31
PLODNOST I OPTEREĆENOST ZEMLJIŠTA U POGRANIČNOM PODRUČJU

Plodnost i Opterecenost Zemljista u Pogranicnom Podrucju

Embed Size (px)

DESCRIPTION

plodnost zemljista u vojvodini

Citation preview

  • PLODNOST I OPTEREENOST ZEMLJITA U

    POGRANINOM PODRUJU

  • Urednikprof. dr Maja Manojlovi, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet

    Autoriprof. dr Maja Manojlovi, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet

    prof. dr Darinka Bogdanovi, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet

    prof. dr Sanja Lazi, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet

    prof. dr Ljiljana Nei, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet

    Recenzenti

    prof. dr Momilo Ubavi, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet

    prof. dr Marija Zgomba, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet

    prof. dr Vlada Liina, Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet

    Izdava: Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet

    Trg Dositeja Obradovia 8, 21 000 Novi Sad, Srbija

    Dizajn i tampa TFK SIGNUM, Novi Sad

    Tira

    40/100

    ISBN 978-86-7520-290-5

    Novi Sad, 2014.

    3

    SadrajPredgovor .................................................................................................................... 4

    1. POLOPRIVREDA U POGRANINOM PODRUJU REPUBLIKE SRBIJE ...................... 6

    2. PLODNOST I TIPOVI ZEMLJITA U POGRANINOM PODRUJU .......................... 11 2.1. Kvalitet i plodnost zemljita .......................................................................... 11 2.2. Tipovi zemljita u Vojvodini ........................................................................... 14 2.2.1. Osnovne agroekoloke karakteristike prostora .......................................... 14 2.2.2. Plodnost i tipovi zemljita u Sremu ............................................................ 17

    3. NITRATI U ZEMLJITU I VODAMA ...................................................................... 21 3.1. Ciklus azota u agroekosistemu ....................................................................... 21 3.2. ubrenje azotom ........................................................................................... 27 3.3. N-min metoda osnova za primenu N-ubriva ............................................... 27 3.4. Uticaj NO3-N na ekosistem ............................................................................ 28

    4. FOSFOR U ZEMLJITU I VODAMA ...................................................................... 32 4.1. Kruenje fosfora u agroekosistemu ................................................................ 32 4.2. ubrenje fosforom ........................................................................................ 36 4.3. Ponaanje fosfornih ubriva u zemljitu zavisno od pH ................................. 37 4.4. Iskoriavanje fosfora iz ubriva .................................................................... 38 4.5. Izvori eutrofikacije, tetno dejstvo i mere za spreavanje ............................. 40

    5. TEKI METALI U ZEMLJITU ............................................................................... 43 5.1. Definicija tekih metala ................................................................................. 43 5.2. Poreklo tekih metala u zemljitu ................................................................. 43 5.2.1. Prirodno poreklo ........................................................................................ 44 5.2.2. Antropogeno poreklo ................................................................................. 44 5.3. Faktori koji utiu na pokretljivost i pristupanost tekih metala za biljke ...... 45 5.4. Mere za kontrolu i spreavanje akumulacije tekih metala u zemljitu ......... 45 5.4.1. Maksimalno dozvoljene koncentracije tekih metala u zemljitu ............... 46 5.4.2. Maksimalno dozvoljene koncentracije tekih metala u ubrivima ............. 47 5.5 Teki metali u zemljitima Srema .................................................................... 48

    6. PESTICIDI U POLJOPRIVREDI ............................................................................. 49 6.1. Klasifikacija sredstava za zatitu bilja prema toksinosti ............................... 53

    Literatura .................................................................................................................... 58

  • 4Predgovor

    Prirunik Plodnost i optereenost zemljita u pograninom podruju je prvi od

    prirunika pripremljenih u okviru IPA projekta Doprinos poljoprivrede istoj okolini i

    zdravoj hrani (Agriculture Contribution Towards Clean Environment and Healthy Food). Cilj projekta je poveanje doprinosa poljoprivrede ouvanju okoline i proizvodnji

    kvalitetne i zdravstveno bezbedne hrane.

    Imajui u vidu cilj projekta, u ovom priruniku smo istakli znaaj plodnosti zemljta,

    ubrenja i zatite poljoprivrednih useva za produktivnost i dobijanje hrane visokog

    kvaliteta, i ukazali na znaaj razumevanja prirodnih ciklusa i procesa u agroekosistemu

    i ivotnoj okolini.

    5

    U prva dva poglavlja, opisana je poljoprivredna proizvodnja u Sremu i Vojvodini,

    plodnost zemljita, i prikazani su najvaniji tipovi zemljita, njihove prednosti i

    ogranienja. U narednim poglavljima, posebno je istaknut znaaj azota, fosfora,

    mikroelemenata, tekih metala i pesticida za poljoprivrednu proizvodnju ali i ouvanje

    agroekosistema.

    elja nam je da sadraj ovog prirunika pomogne poljoprivrednim proizvoaima,

    savetodavnim i strunim slubama, istraivakim institucijama i uenicima i studentima

    prilikom planiranja i uzimanja uzoraka zemljita i biljnog materijala.

    Urednik

    Prof. dr Maja Manojlovi

  • 6 Pogranino podruje Republike Srbije i Republike Hrvatske obuhvata etiri okruga

    u Republici Srbiji (Junobaki, Zapadnobaki, Severnobaki i Sremski) i dve upanije

    u Republici Hrvatskoj (Osijeko-baranjska i Vukovarsko-sremska). Sva etiri okruga u

    Republici Srbiji se nalaze u AP Vojvodini.

    Autonomna pokrajina Vojvodina zahvata 24,4 odsto teritorije Republike Srbije, ili

    21.588 km2 na severu Republike. Region Vojvodine obuhvata sedam upravnih oblasti,

    est gradova, dve gradske optine i 39 optina, kao i 467 naselja i 52 gradska naselja.

    Vojvodinu presecaju tri velike plovne reke (Dunav, Tisa i Sava), koje njenu teritoriju

    dele na tri jasno uoljive celine: na krajnjem istoku se nalazi Banat, na severozapadu

    Baka, a na jugozapadu Srem. Ove tri regije karakteriu bogatstvo kvalitetnim obradivim

    zemljitem, opta privredna i kulturna razvijenost, velika gustina naseljenosti i demogr-

    afsko arenilo.

    Reljef Vojvodine je preteno ravniarski, izuzev Srema kojim dominira planina Fruka

    gora, i jugoistoka Banata sa Vrakim bregom. Danas najvei hidrografski potencijal ini

    reka Dunav sa svojim pritokama, kao najvanija vodena saobraajnica i strateki pravac

    u Evropi.

    U Vojvodini privreda je zasnovana na velikom bogatstvu kvalitetnog obradivog

    zemljita, koje zahvata 84% njene povrine, i ija je prirodna plodnost poboljana

    mreom kanala za navodnjavanje, tako da je od 1,75 miliona hektara obradive zemlje

    Maja Manojlovi

    1. POLJOPRIVREDA U POGRANINOM PODRUJU REPUBLIKE SRBIJE

    7

    1. Poljoprivreda u pograninom podruju Republike Srbije

    oko 0,5 miliona drenirano. Pod oranicama i batama je 1,578 miliona hektara, pod

    vonjacima 18 hiljada hektara, vinogradima 10 hiljada hektara, livadama 42 hiljade

    hektara, a panjacima 102 hiljade hektara zemljita (Tabela 1). Oko 70% prinosa sa

    ovih polja otpada na itarice, 20% na industrijsko bilje, a 10% na ostale kulture (Tabela

    2). Deo plodova se izvozi, ali veina se prerauje u domaoj prehrambenoj industriji,

    stacioniranoj uglavnom u Vojvodini (pogoni za preradu mesa, voa i povra, uljare,

    eerane, mlekare, itd.).

    Tabela 1. Korieno poljoprivredno zemljite, region Vojvodine, 2010-2012, hilj. ha

    Godina Ukupno Oranice i bate Vonjaci Vinogradi Livade Panjaci

    2010 1750 1578 18 10 42 1022011 1747 1578 18 10 41 1002012 1747 1578 18 9 42 100

    Tabela 2. Koriena oranina povrina, region Vojvodine, 2010-2012, hilj. ha

    Godina Oranice i bate1Zasejana povrina

    Rasa-dnici

    Ugari i neob.

    oraniceUkupno ita Indust.biljePovrtno

    biljeKrmno

    bilje2010 1578 1559 1009 405 70 75 - 192011 1578 1559 1026 390 68 75 - 172012 1578 1656 1045 382 63 75 - 11

    1) Razliku izmeu povrina oranica i bata i zbira zasejanih povrina, rasadnika, ugara i neobraenih oranica ine povrine pod vrbama i topolama na oranicama i povrine pod cveem i ukrasnim ibljem

    Najvee povrine u Vojvodini su pod kukuruzom, penicom, sojom i suncokretom (Tabela 3).

    Tabela 3. Zasejana povrina vanijih useva, region Vojvodine, 2010-2012, hilj. ha

    Godina Penica Kukuruz eerna repa Suncokret Soja Detelina

    2010 252 703 65 157 159 8

    2011 242 736 54 159 152 10

    2012 237 760 64 151 152 10

    Godina Duvan Krompir Pasulj Paprika Paradajz Lucerka

    2010 4 17 6 4 5 542011 4 18 6 4 5 522012 4 17 5 3 5 50

  • 81. Poljoprivreda u pograninom podruju Republike Srbije

    Tabela 4. Proizvodnja vanijh useva, region Vojvodine, 2010-2012

    Godina Ponjevena povrina, ha Proizvodnja, t Prinos po ha, t

    Penica2010 242969 904037 3,72011 242100 1180315 4,92012 237326 1062949 4,5

    Kukuruz2010 698684 4688778 6,72011 733170 4404542 6,02012 752350 2283398 3,0

    eerna repa2010 64542 3236914 50,22011 53921 2747828 51,02012 60891 2221471 36,5

    Suncokret2010 156018 351166 2,32011 158792 400088 2,52012 150714 337361 2,2

    Soja2010 158261 507219 3,22011 151712 411340 2,72012 150119 260550 1,7

    Uljana repica2010 9863 20451 2,12011 12295 35954 2,92012 6275 15663 2,5

    Duvan2010 3512 66616 1,92011 4285 6864 1,62012 4289 5735 1,3

    Krompir2010 167778 255981 15,32011 17781 276382 15,52012 16594 183968 11,1

    Pasulj1)

    2010 6271 9534 1,42011 5683 8752 1,42012 5360 4877 0,8

    Kupus i kelj2)

    2010 4031 79409 18,52011 3885 69580 16,92012 3903 60800 15,6

    Paprika2010 4114 43675 10,62011 3807 37179 9,82012 3453 26413 7,6

    Paradajz2010 5363 60514 11,32011 5307 65561 12,42012 4857 46199 9,5

    9

    1. Poljoprivreda u pograninom podruju Republike Srbije

    Lucerka3)

    2010 53577 384355 7,22011 52267 350291 6,72012 49561 234955 4,7

    Detelina4)

    2010 8230 52981 6,42011 9593 54762 5,72012 9975 42311 4,2

    Livade2010 37977 77597 2,02011 36801 65103 1,82012 38065 48061 1,3

    Panjaci2010 90367 105657 1,22011 87957 111864 1,32012 877729 64331 0,7

    Kukuruz za krmu5)

    2010 8301 268405 31,82011 9707 290634 29,52012 16565 281747 17,0

    1) Ponjevena povrina i prinos po ha iskazani su az ist usev i meuusev zajedno2) Ponjevena povrina i prinos po ha iskazani su za glavni usev, a proizvodnja za glavni i postrni usev zajedno3) Ponjevena povrina i prinos sena po ha iskazani su za ist usev, a proizvodnja sena za ist usev i podusev zajedno4) Ponjevena povrina, proizvodnja i prinos po ha iskazani su za seno 5) Ponjevena povrina i prinos zelene mase po ha iskazani su za glavni usev, a proizvodnja za glavni i postrni usev zajedno

    Tabela 5. Vona stabla i proizvodnja voa, region Vojvodine, 2010-2012

    GodinaStabla, hiljada

    Proizvodnja hilj. t Prinos po stablu kgsvega Sposobna za rod

    Jabuke2010 6460 5518 105 19,02011 6839 5524 108 19,62012 7356 6345 79 12,4

    ljive2010 2861 2648 47 17,72011 2829 2630 53 20,02012 2866 2664 35 13,0

    Vinje2010 1693 1539 13 8,62011 1665 1573 23 14,52012 1718 1641 14 8,4

    Prema podacima popisa iz 2012. godine, najvei broj gazdinstava u Vojvodini je povrine do 2 ha, dok je najvea poljoprivredna povrina u posedu gazdinstava sa

    preko 100 ha (Tabela 6).

