Zenica, januar 2007.

Univerzitet u Zenici Pedagoški fakultet u Zenici

Podešavanje boje Seminarski rad

Odsjek: matematika i informatika Mentor: v.as.mr. Samir Lemeš Studentica: Merima Veispahić Broj indexa: 3595/MI

Podešavanje boje

1

SADRŽAJ SADRŽAJ .................................................................................................................................. 1

UVOD ........................................................................................................................................ 2

VIZUELNO PODEŠAVANJE POMOĆU ALATKE VARIATIONS...................................... 3

PODEŠAVANJE TAMNIH, SREDNJIH I SVIJETLIH TONOVA, I ZASIĆENJA ........... 4

SNIMANJE I UČITAVANJE KOREKCIJA......................................................................... 7

OSTALA PODEŠAVANJA ...................................................................................................... 9

KORIŠTENJE HISTOGRAMA ............................................................................................ 9

1D HISTOGRAMI........................................................................................................... 11

2D HISTOGRAMI........................................................................................................... 12

PODEŠAVANJE POMOĆU OKVIRA ZA DIJALOG LEVELS....................................... 13

PODEŠAVANJE POMOĆU OKVIRA ZA DIJALOG CURVES...................................... 15

PODEŠAVANJE POMOĆU OKVIRA ZA DIJALOG HUE/SATURATION................... 17

PODEŠAVANJE POMOĆU OKVIRA ZA DIJALOG BRIGHTNESS/CONTRAST....... 20

KANALI................................................................................................................................... 22

LITERATURA......................................................................................................................... 23

Podešavanje boje

2

UVOD

Photoshop sadrži skup alata za podešavanje boja. Sve one se nalaze u podmeniju Image → Adjustments.

Prije nego što počnete da podešavate boje, morate ustanoviti kakvu vrstu boja imate na slici i koje je njeno finalno odredište. RGB boje prikazuju se na monitorima, dok se CMYK boje koriste pri štampanju. Ako namjeravate da podešavate boje na slici, logično je da to radite uzimajući u obzir krajnju namjenu slike. Ukoliko će slika biti postavljena na Web stranu, treba da radite u režimu RGB. Ako ćete je štampati na četvorobojnoj štamparskoj mašini, radite u režimu RGB, ali boje konačno podesite (ako treba) nakon prevođenja slike u CMYK. Ako će se slika štampati na kućnom/kancelarijskom štampaču, držite se režima RGB. Ovi štampači sami konvertuju boje. Ukoliko finalna slika treba da bude u sivim tonovima, promijenite režim u Grayscale i podesite samo kontrast.

Podešavanje boje

3

VIZUELNO PODEŠAVANJE POMOĆU ALATKE VARIATIONS

Najočigledniji način podešavanja boja jeste poređenje izgleda slike prije i poslije podešavanja. To u Photoshopu radi alatka Variations - posljednja stavka u podmeniju Image → Adjustments. Alatka Variations kombinuje nekoliko alatki za podešavanje slike u jedan sistem koji se lako koristi i koji daje umanjene prikaze varijacija originalne slike. Samo pritisnite onu koja vam djeluje najbolje. Možete izabrati varijacije tona i svjetloće, a zatim pogledati rezultat i uporediti ga s originalom.

Kada prvi put otvorite okvir za dijalog Variations, sličica Current Pick je ista kao originalna slika zato što još niste ništa izmijenili. Pomjerite klizač ulijevo (Fine) ili udesno (Coarse) da biste zadali u kojoj mjeri će svaka varijacija djelovati na originalnu sliku. Pomijeranje klizača za jedan podiok udvostručuje, odnosno prepolovljava prethodno izabranu vrijednost. U krajnje lijevom položaju klizača (Fine) promjene su tako suptilne da ih je teško i primijetiti. Krajnji desni položaj (Coarse) koristite samo ako hoćete da dobijete specijalne efekte tako što ćete sve boje na slici pretvoriti u jednu. Podrazumijevani, srednji položaj klizača najbolje odgovara normalnom podešavanju boja.

