I. UVOD

Tema ovog seminarskog rada jeste Podruje Lukavca u vrijeme Austro-Ugarske uprave. Rad se sastoji od ukupno pet cjelina, sa nekoliko podcjelina u nekim cjelinama. Ovaj rad nastao je osnovu koritenja objavljenih izvora i relevantne literature koja tretira pitanje ovog seminarskog rada.Prva cjelina nosi naziv Podruje Lukavca u vrijeme Austro-Ugarske, i u toj se cjelini objanjava i prikazuje podruje Lukavca od najstarijih vremena i prvih spomena u predhistoriji do vremena dolaska Austro-Ugarske. Druga cjelina nosi naziv Administrativni prikaz podruja Lukavca u vrijeme Austro-Ugarske uprave, u kojoj se donosi i objanjava tadanje administrativno ureenje ovog podruja. Prema popisima stanovnitva navode se obine ili demati, koje su tada bile u sklopu podruja Lukavca, koje mi danas nazivamo opina Lukavac. Trea cjelina nosi naziv Stanovnitvo na podruju Lukavca u vrijeme Austro-Ugarke uprave. Ova cjelina obraena je u potpunosti na osnovu popisa koje su provodile austro-ugarske vlasti tokom svoje uprave Bosnom i Hercegovinom. U ovoj cjelini prikazne su obine ili demati, te religijska struktura stanovnitva na podruju Lukavaca. U okviru ove cjeline nalazi se i podcjelina pod nazivom Stanovnitvo na podruju Lukavca prema popisima iz 1879., 1885., 1895. i 1910. godine, u okviru koje su obraene sve obine ili demati ponaosob.etvrta cjelina nosi naziv Kulturno-prosvjetne i politike prilike na podruju Lukavca u virjeme Austro-Ugarske uprave. U okviru ove cjeline nalaze se i dvije podcjeline koje nose nazive kole u Puraiu i kole u Lukavcu i turskom Lukavcu. U dvije podcjeline obraene su izgradnje kola, kako dravnih tako i crkvenih, te je prikazan broj uenika i uitelja u ovim kolama.Peta cjelina nosi naziv Privreda podruja Lukavac u vrijeme Austro-Ugarske uprave. Kroz ovu cjelinu koja se sastoji od dvije podcjeline, prikazan je i objanjen put razvitka nekih bitnih objekata i fabrika na podruju Lukavca. Prva podcjelina u okviru ove cjeline nosi naziv, Izgradnja pilane u Puraiu, a druga podcjelina nosi naziv Izgradnja fabrike amonijaka Sode. Na kraju ovoj seminarskog rada nalazi se Zakljuak, u kojem sam donio svoje miljenje koje je nastalao usljed konusltiranja objavljenih izvora i relevantne literature koji tretiraju pitanje mog seminarskog rada. Rad takoe sadri i sadraj te popis koritene literature i objavljenih izvora.II. PODRUJE LUKAVCA U VRIJEME AUSTRO-UGARSKE VLADAVINEPodruje Lukavca[footnoteRef:2] smjeteno je u dolini rijeke Spree i bilo je naseljeno jo u predhistoriji, a dokaz za to su ostaci materijalne kulture iz bronanog doba pronaeni na brdu Gradina kod Ozrenu i u naselju Bokavii. Na temelju do sada poznatih izvora nije se moglo sa sigurnou utvrditi kada je tuzlansko podruje, u koje spada i Lukavac, definitivno podpalo pod tursku vlast. U nauci je bilo prihvaeno stanovite da se to dogodilo 1512[footnoteRef:3]. godine, ali dr. Adem Handi u svojoj studiji Tuzla i njena okolina u XVI vijeku raenoj iskljuivo na turskim izvorima (defterima), uspio je dokazati da sudbina ovog podruja nije bila vezana sa padom srebrenike banovine, nego da je ovo podruje dolo