PISCI HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE ZAJEDNICE · 2017-10-16 · Andrija Nikić, Izabrana djela fra Petra Ba-kule, sv. I, Kratka povijest franjevaca u Her-cegovini, Mostar – Veljaci,

161

Širokom BrijeguSto godina nove crkve na

PISCI HERCEGOVAČKE

FRANJEVAČKE ZAJEDNICE

Pandžić, B.Sažetak: Hercegovačka franjevačka zajednica, službeno priznata od crkvene vlasti god. 1852., bila je svjesna potrebe vršiti svoje dužnosti i putem pisane riječi. Njezini su članovi, kad su to okolnosti pružale i mogućnosti dozvoljavale, tiskali svoje spise. Neki su to činili i dok je Hercegovina bila pod turskom vlašću: fra Anđeo Kraljević (1807.-1879.), fra Petar Bakula (1816.-1873), fra Petar Kordić(1823.-1896.), fra Franjo Milićević (1835.-1903.).Kad je Austro-Ugarska god. 1878. zauzela Hercegovinu, kršćani su mogli živjeti slobodno i razvijati se prema svojim potrebama. U to vrijeme pojavljuje se među hercegovačkim franjevcima nekoliko istaknutih pisaca: fra Paškal Buconjić (1834.-1910.), fra Martin Mikulić (1841.-1912.), fra Anđeo Nuić (1850.-1916.).

Ključne riječi: franjevački pisci, hercegovačka franjevačka zajednica, Široki Brijeg.

Podatci o autoru: dr. sc. i dr. theol. Pandžić, B.[azilije], Avenija Gojka Šuška 2, 10000 Zagreb, Hrvatska, [email protected]

fra Bazilije Pandžić

162 POVIJEST

WRITERS OF THE HERZEGOVINIAN

FRANCISCAN COMMUNITY

Pandžić, B.Abstract: Herzegovinian Franciscan community, offi cially recognized by church authori-ties in 1852, was aware of the need to perform its service also through written word. Its members printed their papers when circumstances and possibilities allowed them to do so. Some did it even while Herzegovina was under the Turkish rule: father Anđel Kraljević (1807 - 1879), father Petar Bakula (1816 – 1873), father Petar Kordić (1823 - 1896), father Franjo Miličević (1835 – 1903).When Austro-Hungary occupied Herzegovina in 1878, the Christians had a possibility to live free and develop according to their needs. At that time, famous writers appeared among the Herzegovinian Franciscans: father Paškal Buconjić (1834 – 1910), father Martin Mikulić (1841 – 1912), father Anđeo Nuić (1850 – 1916).

Key words: Franciscan writers, Herzegovinian Franciscan community, Široki Brijeg.

Author’s data: Ph. D. Pandžić, B.[azilije], Avenija Gojka Šuška 2, 10000 Zagreb, Croatia, [email protected]

163


Kao što sve redovničke ustanove, po-sebno one koje djeluju među narodom propovijedajući kršćansku nauku, tako je i hercegovačka franjevačka zajed-nica, službeno priznata od crkvenih vlasti god. 1852., bila svjesna potrebe vršiti svoje dužnosti i putem pisane ri-ječi. Stoga su i njezini članovi, kad su to okolnosti pružale i mogućnosti do-puštale, nastojali tiskati spise koji su bili na korist narodu, svećenicima i po-sebno novim naraštajima za svećenička zvanja.

A ti pisci kroz čitavu povijest herce-govačke franjevačke zajednice, sve do 1945., bili su u vezi sa Širokim Brije-gom gdje su se pretežno, dulje ili kraće, odgajali.

Tursko doba

Kad su franjevci članovi bosanske fra-njevačke provincije rodom iz Herce-govine odlučili u svom kraju sagraditi samostan, nisu imali mnogo knjiga na hrvatskom jeziku kojima su se u svom radu mogli služiti ili ih ponuditi herce-govačkim katolicima da bi iz njih naučili osnovne istine kršćanske vjere i pravila života. U ono doba glavna je knjiga bila Paša duhovna, koju je sastavio u Rimu god. 1841. bosanski apostolski vikar fra Rafo Barišić, a tiskala je rimska Kongre-gacija za raširenje vjere (S. Congregatio

de Propaganda Fide) god. 1842.1 Stoga su i neki od njih napisali neka djela i tiskali ih kako su mogli. Spominjemo glavne od njih.

1. Fra Anđeo Kraljević (1807.-1879.) bio je prvi starješina hercegovačke franje-vačke zajednice. Rođen je na Čerigaju 29. listopada 1807., kako on sam kaže u svojim izvješćima koja je slao na Kon-gregaciju za raširenje vjere. Osnovne nauke završio je u Kreševu, gdje je 9. ožujka 1823. stupio u Franjevački red. Teologiju je završio u Madžarskoj u sjemeništu Vač. Ondje je zaređen za

1 Usp. Oreč, L., Barišićeva “Paša duhovna”, u: Kršni zavičaj, br. 21, Hercegovina, 1988., 15-21.


Fra Anđeo Kraljević

164 POVIJEST

svećenika 6. siječnja 1831.2 Vrativši se u svoju provinciju, marljivo je djelo-vao na raznim mjestima, a 9. studenog 1852. izabran je za prvog starješinu no-voosnovane Hercegovačke franjevačke kustodije.

Iako je i prije shvaćao važnost pisanja u svećeničkom i redovničkom djelova-nju, tu je dužnost jače osjetio i počeo je izdavati djela. Čim je postao herce-govački franjevački kustos, smatrao je potrebnim upoznati javnost sa svojom zajednicom kojoj je bio na čelu. Stoga je već sljedeće godine nakon izbora za hercegovačkog kustosa tiskao u Du-brovniku šematizam kustodije.3

Kad se malo kasnije upoznao s dje-lovanjem rimske Kongregacije za ra-širenje vjere, zamolio ju je 11. srpnja 1859. da bi ona tiskala njegovo djelo Razgovori duhovni.4 Ta kongregaci-ja poslala je 4. ožujka 1860. dobiveno Kraljevićevo djelo fra Bernardinu Tri-onfettiju, generalu Franjevačkog reda, da bi našao nekoga tko pozna hrvatski jezik i tko bi pregledao rukopis te dao sud je li vrijedno da se djelo tiska. Tada se u Rimu nalazio fra Paškal Buconjić kao profesor na središnjem franjevač-

2 Arhiv Propagande, Scritture riferite nei con-gressi, Bosnia, sv. 16, f. 692r.

3 Schematismus neoerectae Custodiae provin-cialis in Hercegovina, Ragusii 1853.

4 Arhiv Propagande, Scritture riferite nei con-gressi, Bosnia, sv. 14, f. 783r

kom učilištu. Njemu je general Reda dao Kraljevićev rukopis da ga prouči i o njemu dadne svoje mišljenje. Fra Paš-kal je 15. ožujka te godine Generalu na to pismeno odgovorio.5 Kad je prefekt Kongregacije dobio taj Buconjićev sud, dao je Kraljevićevo djelo tiskati. Tisak je bio dovršen 1860.6

Nakon prvog trogodišta provede-na u dužnosti starješine Kustodije, fra Anđeo Kraljević bavio se i poučava-njem sjemeništaraca koji su stanovali na Širokom Brijegu. Kako nije imao prikladna udžbenika za latinski jezik, sam je sastavio gramatiku po kojoj su sjemeništarci učili. Kad mu je Propa-ganda tiskala knjigu Razgovori duhov-ni, zamolio je Propagandu da bi mu ti-skala i gramatiku. Tako mu je god. 1863. tiskom Propagande izišla Grammatica latino-illyrica.7

Fra Anđeo Kraljević je pisao i propo-vijedi koje je držao slaveći svete mise s narodom. Kad je polazio u Rim na Prvi vatikanski sabor, ponio je sa sobom i knjigu propovijedi da bi ih Propaganda tiskala. Stvarno, Propaganda ih je dala u tisak i izašle su god. 1870. pod naslo-vom Govorenja za svetkovine.8

5 Isto mjesto, f. 784v.6 Isto mjesto, sv. 15, f. 88rv7 Isto mjesto, f. 209r.8 Arhiv Propagande, Scritture riferite nei con-

gressi, Bosnia, sv. 16, f.79r.

165


Ovo često obraćanje Propagandi da mu tiska knjige nije bilo ugodno bisku-pu fra Anđelu Kraljeviću. Stoga je rado potpomagao naum fra Franje Milićevi-ća da biskupija u Mostaru osnuje vlasti-tu tiskaru. Kupljena je u Beču, dopre-mljena je u Mostar 1872., a smještena u pučkoj školi u Vukodolu i započela raditi 1873. noseći naslov Typographia Missionis catholicae in Hercegovina. Međutim u onim teškim vremenima nije bilo lako uzdržavati tiskaru pa je biskup Kraljević, nakon tri godine nje-zina djelovanja, odlučio zatvoriti je. Na to rješenje nije pristao fra Franjo Mi-lićević pa je tiskaru prenio na drugo mjesto.9

2. Fra Petar Bakula (1816.-1873.). Pri osnivanju i uređivanju franjevačke za-jednice u Hercegovini dao je sve svoje snage, premda je bio u Italiji kada su franjevci rodom iz Hercegovine odlu-čili u Hercegovini osnovati samostan. Istakao se i kao plodan, marljiv i sposo-ban pisac. Rodio se 24. svibnja 1816. Po-četne nauke završio je u Kreševu i obu-kao franjevačko odijelo 9. rujna 1833. Daljnje škole pohađao je u Italiji gdje je zaređen za svećenika 7. listopada 1839. Nakon završenih nauka imenovan je profesorom fi lozofi je i teologije na fra-

9 Pandžić, B., Hercegovački franjevci, Mostar - Zagreb, 2001., 129-130.

njevačkom učilištu u gradu Lucca. U Ita-liji se počeo baviti pisanjem i objavio je Cenno storico sulla provincia di Bosnia, Lucca 1846. Povrativši se u Hercegovi-nu sve svoje snage posvetio je jačanju franjevačke zajednice u Hercegovini. Njega su poslali u Rim da bi nastojao privoljeti odgovorne crkvene ustanove da što prije odobre pravno uređenje. Boravio je u Rimu od 29. lipnja do 16. kolovoza 1852. obilazeći rimske urede i moleći ih da što prije donesu traženo rješenje za hercegovačku franjevačku zajednicu. I on je svojim zalaganjem pridonio da je Kongregacija za raširenje vjere 9. kolovoza 1852. došla do konač-


Fra Petar Bakula

166 POVIJEST

ne odluke.10 Kad je uređeno pravno sta-nje hercegovačkih franjevaca, trebali su pomoći sa strane da bi se mogli uzdrža-vati, izgraditi potreban prostor i odga-jati novi naraštaji. Nije preostajalo dru-go nego ići u inozemstvo tražiti pomoć. Za to je bio jedan od najprikladnijih fra Petar Bakula. A on je htio opravdati taj rad i učiniti ga što uspješnijim knjigom Breve compendio sacro-istorico sulle vicende della regolare missionaria cu-stodia e vicariato apostolico di Erzego-vina, diretto ai benefattori delle catto-liche missioni, Ragusa 1853., u kojoj je opisao povijest hercegovačke ustanove i potrebu strane pomoći za nju.11 Slič-no djelo objavio je god. 1862. u Rimu i platio ga milodarima dobročinitelja, a djelo je napisano talijanskim jezikom pod naslovom I martirii nella missione francescana osservante in Erzegovina, Roma 1862.12 Djelo trajne vrijednosti jest Schematismus topographico-histo-

10 Isto mjesto, 56-57.11 To je djelo na hrvatskom jeziku objavio fra

Andrija Nikić, Izabrana djela fra Petra Ba-kule, sv. I, Kratka povijest franjevaca u Her-cegovini, Mostar – Veljaci, 1995. Fra Petar Bakula pretočio ga je u stih na hrvatskom je-ziku i izdao pod naslovom Pisma sveto-iska-zana od ercegovačke redovničke čuvo-derža-ve i namisništva apostolskoga, Dubrovnik, 1853.

