1

POČETAK – SHERRYLIN KENYON

Grčka, 7382 prije nove ere

Acheron je osjetio nečiju prisutnost iza sebe. Okrenuo se, kopljem pripremljenim za napad, očekujući napad drugog Daimona.

To nije bio on.

Umjesto njega, vidio je Simi kako visi naopačke sa stabla, njena duga, bordo šišmiš-krila su se skupila oko njenoj dječjeg tijela. Nosila je laganu crnu tuniku i himation koji se nježno treperio noćnim povjetarcem. Njene krvavo crvene oči su tajanstveno sjajile u tami dok se njena duga crna pletenica klatila od njene glave pa sve do tla.

Acheron se opustio i položio vrh svoga koplja na vlažnu travu promatrajući je.

''Gdje si bila, Simi?'' oštro ju je upitao. Zvao je Charonte demona posljednjih pola sata.

''Oh, svugdje po malo, akri,'' rekla je, smiješeći se dok se njihala nazad-naprijed. ''Jesam li nedostajala akriju?''

Acheron je uzdahnuo. Volio se Simi jako puno, ali je želio imati zrelog demona kao svog partnera. Ne jednog koji je sa tri tisuće godina funkcionirao kao petogodišnje dijete.

Trebat će još stoljeća prije nego Simi potpuno odraste.

''Jesi li prenijela moju poruku?'' - upitao je.

''Da, akri,'' rekla je, koristeći se atlantskim izrazom za ''moj lord i gospodar''. ''Prenijela sam je kako si mi i rekao, akri.''

Trnci su prošli niz Acheronova leđa. Nešto u njenom tonu je bilo zabrinjavajuće. ''Što si uradila Simi?''

''Simi nije ništa uradila akri. Ali...''

Čekao je. Izgledala je nervozno.

''Ali?'' nastavio je.

''Simi je ogladnila dok se vraćala.''

Ukočio se od straha. ''Koga si pojela ovaj put?''

''To nije bio tko, akri. To je bilo nešto što ima rogove na glavi kao ja. Zapravo, bilo ih je dosta. Svi su imali rogove i proizvodili su čudne mu-mu zvukove.''

''Misliš na krave? Jela si govedo?''

''Da, to je to, akri. Jela sam govedo.''

2

''Pa to nije tako loše.''

''Ne nije, bilo je jako dobro, akri. Zašto nisi rekao Simi za krave? Jako su ukusne kad se isprže. Simi su se jako svidjele.''

''Pa zašto si onda bila zabrinuta?''

''Zato što je ovaj jako visoki čovjek s jednim okom izašao iz špilje i vrištao je na Simi. Rekao je da je Simi zla što jede krave i da treba platiti za njih. Što to znači akri? Platiti? Simi ne zna ništa o platiti.''

Acheron se isto pitao i za sebe. ''Ovaj veliki čovjek, je li to bio kiklop?''

''Što je kiklop?''

''Posejdonov sin.''

''Aa da, to je rekao. Samo on nije imao rogove. Umjesto njih, imao je veliku ćelavu glavu.''

Acheron nije htio raspravljati o kiklopovoj velikoj ćelavoj glavi sa svojim demonom. Što je trebao znati jest kako izmijeniti njen ogromni apetit. ''I što ti je kiklop rekao?''

''Da je biti ljut na Simi jer je jela govedo. Rekao je da rogate krave pripadaju Posejdonu. Tko je Posejdon akri?''

''Grčki bog.''

''Ahaa, onda Simi nije u nevolji. Samo ću ubiti grčkog boga i sve će biti uredu.''

''Ne smiješ ubiti grčkog boga, Simi. Nije dopušteno.''

''I eto te opet, akri, govoriš Simi 'ne'. Ne jedi to Simi. Ne ubij to Simi. Ostani tu Simi.

Otiđi u Katoteros Simi i čekaj dok te zovnem.'' Prekrižila je ruke i namrštila se. ''Ne volim kad mi se kaže ne, akri.''

Acheron je napravio grimasu od glavobolje koja je tek počinjala. Radije bi da je za svoj dvadeset prvi rođendan dobio papigu ljubimca. Charonte demon će biti njegov kraj...ponovno.

''Pa zašto si zvao Simi akri?''

''Trebam tvoju pomoć s Daimonima.''

Opustila se i ponovno se počela njihati. ''Čini se da ti ne treba pomoć akri. Simi misli da si ih se jako dobro riješio i sam. Posebno mi se svidio onaj koji je odletio u zrak prije nego si ga ubio. Jako lijepo. Nisam znala da su tako šareni kad eksplodiraju.''

Okrenula se i došla stajati pored njega. ''Gdje ćemo sada akri? Hoćeš li opet odvesti Simi na neko hladno mjesto?'' Svidjelo mi se ono zadnje gdje smo išli. Planina je bila jako lijepa.''

3

Acherone?

Zaustavio se osjećajući kako ga Artemida zove. Dugo je uzdahnuo pun patnje.

Zadnjih dvije tisuće godina ju je ignorirao.

Ona je nastavila ga i dalje zvati.

Nekad ga je tražila u tjelesnom obliku, ali ju je blokirao da tako više radi.

Njena mentalna telepatija je bila jedini kontakt koji nije mogao potpuno zaustaviti.

''Dođi Simi,'' rekao je, započevši putovanje do Therakosa. Daimoni su tamo osnovali koloniju gdje su vrebali siromašne Grke u malim selima.

Acherone, trebam tvoju pomoć. Moji novi Dark-Hunteri trebaju trenera.

