Upload
mikasi
View
73
Download
8
Embed Size (px)
DESCRIPTION
PITALICE - SKITALICE Životinjski svijet Prema knjizi Mladena Kušeca. M. Grgić. SLON. Ako bilo kada vidiš da prema tebi juri surla koja urla, ni časa ne časi, ni trena ne treni, odmah kreni, jer iza surle je obično on, veliki, ljutiti _ _ _ _. NOJ. Duge noge dugi vrat - PowerPoint PPT Presentation
Citation preview
PITALICE - SKITALICEŽivotinjski svijet
Prema knjizi Mladena Kušeca
M. Grgić
SLONAko bilo kada vidiš
da prema tebi
juri surla
koja urla,
ni časa ne časi,
ni trena ne treni,
odmah kreni,
jer iza surle je
obično on,
veliki, ljutiti _ _ _ _ .
NOJ
Duge noge dugi vrat
potrebno je dalje znat
brzonogi to je svat.
Žirafa ni roda nije,
tko se iza tajne krije?
ŽIRAFA
Dugi joj jezik, uši i vrat,
kad ustane
na četiri će noge stat.
Niti leti, niti gmiže,
kad je gladna
pet metara u vis siže.
DEVAŽarko sunce pali, žari
s nebeskog svoda,
kroz pustinju užarenu
karavana hoda.
Dok putnici kukaju
za hladnom vodom,
ona mirno hoda
pod nebeskim svodom.
Ni njoj pijesak užareni
i sunce ne gode,
al´ u svojim grbama
ona ima vode.
ZEBRAUsred bijela dana
i kad se smrači
ova čudna životinja
pidžamu ne svlači.
Jednom davno,
tko zna kada,
obukla se kao sada,
pred nama je otad tajna
što i koga skriva
ta pidžama bajna.
NOSOROG Svi imaju roga dva
samo, eto, nemam ja,
prirodu ne kudim, prosim,
rog ponosno jedan nosim.
Tko se ispred mene stavi,
neka rog ne zaboravi.
Upamtite, zbog roga to
mene zovu _ _ _ _ _ _ _ .
KROKODILTaj strašan stvor ne laje, ne reži,
On tiho i mirno u vodi leži.
U vodi leži kao da spava.
Iz vode proviruje tek njegova glava.
Dok čeka plijen sav se ukoči,
Jedino miču se njegove oči.
Dužina njegova od repa do glave
najčešće zavisi od lovčeve slave.
Živi u jezeru, bari i rijeci,
Najpoznatiji u rijeci Nil,
hajde sada ako znaš,
Reci, on se zove _ _ _ _ _ _ _ _ .
LAV Volim sunce, volim lov,
volim ležati u sjeni
i prirode osjećati zov.
Ne živim u brlogu,
gnijezdo ne gradim,
jer sam najjači.
Ono što volim
to uvijek radim.
Imam brze noge,
najsnažniju šapu,
nitko sa mnom se ne mjeri,
KRALJ sam zvijeri!
MAJMUN S grane na granu
on spretno skače,
igra se mazi kao malo mače.
Kad je jako mali,
za mamom plače,
duda, lišće jede,
najradije ipak bananu žvače.
U džungli živi,
obitelj ima,
kakvo smo ime dali njima?
LISICAKad je mala život njen je igra, šala,
niti kuka, niti plače,
na livadi, u šumici
oko mudre mame skače.
Uči kako koke krasti
i tako brk omasti,
uči kako usred šume
najbolje se jede, uživa, raste,
a da strašne, gladne Šumske zvijeri
brk svoj njome ne omaste.
Tko se krije iza ove mudrolije?
ZECJa vam imam lijepu glavu,
Brzim sam nogama
stekao slavu,
nos moj dobro baš ne njuši,
al´ da čujem imam uši.
Zbog toga što mrkvu volim
rijetko kada se razbolim.
Sve glavno o meni to je,
ti pogodi ime moje!
ZMIJAIde, a leži.
Nema noge,
a brzo bježi.
Opasna je a ne reži,
kad je ugleda
čovjek se naježi.
ŽABAŽivi u vodi,
sviđa se rodi,
kad sretna skače,
ili ozbiljna šeće,
nogu pred nogu
nikad ne meće.
Kad mudro zbori
i kad blebeće,
čudan taj stvor,
djeco, krekeće!
RODAKad se voziš čamcem
ili malenim čunom,
pa vidiš
na jednoj nozi
stoji perje s kljunom.
I ono što vidiš
i ono što pokriva voda,
sve je najobičnija _ _ _ _ .
