Upload
tranhanh
View
224
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
RARIS, Područni centar Svrljig, selo Plužina
PODRUČNI CENTAR SVRLJIG
selo
PLUŽINA
OPŠTINA SVRLJIG
- Svrljig, jul 2008. godine -
1
PREDSTAVLJANJE SITUACIJE U SELU
PROBLEMI POTENCIJALI
Stara i istrošena mehanizacija (preko 20 god.) Ovčarstvo- uzgoj svrljiške ovce Problemi u vodosnabdevanju- Proizvodnja jagnjadi, mleka i sira Nedovoljna proizvodnja stočne hrane – posebno kukuruza
Dobri uslovi za voćarstvo
Navodnjavanje Proizvodnja rakije Nedovoljan broj priključnih mašina Nezagađena i zdrava sredina Starosna struktura sela Potencijali za lovni turizam Nedovoljna stručna pomoć Govedarstvo Objekti za smeštaj stoke stari i neadekvatni Proizvodnja organske (zdrave) hrane Objekti za preradu mleka neadkevatni Stočni fond u opadanju Visoke cene repromaterijala i stočne hrane Nema učešća proizvođača u formiranju cena Otkup neorganizovan Usitnjene parcele Asfaltni put na ulazu u selo propao
Sredstvo je primenjeno u grupi od 11 meštana sela, od kojih su 3 žene. Osnovni
poljoprivredni potencijal meštani sela Plužine vide u unapređenju stočarske proizvodnje
posebno ovčarstva i govedarstva. Naime, vekovna tradicija je da se na ovim prostorimas
uzgaja svrljiški soj pramenke, koji zbog bogatstva travnog pokrivača i raznolikosti njenog
biljnog sastav sa velikim učešćem lekovitog bilja uslovili su da proizvodi svljiške ovce budu
prepoznatljivi širom naše zemlje. Kvalitetno svrljiško jagnje, svrljiški sir i kačkavalj su
osnove za razvoj poljoprivredne proizvodnje u budućnosti. Pored ovčarstva meštani svoje
potencijale vide i u govedrstvu. Pored kvalitetnih mlečnih proizvoda i telad koja se uzgaja u
ovom selu je vitalna sa dobrim zdravljem tako da postiže dobre rezultate u tovu.
Pored prednosti koje meštani ističu, u ovim granama poljoprivrede svakodnevno se
susreću sa smanjenjem stočnog fonda. Nepovoljna starosna struktura u selu i stalni odlazak
mladih iz sela nepovoljno utiču na očuvanje stočnog fonda tako da se zapaža opadajući trend
u broju gajenih grla. Naročito je ovo došlo do izražaja krajem 2007. i u prvoj poljovini ove
godine kada je zbog suše i nedostatka stočne hrane, kao i malih otkupnih cena mleka i žive
stoke značajno smanjen broj grla u selu. Uz ndostatak radne snage i objekti za smeštaj grla su
1
stari i neadekvatni. Goveda se govoto kod svih domaćisntava drže vezana u toku cele godine,
bez ispusta. Staje su niske sa slabom ventilacijom i nedovoljnom količninom svetlosti.
Pored stočarstva potencijale sela meštani vide i u voćarstvu. Posebno deo sela koji jeg
nazivaju «Lipnica» je pogodan za voćarstku proizvodnju i to prvenstveno gajenje šljive i
kupine. Parcele pod voćem su male i razbacane,a nejveći deo voćnjaka koji obrađuju je star i
treba ga obnoviti. Kao problem u obnavljanju voćnjaka meštani navode nedostatak novca kao
i radne snage. Otkupa voća u sleu nema. Uglavnom svo proizvdeneo voće se korsiti u
domaćinstvu za proizvodnju rakije, kAo i za pripremu pekmeza i slatka koji se takođe koriste
u domaćinstvu. Vrlo mali deo voća se odkupi, mada proizvođači nisu zadovoljni otkupnom
cenom.
Nezagađena i očuvana sredina je jedan
od osnovnih prednosti kojima selo raspolaže. Upotreba hemiskih sredstava u zaštiti bilja, kao
i vrlo skromno korišćenje mineralnih đubriva na oranicama su uslovili da ovo područje ima
izvanredne mogućnosti u proizvodnji organske hrane. Meštani sela su čuli za ovu
proizvodnju, znaju neke osnovne karakteristike ove proizvodnje, ali ipak im je ova
proizvodnja strana. Za sada se, od meštana niko u selu ne bavi ovakvom proizvodnjom. U
ataru njihovog sela «Lipnica» ovu proizvdnju je zasnovalo i sertifikovalo preduzeće Status u
proizvodnji organske pšenice, a u toku je poduzanje zasada šljiva na 20 ha koji će se takođe
gajiti na organski način, a inestitor je takođe navedeno preduzeće.
Najveći problem mešatni sela vide u nedostatku vodosnabdevanja. Naime, ovo selo je
siromašno vodom i ne postoji izgrađen sistem za vodosnabdevanje pa su žitelji prinuđeni da
koriste bunare za obezbeđenje vodom za piće i napajanje stoke. Kontrolu ispravnosti vode
najčešće ne vrše, a svi navode odsustvo potencijalnih zagađivača i time opravdavaju
ispravnost vode. Sistema za navodnjavanje polja nema. Navodnjavaju se samo bašte koje se
2
nalaze uz Lalinsku reku, koja protiče kroz njihovo polje. Navodnjavanje se obavlja motrnim
pumpama u večernjim satima u periodu jun-avgust.
Osim mleka, nema organizovanog otkupa za druge poljoprivredne proizvode. Mleko
otkupljuje mlekara Đersi iz Knjaževca i Niška mlekara iz Niša, međutim otkupna cena je
mala i destimulativno deluje na odgajivače goveda. Ovče mleko otkupljuje mlekara OZZ
«Aeckoop» iz Svrljiga, ali su količine otkupljenog mleka vrlo skromene (50-70 litara
dnevno). Ovče mleko najvećim delom se prerađuje u domaćinstvima koja proizvode sir.
Objekti, odnosno prostorije za proizvodnju sira, su u glasnom u sklopu domaćinstva i nisu
adekvane za ovu vrstu proizvodnje.
Sir se proizvodi iz neobrađenog sirovog mleka sa
kulturama koje se nabavlja u seoskoj prodavnici. Zrenje sira je u salamuri i odvija se najčešće
u podrumu ili drugoj pomoćnoj prostoriji koja se ne koristi i koja ima najmanje oscilacije u
temperaturi. Sir iznose na lokalnu pijacu u Svrljigu, ili se proizvodi za poznate kupce koji
uglavnom u jesen dolaze i kupuju veće količine proizvedenog ovčeg sira. Oko 30%
mlečnih prozvoda se potroši u samom domaćinstvu, a žene su isključivi prerađivači mleka.
Meštani ističui visoke cene repromaterijala posebno semena i minralnih đubriva što
im značajno ograničava proizvodnju stočne hrane. Gotovo redovna pojava je da od aprila
meseca nemaju kukuruza iz sopstvene proizvodnje pa su primorani da ga kupuju, do je sa
senom nešto bolja situacija i uspeju da ga obezbede uglavnom za celu godinu, jer se goveda
uglavnom drže u vezanim sistemom u stajama. Ovce se drže kobinovanim načinom i boravak
u stajama je samo u toku zimskih meseci kada je snežni pokrivač visok i onemogućava
boravak stoke na paši. Odmah nakon pružanja mogućnosti za ispašu odgajivači ovaca svoja
grla drže na pašnjacima.
