Philippe Claudel BRODECKOV IZVJEŠTAJ

Philippe ClaudelBrodeckov izvje�štaj

Brodeck 01.indd 1Brodeck 01.indd 1 22.10.2012 10:02:0422.10.2012 10:02:04


Philippe Claudel

Brodeckovizvje�štaj

Prevela s francuskogDubravka Celebrini

Edicije Bo�ži eviZagreb, 2012.


Philippe ClaudelLe Rapport de Brodeck

© Éditions Stock, Pariz, 2007.

Philippe ClaudelBrodeckov izvje�štaj

Prvi put tiskano u Hrvatskoj 2012,u nakladi © Edicije Bo�ži evi

Trg kralja Tomislava 18, Zagreb

Za nakladnikaJuraj Bo�ži evi

PrijevodDubravka Celebrini

UrednicaSanja Janu�ši

PrijelomGrapa d.o.o.

Likovno ure enje ovitkaElena Vrbani

Fotografija za naslovnicuNeven Vrbani

TisakDenona d.o.o.

ISBN: 978-953-6751-87-7

CIP zapis dostupan u ra unalnom katalogu Nacionalne isveu ili�šne knji�žnice u Zagrebu pod brojem XXXXXX

Sva prava pridr�žana. Nijedan dio ove knjige ne smije se umno�žiti i pre nositi u bilo kojem obliku, elektroni kim ili mehani kim sredstvima, uklju uju i fotokopiranje, snimanje ili bilo kakvo digitalno pohranjivanje ili distri-buiranje bez prethodnog pismenog dopu�štenja nositelja autorskih prava.


Za sve onekoji misle da nisu ni�šta

Za moju �ženu i za moju k erbez kojih ne bih bio ni�šta osobito



Ja nisam ni�šta, znam to,ali svoje sam ni�šta

vezao s komadi em svega.

Victor Hugo, Rajna



9

I

Zovem se Brodeck i nisam za to kriv.Va�žno mi je to re i. To svi moraju znati.Nisam ni�šta u inio, a kad sam saznao �što se dogodilo,

najvi�še bih volio da nikada o tome ne moram govoriti, da za-uzdam svoje pam enje i da ga dr�žim vrsto vezano kako bi ostalo mirno poput mi�ša u �željeznoj stupici.

Ali drugi su me prisilili: �„Ti zna�š pisati�“, kazali su mi, �„ti si studirao.�“ Odgovorio sam da je to bio posve bezna ajan studij, koji nisam ak ni zavr�šio, od kojeg mi nije ostalo goto-vo ni�šta u sje anju. Nisu htjeli ni uti o tome: �„Ti zna�š pisati, poznato ti je zna enje rije i i zna�š kako se upotrebljavaju, zna�š kako se njima mo�že ne�što re i. To e biti dovoljno. Mi ne znamo kako se to radi. Zbunili bismo se, ali ti e�š izre i i tebi e vjerovati. Osim toga, ima�š stroj.�“

Stroj je vrlo star. Nekoliko tipki je razbijeno. Nemam ga ime popraviti. Vrlo je hirovit. Pohaban je. Doga a se da se

zaustavi bez upozorenja, kao da se propinje. Ali nisam im to rekao, jer nisam �želio zavr�šiti poput Anderera.

Ne pitajte me za njegovo ime, nikada ga nismo saznali. Vrlo brzo ljudi su ga po eli zvati izrazima sklopljenim od ra-znih naziva na dijalektu, koje sam ja prevodio: Vollaugä �– Pune o i �– zbog njegova pogleda koji je pomalo bje�žao s lica; De Murmelnër �– �Šapta �– jer je govorio vrlo malo i uvijek glasom tihim poput daha; Mondlich �– Mjese ar �– jer je izgle-dao kao da je s nama iako ga nije bilo; Gekamdörhin �– onaj koji je do�šao odande.

Ali za mene je on uvijek bio De Anderer �– Drugi �– mo�žda zato jer je, osim �što je do�šao ni od kuda, bio druk iji, a meni


10

je to bilo dobro poznato: gdjekad sam ak, moram priznati, imao dojam da je on donekle ja.

Nitko od nas nije ga ni pitao koje mu je pravo ime, osim mo�žda jednom na elnik, ali mislim da nije dobio odgovor. Sad to vi�še ne emo saznati. Prekasno je i zasigurno je bolje �što je tako. Istina nekad mo�že odrezati ruke i izvaditi utrobu tako da se s tim ne mo�že �živjeti, a ve ina nas �želi �živjeti. �Što je mogu e manje bolno. To je ljudski. Siguran sam kako biste bili isti kao mi da ste upoznali rat i sve �što nam je u inio, a osobito ono �što je uslijedilo nakon rata, onih nekoliko tjedana i mjeseci, osobito posljednjih, tijekom kojih je taj ovjek do-�šao u na�še mjesto i ondje se smjestio, samo tako, odjednom. Za�što je odabrao ba�š na�še mjesto? Ima toliko mjesta na obroncima planine, koja se nalaze izme u �šuma poput jaja u gnijezdu, i mnogo onih koja su nalik na�šemu. Za�što je oda-brao ba�š na�še mjesto, koje je tako daleko od svega, koje je izgubljeno?

Sve �što pripovijedam, od trenutka kad su rekli kako �žele da to budem ja, dogodilo se u Schlossovoj gostionici, ima tome oko tri mjeseca. To no nakon�… to no nakon�… ne znam kako da ka�žem, recimo doga aja, ili drame, ili incidenta. Ili mo�žda da ka�žem Ereigniësa. Ereigniës je zanimljiva rije , obavijena maglom, fantomska, a pribli�žno zna i �„ono �što se dogodilo�“. Mo�žda je to bolje re i pomo u rije i uzete iz dijalekta, koji predstavlja jezik iako to nije, ali savr�šeno se sla�že s puti, s uz-dasima i s du�šama onih koji ovdje �žive. Ereigniës, da se odredi ono �što se ne mo�že odrediti. Da, re i u Ereigniës.

To se dakle upravo dogodilo. S iznimkom dva ili tri star-ca, koji su ostali uza svoja ognji�šta i zasigurno opata Peipera, koji je mamuran spavao negdje u svojoj maloj crkvi, sa zido-vima �širokim poput raspona orlovih krila �– svi su ljudi bili ondje, u gostionici koja sli i golemu, mra nom podrumu, koja je zagu�šena od dima duhana i vatre s kamina; izmoreni od onoga �što se dogodilo, a istodobno, kako da ka�žem, s osje a-jem olak�šanja, jer se sve to moralo nekako zavr�šiti, na ovaj ili onaj na in. Znate, nismo vi�še mogli.