Sedam umanjenih prikaza u donjem lijevom dijelu služe za podešavanje tona (boje), dok se tri slike s desne strane koriste za podešavanje svjetloće.

Podešavanje boje

4

PODEŠAVANJE TAMNIH, SREDNJIH I SVIJETLIH TONOVA, I ZASIĆENJA

Kada za podešavanje boja na slici koristite alatku Variations, imate mogućnost i da pojedinačno podesite tamne (shadows), srednje (midtones) i svijetle tonove slike (highlights), kao i zasićenost (saturatiori) cijele slike. Kada koristite alatku Variations, mijenjate boju (ton) tamnih, srednjih ili svijetlih površina slike. Izborom opcije Saturation, podešavaju se sve površine odjednom, tako što se povećava ili smanjuje intenzitet boje, dok se sama boja ne mijenja.

Kada izaberete opciju Shadows, Midtones ili Highlights, podešavate ton i svjetloću samo takvih dijelova slike. Prednost je to što možete podesiti srednje tonove na jedan način, a najsvjetlije ili najtamnije dijelove slike na drugi način. Svaka opcija je nezavisna od ostale dvije; možete, na primjer, podesiti da srednji tonovi budu plavlji - čime ćete pojačati nebo - a zatim izabrati opciju Shadows i pojačati žutu boju na tamnijim dijelovima slike da biste kompenzovali plavičaste tonove kojima ti dijelovi inače naginju.

Isijecanje (clipping) opisuje šta se dešava kada se vrijednosti Highlights ili Shadows toliko pojačaju da najsvjetliji dijelovi slike postanu potpuno bijeli, odnosno, najtamniji dijelovi potpuno crni. Ako potvrdite opciju Show Clipping, Photoshop će fluorescentnim bojama prikazati oblasti slike koje će biti "odsječene" takvim podešavanjem. Podešavanjem srednjih tonova ne dolazi do isijecanja.

Ton (hue) predstavlja boju objekta ili selekcije. Svjetloća (brightness) mjera je količine bijele ili crne koja je dodata toj boji.

Podešavanje boje

5

Kada izaberete opciju Saturation, promijenit će se intenzitet boja na slici. Postoje samo dvije mogućnosti: da povećate intenzitet ili da smanjite intenzitet. Istu korekciju možete primijeniti i više puta. Na primjer, ako ste pritisli sličicu Less Saturation, a boje su još uvijek prejake, ponovo pritisnite istu sličicu da biste dodatno smanjili zasićenost.

Podešavanje boje

6

Podešavanje boje

7

SNIMANJE I UČITAVANJE KOREKCIJA

Okvir za dijalog Variations ima još dva dugmeta - Load i Save. Ona vam mogu uštedeti dosta vremena kada imate niz slika koje treba podesiti. Na primjer, možda ste digitalnim fotoaparatom snimili nekoliko slika eksterijera pri istom, nepovoljnom osvetljenju. Možda vaš skener daje slike na kojima sve ispada žuće nego što želite. Kada ustanovite koji parametri idealno popravljaju određenu sliku, možete ih snimiti a zatim učitati kad god budete željeli da ih primenite na neku drugu sliku.

Pritisnite dugme Save i otvorit će se tipičan okvir za dijalog koji omogućava da izabranom skupu parametara dodijelite ime. Možete ih zvati „maglovit dan" ili „korekcija skenera". Kasnije, kada budete htjeli da ih primijenite na neku drugu sliku, pritisnite dugme Load i otvorite datoteku s odgovarajućim parametrima. Korekcije će biti primenjene kada pritisnete OK u okviru za dijalog.