12 Djelo slična sadržaja objavio je na hrvatskom jeziku u desetercu pod pseudonimom Herce-govac, a dao mu je naslov Hercegovina za 19 godina vezirovanja Halipaše, Beč, 1863.

ricus custodiae provincialis et viariatus apostolici in Hercegovina sub regimine spirituali Fratrum Min. Observ. San-cti Francisci pro anno Domini 1867, Spalati 1867.13 U tom djelu Bakula je obradio Hercegovinu s arheološkoga, povijesnoga, zemljopisnoga i vjerskoga stajališta. Sličan je šematizam Bakula priredio za god. 1873., ali ga nije uspio dovršiti zbog bolesti i smrti. Tiskan je u novoosnavanoj tiskari fra Franje Mi-lićevića.14 Fra Petar Bakula pisao je i na hrvatskom jeziku, ali većinom u stihu. Na taj je način, u stihu, izlagao i fi lozof-ska i teološka pitanja. Poznato je njego-vo djelo Pravo mudroznanje, Split 1867. I drugo je izdanje ovoga djela tiskano u Splitu 1869. Te godine objavio je u Spli-tu i djelo Politika za svakog čovika. 15

3. Fra Petar Kordić (1823.-1896.), starje-šina hercegovačkih franjevaca kroz šest godina (1865.-1871.), istakao se u radu za napredak franjevačke zajednice u

13 Fra Kosir, V., preveo je na hrvatski to djelo pod naslovom Hercegovina prije sto godi-na ili Šematizam fra Petra Bakule, Mostar, 1970.

14 Usp. Glavaš, R., Spomenica pedesetgodiš-njice Hercegovačke franjevačke redodržave, Mostar 1897, 155-157; L. Petrović, Život i rad fra Petra Bakule, u: Stopama otaca, sv. V, Mostar 1938, 34-47; Nikić, A., Izabrana dje-la fra Petra Bakule, 17-59.

15 Petrović, L., Život i rad fra Petra Bakule, 46-47 donosi popis tiskanih i rukopisnih njego-vih djela.

167


Hercegovini. Uz to je i pisao. Sastavio je spis o glavnim istinama vjere koje svaki kršćanin mora znati i zamolio je 18. li-stopada 1869. Kongregaciju za raširenje vjere da ga u svojoj tiskari objavi.16 Spis je u siječnju 1870. donio u Rim fra An-đeo Kraljević i predao ga Kongregaciji s preporukom.17 Ne znamo da je tiskan.

4. Fra Franjo Milićević (1835.-1903.) rođen je u Velikom Ograđeniku 10. li-stopada 1835. Nakon osnovne škole u Mostaru stupio je u sjemenište na Ši-rokom Brijegu, gdje je 15. ožujka 1855. ušao u Franjevački red i nakon novici-jata otišao u Italiju na više nauke. Zare-đen je za svećenika 21. prosinca 1861. u talijanskom gradu Narniju. Vrativši se kući jedno je vrijeme radio u duhovnoj pastvi, a 1871. postao je učitelj u pučkoj školi u Mostaru koju je otvorio biskup fra Anđeo Kraljević. Nedugo nakon što je započeo poučavati u školi, došao je na misao da bi biskupija morala imati svoju tiskaru. Tom se mišlju zanio i bi-skup Kraljević pa je tiskara otvorena, ne bez poteškoća, god. 1873. pokraj škole u kojoj je djelovao fra Franjo Milićević. Dali su joj latinski naziv: Typographia Missionis Catholicae in Hercegovina. Fra Franjo se marljivo dao na rad. Imao

16 Arhiv Propagande, Scritture riferite nei con-gressi, Bosnia, sv. 16, f. 66rv.

17 Isto mjesto, f. 67rv.

je pomoćnike i već u prvoj godini ti-skao 4 knjige. Sljedeće godine tiskao je 11 knjiga, a isto tako 1875. Međutim, iako je biskup Kraljević veselo otvorio tiskaru, ubrzo se uvjerio da se tiskara u onim prilikama ne može sama uzdr-žavati, a on nije bio u stanju uzdržavati je, pa je došao do uvjerenja da je treba zatvoriti. Fra Franjo nije vidio oprav-danost te namisli pa je, kad nije bilo drugog izbora, prenio tiskaru na dru-go mjesto, nadajući se da će je preuzeti franjevačka zajednica. Ali kako se fra-njevačka zajednica nalazila u još težem položaju i nije mogla preuzeti tiskaru, svu brigu za tiskaru morao je preuze-ti fra Franjo. On je na koncu, da bi se mogao što slobodnije baviti tiskarom, odlučio napustiti redovničko zvanje, prešavši u šibensku biskupiju. Tiskaru je vodio do 1896., a umro je 1903.18

U očekivanju bolje budućnosti

Kad je Austro-Ugarska god. 1878. zau-zela Hercegovinu, kršćani se nisu više bojali kršćanski živjeti i razvijati se

18 Petrović, L., Prva hrvatska tiskara u Bosni i Hercegovini, u: Napredak, hrvatski narodni kalendar, sv. 98, Sarajevo 1938. 57-70; Ilić, Ž., Fra Franjo Milićević, u: Kršni zavičaj, br.17, Hercegovina 1984., 49-57; Isti, Kršni zavičaj, br.18, Hercegovina 1985., 30-36; Musa, Š., Franjo Milićević i hrvatski kulturni prepo-rod u Hercegovini, Mostar 1992; Pandžić, B., Hercegovački franjevci, 132-133.


168 POVIJEST

prema svojim potrebama. Hercego-vački franjevci shvatili su to vrijeme i nastojali su što bolje djelovali na dobro naroda. Pritom ih je svemu pomagao novoizabrani biskup fra Paškal Buco-njić, koji je bio franjevac. U to vrijeme među franjevcima se pojavljuje znatan broj pisaca.

1. Fra Paškal Buconjić (1834.-1910.), bio je također pisac. Rodio se u Drinovci-ma 2. travnja 1834. Nakon završenih škola na Čerigaju i Širokom Brijegu 13. listopada l851. obukao je franjevač-ko odijelo i godinu novicijata proveo na Širokom Brijegu. Zatim je otišao u

Italiju, u Ferraru, da nastavi nauke. Re-đen je za svećenika 20. prosinca 1856. Nakon svećeničkog ređenja nastavio je učenje da se pripravi za profesora, koji se u Franjevačkom redu tada zvao lec-tor generalis. Polagao je ispit u Bolonji 18. prosinca 1858. Na ispitu je rasprav-ljao o naravnom zakonu. Na taj ispit se prijavilo više kandidata, a fra Paškal je dobio najvišu ocjenu.19 Kad je general Reda vidio izvještaj ispitnog povjeren-stva iz Bolonje, odlučio je fra Paškala Buconjića pozvati za profesora na rim-skom središnjem franjevačkom učilištu. Imenovao ga je 8. lipnja 1860.20

Dok je obnašao profesorsku dužnost u Rimu, fra Paškal Buconjić morao je pisati predavanja, ali od tih njegovih predavanja nije nam se ništa sačuvalo. Ipak imamo jedan njegov spis tiskan za njegova boravka u Rimu. To je pro-povijed koju je držao 5. srpnja 1863. u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu na dan sv. Ćirila i Metoda. Toj propovije-di nazočio je i đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je zatražio da se tiska Buconjićev govor. Tiskan je pod naslovom Govor prigodom tisućoljetnog slavovanja SS. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda, Rim 1863.

U kolovozu 1875., za Hercegovačkog ustanka, sastalo se u Mostaru među-

19 Generalni Arhiv Reda, Ms IV/33,f. 383r.20 Isto mjesto, SK 297, f.111r.

Fra Paškal Buconjić

169


narodno povjerenstvo da bi razmo-trilo kako bi se moglo doći do mira u Hercegovini. To povjerenstvo dobilo je jedan tiskan spis na talijanskom jeziku koji je iznosio razloge ustanka. Spisu nije bio označen pisac, a imao je naslov Un cenno semplice sui gravami, causa principale dell’insurrezione delle popu-lazioni cristiane in Erzegovina, Mostar 1975. Iako nije na knjizi označeno tko ju je napisao, odmah se govorilo da je ona djelo fra Paškala Buconjića, koji se god. 1867. vratio u Hercegovinu, jer je jedino on bio u stanju to napisati.21

Fra Paškal Buconjić, posebno kao mostarsko-duvanjski biskup, morao je mnogo pisati. Katkada su njegova pi-sma i okružnice objavljivane u tisku. U tim spisima izražavao je svoje misli i naredbe o pojedinim pitanjima vjer-skog života.