U proizvodnji stočne hrane problem su usitnjene i razbacane parcele koje se obrađuju.
U selu nije vršena komasacija pa je prosečna veličina parcele oko 30 ari. Najveći broj
domaćinstava raspolaže sa oko 4 ha obradivog zemljišta koje je podeljeno u oko 10-15
3
parcela. Posebno su usitenjene parcele uz vodotokove gde je moguće organizovati
navodnjavanje.
Uz usitnjene parcele stara i stara i pohabana
mehanizacija i nedostatak priljučnih mašina, posebno balirki i sakupljača, otežavaju
pravovremenu i potpunu primenu agrotehnike u uzgoju ratarskih kultura. Brojno stanje
mehanizacije u donosu na broj meštana i veličinu poseda koji obrađuju je više negod idelan,
jer 82% domaćinstava ima traktor. Međutim, traktori su u proseku preko 25 godina starosti, a
od 90-ih godina nije nabavljen ni jedan novi traktor u selu pa je njihova upotreba svedena na
minimum i uglavnom se koriste kao transpostrno sredstvo. Selo raspolaže sa 4 kombajna koja
nisu dovoljna da obave žetvu, tako da u ovom periodu angažuju i kombajnere iz drugih
opština, posebno Aleksinca, koji svake godine dolaze u ovo selo.
Veterinarska služba je organizovana posetom veterinara jednom nedeljno ili po
telefionskom pozivu. Meštani ističi visoke cene veterinarskih usluga koji značajno
povećavaju troškove u stočarskoj proizvodnji.
4
VREMENSKA LINIJA 1946—osnovana zadruga i ukinut telefon 1948—oko 230 domaćinstava, oko 2500 ovaca 1953—raste broj domaćinstava, otvorena šestogodišnja škola, oko 50 učenika, 1952—uvedena struja i obnovljena zadruga sa susednim selom Niševac, 1958—šestogodišnja škola prešla na četvorogodišnju 1960------------------------počinje da opada broj goveda, koriste se zadružni traktori --počeci migracije prema gradu 1963- osvojena I nagrada folkorana prvom Pastirskom saboru u Svrljigu 1968----------- uvedena javna rsveta, nabavljen prvi privatni traktor u selu i u domu kulture postavljen televizor 1975—počinje intenzivnija mehanizacija domaćisntava 1976—---------------------- uvodi se novi sistem osmenjavanja muznih grla VO oko 1500 ovaca 1979—---------------------- asfaltiran put kroz selo -intenzivne migracije prema gradu 1988—---------------------- ukida se rad osnovne škole 1995—zadruga prestaje sa radom i nema organizovanog otkupa 1996.- osvojeno prvo mesto na Regionalnoj smotri folklora u Aleksincu 1999—-------počinje razvoj vočarstva, selo gaji oko 1000 ovaca 2005---------asfaltiran put Plužina' Niševac 2008—--------------------------------uvedeni telefoni u selu živi oko 130 domaćinstava, gaje oko 600 ovaca i oko 120 krava, 250 svinja i 2 konja
5
OBJAŠNJENJE
Vremenska linija urađena je anketiranjem 2 meštana od kojih jedan ima 73 godine ,a
jedan 32 godine. Meštani ističu da je ovo selo pre II svetkog rata imalo jednu telefonsku
liniju i zadrugu koja je odmah nakon rata ukinuta. Glavna privredna grana je bila stočarstvo,
odnosno ovčarstvo jer su gajili preko 2500 ovaca u selu. Nakon elektrifikacije sela
obnovljena je i zadruga sa susednim selom Niševcem. Zadruga je bila nosioc razvoja ovog
kraja kako u pogledu unapređenja prinosa i primene agrotehnike, tako i pogledu nabavke
reporomaterijala, semena, kvalitetne priplodne stoke i uvođenje simentalskog govečeta u
proizvodnju. Obezbeđenje drugih životnih potrebština, kao i otkup svih viškova
poljoprivrednih proizvoda koji su proizvodili seljani. Zadruga je radila sve do 1995. godine
kada prestaje sa radom i organizovanim otkupom, od ovog vremena poljoprivrednici su
prepušteni sami sebi i na najrazličitije načine se obezbđeuju repromatrijalom , smenom,
gorivom i sl. Prodaja proizvoda im je znatno otežana, a prinudjeni su da svoju stoku izvode
na pijaci u Svrljigu. Šestogodišnju školu, več sredinom pedesetih godina zamenju
četvorogodišnja škola koja se gasi 1988. godine kada zbog migracije nema više dece koja bi
je pohađala, sada deca idu u školu u susedno selo Niševcu ili Svrljigu.
Sredinom šezdestih godina počinje migracija selo grad. Ova pojava se sedamdesetih
godina posebno intenzivira otvaranjem novih fabrika u Svrljigu i mogućnostima da ljudi nađu
zaposlenje van poljoprivrede. Migracija je prisutna i danas mada u znatno manjoj meri,
prisutan je i povratak penzionera u selo.
Pslednjih godina selo je uredilo atarske puteve, izvšena je telefonizacija sela, a broj
domaćistava se nekoliko poslednjih godina održava na broju od oko 130. Broj ovaca je
značajno smanjen tako da danas gaje svega oko 600 ovaca i oko 120 grla krava.
6
Skica
OBJAŠNJENJE
Karta sela je rađena sa dvojicom meštana sela Plužina, od kojih je jedan geometar sa
radnim stažom od preko 20 godina.
Karta sela Plužine, pokazuje osnovne poljprivredne i privredne osobenosti sela.
Katasterske granice sela su gotovo pravougaone. Severne granice sela, seljani uglavnom ne
koriste ili kosrite za ekspolataciju šume, jer se u ovom delu nalazi planinski deo sela koji je
vrlo siromašan vegetacijom. U ovom pojasu selo se graniči sa selom Varoš, i u ovom delu
moguće je organizovati lovni turizam. U ovom delu se nalaze i seoski pašnjaci. Istočni deo
sela graniči se sa selom Niševcem, sa koji je selo povezano asfaltnim putem. Ovja deo
poljoprivrednog zemljišta spada u najplodonosnije zemljište. Največi deo zemljišta čine
oranice od 3 do 6 katastarske klase. Južni deo sela povezan je sa opštinskim centrom
asfaltnim putem. Sa leve i desne strane tok puta nalaze se parcele pod kukuruzom, pšenicom i
travnim smešama. U ovom delu nalaze se i objetki za smeštaj stoke u letnjim msecima –
pojate. Gotovo celokuna poljoprivredna aktivnost u selu odvija u ovom delu sela. Ovaj deo
7
8
sela preseca i Lalinska i Grbavačka reka, uz koje se nalaze sesoske bašte i najplodnije
poljoprivredno zemljište. Slivovi ovih reka su do pre dve godine plavili njihova polja, kada je
od strane Vodoprivrednog preduzeća uređen sliv ovih reka, očišćena korista i uklonjene
prirodne barijere, tako da više nemaju ovih problema.
Istočni i zapadni deo sela je gotovo identičan sa južnim tako da o njemu ne treba
posebno govoriti.
Sezonski kalendar
Januar Februar Mart April Maj Jun Jul Avgust Septem. Oktober Novem. Decem.