znatno ranije pod tursku vlast, a vezano je za pad Zvornika i srednjovijekovne Soli, kasnije Tuzla, 1462. godine. Lukavac se prvi put spominje 1522. godine u jednom turskom defteru, a pominjanje je vezano za prerastanje Lukavca u selo u okviru knezovskog timara. Mnogi smatraju da je Lukavac dobio ime po nekom Pai Lukavcu[footnoteRef:4] koji se pominje u jednoj turskoj ispravi iz 1644. godine. U novijoj istoriji, takoer, nailazimo na podatke o postojanju naseljenih mjesta na ovom podruju. Tako se, na primjer, u jednom dokumentu iz 1249. godine pominje Purai, a u popisima s poetka XVI vijeka evidentirana je veina sadanjih naselja dananje lukavake optine: Gornji i Donji Lukavac, Gornja, Srednja i Donja Smolua, Modrac, Bokavii, Purai, Turija, Devetak, Dobonica, Gnojnica, Kruevica i druga.[footnoteRef:5] Bosna i Hercegovina je krajem 17.stoljea bila najisturenija osmanska provincija. Vie od stoljea trajali su ratovi izmeu Austrije i Osmanskog carstva, koji su imali velike posljedice za podruje Bosne i Hercegovine. Nakon ratova, austrija se u XIX stoljeu okree diplomatiji, te konano 1878. godine osigurava svoju prevlast na teritoriju Bosne i Hercegovine u vidu privremene okupacije na osnovu lana XXV Berlinskog ugovora kojim su joj velike sile dale pravo da okupira Bosnu i Herecegovinu. Podruje Lukavca zauzele su austro-ugarske okupacione ete u drugoj polovini septembra1878. godine. [2: Podruje Lukavca koje se obrauje u ovom seminarskom radu obuhvata dananju opinu Lukavac u iji sastav ulazi ukupno 33 mjesne zajednice, a to su: Babice, Berkovica, Bikode, Bistarac Donji, Bistarac Gornji, Bokavii, Brijesnica Donja, Devetak, Dobonica Donja, Dobonica Gornja, Gnojnica, Hrvati, Huskii, Jaruke, Krtova Jedan, Krtova Donja , Kruevica, Lukavac Grad , Lukavac Mjesto, Milino Selo, Modrac, Orahovica, Panjik, Poljice Donje, Poljice Gornje, Prokosovii, Purai, Sije, Stupari, Prline, Tabaci, Tumare, Turija. Opina Lukavac se nalazi u sjeveroistonom dijelu Bosne i Hercegovine u dolini Spree, a okruena je podnojima planina Konjuha, Ozrena i Majevice. Lukavaka opina granii se sa opinama: Tuzla na istoku, ivinice na jugoistoku, Banovii na jugu, Zavidovii na jugozapadu, Graanica na zapadu i Srebrenik na sjeveru. Podruje opine Lukavac smjeteno je u Tuzlanskom kantonu i prostire se na povrini od 339,66 km2 sa 56.593 stanovnika, ] [3: Dogaaj je bio vezan za pad srebrenike banovine.] [4: O tome kako je Lukavac dobio ime postoji nekoliko verzija. Jedna od njih je da je nekad davno u starom Lukavcu postojalo mjesto gdje su ljudi morali plaati maltarinu kao neku vrstu carine. Maltadija, ovjek koji nije davao mira prolaznicima, bio je poznat po svojoj lukavosti, jer je naplate vrio od nekih i dva puta, a onemoguavao je i da se ide zaobilaznim putevima, pa su ga ljudi zbog toga prozvali Lukavcem. Po tome se navodno i mjesto gdje je on ivio i radio prozvalo Lukavac. Meutim postoji teza i ta da je Lukavac dobio ime od toponima luka tj. niska ravnica u okuci rijeke. ] [5: Jeremija Jeo Peri, Devad Pai, Lukavac u radnikom pokretu, narodnooslobodilakom ratu i revoluciji, Lukavac 1989., str. 13.]