Ukočio se na Artemidine riječi.

Nove Dark-Huntere?

Koji je vrag to bio?

''Šta si to uradila Artemida?'' njegov je glas šaputao s vjetrom sve do Olimp gdje je čekala u svome hramu.

A dakle govoriš mi. Osjetio je olakšanje u njenom glasu. Počela sam se pitati hoću li ikada više čuti tvoj glas.

Stisnuo je usne. Nije imao vremena za ovo.

Acherone?

Ignorirao ju je.

Nije shvatila.

Nevolje s Daimonima se šire brže nego što ih možeš spriječiti. Trebao si pomoć i dala sam ti je.

Podsmjehnuo se na ideju njezine pomoći. Grčka božica nikad nije uradila nešto za nekoga osim za samu sebe od početka vremena.

''Pusti me na miru, Artemida. Gotovi smo, ti i ja. Imam posla za raditi i nemam vremena da mi smetaš.''

Uredu onda. Onda ću ih poslati da se suoče s Daimonima nepripremljeni. Ako poginu, pa, koga briga za čovjeka? Napravit ću ih još više da se bore.''

To je bio trik.

Ali opet, Acheron je osjećao, i znao je, da nije trik. Vjerojatno je napravila još Dark-Huntera i ako je to uistinu uradila, onda će to definitivno ponovno i uraditi.

Posebno ako bi zbog toga osjećao grižnju savjesti.

4

Prokleta bila. Opet će morati ići u njen hram.

Ako se njega pita, radije bi bio rasporen.

Pogledao je svog demona. ''Simi, sad moram vidjeti Artemidu. Ti se vrati u Katoteros i kloni se nevolja dok ne zatražim.''

Demon je napravio grimasu.''Simi se ne sviđa Artemida akri. Željela bih da dopustiš Simi da ubije tu božicu. Simi je hoće iščupati njenu dugu, crvenu kosu.''

Znao je kako se osjeća.

Simi je upoznala Artemidu samo jedanput, prije, kad je Acheron bio smrtan.

Taj događaj je bio čista katastrofa.

''Znam, Simi, zato želim da ostaneš na Katoterosu.'' Odmaknuo se, i okrenuo se prema njoj. ''I za Acheronovo dobro, molim te nemoj jesti prije nego se vratim. Posebno ne čovjeka.''

''Ali-''

''Ne, Simi. Nema hrane.''

''Ne, Simi. Nema hrane.'' rugala se. '' Simi se ovo ne sviđa akri. Katoteros je dosadan. Nema ništa zabavno tamo. Samo stari mrtvi ljudi koji se hoće ovamo vratiti. Blee!''

''Simi...'' rekao je, upozoravajućim glasom.

''Ja čujem i pokoravam se, akri. Simi nikad nije rekla da će to raditi tiho.''

Nijekao je glavom na nepopravljivog demona, zaželio sebe sa zemlje u Artemidin hram na Olimp.

Acheron je stajao na vrhu zlatnog mosta koji se pružao preko vijugave rijeke. Zvuk vode je odzvanjao strmim stranama planine koje su se uzdizale oko njega.

U posljednjih dvije tisuće godina, ništa se nije promijenilo.

Cijelo područje vrha planine su činili svjetlucajući mostovi i staze, prekriveni duginom maglom koja je vodila da različitih hramova bogova.

Hodnici Olimp su bili raskošni i masivni. Savršeni domovi za egoe bogova koji su živjeli unutar njih.

Artemidin je bio od zlata, s kupolom i bijelim, mramornim stupovima. Pogled na nebo i svijet dole, s njenog prijestolja je bio predivan.

Ili je tako mislio u svojoj mladosti.

Ali to je bilo prije nego su vrijeme i iskustvo izjeli njegovo oduševljenje. Za njega ništa ovdje više ništa nije spektakularno ili lijepo. Samo je vidio sebičnu taštinu i hladnoću Olimpnjana.

5

Ovi novi bogovi su bili jako drugačiji od bogova koji su bili odgojeni s Acheronom. Svi osim jednog atlantskog boga su bili puni sućuti. Ljubavi. Dobrote. Oprosta.

Bilo je samo jednom kada su atlantski bogovi dopustili da ih strah prevlada - ta pogreška ih je koštala njihovih besmrtnih života i dopustila olimpijskim bogovima da zauzmu njihovo mjesto.

To je bio tužan dan za ljudski svijet, i to u više područja.

Acheron se prisilio preći preko mosta koji je vodio do Artemidina hrama. Prije dvije tisuće godina, napustio je ovo mjesto i zakleo se da se više nikad neće vratiti.

Trebao je znati da će prije ili kasnije ona smisliti nekakav plan da ga vrati.

Pun ljutnje, Acheron je telekinezom otvorio ogromna zlatna vrata. Istog su trena na njega nasrnuli parajući vrisci Artemidinih sluškinja. One se nisu nikako navikle na dolazak muškarca u božičinu privatnu domenu.

Artemida je siktala na prodoran zvuk i onda svaku žene oko sebe je 'zapnula'.

''Jesi li to ubila svih osam?'' Acheron upita.

Artemida je masirala svoje uši. ''Trebala sam, ali ne, samo sam ih izbacila u rijeku vani.''

Iznenađen, buljio je u nju. Kako neobično za božicu koje se sjećao. Možda je naučila zrno sućuti i milosti u ovih posljednjih dvije tisuće godina.

Poznavajući je, to je bilo malo vjerojatno.