2. Fra Martin Mikulić (1841.-1912.), ro-dom iz Ružića, nakon osnovne škole i novicijata na Širokom Brijegu otišao je na daljnje školovanje u Italiju gdje je u Ferrari zaređen za svećenika 19. prosin-ca 1863. Nakon završenih nauka vratio se 1866. u Hercegovinu i obavljao je ra-zne službe. Jedno vrijeme bio je učitelj latinskog jezika na Humcu. Smatran je izobraženim čovjekom, a posebno

21 Usp. Nikić, A., Hercegovački ustanak 1875., Mostar-Veljaci, 1991., 118.

dobrim latinistom. Upravo zbog toga uprava mu je povjerila da sastavi šema-tizam Kustodije. On je marljivo prou-čio franjevačku prošlost i ondašnje pri-like u Hercegovini i to, služeći se veoma uglađenim latinskim jezikom, iscrpno prikazao u Schematismus almae custo-diae provincialis sanctissimae Assump-tionis B.M.V. in Hercegovina Fratrum Minorum Observantium S. Francisci, Mostarini 1882.

Fra Martin je posebno zapažen kao pisac pripovijedaka u kojima je opisi-vao neke ljude i događaje hercegovač-kog puka. Potpisivao se Pustinjak ispod Maliča ili, kasnije, Pustinjak iz Borka. Poznate su njegove pripovijetke: Zvo-narev teljig, Mostar, 1901; Narodna torba, Mostar, 1902.; Samac i beskuć-nik, Mostar, 1903. Neke su objavljene nakon njegove smrti: Vitinski lovac, u: Hrvatska duša, Almanah hrvatskih ka-toličkih svećenika, sv. 2, Zagreb, 1923., 51-90; Djevac od devedeset godina, u: Hrvatska duša, sv. 3-4, Virje, 1924.-1925., 83-143; Pustinjakove pripovijetke (priredio Ivan Alilović), Duvno, 1972.; Drveni strojevi, u: Dobri Pastir, sv. 23, Sarajevo, 1973., 211-253 (priredio An-đelko Mijatović).22

22 Usp. Zubac, T., Zaboravljeni fra Martin Mi-kulić, u: Napredak, br. 1, Sarajevo 1941., 2-4; Ž. Ilić, Nepoznati Martin Mikuilić, u: Kršni zavičaj, br. 24, Humac 1991., 59-62; Pandžić, B., Hercegovački Franjevci, 134.


170 POVIJEST

Uprava Hercegovačke franjevačke provincije zamolila je fra Martina god. 1902. da pripravi novi šematizam Pro-vincije, što je on i učinio. Izdan je pod naslovom Schematismus almae missio-nariae provinciae Ordinis Minorum S. P. Francisci in Hercegovina ad annum Christi 1903, Mostar 1903. Ovaj je še-matizam ponovno izdan god. 2003. u hrvatskom prijevodu.

3. Fra Anđeo Nuić (1850.-1916.). I on je, kao što je obično bilo u ono vrijeme, osnovnu školu završio na Širokom Bri-jegu i, nakon novicijata, u Italiji nastavio nauke. U Rimu je 29. ožujka 1873. za-ređen za svećenika. Nakon toga u Her-cegovini je nekoliko vremena proveo u dušobrižničkoj službi, a onda je od 1875. do 1882. bio učitelj osnovne škole u Mo-staru. Kako je bio nadaren glazbenik, biskup fra Anđeo Kraljević nabavio mu je harmonij da bi mogao bolje poučavati djecu u pjevanju. God. 1882. imenovan je učiteljem novaka na Humcu.

Osim odgoja franjevačkih novaka istakao se i drugim oblicima djelovanja. Tako je god. 1884. prvi u Hercegovini uveo Treći franjevački red. Iste godine osnovao je na Humcu muzej “zbirku svakovrsnih stvari koliko prirodoslov-nih toliko arheologičkih”. God. 1904.-1907. bio je provincijalni starješina her-cegovačkih franjevaca.

Fra Anđeo Nuić bavio se i pisanjem. Glavno njegovo djelo jest Molitvenik koji je dao tiskati godine 1892. Taj Mo-litvenik i danas je u uporabi, a obično ga zovu Molitvenik fra Anđela Nuića. Dosada je imao 22 izdanja.23

Na putu istinskog napretka

Svršetkom XIX. stoljeća hercegovač-ka franjevačka zajednica pokazivala je vidljiv napredak. General Franjevačkog reda Luigi Canali da Parma proglasio je 27. travnja 1892. Hercegovačku franje-vačku kustodiju provincijom.24 Imala je tri samostana: Široki Brijeg, Humac i Mostar. Na Širokom Brijegu odgajani su sjemeništarci, na Humcu je bio no-vicijat, a u Mostaru osnovana je Franje-vačka teologija.25

Osnutak Franjevačke teologije u Mostaru bio je velik događaj ne samo za Hercegovačku franjevačku provin-ciju nego i za sve stanovništvo Mosta-ra i Hercegovine. Nekoliko profesora,

23 Usp. Petrović, L., + Mnogopoštovani o. fra Anđeo Nuić, u: Kršćanska obitelj, br. 17, Mostar 1916., 122-124; Nikić, A., Fra Anđeo Nuić, pionir hercegovačke muzeologije 1850-1916, u: 100 godina muzeja na Humcu, Lju-buški, 1985., 251-259.

24 Generalni arhiv Franjevačkog reda, SK 298, f. 788rv; Arhiv franjevačke provincije u Mo-staru, Acta capitularia, sv. 2, p. 168-169; Acta Ordinis, sv. 11, Ad Claras Aquas (Qu-aracchi), 1892., 85-86.

25 Pandžić, B., Hercegovački franjevci,141-142.

171


odgojenih na talijanskim i njemačkim sveučilištima (fra Radoslav Glavaš, fra Špiro Šimić i fra Franjo Dobretić-Ba-šadur, te kasnije fra David Nevistić, fra Skender Musa, fra Ante Majić, fra Ante Jelavić, fra Ambro Miletić) predavalo je mladim bogoslovima propisane teološ-ke nauke kao što su to činili profesori na katoličkim bogoslovnim fakultetima diljem svijeta.26 Ubrzo nakon osnutka teologije u Mostaru njezini profesori, da bi što bolje djelovali i na korist naro-da, pokrenuli su list Kršćansku obitelj, u kojoj su na jednostavan način iznosili vjerske istine, životopise poznatih ljudi, posebno svetaca, pjesme i druge knji-ževne priloge, domaće i strane vijesti. Neki od njih postali su istaknuti pisci i objelodanili su posebna djela.27

1. Fra Radoslav Glavaš (1867.-1913.), bio je prvi urednik Kršćanske obitelji. Svo-jim pisanjem i djelovanjem on nekako predstavlja početak novog razdoblja. Rodio se je u Drinovcima 1867. Nakon osnovne škole na Širokom Brijegu i novicijata na Humcu prešao je na dalj-nje učenje u Italiju. God. 1893. položio

26 Usp. Pandžić, B., Hercegovački franjevci, 141; Mandić, D., Osnutak franjevačkog samosta-na i bogoslovije u Mostaru, u: Stopama ota-ca, 1934./35., 10-34.

27 Usp. Tomić, D., Kršćanska obitelj, Prikaz, mudroslovice, događajnica, sv. 1, Mostar, 2001.; sv. 2, Mostar, 2002.

je ispite za profesora teologije. Kad je osnovana mostarska Franjevačka te-ologija, imenovan je njezinim profe-sorom i prvim ravnateljem. Postao je ubrzo središnja osoba javnog života u Mostaru. Istakao se kao sposoban i cijenjen pisac. Njemu je povjereno da pripravi Spomenicu pedesetgodišnjice Hercegovačke Franjevačke Redodržave, Mostar 1897., u kojoj je opisao život i rad hercegovačke franjevačke zajedni-ce. Malo kasnije izdao je Život i rad fra Rafe Barišića, Mostar 1900. Zapaženo je njegovo djelo Politika bosansko-her-cegovačkih franjevaca, Mostar 1904. Objavio je Život Isusa Krista, Mostar 1908. Više je puta pisao o fra Paškalu Buconjiću. Posebno je iscrpno njegovo djelo Paškal Buconjić prigodom tride-setgodišnjice biskupovanja 1880.-1910., Mostar 1910.28

2. Fra Leo Petrović (1883.-1945.), pravi je predstavnik novoga doba u razvoju Provincije. Rođen je u Klobuku 1883. Osnovnu je školu završio u Veljacima, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Nakon novicijata započeo je bogoslovne nau-ke u Mostaru a nastavio u Fribourgu u Švicarskoj, gdje je god. 1905. zaređen za svećenika. U Fribourgu je napisao povi-

28 Usp. O. fra Radoslav Glavaš, u: Kršćanska obitelj, sv. 14, Mostar, 1913., 194-196; Nikić, A., Fra Radoslav Glavaš, Mostar, 1980.


172 POVIJEST

jesnu radnju o početcima upotrebe sla-venskog jezika u liturgiji kod Slavena, posebno Hrvata.29 Na temelju te radnje proglašen je 31. siječnja 1908. doktorom teologije. On je prvi doktor u Hercego-vačkoj franjevačkoj provinciji. I prijaš-nji profesori završili su sve bogoslovne nauke potrebne za profesora na bogo-sloviji, ali njihov naslov nakon završe-nih nauka nije bio doktor nego lector generalis. Nakon tih ispita fra Leo je uglavnom živio u Mostaru odgajajući nove franjevačke naraštaje. Stalno se bavio pisanjem. Njegovi spisi izlazili su u raznim listovima, napose u kalendaru Napredak. Posebno važno njegovo dje-lo jest Kršćani Bosanske Crkve, koje je izašlo poslije njegove smrti u Sarajevu 1953. Drugo izdanje izašlo je u Saraje-vo-Mostar 1999. Na provincijalnom ka-pitulu 1. srpnja 1943. fra Leo je izabran za provincijala Hercegovačke franje-vačke provincije. Bila su teška vremena pa se nadalo da će on najlakše naći izlaz iz tih teških prilika. Međutim prilike su bile svakim danom gore. Komunistička jugoslavenska vojska koju su naoružali Rusi, Englezi i Amerikanci započela je u studenom 1944. napad na njemač-ku vojsku. Četrnaesta divizija Osmog

29 Rasprava je pisana latinski: Disquisitio histo-rica in originem usus slavicae idiomatis in liturgia apud Slavos ac praecipue Chroatos, Mostar 1908.

dalmatinskog korpusa 14. veljače 1945. došla je u Mostar. U sumrak toga dana došao je u samostan Brana Popadić s nekoliko vojnika. Nakon što su ispitali sve fratre, sedmorici su naredili da ih slijede. Među njima je bio i provincijal fra Leo Petrović. Na izlazu iz samostana svezali su ih žicom i poveli prema pri-gradskom naselju Rodoč. Kad su došli do Čekrka, sve su ih strijeljali i njihova tjelesa ubacili u Neretvu.30

3. Fra Dominik Mandić (1889.-1973.) jest jedan od najistaknutijih pisaca u povi-jesti franjevačke Hercegovine. Rodio se u selu Lisama31 pokraj Širokoga Brijega 2. prosinca 1889. Osnovnu školu i pr-vih pet razreda gimnazije završio je kod franjevaca na Širokom Brijegu. Franje-vački habit obukao je na Humcu 19. kolovoza 1906. Srednju školu s ispitom zrelosti položio je u Mostaru 1910. Fi-lozofi ju i teologiju započeo je u Mosta-ru, a nastavio u Fribourgu u Švicarskoj. Zaređen je za svećenika 4. kolovoza 1912. Kad je započeo prvi svjetski rat, bio je već završio škole, ali zbog nemir-nih prilika nije mogao braniti doktor-sku radnju prije god. 1921. Vrativši se u domovinu bio je 1911.-1919. tajnikom Hercegovačke franjevačke provincije.