  • 10

    Tabe

    la 6

    . Pol

    jopr

    ivre

    dna

    gazd

    inst

    va p

    rem

    a po

    vri

    ni, p

    opis

    201

    2

    11

    Uku

    pno

    Bez

    zem

    ljit

    a0-

    2ha

    2-5h

    a5-

    10ha

    10-2

    0ha

    20-5

    0ha

    50-1

    00ha

    Prek

    o 10

    0ha

    Poljo

    priv

    redn

    a ga

    zdin

    stva

    , bro

    j14

    8077

    6541

    (4,4

    2%)

    6799

    2(4

    5,9%

    )28

    654

    (19,

    4%)

    1897

    6(1

    2,8%

    )11

    728

    (7,9

    2%)

    8608

    (5,8

    1%)

    3904

    (2,6

    4%)

    1674

    (1,1

    3%)

    Kori

    en

    o po

    ljopr

    ivre

    dno

    zem

    ljit

    e, h

    a15

    9797

    4-

    4688

    6(2

    ,93%

    )92

    267

    (5,7

    7%)

    1331

    07(8

    ,33%

    )16

    1453

    (10,

    1%)

    2649

    88(1

    6,6%

    )27

    9050

    (17,

    5%)

    6202

    22(3

    8,8%

    )

    Gov

    eda,

    bro

    j25

    2254

    7363

    1892

    223

    142

    3753

    145

    675

    4796

    724

    467

    4718

    7

    Svin

    je, b

    roj

    1396

    065

    1287

    9621

    9340

    1421

    4215

    3944

    1425

    1713

    8774

    7373

    139

    6821

    Ovc

    e, b

    roj

    2701

    6698

    7349

    840

    3992

    845

    021

    4452

    842

    468

    2003

    518

    473

    ivi

    na, b

    roj

    1193

    3557

    4417

    492

    2234

    755

    9060

    3264

    9786

    6062

    2549

    2757

    3663

    6722

    6014

    3

    Vla

    stiti

    dv

    ooso

    vins

    ki

    trak

    tori

    , bro

    j10

    7064

    830

    1491

    019

    203

    2062

    018

    021

    1724

    688

    6473

    70

    1. Poljoprivreda u pograninom podruju Republike Srbije

    2.1. Kvalitet i plodnost zemljita Kvalitet zemljita je definisan kao sposobnost zemljita da ostvaruje svoje funkcije

    u granicama ekosistema, odravajui bioloku aktivnost i obezbeujui ivotnu okolinu

    za biljke i ivotinje (Doran et al., 1994). Smatra se da pojam kvalitet zemljita ukljuuje

    fizika, hemijska i bioloka svojstva. Hemijska svojstva zemljita podrazumevaju pH-

    vrednost, sadraj organske materije, sadraj hraniva i sposobnost zemljita da vee i

    akumulira hraniva. Fizika svojstva zemljita se odnose na strukturu, teksturu, vodna i

    vazduna svojstva zemljita. Bioloka svojstva zemljita ukljuuju brojnost i mikrobioloku

    aktivnost. Zemljite visokog kvaliteta dugorono obezbeuje produktivnost biljaka sa

    minimalnim uticajima na ivotnu sredinu (Baere et al., 1997).

    Plodnost zemljita je usko povezana sa kvalitetom zemljita i predstavlja sposobnost zemljita da omogui zadovoljavajuu proizvodnju useva uz minimalno korienje

    ubriva i stajnjaka (Hansen et al., 2001).

    Prilikom procene plodnosti i produktivnosti zemljita, potrebno je da:

    izaberemo pokazatelje (indikatore) plodnosti i produktivnosti zemljita;1.

    protumaimo rezultate izabranih pokazatelja; i2.

    u celini ocenimo plodnost zemljita.3.

    Maja Manojlovi,

    Ljiljana Nei

    2. PLODNOST I TIPOVI ZEMLJITA U POGRANINOM PODRUJU

  • 12

    13

    2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju 2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju

    Najznaajnija svojstva zemljita koja se koriste kao pokazatelji plodnosti i pogodnosti

    zemljita za optimalnu ishranu i ubrenje useva su:

    dubina zemljita1.

    mehaniki sastav (tekstura) i struktura zemljita2.

    pH vrednost (reakcija) zemljita3. sadraj humusa i hraniva4. vodni reim i5.

    sorpciona sposobnost zemljita.6.

    Vea dubina podrazumeva veu potencijalnu plodnost zemljita usled mogunosti

    biljaka da se snabdevaju vodom i hranivim materijama iz vee zapremine / mase

    zemljita. Vreme i nain ubrenja utiu na distribuciju hraniva po profilu zemljita.

    Tekstura zemljita je udeo estica razliitih dimenzija, dok je struktura zemljita

    povezivanje estica u strukturne agregate. Tekstura i struktura zemljita utiu na vodno-

    vazduni reim i sorpciona svojstva zemljita. Zemljita lakeg (skeletna, peskovita) i

    teeg mehanikog sastava (glinovita) su manje plodnosti i produktivnosti.

    Reakcija zemljita predstavlja se sa simbolom pH i u poljoprivrednim zemljitima

    se najee nalazi u granicama od 3,5 do 9,5 (Slika 1). pH-vrednost utie na mnoge

    procese u zemljitu, kao to su: rastvaranje minerala, koagulacija i peptizacija koloida,

    mikrobioloka aktivnost, usvajanje hranljivih materija, procesi oksidacije i redukcije

    i dr. Raspoloivost i pristupanost hraniva je najpovoljnija u uslovima slabokisele i

    neutralne reakcije zemljita.

    7,2

    jako kisela kisela slabo kisela neutralna alkalna

    Slika 1. Klasifikacija zemljita prema pH-vrednosti (1M KCl)

    Sadraj humusa je jedno od najvanijih svojstava zemljita, jer poboljava fizika

    svojstva zemljita (strukturu, vododreu sposobnost zemljita, itd.), i sorpciona svojstva

    zemljita. Razlaganjem humusa oslobaaju se hranive materije u pristupanom obliku.

    Sorptivna sposobnost zemljita omoguava da se u povrinskom sloju zemljita

    zadre osloboene hranljive materije procesom mineralizacije, ili unete u zemljite

    ubrivima, i da kasnije procesom mobilizacije postepeno prelaze u zemljini rastvor,

    u koliinama koje su najpovoljnije za ishranu biljaka. Kada zemljite ne bi imalo

    sposobnost da vee hranljive materije, one bi se u visokim koncentracijama nalazile u

    zemljinom rastvoru, to bi tetno uticalo na biljke.

    U zavisnosti od sastava i svojstava, zemljita se razlikuju u sposobnosti da snabdevaju

    biljke razliitim hranljivim materijama. U veini sluajeva, ukupne rezerve hranljivih materija

    u zemljitu su velike, ali ne i direktno pristupane biljkama. Raspadanjem stena i minerala,

    kao i mineralizacijom organske materije, oslobaaju se hranljive materije u pristupanom

    obliku za biljke (mobilizacija). U zavisnosti od svojstava zemljita, osloboene hranljive materije mogu da usvoje biljke, ili mogu da se veu za glinene minerale i organsku materiju

    zemljita i ostanu u obliku koji je pristupaan za biljke (adsorpcioni kompleks zemljita).

    U nekim sluajevima, pristupane hranljive materije, procesom imobilizacije, prelaze u teko rastvorljive i samim tim i ne pristupane oblike za biljke (Slika 2).

    Slika 2. Hranljive materije u zemljitu

    Plodnost zemljita ine hranljive materije koje se nalaze u oblicima koji su rastvorljivi i direktno pristupani za biljke. Na intenzitet procesa mobilizacije i imobilizacije hraniva u

    zemljitu, odnosno na njihovo prevoenje iz nerastvorljivog u rastvorljivo stanje i obrnuto,

    u najveoj meri utie adsorptivna sposobnost i reakcija zemljita (pH-vrednost).

    U zemljitu postoji ravnotea izmeu hraniva koja su adsorbovana na estice zemljita

    i hraniva koja se nalaze u zemljinom rastvoru. Ukoliko se narui ravnotea, na primer

    zbog usvajanja hraniva iz zemljinog rastvora, hraniva se oslobaaju iz adsorptivnog

    kompleksa zemljita u zemljini rastvor, da bi se ponovo uspostavila ravnotea. Tom

    prilikom usvojeni katjoni se zamenjuju sa katjonima ili H+ jonom iz vrste faze zemljita,

    dok se anjoni zamenjuju sa OH- jonima.

    Procesi adsorpcije i desorpcije anjona i katjona u zemljitu su znaajni, posebno je

    znaajna jaina vezivanja pojedinih jona za adsorptivni kompleks zemljita, jer od toga

    zavisi kada i na koji nain primeniti ubriva, da bi se ona najvie iskoristila i da bi se

    izbeglo zagaenje drenanih i podzemnih voda ispiranjem hranjiva.

    U zemljitu, adsorpciona svojstva poseduju organska materija i glineni minerali.

    Kako je organska materija sposobna da adsorbuje vie hraniva od iste koliine gline,

    od velikog je znaaja odravanje i poveavanje sadraja organske materije, posebno u

    zemljitima koja karakterie nizak sadraj gline.

  • 14 15

    2.2. Tipovi zemljita u Vojvodini

    2.2.1. Osnovne agroekoloke karakteristike prostora Vojvodina pripada junim delovima velike Panonske nizije i zauzima prostor izmeu 440 38 i 460 10 severne geografske irine i 180 10 i 210 15 istone geografske duine. Sa svoje severne strane se granii sa Maarskom, na severoistoku sa Rumunijom, na zapadu sa Hrvatskom i na jugu sa Savom i Dunavom. U okviru pomenutih granica, ukupna povrina Vojvodine iznosi 21.506 km2.

    Vojvodina je izrazito zaravnjena nizija s nadmorskim visinama od 68 do 120 m. Iznad prostrane nizije, blago nagnute ka jugoistoku, izdiu se Fruka gora (538 m) i Vrake planine (639 m).U hidrografskom pogledu, najznaajnije reke su Dunav, Sava, Tisa i Tami. Sve etiri imaju meunarodni karakter. Prve tri su plovne celom svojom duinom kroz Vojvodinu. Sava, Tisa i Tami su pritoke Dunava, koji svu vodu preko erdapske klisure odvodi u Crno more. Ove reke su imale i imaju znaajan uinak u morfolokom oblikovanju reljefa Vojvodine. Manje znaajni reni tokovi su razvijeni na Frukoj gori i Vrakim planinama. To su kratki reni tokovi, koji se odlikuju poveanom erozijom u brdskim, odnosno poveanom akumulacijom erodovanog materijala u ravniarskim delovima terena.

    Klimatski uslovi u Pokrajini su relativno povoljni i obezbeuju dovoljne koliine svetlosti, toplote i vlage za gajenje raznovrsnih poljoprivrednih kultura i postizanje njihovih visokih prinosa. Preovlaujua je umereno-kontinentalna klima. Gledano u globalnim svetskim razmerama, Vojvodina kao deo Srbije zajedno sa drugim junoevropskim i balkanskim zemljama, spada u isti agroklimatski region kao ernozemna zona Rusije i Ukrajine. Osnovne karakteristike ovog makroregiona su: relativno dugi vegetacioni period, visoki broj asova sunevog sjaja i nedovoljna koliina i rasporeda padavina, posebno u njegovim nizijskim, najplodnijim delovima, koji stoga trae navodnjavanje.

    Reljef Vojvodine je formiran dejstvom endogenih i egzogenih sila. Posredstvom endogenih sila formirani su morfostrukturni oblici u reljefu, odnosno stvorene su osnovne konture dananjeg reljefa. Morfostrukturni oblici reljefa su, meutim, u velikoj meri egzogeno preoblikovani. Zavrni oblici reljefa Vojvodine su rezultat periodinog navejavanja lesa, erozionog rada padavina i reka kao i akumulacije fluvijalnog materijala na renim terasama. U reljefu Vojvodine razlikuju se sledee geomorfoloke celine: niskoplaninski oblici (Fruka Gora i Vrake planine), lesne zaravni (platoi), peane zaravni (Subotiko-Horgoka i Deliblatska peara), lesne terase, aluvijalne terase i aluvijalne ravni. Teritorija Vojvodine u skladu sa uslovima obrazovanja, predstavlja specifini pedogeografski reon tj. stepsko i umsko-stepsko podruje Panonske nizije i njen

    obodni deo koju u geomorfolokom pogledu pokrivaju (Hadi et.al., 2005):

    aluvijalni nanosi na renim terasama, na kojima se razvijaju fluvisoli, semiglejna

    zemljita, ritska crnica, movarno-glejna i halomorfna zemljita,

    lesni platoi s ernozemom i lesne terase na kojima se razvijaju ernozemno oglejeno

    zemljite i slatine (solonak, solonjec i solo),

    eolski pesak s tipovima: arenosoli, rendzine i ernozemi,

    Fruka gora i Vrake planine s heterogenim supstratom na kome se zavisno od

    njega i od reljefa razvijaju: rendzine, rankeri, eutrina i distrina smea, lesivirana i

    koluvijalna zemljita.