Sad kad su bili sami, odvojila se od svog trona od bjelokosti s jastucima i prišla mu. Nosila je prozni, bijeli peplos koji je isticao krivulje njenog razbludnog tijela i njene tamne crvenkasto-smeđe kovrče koje su blistale na svijetlu.

Njene zelene oči su toplo sjajile želeći dobrodošlicu.

Pogled je prošao kroz njega kao koplje. Vruć. Probadajući. Bolan.

Znao je će biti teško vidjeti je ponovno - to je bio jedan od razloga zašto je izbjegavao njena zazivanja.

Ali znati nešto i iskusiti ga su bile dvije potpuno različite stvari.

Mržnja. Izdaja.

Najgore od svega je bila potreba.

Glad.

Želja.

Postojao je još dio njega koji ju je volio. Dio njega koji je bio spreman oprostiti joj bilo što.

Čak i svoju smrt...

6

''Izgledaš dobro Acherone. Zgodan kao i zadnji put kad sa, te vidjela.'' Pružila je ruku da ga dotakne.

Odmaknuo se, izvan njenog dosega. ''Nisam došao ovamo da pričamo, Artemida, ja -''

''Prije si me zvao Arti''

''Radio sam mnoge stvari koje sada ne mogu.'' Uputio joj je težak pogled da je podsjeti na sve što mu je oduzela.

''Još si ljut na mene.''

''Misliš?''

U njenim očima je sijala smaragdna vatra, podsjećajući ga na demona koji se nalazio u njenom božanskom tijelu. '' Mogla sam te prisiliti da dođeš k meni, znaš. Bila sam jako tolerantna prema tvome neposluhu. Više nego što sam trebala biti.''

Skrenuo je pogled, jer je znao da je u pravu. Ona, sama, je bila izvor njegove hrane, potrebne da normalno funkcionira.

Kad bi ostao jako dugo bez hrane, postao bi nekontrolirani ubojica. Opasnost svima koji bi došli blizu njega.

Samo je Artemida imala ključ zbog kojeg je ovakav kakav je. Razuman. Potpun.

Milosrdan.

''Zašto me nisi prisilila da budem na tvojoj strani?'' upitao je.

''Zato što te poznajem. Da sam to pokušala, zažalili bismo oboje zbog toga.''

Opet, bila je u pravu. Njegovi služinčarski dani su davno završili. Dosta ih je imao u djetinjstvu i mladosti. Okusivši slobodu i moć, odlučio je da to previše voli da bi se vratio na stari život.

''Reci mi o ovim novim Dark-Hunterima'', rekao je. ''Zašto si napravila više moje vrste?''

''Rekla sam ti, trebaš pomoć.''

''Ne, ne trebam.''

''Ja i drugi grčki bogovi se ne slažemo s time.''

''Artemida...'' zarežao je, jer je znao da laže. Bio je više nego sposoban kontrolirati i ubijati Daimone koji su vrebali ljude. ''Kunem se...''

Stisnuo je zube dok je razmišljao o ranim danima svoje preobrazbe. Nije imao nikoga da mu pokaže put. Nikoga da mu objasni što treba raditi.

Kako živjeti.

Pravila koja ga vežu za noć.

7

Novi bi bili izgubljeni. Zbunjeni.

A što je najgore od svega, bili bi ranjivi dok ne bi naučili kako se koristiti svojim moćima.

Prokleta bila.

''Gdje su?''

''Čekaju u Falossosu. Sakrili su se u špilji koja ih krije od sunčevog svijetla. Ali nisu sigurni što trebaju raditi ili kako pronaći Daimone. Oni su muškarci kojima je potreban vođa.''

Acheron nije htio ovo raditi. Nije htio voditi ikoga više, ili slušati nečije naredbe. Nije htio imati više nikakvog posla s ovim ljudima.

Ništa nije htio u životu više nego da bude pušten u miru.

Pomisao o suradnji s drugima...

Samo mu se krvi sledi.

Napola već primamljen da uradi po svome, Acheron je znao da ne može. Ako ne bude trenirao muškarce kako se boriti i ubiti Daimone, oni će završiti mrtvi.

A mrtvi bez duše imaju jako tešku egzistenciju. On od svih njih je znao to najbolje.

''Uredu,'' rekao je. ''Trenirat ću ih.''

Osmjehnula se.

Acheron je nestao iz njenog hrama, vratio se Simi i naredio joj da izdrži još malo. Demon bi još više zakomplicirao već kompliciranu stvar.

Kad je bio siguran da će ostati tu, teleportirao se u Falossos.

Pronašao je tri muškarca zbijenih u tami baš kao što je Artemida rekla. Tiho su međusobno razgovarali, okupljeni oko male vatre da se utople. Oči su im suzile od svjetlosti vatrenih plamenova.

Njihove oči više nisu bile ljudske i nisu više mogle podnijeti svijetlost iz bilo kojeg izvora.

Morao ih je dosta toga naučiti.

Krenuo je naprijed, izvan sjena.

''Tko si ti?'' najviši ga je upitao čim ga je ugledao.

Čovjek je bio bez imalo sumnje Dorian s dugom crnom kosom. Bio je visok, snažno građen i još uvijek odjeven u borbeni oklop koji je zahtijevao puno brige i popravljanja.

Drugi s njim su bili plavokosi Grci. Njihovi oklopi nisu bili ništa bolji od njegovog. Najmlađi od njih je imao rupu u sredini svojih prsa gdje je bio uboden kopljen.