11

Svi su se uvukli u svoju ti�šinu, iako se tih gotovo etrde-set osoba u gostionici tiskalo kao trske vrbe u snopu, gu�še i se, osje aju i miris drugih, njihov dah, njihove noge, o�štar vonj njihova znoja, njihove vla�žne odje e od stare vune i plat-na, pune pra�šine, �šume, slame, vina i piva, najvi�še vina. To ne zna i da su neki od njih bili pijanci, ne, isprika zbog pijan-stva bila bi suvi�še laka. Odjednom bi se izbrisala sva okrut-nost. Suvi�še jednostavno. Uvelike jednostavno. Poku�šat u ne umanjivati ono �što je prete�ško, i slo�ženo. Poku�šat u. Ne mogu obe ati da u uspjeti u tome.

Morate me dobro razumjeti, ponavljam to, ja sam mogao �šutjeti, ali tra�žili su od mene da pripovijedam, a kad su to od mene zatra�žili, ve ina je imala stisnute �šake ili ruke u d�žepo-vima, koje sam zami�šljao stisnute oko ru ki no�ževa, istih onih koji su upravo�…

Ne smijem i i prebrzo, ali to je te�ško jer sad na le ima osje am stvari, pokrete, zvukove, poglede. Ve se nekoliko dana pitam pretvaram li se u lovinu, s cijelom hajkom za pe-tama i psima koji nju�škaju. Osje am da me �špijuniraju, prate, nadziru, kao da mi je uvijek netko iza le a tko prati svaki moj pokret i ita moje misli.

Vratit u se na ono emu su poslu�žili no�ževi. Neminovno u se vratiti. �Želio sam, naime, re i da nije mogu e i da je ak

vrlo opasno odbiti ne�što �što od vas tra�že u tom osobitom ozra ju u kojem su svi jo�š obuzeti divlja�štvom i krvavim ide-jama. Dakle, pristao sam, iako protiv svoje volje. Jednostav-no sam se na�šao u gostionici u pogre�šnom trenutku, nekoliko minuta nakon Ereigniësa, u trenutku zaprepa�štenosti �što ga predstavlja trenutak oklijevanja i neodlu nosti, kad e se svi obru�šiti na prvog tko otvori vrata, bilo zato da ga pretvore u spasitelja, bilo zato da ga razre�žu na komade.

Schlossova gostionica je najve a kr ma u na�šem mjestu, ima ih ima jo�š pet, a k tome postoje po�štanski ured, kroja ni-ca, �željezarija, mesnica, trgovina mje�šovitom robom, trgovi-na mesnih prera evina, �škola, podru�žnica bilje�žni kog ureda iz S.-a, prljava poput �štale, gdje vladaju stara ke nao ale


12

Siegfrieda Knopfa, kojeg zovu bilje�žnikom iako je on tek obi ni pisar, kao i mali ured Jenkinsa koji je glumio policajca, ali je umro za vrijeme rata. Sje am se da se Jenkins, koji je prvi oti�šao, i koji se ina e nikada nije smijao, toga dana sa svima uz smije�šak rukovao, kao da ide na vlastito vjen anje. Nitko ga nije mogao prepoznati. Kad je za�šao iza ugla pilane Möberschwein, mahao je rukama po zraku i bacio kapu u zrak, u znak radosnog pozdrava. Nismo ga vi�še vidjeli. Nitko ga nije zamijenio. Kapci na njegovu malom uredu su spu�šte-ni. Na pragu sad ve ima malo mahovine. Vrata su zaklju a-na, ali ne znam tko ima klju . Nikada to nisam pitao. Nau io sam ne postavljati suvi�šna pitanja. Nau io sam tako er slju-biti se s bojom zidova i pra�šine na ulici. To uop e nije te�ško. Ni na �što ne sli im.

Schlossova gostionica postaje i trgovina, nakon �što udo-va Bernarht zatvori vrata svoje im padne mrak. To je isto-dobno i najposje enija kr ma. Ima dvije prostorije: jednu ve-liku, prednju, s potamnjelim drvenim zidovima, podom prekrivenim piljevinom, u koju gotovo da upadnemo kada u emo, jer se treba spustiti niz dvije strme stube, od golog kamena, koje su u sredini udubljene od potplata tisu a pija-naca koji su se tu nanizali. I drugu malu, otraga, koju nisam nikada vidio. Od prve prostorije je odvojena elegantnim vra-tima od tisovine, na kojima je urezana godina 1812. Mala prostorija rezervirana je za nekoliko njih koji se ondje oku-pljaju jednom na tjedan, utorkom nave er, piju i pu�še duhan sa svojih polja u porculanskim lulama s izrezbarenim cjev i-cama, kao i lo�še, tko zna gdje proizvedene cigarete. ak su si dali ime, De Erweckens'Bruderschaf, �što bi otprilike zna ilo �„Bratstvo bu enja�“. Neobi no ime za neobi no bratstvo Ne zna se to no kad je osnovano ni koja mu je svrha, ni kako se u njega ulazi, ni tko su mu lanovi, zasigurno krupni zemljo-posjednici, mo�žda bilje�žnik Knopf, sam Schloss i naravno na-elnik, Hans Orschwir, koji ovdje posjeduje najve u imovinu.

Ne zna se ni �što kuju ni �što govore kad se na u. Neki govore da se ondje donose najva�žnije odluke, da se sklapaju neobi ni


13

savezi i obe anja. Drugi ih jednostavno sumnji e da grla na-ma u rakijom, da igraju dame i kartaju, pu�še i zabavljaju se. Ima i onih koji tvrde da su uli glazbu kako dopire ispod vra-ta. Mo�žda je u itelj Diodème znao istinu, jer on je posvuda kopao, po papirima i po glavama ljudi, i silno je �želio sagleda-ti obje strane svake stvari. No jadnik, na �žalost, vi�še nije ov-dje da o tome pri a.

U Schlossovu gostionicu ne odlazim gotovo nikad, jer Di-eter Schloss, moram to priznati, u meni izaziva nelagodu zbog svog pogleda podmukle krtice, zbog svog uvijek masnog ela ispod elave, crvene glave, zbog svojih potamnjelih zubi

iz kojih prodire prljavi zadah. A onda, drugi razlog je taj �što nakon povratka iz rata vi�še ne tra�žim dru�štvo. Navikao sam na samo u.

U ve eri Ereigniësa, stara Fédorine bila me poslala u go-stionicu po maslac koji joj je trebao. Htjela je pripraviti sitne kola e. Obi no je ona ta koja ide u nabavu. No te neobi ne ve eri, moja se Poupchete nije micala iz kreveta jer je imala te�šku vru icu, a Fédorine joj je uz uzglavlje pri ala pri u o Sirotom kroja u Bilissiju, dok je Emélia, moja �žena, pored nje tiho pjevu�šila pjesmicu iz te pri e.