    Kao rezultat odreene konstelacije pedogenetskih faktora i razliitog intenziteta

    njihovog delovanja javlja se raznoliki zemljini pokriva Vojvodine koji je predstavljen

    na pedolokoj karti R 1: 50 000. Heterogenost zemljinog pokrivaa se naroito javlja u

    Banatu i Sremu, dok je u Bakoj manje izraena (ivkovi et al., 1972).

    Na pedolokoj karti Vojvodine R 1:50 000, (Nejgebauer et.al., 1971), koja predstavlja

    pravu pedoloku zbirku, izdvojeno je ak 87 razliitih sistematskih jedinica zemljita na

    nivou tipa podtipa varijeteta i forme od kojih svaka poseduje odreena morfoloka,

    hemijska, vodno-fizika a s tim u vezi i proizvodna svojstva. Veina od njih su olienje

    prirodno plodnog zemljita, koje prua optimalne uslove za postizanje visokih stabilnih

    i ekonomski opravdanih prinosa odgovarajueg kvaliteta (npr. ernozem karbonatni

    na lesu), a neka imaju takve karakteristike da na njima ak i prirodna vegetacija, koja

    podnosi takve uslove, u odreenim periodima u toku godine potpuno propada, te se

    stvaraju tzv. elava mesta (npr. solonaci i solonjeci).

    U skladu sa Klasifikacijom zemljita Jugoslavije (kori et.al., 1985) u AP Vojvodini

    (Tabela 7.), su zastupljena: Automorfna zemljita na 1 107 167 ha, Hidromorfna zemljita na 935 997 ha, Halomorfna zemljita na 100 198 ha, i Subakvalna zemljita 8

    564 ha (Hadi et.al., 1993).

    2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju 2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju

  • 16 17

    Tabe

    la 7

    . Tip

    ovi z

    emlji

    ta

    na p

    rost

    oru

    AP

    Vojv

    odin

    e sa

    osn

    ovni

    m p

    odac

    ima

    o b

    onit

    etni

    m k

    arak

    teri

    stika

    ma

    (Ne

    i, 2

    011)

    Tip

    zem

    ljit

    aPo

    vrin

    a (h

    a)Bo

    nite

    tne

    kara

    tkte

    ristik

    e

    Automorfni

    red

    1. In

    icija

    lna

    zem

    ljit

    a (L

    itoso

    li Ar

    enos

    oli i

    Reg

    osol

    i)17

    054

    Znat

    na o

    gran

    ien

    ja

    slab

    o do

    sred

    nje

    prod

    uktiv

    no ze

    mlji

    te

    2. D

    eluv

    ijaln

    a ze

    mlji

    ta

    (Kol

    uviju

    m)

    3 80

    6U

    mer

    ena

    do zn

    atna

    ogr

    ani

    enja

    - uslo

    vno

    prod

    uktiv

    no ze

    mlji

    te

    3. P

    arar

    endz

    ine

    i Ren

    dzin

    e (R

    endz

    ine)

    14 4

    81U

    mer

    ena

    do zn

    atna

    ogr

    ani

    enja

    - uslo

    vno

    prod

    uktiv

    no ze

    mlji

    te

    4. H

    umus

    no-s

    ilika

    tno

    zem

    ljit

    e (R

    anke

    r)10

    Um

    eren

    a do

    znat

    na o

    gran

    ien

    ja-p

    rodu

    ktivn

    o ze

    mlji

    te

    za li

    vads

    ko-p

    anj

    aku

    pro

    izvod

    nju

    5.

    erno

    zem

    953

    839

    Bez o

    gran

    ien

    ja- v

    isoko

    pro

    dukti

    vno

    zem

    ljit

    e

    6. S

    mon

    ica (V

    ertis

    ol)

    36 1

    39U

    mer

    ena

    ogra

    nie

    nja-

    viso

    ko p

    rodu

    ktivn

    o ze

    mlji

    te

    7. G

    ajnj

    aa

    (Eut

    rini

    Kam

    biso

    l)56

    164

    Um

    eren

    a og

    rani

    enj

    a-pr

    oduk

    tivno

    zem

    ljit

    e

    8.Ki

    selo

    sme

    e ze

    mlji

    te

    (Dist

    rini

    Kam

    biso

    l)1

    412

    Znat

    na o

    gran

    ien

    ja

    slab

    o do

    sred

    nje

    prod

    uktiv

    na

    9. A

    ntro

    poge

    nizo

    vani

    rigo

    lova

    ni p

    esak

    (Rig

    osol

    )10

    510

    Um

    eren

    a do

    znat

    na o

    gran

    ien

    ja- u

    slovn

    o pr

    oduk

    tivno

    zem

    ljit

    e

    Hidromorfni

    red

    10. P

    seud

    ogle

    j13

    0 17

    6U

    mer

    ena

    do zn

    atna

    ogr

    ani

    enja

    - uslo

    vno

    prod

    uktiv

    no ze

    mlji

    te

    11.A

    luvi

    jaln

    a ze

    mlji

    ta

    (Flu

    viso

    l)19

    4 52

    2Be

    z ogr

    ani

    enja

    do

    ozbi

    ljnih

    ogr

    ani

    enja

    - uslo

    vno

    mog

    u bi

    ti vi

    soko

    pro

    dukti

    vna

    (mel

    iora

    cije

    )

    12. L

    ivad

    ska

    crni

    ca (S

    emig

    lej)

    370

    496

    Um

    eren

    a og

    rani

    enj

    a- v

    isoko

    pro

    dukti

    vno

    zem

    ljit

    e

    13. R

    itska

    crni

    ca (H

    umog

    lej)

    348

    846

    Bez o

    gran

    ien

    ja d

    o oz

    biljn

    ih o

    gran

    ien

    ja- u

    slovn

    o m

    ogu

    biti

    viso

    ko p

    rodu

    ktivn

    a (m

    elio

    raci

    je)

    14. M

    ova

    rno

    glej

    na ze

    mlji

    ta

    (Eug

    lej)

    15 2

    69Zn

    atna

    ogr

    ani

    enja

    sl

    abo

    do sr

    ednj

    e pr

    oduk

    tivna

    15. T

    rese

    tna

    zem

    ljit

    a42

    0Zn

    atna

    ogr

    ani

    enja

    sl

    abo

    do sr

    ednj

    e pr

    oduk

    tivna

    Halomorfni

    red

    16. S

    olon

    ak

    19 8

    65Zn

    atna

    ogr

    ani

    enja

    sl

    abo

    prod

    uktiv

    na ze

    mlji

    ta

    17. S

    olon

    jec

    80 3

    33Zn

    atna

    ogr

    ani

    enja

    sl

    abo

    prod

    uktiv

    na ze

    mlji

    ta

    18. S

    olo

    6 42

    4Zn

    atna

    ogr

    ani

    enja

    sl

    abo

    prod

    uktiv

    na ze

    mlji

    ta

    Subakvalni

    red

    19. Z

    emlji

    ta

    na d

    nu je

    zera

    , bar

    a i m

    ova

    ra (G

    itja,

    Daj

    , Sap

    rope

    l).8

    564

    Znat

    na o

    gran

    ien

    ja

    slab

    o pr

    oduk

    tivna

    zem

    ljit

    a

    Sa aspeskta stepena pogodnosti za korienje u poljoprivredi (bonitet zemljita)

    zemljini potencijal Pokrajine razvrstan je u osam bonitetnih klasa (Miladinovi, 2004),

    pri emu prve etiri klase predstavljaju bolja zemljita, a u klase od 5 8 ukljueni

    su prostori uglavnom nepogodni za obradu (Tabela 8). Gledano za Pokrajinu u celini

    zastupljenost zemljita pogodnih za obradu je velika i iznosi 91% (ernozemi, livadske

    crnice, ritske crnice, fluvisoli) dok zastupljenost zemljita koja su nepogodna za obradu

    iznosi svega 9%.

    Vojvodina sa svojih 1648000 ha obradivih povrina predstavlja poljoprivredni region

    od izuzetnog znaaja. Prema nainu korienja zemljita, oranice i bate zauzimaju 90%

    obradivog zemljita AP Vojvodine (Statistiki godinjak Srbije 2010), to je ini tipinim

    regionom biljne proizvodnje.

    Tabela 8. Bonitetna struktura produktivnog zemljita Vojvodine

    Bonitetne klase Povrina (km2)Relativni udeo

    (%)1 9.688 51,42 3.284 17,43 3.823 20,34 355 1,9

    Svega pogodno za obradu 17.150 91,05 531 2,86 889 4,77 193 1,08 72 0,5

    Svega nepogodno za obradu 1.685 9,0Svega produktivna povrina 18.835 100,0

    Neplodno 2.671UKUPNO 21.506

    Izvor: Prostorni plan Republike Srbije iz 1996. godine i Studijsko analitike osnove

    prostornog razvoja Republike Srbije, deo V, Beograd 2009.

    2.2.2. Plodnost i tipovi zemljita u Sremu

    Da bismo ilustrovali plodnost i tipove zemljita u Sremu prikazujemo rezultate

    istraivanja koja su sastavni deo studije: Stanje plodnosti i sadraja opasnih i tetnih

    materija u zemljitu, u cilju odrivog razvoja poljoprivrede Vojvodine, koju je finansirao

    Sekretarijat za nauku i tehnoloki razvoj AP Vojvodine. (Izvetaj o realizaciji ELABORATA broj 114-451-02610/2006-01)(Nei et.al., 2008).

    2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju 2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju

  • 18 19

    U cilju kontrole plodnosti i sagledavanja sadraja opasnih i tetnih materija u

    zemljitima Srema i eventualno njihove degradacije u irem smislu, u toku septembra i

    oktobra 2006. godine prikupljeno je 250 uzoraka zemljita. Lokaliteti na kojima su uzeti

    uzorci odreeni su mreom kvadrata 4 x 4 km, koja je izvuena na postojeoj pedolokoj

    karti Vojvodine R 1: 50000. Na ovaj nain svaki uzorak je reprezentativan za 1600 ha

    zemljita. Svaki uzorak prate i podaci o njegovom tanom poloaju sa koordinatama i

    nadmorskom visinom.

    Kada se analizira procentualna zastupljenost uzoraka prema nainu korienja zemljita

    uoava se da je najvei broj uzoraka 70%, uzet sa oranica, 18% uzoraka reprezentuju

    umska zemljita, 5% livade, 4% bate i 3% vonjake i vinograde (Slika 3.).

    Na osnovu pedoloke karte Vojvodine R 1: 50000 (Nejgebauer i sar. 1971),

    utvrena je i procentualna zastupljenost uzoraka u odnosu na razliite sistematske

    jedinice zemljita. Najvei broj uzoraka prikupljen je sa zemljita tipa ernozem 48%,

    sa aluvijalnih i aluvijalno deluvijalnih zemljita prikupljeno je 13% uzoraka, sa gajnjae

    10%, sa livadske crnice 9%, sa ritske crnice 7%, sa pseudogleja 5%, sa pararendzina i

    rendzina 4% i sa halomorfnih zemljita (solonak, solonjec, solo) 4% (Slika 4).

    Slika 3. Procentualna zastupljenost uzoraka zemljita Srema prema nainu korienja.

    .

    Slika 4. Procentualna zastupljenost uzoraka zemljita iz Srema, prema tipovima zemljita (na osnovu Pedoloke karte Vojvodine, Nejgebauer i sar. 1971.)

    ernozem je najrasprostranjeniji tip zemljita Vojvodine a i Srema (Slika 4). U pogledu vodnih, fizikih i hemijskih osobina, smatra se za najpovoljnije zemljite za poljoprivrednu proizvodnju. Klima ima odluujui uticaj na njegovo obrazovanje. Prilikom nastajanja ernozema, dolazi do akumulacije humusa i formiranja humusnog horizonta razliite monosti. Potrebno je naglasiti da pojedine sistematske jedinice ernozema imaju smanjenu proizvodnu sposobnost, a u njegovoj degradaciji na alost, visok uticaj ima antropogeni faktor. Prema aktuelnoj klasifikaciji zemljita livadska crnica pripada tipu zemljita ernozem, oglejenom varijetetu.