.
padavine temperat
S U Š A
ovčarstvo
zatvore j a g nj e
ni sis nj e
tem držanprihrana
jagnjadi
ja prehrana jagnjadi
dehelm.
i s striža od 10-20.
p
M U
a
Ž A
š zasušenje I prekid muže
a pripust I prihrana
zatvoresistem
ni držanja
govedarstvo
zatvoreni siste m drža nja Zatvoreni tuberkul
sistem inizacija
Držanja sa uvđenjem zelene mase u ishranu
Zatvoreni sistem držanja
kukuruz
j a l o v i u g a r priprema zemlje
setva do
15.
freziranje i 1. ko panje
freziranje i 2. ko panje
i s t e r i v a n j e
berba
ugar đ u b r i v a
pšenica
prolećna prihrana herb
icidi
vršidba od 10.
priprema
zemlje
setva
detelina ili lucerka
setva od 15. do 25
1.kosidba oko 25.
2.kosidba oko 25.
3.kosidba oko 25.
4.kosidba oko 15
jesenja setva
kosidba
prirodne livade
KOSI
DBA
voćarstvo
rezidba Prskanje monilija
Evnetualno frezovanje
herbicidi
berba
Pečenje rakije
januar
februar
mart
april
maj
jun
jul
avgust
septemb
oktobar
novemb.
decembar
prihodi
rashodi
Sezonski kalendar
9
decemb.
10
januar februar mart april maj jun jul avgust septemb. oktobar novemb.
dinamika aktivnosti muškaraca
dinamika aktivnosti žena
Sezonski kalendar Sredstvo je primenjeno u grupi sastavljenoj od 5 meštana sela (1 žene i 4 muškarca) upoznatih sa najširim opsegom poljoprivrednih aktivnosti tokom čitave godine.
OBJAŠNJENJE
KLIMATSKI USLOVI
– Klimatski uslovi u selu Plužina su tipično umereno kontinetalni, tipičnom brdsko
planinski klimat sa dugim i hladnim zimama i kratkim i sušnim letima.
Svrljiška opština, sa njom i selo Plužina,
okružena je planianskim vencima sa svih strana. Sa severa Tresibabom, sa Istoka Starom
planinom, sa juga Svrljiškim planinama i zapadom sa planinom Devicom usled čega je
prisutna slaba aeracija vazduha, koja uslovljava da vegetacija na ovim prostorima kasni za
gotovo 15 dana u odnosu na okolna područja ( Niša, Aleksinaca i dr). Ovo kašnjenje
vegetacije je karatkteristično i za selo Plužinu. Značajniji pad temperature započinje već
sredinom novembra i u kratkom vremenskom periodu se spušta ispod 0° C, da bi se tokom
decembra, januara i februara zadržala na najnižim vrednostima sa prosekom od - 10° C.
Tokom marta temperatura počinje da raste i taj kurs zadržava i u aprilu i maju. Prosečna
temperatura u toku ova tri meseca iznosi 10 - 15° C. U ovom mesecima moguća je i pojava
jutarnje magle koja nepovoljno utiče na oprašivanje pšenice i drugih kultura. Maksimalne
temperature očekuju se krajem juna, tokom jula i u prve dve trećine avgusta, sa prosečnim
vrednostima i preko 30° C. Krajem avgusta i tokom septembra, temperatura je u konstantnom
opadanju, da bi se tokom oktobra zadržala na određenom nivou, a sredinom ili krajem oktobra
i kratkotrajno skočila.
Temperaturne oscilacije prate i oscilacije u količini padavina. Najznačajnije količine
padavina očekuju se sredinom maja, što predstavlja i jedini period sa dovoljnom količinom
padavina. Za razliku od kišnog perioda, sušni period traje prosečno 3,5 – 4 meseca i proteže
se od početka juna do prve dekade septembra. Kraj septembra, oktobar i novembar,
predstavljaju mesece sa nešto značajnijom količinom padavina, ali ne zadovoljavajućom.
Sredinom novembra, količina padavina znatno slabi i na tom nivou se zadržava sve do
11
polovine marta. Snežni pokrvivač se uglavnom formira u periodu januar-februar, i prosečno
iznosi 10 cm.
POLJOPRIVREDNE GRANE FARMERA
– U toku primene sezonskog kalendara, farmeri su kao najznačajnije grane
poloprivrede za svoje selo izdvojili stočarstku, ratarsku i voćarsku proizvodnju.
U okviru stočarske proizvodnje poseban akcenat dat je na uzgoj ovaca i goveda, dok
se kozarska proizvodnja ocenjuje kao značajna za neznatan broj domaćinstava.
Uzgoj ovaca je ekstenzivan, grla se gaje
uglavnom na način na koji su to činili preci farmera. Najveći deo godine ovce provode na
paši. Pašnjaci uglavnom zadoavoljavaju sve njihove potrebe u hrani i vrlo mali broj farmera
prihranjuje ovce na ispaši. Prihrana se primenjuje uglavnom od avgusta meseca kada se grla
pripremaju za sezonu parenja. Parenje se obavlja prirodnim putem. U svakom stadu
odgajivači gaje najmanje jedno muško grlo koje haremski oplodi sve ženke. Ovnovima u
ovom periodu napredniji proizvođači ishranu pojačavaju kuvanim jajima kako bi ih održali u
priplodnoj kondiciji. Na ispašu se ovce ispustaju već sa prvim prolećnim danima, odmah po
podizanju snežnog pokrivača, a najkasnije do đurđevdana. Pripreme za ispašu počinju veća sa
prvim nicanjem trava kada se polako zelena hraniva uvode u ishranu ovaca. Ovce su gotovo
celi dan na pašnjacima, izuzev u letnjim mesecima da ih zatvaraju u podnevnim satima zbog
vrućine. Jagnjenje ovaca je uglavnom u perdodu decembar – februar i njihova prodaja
otpočinje sa telesnom masom od oko 25 kg. Najveća potražanja jagnjadi je za uskrs, prvi maj
i đurđevdan. Unazad nekoliko godina ta cena se kreće od 200-250 din/ kg žive vage odnosno
oko 2.5-3 eura. Muža ovaca počinje odmah po zalučenju jagnjadi, najčešće u maju mesecu.
Mužu uglavnom obavljaju mušlkarci i to u jutranjim i večernjim časovima. Količina
pomuženog mleka je različita, ali se uglavnom kreće od 1-2 litara po grlu dnveno. Najveći
broj meštana ovce muze do kraja jula, a manji deo i u toku avgusta meseca. Količina
12
namuženog mleka po grlu se kreće od 100-150 litara. Mleko se gotovo stopostotno prerađuje
u domaćinstvima.
Sa ispašom se završava duboko u jesen, otprilike sa prvim danima novembra. Ovce se
zatvraju u torove-pojate gde se hrane na jaslima. Pojate su najčešće od priručnih materijala,
kovanice od blata, ali ima i staja od čvrstog materijala. Smeštajni kapaciteti u selu daleko
nadmašuju broj gajenih grla. Objekti su sulovno nezadovoljavajući jer je svrljiška ovca slabo
zahtevna i dobro prilagođena ovakvim uslovima smeštaja. Meštani ne razmišljaju o uvođenju
drugih sojeva ovaca u svoja stada.
Jagnjenje ovaca se odvijan u periodu kada su spoljne temperature najniže, pa farmeri
tek ojagnjenu u prvih nekoliko dana života jagnjad smeštaju u posebne toplije prostorije. U
toku dana ih nejmanje 5-8 puta prispuštaju kod majki kako bi konzumirali hranu, a svi su
upoznati sa značajem da jagnje prvih dana života konzumira mkolostrum mada im nije
najjasnije šta ovo po njhovim rečima »gusto mleko« sadrži. Nakon nekoliko nedelja počinje
prihrana jagnjadi kvalitetnijim senom i prekrupom kukuruza. Selekciju farmeri vrše prema
roditeljima, rasporostranjenosti šara i dužini repa koja je posebno značajna u odgoju ovaca
svrljiškog kraja. Bezrepe ovce se u ovom kraju ne gaje.