Kasnije sam mnogo razmi�šljao o tom maslacu, o tom ko-madi u maslaca koji je nedostajao u smo nici. Ne vodimo do-voljno ra una o tome koliko tijek �života mo�že ovisiti o bezna-ajnim stvarima, o komadu maslaca, o stazi s koje skrenemo

da bismo se zaputili nekom drugom, o sjeni koju pratimo ili od koje bje�žimo, o kosu kojeg odlu imo ubiti s malo olova, ili ga pak po�štedjeti.

Poupchette je svojim lijepim, jako sjajnim o ima, slu-�šala glas starice koji sam i âam neko uo, kako dolazi iz istih, ne�što mla ih usta, ali tada ve bez zuba. Poupchette me gledala svojim malim crnim kuglicama, zagrijanima od vru ice. Obrazi joj bijahu boje borovnice. Nasmijala mi se, pru�žila je prema meni svoje ruke kojima je pljeskala po zraku dok je cvrkutala kao pa e: �„Tata, vrati se, tatice moj!�“


14

Iza�šao sam, a u u�šima mi bijahu glazba moga djeteta i rije i �što ih je �šaptala Fédorine:

�„Bilissi je ispred svoje kolibe zamijetio tri viteza u oklo-pima koji su izblijedjeli od vremena. Sva su trojica dr�žala ri e koplje i srebrni �štit. Nisu im se vidjela lica, pa ak ni pogledi. To se esto doga a kad je doista kasno.�“


15

II

No je prostrla svoj pokriva preko mjesta, kao �što voza baca svoj pla�št na ostatke �žeravice od vatre na putu. Ku e, s krovovima prekrivenim dugim ljuskama od borovine, ispu-�štale su polagani plavi asti dim, podsje aju i tako na hrapa-va le a drevnih �životinja iz fosilnih vremena. Postajalo je hladno, jo�š uvijek je to bila slaba hladno a, ali nismo jo�š bili navikli na nju, budu i da su ovi posljednji dani rujna bili topli kao pekarske pe i. Sje am se da sam gledao nebo i da sam u sebi rekao, gledaju i sve te zvijezde stisnute jedne uz druge, poput pti ica koje se boje i tra�že dru�štvo, kako emo ubrzo odjednom upasti u zimu. A zima je kod nas duga kao stolje a nabodena na veliki ma , kad golema udolina zagu�šena �šuma-ma ocrtava neka neobi na zatvorska vrata.

Kad sam u�šao u gostionicu, ondje su bili gotovo svi mu�š-karci iz mjesta, s tako mra nim pogledima, nepomi nima po-put kamena, da sam odmah shvatio �što se dogodilo. Orschwir je zatvorio vrata iza mene, a onda mi je prido�šao. Malo je drhtao. Svojim velikim plavima o ima zagledao se u mene, kao da me prvi put vidi.

Utroba mi je po ela lupati, mislio sam da e mi po�žderati srce, te sam, vrlo slaba�šno, gledaju i za to vrijeme u strop, kako bih ga probio pogledom, kako bih poku�šao zamisliti An-dererovu sobu, kako bih poku�šao zamisliti njega, Anderera, sa zaliscima, tankim brkovima, rijetkom kovr avom kosom koja je letjela u zrak s obje strane sljepoo nica, velikom okruglom glavom debelog i dobrog djeteta, upitao: �„Niste to valjda u ini-li�…?�“ Jedva da je to bilo neko pitanje. Vi�še je to bilo neko �ža-ljenje koje je iza�šlo iz mene, i ne pitaju i me za dopu�štenje.


16

Orschwir me primio za ramena, svojim rukama �širokim kao kopita mazge. Lice mu je bilo jo�š vi�še ljubi asto nego ina e, a niz nosnu kost mu je vrlo polako klizila si u�šna kap znoja, sjajna poput planinskog kristala. I dalje je drhtao, a dok me tako dr�žao, i mene je naveo da zadrhtim. �„Brodeck�… Brodeck�…�“ To je sve �što mi je uspio re i. Zatim se povukao i vratio se me u gomilu ljudi koji su me gledali, stopiv�ši se s njima.

Osje ao sam se kao neki mr�šavi punoglavac izgubljen u velikoj lokvi proljetne vode. U glavi mi je odzvanjalo. Zani-mljivo, mislio sam na maslac po koji sam do�šao. Okrenuo sam se prema Dieteru Schlossu, koji je stajao iza blagajne, te sam mu rekao: �„Samo sam do�šao po maslac, po malo masla-ca, to je sve�…�“ Podigao je svoja slaba�šna ramena, popravlja-ju i si flanelski pojas na isturenom trbuhu i mislim da se u tom trenutku Wilhelm Vurtenhau, seljak ze je glave koji po-sjeduje svu zemlju �što se prote�že od �šume Steinühe pa sve do zaravni Haneck, malo pribli�žio i rekao mi: �„Imat e�š sav ma-slac koji bude�š �želio, Brodeck, ali najprije e�š ispri ati pri u, ti e�š biti zapisiva .�“ Okrenuo sam o ima. Zapitao sam se gdje li je Vurtenhau mogao prona i tu rije , zapisiva �– krivo ju je izgovarao, pretvaraju i v u f �– on koji je tako glup i nije nikada u �životu otvorio ni jednu knjigu.

Pripovijedanje pri a je zanat, ali ne moj, ja samo radim kratke bilje�ške o stanju biljaka, stabala, godi�šnjih doba i div-lja i, o vodostaju rijeke Staubi, o snijegu i ki�šama, bezna a-jan posao za Upravu, koja je u svakom slu aju vrlo daleko, danima treba putovati do nje, i koju je ba�š briga za sve to. Ne znam zapravo ni sti�žu li moji izvje�štaji jo�š uvijek na odredi-�šte, ni je li ih tko ita.

Po�šta od rata slabo funkcionira i mislim da e trebati dosta vremena da se sve to ponovno uspostavi. Vi�še gotovo da i ne primam novac. Imam osje aj da su me zaboravili, ili da misle da sam mrtav, ili da im vi�še nisam potreban.

Katkada me Alfred Wurtzwiller, po�štar koji jednom u petnaest dana ide pje�šice do S.-a i nazad �– on je jedini koji


17

mo�že ondje i i jer ima Genähmigung, �„Dozvolu�“ �– radi raz-mjene po�šte, obavijesti da je dobio nalog za isplatu za mene te mi da nekoliko nov anica. Tra�žim obja�šnjenje od njega. On ma�še rukama na na in koji ne znam protuma iti, a zvu-kovi isjeckani poput mesa izlaze iz njegovih ljutitih usta kroz debelu ze ju usnu, zvukovi koje tako er ne razumijem. Uzi-mam ne itljiv i zgu�žvan papir koji je dotukao trima udarcima �šakom, zajedno s ono malo pripadaju eg novca. S tim emo pre�živjeti.