    Slika 5. ernozem na lesu i lesolikim Slika 6. Gajnjaa- Eutrini kambisolsedimentima, karbonatni

    Gajnjae (Eutrini kambisol) (Slika 6) u Sremu su preteno poljoprivredna zemljita sa izraenom teksturnom diferencija unutar profila. Humusno akumulativni horizont se karakterie veoma povoljnim vodno-vazdunim reimom, kao rezultat povoljnog odnosa krupnih, srednjih i finih pora. To su dobro ocedna i topla zemljita. Hemijska svojstva variraju u zavisnosti od intenziteta korienja, stepena erodiranosti, hemijskih svojstava matinog supstrata, a i stepena razvoja. Sadraj humusa kod gajnjaa je u intervalu od 2 do 5%, neutralne su do slabo kisele hemijske reakcije i imaju visok kapacitet adsorbcije a od jona dominira Ca i Mg. Gajnjae su pogodne za ratarsku, povrtarsku, voarsku i vinogradarsku proizvodnju.

    Aluvijalno zemljite (Fluvisol) (Slika 7.), nastaje taloenjem materijala razliitog mineralokog i mehanikog sastava poplavnim vodama reka. Nalaze se u prvoj, priobalnoj zoni poloja. Izraena je slojevitost ovog zemljita po dubini. Fluvisoli srednjeg mehanikog sastava, zbog svoje plodnosti i blizine vode za navodnjavanje, predstavljaju zemljita visoke plodnosti, prvenstveno za povrtarsku proizvodnju.

    Ritska crnica (Humoglej) zauzima znatne povrine u dolinama velikih reka. Izraena je visoka akumulacija humusa, to daje crnu boju zemljitu u vlanom stanju. Crnice

    2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju 2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju

  • 20 21

    su preteno glinovitog mehanikog sastava, to uzrokuje nepovoljne vodne i fizike osobine tokom veeg dela godine. Izraen je i pedogenetski proces oglejavanja u zoni oscilacije nivoa podzemne vode. Ovo su potencijalno plodna zemljita, ali njihovu proizvodnu vrednost umanjuju loe vodne i fizike osobine koje prvenstveno utiu na obradu zemljita (Slika 8).

    Slika 7. Fluvisol Slika 8. Ritska crnica

    Kada su u pitanju osnovna hemijska svojstva zemljita Srema (Slika 9), prema istraivanjima iz 2006. godine, moe se zakljuiti da najvei broj ispitivanih zemljita ima umereno alkalnu reakciju (prosena vrednost za sve ispitivane uzorke pH u H

    2O

    7,83). Obezbeenost humusom je dobra tj. oko 70% uzoraka ima sadraaj humusa u granicama od 2 do 4% sa prosenim sadrajem od 3.01 %. Srednji sadraj CaCO3 iznosi 5,79%. Sadraj lakopristupanog fosfora i kalijuma nalazi se na optimalnom nivou (srednja vrednost P

    2O

    5 22,7 mg/100g a K

    2O 21,9 mg/100g zemljita).

    Slika 9. Osnovna hemijska svojstva zemljita Srema (maksimalne, minimalne i srednje vrednosti za sve ispitivane uzorke).

    2006 MAX 2006 MIN

    8.71 3.62

    9.02 5.17

    60.59 0.00

    7.83 0.30

    0.502 0.032

    237.50 1.30

    131.10 2.38

    2. Plodnost i tipovi zemljita u pograninom podruju

    3.1. Ciklus azota u agroekosistemu U prirodi se azot nalazi u elementarnom stanju i u obliku jedinjenja. Sadraj elemen-

    tarnog azota u atmosferskom vazduhu je oko 78% zapreminske ili 75,5 masenih %. U

    atmosferi azot je prisutan u obliku N2, N

    2O, NH3, NH4

    +, NO, NO3-, HNO3 kao i organski azot.

    Sadraj ukupnog azota u veini obradivih zemljita u naoj zemlji kree se u granicama

    izmeu 0,1 i 0,3%. Sadraj ukupnog azota u zemljitu zavisi od pedogenetskih inilaca

    i to: klime, vegetacije, reljefa, matinog supstrata, aktivnosti mikroflore i mikofaune i

    fiziko-hemijskih osobina zemljita.

    Azot spada u grupu neophodnih, biogenih, makrohranljivih elemenata, organogenih sa

    C, O i H i deficitarnih zajedno sa P i K. Od ukupnog azota u zemljitu organski ini > 90%.

    Zapravo, azot je sastavni deo raznih jedinjenja u biljkama od kojih neka (belanevine,

    hlorofil, enzimi) imaju esencijalne fizioloke uloge u biljkama.

    - Iznoenje azota etvama (prinosom) je vee od ostalih deficitarnih elemenata

    - Dejstvo jedinice azota iz ubriva je znatno vee od dejstva jedinica fosfora i kalijuma

    - Na osnovu relativnog broja atoma potrebnih za biljke azot je na vrhu liste onih

    elemenata koje biljka usvaja iz zemljita i ubriva

    - Za razliku od drugih deficitarnih elemenata, za azot je specifino da se u zemljitu ne

    mogu stvarati trajne rezerve mineralnih oblika.

    Darinka Bogdanovi

    3. NITRATI U ZEMLJITU I VODAMA

  • 22 23

    3. Nitrati u zemljitu i vodama 3. Nitrati u zemljitu i vodama

    Koncentracija mineralnih oblika azota u zemljitu (NH4-N i NO3-N) je vrlo promenljiva

    i u tesnoj korelaciji sa t i padavinama.

    Dospevanje azota u zemljite:

    - azotofiksacijom

    - unoenjem organskih i mineralnih ubriva

    - procesima truljenja i sagorevanja

    - razlaganjem u zemljitu otpadaka biljnog i ivotinjskog porekla

    - razlaganjem biomase mikroorganizama

    Slika 10. Kruenje azota u agroekosistemu

    Azot dospeva u zemljite elektrohemijskom fiksacijom i biolokom koja moe biti

    slobodna i simbiotska i industrijska fiksacija.

    1.Elektrohemijska fiksacija, odnosno atmosferska nitrifikacija je proces koji se

    odigrava u atmosferi, pod uticajem elektrinog pranjenja, pri emu se azot jedini sa

    vodonikom ili kiseonikom i gradi jedinjenja HNO2, HNO3 ili NH3, koji sa padavinama

    dospevaju u zemljite. U naem klimatskom podruju koliina ovako obrazovanog azota

    je mala i nema znaaj za bilans azota.

    2. Bioloka fiksacija atmosferskog azota moe biti: slobodna, asocijativna i simbiozna.

    Slobodna azotofiksacija moe se obavljati u aerobnim i anaerobnim uslovima.

    a) Aerobna slobodna azotofiksacija je dominantan tip slobodne fiksacije u poljoprivre-

    dnim zemljitima. Ovu azotofiksaciju vre bakterije i plavo zelene alge (cijanobakterije).

    Meu najaktvnijim su bakterije iz roda Azotobacter, zatim Pseudomonas, Bacillus, Derxia, Beiijerinckia, Azospirilum. Koliine ovako fiksiranog azota direktno zavise od: pH

    vrednosti zemljita, sadraja organske materije, vlanosti zemljita, temperature, sadraja

    azota, molibdena, gvoa, mangana, kalijuma i fosfora. Procenjuje se da se u aerobnim

    uslovima fiksira 20-70 kg Nha-1god-1.

    b) Anaerobna azotofiksacija u poljoprivrednim zemljitima ree je prisutna, usled

    stalne obrade i provetravanja, mada je postojanje anaerobnih bakterija u ovakvim

    uslovima esto odreeno prisustvom aerobnih, koje troe kiseonik i omoguavaju rad

    anaerobnih azotofiksatora, ili one mogu biti prisutne u strukturnim agregatima, gde

    je slobodnog kiseonika manje. Anaerobni azotofiksatori su neto tolerantniji prema

    uslovima spoljanje sredine, kakvi su pH vrednost zemljita, vlanost i temperatura,

    sadraj makro i mikroelemenata, tako da oni u vlanim i kiselim zemljitima imaju

    odreen znaaj. Anaerobnu azotofiksaciju vre bakterije iz roda Clostridium. Koliine ovako fiksiranog azota su male i iznose 5-15 kg Nha-1god-1.c) Simbiozna azotofiksacija zauzima u fiksaciji atmosferskog azota posebno mesto,

    a prema vrsti biljke sa kojom ive azotofiksatori u simbiozi, moe biti simbiozna

    azotofiksacija sa leguminoznim i neleguminoznim biljkama. Za poljoprivredna zemljita,

    svakako izuzetan znaaj ima simbiozna azotofiksacija sa leguminoznim biljkama, gde

    azotofiksatori sa njima ive u prisnoj zajednici. Simbiozni azotofiksatori sa leguminoznim

    biljkama su prave bakterije iz roda Rhizobium i Bradyrnizobium. Limitirajui faktori za odvijanje procesa simbiozne azotofiksacije su: pH vrednost zemljita, O

    2, temperatura,

    primena mineralnih ubriva, pesticida itd. Zavisno od uslova u zemljitu, delovanja

    ekolokih inilaca, vrste biljke i bakterijskog soja, procenjuje se da se u ovoj fiksaciji

    moe vezati 25-300 kg Nha-1god-1.d) Industrijska fiksacija i razliiti procesi sagorevanja predstavljaju jo jedan od naina

    unoenja azota u biosferu. Procenjuje se da se u industriji mineralnih ubriva godinje

    fiksira nekoliko miliona tona azota prilikom proizvodnje azotnih ubriva. U razvijenim

    zemljama, na obradivim zemljitima, primenom azotnih ubriva se godinje unosi

    najvie azota u odnosu na ostale izvore. Azot iz atmosfere moe dospeti u zemljite

    i preko estica koje su nastale u procesu sagorevanja kao i od amonijaka koji u

    kruenju azota emituju biljke i ivotinje. Sve ostale kulturne biljke koje ovek proizvodi

    na gazdinstvu od kojih ostvaruje profit, a nisu leguminoze, usvajaju mineralni azot iz

    zemljita bilo da je nastao mineralizacijom organske materije u zemljitu ili da je unet

    kroz organska i mineralna ubriva. Hrana za biljke kada je u pitanju azot su NH4+ i NO3

    - joni. Biljke usvajaju oba rastvorljiva oblika azota, amonijani i nitratni, mada po pravilu

    usvajaju vee koliine azota u obliku nitrata.

    Koliko e biljke usvojiti azota iz zemljita zavisi od mnogih inilaca, ukljuujui klimu

    i uslove u zemljitu, vrstu gajene kulture, fazu razvoja...

    Mikroorganizmi, bakterije i gljive, koriste i amonijani i nitratni azot, mada generalno

    vie usvajaju amonijani azot.Transformacija azota u zemljite tee kroz vie procesa :

    Imobilizacija amonijanog i nitratnog azota spada u najvanije procese u transformaciji azota u zemljitu. Mineralizacija i imobilizacija omoguavaju neprekidno

    kruenje mineralnog i organskog azota u zemljitu.

  • 24 25

    Imobilizacija azota obuhvata dve faze. U prvoj mikroorganizmi usvajaju amonijani

    i nitratni azot, a u drugoj se odvija sinteza organskih jedinjenja u mikrobnim elijama i

    njihovim metabolitima.

    Glavnu ulogu u procesu imobilizacije imaju heterotrofni mikroorganizmi, bakterije,

    gljive, celulizatori, koji su vrlo prisutni u rizosferi i van nje.

    Za tri godine mineralizuje se oko 25 % imobilisanog azota a godinje se mineralizuje

    od 1 do 10 % imobilisanog azota.

    Mineralizacija azota u zemljitu je deo ciklusa azota u kojem se razlau organska azotna jedinjenja i oslobaa mineralni azot (NH4

    +). Za ovaj proces neophodno je da je

    ugljenik lakorazloiv i pristupaan mikroorganizmima, jer je on za njih izvor energije.

    Osim to amonijani azot nastaje u procesu mineralizacije organskih azotnih jedinjenja,

    on u zemljitu nastaje hidrolizom uree, kao i primenom amonijanih ubriva.

    Amonijani azot, stvoren u zemljitu na bilo koji od navedenih naina, podlee

    procesu nitrifikacije, usvajaju ga biljke i mokroorganizmi, gubi se u procesu volatizacije

    ili se fiksira u zemljitu.

