole- tinac — Vidovići — Koziča — Željezno polje — Zobova ravan. Bio je to isti pravac kada je pred nama prošla 6. lička proleterska divizija.

Neprijatelj je osjetio za pokret naših snaga, pa je na tom pravcu koncentrisao svoje snage i počela je borba ne samo za naš prelazak preko rijeke Bosne već i za dalji pokret. Neprijatelj je presjekao put nama i jednom ličkom bataljonu sa komandantom brigade koji je poslije nastavio u Srbiju sa 11. krajiškom divizijom.

Snage neprijateljske divizije „Princ Eugen" udarile su nam s leđa. Došlo je do žestoke borbe. Samo Prvi bataljon imao je tri uzastopna juriša na neprijatelja. Posljednji je bio na vis zvani Jelika na planini Maknjači. Tu je pao, smrtno pogođen, i komandant naše 5. brigade Rade Kondić. Inače, najžešća borba vodila se oko toga ko će da zadrži vis Jelike, jer je od toga zavisio ishod borbe. Dva puta su Nijemci ovladali ovim visom. U trećem jurišu boraca 1. bataljona i ostalih snaga 5. brigade sa Radom Kondićem na čelu zbačeni su Nijemci i tako smo ovladali dominiraju- ćom kotom. Inače, da su Nijemci održali zauzeti položaj, situacija za brigadu bi bila još teža.

U ovim borbama imali smo više žrtava — poginulih i ranjenih. Izvjestan broj je nestao. Bili su to uglavnom novo- pridošli, bilo da

su mobilisani u centralnoj Bosni ili su kao domobrani zarobljeni, pa ostali u našim jedinicama. Pod pritiskom neprijateljskih snaga

koje su nam one- mogućile prelaz na ovom pravcu, vratili smo se radi sre- đivanja i odmora. Opet je uslijedio pokret, ali sada prav-

190»

cem sela Buletić — Pribinić — Čečava — Kulaši -— Po- jezna — Crnča. Između Dervente i Doboja prešli smo ri— jeku Bosnu između sela Kožuhe i Koprivna.

Brigada je izbila na planinu Trebavu, gdje je imala sukob sa četnicima koje je razbila. Bio je 8. avgust 1944. Za- držali smo se kraće vrijeme na predahu. Na daljnjem putu prema Drini stalno smo imali sukobe sa neprijateljskim snagama. Najžešći je bio na sjevernim padinama Konjuha prema Živinicama, gdje smo se tukli sa dijelovima njemačke ,,Handžar" divizije. Neprijatelj je, po svemu sudeći, znao pravac našega pokreta i nastojao je da nas onemogući ili eventualno zadrži.

U raljnjem pokretu pravcem Simići •—• Matijevići — sjeverNi obronci planine Konjuha — Puračić — JBenobud — Sladna i kod Srebrenika opet smo imali borbu. Bile su to jedinice 13. SS divizije i ustaškog zdruga. Borbe su se vodile" prvih dana septembra 1944.

Već 10. septembra izvršen je pokret prema Drini. Naša brigada se kretala pravcem Murati — Bosansko Petrovo Selo — Omazići — D. Lukavica — Osmaci da bi oko 15. septembra stigla u Matkoviće. Odavde je drugi dan krenula prema Kostijerovu gdje ćemo preći Drinu i naći se u Srbiji. Ovdje je u jednom sukobu sa neprijateljem ranjen Dragoja Lu- kić. Brzo smo ga uputili, jer je bio teže ranjen, do našeg aerodroma tako da je otpremljen na liječenje u Italiju.

Brigada je uspješno prešla Drinu. Pravac pokreta je bio prema Krupnju. Narod u Srbiji veoma nas je lijepo primio. Istina, bili smo različito odjeveni, sa raznim uniformama, ali svi smo bili dobro naoružani. To je izazvalo divljenje naroda. Naročito su dolazili na veče kada smo se zadržavali u nekom mjestu. Seljaci su se divili našem oružju i interesovali se odakle nam takvo naoružanje. Pri- čali smo im da smo ga oteli od Nijemaca.