�„Ne tra�žimo roman od tebe.�“ To je kazao Rudi Gott, ko-va . Unato svojoj ru�žno i �– konjsko kopito uni�štilo mu je nos i zabilo se u lijevu jagodicu �– o�ženio se vrlo lijepom �ženom, koja se zove Gerde i koja uvijek zauzme pozu ispred kova nice, kao da vje no eka slikara koji e naslikati njezin portret. �„Re i e�š �što se dogodilo, i to je sve. Kao u svojim izvje�štaji-ma.�“ Gott je vrsto dr�žao veliki eki u desnoj ruci. Ko�žna pre-ga a otkrivala je njegova gola ramena. Bio je pored kamina. Vatra mu je obasjavala lice, a eli ni alat sjajio se poput ula�šte-ne o�štrice kose. �„U redu, kazao sam, ispri at u, poku�šat u, obe avam vam da u poku�šati, govorit u 'ja' kao u izvje�štaji-ma, jer ne znam druk ije pripovijedati, ali upozoravam vas, to e zna iti svi, ujete li me, svi. Govorit u 'ja' kao da ka�žem ci-

jelo mjesto, svi okolni zaseoci, dakle svi mi, u redu?�“Do�šlo je do �žamora, do buke marve koja popu�šta pod no-

silima i glasa se od zadovoljstva, a onda su rekli: �„Dogovore-no, u ini tako, ali pazi, nemoj ni�šta izmijeniti, mora�š sve re i. Treba doista sve re i, tako da onaj tko bude itao Izvje�štaj razumije i oprosti.�“

Ne znam tko e itati, pomislio sam. Mo�žda e razumjeti, ali da e oprostiti, to je ve ne�što drugo: to se nisam usudio tvrditi, tako sam mislio u dubini du�še. Kad sam pristao, do�š-lo je do �žamora u cijeloj gostionici, kao do nekog olak�šanja, �šake su se opustile. Ruke su iza�šle iz d�žepova. Imao sam do-jam da su svi ti kipovi ponovno postali ljudi. A ja sam vrlo sna�žno izdahnuo. Bio sam vrlo blizu ne ega. Nisam ni �želio znati ega.


18

Bilo je to na po etku pro�šle jeseni. Rat je zavr�šio prije godinu dana. Na padinama je bilo ljubi astog mrazovca, a prvi su snjegovi, na granitnom planinskom lancu Prinzhornï koji obrubljuje na�šu dolinu na istoku, esto ujutro ostavljali svoj mladi bjeli asti prah koji se otapao u satima prepunim sunca. Bilo je to to no tri mjeseca, gotovo u dan, nakon �što je Anderer do�šao kod nas, sa svojim velikim kov ezima, s izve-zenom odje om, sa svojom tajnovito�š u, sa svojim konjem doratom i magarcem �– �„njegovo je ime gospodin Sokrat�“, ka-zao je pokazuju i na magarca, �„a ovo je gospo ica Julija, po-zdravite gospo icu Juliju, molim vas�“, a lijepi je konj u dva navrata pognuo glavu, �što je tri prisutne dame navelo da se povuku i prekri�že. Jo�š uvijek ujem njegov tihi glas kad nam je predstavio svoje dvije �životinje kao da se radi o ljudima, kad smo svi ostali zaprepa�šteni.

Schloss je izvadio a�še, pehare, vr eve, �šalice za sve, i vino. I ja sam morao piti. Kao na nekoj zakletvi. Sa stravom sam mislio na Andererovo lice, na sobu u kojoj se nalazio, na sobu koju sam donekle poznavao jer sam, na njegov poziv, ondje bio tri puta, razmijeniv�ši nekoliko tajanstvenih rije i uz crni i vrlo neobi ni aj, aj kakav nikada ranije nisam pio. Bilo je tu velikih knjiga kompliciranih naslova, neke bijahu na jezicima koji se nisu pisali kao na�š, koji su morali zvu ati poput kamena i cike, skupocjenih knjiga uvezenih u pozlatu ili naprotiv istro�šenih poput gomile prnja, porculanski servis iz Kine koji se uvao u zatvorenom ko�žnom sandu i u, kom-plet za �šah od ebanovine, �štap s jabu icom od bru�šenog kri-stala i gomila drugih stvari spremljenih u kov ezima. Na licu mu je uvijek bio �širok osmijeh, osmijeh koji je esto zamjenji-vao rije i, jer je na njima bio �škrt. O i mu bijahu posve okru-gle, svijetlozelene boje, te su mu pomalo iskakale iz lica, �što je njegov pogled inilo jo�š prodornijim. Govorio je jako malo. Najvi�še je slu�šao.

Mislio sam na ono �što su svi ti ljudi, koje sam godinama poznavao, namjeravali u initi. Oni nisu bili udovi�šta, nego seljaci, obrtnici, nadzornici na farmama, �šumari, sitni du�ž-


19

nosnici. Ukratko, ljudi poput vas i mene. Odlo�žio sam a�šu. Uzeo sam maslac �što mi ga je pru�žio Dieter Schloss, tvrdu grudu omotanu u prozirni papir koji je zvu ao poput krila golubice, iza�šao sam iz gostionice i tr ao sve do ku e.

Nikada u �životu nisam tako brzo tr ao.Nikada.



21

III

Kad sam se vratio, Poupchette je ve spavala, a Fédorine je drijemala pored nje, malo otvorenih usta, pokazuju i preo-stala tri zuba. Emélia je prestala pjevu�šiti. Podigla je pogled prema meni. Nasmije�šila se. Nisam joj mogao ni�šta re i. Brzo sam se dohvatio stuba koje vode u na�šu sobu. Uvukao sam se u plahte onako kako padamo u zaborav. U inilo mi se da sam do�živio velik pad.

Te sam no i vrlo malo spavao, i k tomu vrlo lo�še. Vrtio sam se, vrtio sam se oko Kazerskwira. Kazerskwir, to je zbog rata: proveo sam oko dvije duge godine daleko od na�šeg mje-sta. Odveli su me, zajedno s tisu ama ljudi, jer smo imali imena, lica ili vjerovanja koja nisu bila kao u drugih. Zatvori-li su me daleko, na mjestu iz kojeg se povukla svaka ovje -nosti, na kojem su ostale samo �životinje bez savjesti, �što su poprimile ljudski izgled.