    Nitrifikacija je proces u okviru ciklusa azota gde se amonijani azot oksidie u prvoj fazi do nitrita (uz pomo Nitrosomonasa) i u drugoj fazi oksidaciji se odvija do nitrata (uz pomo Nitrobacter). Osim nitrifikacijom nitratni azot u zemljite moe dospeti primenom mineralnih ubriva. Prisutne nitrate u zemljitu usvajaju biljke

    i mikroorganizmi, podleu procesima ispiranja ili denitrifikacije. Najvie nitratnog

    azota u zemljitu ima u zemljinom rastvoru, jer se slabo vee za adsorptivni kompleks

    zemljita, tako da je u zemljinom profilu vrlo pokretan i sklon ispiranju i migraciji u

    dublje slojeve.

    Gubici azota iz zemljita odvijaju se kroz vie procesa:

    Denitrifikacija u uem smislu obuhvata bioloku redukciju nitrata preko nitrita do isparljivih gasova N

    2O, NO ili N

    2. Denitrifikacija u irem smislu, obuhvata gasovite

    gubitke azota nastale mikrobiolokim i hemijskim putem (hemodenitrifikacija), pri

    emu se volatizacija amonijaka iskljuuje. Procenjuje se da se procesom denitrifikacije

    gubi 10-35%. Na osnovu velikog broja istraivanja utvreno je da na ernozemu pod

    biljkama, gasoviti gubici iznose 22-35%, a bez biljaka 22-31%, a da su u istim uslovima

    na pseudogleju gubici bili 16-33%, odnosno 4,9-29,8%.

    Procesom bioloke denitrifikacije ne mogu se objasniti svi gasoviti gubici koji nastaju

    u zemljitu. Naime, utvreno je da gasoviti gubici azota nastaju i u potpuno sterilisanom

    zemljitu, pa se nastali gubitak objanjava procesom hemijske denitrifikacije.

    Denitrifikacija se javlja u zemljitima gde se intenzivno nagomilavaju nitriti i pri niskim

    pH vrednostima zemljita i to manjim od 5,5 (u vodi). U procesu hemodenitrifikacije

    nastaju gasoviti proizvodi: NO, N2 ili N

    2O. Hemodenitrifikacijom se ne gube velike

    koliine azota, gubici iznose 0,2-0,6 kg Nha-1godini.

    Volatizacija je proces hemijske prirode i obuhvata, kako zemljini azot, tako i azot iz amidnih i amonijanih ubriva. Gubici koji nastaju volatizacijom u obliku NH3 su u veoj

    korelaciji sa sadrajem CaCO3 u zemljitu nego sa pH vrednou. Intenzitett volatizacije

    (NH3) zavisi i od anjona uneenih ubriva. Vie se gubi NH3 iz (NH4)2SO4 nego iz NH4NO3,

    a veoma malo iz amonijanih fosfata. Pri povrinskom unoenju N-ubriva gubici

    volatizacijom zavise od vie faktora kao to su reakcija sredine, sorptivna sposobnost

    zemljita, doza ubriva, vlanost i temperatura biljnog pokrivaa, i padavine. Pri

    unoenju amidnih i amonijano-azotnih ubriva na povrinu alkalnih ili karbonatnih

    zemljita dolazi do obrazovanja amonijum-karbonata koji je vrlo nestabilno jedinjenje i

    razlae se na NH3 koji se gubi, ugljendioksid i vodu.( tab.9.) Uneta urea u zemljite vrlo

    brzo hidrolizuje do NH4+, koji lokalno poveava pH zemljita, pa su mogui gubici NH3.

    Osnovna mera za spreavanje volatizacije NH3 je unoenje u zemljite, a ne

    povrinska primena ubriva. Zatim treba izbegavati primenu amonijanih ubriva na

    krenim zemljitima, jer su NH4+ i Ca2+ antagonisti, ve ih primenjivati u manjim dozama

    na zemljita dobre sorptivne sposobnosti, ija je reakcija kisela do neutralna, i drati

    zemljite pod usevom.

    Vrsta ubriva Dubina (cm) % gubitka N iz ubriva

    Amonijum sulfat024

    37,33,80,5

    Amonijum nitrat024

    12,31,30,7

    Urea024

    30,86,10,6

    Tena N ubriva024

    20,43,90,5

    Tabela 9. Procentualni gubici N iz ubriva primenjenih u koliini od 200 kgN/ha u zavisnosti od vrste ubriva i dubine primene na glinovitom zemljitu pri temperaturi od 10C

    Erozijom se gube i mineralni i organski oblici azota. Odnoenjem erozijom hranjivih materija znatno se smanjuje produktivna sposobnost zemljita, jer se odnosi njegov

    najplodniji deo, po pravilu ceo oranini sloj, te se tako gubi najvei deo humusa

    zemljita. Ovakvo odnoenje oraninog sloja uzrokuje poveano prisustvo nanosa i

    hemijskih elemenata, naroito azota, fosfora, herbicida u vodotocima, to ozbiljno

    ugroava ivotnu sredinu.

    3. Nitrati u zemljitu i vodama 3. Nitrati u zemljitu i vodama

  • 26 27

    Brkovi (1977) je pratio uticaj slabe, srednje i jake erozije na hemijska svojstva nekih

    tipova zemljita (smonica, crveno-rudo i pseudoglej). Proraunati gubitak azota u sloju od 0

    do 40 cm za smonicu je 4050 kg/ha, za crveno-rudo 3345 kg, a za pseudoglej 1875 kgha-1.

    Ispiranjem se gube znaajne koliine azota i drugih hranjiva, mnogo vie nego drugim procesima (erozija, denitrifikacija). Koliina ispranih hraniva direktno zavisi od klime,

    odnosno koliine, rasporeda i intenziteta padavina, fizikih, hemijskih i biolokih svojstva

    zemljita, od vrste biljaka, naina iskoriavanja zemljita, temperature i od koliine

    ubriva koja se primenjuje. Proces ispiranja nosi niz negativnih posledica. Ova vrsta

    gubitka je trajna i sa stanovita ekonominosti poveava trokove proizvodnje. Ispiranjem

    se zemljite osiromauje pre svega u azotu (NO3-N), kalcijumu i magnezijumu, dok su

    gubici drugih hraniva neto manji. Ispiranje je jedan od najopasnijih izvora zagaivanja,

    kako podzemnih voda tako i velikih vodotokova, to je posebno veliki problem u

    najrazvijenijim zemljama.

    Kako se NO3- ne veu ni jednom vrstom sorpcije do biolokom (usvajaju ih biljke i

    mikroorganizmi) u naim semiaridnim klimatskim uslovima vie ima migracije NO3- kroz

    profil zemljita od ispiranja (slika 11). Nitrati se kreu kroz profil zemljite na bazi difuzije,

    hidrikog pritiska i simultano i to ascedentno, descedentno i laterarno. Migracija NO3- u

    zoni korenovog sistema biljaka do 120 cm je pozitivan proces. Negativna migracija je kada

    NO3- sa vodom migriraju izvan zone korenovog sistema a nivo podzemne vode je jako

    dubok (10-15 m), tada su tete manje od ispiranja jer se ne zagauju podzemne vode.

    Slika 11. Distribucija nitrata u jesen i prolee na ernozemu pod penicom.

    Iznoenja azota prinosom se tretira kao gubitak samo onda kada se posmatra

    bilans azota zemljita. Prema navodima izliterature biljke u proseku koriste 60% azota

    ubriva, 25% se izgubi usled ispiranja i migracije, a 15% se gubi gasovitim putem, usled

    denitrifikacije.

    3.2. ubrenje azotom U ishrani biljaka azot je nosioc prinosa, sinonim plodnosti zemljita, i elementom u

    prvom minimumu, te je otuda ubrenje N-ubrivima i najvanije, ali i najtee.

    Azot je najvaniji elemenat jer najvie doprinosi u formiranju prinosa, a zbog specifinog

    ponaanja NO3- jona u zemljitu (koji je u vie od 90% N-hrana za biljke), ishrana gajenih

    biljaka azotom je najtea. Treba ukazati na injenicu da biljke ne raspoznaju i ne prave

    razliku pri usvajanju NO3- jona poreklom iz razliitih izvora: mineralizacije organske

    materije, unetih organskih i mineralnih ubriva.

    Zapravo, NO3- joni se ne vezuju za adsorptivni kompleks zemljita, ve se nalaze u

    zemljinom rastvoru, i ukoliko ih ne usvoje biljke i mikroorganizmi, ponaaju se isto kao

    i voda u zemljitu.

    S obzirom da se NO3- u zemljitu kreu zajedno s vodom (descedentno, ascedentno

    i laterarno) na bazi razlike u koncentraciji, hidrikom pritisku i simultano u periodu bez

    aktivnosti biljaka novembar-mart, mogui su gubici ispiranjem.Vodei rauna o specifinom

    ponaanju NO3- jona u zemljitu i ubrenje N-ubrivima se razlikuje od ubrenja fosforom i

    kalijumom koji su isto kao i azot deficitarni i unose se u zemljite svake godine.

    3.3. N-min metoda osnova za primenu N-ubriva Za odreivanje potrebne koliine N ubriva za gajene biljke najee se koriste

    vrednosti NO3-N u profilu zemljita dubine aktivne zone korenovog sistema gajenih

    biljaka, ili zbir (NH4+NO3)-N, to je ispravnije, posebno pri davanju preporuka za ubrenje

    ozimih useva, a mnogo ree vrednosti sadraja NH4-N (u hladnim i neprovetrenim

    zemljitima). N-min. metoda je u naoj zemlji, prihvaena za referentnu metodu

    pri N-ubrenju ratarskih i povrtarskih useva od osamdesetih godina pa do danas.

    Osnovu N-min. metode ine sledei parametri:

    - rezerva rezidualnog azota u profilu zemljita u zoni rasprostiranja korenovog sistema odreuje se rano u prolee (N rezidualni);

    - mineralizujua sposobnost zemljita u vegetacionom periodu gajenog useva merena

    na ugaru, bez ubrenja (N mineralizujui);

    - usvojen azot biolokim prinosom (Nu);

    - potreba gajenog useva za azotom izraunava se iz razlike ukupnih potreba useva

    za azotom umanjenih za zbir rezerve rezidualnog azota i mineralizujue sposobnosti

    zemljita (N).

    Jednaina za potrebe N ubrenja po N-min. metodi Scharpfa i Wehrmana (1978) je:

    (N)= N

    u - (Nrezid. + N-mineraliz.)

    3. Nitrati u zemljitu i vodama 3. Nitrati u zemljitu i vodama

  • 3. Nitrati u zemljitu i vodama 3. Nitrati u zemljitu i vodama

    28 29

    Osnovu N-min. metode ini odreivanje (merenje)koliine mineralnog azota, kao

    odluujueg faktora koji determinie potrebnu koliinu azota za ubrenje. Smatra

    se da je koliina mineralnog azota (uglavnom nitratnog) u zoni korenovog sistema

    odreena prethodnim gajenim usevima, primenom N ubriva za prethodne kulture,

    mineralizovanim azotom iz organske materije, nainom korienja etvenih ostataka,

    vremenskim uslovima do momenta uzimanja uzoraka i dr. Znai, koliina mineralnog

    azota u datom momentu predstavlja sintezu dejstva svih tih faktora i umesto da se meri

    uinak svakog od njih pojedinano, odreuje se posledica njihovog zajednikog dejstva

    - rezerva rezidualnog azota.

    Za ozime useve vreme, nain i koliine primene N-ubriva za prihranu

    (jednu ili dve) uslovljeni su:

    - rezervom rezidualnog azota u zoni rasprostiranja korenovog sistema 0-90 cm

    rano u prolee - (kraj februara poetak marta) za zemljita u Vojvodini, primenjuje

    se urea, NH4NO3; a za zemljita centralne i june Srbije prihrana je KAN

    - distribucijom NO3-N po profilu

    - ukupnim potrebama useva za azotom i stanjem useva

    Ukoliko se ide na dve prihrane ozimih useva, druga prihrana je 20-30 dana posle

    prve, a provera da li je treba izvesti je na bazi brzih metoda: difenilamin testa; lisna

    analize; hlorofilmetar...). Druga prihrana se izvodi najee folijarno, fertirigacijom, a

    primenjuju se tena ubriva, UAN rastvori...