8

Ovi ljudi nikako ne mogu izaći van i miješati se s živućim ljudima odjeveni ovako. Svaki od njih trebao je brigu. Odmor.

Upute.

Acheron je spustio plašt do svog crnog himationa i promatrao svakog od njih.

Kad su primijetili titranje njegovih srebrenih očiju, problijedili su.

''Jesi li ti bog?'' najviši je upitao. ''Rekli su nam da će nas bogovi ubiti ako budemo u njihovoj prisutnosti.''

''Ja sam Acheron Parthenopaeus'', rekao je tiho. ''Artemida me je poslala da vam treniram.''

''Ja sam Callabrax Likonski'', najviši je rekao.

Pokazao je na čovjeka s desna. ''Kyros od Sekolsa.'' Onda na najmlađega, ''i Ias od Groesije.''

Ias je stajao pozadi, s praznim tamnim očima. Acheron je mogao čuti njegove misli jasno i glasno u svome umu.

Čovjekova bol je došla do njega, i od toga mu se trbuh stisnuo od sućuti.

''Koliko je prošlo vremena od kada ste stvoreni?'' Acheron ih je upitao.

''Nekoliko tjedana za mene,'' Kyros je rekao.

Callabrax je klimnuo.''I ja sam stvoren oko prilike u isto vrijeme.''

Acheron je gledao prema Iasu.

''Prije dva dana,'' rekao je, praznoga glasa.

''Još je bolestan od preobrazbe,'' Kyros je dodao.''Trebalo mi je skoro tjedan da se...priviknem.''

Acheron je prigušio gorak smijeh. To je bila dobra riječ za to.

''Jeste li ikako ubijali Daimone?'' upitao ih je.

''Pokušali smo,'' Callabrax je rekao, ''ali su je jako drugačije od ubijanja vojnika. Jači su. Brži. Ne umiru lako. Već smo izgubili dva čovjeka zbog njih.''

Acheron se trznuo na pomisao dvoje nepripremljenih muškaraca kako se bore protiv Daimona i na užasavajući egzistenciju koja ih čeka kad umru.''

Uslijedila su sjećanja na njegovu prvu borbu...

Blokirao je tu misao.

''Jeste li vas troje jeli išta večeras?''

9

Potvrdili su.

''Onda me pratite vani i naučit ću vas što trebati znati da ubijete Daimone.''

Acheron je s njima radio do zore. Podijelio je s njima sve što je mogao za tu jednu noć. Naučio ih je novim taktikama. Gdje i kako su Daimoni najviše ranjivi.

Na kraju noći, ostavio ih je u njihovoj špilji.

''Pronaći ću bolje mjesto da se sakrijete od sunčevog svijetla,'' obećao im je.

''Ja sam Dorian,'' rekao je Callabrax ponosno. ''Ne treba mi ništa više nego što imam.''

''Ali mi nismo,'' Kyros je rekao. ''Krevet bi bio najpoželjniji za Iasa i mene. I kupka također.''

Acheron je nageo glavom i pokazao Iasu da mu se pridruži vani.

Ostao je iza, dok je Ias otišao prvi i onda ga uputio dalje da ga drugi ne čuju.

''Želiš ponovno vidjeti svoju ženu,'' Acheron je tiho rekao.

Pogledao je prema gore, uznemiren.''Kako znaš to?''

Acheron nije odgovorio. Čak i kao čovjek, mrzio je intimna pitanja jer su često vodila do razgovora koje nije želio imati. Izmučen sjećanjima koje je htio zadržati zakopanima.

Zatvarajući oči, Acheron je dopustio umu da luta svemirom sve dok nije pronašao ženu koja je opsjela Iasov um.

Liora.

Bila je prekrasna žena, s kosom crnom poput gavranovog krila. Oči bistre i plave kao more.

Nije ni čudo da je Iasu nedostajala.

Žena je trenutno bila na koljenima, jecajući, ''Molim vas,'' preklinjala je bogove, ''Molim vas, vratite mi moju ljubav. Molim vas, dopustite mojoj djeci da imaju oca kod kuće.''

Acheron je osjećao sućut prema njoj kad je čuo i vidio njene strahove. Nitko joj još nije rekao što se dogodilo. Molila se za dobrobit čovjeka koji više nije bio s njom.

Proganjalo ga je.

''Razumijem tvoju tugu,'' rekao je Iasu.''Ali ne mogu znati da živiš u ovakvoj formi. Prestrašit će te se kad se vratiš kući. Pokušat će te ubiti.''

Iasove oči su se ispunile suzama kad je govorio, njegovi očnjaci su probadali njegove usne.''Liora nema nikoga više da se brine za nju. Bila je siroče i moj brat je umro dan prije mene. Nema nikoga da pomogne mojoj djeci.''

''Ne možeš se vratiti.''

10

''Zašto ne?'' upitao je Ias ljutito.''Artemida je rekla da će se moći osvetiti čovjeku koji me je ubio i onda živjeti da joj služim. Nije rekla ništa o tome da se ne mogu vratiti doma.''

Acheron je čvršće držao svoje koplje.''Ias, razmisli na trenutak. Više nisi čovjek. Kako misliš da će selo reagirati kad vide da si se vratio kući s kandžama i crnim očima? Ne može ići na svjetlost. Tvoja odanost je prema cijelom čovječanstvu, ne samo prema tvojoj obitelji. Nitko ne može ispuniti obje obveze. Nikad se više ne možeš vratiti.''