GALEBK`o mornari preko mora,
tako i on, djeco,
mora iznad mora
i po jugu i po buri,
kao morski orao suri
bit na straži da utaži
odmah sad strašnu glad.
A čudesan njegov let
nebeski je bijeli cvijet,
u vječitom s morem krugu,
letom svojim ljepotan taj
zaludio je dugu.
LASTAVICENa jug poći, natrag doći,
svaka od njih mora moći,
svaka od njih to će proći.
U proljeće, kad i cvijeće,
i one se vrate kući,
zatim, eto, cijelo ljeto
mamice se s djecom muče
letjeti da ih nauče,
da na jesen,
prije nego zima dođe,
ta mala obitelj,
spretno mašuć` krilima,
opet na jug pođe.
To su ptice _ _ _ _ _ _ _ _ _ .
MEDVJEDJa ne volim bombone, ne volim kolače,
nikakve slastice ništa mi ne znače,
čak ne volim ni sladoled,
al` zato volim pčelinji med.
Od zgode do zgode pčela me ubode
al` ništa to nije
jer slatka se tajna u medu krije.
U zimi ja se u brlog zabundam,
spavam zimski san
i zadovoljno brundam.
Za to vrijeme na sjeveru
moj rođak bijeli
cijelu je zimu lovac smjeli.
KORNJAČAOna nikad iz kuće ne izlazi.
Iz doma svog četiri noge,
glavu i rep pruža van.
Ma kako spora bila,
tražiti prenoćište nije joj sila.
Ona u oklopu tvrdom svom
ima topao i siguran dom.
Ako se netko na nju ustremi,
ona noge, glavu i rep
pod oklop spremi.
SKAKAVACI mali i veliki
mi smo vrlo spretni,
ne skačemo od veselja
niti zato što smo sretni,
ne želimo dotaknuti
nebeski svod,
skakanje je jednostavno
naš način kretanja,
to je naš hod!
LEPTIRKrilima on ne para zrak,
ne leti ravno nego cik-cak,
k`o pahulja snježna
krila su mu nježna
razne mu boje odlično stoje.
Sa cvijeta na cvijet on voli šetati,
potajno se nada da će jednog dana,
onako sretan i sam procvjetati
i biti na svijetu prvi cvijet
koji ima krila za let.
PUŽTaj nema noge, nema ruke
nije pretrgnuo se od muke,
nije previše niti radio,
a kućicu svoju sam je sagradio.
Tamo gdje on je i njegov je dom,
uvijek, ma gdje je, u domu je svom,
posebno on se time ponosi,
uvijek svoj dom sa sobom nosi.
SOVAZa mudru staru pticu
mrak znači sitnicu,
u tami mrkle noći,
kad ne pomažu oči,
i sam se mrak postidi
kako ta ptica vidi,
kako baš noć joj treba,
kako iz mraka vreba,
i kako ta mudra ptica
spretna je grabljivica.
LANEJa živim u dubokoj šumi,
na livadi pasem travu,
nemam na glavi rogove,
ljepotom sam stekla slavu.
Brza sam nježna i laka,
smeđa je moja dlaka,
resi me mali rep,
ljepotica srna moja je mama,
gospodin srndać moj tata je lijep.
S njima ja sretne provodim dane,
Oni mi tepaju:-Milo naše _ _ _ _ .
VJEVERICAS grane na granu skakati,
to je doživljaj lijep,
da tako spretno skačem,
moj mi pomaže rep.
Ne bih se, eto, hvaliti htjela,
ali ja sam zapravo
prelijepa cijela,
od svih u šumi
najljepšu imam
njuškicu i glavu,
vragolijama na grani
stekla sam slavu.
DIVLJA SVINJATko po šumi šeće, bere šumsko cvijeće
ili tko se odluči lude gljive brati,
taj mora upamtiti, taj treba znati
da pred mene nikada nije dobro stati.
pazite dobro to nije šala,
divlja sam ja ovako mala.
i neka ostane tajna među nama,
diivlji je moj otac,djed, baka i mama.
Nije to hir, najviše volimo jesti žir
i onda siti po blatu se valjati,
slično nama samo se djeca
znaju ukaljati.
VUKJa sam, eto, uvijek strašan,
vrlo dlakav, pozamašan,
gdje ja dođem bude muk,
i sovi u grlu zastaje huk.
ne znam zbog čega, ne znam ni zašto,
o meni se uvijek priča svašta,
čak je zakazala, djeco, mašta,
pa ja kroz stoljeća na isti način
uvijek sam zlo i pravi začin.
Mene se oduvijek baš svi boje,
tko god me ugleda kaže:-On zlo je!
Čak i u priči ja zao moram stršiti
i loše završiti.