    Za okopavine: vreme, nain i koliina primene N ubriva je:

    - sve predsetveno

    - na osnovu izmerenih koliina i rasporeda rezidualnog azota u profilu zemljita

    od 0 do 120 cm dubine

    - procene mineralizujue sposobnosti zemljita za vegetacioni period gajene kulture

    - ukupnih potreba gajenog useva u azotu

    3.4. Uticaj NO3-N na ekosistem Nekontrolisana upotreba N-ubriva dovodi do neeljenih posledica u biljnoj

    proizvodnji: nagomilavanje nitrata u zemljitu - njihovo oticanje u vodotokove i

    podzemne vode i zagaenje agroekosistema, sukulentnosti biljnih tkiva, nagomilavanje

    NO3 u proizvodima, smanjenje otpornost useva na poleganje i bolesti. Takoe preobilna

    ishrana nitratima dovodi do smanjenja upotrebne i hranljive vrednosti proizvoda.

    U nepovoljnim zemljinim uslovima (vodolei, bez O2, kisela pH) mogu se nagraditi

    nitrofenoli u zemljitu koji su vrlo toksini i usev propada.

    Azotna ubriva nisu i ne mogu biti zagaivai zemljita, vode i hrane, ako se njihova primena zasniva na naunim principima i u skladu sa ekolokim naelima.

    Kako je azot nosilac prinosa mora se primenjivati pod gajene useve bilo kroz

    mineralna ubriva ili kroz organska. Biljke ne prave razliku pri usvajanju NO3- jona

    nastalog mineralizacijom organske materije zemljita ili iz primenjenih organskih

    i mineralnih ubriva. Imajui u vidu tu injenicu rasprave meu istraivaima ne bi

    smela da postoje, da li u organskoj proizvodnji, kada je u pitanju ishrana biljaka azotom,

    treba primenjivati samo organska ubriva za zadovoljenje potreba useva u azotu ili se

    ravnopravno mogu primenjivati mineralna N-ubriva.

    Prednosti i nedostaci pri primeni mineralnih N-ubriva ali i organskih svakako

    postoje i najbolje bi bilo primenjivati ih kombinovano na naunim principima i ekolokim

    naelima. Prednosti mineralnih N-ubriva su u brzini dejstva, primenjuju se u oblicima

    koje biljke direktno usvajaju a to su: NH4+; NO3

    -, ako su u amidnom obliku hidroliza je

    relativno brza (u dobrim zemljitima traje 3-7 dana).

    Istovremeno mineralni oblici azota iz N-ubriva posebno NO3- su njihovi veliki

    ekonomski i ekoloki nedostaci, jer je velika koncentracija NO3- prisutna u ranom

    vegetacionom periodu kada su zahteva gajenog useva mali, mogunost ispiranja,

    migracije, volatizacije

  • 3130

    Takoe, primena organskih ubriva u ishrani biljaka ima prednosti i nedostataka.

    Organska ubriva deluju dvojako: kao hrana biljkama u biogenim elementima i

    mnogo vanije kao popravljai zemljita (u organskoj materiji, boljim fiziko-biolokim

    svojstvima, ali i vodno-vazdunim i toplotnim). Sa ekonomskog stanovita primenom

    organskih ubriva smanjuje se upotreba mineralnih ubriva, a sa ekolokog aspekta

    bioloki otpad na farmi moe se primeniti kao organsko ubrivo.

    U organskim ubrivima hranjivi elementi su u organskim jedinjenjima te se moraju

    prethodno mineralizovati kako bi biljke i mikroorganizmi mogli da ih usvoje. Prednost

    organskih ubriva je u produenom delovanju i permanentnoj mineralizaciji. Meutim,

    intenzitet mineralizacije organskih jedinjenja je i glavni nedostatak ovih ubriva jer

    visoke t i period bez padavina smanjuju mineralizaciju, te nema pristupanih oblika

    azota za biljke u dovoljnoj meri, ili je visok procenat mineralizacije u periodu visokih

    t i dosta padavina, te dolazi do nagomilavanja i ispiranja NO3,

    - volatizacije NH3 i dr. Vaan je i stepen razloenosti stajnjaka pre iznoenja na njive. Treba ubriti zgorelim

    stajnjakom povoljnog C/N odnosa, po prohladnom vremenu (kasno u jesen) po

    oblanom vremenu i treba ga odmah zaorati, ime su gubici amonijaka i vode znatno

    smanjeni. Odnos C/N je vrlo znaajan, ako se po zaoravanju stajnjaka seje usev da ne bi

    dolo do azotne depresije (povoljan je 25:1 do 10:1).

    Nitratnu direktivu (1991/676/EEC) propisala je Evropska unija s ciljem da se zatite

    vode Evrope. Nitratnom direktivom obuhvaena su dva osnovna naela zatite voda:

    1. spreavanje zagaenja povrinskih i podzemnih voda nitratima

    s poljoprivrednih povrina

    2.donoenje naela dobre poljoprivredne prakse.

    Nitratna direktiva obuhvata:

    1. Identifikaciju zagaenih voda i voda koje su izloene riziku zagaenja. Identifikacija

    ukljuuje povrinske i podzemne vode koje sadre vie od 50 mg/l nitratne vode koje

    su ve eutrofikovane ili takve mogu postati.

    2. Odreivanje zagaenih podruja. To su povrine gde vode perkolacijom kroz

    zemljite u vodotokove ili podzemne vode donose (ili postoji opasnost da donesu)

    znaajne koliine nitrata.

    3. Donoenje Naela dobre poljoprivredne prakse koje farmeri primenjuju

    dobrovoljno a naela sadre:

    propisano vreme kada je dozvoljena primena N-ubriva radi spreavanja ispiranja

    hraniva u vode

    opis povrina (nagnutih, zamrznutih, blizu stajaih i tekuih voda) gde je ograniena

    primena ubriva radi spreavanja ispiranja i povrinskog oticanja nitrata

    propisane minimalne kapacitete za uvanje stajskih ubriva

    propisane plodosmene i postrne useve radi spreavanja ispiranja i povrinskog oticanja

    nitrata za vreme vlanog perioda.

    4. Donoenje akcionog plana koji su proizvoai obavezni primenjivati u oznaenim

    zagaenim podrujima. Mere navedene u Naelima dobre poljoprivredne praksesu

    obavezne, a ukljuene su i dopunske mere i to:

    ograniena primena ubriva (mineralnih i organskih) prema zahtevima useva i

    obezbeenosti zemljita

    maksimalna koliina azota koja se godinje moe uneti iz organskih ubriva je 170 kg/

    ha N (ili 210 kg/ha u prelaznom periodu)

    Kako Srbija jo nije lanica EU, nije u obavezi da sprovodi monitoring i izvetavanje

    na dravnom nivou,

    Sbija nema identifikovana zagaena podruja nitratima

    kao to to imaju zemlje lanice EU.

    3. Nitrati u zemljitu i vodama 3. Nitrati u zemljitu i vodama

  • 4. Fosfor u zemljitu i vodama 4. Fosfor u zemljitu i vodama

    32 33

    Darinka Bogdanovi

    4. FOSFOR U ZEMLJITU I VODAMA

    4.1. Kruenje fosfora u agroekosistemu Fosfor spada u grupu neophodnih makrohranljivih elemenata, deficitarnih, i

    konstitucionih. Ulazi u sastav mnogih organskih jedinjenja kao to su nukleinske kiseline,

    fitin, nukleotidi i dr. U biljkama se nalazi u organskim i neorganskim jedinjenjima.

    Organska fosforna jedinjenja su daleko zastupljenija u biljkama od neorganskih i to:

    fitin, fosfolipidi, nukleinske kiseline, glikofosfati. Neorganska fosforna jedinjenja su

    najee u obliku fosfata kalcijuma, kalijuma, natrijuma i magnezijuma, od kojih su

    najzastupljeniji magnezijumovi fosfati. Ukupan sadraj fosfora u suvoj supstanci cele

    biljke obino ne prelazi 1%, a najee se kree izmeu 0,2 i 0,3%.

    Fosfor u zemljitu je zastupljen u 170 minerala, od kojih, na minerale apatit i fosforit otpada oko 95%, na minerale vivijanit i ambligonit 3%, a na ostale minerale 2%. Najvei

    procenat soli fosforne kiseline vezan je za aluminijum (30%), zatim gvoe imangan

    (18%), te kalcijum (15%) i magnezijum 5%.

    U mineralima se fosfor nalazi najee u obliku pentakalcijum fosfata - apatita, i

    trikalcijum fosfata - fosforita. Apatit u svom sastavu moe imati razliite elemente,

    pa mu se i sastav menja u irokim granicama. Najee se pojavljuje kao: fluor-apatit,

    hidroksi-apatit, hlor-fluor-apatit, fluor-oksi-apatit.

    Koliine fosfora u zemljitu kreu se izmeu 0,03 i 0,3%. U naim zemljitima

    koliine mu se kreu izmeu 0,02 i 0,2%. Po pravilu, fosfora ima uvek vie u povrinskim

    slojevima, a sa dubinom profila koliina mu se smanjuje, to se moe tumaiti njegovom

    biolokom akumulacijom, i uticajem unoenja ubriva.

    Fosfor se u zemljitu nalazi u organskom i mineralnom obliku. Organski fosfor

    zemljita predstavlja deo fosfora zemljita koji ulazi u sastav organskih fosfornih

    jedinjenja ili je vezan sa organskom materijom zemljita.

    U sastav organskog fosfora zemljita ulaze:

    - organska fosforna jedinjenja biljnih delova;

    - organska fosforna jedinjenja mikroorganizama;

    - produkti ekskrecija mikroorganizama, korena, glista;

    - fosfohumati (kompleksi humusa i fosforne kiseline).

    Organski fosfor u zemljitu vodi poreklo iz neorganskog fosfora, koji biljke i

    mikroorganizmi usvajaju za svoje potrebe i sintezu jedinjenja: iz unetih ubriva

    (organskih i mineralnih), iz biljnih ostataka na parceli, te iz tela mikroorganizama po

    izumiranju (azotobakter npr. u svom telu sadri 5% fosfora od suve mase). Najvei

    deo organskih fosfornih jedinjenja u zemljitu je mikrobiolokog porekla. Ispitivanjem

    organskih fosfornih jedinjenja dokazano je da se najvei deo fosfora nalazi u obliku

    fitina i njegovih derivata (>50%). Fitin se rastvara u vodi i razlae pod uticajem fermenta

    fitoze, i tada se pri hidrolizi izdvaja ortofosforna kiselina, koja prelazi u rastvor, odakle

    se usvaja od strane biljaka ili mikroorganizama i koristi za novu sintezu organskih

    fosfornih jedinjenja (fitin, fitinska kiselina, inozit).Zatim, po svojoj zastupljenosti dolaze

    nukleinske kiseline, iji je sadraj dosta varijabilan ali prema najnovijim podacima on se

    kree 0-10%, i manjim delom fosfolipidi sa sadrajem do 1% od organskog zemljinog

    fosfora. Koliine organskog fosfora uzemljitu su varijabilne i njegov udeo u celokupnom

    fosforu zemljita kree se od 3 do 75%.

    Fosfor iz organskih fosfornih jedinjenja nije direktno pristupaan biljkama. Ova

    jedinjenja predstavljaju potencijalnu rezervu fosforne hrane za ishranu biljaka, nakon

    njihove mineralizacije. Da bi se odvijala mineralizacija fosfora potrebni su odreeni

    uslovi, a meu najvanijim su: pH zemljita; prisustvo organskog energetskog materijala

    (ugljenih hidrata); temperatura, odreena vlanost i dr. Uticaj reakcije zemljita na

    mineralizaciju je velik. Tako npr. u kiselim zemljitima fitin e nagraditi nerastvorljive

    Fe i Al-fitine koji su otporni na defosforilaciju. Proces mineralizacije se intenzivira sa

    poveanjem pH vrednosti, emu pomae kalcifikacija, koja poveava pristupanost

    fosfora zbog stvaranja rastvorljivih Ca-fosfata.

    Temperatura takoe utie na proces mineralizacije organskih fosfornih jedinjenja.

    Optimalna temperatura je 25-35C. Najpovoljnija vlanost je vlanost P.V.K. Mineralizaciju

  • 34 35

    4. Fosfor u zemljitu i vodama 4. Fosfor u zemljitu i vodama

    organskih fosfornih jedinjenja prati oslobaanje mineralnog fosfora, te njegova

    imobilizacija tj. ponovno ugraivanje u organska jedinjenja. Procesi mineralizacije i

    imobilizacije fosfora zavise, pre svega od odnosa C:P. Ukoliko je taj odnos irok, u tom

    sluaju u organskoj materiji koju mikroorganizmi razlau nema dovoljno fosfora. Do

    imobilizacije zemljinog P dolazi ako je odnos C:P od 300:1, a do mobilizacije pri uem

    C:P odnosu 200:1.

    Sadraj neorganskog fosfora u zemljitu je varijabilan i nalazi se u granicama izmeu

    27 i 82% od ukupnog.