III. ADMINISTRATIVNI PRIKAZ PODRUJA LUKAVAC

Tokom vojnog zaposjedanja Bosne i Hercegovine ukidana je osmanska i zavoena nova, austro-ugarska vlast. Do kraja austro-ugarske vlasti zadrana je podjela na est okruga.[footnoteRef:6][footnoteRef:7] U daljnjoj podjeli, okruzi su se dijelili na srezove ili kotare, koji su se opet dijelili na seoske opine. Prema austro-ugarskom popisu stanovnitva iz 1879. godine, Lukavac je bio podijeljen na Lukavac hrianski i Lukavac turski, upisan je kao obina ili demat u Zvornikom okruju, unutar kotara Tuzla Dolnja. U sljedeem austro-ugarskom popisu stanovnitva iz 1885.godine Lukavac je upisan ponovo kao obina ili demat, takoe se navodi podjela na Lukavac pravoslavni i Lukavac turski s tim da je u ovom popisu uvedeno i mjesto Crveno brdo. Popis iz 1885. godine navodi i naselja koja pripadaju katastralnoj opini i tu se navodi pored Lukavca i mjesto ikulje. Godine 1885. opet prema austro-ugarskom popisu stanovnitva jasno se vidi da je Lukavac i dalje se nalazio u kotaru Dolnja Tuzla, a da je sada pripadao okruju Dolnja Tuzla, umjesto ranijeg Zvornikog okruja. Osim Lukavca, druge dananje mjesne zajednice bile su obine ili demati pa se tako u popisu stanovnitva iz 1879. godine navode kao obine ili demati sljedea mjesta: Bokavi, Brstarac turski, Crveno Brdo, Devetak, Dobatica I, Dobatica II, Holilbai, Gnojnica, Jaruka, Mihatovi, Modrac,Plane, Poljane katolike, Poljice, Prokoovi, Purai, Sii, ikulja turska, evar, Tretenica, Turija dolnja, koja su se nalazila u kotaru Tuzla Dolnja i u okruju Zvornik.[footnoteRef:8] [6: Sead Selimovi, Senaid Hadi, Tuzlanski kraj 1851.-1991., Tuzla 2007., str. 22.] [7: Sredita est okruga bili su: Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Biha, Tuzla, Travnik, pa su tako ti okruzi nazivani, sarajevski, mostarski, banjaluki, bihaki, tuzlanski, travniki.] [8: Haupt - Uebersicht der politischen Eintheilung von Bosnine und der Hercegovina, Glavni pregled politikog razdielenja Bosne i Hercegovine, 1879. godine str. 81.-83.]

Popis stanovnitva iz 1885. godine na podruju Lukavaca prikazuje ukupno sedam mjesta koja su upisana kao obina ili demata. Ta mjesta su: Bistarac, Bokavi, Lukavac, Dobonica, Gnojnica, Poljice, Purai i Turija. U okviru obine (demata) Bistarac ulazila su sela Bistarac katoliki, Bistarac turski, Mijatovi, Plane i Sii.[footnoteRef:9] Obinu (demat) Bokavi inila su sljedea sela: Bokavi, Poljane i evar.[footnoteRef:10] U sastav obine (demata) Lukavac ulazila su sljedea sela: Crveno brdo, Lukavac pravoslavni, Lukavac turski te ikulje.[footnoteRef:11] Obina Dobonica se sastojala od sela Dobonica ili kako jo se navodi u popisu iftluk, zatim Dobonica koja se navodi kao Glavac te Dobonica koja se u popisu navodi kao Halilbai te Smolua.[footnoteRef:12] Demat ili obina Gnojnica sastojala se od sela Berkovica, Gnojnica i Kruevica. Obinu ili demat Poljice sainjavala su sela Poljice i Priluk-eri.[footnoteRef:13] Demat tj obinu Purai inila su sljedea sela Devetak, Modrac, Prokosovi i Purai.[footnoteRef:14] Turiju kao obinu ili demat inila su sela Babice, Jaruke, Tretenica i Turia.[footnoteRef:15] Sve ove obine ili demati nalazile su se u kotaru Dolnja Tuzla, kao i u istoimenom okrugu. [9: Ortschafts und Bevolkerungs- Statistika von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Slubeno izdanje, Sarajevo 1896., str. 120.] [10: Ortschafts und Bevolkerungs- Statistika von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Slubeno izdanje, Sarajevo 1896., str. 120.] [11: Ortschafts und Bevolkerungs- Statistika von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Slubeno izdanje, Sarajevo 1896., str. 122.] [12: Ortschafts und Bevolkerungs- Statistika von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Slubeno izdanje, Sarajevo 1896., str. 124.] [13: Ortschafts und Bevolkerungs- Statistika von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Slubeno izdanje, Sarajevo 1896., str. 124.] [14: Ortschafts und Bevolkerungs- Statistika von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Slubeno izdanje, Sarajevo 1896., str. 126.] [15: Ortschafts und Bevolkerungs- Statistika von Bosnien und der Hercegovina nach dem Volkszahlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. tatistika mjesta i iteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885. godine, Slubeno izdanje, Sarajevo 1896., str. 126.]