Muškarčeve usne su drhtale, ali je klimnuo, razumijevajući.'' Ja ću spašavati ljude dok je moja nedužna obitelj osuđena da umre od gladi bez ikoga da je zaštiti. Znači, to je bila moja razmjena.''

Acheron je skrenuo pogled. Srce ga je boljelo za tim čovjekom i njegovom obitelji.

''Idi unutra s ostalima.'' Acheron je rekao.

Gledao je kako se Ias vraća dok je razmišljao o njegovim riječima.

Neće ostaviti da bude ovako.

Acheron je mogao funkcionirati sam, ali ostali...

Zatvarajući oči, poslao se natrag Artemidi.

Kad su žene otvorile usta da počnu vrištati, Artemida je zamrznula njihove glasove.

''Ostavite nas,'' naredila im je.

Žene su se požurile kroz vrata što su brže mogle, zalupivši njima, kad su prošle.

Kad su ostali sami, Artemida mu se osmjehnula. ''Vratio si se. Nisam očekivala da ćeš se ovako brzo vratiti.''

''Nemoj Artemida,'' rekao je, zaustavljajući njezinu igru prije što započne. ''Praktički sam se vratio dreknuti se na tebe.''

''Zašto?''

''Kako se usuđuješ lagati tim ljudima da ih natjeraš da ti služe.''

''Ja NIKAD ne lažem.''

Podignuo je obrvu.

Izgledajući neugodno, pročistila je grlo i naslonila sa na svoj tron. ''Ti si bio drugačiji i nisam lagala. Samo sam zaboravila spomenuti nekoliko stvari.''

''To su nijanse, Artemida, i ovo nije o meni. Ovo o tome što si im uradila. Ne možeš samo tako ostaviti te jadne lupeže kao što jesi.''

''A zašto ne? Ti se vrlo dobro snašao.''

11

''Ja nisam kao oni i to jako dobro znaš. Ja nisam imao ništa u svom životu da se vratim. Ni obitelji, ni prijatelja.''

''Postoji iznimka tome. Što sam ja bila?''

''Greška koju već dvije tisuće godina žalim.''

Njeno lice je pocrvenilo. Otišla je s trona i došla na dvije stepenice pred njim.''Kako se usuđuješ tako razgovarati sa mnom?''

Acheron je bijesno bacio svoj plašt i koplje u kut.''Ubij me zbog toga Artemida. Samo izvoli. Učini oboma uslugu i riješi me ovog jada.''

Pokušala ga je ošamariti, ali joj se uhvatio ruku i pogledao ravno u oči.

Artemida je u njima vidjela mržnju i Acheronovu oštru osudu.

Njihovi uzdasi puni ljutnje su se prelomili u zraku od sudara njihove moći.

Ali ona nije htjela bijes.

Ne, nikad njegov bijes...

Njezin pogled je klizio preko njega. Preko savršenih crta njegovog lica, visoki jagodica, dugog orlovskog nosa. Crne kose.

Tajanstvenih očiju boje žive.

Nikad nije bio smrtnik rođen ravan njegovoj fizičkoj savršenosti.

I nije samo ljepota privlačila ljude njemu. Nju ljepota nije privukla njemu.

Posjedovao je izvornu, rijetku vrstu muževne karizme. Moć. Snagu. Šarm. Inteligenciju. Dosljednost.

Gledati ga značilo je željeti ga.

Vidjeti ga značilo je posegnuti za njim.

Bio je stvoren da zadovolji, treniran za to. Sve na njemu od glatkih mišića koji su se usijecali duboko, erotične boje njegovog glasa koja bi zavela bilo koga tko bi stupio u kontakt s njim.

Kao ubojita divlja životinja, kretao se istinskom opasnošću i muževnom moći. Obećavajući ogromno seksualno ispunjenje.

Obećanja koja bi jako dobro ispunio.

U cijeloj vječnosti, on je bio jedini zbog kojeg se osjećala slabom.

Jedini muškarac kojeg je ikad voljela.

12

Imao je moć da je ubije. To su oboje znali. Njoj je to, ne kao njemu, bilo zanimljivo i provocirajuće.

Zavodljivo i erotično.

Gutajući, sjećala se njihovog prvog susreta.

Njegove snage. Strasti.

Neposlušno, stajao je u njenom hramu smijući se njezinim prijetnjama smrću.

Tu ispred njenog kipa, usudio se što nijedan muškarac nikad, ni prije ni poslije, se nije usudio...

Još je mogla osjetiti taj poljubac.

Za razliku od drugih, on se nikad nije bojao nje.

Sad, toplina njegove ruke na njenoj koži ju je palila, ali uvijek je tako bilo. Ništa više nije željela nego okusiti njegove usne. Vatru strasti.

Ali s jednom pogreškom, izgubila ga je.

Artemida je htjela plakati od očaja. Probala je jedanput, jako davno, za vrati vrijeme i ispravi to jutro.

Da osvoji natrag Acheronovu ljubav i povjerenje.

Suđenice su je ozbiljno kaznile za tu smjelost.

Zadnjih dvije tisuće godina, sve je pokušala da ga vrati na svoju stranu.

Ništa nije uspjelo. Ništa što bi ga natjeralo da joj oprosti i vrati se u hram.

Sve osim jedne stvari za koju nikad ne bi rekao ne – duša smrtnika u nevolji.

Acheron bi sve uradio da spasi ljude.

Njezin plan da ga učini odgovornim za Dark-Huntere je uspio i sada se vratio.

Samo da ga još i zadrži.

''Želiš li da ih otpustim?'' pitala je.

Za njega, sve bi učinila.

''Da.''