Prolazili smo i kroz sela odakle je bilo mještana u četnicima. Dolazili su nam seljaci i interesovali se šta će biti sa njihovim sinovima i rođacima koji se nalaze u četnicima. Preporučili smo im da ih obavjeste da se ja- vl>aju, predaju našim jedinicama; u protivnom biće uni- šteni jer nama niko neće sprječiti put prema Beogradu. Već sutradan grupe tih mladića, do tada na brzinu mobilisanih pripadnika četničkih formacija, inače golobra- dih dječaka, stizale su sa oružjem. Rekli smo im da mogu stupiti kod nas, a ako ne žele mogu da idu kućama. Većina ih je željela da ide kućama premda su neki i ostajali kod nas.

191»

Drugog dana krenuli smo prema Krupnju. Prešli smo preko jednog pošumljenog brda. Ovdje smo se odmorili i razgledali jedan veći spomenik-kosturnicu. Seljaci su nam pričali da su to kosti palih srpskih boraca iz prvog svjetskog rata, pa smo im odali poštu. Doznasmo da Krupanj brane nedićevci. Iz pokreta smo upali u Krupanj i posle kraće borbe oslobodili grad.

U okolini Krupnja imali smo žestok sukob sa četni- cima koji su se povlačili pred našim snagama što su nastupale od Valjeva. Pričalo se da se sa jakim četničkim snagama koje nadiru prema Drini, kreće i Draža Mihailo- vić. Do tada nismo vjerovali da ih ima toliko. Tukli smo ih, ali su četnici i dalje nastupali. Čule su se komande njihovih oficira. Kao da su se držali vojnih pravila predratne Jugoslavije. Bili smo prisiljeni da se povučemo, •odnosno da propustimo četničke jedinice, a zatim da ih sa bokova tučemo. Imali su velike gubitke, ali su samo težili naprijed. Išli su prema Drini i dalje u Bosnu, odakle smo mi upravo došli. Četnici su težili da se domognu bosan- skih planina.

Pod kraj septembra naše snage su krenule prema Mačvi, Ceru i Pocerini radi razbijanja neprijateljskih snaga na ovom sektoru.

Ovdje smo se susretali sa seljacima koji još nisu bili dovoljno obavješteni o onome što se događa. Počeli su da nam pričaju kako je žalosno što se međusobno sukobljavaju dvije „srpske" vojske. Brigada će tih dana imati sukob sa četnicima na Iverku i Ceru. Objašnjavali smo sel>acima da se ovdje ne sukobljavaju dvije srpske vojske, već jedna na- rodnooslobodilačka, a druga izdajnička, četnička. Ako treba da se sačuva tradicija Cera, onda će to sačuvati naša Na- rodnooslobodilačka vojska, partizani.

Sutradan smo imali sukobe sa četnicima koje smo prosto uništili. Iza toga slijedio je pokret prema Šapcu. Na svakom mjestu narod nas je oduševljeno dočekivao. Nije nam dozvoljavao da u kazanima pripremamo hranu. Donosio nam je pečenje na ražnju i gostio nas po poznatom srpskom običaju.

Na pravcu našeg pokreta nalazio se garnizon Šabac. Nismo napadali jer je bio dobro branjen. Na ovom putu došli smo u vezu sa 16. vojvođanskom divizijom.

Početak je oktobra 1944. Put nas vodi prema Beogradu. Naša brigada nastupa pravcem Vranjska — Vladimirci — Kožuar — Banjani — JBubinić — Stubline — Draževac — Barič — M. Moštanica — Železnik — Žarkovo —- Ba- novo brdo.

192»

Pošto smo znali da se nriirema beogradska operacija, svaka jedinica je detaljno upoznala svoj zadatak. Do Bano- vog brda nismo imali većeg otpora, iako je bilo borbi. Na Banovom brdu nalazila se neprijateljska artiljerija koju ]e trebalo likvidirati. Nije bilo druge nego juriš usred dana. Juriš je uspio i zaplijenili smo topove. Bila je već noć kada smo dobili naređenje da se prebacimo prema Avali.

Na ovom pravcu brigada je vodila žestoke borbe sa nje- mačkim snagama koje su odstupale iz Srbije i težile da dođu u sastav već opkoljenih snaga u Beogradu. Odbijani su česti juriši njemačkih jedinica koje su težile da ovladaju Avalom.

