SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERAFILOZOFSKI FAKLUTET U
OSIJEKUSTUDIJSKA GRUPA: PEDAGOGIJA I POVIJESTKOLEGIJ: ANTIKA U
HRVATSKIM ZEMLJAMA
Rimski pogrebni obiaji i arhitekturaSeminarski rad
MENTOR: dr. sc. Kreimir Bui, v. asist. STUDENT: Kreimir
Novinc
Osijek, svibanj 2014.Sadraj:1.
Uvod...............................................................................................
12. Postupci s pokojnikom od smrti do polaganja u
grob................. 22.1. Prije
sprovoda...........................................................................................
23. Sprovod u uem
smislu.................................................................
33.1. Privatni graanski
sprovod.....................................................................
33.2. Otmjeni javni
sprovod.............................................................................
63.3. Vojniki
sprovod......................................................................................
64. Obiaji nakon sprovoda, trokovi,
zakonodavstvo..................... 75.Grob i grobni
prilozi.....................................................................
86. Nadgrobna
skulptura....................................................................
106.1.
Stele............................................................................................................
106.2. Liburnski
cipus..........................................................................................
116.3.
Are...............................................................................................................
127.
Sarkofazi........................................................................................
137.1. Importirani
sarkofazi...............................................................................
137.2. Domai
sarkofazi......................................................................................
148. Sepulkralni
reljefi...........................................................................
149.
Zakljuak........................................................................................
1610. Popis
priloga.................................................................................
1711. Popis
literature.............................................................................
18
1. Uvod
U ovom seminarskom radu govorit e se o rimskim pogrebnim
obiajima i arhitekturi koja je vezana uz pogrebe i same pogrebne
obiaje. Rijei e biti o postupcima prije sprovoda, za vrijeme njega
i nakon sprovoda, te o vrstama sprovoda. Takoer e se govoriti i o
grobovima, nagrobnim spomenicima, sarkofazima i sepulkralnim
reljefima. Na kraju e sve to biti uoblieno u jedinstven
zakljuak.
2. Postupci s pokojnikom od smrti do polaganja u grobSvakome je
pokojniku valjalo pruiti dostojan pogreb. Rodbina je bila duna
prirediti sprovod i lanovima obitelji umrlim u tuini. Prema zakonu,
svatko je bio duan posuti aku zemlje na nepokopano tijelo na koje
bi naiao. Pogrebni su obiaji bili strogo propisani jer se vjerovalo
da se samo tako moe umilostiviti pokojnikova dua. Ako ne bi bila
poaena propisanom ceremonijom sprovoda, bila bi osuena progoniti
ive (larve). Mrtvo je tijelo oneiivalo prostor gdje se nalazilo i
osobe u blizini. Stoga sveenici javnoga kulta nisu s njime smjeli
doi ni u kakav dodir. Sve podrobnosti sprovoda bile su posao
pogrebnika, libitinarija. Pogreb(funus)u irem smislu obuhvaao je
sve postupke s pokojnikovim tijelom i rtve njegovim manima do
devetog dana nakon sprovoda, kad se prestajala nositi alobna odjea.
Sprovod je u Rimu mogao biti privatni ili javni(funus privatum ili
funus publicum).[footnoteRef:2] [2: August Musi, Nacrt grkih i
rimskih starina, Ex libris, Zagreb, 2002., str. 157]
2.1. Prije sprovoda1. Oprotaj ili posljednji zbogom. Rimljanin
na samrti u svojoj je kui okruen najbliim roacima. U trenutku smrti
najblii mu lan obitelji nastoji dati posljednji dah ili posmrtni
poljubac. Vjerovalo se da se time simboliki hvata pokojnikova dua,
a on se oslobaa raznih uroka.2. Sklapanje oiju. Djeca pokojnika
obvezana su tonim obavljanjem obreda osigurati roditeljima zagrobni
ivot. To je dunost ponajprije najstarijeg sina. On je sklapao oi
umrlome, a podzemni su pratioci nato preuzimali duu koja je imala
pokojnikov lik.3. Zazivanje(conclamatio). Poto je utvrena smrt,
pokojnika se zazivalo imenom tri puta. Nedostatak odziva potvrivao
je da je mrtav, a zazivom se ujedno pokojniku upuivao posljednji
pozdrav sa eljom da mu bude laka zemlja u kojoj e
poivati.[footnoteRef:3] [3: Isto.]