U govedarskoj proizvodnji najčešće se primenjuje
zatvoreni stajski način gajenja muznih grla. Grla su gotovo sva u tipu simentalca, a oko 80%
farmera veštački osemenjava svoja grla. 50% troškova osemenjavanja obezbeđuje im
opštinski Fond za razvoj poljoprivrede opštine Svrljig. Objekti su uglavnom stari i neuslovni.
Najveći problem je ventilacija objekta i odsustvo kanala za izđubravanje. Objekti su
uglavnom niski a grla sa neobrađenim papcima i vrlo nepokretna, odnosno vrlo razdražljiva u
pokušajima da se izvedu napolje zbog veterinarske intervencije ili nečeg sličnom.
Ovakav način držanja goveda uslovljava da je farmer u toku cele godine obavezan da
sve radnje koje su vezane za obezbeđenje hrane, hranjenje, izđubravanje, negu i zdrvastvenu
zažtitu organizuje svakodnevno na način na koji se zahteva njegovo maksimalno angažovanje.
13
Muža krava je najčešće ručna i sprovode je i
muškarci i žene, dok je proizvodnja mlečnih proizvoda isključivop ženski posao. Oktup mleka
je organizovan tako da je najveći broj faremra oko 90% predaje mleko melkarama, Otkup
mleka je organizovan u seokoj prodavnici gde farmeri sebi obezbeđuju osnovne životne
namirnice i druge potrebštine u zamenu za predato mleko. Razliku u predatoj količini mleka i
pazarene robe farmerima se isplaćuje u gotovom novcu. U poslednje vreme novac im se
prebacuje na račune poljoprivrednih gazdinstava koji imaju svi farmeri koji predaju mleko.
Otkupnom cenom mleka farmeri nisu zadovoljni.
Ostale stočarske proizvodnje nisu aktuelne. Svinjarstvom se bavi gotovo svako
domaćinstvo, ali isključivo za sopstvene potrebe. Najčešći broj gajenih svinja je dva grla, koja
se tove od proleća do jeseni, kada se od njih priprema meso za zimu.
Kao najznačajnije ratarske kulture u selu Plužina se
gaje kukuruz, pšenica i sejani travnjaci (mešavine trava ili leguminoza najčešće detelina).
Priprema zemljišta obavlja se u toku jeseni, mada nisu retki slučajevi da se sa oranjem
zakasni i ono odvija u toku februara i marta meseca. Prilikom duboke obrade zemljišta
uglavbnom izsotaje ili se u vrlo malim količinama koristi mineralno đubrivo NPK. Setva
kukuruza se odvija uglavnom od kraja aprila pa sve do druge polovine maja meseca. Najveći
broj domaćinstava kukuruz seje oko 1 maja. Setva se obavlja uz pomoć motokultivatora-freza,
a jača domaćisntva imaju i mehaničke ili pneumatske sejalice. U toku setve unosi se i NPK
đubrivo i pored njegovog dugog razlaganja. Nakon setve u početkom juna i početkom jula se
vrši okopavanje kukuruza. Upotreba herbicida u suzbijanju korova je vrlo retka jer se kroz
14
kukuruz gotovo stalno gaji i pasulj ako međuusev. Berba kukurza se odija krajem septembra.
Prinosi se kreću oko 5 t/ha zrna kukuruza, a njčešće se gaje kurkuruzi grupe zrenja 4 i 5.
Pšenica se gaji u manjem obimu i uglavnom za zadovoljenje sopstevnih potreba.
Koriste se ozime kulture, a prinosi su različiti uglavnom se kreću od 2-3.5 t/ha. U toku zime
pšenica se prihranjuje najčešće ureom, i štiti od korova upotrebom herbicida. Žetva je
najčešće u drugoj polovini jula meseca i obavlja se kombajnima.
Otprilike trećina obradivih površina se korsiti i za proizvodnju sena koje se korsiti u
ishrani goveda i ovaca preko zime. Najčešće se seju travne smeše koje imaju različite prinose.
Broj tokosa se u toku godine kreće od 3-4. Najznačajnija su prva dva otkosa kada se ubiru i
najveći prinosi jer zbog visokih letnjih temperatura dalji otkosi su neizvesni. Leguminoze se
odgajaju u ograničenom obimu, posebno lucerka koja zbog prisustva viline kosisce i kiselog
zemljišta daje vrlo slabe prinose.
Kosidba se obavlja najčešće krajem maja i mali broj farmera poštuje pravlio da kosi
travnjake pre precvetavanja kada su biljke najhranljivije, već to uglavnom čini po
precvetavanju. Seno se suši uglavnom prirodnim putem, i prevozi u rinfuznom stanju do
mesta gde se plasti u stogove. Na ovaj način gubici u kvalitetnim delvima sasušenih biljaka su
najveći. Ovi stogovi su najčešće smešteni u ekonomskom dvorištu ili u neposrednoj blizini
staja u kojima se drže životinje. U novijim objektima seno se skladišti na tavanu iznad
životinja i kroz otvore iznad jasli doprema do gajenih grla.
Pored ratarskih kultura voćne vrste se uboraju u zavisnosti od sezone plodonošenja.
Šljiva javećim delom se ubire karjem avgusta i u prvoj polovini septembra. Najveći broj
gajenih stabala šljive je stenlej. Stari voćnjaci su uglavnom od sorti rankinja i požegača koja
je uništena usled prisustva šarke na ovim prostorima. Prinosi voća su različiti i meštani ističu
da im voće ne rađa svake godine. Kao razlog tome navode kasne prolećne marzeve koji se
javlčjaju na njihovom području. Navodi se i razlog da voće prerodi, ali oni u tome ne vide
uzroke da im sledeće godine to stablo ne rodi ili smanji rod usled iscrpljenosti. Voćnjaci se
uglavnom ne obrađuju međuredno već se kose ili se u njima napasaju ovce. Gotovo sav rod
šljive završi u proizvodnji rakije, koja se najvećim delom koristi u domaćinstvu. Nekoliko
domaćinstva prodaje proizvedenu rakiju na pijaci u Svrljigu ili svojim poznatim kupcima.
Proizvodi se isključivo prepek rakije, jačine oko 23 gradi. U proizvodnji rakije šećer se
gotovo i ne koristi.
15
EKONOMSKI STATUS DOMAĆINSTAVA
Na osnovu navednih aktivnosti koji imaju meštani sela Plužina, zapaža se da su
najmanje aktivni u toku zime, najativniji u proleće i jesen dok su su toku leta umereno aktivni.
Najviše finasijskih sredstava im nedostaje u periodu jenuar-april. A najveću prodaju svojih
proizvoda imaju u periodu od maja do oktobra meseca. Nedsotatak radne snage najveći je u
toku setve i juna meseca kada se obrađuju okopavine. Prema rečima meštana u periodu
okopavanja kukuruza nemoguće je naći radnika ni za visoku dnevnicu sa obezbeđenom
hranom jer ima vrlo malo mlađih ljudi u selu, a oni iz grada nisu zainteresovani za ovakve
radove.
PODELA RADA
Među polovima meštana sela Plužine postoje vrlo male razlike u radu na polju.