Za nju, on ništa ne bi uradio.

Osim ako ga prisili na to.

''Što ćeš onda uraditi za mene Acherone? Znaš pravila. Usluga traži protuuslugu.''

Pustio ju je s ljutitom psovkom i odmaknuo se od nje.''Znam bolje od igranja s tobom.''

13

Artemida je slegnula ramenima nonšalantno kao da je nije briga. U ovom trenutku sve za što se brinula je visjelo o tankom koncu.

Ako bi rekao ne, uništio bi je.

''Uredu, onda će nastaviti živjeti kao Dark-Hunteri. Sami bez ikoga da ih nauči što trebaju znati. Bez ikoga da se brine što će postati.''

Uzdahnuo je dugo i teško.

Htjela ga je utješiti, ali je znala da će odbiti njen dodir. Uvijek je odbijao utjehu ili ohrabrenje.

Bio je snažniji od ostalih više nego što je trebao.

Kad su im se pogledi sreli, sirov i senzualni drhtaj je prošao njenim tijelom.

''Ako služe tebi i bogovima, Artemida, imaju svoje potrebe.''

''Kao na primjer?''

''Oklop kao prvo. Ne možeš ih poslati u borbu bez oružja. Trebaju novac za hranu, odjeću, konje i čak sluge da ih čuvaju po danu dok se odmaraju.''

''Previše tražiš za njih.''

''Tražim samo ono što im je prijeko potrebno da prežive.''

''To nikad nisi tražio za sebe.'' To ju je pogodilo.

Nikad nije ništa tražio.

''Meni ne treba hrana, a moje moći mi omogućuju sve ostalo. A što se tiče zaštite imam Simi. Oni ne mogu sami.''

Nitko ne može sam Acherone.

Nitko.

Pa čak ni ti.

A posebno ne ja.

Artemida je podigla bradu, odlučna da ga ima na svojoj strani bez obzira na posljedice. '' I

ponovno ti kažem, što ćeš dati ti meni zauzvrat?''

Acheron je skrenuo pogled, čvrstog stava. Znao je što hoće i to je bilo zadnje što bi joj on htio dati. ''Ovo je za njih, ne za mene.''

Slegnula je ramenima.''Uredu onda, oni mogu bez toga, jer se nemaju s čime razmijeniti.''

Njegov se bijes javio kao odgovor na njenu ležernu nebrigu za njihove živote i dobrobit.

14

Nikako se nije promijenila.

''Prokleta bila Artemida.''

Približila mu se polagano. ''Želim te Acherone. Želim te natrag kao i prije.''

Povukao se u sebe kada je stavila svoje ruke na njegovo lice. Nikako se ne mogu vratiti na ono prije. Naučio je previše toga o njoj od tada.

Previše su ga izdali.

Rekao bi da sporo uči, ali to nije bila istina. Očajno je tražio nekoga da se brine o njemu, te je zato ignorirao tamnu stranu njene naravi.

Ignorirao ju je dok se mu nije okrenula leđa i pustila ga da umre.

Neke zločine ne može oprostiti.

Njegove misli su se prebacivale s njega na nevine ljude u špilji. Ljude koji ne znaju ništa o svojim neprijateljima. Nije ih mogao samo tako napustiti.

Previše su ga koštali tuđi životi i njihove budućnosti.

Nije mogao dopustiti da izgube svoje duše i živote također.

''Uredu Artemida. Dat ću ti što želiš, ako im daš što trebaju za preživjeti.''

Ozarila se.

''Ali,'' nastavio je, ''moji uvjeti su ovi: plaćat ćeš ih mjesečno onoliko koliko im treba da kupe sve što trebaju ili požele. Kako sam prije spomenuo, trebaju štitonoše da se brinu za njih, kako oni ne bi morali krasti ili prosjačiti za hranu, odjeću ili oružje. Ne želim da ih išta ometa od posla.''

''Uredu, pronaći ću ljude da im služe.''

''Žive ljude, Artemido. Želim da im služe bez prisile. Nema više Dark-Huntera.''

''Četvero vas nije dovoljno. Treba ih još više za Daimone.''

Acheron je sklopio oči dok je osjećao ovu beskrajnu vezu. Previše lagano je mogao vidjeti u budućnost i gdje je ovo vodilo.

Više Dark-Huntera, više bi bio okovan uz nju. Nije bilo nikakvog načina da je spriječi od vječnog vezanja njega uz nju.

Ili je možda bilo?

''Uredu,'' rekao je.''Dopustit ču ti ovo, ako se složiš da omogućiš način da mogu otići iz ove službe.''

''Kako to misliš?''

15

''Želim da uspostaviš način kako da Dark-Hunteri, ako to žele, ponovno vrate svoje duše, kako više ne bi bili povezani s tobom.

Artemida se odmaknula. Ovo nije predvidjela. Ako bi mu ovo ostvarila, onda bi se on držao toga.

Mogao bi je napustiti.

Zaboravila je kako Acheron može biti podmukao. Kako je dobro poznavao pravila igre i manipulirao je njima.

Stvarno joj je bio ravan.

I opet, ako mu ovo ne bi dopustila, on bi je ipak napustio. Nije imala drugog izbora i on je to znao.

Ali, bilo je još stvari kojim bi ga zadržala za sebe.

Znala je jedan način, koji bi osigurao njegovu prisutnost u njezinom životu za sve vjekove.

''Dobro onda. Napravimo pravila za upravljanje njima.'' Osjetila je njegove misli kako se vraćaju Iasu.