Podešavanje boje

8

Podešavanje boje

9

OSTALA PODEŠAVANJA

Opcija Variations nudi brz način za podešavanje boja, ali ponekad vam treba veća kontrola nad parametrima. Na primjer, imate sliku osrednjeg kvaliteta, ali - ako se poigrate s njenim bojama i podesite joj kontrast - možda ćete je popraviti. To su sve situacije u kojima ćete željeti da podešavate pojedinačne parametre boja na slici.

KORIŠTENJE HISTOGRAMA

U Photoshopu CS postoji nova paleta - Histogram. (Ranije je to bio okvir za dijalog.) Ako naučite da je koristite, uštedjet ćete dosta vremena. Histogram je vrsta dijagrama. U Photoshopu, to je dijagram slike svedene na sive tonove, na kome linije označavaju broj piksela svake nijanse sive, na skali od 0 do 255.

Glavno je to što posmatranjem histograma možete zaključiti da li je slika dovoljno kontrastna da biste mogli uspješno primjeniti korekcije. Ako imate naizgled lošu fotografiju ili loše skeniranu sliku, proučavanjem histograma ustanovit ćete vrijedi li da pokušate da je popravite ili je najbolje da je bacite i krenete od početka. Ako su sve linije nagomilane na jednom dijelu dijagrama, vjerovatno nećete spasiti sliku podešavanjem boja, a ukoliko su linije relativno ravnomjerno raspoređene duž cijelog histograma, velika je vjerovatnoća da se slika može iskoristiti.

Komanda Histogram ima još jednu funkciju, a to je da pruži uvid u tonski opseg slike. To se ponekad zove registar (key type). Kaže se da je slika tamnog registra (low key), prosječnog registra (average key) ili svijetlog registra (high key), u

Podešavanje boje

10

zavisnosti od toga da li na njoj preovlađuju tamni tonovi, srednji ili svijetli tonovi. Slika koja je cijela srednjesive boje imat će samo jednu liniju na sredini histograma.

Ako su linije na histogramu prilično ravnomjerno raspoređene, radi se o slici prosječnog registra. Ukoliko na slici preovladavaju svijetli tonovi, većina linija biće koncentrisana na desnoj strani histograma, dok će na lijevoj strani biti samo nekoliko linija. S druge strane, ako se radi o slici koja je pretežno tamna, većina linija će biti s lijeve strane.

Podešavanje boje

11

1D HISTOGRAMI 1D histogrami (Slika 1., Slika 2.) omogućuju određivanje granice tj. razine sive boje na temelju koje se može temeljem algoritma pokretne kocke generirati 3D model. Problemi pristupa, temeljem 1D histograma, su nemogućnosti razdvajanja velikih područja zbog preklapanja vrijednosti prikazanih 1D histogramom (Slika 3).

Slika 1. 1D histogram u linearnom mjerilu.

Slika 2. 1D histogram u logaritamskom mjerilu.

Slika 3. Karakteristike 1D histograma.

Podešavanje boje

12

2D HISTOGRAMI Histogrami u jednoj dimenziji koristili su se u dosadašnjem načinu izdvajanja prostora u kojem podatak ovisi o jednoj vrijednosti, a kada se radi o izdvajanju na temelju više vrijednosti potrebno je osmisliti način prikaza podataka u više dimenzija. Korištenje 2D dijagrama u kojem se na x osi nalaze nijanse sive boje, a na y osi duljina vektora dobivenog gradijentnim postupkom koji zapravo predstavlja aproksimaciju prve derivacije. Područje omeđeno tako definiranim osama omogućuje generiranje 2D histograma (Slika 1.). Na temelju 2D spojnog histograma moguće je izdvojiti područja velikih tkiva te sva preklopna područja (Slika 2.).

Slika 1. 2D spojni histogram.

Slika 2. Karakteristike 2D spojnog histograma

Podešavanje boje

13

PODEŠAVANJE POMOĆU OKVIRA ZA DIJALOG LEVELS

Podešavanje nivoa (levels) znači promjenu svjetloće slike. Okvir za dijalog Levels sadrži kopiju histograma i druge kontrolne elemente za podešavanje tonskih vrijednosti.