IV. STANOVNITVO NA PODRUJU LUKAVCARazvoj stanovnitva na podruju Lukavca moe se pratiti kroz popise stanovnitva koje su izradile austro-ugarske vlasti tokom svoje uprave Bosnom i Hercegovinom. Na osnovu tih popisa moe se pratiti i razvoj samog podruja. Iako nije imalo veliki znaaj u vrijeme osmanske uprave, podruje Lukavca u vrijeme austro-ugarske uprave postaje jedno od industrijskih mjesta koje sve vie privlae nove itelje. Izgradnja fabrika, pilana, kola, zahtjevat e razne profile novih doseljenika, koji e poveati ukupan broj stanovnika na podruju Lukavca.

4.1 Stanovnitvo podruja Lukavca prema popisima iz 1879., 1885., 1895., i 1910. godinePrema popisu stanovnitva iz 1879. godine na podruju Lukavca ivjelo je ukupno oko 7,756 stanovnika u ukupno 23 naselja koja su upisani kao obine ili demati. Kako se navodi u popisu iz 1879. godine, na podruju Lukavca ukupno je bila izgraeno 1385 kua. Najbrojnije stanovnitvo je muslimansko kojeg ima oko 6.802 stanovnika, dok pravoslavnog stanovnitva ima ukupno 493 stanovnika, katolika je ukupno pet, jevreja tri, dok je ostalih osam.[footnoteRef:16] [16: Pregledavajui austro-ugarski popis iz 1879. godine (Haupt - Uebersicht der politischen Eintheilung von Bosnine und der Hercegovina, Glavni pregled politikog razdjeljenja Bosne i Hercegovine, 1879. godine). nailazi se na brojne neloginosti i pogreke, npr. na strani 81. kod sela Kruevce navodi se ukupni broj stanovnika od 267. stanovnika a kasnije se u religijskoj tabeli prikazuje tabela od 367 stanovnika. Iz tog razloga se moe pojaviti da se broj od ukupnog stanovnitva ne poklopi sa ukupnim brojem stanovnika prema religijskim tabelama.]