Sa našim snagama sadejstvovale su i neke jedinice Crvene armije, potpomognute avijacijom. U ovim borbama palo je mnogo Nijemaca, ali Avalu nisu uspjeli da zauzmu. Ipak je izvjesnim dijelovima njemačkih snaga uspjelo da se probiju iznad Avale. Produžili smo pokret za Nijem- cima. Gonila su ih naša dva bataljona 5. brigade sa kojima su bili komandant Dušan Egić i komesar Mašo Ibrahim- pašić, dok sam ja sa druga dva krenuo da presiječem neprijatelju odstupnicu za Ripanj. Uspjeli smo da opkolimo jednu njemačku jedinicu koja se ovdje utvrdila, zauzevši neke dominirajuće tačke. Borba je vođena čitavu noć. Bila je jaka kiša. Nijemci su se tek sutradan predali. Zarobljeno je dosta Nijemaca.

U ovoj borbi poginuo je komesar brigade Mašo Ibrahim- pašić. On je sa grupom boraca jurišao na Ljutu stranu gdje se utvrdila jača grupa Nijemaca od oko 1.000 vojnika. Većina je likvidirana, dok su se ostali predali. Bio je 20. oktobar 1944. Toga dana oslobođen je i glavni grad naše zemlje Beograd.

Peta kozarska u maršu kroz Srem, novembra 1944. godine

33 Kozara VI 193

Već 21. oktobra brigada je krenula prema Umki radi prelaska u Srem. Sutradan je prešla Savu i krenula dalje prema Sremskoj Mitrovici. Nijemci su se povlačili tako brzo da ih nismo mogli stići sve do Sremske Mitrovice. Tu je već bila organizovana linija otpora, tako da smo se pripremali za napad na grad. Prilikom nastupanja, naš 2. bataljon, pod komandom Kostadinovića i komesara Brace Sa- ničanina, upao je u grad, ali su ga Nijemci odsjekli i bataljon se morao probijati iz obruča na suprotnu stranu prema Fruškoj gori. Sve se ipak dobro završilo.

Posle ovog uspjeha drugog bataljona rekao mi je komandant divizije Miloš Šiljegović, da u 5. brigadi, kao prvog za narodnog heroja treba predložiti Dušana Kostadinovića (komandanta 2. bataljona). Poslije oslobođenja Sremske Mi- trovice, Brigada je u daljem nastupanju prema Šidu naišla na organizovan otpor Nijemaca kod Erdevika. Teren na pravcu našeg nastupanja bio je miniran. Da bi aktivirali nagazne mine, natjerali smo jedno stado ovaca. Mine su počele da eksplodiraju i tako smo stvorili prostor kuda su borci mogli da prolaze. Nakon zauzimanja Erdevika produžili smo dalje prema Šidu. Tu je došlo do uspostavljanja fronta. Već je bila kasna jesen, a nastupala je i zima. Naš front će ovako ostati i u zimu 1945. godine. Bilo je čarkanja, ali bez većih borbi.

U međuvremenu upućen sam na dvomjesečni kurs u Srem- sku Mitrovicu tako da sam tamo ostao u toku zime. U brigadu sam se vratio februara — marta 1945. Uskoro je uslijedilo naređenje za odlazak na školovanje u Sovjetski Savez. Tako sam se i rastao od boraca 5. krajiške NOU kozarske brigade u kojoj sam proveo sve vrijeme od njenog osnivanja, jeseni 1942. do marta 1945.

Brigada je prešla hiljade kilometara na ratnom putu od Kozare i Grmeča, preko srednje i istočne Bosne, zatim preko Srbije stigla do Beograda i učestvovala u njegovom oslobađanju. Produžila je na sremski front, gdje je vodila žestoke borbe i, učestvujući u operacijama za konačno oslo- bođenje zemlje, stigla na granicu prema Austriji.

Na tom borbenom putu brigada je izgubila preko 950 boraca, hrabrih bombaša, puškomitraljezaca, vodnika, komandira, komesara i komandanata. Među njima su istaknuti borci i rukovodioci Rade Kondić, komandant i Mašo Ibra- himpašić, komesar brigade.