30 Usp. Pandžić, B., Hercegovački franjevci, 221-222.

31 Danas zasebnom selu Oklajima.

173


God. 1916. imenovan je katehetom na državnoj gimnaziji u Mostaru i tu je dužnost obavljao sve do god. 1928. kada je izabran za provincijala hercegovač-kih franjevaca i u toj dužnosti ostao do 1934. Od 1934. do 1939. bio je ravnatelj gimnazije na Širokom Brijegu. God. 1939. postao je generalnim defi nitorom Franjevačkog reda sa sjedištem u Rimu. Ta mu je dužnost trajala 12 godina. God. 1951. prešao je u Sjedinjene Ame-ričke Države, gdje je ostao do smrti, 23. kolovoza 1973.

Na sveučilištu, kao mladić, upisao je povijest i za doktorat je uzeo Prvo pra-vilo sv. Franje. Svoj rad objavio je pod naslovom De protoregula Minorum, Mostar, 1922. a dvije godine kasnije ti-skao je De legislatione antiqua Ordinis Fratrum Minorum, Mostar, 1924. Na-kon toga ponajviše se bavio proučava-njem povijesti Hercegovine. God. 1933. objavio je na latinskom jeziku Schema-tismus almae missionariae provinciae Ordinis Fratrum Minorum in Herce-govina, Sarajevi 1933. a sljedeće godine izdao je zbirku povijesnih izvora za po-vijest Hercegovine pod naslovom Acta franciscana Hercegovinae provincia-rumque fi nitimarum tempore domina-tionis Othomanae, Mostar, 1934. God. 1936. objavio je Duvanjska biskupija od XIV. do XVII. stoljeća, Zagreb, 1936. Za boravka u Rimu nije imao mogućnosti

baviti se znanstvenim radom, premda nije napuštao povremena povijesna istraživanja. U Sjedinjenim Američkim Državama potpuno se dao na znan-stveni povijesni rad. God. 1956. tiska u Buenos Airesu zapažen rad Postanak Vlaha. Sljedeće godine mu je izašlo u Chicagu djelo Crvena Hrvatska, koje je pobudilo zanimanje ljubitelja hrvatske povijesti. God. 1958. objavljuje u Rimu povijesne izvore za mučeništvo Nikole Tavelića. Posebnu vrijednost predstav-ljaju tri sveska Povijest Bosne i Hercego-vine (1960., 1962., 1967.). Godine 1968. objavio je u Rimu Franjevačka Bosna, povijest bosanskih franjevaca do god. 1735. Pravo iznenađenje za staru hrvat-sku povijest predstavlja njegovo djelo Rasprave i prilozi iz stare hrvatske po-vijesti, Rim 1963. Jedno od posljednjih djela fra Dominika Mandića jest djelo Hrvati i Srbi dva stara različita naro-da, München–Barcelona 1971., u kojem iznosi povijest ovih dvaju naroda i opi-suje njihove međusobne veze.32

4. Fra Oton Knezović (1890.-1964.). Ro-đen je u Cernu 27. siječnja 1890. Pučku školu završio je u Ljubuškom, gimnazi-ju na Širokom Brijegu, teologiju u Mo-

32 Usp. Pandžić, B., Životopis fra Dominika Mandića, Chicago 1994.; Isti, Fra Dominik Mandić (1889.-1973.), u: Hrvatski Kalendar 2001., Chicago 2000., 125-133.


174 POVIJEST

staru gdje je 20. lipnja 1915. zaređen za svećenika. Na zagrebačkom sveučilištu upisao je slavistiku i hrvatsku povijest i postao 1920. doktor. Predavao je hr-vatski jezik i povijest na Širokom Bri-jegu sve do 1945. Pred dolazak partiza-na napustio je Široki Brijeg. Iako je bio uhvaćen u Sloveniji i vraćen u Hrvat-sku, uspio je pobjeći najprije u Austriju, odakle je prešao u Italiju, zatim je 1950. prešao u Sjedinjene Američke Države. Surađivao je u brojnim listovima. Izdao je više knjiga: Franjevački idealizam, 1927.; Početak romantizma u našoj književnosti, Sarajevo, 1930.; Fra Grgo Martić, Sarajevo, 1931.; Književni reali-zam, Beograd, 1932.; Život i rad fra Di-daka Buntića, Zagreb, 1938. U Americi je pisao u raznim listovima. Tiskao je Pokolj hrvatske vojske i Povijest Hrvata, sv. 1, Madrid, 1961, sv. 2, Toronto, 1965. Umro je u Chicagu 1964.33

5. Fra Arhanđeo Nuić (1896.-1945.) ro-đen je u Drinovcima god. 1896. Osnov-nu je školu završio u rodnom mjestu, gimnaziju na Širokom Brijegu. U Fra-njevački red je stupio 17. rujna 1914. Dvije godine teologije pohađao je u Mostaru a nastavio u Beču. Zaređen je

33 Usp. Čuvalo, Lj., Uspomeni dr. fr. Otona Kne-zovića, u: Hrvatski Kalendar 1965., Chicago, 188-192; B. Pandžić, Hercegovački franjevci, 196.

za svećenika u Beču 28. kolovoza 1921. Kad je 13. srpnja 1923. u Beču dokto-rirao iz teologije, poslan je u Pariz da se osposobi na Sorbonni za profesora klasičnih jezika. Profesorski ispit iz kla-sičnih jezika završio je 10. lipnja 1927. Nakon toga je predavao na Franjevač-koj klasičnoj gimnaziji na Širokom Bri-jegu. Pisao je u javnim glasilima o ra-znim vjerskim pitanjima. Napose je bio zapažen njegov spis pod naslovom Pa-triotsko i religiozno obilježje Šitovićeve gramatike (1713.), u Stopama otaca, sv. V. (1938./1939.), 76-100.34

6. Fra Svetozar Petric (1898.-1963.). Ro-dio se 23. veljače 1898. u Vinjanima kod Posušja. Osnovnu školu završio je u Po-sušju, gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red je stupio 10. svibnja 1916. Bogoslovne nauke započeo je u Mostaru a nastavio u Lillu, gdje je 12. kolovoza 1923. zaređen za svećenika. Nakon teologije upisao je francuski je-zik i književnost na Katoličkom institu-tu u Parizu. Objavio je doktorsku radnju pod naslovom Le groupe litteraire de la Minerve Française, Pariz, 1927. U Mo-staru je tiskao djelo Francuski katolički pisci, Mostar, 1938. Bio je poznat pučki propovjednik i pisac u raznim listovima.

34 Pandžić, B., Sjećanja na Fra Arhanđela Nu-ića, u: Hrvatski Kalendar, sv. 51, l994., Chi-cago, 89-94.

175


Posebno su poznata njegova prijateljska pisma koja je objavljivao u Kršćanskoj obitelji.35 God. 1943. napustio je Široki Brijeg i zbog toga nije doživio sudbinu franjevaca koji su se tada nalazili na Ši-rokom Brijegu. Bio je nekoliko godina u zatvoru (1951.-1954.) Umro je kao župnik u Čapljini 9. siječnja l963.36

7. Fra Didak Burić (1898.-1974.). Rodio se u Turiji pokraj Konjica 23. ožujka 1898. Osnovnu je školu završio u Konjicu, gi-mnaziju na Širokom Brijegu. Teologiju je počeo studirati u Mostaru a nastavio u Lilleu. Franjevački je habit obukao 10. svibnja 1916. na Humcu. Za svećenika je zaređen 12. kolovoza 1923. u Lilleu. Slavistiku je studirao u Krakovu, po-tom u Lawowu u Poljskoj. Doktorirao je fi lozofi ju god. 1931. Bio je gimnazijski profesor na Širokom Brijegu. U teškim poratnim godinama od 1946. do 1949. bio je na čelu Hercegovačke franjevač-ke provincije kao provincijalni vikar. U komunističkom zatvoru proveo je pet godina. Napisao je i objavio Hrvatsko-poljski rječnik (Slownik chorwackoser-bsko-polski), Miejsce Piastowe, Tow. Michala Archaniola, 1936. U rukopisu

35 Objavio ih je Tomić, D., Pisma Kršćanskoj obitelji, Zagreb, 2004.

36 Usp. Nikić, A., Dr. fra Svetozar Petric, u: Krš-ni zavičaj, br. 31, Humac, 1998., 115 -118.

je ostavio Poljsko-hrvatski rječnik,37 propovijedi i duhovne nagovore. Umro je u Mostaru 10. srpnja 1974. Pokopan je u Konjicu na groblju Musala.38

8. Fra Vencel Kosir (1899.-1984.) Ro-dio se 14. srpnja 1899. na Uzarićima. Osnovnu školu završio je na Lištici, srednju na Šiorokom Brijegu, a bogo-sloviju u Mostaru i Innsbrucku. Za sve-ćenika je ređen u Innsbrucku 29. srpnja 1923. Doktorirao iz teologije god. 1926. Bio je profesorom na teologiji u Mosta-ru i u gimnaziji na Širokom Brijegu. Po-najviše je radio kao župnik u različitim župama.

Dosta je pisao javljajući se kraćim člancima u različitim listovima i ča-sopisima. Posebno su vrijedni njegovi članci Đački konvikt na Širokom Bri-jegu, u: Stopama otaca, sv. 1., Mostar, 1934./35., 63-67 i Bijeg klerika, u: Kršni zavičaj, br. 9., (Slavonski Brod), 1976., 50-54. Izdao je Kršćanski nauk, Mostar, 1935. Preveo je na hrvatski Šematizam fra Petra Bakule iz 1867. i izdao pod naslovom Hercegovina prije sto godina, Mostar, 1970. Ostavio je neobjavljene Uspomene, iz kojih je jedan dio tiskao

37 Rječnik, koji je na karticama, na smetlištu je pronašao, nakon partizanskog divljanja, i spasio fra Vojislav Mikulić. Čuva se u ostat-ku Muzeja na Širokom Brijegu.