Novi popis stanovnitva koji su provele austro-ugarske vlasti 1885.godine, donosi porast broja stanovnika, po kojem ukupan broj stanovnika na podruju Lukavca iznosi 11,857 stanovnika. Prema podacima iz popisa 1885. godine, jasno se vidi da je na podruju Lukavca, bilo ukupno osam seoskih opina koje se nalaze u kotaru Dolnja Tuzla, te u okruju Dolnja Tuzla. Ukupan broj muslimanskog stanovnitva iznosio je 10,541, pravoslavnog stanovnitva 1,311, katolika 573, jevreja 5, dok iz reda ostalih ima ukupno 17 stanovnika. Godine 1895. vlasti su napravile jo jedan popis stanovnitva, prema kojem je na podruju Lukavca ivjelo ukupno 13,459 stanovnika.[footnoteRef:17] Od ovog ukupnog broja muslimanskog stanovnitva je bilo 10,423, pravoslavnog stanovnitva 1,689, katolikog 1,385, evangelisti 92, jevreja 48, i ostalih ukupno 2 stanovnika. U ovom popisu nalazi se i podaci o seoskoj opini Purai u iji sastav ulaze 8 demata, i to Banovi, Dobonica, Gnojnica, Miriina, Poljice, Purai, Ribnica i Turija.[footnoteRef:18] Ostala mjesta u podruju Lukavca bili su demati a to su prema popisu iz 1895. godine Lukavac, Bistarac, Bokavi, Dobonica, Gnojnica, Poljice, Turija. [17: Glavni rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22.aprila 1895.,sa podacima o teritorijalnom razdjeljenju, javnim zavodima u rudnim vrelima. Sastavio statistiki odjel zemaljske vlade sa preglednom kartom. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo 1896., str. 280.-296.] [18: Hauptresultate der volkszahlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. april. 1895., nebst angaben uber terriotriale entheilung, offentliche anstalten und mineralquellen. Zusammengestellt Vom statistischen department der landesregierung. Herausgegeben Von der Landesregierung fr Bosnien und die Hercegovina. Glavni rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22.aprila 1895.,sa podacima o teritorijalnom razdjeljenju, javnim zavodima u rudnim vrelima. Sastavio statistiki odjel zemaljske vlade sa preglednom kartom. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo 1896., str. 292.]

Posljednji popis austro-ugarska napravila je u Bosni i Hercegovini 1910. godine. Po tom popisu broj ukupnog stanovnitva na podruju Lukavac iznosi 15,565 stanovnika. Muslimansko stanovnitvo je najmnogobrojnije koje broji 12,939, pravoslavno stanovnitvo broji 1,679, katoliko 926, jevrejsko 13, evangelisti 2, ostali 5, dok grko-katolike koji su uvedeni u popise stanovnitva od 1895. godine, zastupa samo jedan stanovnik. Ukupan broj stanovnika zakljuno sa 1910. godinom tj. posljednjim popisom, na podruju Lukavca iznosio je 15,565 stanovnika to je predstavljalo poveanje stanovnitva u odnosu na prvi popis iz 1879. godine za ak 7,809 stanovnika. Muslimansko stanovnitvo inilo je veinu sa 83,1%, dok je pravoslavno stanovnitvo inilo 10,7 %, katoliko 5,9% a jevrejsko 0,44%, narodi iz reda ostalih sainjavali su 0,0003%. Napredak, tanije proces naseljavanja podruja Lukavca tekao je kroz 31. godinu dinamino, a to je bitno istai poveavao se broj stanovnika konstanto. Razlika u broju stanovnika prema popisima vidi se iz sljedee tabele[footnoteRef:19]: [19: U tabeli su prikazani podaci popisa odranih u Bosni i Hercegovini za vrijeme austro-ugarske i to za sljedee godine 1879., 1885., 1895. i 1910. godine.]

Popisi stanovnitvaUkupan broj stanovnika na podruju LukavcaRazlika, porast - smanjenje broja stanovnika

1879. godine7,756-

1885. godine11,857+4,101

1895. godine13,439+5,683

1910. godine15,565+7,809

V. KULTURNE PROSVJETNE I POLITIKE PRILIKEAustro-Ugarska je na Berlinskom kongresu 1878. godine preuzela i zadatak: usavravanja sistema obrazovanja u Bosni i Hercegovini i unoenje tekovina evropske kulture u ove krajeve.[footnoteRef:20] Neto od toga se i postiglo u toku etrdesetogodinje okupacije, ali se pokazalo i to da su monarhiji najvie vani bili politiki i ekonomski ciljevi i interesi. Prosvjetna politika je upravo i sluila za to da bi se ostvarili ovi gore navedeni ciljevi. [20: Grupa autora, Osnovno kolstvo u Lukavcu i okolini, Lukavac 1989., str. 31. ]