4. Pomazanje. Tijelo umrloga sputalo se s leaja na tlo, najprije
na koljena kao da bi pokojnik trebao baciti pogled na protekli
ivot. Potom ga se polijegalo na zemlju, pralo vruom vodom i
pomazivalo mirisima. Pomast se radila od meda, soli, mirte i
balzama. Zakoni dvanaest ploa spominju uporabu mirtine pomasti. U
posljednjim stoljeima Republike tijela mrtvih mazao je posebno
kolovani rob,polinctor.5. Odijevanje pokojnika. Pomazano se tijelo
odijevalo u togu, najee bijelu. Ako je tko umro dok je obavljao
magistratske dunosti, uza nj su se polagali i znakovi njegove
asti.6. Ovjenavanje. Umrli se esto ovjenavao maslinovim, lovorovim
ili mirtinim vijencem, a bilo je i zlatnih vijenaca. Takav su ukras
dobivali oni koji su za ivota bili ovjenani kao pobjednici u
sportskim natjecanjima, odlikovani graanskom ili nekom od ratnih
kruna ili ovjenani trijumfatori. Vijenci su se mogli poloiti
tijekom cijele ceremonije pogreba.7. Izlaganje tijela. Ureeno se
tijelo ukraeno cvijeem polagalo na sveani odar u atriju kue. Dunost
rodbine bila je odrediti gdje e ono tono stajati, no noge su morale
biti okrenute prema vratima. Uz tijelo, na odru, palile su se
kadionice. Na uglovima odra gorjele su etiri velike baklje.
Prijatelji su donosili cvijee i vijence. Pored odra stajao je rob
ili unajmljeni slobodnjak koji je uvao tijelo i mahao lepezom. Uz
odar su stajali lanovi obitelji i robovi sloboeni oporukom umrloga.
Tijelo je stajalo izloeno od tri do sedam dana, ovisno o prilikama.
Kua gdje se nalazio pokojnik posebno se oznaavala empresovim
granama. Za cijele ceremonije nije se palila vatra na kunom
ognjitu. Ceremoniju su mogle tunom glazbom pratiti sviraice na
frulama.
3. Sprovod u uem smisluSprovod u uem smislu podrazumijeva
prenoenje tijela iz kue do mjesta gdje je postavljena lomaa ili do
groba, ukop i postupke oienja. Sve se to moglo obaviti privatno ili
javno, graanski ili vojniki, uz prikladne posebnosti.3.1. Privatni
graanski sprovod(funus translaticium)l. Tijelo se iznosilo iz kue i
prenosilo do lomae ili groba u pratnji prijatelja koji su pozvani
da isprate pokojnika. Poziv im je prenosio pouzdani osloboenik koji
ih je molio da dou na pogreb. Izvorno su se pogrebne sveanosti
odravale nou, no vrlo su se rano ustalile danju. Samo djeca umrla u
najranijem djetinjstvu pokapana su nou uz svjetlo votanica. Baklje
to ih je nosila pokojnikova pratnja najprije su se izraivale od
konoplje umoene u vosak ili drugu masnu tvar, no zbog velikog se
smrada s vremenom prelo na baklje od pirova drva. Za djeje su
sprovode koritene votanice i baklje. Sanduk s mrtvacem stavljao se
na lealjku ili nosiljku koju je nosilo est do osam nosaa, najbliih
pokojnikovih roaka i nasljednika. Siromahe su nosila etvorica.
Mogli su se unajmiti plaeni nosai.[footnoteRef:4] [4: Isto.]
2. Na elu pogrebne povorke bili su svirai s frulama. Uz njih su
stupale narikae koje su pjevale nenije (tune i pohvalne pjesme).