38 Usp. Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe, Mostar, 2004., str. 380-381.


176 POVIJEST

Kršni zavičaj, br. 33., Humac, 2000., 45-73, pod naslovom Uspomene pod parti-zanskom vlašću.

Umro je na Širokom Brijegu 26. si-ječnja 1984.39

9. Fra Vendelin Vasilj (1909.-1971.). Rodio se u Međugorju 27. svibnja 1909. Pučku školu završio je u rodnom mjestu. U gi-mnaziju na Široki Brijeg došao 1920. U Franjevački red stupio je na Humcu 29. lipnja 1926. Na Širokom je Brijegu po-ložio ispit zrelosti 1929., zatim je bio na Franjevačkoj teologiji u Mostaru, gdje je zaređen za svećenika 11. prosinca 1932. Početkom 1933. upisao se na Kato-lički institut u Parizu gdje je doktorirao iz sociologije i crkvenog prava. Vrativši se u Mostar jedno je vrijeme predavao sociologiju na Franjevačkoj bogoslo-viji. Uz to je postao tajnik mostarskog biskupa Mišića. Mnogo je radio u vjer-skom i prosvjetnom pogledu za narod. Ponovno je počeo izdavati Kršćansku obitelj. Izdao je dvije knjige: Filozofi ja komunizma i Komunizam i obitelj. U veljači 1945., zbog približavanja komu-nista Hercegovini, ostavlja najprije Mo-star, zatim i Hrvatsku. Bio je zarobljen u Mariboru, ali nekom srećom uspio je pobjeći i prijeći u Austriju, a zatim

39 Usp. Nikić, A., Dr. fra Vencel Kosir (1899.-1984.), u: Kršni zavičaj, br. 17, Hercegovina, 1984., 73-75.

u Italiju. Koncem travnja 1946. dolazi u Chicago. Bavio se pastvom među hr-vatskim narodom, dvaput je bio starje-šina hrvatskih franjevaca u USA i pisao o pitanjima hrvatskog naroda. Umro je 5. siječnja 1971.40

10. Fra Radoslav Glavaš (1909.-1945.) pobudio je velike nade ne samo u Her-cegovini nego i u čitavoj Hrvatskoj zbog svoje sposobnosti i zbog svoga spisateljskog rada, posebno u književ-noj kritici. Rodio se god. 1909. u Dri-novcima, osnovnu školu završio je u rodnom mjestu a gimnaziju na Širo-kom Brijegu. Teologiju je učio u Mo-staru i Lilleu. Zaređen je za svećenika u Fontenayu, u Francuskoj. Nakon za-vršene teologije upisuje se na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je doktorirao s radnjom Jakša Čedomil osnivač mo-derne hrvatske kritike, Zagreb, 1942. Za vrijeme studija ističe se raznim spi-sima, posebno na području književne kritike. Nakon završenih nauka jedno vrijeme bio je profesor na Širokom Bri-jegu. Vlasti novoosnovane Nezavisne Države Hrvatske imenuju ga pročel-nikom Bogoslovnog ureda u Ministar-stvu pravosuđa i bogoštovlja Nezavisne Države Hrvatske (1942.-1945.). Ubijen

40 Usp. Čuvalo, Lj., Dr. fra Vendelin Vasilj, u: Hrvatski Kalendar 1972., sv. 29, Chicago, 211-219.

177


je u Zagrebu nakon dolaska komunista. Vrijednost njegova književnog rada po-sebno je istakao Branimir Donat41

U danima straha i užasa

Dolazak komunističke vojske u Herce-govinu bio je u svakom pogledu koban. Njihova je namjera bila stvoriti novo ljudsko društvo bez vjere. Protivnike takvoj namjeri gledali su u svećenicima, u Hercegovini posebno u franjevcima koji su propovijedali da život ima smi-sao ako se provodi kako naučava vjera. To je komunistima bilo dostatno da na-stoje na svaki način osloboditi zemlju od franjevaca. Ubili su ih 66. Bilo je i franjevaca koji nisu čekali komuniste nego su pobjegli u tuđe zemlje i ondje djelovali među narodom kako su znali i mogli. A kad su se komunisti nekako umorili od ubijanja, držali su mnoge franjevce po zatvorima. U takvim pri-likama franjevački pisci toga vremena objavljivali su svoje spise kada i koliko su to prilike dopuštale.

1. Fra Jerko Mihaljević (1905.-1975.). Gledajući na ovo teško stanje Herce-govačke franjevačke provincije kao prvi pisac u tom vremenu pada nam na pamet fra Jerko Mihaljević. Iako nije mnogo pisao, bio je dugi niz godina

41 Donat, B., Hrvatska književnost i duhovnost, Zagreb, 1995.

odgojitelj novih franjevačkih naraštaja, a jedno je vrijeme upravljao i konvik-tom za vanjske đake na Širokom Bri-jegu. Rođen je 6. veljače 1905. u Grabu kod Ljubuškog. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu pohađao je gimnaziju na Širokom Brijegu, bogosloviju u Mo-staru, Breslau i Rimu. Na Institutu za istočno bogoslovlje u Rimu položio je doktorat iz teologije. U teškim danima za Hercegovačku franjevačku provin-ciju imenovan je god. 1946. provinci-jalom, ali nije upravljao ni jedan dan, jer je već bio u zatvoru. Osuđen je u Zagrebu 18. ožujka 1947. na 12 godina zatvora s prisilnim radom i 5 godina gubitka građanskih i političkih prava. Robovao je najprije u Staroj Gradišci, a kasnije u Lepoglavi gdje je bio s kard. Stepincem. Oslobođen je upravo na zamolbu kard. Stepinca. Kasnije je bio profesor u Sarajevu (1953.-1955.) i opet provincijal. (1955. 1961.). Među ostalim napisao je zapaženo djelo Hercegovački slučaj, Humac – Ljubuški, 1976. Umro je u Mostaru 16. ožujka 1975. 42

2. Fra Silvije Grubišić (1910.-1985.). Uglavnom je djelovao u Sjedinjenim Američkim Državama. Rodio se u Sovi-ćima kod Gruda 8. travnja 1910. Nakon osnovne škole u rodnom mjestu, poha-

42 Usp. Pandžić, B., Hercegovački franjevci, 226.


178 POVIJEST

đao je gimnaziju na Širokom Brijegu, fi -lozofi ju i teologiju u Mostaru i Sargianu u Italiji. Zaređen je za svećenika u Mo-staru 16. lipnja 1935. Nakon završenih nauka jedno je vrijeme djelovao u kon-viktu za vanjske đake na Širokom Bri-jegu, a god. 1938. otišao je u Sjedinjene Američke Države da djeluje pastoralno među hrvatskim iseljenicima.

Od mladosti bio je sklon pisanju, pa je surađivao u đačkom listu Ruža. Ka-snije se javljao u Narodnoj slobodi iz Mostara, Hrvatskoj straži iz Zagreba te u Stopama otaca, almanahu Hercego-vačke franjevačke omladine. U Sjedi-njenim Američkim Državama uređivao je Hrvatski Katolički Glasnik i Hrvatski Kalendar. Kako djelujući među hrvat-skim iseljenicima nije mogao ljudima dati Sveto pismo na hrvatskom jeziku, dao se na prijevod Svetog pisma. Da bi što bolje mogao razumjeti Sveto pismo, putovao je u Svetu Zemlju i o svom putu napisao knjigu Pripovijest o Bibli-ji, s puta po biblijskim zemljama, New York, 1968. Njegov prijevod prvih pet knjiga Starog zavjeta, Petoknjižje, uzet je za Bibliju koju je objelodanila u Za-grebu god. 1968. Kršćanska sadašnjost.

U njegovo je vrijeme među iselje-nicima vladala velika razjedinjenost. Nakon dolaska komunista u Hrvatskoj, iseljenici Sjeverne Amerike i Kanade ustanovili su 17. ožujka 1946. opće hr-

vatsko društvo Ujedinjeni Hrvati Ame-rike i Kanade. Za tajnika toga društva izabran je fra Silvije.

U posljednje vrijeme života bavio se pitanjem podrijetla Hrvata. Čitao je povjesničara Stjepana Sakača koji je na jednom spomeniku perzijskog kra-lja Darija iz šestog stoljeća prije Krista našao napisano ime Hrvata Harahva-tiš. Prema Sakaču tako se zvala stara domovina Hrvata, a to je područje u današnjem Afganistanu. Da bi provje-rio Sakačeve tvrdnje, fra Silvije je išao u Afganistan. O tom svomu provjera-vanju napisao je djelo Od pradomovine do domovine, Chicago, 1960. Umro je u West Allisu 12. svibnja 1985.43

3. Fra Bonicije Rupčić (1910.-1984.). Ro-dio se na Hardomilju 10. srpnja 1910. kod Ljubuškog. Nakon osnovne škole završio je gimnaziju na Širokom Brije-gu, bogosloviju u Mostaru i Beču gdje je zaređen za svećenika 1934. Iz Beča je otišao na sveučilište u Breslau (Wroc-law) i završio s doktorskom radnjom Entstehung der Franziskanerpfarreien in Bosnien und der Herzegowina und

43 Usp. Pandžić, B., Fra Silvije Grubišić (1910.-1985.), u: Hrvatski Kalendar 2001., sv. 58, Chicago, 2000., 83-90. Svoje mišljenje o imenu Hrvat fra Silvije je iznio u članku Po-stanak imena Hrvat, u: Kršni zavičaj, br. 22, Humac, 1989., 17-25.

179


ihre Entwicklung bis zum Jahre 1878., Breslau, 1937.