Mirko ŠILjA K

194»

SA KOZARČANIMA NA PRUZI DERVENTA — DOBOJ

Negdje u novembru 1943. poslao me je Okružni komitet KPJ

za Prnjavor da sa 5. kozaračkom brigadom krenem u do- bojski srez. U stvari, 5. brigada je iz rejona Kulaša išla u akciju na željezničku uskotračnu prugu Derventa — Do- boj. Bila je praksa da se partijski i skojevski rukovodioci okruga šalju sa operativnim jedinicama kada ove idu na nove terene sa ciljem da se bliže upoznaju sa političkim stanjem i raspoloženjem naroda i da se održe po mogućnosti političke konferencije i zborovi zajedno sa rukovodiocima iz brigada, kao i da se kontaktira sa našim aktivistima ili da se pronađu nova uporišta.

Sa približno takvom orjentacijom došao sam u štab 5. kozaračke brigade gdje sam poznavao političkog komesara Niku Jurinčića sa kojim sam do skora sedeo u Okružnom komitetu KPJ. Niko me je lepo primio i uskoro upoznao sa komandantom Rankom Šipkom i njegovim zamjenikom Radom Kondićem. Sporazumjeli smo se da je najbolje da krenem sa njihovim 4. bataljonom. Javio sam se komandantu 4. bataljona Mihajlu Gačiću i pomoćniku političkog komesara Gojku Šiljegoviću. Ubrzo smo krenuli iz Kulaša preko nabujale rijeke Ukrine i dalje strmim padinama Krnina ka selu Jelanjskoj. Gazili smo nabujalu rijeku Ilovu i stigli u Crnču negdje oko ponoći. Onako mokri smjestili smo se u seosku školu gdje smo se sušili i odmarali dva-tri sata.

Dežurni je probudio borce, koji su bez gunđanja, disci- plinovano ustali, pritegli opasače, zabacili oružje na rame i počeli se prikupljati u jednu učionicu. Nešto više mjesta bilo je samo oko komandanta Gačića koji odmah otpoče govor odmjerenim glasom. Približno je rekao samo ovo: Dru- govi Kozarčani, imamo zadatak da razrušimo željezničku prugu između Dervente i Doboja i tako spriječimo neprijatelju da kompozicijama dovlači pojačanje, municiju, hranu za svoje snage koje su već otpočele VI ofanzivu na naše jedinice u istočnoj Bosni. Naš je dug da pomognemo partizan-

13* 195

skim jedinicama preko rijeke Bosne, jer će to i oni učiniti kada nama njihova pomoć zatreba. Ja znam da ćete vi ovaj zadatak dobro izvršiti, jer imate veliko iskustvo i visoku svijest boraca slobode. Komunisti, znate svoj zadatak. Ba- taljon, kreći!

Poslije završetka ovog kratkog govora iz svih grla se prolomilo nekoliko uzvika „ura", a zatim otpoče izlazak iz učionice, kratko postrojavanje po četama i krenusmo.

Gazeći po velikom blatu, preskačući ili gazeći mnogobrojne nabujale potoke, bataljon je krenuo ka selu Komarica. Blizu pruge komandiri sačekaše komandanta Gačića koji im je precizirao zadatke i krenuše sa četama svaki u svom pravcu.

Sa Gačićem sam se spustio za jednom četom na željze- ničku prugu. Već je jedan vod prešao prugu radi obezbje- đenja, a patrola je dovela jednog željezničara sa skretnice. Gačić ga je pitao o redu vožnje, kada se može očekivati kompozicija i šta se prevozi. Željezničar je zadržan u bataljonu dok se zadatak ne izvrši. Vidio sam nekoliko grupa boraca koji su alatom sa skretnice počeli da odvrću i vade klinove na pruzi i razmiču šine. Već je svanulo. Desno od nas u rejonu Cera ostali bataljoni 5. brigade napadaju na neprijateljsko uporište. Po silini vatre ocjenili smo da se vodi oštra borba. Na lijevom krilu i ispred nas u daljini vidjele su se svjetiljke Dervente i čuo se zvižduk lokomotiva pri manevrisanju. Izgledalo je da će ubrzo voz krenuti ka nama. Radovi na rušenju pruge su ubr- zani, ali voza nije bilo. Kiša je prestala, razdanilo se. Nije uočeno do tada da neprijatelj iz Dervente priprema protivnapad mada se napad očekivao. Ubrzo je primjećen pokret neprijateljskih snaga iz rejona Dervente koji su se kretali ka našem lijevom krilu. Nije se odmah znalo da je neprijatelj duboko zašao u bok naših snaga i na pravcu odstupanja. Otpočela je borba. Morali smo se povući ka Ve- likom Prnjavoru. Neprijatelj je izbio na drugu kosu iza pruge u našu pozadinu, a najveći dio bataljona je bio na prvoj kosi. Tukli su nas bočno na nepošumljenoj kosi. Od- stupanje je bilo sporo, ali organizovano. Borci su bili umorni i po blatnjavom zemljištu i bez šumaraka jedva su se kretali. Neprijatelj je dosta precizno gađao i imali smo nekoliko ranjenih od kojih po četvrti put komandir Sle- pac, a koji je te večeri došao u bataljon, i ni četu nije primio. Po četama i vodovima bataljon se izvlačio bez po- sebnih naređenja komandanta. Naš jedan vod izbio je na drugu kosu i odbacio neprijatelja, ali druge neprijateljske jedinice su nas i dalje bočno tukle u dolini između dve