Ako postavite crnu tačku (tačku na lijevom kraju histograma, koja odgovara potpuno zasićenoj crnoj boji) na mjesto najveće koncentracije tamnih tonova na slici, a bijelu tačku (tačku na desnom kraju histograma, koja odgovara potpuno nezasićenoj bijeloj boji) na mesto najveće koncentracije svijetlih tonova, ostali tonovi na slici rasporedit će se ravnomjernije.

Potvrdite opciju Preview da biste u prozoru sa slikom vidjeli promjene koje obavljate. Možete posmatrati i promjene na paletama Navigator i Layers. Za podešavanje kontrasta slike koristite klizače ispod trake Output Levels. Crni klizač kontroliše tamne tonove. Ako taj klizač pomjerate ka centru, posvijetlit ćete sliku. Bijelim klizačem kontrolišete svijetle tonove, ako ga pomjerite ka centru, zatamnit ćete sliku.

Za podešavanje nivoa možete koristiti i pipete u okviru za dijalog Levels. Izaberite bijelu pipetu (s desne strane) pa pritisnite najsvjetliji dio slike. Zatim izaberite pipetu s crnim vrhom (lijevo) i pritisnite najtamniji dio slike. Ako na slici postoji i oblast čija je svjetloća tačno između ove dvije vrijednosti, pritisnite je pipetom za srednje tonove (srednja od tri pipete u okviru za dijalog Levels).

Podešavanje boje

14

Ako pritisnete dugme Auto u okviru za dijalog Levels, ili iz menija Image → Adjustments izaberete opciju Auto Levels, Photoshop podešava nivoe svjetloće na osnovu sopstvene procjene tonskog opsega. Međutim, rezultat obično nije zadovoljavajući. Isprobajte komandu Auto Levels, ali budite spremni i da je poništite.

Podešavanje boje

15

PODEŠAVANJE POMOĆU OKVIRA ZA DIJALOG CURVES

Podešavanje komandom Curves slično je podešavanju komandom Levels, ali je malo suptilnije. Umjesto okvira za dijalog Levels, za podešavanje svjetloće koristite okvir za dijalog Curves. Velika razlika je u tome što, umjesto da podešavate samo tri tačke (crnu, srednju i bijelu), u okviru za dijalog Curves možete da podešavate bilo koju tačku.

Kada otvorite okvir za dijalog Curves, nećete vidjeti krivu, a ni histogram. Umjesto toga, vidjećete drugačiju vrstu dijagrama - sa pomoćnom mrežom i dijagonalnom linijom. Horizontalna osa mreže predstavlja originalne vrijednosti (ulazne nivoe) slike ili selekcije, a vertikalna osa predstavlja nove vrijednosti (izlazne nivoe). Kada prvi put otvorite okvir za dijalog Curves, dijagram ima oblik dijagonalne linije zato što nisu unijete nove vrijednosti. Ulazne i izlazne vrijednosti svih piksela su iste. Kao i obično, obavezno potvrdite opciju Preview da biste vidjeli rezultate promjena.

Kao i u okviru za dijalog Levels, za podešavanje vrijednosti možete da pritisnete dugme Auto ili da upotrijebite pipete. Metoda Curves omogućava mnogo više kontrole, pa treba i da je iskoristite. Držite pritisnut taster miša i povucite kursor preko dijela slike koji treba da podesite. U tački dijagrama koja predstavlja piksel na kome se nalazi kursor, vidjećete kružić. Ako na krivoj postoje tačke koje ne želite da izmijenite, pritisnite ih, držeći taster Ctrl da biste ih zaključali. Na primjer, ako hoćete da podesite srednje tonove a da ne dirate tamne i svijetle tonove, pritisnite tačke na krivoj da biste označili tačke koje treba da ostanu kakve jesu, a zatim povlačite sredinu krive sve dok ne podesite izgled slike. Povlačenje nagore posvjetljava tonove, dok ih povlačenje nadole zatamnjuje. Da biste uklonili tačke koje ste postavili na krivu, pritisnite je i odvucite je van mreže. Da bi se kriva prikazala na finijoj mreži, držite taster Alt .