Nakon završena studija vratio se u Provinciju i bio profesor na teologiji (1938.-1949.). Uhićen je i 3. lipnja 1950. osuđen na osam godina zatvora s pri-silnim radom i dvije godine gubitka građanskih prava. Izdržavao je zatvor u Mostaru, Zenici i Srijemskoj Mitrovici. Oslobođen je 30. travnja 1956. nakon sedam godina zatvora. Nakon toga bio je profesor u Sarajevu, u Bolu na Braču i Splitu. God. 1974. vratio se na Humac i brinuo se za muzej. Uvijek se bavio poviješću, posebno poviješću Bosne i Hercegovine. Objelodanio je zanimlji-vih radnja iz povijesnog područja, kao npr. Ubikacija Vrulje, stare, dosad ne-poznate župe kod Ljubuškog, Zagreb 1961.; Srednjovjekovni grad Kruševac u Humu, u: Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, sv. I-II, Rim, 1965., 117-139 (pod pseudonimom Rudolf Bonić); Porfi rogenetovo Zahumlje i Dukljani-nova Chelmania, u: Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, sv. III-IV, Rim. 1971., 23-59 (pod pseudonimom Rudolf Bonić); Značenje “Dubia” iz god. 1372./73., Bamberg, 1988.44

4. Fra Gracijan Raspudić (1911.-1989.). Rođen je u Lipnu kod Ljubuškog 25.

44 Pandžić, B., Hercegovački franjevci, 249-250.

veljače 1911. Osnovnu je školu pohađao na Čerinu, gimnaziju na Širokom Bri-jegu, fi lozofi ju i teologiju u Mostaru, Beču i Lyonu. Doktorirao je na Kato-ličkom sveučilištu u Lyonu. Nakon za-vršenih studija djelovao je jedno vrije-me u Rimu, nakon toga bio je profesor na teologiji u Mostaru i Humcu. God. 1943. otišao je u Njemačku za misiona-ra hrvatskih radnika. U Italiju je prešao 1945., gdje je jedno vrijeme bio direktor gimnazije koju je osnovao u Grotta-mare fra Dominik Mandić. Kad je god. 1950. gimnazija prestala djelovati, on je otišao u Španjolsku. U Sjedinjene Ame-ričke Države prešao je 1957. Od god. 1969. do smrti 8. svibnja 1989. bio je u Chicagu. Od mladosti bavio se pisa-njem i surađuje u raznim listovima. U Madridu je preveo Sveto pismo Novo-ga zavjeta, a izdao u domovini tek 1987. Bio je ljubitelj lijepe riječi. Tiskao je tri romana: Djevojka Drina, Madrid, 1951.; Za stolom od kamena, Madrid, 1964.; Braća Golemci, Chicago. U Chicagu je uređivao Hrvatski Katolički Glasnik i Hrvatski Kalendar.45

5. Fra Rufi n Šilić (1911.-1985.). Rođen je u Trešnjevici kod Konjica 29. pro-sinca 1911. Osnovnu je školu završio u Ostrošcu, gimnaziju na Širokom Bri-

45 Usp. Nikić, A., Dr. fra Gracijan Raspudić, u: Kršni zavičaj, br. 22, Humac 1989., 106-108.


180 POVIJEST

jegu, fi lozofsko-bogoslovske nauke u Mostaru i Breslau. U Breslau je dokto-rirao s radnjom Christus und die Kir-che - ihr Verhältnis nach der Lehre des heiligen Bonaventura, Breslau 1938. Ta njegova radnja odmah je ocijenjena kao znanstveno djelo prvog reda. Bio je profesor teologije u Mostaru i kasni-je u Sarajevu. Posebno kao profesor u Sarajevu, od 1947. do 1959., u časopisu Dobri Pastir i u Kalendaru Dobri Pastir iznosio je, na jednostavan i privlačan način, kršćanske istine za svećenike i narod. Od god. 1962. do 1967. boravio je u Sjedinjenim Američkim Država-ma, a od god. 1967. do 1976. upravljao je kao provincijal Hercegovačkom fra-njevačkom provincijom. Umro je u Blankenau u Njemačkoj 15. lipnja 1985., a pokopan je u Mostaru.46

6. Fra Dionzije Lasić (1913.-1997.) rodio se 6. lipnja 1913. na Uzarićima. Nakon osnovne škole, srednju školu pohađao je na Širokom Brijegu. U Franjevački red ušao je god. 1932. Filozofsko-teološke nauke započeo je u Mostaru a nastavio u Schwazu (Austrija) i Rimu. U Rimu je god. 1943. postigao doktorat iz bogo-slovije obranom znanstvene radnje: De

46 Usp. Nikić, A., Dr. fra Rufi n Šilić (1911.-1985.), u: Kršni zavičaj, br. 18, Hercegovina, 1985., 82-86; V. Nuić, Fra Rufi n Šilić, spomenica, Zagreb-Duvno, 1986.

exercitiis spiritualibus secundum Hu-gonem de S. Victore. Nakon doktorata vratio se u Mostar i 1943.-1945. bio od-gojitelj hercegovačke franjevačke mla-deži. Godina 1945. bila je prijelomna u njegovu životu. Kad su se u veljači one godine komunisti približavali Mostaru, starješinstvo Hercegovačke franjevačke provincije, shvaćajući ozbiljnost prili-ka, nije htjelo nikomu nametati kako se mora držati u onomu teškom času nego je dalo slobodu da svatko osobno iza-bere svoj put koji mu je u ono vrijeme najbolje odgovarao. Fra Dionizije je oti-šao najprije u Sarajevo, zatim u Zagreb i nakon toga, preko Slovenije, pješice sti-gao u Austriju i poslije u Italiju. Čim je došao u Rim, postavljen je odgojiteljem franjevačke bogoslovne mladeži u Ko-legiju sv. Ante. Tu dužnost obavljao je od god. 1945. do 1948. Kad je god. 1947. fra Dominik Mandić osnovao hrvatsko sjemenište u Grottammare, trebao je za učenike jednoga odgojitelja. Fra Dioni-zije je napustio svoje mjesto u Rimu i otišao kao odgojitelj u novoosnovano hrvatsko sjemenište u Grottammare. Na toj dužnosti ostao je do god. 1951., a onda se vraća ponovno u Rim, gdje je na sveučilištu Antonianum od 1951. do 1975. bio redoviti profesor duhovnog bogoslovlja i moralke. Kroz to doba objelodanio je nekoliko znanstvenih knjiga na latinskom jeziku. Osobito

181


su uspjele tri knjige o sv. Jakovu Mar-kijskom. Od god. 1970. vodi nakladno poduzeće ZIRAL. Godine 1975. prese-lio se u Sjedinjene Američke Države i ondje neko vrijeme uređuje tjednik Da-nicu, Hrvatski Katolički Glasnik i Hr-vatski Kalendar. Prije nego se vratio u domovinu izdao je Pleterni ukras, Chi-cago, 1995.

Umro je u Zagrebu 27. studenog 1997. Pokopan je 29. studenog na Širo-kom Brijegu.47

7. Fra Janko Bubalo (1913.-1997.). Ro-đen je u Turčinovićima 31. siječnja 1913. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je na Širokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Breslau (Wroclaw). Vrativši se god. 1940. u domovinu, otišao je na odsluženje vojnog roka u Niš. Ondje ga je zatekao rat. Iz Niša se vraća pješice u Hercegovinu. Poslije toga pastoralno je djelovao u raznim župama. Nakon do-laska komunista u Hercegovinu bio je i on zatvoren i mučen. Te svoje doživlja-je opisao je u djelu Apokaliptički dani, Zagreb, 1992.

Još od mladih dana pisao je pjesme. Za rata prestao se javljati. Ponovno je počeo 1971. i kasnije izdao deset zbir-

47 Usp. Kozina, V., Dr. fra Dionizije Lasić (1913.-1997.), 144-145; Hrvatski Kalendar 1998., Chicago, 201-207; B. Pandžić, Hercegovački franjevci, 250.

ki pjesama. Neobično su ga zanimala ukazanja bl. Dj. Marije u Međugorju. O tomu je napisao Tisuću susreta s Gos-pom, djelo prevedeno na razne jezike koje je doživjelo više izdanja.48

8. Fra Lucijan Kordić (1914.-1993.) rođen je u Grljevićima god. 1914. Osnovnu je školu pohađao u susjednom Rasnu, gi-mnaziju na Širokom Brijegu, teologiju u Mostaru. Za svećenika je zaređen god. 1939. u Mostaru. Kratko je djelo-vao u Hercegovini. God. 1945. bježao je ispred komunista. Bio je zarobljen kod Bleiburga i započeo “križni put”. Umoran, uspio je pobjeći iz reda, pre-plivao je Savu i preko Slovenije došao u Italiju. U Rimu je upisao književnost na Državnom sveučilištu, ali prije završet-ka studija morao je u bolnicu Sondalo, odakle je prešao u Švicarsku koja je bo-lje odgovarala njegovu zdravstvenom stanju.

Od mladosti bavio se pisanjem i sura-đivao je u raznim listovima. U Rimu je god. 1951. objavio prvu zbirku pjesama pod naslovom Zemlja. Dvije godine ka-snije, 1953., izišla mu je u Chicagu zbir-ka Od zemlje do neba. Poslije je izdao deset zbirki pjesama: Pod arkadama neba, Madrid, 1955.; Crvena dijagonala,

48 Buntić, V., Fra Janko Bubalo, u: Kršni zavi-čaj, br. 30, Humac, 1997., 130-131; B. Pandžić, Hercegovački franjevci, 251.


182 POVIJEST

Madrid, 1959.; Kroz plave zore, Pamplo-na, 1961.; Exodus, Buenos Aires, 1964.; Svibi i ribizi, Rim, 1968.; Livade snova i vjetrova, Rim, 1970., itd.

Napisao je i Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj, Chicago, 1988., u kojem opisuje komunistički progon Crkve u Hrvatskoj.

Budući da nije bilo hrvatskih sve-ćenika u Švicarskoj, započeo je služiti hrvatskim iseljenicima u toj zemlji. Od 1961. do 1967. bio je ravnatelj Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj.

Vratio se u Hercegovinu 30. listopada 1990. Nakon prometne nezgode, umro je 16. lipnja 1993. Pokopan je dva dana kasnije, 18. lipnja, na Širokom Brijegu u groblju Mekovac.49

9. Fra Blago Karačić (1914.-1994.). Ro-đen je u Gornjem Crnču 6. rujna 1914. Osnovnu i srednju školu završio je na Ši-rokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 3. srpnja 1934. Bogosloviju je studirao u Mostaru i zaređen je za svećenika 16. lipnja 1940. Pastoralno je djelovao na Humcu, potom u Konjicu do veljače 1945. kad je mobiliziran za dušobrižni-ka. Povlačeći se pred komunistima, kao domobranski nadsatnik, došao je do Bleiburga i predao se s drugima engle-

49 Usp. Ilić, Ž., Fra Lucijan Kordić, u: Kršni za-vičaj, br. 26, Humac, 1993., 53-58; Pandžić, B. Hercegovački franjevci, 251.

skoj vojsci misleći ići u Austriju. Kad su vidjeli da su ih Englezi predali komuni-stima, samo je poneki zarobljenik uspio pobjeći. Uspio je i fra Blago. Pješice je došao iz Maribora do Slavonskog Broda, gdje je uhvaćen i stavljen u logor. Ipak je domalo pušten na slobodu, ali je kasnije više puta bio u zatvoru.