Iskazivale su najveu moguu bol tada uobiajenim postupcima: udarale
su se o prsa, plakale, vikale i naricale. Nenije su pjevale narikae
najljepega glasa. U djejim je sprovodima sudjelovao svira flaute, a
trubai samo u pogrebima istaknutih Rimljana. Za narikaama slijedili
su nosai s mrtvakim nosilima te pokojnikova rodbina u alobnoj
odori. Istaknute su osobe pratili i odlinici grada, odnosno
drave.3. Naposljetku se stizalo do mjesta gdje je trebalo postupiti
po jednome od dva rimska obreda: spaliti tijelo i potom pokopati
ostatke (incineracija, paljevinski ukop), ili ukopati netaknuto
tijelo (inhumacija, skeletni ukop). Na samom groblju pripremalo se
mjesto za spaljivanje s lomaom.[footnoteRef:5] Mjesto ukopa najee
je bilo izvan grada. Rijetke su obitelji uivale povlasticu da smiju
svoje mrtve pokopati unutar gradskih bedema. Groblja su najee du
cesta na izlasku iz gradova. Robovi i sirotinja pokapali su se u
velike zajednike rake. Poneka istaknuta osoba poaena je osobitim
grobnim mjestom, npr. Sula na Martovu polju kraj Rima. Na bogatakim
su izvangradskim posjedima bila pripadna groblja, gdje su se
pokapali i sami vlasnici. U Rimu je postojao obiaj da se na
tjelesne ostatke baci nekoliko aka zemlje, bez obzira na to je li
ukop paljevinski ili skeletni. Posipanje tijela tankim slojem
zemlje da bi se pokojniku osigurao ivot na onome svijetu klju je
sukoba u Sofoklovoj Antigoni. Zemlja titi tijelo od moguih ozljeda
i ono se doslovce predaje vlasti podzemnih sila, dok spaljivanje
omoguuje dui da se lake vrati u nebo s kojeg se bila spustila. Ima
podataka da se pokojniku koji e se spaliti rezao jedan ili vie
prstiju koji su se zasebno pokapali nespaljeni. [5: Mate Sui,
Antiki grad na istonom Jadranu, Golden marketing, Zagreb, 2003.,
str 318]
4. Kod skeletnog ukopa lijes se sputao u zemlju, tj. u grob.
Mogao je biti od kamena, olova, gline, a ponekad su se pokojnici
pokapali u dvije velike amfore. U iskopani se grob ponekad sputao i
odar na kojem je poivao pokojnik tijekom pogrebne ceremonije.
Zemlja je na mjestu ukopa postajala sveta, a ukop je obavljala
ovlatena osoba kako se ne bi propustilo to od propisane
ceremonije.Lomaa se najee podizala na poljani izvan grada, a mjesto
gdje je podignuta nazivalo sebustum. To je i naziv za nadgrobni
humak, tj. za grob nasut zemljom nakon spaljivanja. Pokraj lomae
kopala se metar duboka raka u koju su se polagali njeni ostaci i
posipali zemljom. Lomaa se gradila od lijepo naslaganog drva,
rogoza i pira i natapala se raznim mastima i uljima da bi to bolje
gorjela. empresove su se grane dodavale kako bi smanjile neugodan
miris. Veliina je lomae obino ovisila o imetku pokojnika. Pokojniku
poloenom na lomau otvarale su se oi kako bi mogao vidjeti nebo na
koje e uzai njegova dua. Uz pokojnika se na lomau polagalo oruje,
alat, ponekad i ubijene ivotinje koje je volio, no ponajvie
namirnice i razliiti mirisi. Potom ga se zazivalo posljednji
put(ultimaconclamatio). Kada se lomaa potpaljivala, nazoni su
okretali lica od nje. Kada je tijelo izgorjelo, lomaa se gasila
vinom, a glavna je narikaa pozivala na razlaz s mjesta spaljivanja.
Kosti i pepeo pokojnika skupljali su se, stavljali u urnu, i
nekoliko dana suili. Kako bi ih bilo to lake skupiti, pokojnik se
katkada umatao u platno s azbestnim primjesama. Urne su mogle biti
od razliitih metala, staklene ili glinene. Roaci su ih zatim
stavljali u kameni ili drveni kovei, kako bi se jo jednim slojem
zatitile od oneienja. Uz urnu su se prilagale i dugoljaste staklene
boice za koje se dugo vjerovalo da su se u njih skupljale suze
roaka (lakrimariji), ali danas prevladava miljenje da se u njima
prilagao miris. Odrezani prsti pokapali su se posebno.
[footnoteRef:6] [6: A. Musi, Nacrt grkih i rimskih starina, str.