Govoto istovetan rad obavljaju i muškarci i žene, osim rada na obezbeđenju ogrevnih drva što
je isključivo muški posao. Pored ovog rada žene ne obavljaju poslove vezane za korišćenje
poljoprivredne mehanizacije. U domaćinstvu veći teret pada na žensku populaciju. S tim u
vezi žene su opterećenije u jeku poljoprivrednih radova, kada pored rada na polju moraju da
obavljaju i kućne poslove, mada muški predstavnici ne odobravaju ovu vrstu većeg
agažovanja žena u domaćinstvu.
KATEGORIZACIJA PREME IZVORIMA PRIHODA
POLJOPRIVREDNI IZVORI PRIHODA VANPOLJOPRIVREDNI IZVORI PRIHODA
1. prodaja jagnadi 25% 1. Plata 20% 2. prodaja teladi i junadi 35% 2. penzija iz radnog odnosa 50 % 3. prodaja mleka 20% 3. poljoprivredne penzije 20% 4. prodaja sira 10% 5. prodaja voća 3% 6. prodaja rakije 2% 7. prodaja ostalih polj.proizvoda –povrća 5%
OBJAŠNJENJE KATEGORIZACIJE PREMA IZVORIMA PRIHODA
Primenjneo je u grupi od 5 meštana,od kojih je jedna žena. Na osnovu iznetog
zaključuje se da su glavni izvori poljprivrednih prihoda vezani za prodaju teladi, junadi i
jagnjadi, odnosno za stočarsku proizvodnju koja donosi preko 90% ukupnih prihoda od
16
poljoprivrede. Prihodi od voćarstva i drugi poljoprivredni prihodi su značajno manji.
Međutim, nove tendencije i sezonski rad u voćnjacima počinje da interesuje neke od mlađih
ljudi na selu a posebno one koje na selo dolaze u sezoni radova ili vikendom čime mogu da
obezbede sebi dopunske prihode.
Prodaju jagnjadi i teladi meštani objašnjavaju nemogućnošću zab povećanjem svojih
stada zbog nedostatka stočne harne kao i radno aktivnosg stanovnisštva koje bi preuzelo
obavljanje ovih dodatnih poslova. Mleko se u većem delu predaje mlekaram jer staračka
domaćinstva nisu u mogućnosti da ga prerade i plasiraju po povoljnijim cenama. Ovo nije
slučaj sa ovčim mlekom, koje se zbog vrlo skromnih količina kod farmera ne otkupljuje, pa se
ono prerađuje u sir. Inače vunu od ovaca nijedan meštanin nije naveo kao izvor prihoda zbog
toga što je niko ne otkupljuje. U periodima i kada su je otkupljivali cena je bila toliko niska da
nije mogla da pokrije troškove transpotrovanja vune do otkupnog mesta. Koža jagnjadi i
ovaca se otkupljuje i uglavnom pokriva samo troškove klanja grla, pa ni ovaj prihod meštani
ne žele da uvrste u navedonu tabelu.
17
KATEGORIZACIJA PREMA ŽIVOTNOM STANDARDU DOMAĆINSTVO IZNAD PROSEČNO DOMAĆINSTVOPROSEKA -plata ili/i penzija -traktor -motokultivator -veći broj priključnih mašina -prosečno oko 3-5 ha livada i pašnjaka -prosečno oko 2-3 ha oranica -više od 3 grla krupne stoke -više od 10 grla sitnih preživara -mlađi članovi domaćinstva su na gazdistvu -prihodi od prodaje teladi i jagnjadi -prihodi od prodaje mleka i sira -poseduju automobil
10%
-plata ili penzija -traktor -motokultivator -nedovoljno priključnih mašina -gaje 1-3 grla krupne stoke -gaje od 5-10 grla ovaca -prosečno oko 1-2 ha livada i pašnjaka -prosečno oko 1 ha oranica -prihodi od prodaje teladi i jagnjadi -prihodi od prodaje sira sa malim viškom
50%STARAČKO DOMAĆINSTVO SAMAČKO DOMAĆINSTVO-penzija -stari neispravi traktor -stare i nedovoljne priključne mašine -geje 1 ili neijedno grlo krupne stoke -gaje 2-5 ovaca za svoje potrebe -proizvode mleko i sir za sopstvene potrebe -prosečno oko 1 ha oranica koje daju u zakup -proečno oko 2 ha livada i pašnjaka koje delimično korsite -nedostatk radne snage
20%
-penzija -motokultivator -prosečno 1-2 ovaca ili koza -oko 1 ha nebrađene zemlje -nema radne snage niti mogućnosti angažovanja sezonskih radnika -proizvodnja jagnjadi, mleka i sira samo za sopstvene potrebe -potomstvo ih vrlo retko obilazi
15%
18
VIKENDAŠI -žive u gradu, ali su i prijavljeni u selu -imaju plate ili penzijie -nemaju stoku koju gaje -voćarska proizvodnja na imanju od oko 0.2-1 ha -prihodi od voća -prhodi od rakije -prihodi od sezonskog angažovanja od strane svojih sugrađana žitelja sela -borave samo vikendom ili u vreme aktuelnih poljoprivrednih radova -poseduju više obrazovanje
5%Ovo sredstvo je korišeno u grupi od 3 maštana među kojima jedna žena-starica.
Na osnovu izjava meštana u selu su karakteristične 4 grupe ljudi i to: domaćinstva
iznad proseka, prosečna domaćinstva, staračka i samačka domaćinstva. Pored ovih kategorija
meštani navode i kategoriju vikendaša koji u selu borave samo u vreme sezonskih radova
inače žive u Svrljigu ili nekon drugom gradu u okolini.
Najbrojnija kategorija je prosečnih domaćinstava koji ima oko 50%. Njih karakteriše
proizvodnja sa izvesnim viškovima poljoprivrednih proizvoda od kojih ostavruju prihode
pored penzija ili plata koje ostvaruju neki od članova domaćinstva. Najčešće su to
domaćinstva srednjih godina odnosno u proseku sa oko 50 godina života.
Domaćinstva iznad proseka ima najmanje odnosno oko 10%, a to su domaćinstva sa
mlađim kategorijama koja su ostala na selu. Oni raspoilažu dovoljnom radnom snagom i
obrađuju veće površine pod poljoprivrednim kulturama. Zainteresovani su i za podrzanje
višegodišnjih zasada šljiva i kupina. U odnosu na ostale kategorije u najvećoj meri primenjuju
potrebne agrotehničke mere.
Samačkih domaćinstava ima oko 20% i sudbina njihovih gazdinstava je neizvesna u
budućnosti. Oni uglavnom pored penzije proizvode samo za zadovoljenje sopstevnih potreba.
Samačkih domaćinstva ima oko 15%, i njihovoim nestajanjem sigurno će se ugasiti
život u tim domaćinstvima. Proizvodnja im je vrlo skromna i čak nedovoljna i za zadovoljnje
sopstevnih potreba. Inače odnos polova samačkih domaćinstava je gotovo istovetan.
19
PLANIRANJE
MI SAMI MI SAMI UZ POMOĆ SA STRANE
SAMO UZ POMOĆ SA STRANE
ranije ranije ranije Nedovoljna proizvodnja stone hrane- posebno kukuruza
Stara mehanizacija Visoke cene repromaterijala i stočne hrane
Stočni fond u opadanju Nedovoljan broj priključnih mašina
Nedovoljna stručna pomoć Kasnije Kasnije Objekti sa smeštaj stoke Nema učešća proizvođača u
formiranju cena polj.proizv. Objekti za preradu mleka Neorganizovan otkup Vodosnabdevanje Navodnjavanje Usitnjene parcele Prilazni asfaltni put do sela Starosna struktura
MI SAMI
Probleme koji meštani sela Plužina imaju , a sami mogu da ih reše, vezani su za
nedovoljnu proizvodnju stočne hrane i tendencije opadanja stočnog fonda. Na osnovu
rezultata vremenske linije prisutano je stalno opadanje stočnog fonda posebno broj gajenih
ovaca koji se u odnosu na 50-te godine prošlog veka gotovo sveo na četvrtinu gajenih grla.