    Neorganski fosfor obuhvata jedinjenja razliite rastvorljivosti,

    pa otuda i pristupanosti za biljke.

    - fosfor koji ulazi u sastav neraspadnutih stena i minerala

    - fosfor koji je produkt potpune mineralizacije organskih fosfornih jedinjenja

    - fosfor koji je sastavni deo sekundarnih tvorevina.

    Neorganski fosfor se nalazi u zemljitu u raznim jedinjenjima:

    - primarni minerali kalcijuma pre svih fluor-apatita (Ca5(PO4)3F; hlor-apatit (Ca5(PO4)3Cl

    i hidroksli-apatit (Ca5(PO4)3OH i sekundarne tvorevine - fosforit (Ca5(PO4)2(Cl,OH).

    Fosfor iz ovih minerala nije direktno pristupaan biljkama, ve tek nakon njihovog

    raspadanja. Otuda ovaj oblik fosfora ini samo trajnu rezervu - bogatstvo - zemljita u

    ovom elementu. Fosfor iz ovih minerala se postepeno oslobaa pri njihovom raspadanju

    pod dejstvom vode, ugljen dioksida, ali i raznih kiselina, pre svih azotne koja nastaje u

    procesu nitrifikacije, sumporene u procesu sulfofikacije, kao i radom mikroorganizama.

    Prelaenje fosfora iz ovih minerala u rastvorljivo stanje moe da se ubrza i unoenjem

    ubriva koja menjaju reakciju zemljita.

    Znai pod uticajem zemljinih kiselina, izluevina korenovog sistema, vode i

    ugljendioksida vri se mobilizacija fosforne kiseline. Osloboeni fosfatni joni, ukoliko

    ne budu usvojeni od strane biljaka manjim delom ostaju u zemljinom rastvoru, a

    veim delom - grade fosforna jedinjenja razliite rastvorljivosti.

    Fosfor zemljinog rastvora. Koncentracija fosfora u zemljinom ratstvoru je veoma mala i najee se kree izmeu 0,2 i 0,5 mg P

    2O

    5l-1 rastvora. U plodnijim zemljitima

    ta koliina moe dostii i do 1 mg P2O

    5l-1. Ova varijabilnost u njegovom sadraju zavisi,

    pre svega od pH vrednosti zemljita, sadraja gline, te od ubrenja.

    Znaaj ovog fosfora je velik, jer se smatra da biljka iskljuivo usvaja fosfatne jone

    iz zemljinog rastvora, a znatno manje kroz direktan kontakt korena i vrste faze.

    To je najpristupaniji oblik fosfora za biljku. Ukoliko se koncentracija ovog fosfora u

    rastvoru smanji, bilo da ga usvoji biljka ili na drugi nain, u rastvor e prei nove koliine

    fosfata, i to onih koji su tee rastvorljivi, i obrnuto, ako mu se koliina povea (najee

    dodavanjem ubriva) onda e jedan deo ovog fosfora prei u tee rastvorljive fosfate.

    Biljka usvaja fosfor iz zemljinog rastvora u obliku jona ortofosforne kiseline.

    Jonizacijom, odnosno elektrolitikom disocijajacijom ortofosforne kiseline, nastaju tri vrste

    jona. Koje jone e biljka vie usvajati zavisi pre svega od pH. Biljka usvaja fosfor iz zemljita

    u obliku jona ortofosforne kiseline, i to u obliku primarnog i sekundarnog jona. Primarnog

    jona u kiseloj pH sredini ima vie, dok sekundarnog ima vie u neutralnoj i alkalnoj.

    Na pristupanost fosfora za biljke, od svih sorpcija koje se deavaju u zemljitu,

    presudnu ulogu ima hemijska sorpcija - hemosorpcija.Hemijsku sorpciju karakterie

    sjedinjavanje jona izmeu sebe (bilo da se radi o jonima u rastvoru ili rastvoru i vrstoj

    fazi), i stvaranje teko ratsvorljivih jedinjenja koja se taloe i postaju nepristupana za

    biljke. Na rastvorljivost fosfora utie itav niz faktora, a pre svih:

    - prisustvo slobodnog Fe i Al

    - prisustvo hidratisanih oksida Fe i Al

    - prisustvo Ca

    - priroda glinenih minerala

    - pH zemljita.

    Kako protie sorpcija fosfata u zemljitu pri razliitim pH vrednostima i u zavisnosti

    od sadraja Fe, Al i Ca prikazano je na slici 12.

    Slika 12. Sorpcija fosfata u zemljitu pri razliitim pH-vrednostima

    Lakopristupaan fosfor je fosfor koji biljke mogu lako da usvoje za svoje potrebe, a tu spada: fosfor zemljinog rastvora, adsorbovani deo fiksiranog fosfora, fosfor nekih

    jedinjenja (primarna, sekundarna i tercijerna jedinjenja alkalnih elemenata, primarna i

    delimino sekundarna jedinjenja zemnoalkalnih elemenata). Lakopristupani fosfor se

    za naa zemljita odreuje AL-metodom (Riehm-Egner), gde je ekstrakciono sredstvo

    amonijum-laktat (tabela 10).

  • 36 37

    Tabela 10. Nivoi hraniva u zemljitu i stepen potrebe ubrenja fosforom zemljita za njivske kulture (Manojlovi i sar 1986)

    Oznakanivoa Ocena nivoa

    Sadraj u zemljitu mg P2O5100

    -1gProcena vraanja P2O5 od iznete koliine prinosom

    (M) Vrlo nizak (meliorativni) Ispod 5Melioraciono ubrenje 200%

    od iznete koliine

    A Nizak (siromano) 5-10 Veoma poveano ubrenje 130-150% od iznete koliine

    B Srednji (srednje siromano) 10-15Umereno poveano ubrenje 110-130% od iznete koliine

    V Optimalan (dobro obezbeeno) 15-25Samo ubrenje odravanja 100 (vraa se samo izneta koliina)

    G Visok (preterano obezbeen) 25-40Umereno umanjena potraba ubrenja 70-80% od iznete

    koliine

    DVrlo visok

    (ekstremno obezbeen)

    40-50Ne postoji potreba ubrenja (ubrenje se izostavlja 1-3 godine uz kontrolu nivoa

    mikroelemenata)

    () tetan Preko 50

    Ne postoji potreba ubrenja za dui period sprovode se mere zatite od eventualne

    toksinosti uz strogu kontrolu mikroelemenata

    Gubici fosfora iz zemljita. Fosfor se iz zemljita gubi prinosima i erozijom i ispiranjem samo u lakim peskovitim zemljitima. Koliine iznetog fosfora prinosima su znatno

    manje od iznetog azota. Iznoenje prinosima zavisi od biljne vrste, visine ostvarenog

    prinosa i sadraja pristupanog fosfora u zemljitu. Poznavanje koliina iznetog

    fosfora prinosima gajenih biljaka je od velike vanosti, jer je to jedan od parametara za

    pravilno odreivanje doza fosfornih ubriva.

    Kada je u pitanju gubitak fosfora erozijom ona moe biti znatna, osobito ako se radi

    o hidro eroziji, gde se moe gubiti, ne samo lakopristupani, ve i ukupni fosfor. Ovi

    gubici se mogu smanjiti dranjem zemljita pod vegetacijom.

    4.2. ubrenje fosforom Fosforna ubriva predstavljaju hemijske supstance koje sadre fosfor u obliku u

    kome ga biljke mogu usvojiti ili se on posle transformacije u zemljitu prevodi u oblike

    dostupne biljkama. S obzirom na svu sloenost transformacija kojima podleu P joni

    uneti ubrenjem, jedno od najvanijih pitanja vezanih za fosforna ubriva jeste njihova

    rastvorljivost. U ovoj grupi ubriva susreemo se sa irokim spektrom P supstanci od

    kojih su neke potpuno vodno rastvorljive, do nekih koje su vrlo slabo rastvorljive i za

    iju je transformaciju u zemljitu potrebno odreeno vreme i odreeni uslovi. Prema

    rastvorljivosti ortofosforne kiseline P ubriva su podeljena na: (a) vodno rastvorljiva, (b) citratno ratsvorljiva (rastvorljiva u 2% limunske kiseline), zatim (c) rastvorljiva u (1N) neutralnom amonijum-citratu ili (1N) alkalnom amonijum-citratu, kao i ubriva koja su (d) rastvorljiva u forminoj (2%) i ostalim mineralnim kiselinama (sumporna itd.). Koliina fosfora koja se iz ubriva rastvori u vodi i pree u filtrat predstavlja vodno rastvorljivi fosfor, a preostala frakcija koja se potom rastvara u 2% limunskoj kiselini

    ili u 1N amonijum-citratu (neutralnom ili alkalnom) predstavlja citratno rastvorljivi P.

    Ona uglavnom ini oko 60% vodno rastvorljivog fosfora. Nerastvorljivi deo (citratno

    nerastvorljivi P) obino se rastvara u forminoj ili ostalim mineralnim kiselinama.

    Pojedinana primena fosfornih ubriva danas je relativno retka, poto se ona

    ee kombinuju sa N i K ubrivima. Meutim, pojedinana primena ovog ubriva u

    intenzivnoj poljoprivredi ima svoje mesto i njome se uglavnom zadovoljavaju potrebe

    biljaka pri ukorenjavanju (rasaivanju ili sadnji) i u fenofazi cvetanja.

    Kod svih fosfornih ubriva sadraj P se, uglavnom izraava kao P2O

    5. Konverzija

    kojom se prevodi sadraj P2O

    5 u elementarni P postie se mnoenjem sa 0,43 a suprotan

    preraun (% P2O

    5 u %P) dobija se mnoenjem sa 2,29.

    4.3. Ponaanje fosfornih ubriva u zemljitu zavisno od pH

    Odmah po unoenju P-ubriva u zemljite, pod dejstvom zemljine vlage, ubrivo

    poinje da se rastvara. S njegovim rastvaranjem, u neposrednoj blizini same granule,

    zemljini rastvor se znaajno obogauje rastvorenim fosfatima, omoguavajui tako da

    se oni udalje od samog jezgra. Ovo difuzno kretanje fosfatnih jona, meutim, tee dosta

    sporo, tako da se oni udaljavaju od same granule najvie 3-7 cm, ali se moe intenzivirati

    padavinama ili veom koliinom vode koja dospeva u zemljite navodnjavanjem.

    Poto se ovde radi o sporom kretanju u ratsvoru, veina fosfatnih jona reaguje sa

    vrstom fazom zemljita. Ovaj izrazito koncentrovani rastvor P (2,9-6,8 ml/l) reaguje

    sa esticama zemljita koje mu se nau na udaru, pri emu dolazi do rastvaranja nekih

    od prisutnih minerala u zemljitu. Rastvorljivosti minerala doprinosi i pH vrednost

    ovog zasienog rastvora, koja oko granula iznosi 1,5-8,5, a aktivan, hemijski uticaj

    ovog koncentrovanog rastvora, prvenstveno se ispoljava na povrini minerala. Kao

    rezultat tog procesa zemljini rastvor se obogauje brojnim katjonima koji potiu iz

    kristalne reetke minerala, a rastvor postaje bogatiji u Fe3+, Al3+, Mn2+, K+, Ca2+ i Mg2+. Novonastali katjoni u zemljinom rastvoru, mogu zameniti katjone u adsorptivnom

    4. Fosfor u zemljitu i vodama 4. Fosfor u zemljitu i vodama

  • 4. Fosfor u zemljitu i vodama 4. Fosfor u zemljitu i vodama

    38 39

    kompleksu, koji, opet, reaguje sa fosfatima i stvaraju nove proizvode nastale u reakciji

    zemljite-ubrivo. Posle unoenja u zemljite P-ubriva sa primarnim fosfatima

    Ca(H2PO4)2, vrlo brzo e se oko 20-35% P iz najpristupanijeg oblika prevesti u manje

    pristupane sekundarne Ca-fosfate (CaHPO4), koji e u ovom obliku egzistirati nekoliko

    nedelja. Meutim, prevoenje sekundarnih fosfata u druge, stabilnije okto Ca-P oblike

    [Ca4H(PO4)3)2,5H2O], moe trajati i nekoliko meseci, a nastajanje trikalcijum-fosfata

    (Ca3(PO4)2) moe trajati i znatno due.