196»

kose. Sa Gačićem i njegovim kuririma našli smo se zadnji u odstupanju. Čete su bile ispred nas. Iako smo se kretali na velikom rastojanju, neprijatelj nas je dosta precizno ga- đao te su meci padali ispred i iza nas. Niko se ne saginje. Gačić reče: Ne mogu brže ni padati u blato, pa makar me pogodilo. Ipak smo se uspješno izvukli i zadatak izvrši- li. Na kratkom odmoru u Crnči, imao sam nekoliko razgo- vora sa nekim ljudima — omladincima. Bataljon je morao na drugi zadatak, a ja u Prnjavor. Drago mi je što sam upoznao Kozarčane, mada nisam uspio izvršiti osnovni zadatak.

Mile TRNjAKOVITh

197»

HRABRA BOLNIČARKA SMILJA

I deveti mjesec godine 1943. bližio se kraju. Treća je godina okupacije, a rat kao da nije ni mislio da se završi. Narodnooslobodilačka borba u Jugoslaviji buktala je na sve strane. Poslije pete neprijateljske ofanzive, naše snage su postale još jače i uglavnom su se pregrupisavale, popu- njavale svoje redove i dobijale nove zadatke. Prve oktobarske noći bataljoni 5. kozarske brigade našli su se na polo- žajima u neposrednoj blizini Teslića. Grad je branjen vrlo jakim njemačko-ustaškim formacijama koje je trebalo savladati. Još od večeri pao je na duše boraca osjećaj neizvjesnosti — onaj što uvijek dolazi sa mrakom i svaki čas postaje oštriji dok ga ne raskine prvi fijuk granate, šte- povanje mitraljeza ili oštra komanda i snažni ratnički poklik od koga se kravi srce, a krv u svakoj žilici brže krene.

Bolničarka 2. čete 4. bataljona 5. kozarske brigade — Smilja Janković, 19-godišnja djevojka, snažna, visoka, na- slonjena na desnu ruku, podbočena o grudobran, očiju uprtih u mrak bila je uznemirenija od ostalih boraca raspoređenih u ravnomjernom lancu duž kose. Pored nje su prolazile sli- ke jutrošnje bitke kod Maslovara — kratke, ali krvave u kojoj je prvi put učestvovala kao bolničarka i osjetila te- ški teret odgovornosti za ljudski život. Raćan Simatović, Radovan Vučičević, Marko Madžar . . . , brojila je po nekoliko puta ranjenike Kozarčane koje je na svojim leđima iz- nijela pod smrtonosnom vatrom, ali je uvijek zaostajala kod imena dječaka Petra Trivunovića. On je bio najteži ranjenik i ostao je na blatnjavoj i krvavoj oranici, po kojoj je tri puta gazio neprijatelj nadirajući od Kotor-Varoša, a tri puta ga naši borci u jurišu vraćali. Kad je četa od- stupila, zemlja se još pušila od eksplozija, a brzo zatim magla je pokrila polje, sakrila od očiju drugova Petra i još 3 borca koji su pali u posljednjem jurišu. . .