5.1. kole u Puraiu

Narodna osnovna kola u Puraiu je prva austrougarska dravna kola otvorena na podruju Lukavca i okoline. Austro-Ugari su ovu osnovnu kolu otvorili u Puraiu radi djece svojih radnika Austrijanaca i Slovenaca, ali su nju pohaala i djeca, pa i malo odrasliji, mjetani Puraia. Po arhivskim podacima kola je prvo poela raditi u zgradi u kojoj je kasnije bila stara pota u Puraiu 1886. godine.[footnoteRef:21] Zgrada u kojoj je radila kola vrlo brzo postala je pretijesna pa su Austro-Ugari 1896. godine poeli graditi novu, za ono vrijeme veliku kolu. Ona je bila zavrena 1898. godine i promovisana na lokalitetu gdje je sadanja kola u Puraiu.[footnoteRef:22] U izgradnji kole uestvovali su i mjetani Puraia. kolski namjetaj napravili su stolari iz Puraia u svojim radionicama. Ta zgrada je sruena kada je izgraena sadanja osnovna kola. U Puraiu je ivjelo 1886. godine 919. stanovnika i to: 801 musliman, 102 srpsko-pravoslavna, 11 katolika i 5 jevreja. Te godine kolu je pohaalo 30 uenika: 9 muslimana, 19 srpsko- pravoslavne vjere, 1 katolik i 1 jevrej.[footnoteRef:23] Naredne kolske godine kolsko podruje se znatno proiruje i kolu pohaaju, pored aka iz Puraia i aci iz ikulja, Potpea, Dobonice, Poljica, Smolue, Repnika i Seone, ali se broj uenika i dalje nije toliko poveao. Nagli porast interesovanja za kolu i rekordan broj upisanih aka iskazao se kolske 1909/10., posebno djece muslimana. [21: Salih abanovi, Purai u prolosti, Lukavac 1966., str. 27.] [22: S. abanovi, Purai u prolosti, str. 28.] [23: G. autora, Osnovno kolstvo u Lukavcu i okolini, str. 37.]

Takoer, ono to treba istai je to da prije ove osnovne kole u Puraiu je postojao preko trista godina mekteb. Taj mekteb je bio vrlo priznat i poznata kola, pa su Austro-Ugari iz tog mekteba preuzeli kompletan program rada i predmete na poetku rada osnovne kole. Oni su ak preuzeli i predavae, tako da nije doveden niti jedan uitelj sa strane. Otvaranjem osnovne kole u Puraiu nastupio je poetak kraja mekteba. Mektebi kao oblik obrazovanja za vrijeme austrougarske okupacije bili su veoma rasprostranjeni na podruju nae optine, ali se ne mogu nazvati osnovnim obrazovanjem s obzirom na program po kome su radili. (Islamska pouka o vjeri kao osnova programa, a kod nekih hoda jo i itanje i pisanje turskog jezika i raun)[footnoteRef:24] Zbog toga je austrougarska mektebe tretirala kao vjerske a ne kao osnovne kole. U Puraiu je takoer postojala i crkvena kola od 1890. godine. Tu kolu su pohaala djeca srpske nacionalnosti. Crkvenu kolu u Puraiu 1911. godine poaalo je 52 uenika, to kazuje da je bilo veoma malo Srba u crkvenoj opini Purai.[footnoteRef:25] [24: G. autora, Osnovno kolstvo u Lukavcu i okolini, str. 47.] [25: S. abanovi, Purai u prolosti, str. 29.]

5.2. kole u Lukavcu i turskom Lukavcu

Osnovna kola u Lukavcu Turskom otvorena je 1912. godine.[footnoteRef:26] Na kolskom podruju ove kole ivjelo je 2.598 stanovnika: muslimana 2.258, pravoslavnih 332 i katolika 8. Ova kola otvorena je neposredno pred I svjetski rat, tako da e se u ratnom periodu razvijati sa promjenljivim uspjehom. [26: G. autora, Osnovno kolstvo u Lukavcu i okolini, str. 44.]