Bila je to godina posvema�šnje tame. Ho u re i, imam osje aj da u mom �životu postoji jako crna i jako duboka pra-znina, zato je nazivam Kazerskwir �– krater �– na ijem rubu se jo�š uvijek esto no u nalazim.

Stara Fédorine nikada ne izlazi iz kuhinje. To je njezino carstvo. No ne sate provodi na svom stolcu. Ne spava. Ka�že da je pro�šla godine za to. Nikada nisam to no znao koliko joj je godina. I sama ka�že da se ne sje a, ali da je to, u svakom slu aju, nije sprije ilo da se rodi i ne e je sprije iti ni da umre. Tako er ka�že da ne spava jer ne �želi da je smrt iznenadi, nego je �želi gledati ravno u lice kada bude dolazila. Pjevu�ši zatvorenih o iju, prebire po pri ama i sje anjima, tka svoje istro�šene snove, s rukama polo�ženima na koljena, a na tim se


22

rukama, rukama suhim s ispup enim �žilama i urezanim bo-rama, ravnim poput o�štrica no�ža, mo�že pro itati njezin �život.

Ispri ao sam Fédorine o svojim godinama daleko od na-�šeg svijeta. Ona me njegovala kad sam se vratio, Emélia je jo�š bila preslaba. Fédorine se brinula o meni, onako kao kad sam bio mali. Vratili su joj se svi pokreti. �Žlicom mi je stavljala hranu u slomljena usta, previjala mi rane, malo-pomalo ob-novila je moj �živi kostur, bdjela je nada mnom dok mi je vru-ica bila previsoka, kad sam drhtao kao da su me uronili u

ledeni kotao i kad sam buncao. Tako su prolazili tjedni. Nije mi postavljala pitanja. ekala je da rije i same po nu izlaziti. Onda je slu�šala, dugo.

Ona zna sve. Ili gotovo sve.Zna za crnu prazninu koja mi se uvijek vra a u san. Zna

za moje nepomi ne �šetnje uz rub Kazerskwira. esto si govo-rim da zasigurno i ona ini ne�što sli no, da i ona mora imati velike praznine koje je salije u i progone. Svi ih imamo.

Ne znam je li Fédorine do�živjela mladost. Oduvijek sam je vi ao pogrbljenu i iscrpljenu, zgu�žvanu poput mu�šmule koja je tri sezone zaboravljena u smo nici. ak i kad sam bio dijete, kad me ona uzela, ve je nalikovala kvrgavoj vra ari. Grudi bez mlijeka visjele su joj ispod sivog haljetka. Dolazila je iz daljine, iz dalekog vremena i iz velike daljine u geografi-ji svjetova. Pobjegla je iz pokvarenog trbuha Europe.

Bilo je to davno: nalazio sam se ispred ru�ševne ku e koja se jo�š malo dimila. Mo�žda je to bila ku a moga oca, ku a moje majke? I ja sam zasigurno morao imati obitelj. Ostao sam sâm ve u dobi od etiri godine. Igrao sam se s ostacima kota a koji je vatra na pola po�žderala. Bija�še to na po et-ku jednog drugog rata. Fédorine je prolazila vuku i kola. Ugledala me. Zaustavila se. Kopala je po svojim vre ama i izvadila jabuku sjajne crvene boje. Pru�žila mi ju je. Pojeo sam vo ku kao da sam izgladnio. Fédorine mi je ne�što govorila, izgovarala je rije i koje nisam razumio i postavlja-la pitanja na koja nisam znao odgovoriti, dodirnula mi je elo i kosu.


23

Slijedio sam staricu s jabukama kao da je svira frule. Podigla me na kola, smjestila izme u vre a, tri lonca i snopa sijena. Bio je tu i jedan zec, lijepih tamnih o iju i ri eg krzna, mekanog i jako toplog trbuha. Sje am se da sam ga milovao i da mu je to prijalo. Sje am se tako er da se Fédorine zausta-vila na okreti�štu obrubljenom brnistrom i da me na mom je-ziku upitala kako se zovem, kazav�ši mi svoje ime �– Fédorine �– te mi je rekla da pogledam dolje �što je ostalo od mog mjesta. �„Dobro pogledaj, mali Brodeck, odatle dolazi�š i ne e�š se vi�še nikada tu vratiti jer ubrzo ne e ostati ni�šta od njega. �Širom otvori o i!�“

Ja sam zatim iz sve snage gledao mrtve �životinje nadutih mje�šina, �štaglje koji propuhuju na sve etiri strane i sru�šene zidove. Na ulicama je bila i gomila le�že ih tjelesa, prekri�že-nih ruku ili sklup anih. Velikih tjelesa koja su mi se s te uda-ljenosti inila si u�šna. A onda mi je sunce bacilo u�žareno zla-to u o i, kad sam dobro pogledao ravno u njega, i slika moga mjesta je nestala.

Okretao sam se u krevetu. Jasno sam osje ao da ni Emélia ne spava. Kad bih zatvorio o i, ugledao bih Anderero-vo lice, njegove o i boje jezera, njegove pune jagodice, kao obojane grimizom, njegovu rijetku, kovr avu kosu. Osje ao sam njegov miris ljubi ice.

Emélia se pomaknula. Osjetio sam njezin dah na svome obrazu, kako mi dolazi do usana. Otvorio sam o i. Kapci joj bijahu zatvoreni. Izgledala je tako mirno. Toliko je lijepa da se esto pitam ime sam zaslu�žio to da se jednoga dana po e-la zanimati za mene. Upravo zahvaljuju i njoj nisam poto-nuo, neko . O njoj sam razmi�šljao svakog trenutka, dok sam bio u logoru.

Oni �što su nas uvali i udarali stalno su ponavljali da smo obi na balega, manji od izmeta �štakora. Nismo ih smjeli gle-dati u lice. Uvijek smo morali dr�žati pognutu glavu i bez rije-i primati udarce. Svake ve eri izru ili bi juhu u zdjele svojih

pasa uvara, doga s dlakom boje meda, s naboranim gubica-ma i o ima iz kojih su curile crvenkaste suze. Mi smo morali


24

stajati na etiri noge, poput pasa i uzimati hranu samo usti-ma, poput pasa.

Ve ina onih koji su bili zatvoreni zajedno sa mnom, odbi-la je to u initi. Oni su mrtvi. Ja sam pak jeo kao pas, na sve etiri noge, ustima. I ja sam �živ.