198»

„Ostade i naš Perica — reče komandir 2. čete Mitar Stojanović, neustrašivi borac i komandir, prekaljen u ratu, strog prema sebi, a neumoljiv prema neprijatelju. Ni mla- dosti, ni radosti nije osjetio, a već ga nema... "

Perica je bio najmlađi borac u četi — skoro dijete. Na njemu su počivali briga i ljubav svih durgova. Bio je odvažan, hrabar i omiljen. Ustaše su mu poubijale svu porodicu i kuću zapalile. Zbog toga su poslije komandirovih riječi svi ćutali. Mitraljezac Zdravko Banović, snažan i siguran momak koji je kapu stalno nosio zaturenu na poti- ljak i puštao da mu čuperak kose pada na čelo, sam za sebe progovori:

— Nije dočekao ni da mitraljez ponese. A toliko je za njim čeznuo.

Smilji je tada učinilo da svi gledaju u nju, od nje traže odgovor ili je prekoravaju što ga nije mogla iznijeti iz vatre. Sad joj Perica, onako ranjen i krvav nije dao mira. Neprestano je nosila u sebi onaj neodređen sjaj njegovih plavih očiju. Nije izgovorio ništa osim nekoliko nerazum- ljivih riječi kad je kraj njih grunuo bacač i zemlja lepe- zastopoletjelau zrak. Pala je druga, treća, četvrta . . . Sitno grumenje je kao grad posulo po njivi. Kad je Smilja podigla glavu opazila je nov tanan mlaz krvi na dječakovom licu i ukočen pogled koji je u posljednjem smrtnom trzaju bio upu- ćen njoj ili nekud na drugu stranu u široki prostor nad zemljom u kome je još poigravao rastrgan dim granata. Iznad nje je oštro i ubrzano tukao Zdravkov mitraljez štiteći odstupnicu. Prebacujući se pojedinačno, niz njivu su pro- micali borci . . .

Prošao je još jedan dan od posljednje bitke iz koje su borci ponijeli novu uspomenu ili su prosto zaboravili na nju kao na mnoge druge prije toga. Tako se dešava skoro redovito kad ljudi koji idu iz bitke u bitku gledaju smrti u oči. Smilja je gledala u daljinu, u tminu koju ništa nije prekidalo osim rijetkih raketa koje su načas osvjetljavale partizanske položaje i topile se u noći. Naprijed je bilo prostrano polje u kojem se nalazio Teslić, opasan sa tri reda rovova i saobraćajnica ograđenih žicom kroz koju je tekla visokonaponska struja, a u pozadini se čula teška borba koju je vodila 12. krajiška za selo Ljubić. Smilja je i dalje prebirala misli. Godine 1942. postala je član SKOJ-a, a nekoliko dana pred ovu akciju i član KPJ. Bila je neobič- no sretna i ponosita i taj događaj je za nju bio najznačajniji u životu.

Prošla su još dva sata čekanja na položaju. Sporo je odmicalo vrijeme. Najednom tišinu raskinu suv puščani

199»

pucanj — prvi te noći, a odmah zatim kratki bljesci eksplozija topovskih granata osvjetliše kosu. Nastade onaj čas kad treba prihvatiti borbu, kad borci suzdržanim glasom čekaju da komanda prođe strojem, zaštekće Zdravkov mitraljez čiji su isprekidani drhtaji budili uvijek osjećaj sigurnosti, čvrstine, odlučnosti. Čuo se već jasno mukli to- pot, težak hod stroja koji se približavao. Borba se rasplamsala na desnom krilu gdje se nalazila i Smilja i čuo se rijetki poklič komandira Mitra. Psujući kao i uvijek, Zdravko je poslije prvog rafala mjerio daljinu. Zaprašta- še ručne bombe i neprijatelj se u paničnom bijegu povuče u saobraćajnice bliže centru grada. Pošto je specijalnim škarama presječena žica na nekoliko mjesta, četa se, na komandirov glas, sjurila u grad. Primila je borbu — prsa u prsa. Od uzbuđenja nije ni opažala kako po njoj padaju ko- madi zemlje i sitne kamenice koje je snaga eksplozije nosila zrakom. Kad je četom prošao poklič na juriš komandira Mitra, kad su se počeli brzo dizati borci, a Zdravkov mitraljez ubrzao paljbu, kao da će se zagušiti — Smilja je shvatila da je napad odbijen, podigla se i potrčala za ostalim. Devetoricu ranjenih koje je previla odnijeli su drugovi u pozadinu. Tri puta se zbijeni stroj neprijateljskih vojnika dovlačio pred same rovove koje su zauzeli Kozar- čani i tri puta se povlačio kao voda u korito poslije po- plave.