Žalio je jadnog grčkog vojnika koji je volio svoju ženu.

Žaljenje, milost i sućut će uvijek biti njegova propast.

''Kao prvo, moraju umrijeti kako bi dobili natrag svoje duše.''

''Zašto?'' upitao je.

''Duša se može osloboditi tijela samo u trenutku smrti. Također, može se samo vratiti natrag u tijelo kad više ono ne funkcionira. Dokle god 'žive' kao Dark-Hunteri, nikad ne mogu dobiti svoje duše. To nije moje pravilo, Acherone, to je jednostavno priroda duša.''

Namrštio se na to.''Kako možeš ubiti besmrtnog Dark-Huntera?''

''Pa, možemo odrubiti im glave ili ih izložiti sunčevom svijetlu, ali kako to bespovratno uništava tijelo, narušava i sami cilj.''

''Nisi smiješna.''

A nije bio ni on. Nije ih htjela odriješiti službe.

Najviše od svega, nije htjela odriješiti njega.

''Moraš isisati njihove Dark-Hunter moći,'' rekla mu je.''Njihove besmrtne živote učiniti ranjivima, i onda zaustaviti kucanje njihova srca. Samo tada će umrijeti, ali tako da ih možeš vratiti natrag u život.''

''Uredu, to mogu uraditi.''

''Zapravo, ti ne možeš.''

16

''Molim?''

Htjela se nasmijati. Tu ga je držala u šaci.

''Postoji nekoliko pravila koja trebaš znati o dušama Acherone. Jedna je da je vlasnik mora svojevoljno dati. A kako ja imam njihove duše...''

Acheron je psovao.''Moram se mijenjati s tobom za svaku od njih.''

Klimnula je.

Izgledao je manje zadovoljno s ovom spoznajom. Ali doći će na svoje s vremenom.

O da, definitivno će doći na svoje...

''Što još?'' upitao je.

I sada za njeno jedno pravilo koje će ga zauvijek zavezati za njega. ''Samo iskreno, čisto srce može vratiti dušu u tijelo. Onaj koji vraća dušu mora biti ona osoba koja ih voli iznad svega. Osoba koju oni vole i vjeruju joj u potpunosti.''

''Zašto?''

''Zato što duša treba nešto da motivira njen povratak, ili će ostati takva kakva je. Ja koristim osvetu da motiviram duše u svoje vlasništvo. Samo jednako snažna emocija će motivirati dušu da se vrati u tijelo. Pošto mogu birati koja će to emocija biti, ja biram da to bude ljubav. Najljepša i najplemenitija emocija svih emocija. Jedina vrijedna da vraćanje duša.''

Acheron je buljio u mramorni pod dok su njene riječi šaputale oko njega.

Ljubav.

Povjerenje.

Tako jednostavne riječi za reći. Tako moćne riječi za osjećati. Zavidio je onima koji su znali njihovo pravo značenje.

Nikad nije zapravo znao ijednu od njih. Izdaja, bol, degradacija, sumnja, mržnja. To je bila njegova egzistencija. To mu je sve bilo pokazano.

Dio njega se htio okrenuti i napustiti Artemidu zauvijek.

''Vrati mog voljenog meni. Molim te, učinit ću sve da bude kući...'' Liorine riječi su odzvanjale u njegovoj glavi. Mogao je još uvijek čuti njene suze. Osjetiti njenu bol.

Osjećao je Iasovu bol dok je mislio na svoju djecu i ženu. Njegovu brigu o njihovoj dobrobiti.

Acheron nikad nije znao ovu vrstu bezuvjetne ljubavi. Ni prije ni poslije svoje smrti.

''Daj mi Iasovu dušu.''

17

Artemida mu je uputila zainteresirani pogled.''Jesi li spreman platiti cijenu koju tražim i za uvjete otpuštanja?''

Njegovo se srce stisnulo od njenih riječi. Sjećao se svoje mladosti.

Sve ima svoju cijenu, dječače. Ništa nije besplatno. Njegov ujak ga je naučio cijenu preživljavanja.

Acheron je skupo platio za sve što je ikad imao ili htio. Hranu. Sklonište. Odjeću.

Platio je tijelom i krvlju.

Neke se stvari ne mijenjaju.

''Da,'' rekao je.''Slažem se. Platit ću.''

Artemida se osmjehnula. ''Ne moraš izgledati tako nesretno Acherone. Obećavam ti, uživat ćeš.''

Njegov se trbuh stegnuo još više. Čuo je te riječi i prije.

###

Bio je sumrak kada se Acheron vratio u špilju.

Nije se sam vraćao. Vodio je dva muškarca i četiri konja.

''Što je sve ovo?'' upitao je Callabrax.

''Ovo će biti tvoji i Kyrosovi štitonoše. Pokazat će oboma put do vila gdje ćete živjeti. Oni će se pobrinuti za sve što vam treba, a ja ću se kasnije vratiti za završim vaš trening.''

''Što je sa mnom?'' Ias je upitao.

''Ti ideš sa mnom.''

''Acheron je pričekao drugu dvojicu da uzjahaju svoje konje i otiđu prije nego što se obrati Iasu. ''Jesi li spreman otići kući?''

Ias je izgledao iznenađeno. ''Ali rekao si-''

''Bio sam u krivu. Možeš se vratiti.''

''Što je sa mojoj zakletvom Artemidi?''

''To je riješeno.''

Ias ga je zagrlio kao brata.

18

Acheron se trznuo od kontakta, posebno jer je pogoršao duboke ožiljke na njegovim leđima. I još dubljeožiljke na njegovoj duši.