    U zavisnosti od pH reakcije zemljita, odvija se i pravac hemijskih procesa, tako

    da na kiselim zemljitima oni od primarnih fosfata idu ka stvaranju sekundarnih

    [Ca(H2PO4)2) CaHCO3], a pri izrazito kiselim uslovima, postepeno se prevode u

    amorfni AlPO4 i FePO4 i taloe u kristalne taloge minerala varescita i strengita. Dok

    se na karbonatnim zemljitima prvo stvaraju dikalcijum pa trikalcijum-fosfati. Ukoliko

    se unose ubriva MAP i DAP, prisustvo NH4+ utie na pH rastvor ovih ubriva, tako

    da MAP stvara izrazito kiselu sredinu od pH 3,5 dok kod DAP-a pH je izrazito alkalno i

    iznosi 8,5 pa e fosfor biti rastvorljiviji u blizini granula DAP-a. Unoenjem u zemljite

    ubriva na bazi amonijum-polifosfata (pH 6,2) njihovo ponaanje identino je kao i

    ponaanje svih ostalih granulisanih P ubriva, a isto je ponaanje i kalcijum i kalijum-

    polifosfata. Mada se reakcije koje dovode do smanjenja pristupanosti P deavaju u

    celom obimu pH zemljita, one su ipak najvie izraene na alkalnim (pH>7,3) i kiselim

    zemljitima (pH

  • 40 41

    4.5. Izvori eutrofikacije, tetno dejstvo i mere za spreavanje Eutrofikacija je poveanje bioloke produktivnosti vodenih bazena, a nastaje kao

    posledica nakupljanja biogenih elemenata u prvom redu nitrata i fosfata pod dejstvom

    prirodnih i antropogenih faktora. Prirodna eutrofikacija je pozitivna zbog poveanja

    biolokih resursa, veoma spora i ne moe se zaustaviti. Vetaka eutrofikacija je

    izazvana ovekovim delovanjem, moe naruiti ekoloku ravnoteu, veoma je brza

    posebno u zemljama sa razvijenim tehnologijama i ima tetne posledice na ekosistem.

    Pojava eutrofikacije nije neka prosta promena vode, ve promena metabolizma itavog

    ekosistema, a rezultat toga je promena i samog ekosistema. U Srbiji su prisutni svi oni

    atributi koji pospeuju eutrofikaciju stajaih voda, posebno u ravniarskim rejonima, ali

    i tekuih voda.

    Visoke koncentracije fosfata i nitrata u vodama su znaajni faktori eutrofikacije, te

    se i posebna panja posveuje kontroli tih elemenata u zemljitu. Uz viak soli fosfata

    i nitrata u vodama, biljke, posebno alge esto poinju da bujaju. Poveava se broj

    uginulih algi, koje razlau saprofiti i troe kiseonik. Smanjenjem koncentracije kiseonika

    i prodora svetlosti, u vodi dolazi do guenja i masovnog pomora vodenih organizama

    kojima je kiseonik neophodan za disanje. U uslovima smanjene koncentracije O2 u

    vodama i samo razlaganje nee biti potpuno, te se stvaraju produkti razlaganja koji

    vodi daju lo ukus, neprijatan miris i uopte loiji kvalitet. Izvori zagaenja povrinskih

    voda, voda prve izdani, i podzemnih voda iz poljoprivrede, najee su od primene

    mineralnih ubriva, tenog stajnjaka, otpadnih komunalnih industrijskih voda. Koliine

    soli u vodama prvenstveno fosfora i nitrata zavise od klimatskih uslova, erozije, primene

    mineralnih ubriva u slivu, kao i od koliine i sastava otpadnih voda koje se ulivaju u

    akumulacije. Na bazi praenja parametara trofinosti vode u akumulacijama i jezerima

    u Vojvodini kvalitet vode se jako pogorao sa tendencijom dalje eutrofikacije.

    U Srbiji eutrofikacija voda vie je vezana za koncentrisane zagaivae, kao to su

    stoarske farme. Naroito velike farme svinja, zbog neadekvatnog skladitenja tenog

    stajnjaka, kao i lokalizovane upotrebe stajnjaka kao ubriva (iznose se na njive najblie

    farmi) su veliki zagaivai voda.. Teni stajnjak se odlae u lagune - prelivne bazene, iz

    kojih prodire u podzemne vode, posebno u podrujima sa visokim nivoom podzemnih

    voda i zagauje ih.

    Osim iz ubriva (mineralnih i organskih) koja se primenjuju u biljnoj proizvodnji,

    eutrofikaciju u znatnoj meri uzrokuju i padavine, otpadne vode iz prehrambene

    industrije i kanalizacione vode iz gradova, kao i sve otpadne vode bogate mineralnim i

    organskim materijama.

    U Srbiji, kao i u drugim zemljama centralne i istone Evrope, izuzev Slovenije, nizak

    bilans fosfora u poljoprivrednim zemljitima, rezultat je njegovog malog unoenja

    organskim i mineralnim ubrivima, a relativno velikog iznoenja prinosima gajenih

    biljaka, te je i manja mogunost eutrofikacije (tabela 11).

    Tabela 11. Bilans fosfora u nekim zemljama centralne i istone Evrope, 1960-2004.

    ( Csatho et al. 2007)

    DravaBilans fosfora (kgP/ha-1) od poljoprivrednog zemljita

    1960-te 1980-te 2000-te

    AlbanijaAustrija

    Bugarskaeka

    EstonijaMaarskaLitvanijaPoljska

    RumunijaSrbija

    SlovakaSlovenija

    6 4 69 5 2

    4 10 -7 11 30 0 18 22 -4 2 13 -3 - - 3 5 24 2 2 8 -1 9 13 -1 10 29 -2 - - 20

    U razvijenijim zemljama Evropske unije, zbog klimatskih uslova, erozije i primene

    velikih koliina organskih i mineralnih ubriva, eutrofikacija voda zagaenjima iz

    poljoprivrede predstavlja ozbiljan problem. Prema podacima iz 2000 godine (Csatho

    et el 2007), primena P iz mineralnih i organskih ubriva, dva puta je bila vea u EU-

    15 zemalja (19 kg Pha-1), od njegove primene u zemljama novim lanicama EU (10

    kg Pha-1).

    Severni deo Srbije - Vojvodina, raspolae obradivom povrinom od 1642000 ha i

    na osnovu analiza zemljita u periodu 2002-2012 god. (oko 180 000 uzoraka), kada je

    u pitanju procentualna zastupljenost zemljita Vojvodine po klasama obezbeenosti u

    lakopristupanom fosforu stanje je sledee (tabela 12)

    Tabela 12. Procentualna zastupljenost zemljita Vojvodine po klasama obezbeenosti u lakopristupanom fosforu

    Nivoi obezbeenostimg P

    2O

    5/100g < 5 5-10 10-15 15-25 25-50 50-100 > 100

    % udeo uzoraka 5,8 13,5 20,1 32,7 19,4 5,8 2,7

    4. Fosfor u zemljitu i vodama 4. Fosfor u zemljitu i vodama

  • 4. Fosfor u zemljitu i vodama 4. Fosfor u zemljitu i vodama

    43

    Rezultati su rezultat projekata: SKPZ Vojvodine koji finansira Izvrno vee Vojvo-dine a u realizaciji projekta uestvuje 13 Poljoprivrednih stanica i Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad.

    U odrivoj poljoprivrednoj proizvodnji kroz zakone, pravilnike i druga akta, regulisana je primena mineralnih i organskih ubriva. Proizvoai moraju da potuju propisane mere u cilju proizvodnje zdravstveno ispravne hrane (od njive do trpeze), a te mere doprinose smanjenju gubitaka fosfora i riziku zagaenja ivotne sredine fosfatima:

    - moraju primenjivati ubriva na bazi rezultata analiza zemljta

    - potovati plan gazdovanja organskim i mineralnim ubrivima voditi rauna o udaljenosti vodenih tokova od povrina koje se ubre

    - podizanjem vetrozatitnih pojaseva smanjiti eolsku eroziju zemljite, koja je posebno izraena u Vojvodini

    - smanjiti hidro-eroziju na nagnutim terenima (terasama) radi spreavanja eutrofikacije fosforom

    - fosforna ubriva uvek zaorati, a ne primenjivati povrinski po smrznutom

    i zbijenom zemljitu.

    5.1. Definicija tekih metala Naziv teki metali se koristi za elemente koji su veinom velike relativne gustine,

    najee iznad 5 g cm3. Neki od njih (Mn, Zn, Cu, Fe, Mo, Ni, B, Cl) su neophodni za

    ishranu biljaka u niskim koncentracijama, te se nazivaju i mikroelementi (elementi u

    tragovima). U veini sluajeva u zemljitu se nalaze u niskim koncentracijama U veim

    koliinama, Mn, Zn, Cu, Fe, Mo, Ni, predstavljaju optereenje za ivotnu okolinu.

    Drugi elementi (Cr, Cd, Hg, Pb), koji se takoe nalaze u tragovima u zemljitu ali nisu

    neophodni za biljke, uglavnom su od znaaja za zagaivanje zemljita.

    5.2. Poreklo tekih metala u zemljitu Teki metali u zemljitu mogu da budu prirodnog (geolokog) ili antropogenog

    (usled aktivnosti oveka) porekla.

    Maja Manojlovi

    5. TEKI METALI U ZEMLJITU

  • 5. Teki metali u zemljitu 5. Teki metali u zemljitu

    44 45

    5.2.1. Prirodno poreklo U prirodi, teki metali dospevaju u zemljite raspadanjem stena i minerala na kojima

    se formira zemljite, a koji u svom sastavu sadre i teke metale, najee: Cu, Zn, Ni,

    Pb, Al, Cr. Prirodni sadraj tekih metala u zemljitu u veini sluajeva je nizak i nema

    znaajnijeg uticaja na zagaivanje agroekosistema. Izuzetak su zemljita u neposrednoj

    blizini rudnika ili leita metala, u kojima koncentracije tekih metala mogu da budu

    veoma visoke (Manojlovi i Singh, 2012).

    5.2.2. Antropogeno poreklo U poslednje vreme, u nekim poljoprivrednim zemljitima ima vie tekih metala od

    njihove koncentracije u stenama i mineralima na kojima je obrazovano zemljite. Uzroci

    poveanom sadraju tekih metala u zemljitu mogu da budu: industrijska postrojenja

    za preradu metala (rudnici, topionice metala), saobraaj, te korienje fosilnih goriva

    (ugalj, nafta) u termoelektranama, industriji i domainstvima. Usled pomenutih aktivnosti oveka, teki metali se oslobaaju u vazduh, i u vidu kie, gasova i ai

    dospevaju na povrinu zemljita. Problem predstavljaju i izduvni gasovi automobila,

    koji zagauju zemljite metalima u neposrednoj blizini puteva (do 100 m).

    Poljoprivredna proizvodnja takoe moe da utie na poveanje koncentracije tekih

    metala u povrinskim slojevima zemljita, to za posledicu moe da ima poveanu

    akumulaciju metala u biljci. Agrotehnike mere koje doprinose akumulaciji metala u

    zemljitu su:

    ubrenje mineralnim ubrivima 1.

    ubrenje organskim ubrivima 2.

    popravka zemljita (primena poboljivaa, kalcifikacija, gipsovanje) 3.

    primena pesticida4.

    navodnjavanje.5.

    Pre pojave sintetikih organskih preparata za zatitu biljaka, korieni su preparati

    koji su sadrali As, Hg, Zn, Cu i Pb i koji su dosta korieni u voarsko-vinogradarskoj

    proizvodnji. Dugotrajna primena bordovske orbe takoe doprinosi poveanju

    koncentracije Cu u zemljitu. Osim toga i mineralna ubriva, u prvom redu fosforna,

    mogu da budu izvor tekih metala u zemljitu, posebno ako se proizvode od sirovih

    fosfata sa viim sadrajem tekih metala. Na ovaj nain u zemljite dospevaju Cd, Zn

    i Ni. Poseban problem moe da predstavlja Cd, koji se u sirovim fosfatima nalazi u

    irokim granicama od 1 do 110 mg kg-1, u zavisnosti od porekla fosfata. Nekontrolisana

    upotreba otpadnih industrijskih i komunalnih voda za zalivanje; korienje komposta

    od gradskog smea i kanalizacionog mulja kao organskog ubriva, takoe predstavlja

    opasnost za kontaminaciju zemljita tekim metalima. Osim neophodnih elemenata za

    ishranu biljaka, ovi organski materijali, mogu da sadre i poviene koncentracije tekih

    metala. Iz tog razloga, pre primene u poljoprivredi, neophodno je proveriti sastav

    komposta i potovati pravila o dozvoljenom sadraju zagaivaa (Tabela 14) i nainu

    primene.

    5.3. Faktori koji utiu na pokretljivost i pristupanost tekih metala za biljke Mnogobrojni faktori utiu na ponaanje tekih metala u zemljitu, a samim tim

    i na njihovu pokretljivost u zemljitu i pristupanost