Pred četvrti juriš komandir Mitar je naredio da se odstupi. Trčeći, Smilja je čula kako je pred njom neko glasno jauknuo i tupo se svalio na zemlju. Bio je to komandir Mi- tar. Neprijatelj je već bio u rovovima prve linije. Tri mitraljeza ubrzanom vatrom tukla su dolinu kojom je odstu- pala četa. Čas noseći, čas vukući Mitra, Smilja je teškom mukom prošla tridesetak koraka neravne mokre ledine. Tu je najednom osjetila oštar udarac u lijevu ruku i pod re- brima s desne strane, u svijesti joj kao žižak planulo saznanje da je ranjena. Sa toplinom koja se pela uz ruku i mlazom krvi došao je strah. Težak je osjećaj ranjenika kad nemoćan leži na zemlji pred neprijateljskim strojem koji nastupa dok se drugovi gube u tami. Smilja je shvatila da ne može naprijed, da ne može ostaviti Mitra i da je jedini izlaz u tome da se pritaji dok ne prođe neprijateljski stro,j. Ni komande, ni podvikivanje boraca nisu se čuli toga časa u tami. Neprijateljski vojnici su prošli brzo — nisu je opazili. Kad je zamro bat koraka i zveckanje porcija, na ledini je ostao samo vjetar i Smilja sa Mitrom. Vukući Mitra, osjetila je da je izdaje snaga, jer je mogla da ga vuče samo jednom rukom. Ostaviti ga nije mogla. Sa tom slikom

200»

uvijek se sudarala slika Perice na šivi —- pogledi boraca koji traže odgovor. Na istoku je jedva primjetno gorio odsjaj dana bez nade, a

naprijed prema šumarcima na periferiji Teslića za- štektali su opet mitraljezi. Četa je primila novu borbu. Kad je Smilja osjetila da ne može dalje ni sama ni s Mi- trom, pripremila je posljednju bombu i stavila kraj sebe.

— Neću ga ostaviti, a bomba će biti dovoljna i za mene i za onog ko se približi — govorila je sama sebi, nadno- seći se nad Mitra koji je ležao potpuno nepomičan i samo se po lakom disanju moglo zaključiti da je još živ. Trava je bila mokra od rose i krvi. Dan se sa istoka sve jače bije- lio. Našli su ih borci kad su četvrti put u toku napada išli na juriš.

U malom selu Kulašima na dvadesetak kuća, nedaleko od

Prnjavora, bila je bolnica 11. krajiške divizije. Toga jutra kroz selo su pronijeli nekoliko nosila. Za njima su zagledali prolaznici kao i uvijek — neko sa strijepnjom da neće u ranjeniku prepoznati brata, druga, sestru, a neko zbog toga što pojava borca koji je negdje na položaju zalio krvlju bezimenu tratinu izaziva ponos. U tom času u čovjeku se javlja želja da snažno zagrli ranjenika, da kaže nešto veliko što će ganuti i uzbuditi i ranjenika i sve ostale.

Bujna i plaha kao proljetnji pljusak odvojila se od prvih nosila pjesma i proletjela selom, mimo ljudi kojih su odjednom stali. Ženski glas, drhtav kao da će se svaki čas prekinuti, vjetar je pronosio zajedno sa kišicom koja je toga jutra počela padati i dalekom hukom borbe koja se vodila za Teslić. To je pjevala Smilja Kozarčanka. Drhtala su srca, suze tekle ženama niz lice. Pjesma je izvirala iz duše partizanke — borca i primila su je srca kao ljubav koja gori neprekidno, vječno.

Smilja je u bolnici čula da će joj odrezati ruku. Nije se žalila i nije govorila ništa, samo su prvih dana njezine oči iskrile tugom — onom što se javlja kad čovjek izgubi nešto drago, a zna da se to više nikada neće povratiti. U tim trenucima pred njom je kao knjiga promicao život, dje- tinjstvo, prva radost, Kozara, mučan put borca.

Mitar je umro na nosilima. Zakopali smo ga ispod jedne breze kraj puta i nad glavom urezali ime. Nek se zna, ako ga kad budu tražili.