Katkada, kad su uvari bili pijani ili besposleni, zabavlja-li bi se stavljaju i mi ogrlicu i povodac. Morao sam tako hoda-ti, s ogrlicom i povocem. Morao sam biti poslu�šan, okretati se oko svoje osi, lajati, isplaziti jezik, lizati im izme. uvari me vi�še nisu zvali Brodeck, nego pas Brodeck. I od srca su se smijali. Ve ina onih koji su bili sa mnom odbijala je pona�šati se poput psa, oni su umrli, bilo od gladi, bilo od u estalih udaraca koje su primali od uvara.

Drugi zatvorenici ve odavno mi nisu upu ivali ni rije . �„Gori si od onih �što nas uvaju, ti si �životinja, ti si govno Bro-deck!�“ Kao uvari, i oni su ponavljali da vi�še nisam ovjek. Oni su mrtvi. Svi su mrtvi. Ja sam �živ. Mo�žda nisu imali ni-kakvog razloga da pre�žive? Mo�žda u dubini svoga srca ili u svom selu nisu imali nikakvu ljubav? Da, mo�žda nisu imali razloga da �žive.

Tijekom no i uvari bi me vezali za kolac, pored ku ice za pse. Spavao sam na golom podu, u pra�šini i u smradu pse-e dlake, njihova dahtanja i urina. Ponad mene bija�še nebo.

Malo dalje, promatra nice, stra�žarska mjesta, a jo�š dalje liva-de i polja na kojima se po danu moglo vidjeti kako se s nekom nestvarnom drsko�š u nji�šu �žito na vjetru, �šumarci breza, uz �šum �široke rijeke sa srebrnom vodom koja te e, posve blizu.

Ja sam zapravo bio vrlo daleko od tog mjesta. Nisam bio vezan za kolac. Nisam imao ko�žnu ogrlicu. Nisam polugol le�žao pored doga. Bio sam u na�šoj ku i, u na�šem krevetu, uz Eméliji-no toplo tijelo, a ne u pra�šini. Bio sam na toplom i slu�šao sam kako njezino srce kuca uz moje srce. Za uo sam njezin glas koji mi govori sve one ljubavne rije i �što ih je znala tako dobro pro-na i u mraku na�še sobe. Zbog svega toga ja sam se vratio.

Pas Brodeck vratio se ku i, �živ, gdje je na�šao svoju Eméli-ju koja ga je ekala.


25

IV

Ujutro nakon Ereigniësa, ustao sam vrlo rano. Obrijao sam se, odjenuo i iza�šao iz ku e bez buke. Poupchette i Emélia jo�š su spavale dok je Fédorine drijemala na svom stol-cu i ne�što govorila. Govorila je nepovezane i besmislene rije i koje su stvarale neki neobi an cvrkut, sastavljen od vi�še jezika.

Dan se tek po eo pomaljati i cijelo je mjesto jo�š uvijek bilo zarobljeno u san. Zatvorio sam vrata vrlo pa�žljivo. Trava ispred ku e bija�še natopljena bjelkastom rosom, gotovo mli-je nom, koja je podrhtavala i cijedila se uz rubove listova dje-teline. Bilo je hladno. Planinski lanac Prinzhornï izgledao je jo�š vi�ši i o�štriji nego obi no. Znao sam da je to bio predznak lo�šeg vremena i kazao sam u sebi da e snijeg zasigurno ubr-zo pasti na mjesto, omotati ga i jo�š vi�še izolirati.

�„Zehr mogenhilch, Brodeck!�“Posko io sam kao netko ulovljen u ne asnu djelu. Dobro

sam znao da nisam u inio ni�šta lo�še i da si nisam imao �što predbaciti, ali sam ipak sko io poput kozli a kojeg je pastirov �štap pozvao na red. Nisam prepoznao glas. Bio je to me utim glas na�šeg susjeda Göbblera.

Sjedio je na kamenoj klupi koja se nalazi uza zid njegove ku e. U rukama je dr�žao �štap na koji se oslanjao. Nikada ga nisam vidio da sjedi na klupi, osim mo�žda jednom ili dvaput, za onih rijetkih ljetnih ve eri, zagu�šljivih i te�ških, kad je zrak nestajao s ulica, a zajedno s njim i sva svje�žina.

Bio je to ovjek koji je prevalio �šezdesetu, grubih crta lica, koji se nikada ne smije i ne govori previ�še. Bijeli veo malo-pomalo mu nagriza o i, tako da ne vidi ni�šta dalje od


26

pet metara. Rat ga je vratio u mjesto, iako je godinama, kako se govorilo, radio u S.-u, u upravi, ali se zapravo ne zna u kojoj i mislim da ga nitko to nije ni pitao. Sada �živi od miro-vine i od peradarnika. Na kraju je po eo i sli iti svojim pije-tlovima. O i mu se mi u na isti na in, a ko�ža koja mu visi ispod vrata ocrtava krvavo crvenilo. Njegova �žena, koja je mnogo mla a, zove se Boulla. Debela je i brbljava. Miri�še na �žito i na luk. Ka�žu da je stra�šno vru a izme u bedara i da bi trebalo mnogo vjedara vode da je rashladi. U stalnoj je potrazi za mu�škarcima kao �što su drugi u potrazi za smislom �života.

�„Da, dobro jutro!�“, ponovio je. �„Kamo ide�š?�“Bilo je to prvi put da me Göbbler ne�što pita. Oklijevao

sam. Zbunio sam se. Rije i su mi se saplele u ustima, sudara-le se jedne o druge, poput kamenja u potoku. Göbbler je vr-hom �štapa gurnuo pu�ža koji mu je mirno prilazio, i okrenuo ga. Bija�še to mali pu�ž sa �žuto-crnom ku icom, tankog tijela i finih linija, pun nevine ljupkosti. Pomalo iznena enoj �životi-nji trebalo je ne�što vremena da u ku icu uvu e svoje tijelo i krhke rogove. Göbbler je tada podigao �štap i pustio ga da padne na malu �životinju koja se rasprsnula poput oraha.

�„Pazi na sebe, Brodeck�…�“, zatim je pro�šaptao, ne odvra-aju i pogled s razbijenih komada ku ice i tijela pu�ža koji je

sad bio tek svijetla, slinava ka�ša.�„Pazi, ve je bilo dovoljno nesre a�…�“, dodao je.Pogledom se vratio na mene. Nasmije�šio se podigav�ši

usnice. Bilo je to prvi put da sam ga vidio nasmije�šenog i da sam mu ugledao zube, sive, �šiljate, vrlo �šiljate, kao da ih je no ima i no ima brusio. Nisam ni�šta odgovorio. Htio sam sle-gnuti ramenima, ali sam se suzdr�žao. Pro�šla me silna jeza du�ž le a. Navukao sam kapu na u�ši, ovratnik sam zalijepio uz sljepoo nice te sam se udaljio, ne pogledav�ši ga vi�še. elo mi se malo oznojilo. Jedan od njegovih pijetlova je zakukuri-kao, a svi ostali za njim. Ta mi je buka odzvanjala u glavi. Zapusi vjetra pristigli iz dubina doline vitlali su oko mene, donose i sa sobom zadah smole, vrijesa i vla�žnih stijena.