Fra Blago je rado pisao pjesme i pri-povijetke, koje su izlazile u raznim li-stovima. Objavio je i nekoliko igrokaza: Dželat (1972.), U mreži (1974.), Diva Grabovčeva (1982.). Njegova književna djela, nažalost samo većina njih, tiska-na su poslije njegove smrti pod naslo-vom Radi Boga i brata čovjeka, Zagreb – Široki Brijeg, 1997.; zatim zbirka pje-sama Otisci Tvoga imena, Široki Brijeg, 2000. i ponovljeno izdanje 2001. Bavio se i slikarstvom, napose u staračkoj

Fra Blago Karačić

183


dobi. Nazvali su ga slikarom hercego-vačke “naive”.50

10. Fra Predrag Kordić (1915.-1996.) ro-đen je 3. svibnja 1915. u Grljevićima. Osnovnu je školu završio u Rasnu, sred-nju školu na Širokom Brijegu, bogoslo-viju u Mostaru. Zaređen je za svećenika 4. lipnja 1939. Za Drugog svjetskog rata poslan je u Milano da studira talijansku književnost. Doktorirao je 1950. Nakon završenih nauka preselio se u Sjedinje-ne Američke Države, gdje se bavio pa-storalnim radom.

Uvijek je bio sklon književnosti. Izdao je zbirku pjesama Rane ljepote, Madrid, 1960. Objavio je dvije drame: Slavoluk vrh ruševina, Gulf Breeze, Florida, 1972., i Ognjeno oko proroka, Chicago, 1979. Iako njegove drame nisu bez vrijednosti, općenito je začu-dio njegov pojam modernog izričaja u književnosti.

Pred smrt vratio se u domovinu i umro 18. kolovoza 1996. u franjevač-kom samostanu na Humcu.51

11. Fra Ivo Sivrić (1917.-2002.). Rođen je u Međugorju 15. kolovoza 1917. Osnov-

50 Ilić, Ž., Fra Blago Karačić (1914.-1994.), u: Kršni zavičaj, br. 23, Humac, 1990., 179-180; Isto mjesto, br. 28, Humac, 1995., 93-94.

51 Usp. Ilić, Ž., Fra Predrag Kordić, u: Kršni za-vičaj, br. 29, Humac, 1996., 133-134.

nu školu završio je u rodnom mjestu, srednju na Širokom Brijegu, a bogo-sloviju u Mostaru, Zagrebu i Rimu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1941. u Mostaru. U Rimu je doktorirao iz te-ologije. Nakon toga prelazi u Sjedinje-ne Američke Države gdje je ponajviše djelovao pastoralno. Osam godina pre-davao je na sveučilištu Duquesne u Pi-ttsburghu. Objavio je nekoliko knjiga: Bishop J. G. Strossmayer – New Light on Vatican I, Chicago, 1875. Th e pre-sent culture of Bosnia and Hercegovina, Chicago, 1982; La face cachée de Medj-ugorje, Temelji kršćanstva C. S. Lewisa. Uređivao je također službeni list Hr-vatske katoličke zajednice Naša Nada. Umro je 28. listopada 2002. u mjestu Manitowoc u Sjedinjenim Američkim Državama, a pokopan je 30. listopada 2002. u Chicagu.52

12. Fra Ljudevit Rupčić (1920.-2003.), brat već spomenutog fra Bonicija Rup-čića, rodio se na Hardomilju 26. rujna 1920. Osnovnu školu pohađao je na Humcu, srednju u Mostaru i na Širo-kom Brijegu. Bogosloviju je započeo u Mostaru a nastavio u Zagrebu. U Franjevački red ušao je na Humcu 13. srpnja 1938., a zaređen je za svećenika u Mostaru 8. prosinca 1946. God. 1945.

52 Usp. Ilić, Ž., Dr. fra Ivo Sivrić (1917.-2002.), u: Kršni zavičaj, br. 35, Humac, 2002., 134-135.


184 POVIJEST

pobjegao je pred komunistima, ali je bio zarobljen kod Bleiburga. Od 20. svibnja do 2. kolovoza podnio je teške muke idući pješice od Maribora kroz Zagreb do Sarajeva. Proboravio je u zatvoru pet godina u dva navrata. Doktorirao je u Zagrebu 12. prosinca 1958. Odmah nakon doktorata postao je profesorom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i ostao do 1988. predajući biblijske pred-mete. Bavio se pretežno proučavanjem Sv. pisma. Godine 2000. izdao je u Mo-staru šesto izdanje Novoga zavjeta, koji je preveo s grčkog, i prvo izdanje Psa-lama, prevedeno s hebrejskog. Obja-vio je nekoliko knjiga o Isusu: Ja sam s vama do konca svijeta, Zagreb, 1958. (rotostrojem); Pravi Bog i pravi čovjek, Zagreb, 1981.; Vjerujem u Isusa Krista, Slavonski Brod, 1986.; Susret sa sobom, Duvno, 1990.

Zanimljiva je njegova knjiga Sudbi-na istine, Zagreb, 1994., u kojoj opisuje svoje gledanje na čovjeka i njegov ži-votni put.

Sa zanimanjem je čuo vijest o čude-snim ukazanjima u Međugorju. Stalno je pohađao Međugorje i proučavao, bilo sam bilo s drugima, što se događa ondje. O tom događanju izdao je pet knjiga. Konačno mišljenje o ukazanjima u Me-đugorje iznio je zajedno s fra Viktorom Nuićem u zapaženoj knjizi Još jednom istina o Međugorju, Zagreb, 2002.

Umro je 25. lipnja 2003. u bolnici u Mostaru, upravo na obljetnicu Gospina ukazanja u Međugorju. Pokopan je na Humcu 27. lipnja.53

13. Fra Umberto Lončar (1922.-2004.). Rodio se u Vinjanima 15. lipnja 1922. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu a srednju na Širokom Brijegu. U Franjevački red ušao je u Duvnu 24. li-stopada 1941. Filozofi ju i teologiju učio je u Mostaru i Zagrebu. Postao je sveće-nikom 29. lipnja 1949. Pastoralno je dje-lovao u raznim hercegovačkim župama. Umro je na Humcu 19. siječnja 2004.

Dok je još bio u školi, dobio je vijest da su mu komunisti 13. veljače 1945. ubili u Ljubuškom brata fra Slobodana. Ta vijest bolno je pratila njegov život, a vidljivo se osjeća u njegovim pjesma-ma. Objelodanio je zbirke Tišine i ne-miri, Split, 1993., i Plovidba bez povrat-ka, Mostar-Zagreb, 2002.54

14. Fra Hrvoslav Ban – Kristijan Lonča-rević (1924.-2000.). Zanimljiv je život-ni put Kristijana Lončarevića. Rođen je 31. kolovoza 1924. u mjestu Stobi u Makedoniji, gdje su mu se roditelji, po-

53 Usp. Ilić, Ž., Dr. fra Ljudevit Rupčić (1920.-2003.), u: Kršni zavičaj, br. 36, Humac, 2003, 154-158.

54 Usp. Kozina, V., Fra Umberto Lončar, u: Krš-ni zavičaj, br. 37, Humac, 2004., 119-120.

185


drijetlom iz Zagreba, privremeno na-lazili. Već u prvoj godini života vratio se u Zagreb, u kojem je kasnije završio škole. Na sveučilištu studirao je povi-jest umjetnosti i arheologiju. Došao je u dodir s franjevcima konventualcima pa god. 1960. počinje surađivati u nji-hovu listu Glasnik sv. Antuna Padovan-skog. Kad su mu umrli roditelji, postaje još bliži franjevcima i odlučuje postati njihovim članom. Studirao je u Rimu fi lozofi ju i uređivao povijesno-kultur-ni odjel Vatikanskog radija. God. 1969. stupio je u Franjevački red, a god. 1972. preselio se u Sjedinjene Američke Dr-žave da nastavi bogosloviju. Ondje je upoznao Hrvatsku franjevačku kusto-diju i postao njezinim članom. Za sve-ćenika ga je zaredio 4. studenog 1973. kard. Franjo Šeper. Nakon ređenja za svećenika jedno je vrijeme radio na hr-vatskoj župi u New Yorku. Ali ubrzo je pozvan u Chicago da pomogne uređi-vati tjednik Danicu, i malo kasnije po-stao je urednik toga tjednika. Uređivao je također Hrvatski Kalendar koji je izlazio u Chicagu. U uredničkom poslu pokazao se pravi novinar. Bio je izgra-đen književnik, a vrlo dobro je pozna-vao hrvatsku prošlost. Mnogo je pisao. ZIRAL mu je objavio roman Urotnik na Manhattanu, Chicago-Roma-Züri-ch-Toronto, 1979. U ovom romanu Ban opisuje jednu iseljeničku obitelj koja je

marljivim radom postala dosta bogata, ali osjeća se nezadovoljna jer ne zna odakle potječe.

Fra Hrvoslav se god. 1992. vratio u Hrvatsku i nakon nekog vremena teško obolio. Umro je u franjevačkom samo-stanu na Humcu 23. travnja 2000.55

15. Fra Jakov Bubalo (1933.-1996.), rođen je u Turčinovićima 22. kolovoza 1933. Osnovnu je školu završio u Mokrom, srednju u Mostaru i Splitu. U Fra-njevački red stupio je 14. srpnja 1956. Bogosloviju je pohađao (1957.-1962.) u Sarajevu. Pedagogiju je završio na Pedagoškom institutu u Dubrovniku. Djelovao je na raznim župama. Bio je profesor na klasičnoj gimnaziji u Splitu na Poljudu. Proučavao je hrvatski jezik i u svojim spisima pokazivao koliko ci-jeni pravu riječ... Surađivao je u raznim izdanjima i časopisima. Objavio je ne-koliko vlastitih knjiga: Kamen nije ni-jem, 1972.; Nebo u kamenu, 1980.; Siro-mašni bogataš; Ruže i trnje; Pridavanja Martina Kravara, Split, 1995.

Umro je u Zagrebu 11. kolovoza 1996., a pokopan na Širokom Brijegu.56

55 Usp. Skoko, I., Fra Hrvoslav Ban, u: Kršni zavičaj, br. 33, Humac, 2000., 99-101.

56 Usp. Ilić, Ž., Fra Jakov Bubalo (1933.-1996.), u: Kršni zavičaj, br. 29, Humac, 1996., 128-133.


186 POVIJEST

16. Fra Slavko Barbarić (1946.-2000.), rođen je u čerinskoj Dragićini 11. ožujka 1946. Osnovnu je školu završio na Če-rinu a srednju u Dubrovniku. U Franje-vački red ušao je 14. srpnja 1965. Filo-zofi ju i teologiju pohađao je u Visokom, Sarajevu i Schwazu u Austriji. Zaređen je za svećenika 19. prosinca 1971. u Au-striji. Doktorirao je iz religijske peda-gogije u Freiburgu radnjom Uvođenje odraslih u kršćanstvo. Za vrijeme bo-ravka u Freiburgu pripravio se i položio potrebne ispite za psihoterapeuta.