U Smiljinim sjećanjima često je oživjelo ono jutro, blatnjava oranica, noć, Perica i Mitar. Vidjela je svu četu od komandira do Stanka kuvara, stalno uprljanog od čađi. Tek sad je mogla osjetiti kako su joj ti ljudi bliski

201»

Sanitet 5. krajiške brigade na sremskom frontu (1945. godina)

— Ja više neću moći među vas, rekla je mitraljescu Zdravku

koji joj je došao u posjetu. Ruku će mi odrezati i neću moći da se borim bez ruke — rekla je tiho i nije gle- .dala u Zdravka već preko ležaja u kut sobe.

— Da . . . Nećeš moći — odazvao se Zdravko takođe polako kao da se bojao da ne naruši mir i tugu koja je legla pred njega, poslije Smiljinih riječi. Moraćeš se pomiriti s tim, radićeš. Vrijeme sve liječi. I kao da je htio da što prije prekine taj razgovor koji je padao teško i njemu i Smilji , počeo je prebirati nešto po svojoj kožnoj torbici uprljanoj zemljom. Izvadio je paketić.

— Uzmi, poslali ti drugovi.

Smilja je razmotala omot. U tvrdoj kutiji bile su slo- žene plavičaste koverte i papiri iz kojih je strujao poseban, prijatan miris. Zdravko se spremao da pođe. Jednom rukom je namještao kapu i čuperak kose, a drugom poravna- vao torbicu ispod opasača.

— Pa, doviđenja Smiljo, moram ići. Čeka me moj mitraljez. Ne zaboravi na nas, piši . . .

Smilja ga je pratila pogledom držeći u ruci kutiju, nijema, bez riječi. Tek kad su se zatvorila vrata osjetila je težinu rastanka — možda posljednjeg u životu sa mitra- ljescom Zdravkom.

202»

Čitav taj dan mislila je o četi, o borcima i kući. Pred noć je pisala drhtavom rukom majci pismo. Slova su se ni- zala teško, nerazumljivo, ali je Smilja u njih unosila sve što je osjećala tog časa, sve što se u njenoj duši nakupilo i što se mora nekud izliti. Pisala je o spaljenom selu, o poginulim drugovima i o sebi. Molila je majku da ne tuguje, obećala je da će doći, da će zajedno graditi kuću pod gajbom i ponovo živjeti novim, eretnijim životom. Gledaće kako klasa pšenica i ovce silaze niz gradinu — u popasno doba i naveče kad zalazi sunce i rumenom bojom polijeva selo.

Kad je završila pismo i vrelim usnama smočila rub koverte, bilo joj je lako pri duši.

— Pobijedićemo neprijatelja. Izgradit ćemo bolji i sretniji život, •— isprekidanim disanjem govorila je sebi.

— Majko, pjeva Kozara . . . ! Naprijed, na juriš drugovi Kozarčani! — bile su posljednje Smiljine riječi.

Hirurška intervencija za amputaciju ruke bila je za- kasnila i gangrena je učinila svoje. Pred zoru je Smilja lzdahnula.

Mile STEGITh

203»

Š O Š A

Oči mu se pale strašću ljubavnika Oči mu sevaju munjama ratnika Dve su vatre a jedno ognjište

Ivica Marušić - Ratko

I u miru i u ratu nosio je štap. Odavno se odlučio za dug put i kratak život.

Nikica Pavlić

Bavio se tekućim poslovima revolucije. Uređivao njen ratni informativni dnevnik. Ratni događaji su prohuJali, ali su papiri ostali. I tako nastade njegovo životno delo.

Krajiške planine

Najpre su se nalazile u geografiji. Sada su u istoriji. U vreme ustanka su bile na licu mesta.

SKOJEVCI

Daleko isprednjačili na zadacima revolucije. Revolu- cija pobedila, a oni nikako da se vrate.

Banjaluka

Meke su te dve reči u jednoj reči. Mogle bi se smestiti u pojam mekote. Ali je zato reč centar posve tvrda reč. A ona je baš bila centar, strogi centar, epicentar krajiških zbivanja.

204»

Velimir STOJNITh

Documents

PETA KRAJIŠKA NOU KOZARSKA BRIGADA U CENTRALNOJ … · nose šifrovan naziv „Operacija Ksaver". Nje- mački general Fric fon Štal svojim planom je predviđao da će se operacije