27

U ulici Püppensaltz, koja je na�ša glavna ulica, stari je Ohnmeist i�šao od vrata do vrata. To je poseban pas. Tako ga zovemo jer nema gazdu i nikad ga nije ni �želio imati. Bje�ži od drugih pasa i od djece, zadovoljan je s malim, dolazi moliti za hranu ispod kuhinjskih prozora. Slijedi koga ho e po poljima i �šumama, spava ispod zvijezda, a kad je suvi�še hladno, grebe po vratima �štaglja gdje mu rado udijele malo sijena i malo juhe. On je veliki �šaljivac, crn s crvenkastim pjegama, veli i-ne pin a, ali s dlakom pti ara, kratkom i gustom. Zasigurno je mje�šanac nekoliko pasmina, ali morali biste biti jako luka-vi da otkrijete kojih. Kad me do�šao ponju�šiti, sjetio sam se da bi pri susretu s Andererom nekoliko puta veselo, kratko zala-jao i mahao repom na sve strane. Onda bi se Anderer zausta-vio, skinuo rukavice, lijepe rukavice od vrlo fine i mekane ko�že, te bi ga pomilovao po glavi. A bilo je vrlo neobi no gle-dati tako njih dvojicu, mirnog i sretnog psa, koji je spokojno prihva ao milovanje dok mu se ina e nitko od nas nije smio pribli�žiti, a jo�š manje dirnuti ga, i Anderera koji je milovao psa golom rukom, gledaju i ga kao da je rije o ovjeku. Tog je jutra imao sjajne i nemirne o i. I�šao je neko vrijeme uz mene, ispu�štaju i s vremena na vrijeme kratak, sjetni jauk. Imao je pognutu glavu, kao da mu je odjednom postala pre-te�ška, obuzeta silnim bolnim zamislima. Napustio me pored zdenca Urbï i nestao u uli ici koja vodi do rijeke.

Ja sam imao ideju koja mi se vrtjela po glavi tijekom no i pune trzaja: morao sam razgovarati s Orschwirom, na elni-kom. Morao sam ga vidjeti, da mi ka�že �što svi zapravo o eku-ju od mene. I�šao sam tako daleko da sam se gotovo pitao je-sam li dobro shvatio Göbblerove rije i, nisam li mo�žda sanjao o njegovoj prisutnosti na klupi i nije li sino nji prizor u gosti-onici, kad sam se na�šao uklije�šten izme u ljudi, stije�šnjen izme u tih lica, kad sam dao obe anje, nije li sve to bilo sa-stavljeno od materije od koje bijahu sastavljeni neki od mojih neobi nih snova.

Orschwirovo imanje je jedino koje se izravno naslanja na �šumu. Istodobno je najve e u mjestu. Odaje dojam lako e i


28

snage, iako nije ni�šta drugo nego obi na farma, velika farma, stara, bogata, izbo ena, sa silnim krovovima i zidovima na kojima se, u nepravilnim plo ama, izmjenjuju granit i pje�š a-ni kamen, ali ljudi to zdanje do�življavaju gotovo kao dvorac. Uostalom, siguran sam da i Orschwir samoga sebe katkada do�življava kao plemi a. On nije lo�š ovjek, iako je ru�žan po-put barbarske pukovnije u punom sastavu. Pri a se da mu je upravo ta ru�žno a, �što je vrlo neobi no, neko pomagala u zavo enju, u doba kad je jo�š odlazio na balove. Ljudi mnogo govore, a pritom naj e�š e ne ka�žu ni�šta. No posve je sigurno da je Orschwir na kraju o�ženio najbogatiju partiju u okolici, Ilde Popenheimer, iji je otac posjedovao pet pilana i tri mli-na. Osim nasljedstva, dala mu je i dva sina: prava slika i pri-lika svoga oca.

Ta sli nost nije bila va�žna. Govorim u pro�šlosti, jer su oni u svakom slu aju preminuli. Na samom po etku rata. Njihova su imena urezana na spomeniku podignutom u mje-stu, izme u crkve i groblja, koji prikazuje �ženu obavijenu ve-likim velom, kako kle i na tlu, i nije posve jasno moli li se ili tra�ži osvetu: Günter i Gerhard Orschwir, dvadeset jedna, od-nosno devetnaest godina. I moje je ime bilo na spomeniku, ali budu i da sam se vratio, Baerensbourg, �željezni ar, izbrisao ga je. Imao je velikih problema. Uvijek je vrlo te�ško izbrisati ne�što �što je zapisano u kamenu. Ja jo�š uvijek mogu pro itati svoje ime na spomeniku. To me nasmijava, ali kod Emélije to izaziva jezu. Ona ne voli onuda prolaziti.

Pri a se da je zahvaljuju i smrti svojih sinova Orschwir postao na elnik. Me utim, u smrti te dvojice klinaca nije bilo ni eg juna kog. Stradali su na stra�žarskom mjestu igraju i se poput djece jednom granatom. Uostalom, to no je da su jo�š uvijek bili velika djeca koja su vjerovala da e ih rat odjed-nom pretvoriti u mu�škarce. Eksplozija se ula sve do mjesta. To je bila prva eksplozija. Svi smo potr ali prema maloj pro-matra nici koju smo podigli na grani noj cesti, to no usred pa�šnjaka Schönbehe, na njegovu najuzvi�šenijem dijelu koji oblikuje bre�žuljak zaklonjen velikom rujnom stijenom, ukra-


29

�šenom mahovinom boje �žada. Nije ostalo ni�šta, ni od stra�žar-nice, ni od klinaca. Jedan je stiskao trbuh objema rukama, poku�šavaju i zadr�žati crijeva. Glava drugog mladi a bila je odsje ena i gledala je ravno u nas. Pokopali smo ih za dva dana, u plahtama od bijelog lana i lijesovima od hrasta, koje je stolar Fixheim pa�žljivo spojio. To su bili na�ši prvi mrtvi. Opat Peiper, koji je u to doba pio isklju ivo vodu, odr�žao je besjedu u kojoj je govorio o slu ajnosti i oslobo enju. Tek su ga neki me u nama razumjeli, ali ljudima su se svi ale rije i koje je birao, a naj e�š e su to bile rijetke ili vrlo stare rije i, koje je on dugo valjao izme u stupova, svodova, dima tamja-na, blage svjetlosti svije a i vitraja na�še male crkve.