Mrzio je da ga itko dira.

Nježno je odgurnuo Iasa.

''Hajdemo, idemo tvojoj kući.''

Acheron je bljesnuo sebe i Iasa na malu farmu gdje je njegova žena upravo poslala njihovo dvoje djece u krevet.

Njeno prelijepo lice je problijedilo kad ih je vidjela pored njenog ognjišta.

''Iase?'' trepnula je. ''Rekli su mi jutros da si mrtav.''

Ias je zanijekao glavom, a njene oči su zablistale. ''Ne, moja ljubavi. Ovdje sam. Vratio sam se kući.''

Acheron je duboko uzdahnuo dok se Ias požurio da je čvrsto zagrli. Dugo je trebalo da bol u njegovim leđima nestane.

''Postoji još nekoliko stvari Iase,'' rekao je Acheron tiho.

Ias, potpuno iznenađen, se povukao.

''Tvoja žena mora vratiti tvoju dušu natrag u tvoje tijelo.''

Liora se namrgodila.''Šta?''

''Zakleo sam se da ću služiti Artemidi,'' Ias je objasnio, ''ali ona će me pustiti tako da se mogu vratiti tebi.''

Izgledale potpuno zbunjeno dok je govorio.

''Što trebamo uraditi?'' Ias je upitao.

''Moraš ponovno umrijeti.''

Malo je problijedio.''Jesi li siguran?''

Acheron je klimnuo, i onda pružio nož Liori. ''Trebaš ga probosti kroz srce.''

Izgledala je užasnuto i zaprepašteno od njegovog savjeta. ''Zašto?''

''To je jedini način.''

''To je ubojstvo. Objesit će me.''

''Neće, kunem ti se.''

''Uradi to Liora,'' Ias ju je bodrio. ''Želim biti ponovno s tobom.''

Skeptična, uzela je nož u ruku i pokušala ga probosti kroz njegova prsa.

19

Nije upalilo.

Bodež je samo oštetio kožu.

Acheron je napravio grimasu dok se sjetio Artemidinog govora o moćima Dark-Huntera. Obični čovjek ne bi mogao nauditi Dark-Hunteru sa nožem.

Ali on je mogao.

Uzimajući nož od Liore, proboo ga je ravno kroz Iasovo srce.

Ias se spotaknuo, padajući u nesvijest.

''Ne paničari,'' rekao je Acheron, polažući ga na pod ispred ognjišta. ''Imam te.''

Acheron je povukao Lioru pored sebe. Iz svoje džepne torbe, uzeo je kameni medaljon koji je sadržavao Iasovu dušu. ''Ovo moraš uzeti u ruke i kad on umre osloboditi njegovu dušu natrag u njegovo tijelo.''

''Kako?'' upitala je.

''Stavi kamen preko njegovog znaka luka i strijele.''

Acheron je pričekao trenutak prije nego što je Ias umro. Pružio je medaljon Liori.

Zavrištala je čim ga je dodirnula i onda ga ispustila na pod.

''Gori!'' vrištala je.

Ias se zagrcnuo dok se borio za život.

''Pokupi ga,'' Acheron je naredio Liori.

Puhala je u svoj dlan i nijekala glavom.

''Što je s tobom ženo?'' upitao je Acheron. ''Umrijet će ako ga ne spasiš. Uzmi njegovu dušu.''

''Ne.''

''Ne? Kako ne?'' Čuo sam te dok si molila da ti se vrati. Rekla si da ćeš sve uraditi da ti se voljeni vrati.''

Spustila je ruku i ledeno ga pogledala. ''Ias nije moj voljeni. Lycantes je. Za njega sam se molila i on je sada mrtav. Rekli su mi da ga je Iasov duh ubio zato što je on ubio Iasa u borbi, kako bismo mi zajedno mogli odgajati našu djecu.''

Acheron je ostao bez riječi.

Gledao je Iasa i bol u njegovim očima prije nego su se ugasile. Ias je umro.

Lupajućeg srca, Acheron je uzeo medaljon i sam pokušao osloboditi dušu.

Nije uspjelo.

20

Bijesan, zamrznuo je Lioru prije nego ju je ubio zbog njenog ponašanja.

''Artemida!'' vikao je na strop.

''Spasi ga.''

''Ne mogu mijenjati pravila Acherone. Rekla sam ti uvjete i ti si se složio s njima.''

Pomicao je ženu koja je sada bila kip. ''Zašto mi nisi rekla da ga ona ne voli?''

''Nisam to znala kao ni ti.'' Oči su joj otupjele. ''Čak i bogovi griješe.''

Acheronova glava je zujala od krivnje i boli. Zajedno s mržnjom prema sebi i prema njoj. ''Što će mu se sada dogoditi?''

''On je Sjena. Bez tijela i duše, njegova esencija je zarobljena u Katoterosu.''

Acheron je rikao od boli njenih riječi. Upravo je ubio čovjeka i osudio ga na sudbinu gore od smrti.

I za što?

Za ljubav?

Za milost?

Za ime bogova, bio je takva budala.

Bolje od svih, trebao je znati postaviti prava pitanja. Trebao je znati bolje nego da vjeruje ljubavi druge osobe.

Prokleto bilo, kada će naučiti?

Artemida je posegnula za njim i podigla mu bradu, i držala je, dok je nije pogledao. ''Reci mi,

Acherone, hoće li ikad postojati netko kome ćeš povjeriti da ti oslobodi dušu?''