Takođe finasijska kriza i propadanje industrije u poslednjih dvadesetak godina uslovilo je
značajno smanjenje prihoda, kako od poljoprivrede, tako i prihode od vanpoljoprivrednih
delatnosti, posebno od rada u indi+ustriji čime su značajno smanjene i upotrebe mineralnih
đubriva kao i restriktivna primana drugih agrotehničkih mera pa su prinosu smanjeni. Samim
tim usled nedostatka radne snage i uvođenja stajskog načina držanja životinja potrebna je veća
količina pripremljene kako kabaste tako i koncentrovane hrane koja sa druge strane uslovljava
ovaj nedostatak. Međutim, meštani sela ovaj problem vide kao jedan od najlakše rešivih sa
njihove tsrne ukoliko problemi koje treba rešiti uz pomoć sa strane počnu da se rešavaju.
MI SAMI UZ POMOĆ SASTRANE
Obnova stare mehanizacije, nedovoljan broj priključnih mašina i nedovoljna stručna
pomoć po mišljenju meštana može se ranije rešiti uz pomoć sa strane. Mere Ministratva
20
poljoprivrede u subvenciji obnove poljoprivredne mehanizacije naročito su dobro ptihvaćene
od strane meštana i mišljenja su da ih treba unaprediti i ne treba smanjivati procente učešća
Ministartva.
U kasnijim aktivnostima meštani planiraju adaptaciju objekta za smeštaj stoke i
preradu mleka, uz obavezno rešavanje vodosnabvedvanja sela za šta oni nisu u mogućnosti da
sami izfinasiraju ovaj projekat. Značajnu pomoć sa strane očekuju i u sprovođenju komasacije
kako bi ukrupnili svoje parcele. Meštani u ovim akcijama mogu učetvivati kako finasijski
tako i svojim radom ili radom svje mehanizacije,a postoji i volja da se organizuju na vom
zajedničkim zadacima.
SAMO UZ POMOĆ SA STRANE
Poseban problem meštani ističu u ceni repromaterijala: semenskog materijala i
mineralnog đubriva i mišljenja su da država tu treba da ograniči trgovačke marže i kontroliše
njihovu cenu.
Sa ovim u vezi je i odsustvo poljoprivrednika u telima koja odlučuju o cenama
poljoprivrednih proizvoda, sa čime je u vezi i neorganizovan otkup. Ipak postoje nagoveštaji
da će se u selu formirati udruženje poljoprivrednika sa ciljem da nabavlja i prodaje robu
svojih članova.
Navodnjavanje je moguće uvesti, ali nakon rešavanja problema vodosnabdevanja i
uvođenjem nekih intenzivnijih kultura u gajenje. Posebno postoji instresovanje za plantažni
uzgoj lekovitog bilja za šta postoji više otkupnih preduzeća u Svrljigu. Međitum meštani
naglašavaju i činjenicu da MPŠV nema nikakvih subvencija za uzgoj pomenutog lekovitog
bilja što treba u budućnosti izmeniti.
21
LIČNA KARTA SELA PLUŽINA
Selo Plužina nalazi se u zapadnom delu opštine Svrljig, na udaljenosti od oko 8 km od
opštinskog centra Svrljiga sa kojim je povezan asfaltnim putem. Smešten je u podnožju
planine «Ropalj» koja se nalazi sa severne strane sela, a seoski atar se graniči sa atarima sela
Lalinac, Merđželat i Niševac.
Broj stanovnika se u prošlosti vrlo menjao, odnosno smanjivao, tako da je sa 948
satnovnika koliko je selo imalo 1971. godine, ovaj broj prepolovljen i iznosi 370 žitelja,
koliko je selo imalo po poslednjem popisu iz 2002. godine. Migracija stanovništva iz sela u
grad je u ovom periodu i bila najizraženija, a najveći broj žitelja se preselio u opštinski centar
Svrljjiog gde se zaposlio u industrijskim preduzećima.
22
Struktura poljoprivrednog zemljišta je data u tabeli
Пољопривредно земљиште у ха обрадиво пољопривредно земљиште у ха
љиве
вртови
воћњаци
виногради
ливаде
укупно
пашњаци
рибњаци, трстици и мочваре
остало
земљиште
укупно
ред. катастарска општина
облик бр. својине
1 2 3 4 5 6(1+2+3+4+5) 7 8 9 10(6+7+8+9) приватна својина
593.2 0.2 27.4 14.1 222.4 857.3 47.5 904.8 државна својина РС
25.7 0.9 0.1 6.4 33.1 27.0 60.1
државна својина СРЈ
друштвена својина
задружна својина
1 Плужина мешовита
својина
други облици својине
Na osnovu podataka iz tabele vidi se da je najveći deo poljoprivrednog zemljišta
oranice. Najveći deo oranica se koriste za proizvodnju stočne hrane (kukuruza i krmnog bilja).
Značajan je udeo livada u proizvodnji stočne hrane, što ovo područje opredeljuje kao
stočarski kraj.
Kretanje brojnog stanja stoke:
rb Naziv 1971.g 1981.g 1991.g 2002.g 1. Goveda 452 495 285 176 2. Ovce 1583 1731 1154 618 3. Svinje 509 701 551 299
STOČARSKA PROIZVODNJA
Od stočarske proizvodnje dominantne grane su ovčarstvo i govedarstvo.
OVČARSTVO:
U selu se gaji 100% svrljiški soj prameneke i svi odgajivači ovaca su vrlo nepovreljivi
prema drugim rsama ovaca i vrlo obazrivi na mogućnost melioracije svijih grla drugim
prdouktivnijim rasama. Ipak u svojoj istoriji i svrljjiška ovca je pretrpela izvesne promene
koje se ogladaju u povećanju prosečne mase grla koja se sada kreće kod ženskih grla od 60-70
kg a kod muških od 70-90 kg. Takođe, i proizvodnja mleka je povećana sa oko 120 litara po
grlu godišnje na oko 150-170 litara mleka. Selelciju farmeri uglavnom vrše sami. Oplodnja je
23
prirpdnim prisputom a posebnu pažnju farmeri poklanjaju odbiru ovnova za svoja stada.
Nakon nekoliko godina oni svoje ovnove prodaju ili razmenjuju sa ssojim kolegala iz sela
koja se nalaze na obronsima svrljiških planina kako bi izbegli parenje u srodstvu.
Ishrana je uglavnom na pašnjacima, au periodu kada se vrši prihrana ona se satoji od
otprilike 200 g kukuruznog zrna ili prekrupe po grlu dnevno.
Brojno stanje ovaca se kroz istorju sela značajno menjalo. Naročito je prisutan
opadajući trend od 70-ih godina kada je selo odgajalo oko 1500 grla, da bi danas prema
rečima meštana ovaj broj bio svega oko 600 grla.
Objekti za smečtaj su različiti uglavnom su
to pojte od blata i dasaka, mada postoje i objetki od čvrstog materijala. Broj gajenih grla je u
domaćinstvima različit. Samo dva domaćinstva gaje preko 50 grla, dok najveći broj
domaćinstava okko 65% gaji od 5 – 10 grla ovaca.