Podešavanje boje

16

Na krivu možete da dodate najviše 16 tačaka.

Podešavanje boje

17

PODEŠAVANJE POMOĆU OKVIRA ZA DIJALOG HUE/SATURATION

Okvir za dijalog Hue/Saturation veoma je dobra alatka sa donekle nepreciznim imenom. Omogućava da podesite ton (boje na slici) i zasićenje (intenzitet boja), ali vam daje kontrolu i nad svjetloćom.

Kontrole u okviru za dijalog Hue/Saturation (slika ispod). Padajuća lista Edit omogućava da izaberete ili jednu boju koju hoćete da podesite, ili opciju Master, koja istovremeno podešava sve boje na slici ili u selekciji. Sada izaberite opciju Master. Potvrdite opciju Preview da biste vidjeli kako promjene utiču na sliku koju obrađujete.

Okvir za dijalog Hue/Saturation sadrži tri klizača: Hue, Saturation i Lightness. Klizač Hue vas pomijera po obodu kruga boja. Kada je izabrana opcija Master, možete se pomijerati od crvene (na sredini klizača) ulijevo preko ljubičaste do plave ili plavo-zelene i udesno, preko narandžaste do žute i zelene.

Klizač Saturation vas vodi od 0% u centru, do 100% zasićenja (čista boja, bez primjesa sive) ako ga pomijerate udesno ili do 100% nezasićenosti (nema boje), ako ga pomijerate ulijevo.

Klizač Lightness omogućava da povećate ili smanjite svjetloću slike, od 0 u sredini, do +100 nadesno i -100 nalijevo.

Dok pomijerate klizače, posmatrajte dvije trake spektra na dnu prozora i samu sliku. Gornja traka predstavlja tekuće stanje slike, a donja promjene nastale pomijeranjem klizača. Ako klizač Hue pomjerite na 60%, vidjećete da su se crvene boje na slici pretvorile u žute, a plave u ljubičaste. Ustvari, vi pomjerate spektar boja za tu vrijednost. Ako klizač Saturation pomjerite ulijevo, donja traka će postati manje zasićena. Ukoliko pomjerite klizač Lightness, promjene će se opet odraziti na donju traku.

Podešavanje boje

18

Ako u padajućoj listi Edit umjesto opcije Master izaberete boju, okvir za dijalog se neznatno mijenja. Pipete su sada dostupne i omogućavaju da birate boje sa slike, a podesivi klizači za izbor opsega (između dvije trake spektra) postavljeni su na boju koju hoćete da korigujete. Ove klizače možete pomjerati lijevo-desno da biste proširili ili suzili opseg izabrane boje. Možda vam se čini da to i nije nešto posebno, ali ova mogućnost je zaista odlična, naročito ako hoćete da napravite roze ili plavog tigra.

Podešavanje boje

19

Podešavanje boje

20

PODEŠAVANJE POMOĆU OKVIRA ZA DIJALOG BRIGHTNESS/CONTRAST

Ako treba da podesite tonski opseg slike koja je skeniranjem postala suvuše tamna, okvir za dijalog Brightness/Contrast (Image → Adjustments → Brightness/Contrast) nudi lahak način da podesite sve odjednom. Umjesto da posebno podešava svijetle, srednje i tamne tonove, opcija Brightness/Contrast primjenjuje istu korekciju na cijelu sliku.