U�šao sam u dvori�šte farme, koja je u to doba jo�š bila pu-sta. To dvori�šte je golemo. Kraj za sebe, obrubljen velikim hrpama gnojiva. Ulaz nadvisuju velika vrata od obra enog drveta, obojana u jarkocrvenu boju, s izrezbarenim motivima kestenova li�š a usred kojeg mo�žemo pro itati �„Böden und Herz geliecht�“, �što otprilike zna i �„Trbuh i srce zajedno�“.

esto sam se pitao o smislu tog natpisa. Rekli su mi da ga je Orschwirov djed dao urezati. Kada ka�žem �„rekli su mi�“, ho u zapravo re i Diodème, u itelj, on mi je o tome govorio. Bio je stariji od mene, ali razumjeli smo se kao da smo vr�šnjaci. Volio me pratiti na mojim izletima kad je imao vremena, a ja sam rado s njim razgovarao jer je bio neobi an ovjek, koji je esto, ne uvijek ali esto, znao biti mudar, koji je puno toga znao, zasi-gurno mnogo vi�še od onoga �što je pokazivao, znao je savr�šeno itati, pisati i ra unati, pa ga je upravo zbog toga prethodni na-elnik postavio za u itelja, iako nije bio iz mjesta, iako je do�šao

iz drugog mjesta, udaljenog etiri sata hoda, prema jugu.Diodème je umro prije tri tjedna, u okolnostima koje su

toliko udne i nejasne da me to jo�š vi�še uznemirilo, s obzirom na sve one male znakove koje primje ujem oko sebe, koji su malo-pomalo u mojoj glavi posijali strah, tako da sam sutra-dan nakon njegove smrti po eo pisati ovu pripovijest, pored Izvje�štaja koji su drugi tra�žili da sastavim. Pi�šem oboje isto-dobno.


30

Diodème je ve inu slobodnog vremena provodio u mje-snom arhivu. Znao sam vidjeti svjetlo na njegovu prozoru vrlo kasno u no i. �Živio je sam, iznad �škole, u sku enom, neudob-nom i pra�šnjavom stanu. Knjige, dokumenti i zapisi iz drevnih vremena bijahu sav njegov namje�štaj. �„Ono �što bih �želio jest shvatiti�“, povjerio mi se jednoga dana. �„Nikada ni�šta ne shva-amo, ili tek vrlo malo�“, nastavio je. �„Ljudi �žive poput slijepa-

ca i to im je uglavnom dovoljno. Kazao bih ak da je to ono �što tra�že, izbjegavati glavobolje i vrtoglavice, napuniti stomak, spavati, uvu i se me u noge svojim �ženama kad im krv uza-vre, voditi rat jer im ka�žu da to u ine, a onda umrijeti ne zna-ju i ba�š dobro �što ih poslije eka, ali ipak se nadaju i da ih ne�što eka. Ja, otkako sam bio posve mali, volim pitanja i pu-tove koji vode do odgovora na njih. Uostalom, katkada uspijem samo spoznati put, ali nije va�žno: ve sam napredovao.�“

Mo�žda je upravo zbog toga mrtav, Diodème, zato jer je sve htio shvatiti i staviti rije i i obja�šnjenja na ono �što je ne-obja�šnjivo, o emu ne trebamo ni�šta znati. Svojedobno nisam dobro znao �što bih mu rekao. Nasmije�šio bih se, mislim. Osmijeh ne tra�ži kruha.

No jednom smo, jednog poslijepodneva u prolje e, razgo-varali o Orschwiru, o njegovim vratima i natpisu. Bija�še to prije rata. Poupchette se jo�š nije bila rodila. Sjedio sam s Diodèmom na poko�šenoj travi kod Bourenkopfa, na prijelazu prema dolini Doure, gdje je granica. Prije nego �što emo se spustiti, malo smo se odmarali, pored raspela koje predstav-lja Isusa neobi na lica, za kojeg bi se reklo da je Crnac ili Mongol. Bija�še prema kraju dana. Ondje gdje smo se nalazili mogli smo promatrati cijelo mjesto i dr�žati ga u udubini dla-na. Ku ice su izgledale kao da su dje je igra ke. Jasno sunce na zalasku pozlatilo je krovove koje je kratak pljusak tek oprao. Sve se isparavalo, a s te udaljenosti, lagan i meki sjaj mije�šao se s drhtajima zraka koji su pomutili obzor i u inili ga gotovo �živim.

Diodème je iz d�žepa izvadio komade papira te mi je itao posljednje stranice romana �što ga je upravo pisao. Romani su


31

bili Diodèmova manija. Pisao ih je najmanje jedan godi�šnje, na zgu�žvanim listovima, na komadi ima ambala�že, na nalje-pnicama, uvaju i ih za sebe i nikada ih ne pokazuju i. Bio sam jedini kojem je povremeno itao neke dijelove. itao je, ali nije o ekivao ni�šta od mene. Nije me pitao za mi�šljenje ni za savjet. Tim bolje. Ne bih mu ga bio u stanju dati. Uvijek su to bile gotovo iste pri e, komplicirane, zamr�šenih re enica bez kraja i konca, u kojima se govorilo o zavjerama, o blagu koje je izgubljeno u dubinama i o mladim zato enim djevoj-kama. Svi ao mi se Diodème. Jako mi se svi ao i njegov glas. Navodio me na sanjarenje i grijao me. Promatrao sam krajo-lik i slu�šao njegovu glazbu. Bijahu to lijepi trenuci.

Nikada nisam saznao Diodèmove godine. Katkada sam smatrao da je vrlo star. Drugi put bijah uvjeren da ima tek nekoliko godina vi�še od mene. Imao je plemenito lice. Profil mu bija�še kao s rimske ili gr ke medalje. A njegova crna, ko-vr ava kosa, �što mu je lagano padala niz ramena, podsje ala me na junake iz pro�šlih vremena, na one �što spavaju u trage-dijama i epopejama, koje jedna vrad�žbina mo�že katkada pro-buditi ili kona no uni�štiti. Ili pak na nekog pastira iz antike koji su, kao �što znamo, naj e�š e preru�šeni bogovi �što su do�šli u posjet ljudima da ih osvoje, povedu ili izgube.

�„Böden und Herz geliecht, neobi an slogan�…�“ zaklju io je Diodème grickaju i travku dok je ve er polako padala na na�ša le a. �„Pitam se gdje li je stari to prona�šao, u svojoj glavi ili u nekoj knjizi. Katkada mo�žemo na i doista neobi nih stvari u knjigama.�“


Documents

Philippe Claudel BRODECKOV IZVJEŠTAJ