Perspektive ovčarsko - mlekarske proizvodnje
Sva primenjena PLA sredstva izdvajaju ovčarstvo kao jednu od trenutno nosećih grana
poljoprivrednog sistema sela u celini. Ovčarstvo je to bilo i u prošlosti, što pokazuju podaci
dobijeni primenom vremenske linije, a prema tvrdnjama meštana biće i u budućnosti, jer ga
prirodni potencijali i tradicionalnost nameću kao jednu od najperspektivnijih grana ovog
kraja.
Primena kategorizacije prema izvorima prihoda prodaju jaganjaca stavlja ispred
mlekarske proizvodnje. Razlog tome je nezadovoljavajuća cena mleka i mlečnih proizvoda i
nepostojanje zagarantovanog tržišta za mleko i mlečne proizvode, što skupa dovodi do vrlo
sporog povećanja fonda ovaca u selu , uglavnom iz sopstvenih izvora.
Kao još jedan od sprečavajućih faktora za brži i intenzivniji razvoj ovčarstva navodi se
i neophodnost finansijskih ulaganja u dotrajale objekte za zimski smeštaj ovaca i primitivan
24
način prerade mleka u neadekvatnim uslovima. Ovo potvrđuju rezultati primene sredstava
situacione analize, metode intervjuisanja i anketiranja.
GOVEDARSTVO:
U periodu do 70-tih godina prošlog veka iskorenjena je buša sa ovih prostora. Gotovo
95% gajenih goveda je u tipu simentalca i oko 80% farnera veštački osemenjava svoja grla.
Preostalih oko 5% grla goveda je sa genima crvenog holštajna. Prema rečima meštana
simentalac je zbog svojih adaptivnih osobina i kombinovanih proizvodnih sposobnosti
najpvoljniji i najpoželjniji za gajenje kod njih. Prosečni prinosi mleka su različiti od grla do
grla u zavisnosti od ambijentalnih i hranidbenih uslova, ali je uglavnom nezadovoljavajuća,
niska i kreće se od oko 2-3000 kg mleka po kravi u laktaciji. Krave se pripuštaju jednom
godišnje i najčešće otele jedno tele. Sistem držanja je najčešće zatvorenog tipa. Goveda se
hrane senom, koncentrovanom hranom izizev u toku letnjih meseci kada im se obezbeđuje i
sveža zelena trava košenjem.
25
Uslovi za dražanja goveda su
uglavnom neadekvatni. Staje su po pravilu niske i sa malim prozorima, koji su najčešće
zatvoreni.
Telad se u prva dva meseca hrani mlekom, nakon čega se sa oko 4 meseca prodaje.
Težina teladi je kod prodaje različita, mada meštani ističu da otkupci ne kupuju telad ispod
180 do 200 kg, a plačaju im manju cenu tako da im se više isplati da predaju mleko nego da
napajaju telad.
Perspektive govedarsko - mlekarske proizvodnje
Iako je govedarska proizvodnja doživela značajan pad, naročito u protekle tri godine,
ona se i dalje navodi kao potencijal sela. Razlog ovome su značajna uloga govedarstva u
istoriji poljoprivredno – ekonomskog sistema u prošlosti sela.
Status govedarstva u Plužini, prema mišljenju meštana, mogao bi se poboljšati kada bi
se povećala otkupna sena mleka ili obezbedilo tržište za mlečne proizvode, kao i kada bi se
omogućila jeftinija nabavka repromaterijala za proizvodnju stočne hrane
RATARSTVO
26
Proizvodnja kukuruza jedna je od najraširenijih
proizvodnja meštana sela Plužina. Oko 40% obradivog zemljišta korsiti se za proizvodnju
kururuza, od čega samo oko 3% stočara priprema silažu. Za setvu kukuruza priprema
zamljišta počinje u jesen dubokim oranjem n+bez korišćenja mineralnog đubriva. Setva se
odvija u drugoj polovini aprila do 30% površina, oko prvog maja oko 50% površina i sve do
polovine maja kada se poseju sve planirane površine. Prilikom setve unosi se i manja količina
mineralnog đubriva NPK. Po pravili se korsiti deklarisano seme iz grupe zrenja 4 i 5. Kukuruz
se dva puta okopava u junu mesecu. Berba kukuruza se odvija krajem septembra, a prinosi se
kreću oko 5 t/ha.
Za smeštaj kukuruza meštani korsite koševe koji
su napravljeni od kamena i drvtenih dasaka. Najčešće se nalaze u ekonomskom dvorištu
domaćinstva, aprosečna starost ovih objekata je preko 40 godina. Kod većine domađinstava
uispod koša izgražen je kameni podrum koji meštani koriste za čuvanje zimnice, zrenje sira i
sl.
Pored kukuruznog zrna, u ishrani stoke, meštani
koriste i kukuruzne stabljike –kukuruzovinu. Sasušena kukuruzna stabla korsite najčešće u
ishrani ovaca, mada ne retko njime hrane i goveda.
27
Pšenica se rodovno gaji na oko 25-30%
oraničnih površina. Poslednjih godina se ove površine smanjuju. Setva pšenice se obavlja
ujesen, od sredine oktobra pa do polovine novembra meseca. Za setvu se u selu korsiti 55%
deklarisano seme dok se ostali deo seje seme iz ambara. Prihrana i zaštita pšenice se obavlja u
drugoj polovini januara i tokom februara meseca. Žetva pšenice se odvija u drugoj polovini
jula meseca, otprilike 15 dana kasnije u odnosu na okolne opštine. Prinosi su različiti u
zavisnosti od primene agrotehničkih mera, prihrane i semena, i kreću se u raposnu od 1,5 t do
3,5 t/ha. Poslednjih godina, naročito ih pogađa cena kombajniranja. U ovoj godini cene se
kerću 10.000 dinara po hektaru bez vezivanja slame, i 11.000 dinara po hetaru sa vezivanjem
slame.
Travne slemše i legumineze se gaje na oko
25% obradivih površina. Najčešće se gaji crvena deletelina, lucerka i travne smeše. Kosidba
se obavlja najčešće 4 puta u toku godine od maja do septembra. Dok se priprdni travnjaci kose
u julu mesecu. Pokošena mesa se suši prirpdnim putem i plasti u stogove.
28
Pored navednih kutura, meštani, za svoje
potrebe, na površinama od nekoliko ari, odgajaju povrće. Od povrća najviše je zastupljena
domaća paprika, paradajz, kupus i luk. Novijeg datuma su i plastenici koje naprednija
domašinstva uvode u svoju prooizvdnju, mada ih je vrlo skroma broj, u celom selu ima 6
plastenika, oni su ipak pionirski poduhvat promišljenijih ljudi, i u budućnosti mogu podstaći
odtale da se okrenu ovoj intenzivnijoj i ekonomski isplativijoj proizvodnji.
SOCIO-KULTURNI SISTEM SELA Stanovništvo
Vremenska linija nam pokazuje da je 50-ih godina u Ostrovici živelo oko 230
domaćinstava. Danas u Plužini živi 120 domaćinstava.Iz demografske građe se zapaža da je
ovo selo u određenom istorijskom periodu bilo izrazito emigraciono područje.Meštani pamte
da su velike migracije prema gradu radno sposobnog i fertilnog stanovništva trajale u periodu
između 1970.-1975. godine. Migracije prema gradu seoskog stanovništva traju i danas, iako
ne u zabrinjavajućem obimu.