Vrativši se u Hercegovinu radio je na više župa. Ali ukazanje Gospe u Među-gorju na njega je neobično djelovalo. Htio je upotrijebiti sve svoje snage da se glas Majke Božje čuje na sve strane. Svoju spisateljsku sposobnost posljed-njih 15 godina života upotrijebio je pod utjecajem međugorskih ukazanja. U tom smislu izdao je mnogobrojne knjižice: Molite srcem, Blagaj, 1987.; Put križa, Međugorje; Razgovori, Duv-no, 1990.; U školi ljubavi, Međugorje, 1993.; Majko, vodi nas miru, Među-gorje, 1996.; Postite srcem, Međugorje, 2000. Njegove knjige prevedene su na dvadesetak stranih jezika i tiskane su u više od 20 milijuna primjeraka.

U fra Slavkovu djelovanju mnogi su gledali pravi primjer apostolskog djelo-vanja. Posebno je divna njegova smrt. Kao što nebrojeno puta prije, u petak

24. studenog 2000. predvodio je po-božnost križnog puta na međugorski Križevac. Kad je završio pobožnost u 15.30 sati, osjetio je da mu nedostaje zrak. Sjeo je na kamen i predao dušu Gospodinu.57

Pogled u budućnost

Sjećajući se pisaca hercegovačke fra-njevačke zajednice namjerno smo ovaj put uzeli u obzir samo one pisce koji su se preselili u vječnost i tako završili i svoje pisanje. Naravno, svjesni smo da u Hercegovini danas ima vrsnih pisaca koji su u svojim spisima mnogo dosad rekli, ali i još mnogo obećavaju. I ovom prigodom, želeći im svako dobro, oče-kujemo plodove njihova daljnjeg rada koji će nam pružiti potpunu sliku nji-hova spisateljskog djelovanja.

57 Usp. Ilić, Ž., Dr. fra Slavko Barbarić, u: Kršni zavičaj, br. 33, Humac, 2000., 267-274.

187


Literatura

Oreč, L., Barišićeva “Paša duhovna”, u: Kršni zavičaj, br. 21, Hercegovina, 1988.

Arhiv Propagande, Scritture riferite nei congressi, Bosnia, sv. 16, f. 692r.

Schematismus neoerectae Custodiae provincialis in Hercegovina, Ragusii 1853.



Pandžić, B., Hercegovački franjevci, Mostar - Zagreb, 2001.

Nikić, A., Izabrana djela fra Petra Baku-le, sv. I., Kratka povijest franjevaca u Hercegovini, Mostar – Veljaci, 1995.

Nikić, A., Izabrana djela fra Petra Ba-kule, sv. VII., Hercegovina za devet-naest godinah vezirovanja Halil-pa-šina, Mostar, 1999.

Kosir, V., preveo je na hrvatski to djelo pod naslovom Hercegovina prije sto godina ili Šematizam fra Petra Baku-le, Mostar, 1970.

Glavaš, R., Spomenica pedesetgodišnji-ce Hercegovačke franjevačke redodr-žave, Mostar, 1897.

Petrović, L., Život i rad fra Petra Baku-le, u: Stopama otaca, sv. V, Mostar, 1938.

Petrović, L., Život i rad fra Petra Bakule,

Arhiv Propagande, Scritture riferite nei congressi, Bosnia, sv. 16, f. 66rv.

Petrović, L., Prva hrvatska tiskara u Bosni i Hercegovini, u: Napredak, hr-vatski narodni kalendar, sv. 98, Sara-jevo, 1938.

Ilić, Ž., Fra Franjo Milićević, u: Krš-ni zavičaj, br.17, Hercegovina 1984., 49-57;

Musa, Š., Franjo Milićević i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, Mostar, 1992.

Generalni Arhiv Reda, Ms IV/33,f. 383r.

Nikić, A., Hercegovački ustanak 1875., Mostar-Veljaci, 1991.

Zubac, T., Zaboravljeni fra Martin Mi-kulić, u: Napredak, br. 1, Sarajevo, 1941.

Ilić, Ž., Nepoznati Martin Mikuilić, u: Kršni zavičaj, br. 24, Humac, 1991.

Petrović, L., + Mnogopoštovani o. fra Anđeo Nuić, u: Kršćanska obitelj, br. 17, Mostar, 1916.

Nikić, A., Fra Anđeo Nuić, pionir herce-govačke muzeologije 1850-1916, u: 100 godina muzeja na Humcu, Ljubuški, 1985.

Generalni arhiv Franjevačkog reda, SK 298, f. 788rv; Arhiv franjevačke pro-vincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2, p.

Acta Ordinis, sv. 11, Ad Claras Aquas (Quaracchi), 1892.


188 POVIJEST

Pandžić, B., Hercegovački franjevci, se-dam stoljeća s narodom, Mostar-Za-greb, 2001.

Mandić, D., Osnutak franjevačkog sa-mostana i bogoslovije u Mostaru, u: Stopama otaca, 1934./35.

Tomić, D., Kršćanska obitelj, Prikaz, mudroslovice, događajnica, sv. 1, Mostar, 2001.; sv. 2, Mostar, 2002.

Radoslav Glavaš, u: Kršćanska obitelj, sv. 14, Mostar, 1913.

Nikić, A., Fra Radoslav Glavaš, Mostar, 1980.

Pandžić, B., Životopis fra Dominika Mandića, Chicago, 1994.

Čuvalo, Lj., Uspomeni dr. fr. Otona Kne-zovića, u: Hrvatski Kalendar, Chica-go, 1965.

Pandžić, B., Sjećanja na Fra Arhanđela Nuića, u: Hrvatski Kalendar, sv. 51, Chicago, 1994.

Nikić, A., Dr. fra Svetozar Petric, u: Krš-ni zavičaj, br. 31, Humac, 1998.

Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe, Mostar, 2004., str. 380-381.

Nikić, A., Dr. fra Vencel Kosir (1899.-1984.), u: Kršni zavičaj, br. 17, Herce-govina, 1984.

Čuvalo, Lj., Dr. fra Vendelin Vasilj, u: Hrvatski Kalendar, sv. 29, Chicago, 1972.

Donat, B., Hrvatska književnost i du-hovnost, Zagreb, 1995.

Pandžić, B., Fra Silvije Grubišić (1910.-1985.), u: Hrvatski Kalendar 2001., sv. 58, Chicago, 2000.

Nikić, A., Dr. fra Gracijan Raspudić, u: Kršni zavičaj, br. 22, Humac, 1989.

Nikić, A., Dr. fra Rufi n Šilić (1911.-1985.), u: Kršni zavičaj, br. 18, Hercegovina, 1985.

Nuić, V., Fra Rufi n Šilić, spomenica, Zagreb-Duvno, 1986.

Kozina, V., Dr. fra Dionizije Lasić (1913.-1997.), Hrvatski Kalendar, Chicago, 1998.

Buntić, V., Fra Janko Bubalo, u: Kršni zavičaj, br. 30, Humac, 1997.

Ilić, Ž., Fra Lucijan Kordić, u: Kršni zavi-čaj, br. 26, Humac, 1993., 53-58.

Ilić, Ž., Fra Blago Karačić (1914.-1994.), u: Kršni zavičaj, br. 23, Humac, 1990.

Ilić, Ž., Fra Predrag Kordić, u: Kršni za-vičaj, br. 29, Humac, 1996.

Ilić, Ž., Dr. fra Ivo Sivrić (1917.-2002.), u: Kršni zavičaj, br. 35, Humac, 2002.

Ilić, Ž., Dr. fra Ljudevit Rupčić (1920.-2003.), u: Kršni zavičaj, br. 36, Hu-mac, 2003.

Kozina, V., Fra Umberto Lončar, u: Krš-ni zavičaj, br. 37, Humac, 2004.

Skoko, I., Fra Hrvoslav Ban, u: Kršni zavičaj, br. 33, Humac, 2000.

Ilić, Ž., Fra Jakov Bubalo (1933.-1996.), u: Kršni zavičaj, br. 29, Humac, 1996.

Ilić, Ž., Dr. fra Slavko Barbarić, u: Kršni zavičaj, br. 33, Humac, 2000.

Znanstveno-stručni skup / The scientifi c-expert symposiumSto godina nove crkve na Širokom Brijegu / One hundred years of the new church in Široki Brijeg20. lipnja 1905. - 20. lipnja 2005. / 20 June 1905 - 20 June 2005

Zbornik radova / Proceedings

Nakladnik / Published byFranjevački samostan Široki BrijegTh e Franciscan Monastery Široki Brijeg

Za nakladnika / For the publisherfra Branimir Musa

Uredništvo / Editorial boarddr. Ivo Čolakfra Vendelin Karačićdr. Antun Karaman

Urednik / Editordr. Ivo Čolak

Fotografije / PhotosKruno Hrkać i drugi

Lektor / Language editorfra Vendelin Karačić

Prijevod na engleski / English translationGoran ŠamoDanijela KožulIvana Medić

Raunalna obrada i prijelom / Computer processing and layoutDamir ZadroBožo Penavić, prof.

Tisak / Printed byFram-Ziral, Mostar

Naklada / Edition1500 primjeraka / 1500 copies

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

726.54(497.6 Široki Brijeg)”1905/2005”(091)

ZNANSTVENO-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu (2005) Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu : 1905.-2005. / Znanstveno-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu, 20 lipnja 2005 ; [prijevod na engleski, English translation Goran Šamo, Danijela Kožul, Ivana Medić ; fotografi je, photos Kruno Hrkać i drugi]. - Široki Brijeg : Franjevački samostan ; Mostar : Građevinski fakultet Sveučilišta, 2006. - 555 str. : ilustr.

Tekst na uporedo hrv. i engl. jeziku. - “... skup, koji je održan ... 20. lipnja 2005. ...” -> Proslov. - Bibliografi ja i bilješke uz tekst

ISBN 9958-9170-4-1

COBISS.BH-ID 15229702

Documents

PISCI HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE ZAJEDNICE · 2017-10-16 · Andrija Nikić, Izabrana djela fra Petra Ba-kule, sv. I, Kratka povijest franjevaca u Her-cegovini, Mostar – Veljaci,