Mada okvir za dijalog Brightness/Contrast ne sadrži sve funkcije koje nude komande Levels i Curves, pa čak i Variations, prednost mu je što se koristi brzo i lahko. Ponekad vam samo to i treba. Mnoge slike ćete poboljšati ako im samo neznatno povećate svjetloću i kontrast. Obavezno potvrdite opciju Preview da biste vidjeli kako promjene koje obavljate utiču na sliku.

Povlačenje klizača udesno od središnje tačke povećava svjetloću, odnosno kontrast slike, dok ih povlačenje ulijevo smanjuje. Ako niste zadovoljni rezultatima koje

Podešavanje boje

21

dobijate pomoću ove alatke, poništite izmjene, i za podešavanje svjetloće i kontrasta upotrijebite okvire za dijalog Curves, Levels ili Variations.

Ponekad je pogodna opcija Auto Contrast. Ona automatski prevodi najtamnije piksele na slici u crne, a najsvjetlije u bijele, tako da svijetli dijelovi izgledaju još svjetliji a sijenke tamnije.

Postoji još jedna automatska alatka - Auto Color. Auto Color analizira boje na slici i procjenjuje kako one treba da izgledaju. Ako ne zahtijevate previše, možda vam za korekciju boja neće ni trebati ništa drugo.

Komanda Desaturate uklanja sve boje sa slike, ne mijenjajući pri tom model boja. Upotrijebite ovu komandu ako hoćete da brzo pogledate kako će izgledati crno-bijela verzija slike. Zatim zadajte komandu Undo da biste se vratili na verziju u boji.

Podešavanje boje

22

KANALI

Channel (kanal, red, stubac) je pojam koji se spominje na skoro svakom koraku u korištenju Photoshop-a. Za bolje razumijevanje kanala i boja pogledajte odjeljak boje.

Najčešći oblik slika i fotografija sa kojima se radi u Photoshop-u je RGB model (Red, Green, Blue), tj. rad sa spektrom koji čine tri boje: crvena, plava i zelena. Radeći sa slikom u ovom modu, korisniku je ponuđeno modifikovanje svakog od ovih kanala zasebno. Budući da u RGB modelu kanali rade zasebno i nisu povezani, moguće je vršiti promjene bilo kojeg od njih a da to ne utiče na ostala dva. Zavisno od promjene vrijednosti boja u bilo kojem kanalu slika će imati drugačiji izgled. Pritiskom na mali trougao u gornjem lijevom uglu u paleti Layers otvaraju se opcije za rad sa kanalima. Standardne opcije kao sto su: New, Duplicate i Delete su u samom vrhu menija. Opcija “Channel Options" daje mogučnosti za izmjenu skoro svih stavki vezanih za izabrani kanal. Zanimljiva je opcija “Split Channels" kojom se slika automatski dijeli na tri nove, svaka u jednoj od osnovnih boja spektra RGB. Posljednja opcija u meniju je “Palette Options" kojom se samo mijenja veličina sličice za prikaz u paleti (Thumbnail Size).

Podešavanje boje

23

LITERATURA

1. Adobe Photoshop za početnike, PCKnjiga; Vesna Egić i Dejan Gambiroža; 3. izdanje,

Beograd 2004.

2. http://www.znanje.org/knjige/computer/photoshop/03/podesavanje%20boja/uvod%20

u%20lekciju/uvod%20u%20lekciju.htm

3. http://www.znanje.org/knjige/computer/photoshop/03/podesavanje%20boja/alatka%2

0Variations/alatka%20Variations.htm

4. http://www.znanje.org/knjige/computer/photoshop/03/podesavanje%20boja/ostala%20

podesavanja/ostala%20podesavanja.htm

5. http://www.znanje.org/knjige/computer/photoshop/03/podesavanje%20boja/slojevi%2

0za%20podesavanje/slojevi%20za%20podesavanje.htm

6. http://www.znanje.org/knjige/computer/photoshop/03/podesavanje%20boja/kanali/kan

ali.htm