Starosna struktura stanovništva sela je nepovoljna, 35% domaćinstava se sastoji
samo od članova starijih od 65 godina, a od njih čak 45% od članova starijih od 75 godina.U
40% od ostalih domaćinstava poljoprivredno su najaktivniji članovi stariji od 60 godina.
29
Kategorizacija prema životnom standardu pokazuje da meštani sela prave razliku
na četiri kategorije.
Prosečnih seoskih domaćinstava ima oko 50%.Ovakvo domaćinstvo ima dovoljno
radno sposobnih članova, a vanpoljoprivredni izvori prihoda su ili plata jednog člana(koji je
zbog toga mnogo manje angažovan u poljoprivrednim aktivnostima ) ili penzija jednog ili
dva starija člana domaćinstva. Poseduje mehanizaciju (traktor, motokultivator i osnovne
priključne mašine),poseduje prosečno oko 1'-3 ha pašnjačkih površina i obrađuje oko 1 ha
oraničnih površina, u proseku uzgaja oko 1-3 grla krupne i 5- 10 grla sitne stoke, a mleko
predaje na mlekrau i delm prerađuje u sir sa malim tržišnim viškovima.
Domaćinstava koja su iznad ovog proseka ima oko 10%.Ovakvo domaćinstvo ima
dovoljno radno sposobnih članova, uz mogućnost plaćanja sezonske radne snage.Od
vanpoljoprivrednih izvora prihoda pojavljuju se plata jednog zaposlenog člana i penzija
starijeg člana porodice.Poseduje mehanizaciju (traktor, motokultivator, veći broj priključnih
mašina), prosečno 3-5 ha pašnjačkih površina, obrađuje prosečno 3 oraničnih površina, u
proseku uzgaja više od 3 grla krupne grla stoke i više od 10 grla sitne stoke, i stiče značajne
prihode od prodaje sira i mleka.
Staračkih domaćinstava (sa dva starija člana) u ima oko 20%.Ovakvo domaćinstvo
ima relativno radno sposobne članove (mlađi članovi žive u gradu i dolaze povremeno) i
jednu ili dve penzije kao vanpoljoprivredni izvor prihoda.I ovo domaćinstvo je opskrbljeno
mehanizacijom (traktor i motokultivator), obrađuje u proseku ispod 1ha zemlje, a ostalo daje
pod zakup i uzgaja u proseku 1-3 grla sitne stoke.Mleko i sir se proizvode samo za sopstvene
potrebe.
Samačkih domaćinstava( samo sa jednim starijim članom) U lužini ima oko 15%.
50% ovakvih domaćinstava je radno nesposobno, a ostalih 50% relativno radno sposobno.
Penzija se pojavljuje kao vanpoljoprivredni izvor prihoda.Od mehanizacije ovo domaćinstvo
poseduje motokultivator, prosečno obrađuje oko 0,2 ha , a ostalu zemlju u posedu daje pod
zakup, uzgaja od 1do 3 grla sitne stoke , a mleko prizvodi samo za sopstvene potrebe.U
ovom domaćinstvu se mleko ne prerađuje.
Vikendaši čine oko 5% stanovništva. Svi su prijavljeni u selu a žive u gradu i dolaze
samo u vreme sezonskih radova. Stoku ne gaje i nemaju prihoda od stočarstva. Izvor prihoda
su im plate ili penzije, a od poljoprivrede prihode ostvaruju od voća ili prodajom rakije. Bave
se i povrtarstvom ali nemaju tržnih viškova već proizvode samo za sebe.
30
Infrastruktura
Plužina je udaljena od Svrljiga oko 8 km. Autobuski polasci omogućavaju
meštanima ovog sela solidnu povezanost sa gradom. Infrastrukturni problemi sela su
delimično rešeni. Skoro 60% puteva u selu je asfaltirano mada je problem prilaznog puta do
sela izražen zbog postojanja klizita i vidnog propadanja ovog dela puta. Ove godine je uveden
i telefon i sada ga poseduje preko 70% meštana.Selo ima struju i uličnu rasvetu u centralnom
delu. Problem kanalizacije je rešen septičkim jamama i takvim rešenjem su meštani
nezadovoljni. Najveći problem meštana je vodosnadevanje jer ne posrtoji seoski vodoov već
se meštani snabdevaju vodom iz bunara ili sa seoskih česama.
U selu postoji ambulanta , koja je otvorena jednom nedeljno , jedna prodavnica iz
kojih se meštani snadbevaju potrebnim životnim namirnicama. Od lokalnih administrativnih
institucija u selu postoji mesna kancelarija.Saradnjom sa mesnom kancelarijom su meštani
zadovoljni.
Atarski putevi u selu su zadovoljavajuđi, mada se ističe problem neodgovornih
meštana koji ih prilikom zaoravanja svojih njiva sve više ugrožavaju.
Obrazovanje meštana sela
Iako je obrazovanje jedan od najvažnijih puteva za socijalnu promociju pojedinca,
stepen obrazovana meštana Plužine je nezadovoljavajući. Gotovo 60% stanovništva ima sa
mo osnovnu školu, od kojih polovina samo četiri razreda škole. Srednju pkolu završilo je oko
30% meštana, fakultet oko 1%, dos su ostali bez obrazovanja. Nepovoljniji odnos je kod
žena. Škola u selu ne radi a deca idu u osnovnu školu u Svrljigu. Nakon završetka osnovne
škole u Svrjigu, dalje školovanje učenici nastavljaju u Nišu, smešteni kod rodbine ili u
privatnom smeštaju, što takvim domaćinstvima stvara dodatne troškove.
Meštani sela pokazuju interes za edukacijom iz poljoprivrede. Većina njih prati
neke od poljoprivrednih emisija na TV, a najviše bi im odogovarale posete strušnjaka u
njihovim domaćinstvima.
Status žena u selu
31
Sezonski kalendar pokazuje da žene imaju visoko učešće kao radna snaga u
poljoprivrednim delatnostima; one su angažovane tokom godine u svim poljoprivrednim
aktivnostima i da žene ne učestvuju samo u radu sa mehanizacijom. Rad sa mehanizacijom se
u ovom selu tretira kao specifično muški posao.
U zemljoradnji žene su angažovane tokom čitave godine na kopanju, berbi
kukuruza, vršidbi i skladištenju žitarica nakon žetve, ukoliko se ova obavlja mehanizacijom
, i na žetvi, ukoliko se žanje ručno, što je slučaj na manjim parcelama, kao i skupljanju sena
nakon kosidbe.
Najveći deo poslova u stočarskoj proizvodnji obavljaju žene. One su angažovane na
hranjenju životinja, čišćenju objekata, ispaši i muži. Mlekarska proizvodnja u selu gotovo
sasvim zavisi od angažmana žena. Žene su najčešće nosioci čitavog procesa proizvodnje i
prerade mleka-od muže do sira.
U ovčarstvu žene podjednako učestvuju u
svim aktivnostima oko hranjenja i čišćenja objekata. Žene , zajedno sa muškarcima ,
učestvuju u rasporedu čuvanja zajedničkog stada ovaca u selu. Osim u zajedničkom stadu
ovaca tokom letnje ispaše od sredine aprila do kraja septembra, kada po rasporedu u muži
podjednako učestvuju i žene i muškarci, u domaćinstvima je to posao žena. I u govedarstvu
je situacija ista. Žene učestvuju u pripremi stočne hrane, hranjenju goveda i čišćenju objekata.
Prerada mleka je posao žena. Patrijahalni porodični režim onemogućava ženama tipičnog
seoskog domaćinstva učešće u prodaji i kupovini stoke.
32