Pri fabrici sode u Lukavcu osnovana je i Njemaka privatna osnovna kola za potrebe kolovanja djece fabrikih radnika. kola je imala vlastitu zgradu. Ova kola poela je sa radom kolske 1892/93 godine. Te godine kolu je pohaalo 64 djeaka i 56 djevojica.[footnoteRef:27] kola je prestala sa radom 1925. godine. [27: G. autora, Osnovno kolstvo u Lukavcu i okolini, str. 49.]

VI. PRIVREDA PODRUJA LUKAVCA U VRIJEME AUSTRO-UGARSKENakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, stanovnitvo se i dalje bavilo zemljoradnjom i stoarstvom u kojima su i dalje bili prisutni ostaci feudalnih odnosa. To ilustruje i injenica da su, iako u manjem obimu, jo uvijek begovsku zemlju obraivali seljaci koji su se nalazili u veoma bliskim kmetskim odnosima, to je bilo karakteristino za sela ozrenskog podruja, okoline Puraia, Bistarca i jo neka.[footnoteRef:28] [28: Hronika sela Bistarac, Regesta dokumenta Optinskog odbora SUBNOR-a Lukavac, br. 001/X-79, str. 8.]

6.1. Otvaranje pilane u PuraiuNovouvedena austro-ugarska vlast prvenstveno je pogodila seljake ovog kraja. Nedirnuta umska bogatstva postala su plijen njemaki i maarskih kapitalista.[footnoteRef:29] Austro-Ugarska poela je sa izgradnjom puteva, eljeznikih pruga, mostova, fabrika kako bi se to prije iscrpila prirodna bogatstva nae zemlje Bosne i Hercegovine. Tako na naim prostorima gradi se pilana u Puraiu 1878. godine i fabrika sode u Lukavcu 1893. godine.[footnoteRef:30] Pilana je bila na periferiji Puraia, pored rijeke Spree. Austrijanci su pored nje podigli i mnoge barake u kojima su ivjeli Austrijanci, Slovenci i drugi majistori koji su radili u pilani. Vlasnik pilane napravio je i kuglanu za svoje radnike da bi se mogli zabaviti poslije napornog radnog vremena. Tako je iste 1879. godine poela u Puraiu da radi i pilana i kuglana. [29: Monografija mjesne zajednice Dobonica donja, Dobonica 1985., str. 13.] [30: Salih abanovi, Purai u prolosti, Lukavac 1966., str. 26.]

6.2. Izgradnja fabrike amonijak sode

Za izgradnju Prve bosanske tvornice amonijak sode[footnoteRef:31] otkupljeno je 106,5 dunuma zemlje. Odluku o tome gdje e se graditi ova fabrika donio je Gustav von Tempelhoff, na prijedolg svojih sturnjaka koji su ocjenili da je to mjesto najpogodnije, s obzirom na to to su se u blizini naazili bogati sirovinski izbvori (sol iz erarne Solane u Kreki, krenjak, ugalj i voda), te jeftina radna snaga i saobraajne veze.[footnoteRef:32] Fabrika sode poela je sa radom 1894. godine i bila je vlasnitvo stranog kapitaliste.[footnoteRef:33] U to vrijeme proizvodila je oko 150. tona sirovog bikarbonata i zapoljavala 380 radnika. U toku svog daljeg razvoja Fabrika je proizvodila godinje oko 240.000 mtc amonijane, kaustine i kristalne sode.[footnoteRef:34] Istovremeno sa izgradnjom fabrike i ostalih prateih objekata podizane su barake i zgrade za smjetaj radnika- strunjaka koji su stizali iz inostranstva. Tako sa poetkom rada fabrikih postrojenja raslo je i novo naselje pod nazivom Lukavac Fabrika.[footnoteRef:35] [31: U toku izgradnje fabrike, pa i kasnije, nije bila tano imenovana njena lokacija. Zbog toga se, u arhivskoj grai i literaturi, ona pominje kao fabrika u Lukavcu ili Bistarcu ili Puraiu. Tako se, na primjer, u zahtjevu za odobrenje njene izgradnje navodi da se radi o Fabrici u Puraiu, dok se na drugom mjestu spominje kao Fabrika u Lukavcu kod Bistarca. U popisu stanovnitva iz 1885. godine ubiljeena je kao Bistarac fabrika, da bi nakon toga i u dokumentima i u literaturi, preovladao njen pravi naziv Lukavac-fabrika.] [32: Iljaz Hadibegovi, Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1941. godine, Sarajevo 1980., str. 84.] [33: Drutveno privredna karta-grad komuna Lukavac, edicija, str. 7.] [34: Iljaz Hadibegovi, Razvoj radnikog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Tuzla u radnikom pokretu i revoluciji, knjiga I., Tuzla 1979., str. 16.] [35: Jeremija Jeo Peri, Devad Pai, Lukavac u radnikom pokretu i NOR-u i revoluciji, Lukavac 1990., str. 18.]

Eksploatacija umskog bogatstva ovog kraja diktiralo je hitnu izgradnju saobraajnica. Tako je dolo do izgradnje eljeznike pruge Doboj-Simin Han. Sveano je otvorena 28.aprila 1886. godine na eljeznikoj stanici Purai.[footnoteRef:36] Prisustvovala je velika masa naroda. Nakon otvaranja pruge Doboj-Simin Han odmah se izgradilo i nekoliko prilaznih puteva do eljeznice. Jedan od tih puteva je Purai-Lukavac koji je i dan danas u upotrebi. [36: S. abanovi, Purai u prolosti, str. 27.]

VII. ZAKLJUAK

Na osnovu dostupne literature i objavljenih izvora moe se konstatovati da je podruje Lukavca u vrijeme Austro-Ugarske uprave dobilo na znaaju i da je doivjelo jedan kontinuiran napredak. Ovoj tvrdnji u prilog idu podaci koje nalazimo u popisima stanovnitva koje su provodile Austro-Ugarske vlasti tokom svoje uprave u Bosni i Hercegovini. Podruje Lukavca postaje sve naseljenije, i sve produktivnije u privrednom smislu, jer dolazi do izgradnje industrijskih objekata kao i drugih privrednih objekata. U prvom redu misli se na izgradnju fabrike amonijaka sode, koja je osnovana 1893. godine i koja je napredovala cijelo vrijeme, poveavala je proizvodnju i poveavala je broj zaposlenika. Izgradnja fabrike a zatim pilane zahtjevala je i izgradnju stambenih objekata, koji su efektom domina za sobom otvorili potrebe za izgradnjom kola, novih putnih komunikacija i drugih bitnih objekata za razvoj jednog mjesta. Akademik Enver Mandi u svom lanku Tuzla kroz vrijeme u dokumentima koji je objavio u asopisu Stav, najbolje opisuje stanju u podruju Lukavca poslije izgradnje fabrike sode: U Lukavcu, gdje utie rijeka Jala u Spreu, podiglo je dioniko drutvo, prije nepune dvije godine, veliku fabriku sode. Tamo je donedavno bila pusto, a iz nje itav grad baica. Dime se nad naseljem tri ogromna dimnjaka. Slana voda tee ovamo ak iz Tuzle, kroz cijevi dugake 14 kilometara. Iz ovog citata se najjasnije vidi kakvo je bilo okruenje i koliko je bilo nerazvijeno. Ipak, broj stanovnika e se kontinuirano poveavati, kao i broj drugih vanih objekata, koji su uticali na razvoj podruja Lukavca i i njegovu privredu. Napredak je bio evidentan i u drugim oblastima kao to je izgradnja kola i putnih komunikacija.Moe se zakljuiti da podruje Lukavca nakon to je dolo pod Austro-Ugarsku vlast nije doivjelo instant napredak i razvoj, nego je taj razvoj bio dugotrajan ali i kontinuiran, i konstantno je za posljedicu imao naseljavanje novog stanovnitva i razvoj privrede, te iskoritavanje brojnih prirodnih bogastava ovog podruja.

12