159]
5. Nakon propisnog ukopa, grob je trebalo posvetiti rtvujui
praia. Ako pokojnikovo tijelo nije pronaeno, gradio
secenotaf(prazan grob) u koji se tri puta zazivala pokojnikova dua.
Nije li nasljednik obavio propisni pokop, duan je rtvovati krmau
smjesta i nadalje prasicu svake godine. Nakon svih tih obreda jo se
tri dana odravaju pogrebne sveanosti. Uobiajeni su pogrebni obredi
bili zabranjeni za one koje je udario grom i za objeene, a za
pogubljenima zbog zloina nije se smjelo aliti.6. Otkako glava
obitelji objavi smrt, obredi oienja teku usporedno s opremom,
ispraajem i ukopom pokojnika. Prije sprovoda metlom se isti kua
gdje pokojnik lei i odakle e se iznijeti na ukop. Sudionici
sprovoda iste se vruom vodom i vatrom. Najprije se simbolino peru,
a zatim prelaze preko vatre. Obitelj pokojnika oiuje se dvama
postupcima: uz grob blaguje pogrebni objed od jaja, povra, boba,
lee, soli, kruha i mesa peradi te prinosi krmau na rtvu. Domai se
lar isti rtvovanjem ovna. Svi se obredi dovravaju tijekom tzv.
pokojnikih praznika kada se ne smiju uprezati mule, raditi u polju,
obavljati kuanski poslovi, a u drevno vrijeme ni pozvati vojnika
pod oruje.3.2. Otmjeni javni sprovod(funus indictivum)1. Javni
plaeni glasnik najavljuje sprovod i poziva graane da mu se
prikljue. Unajmljuju se plaeni profesionalci koji e mazati
pokojnikovo tijelo, narikae i gladijatori za grobne igre. Posebno
se imenuje osoba koja organizira sprovod, ravnatelj pogrebne
sveanosti. U hramu boice Libitine moglo se kupiti sve to je bilo
potrebno za takav veliki sprovod. U povorci su sudjelovali
specijalni glumci, pjevai, nadstojnici lomae, kopai rake itd. Plaa
ljudi koji su suraivali u sprovodima bila je vrlo slaba. Pokojnika
su minkali, te mazali velikom koliinom mirisa i balzama kako bi mu
se ouvalo tijelo.2. Otmjeni su se sprovodi uvijek obavljali po
dnevnom svjetlu u sveanoj pratnji. Na elu povorke stupali su
glazbenici: frulai, trubai, duhai u rog i dr. Umjesto narikaa zatim
je slijedio muki zbor pjevajui pohvale pokojniku, pa glumci,
plesai, komedijai i naposljetku oporukom osloboeni robovi. Oni su
morali obrijati glave. Potom je slijedio odar na kojem su se nosili
portreti pokojnikovih predaka, tzv.imagines. To su bile obojene
votane obrazine koje su se izraivale prema licima pokojnika. Kada
nisu noene u pogrebnoj povorci, uvale su se u zatvorenim ormarima u
atrijima rimskih kua. Na najraskonijim sprovodima votane su
obrazine predaka nosili sveano odjeveni glumci, svaki na svojoj
nosiljci. Na sprovodu diktatora Sule bilo je est tisua takvih
nosiljaka. Tako je sprovod postajao svojevrsnom izlobom predaka. I
pokojnik je osobno bio prikazan kipom koji se nosio na jednoj
lealjci. Na kraju povorke stupali su bakljonoe.3. Pri pogrebu
znaajnih osoba drao se nadgrobni pohvalni govor(laudatio funebris).
Sprovod je dolazio na forum gdje je jedan od roaka, sin ili dravni
dunosnik hvalio djela i ivot pokojnikov. Prvi je takav nadgrobni
govor prema rimskoj tradiciji drao Publikola konzulu Brutu.
Znamenit je govor to ga je Gaj Julije Cezar odrao pokojnoj tetki,
slavei bez sustezanja i tada politiki nepoudne pretke. Govor Marka
Antonija nad Cezarovim odrom preokrenuo je politiku situaciju u
Rimu. Govoriti se moglo i nad samim grobom, no tada bi se birali
neto intimniji sadraji. Povorka je s foruma nastavljala prema
mjestu ukopa. Dio pratnje ostajao bi kod gradskih vrata, a
preostali su nastavljali ceremoniju koja se u pojedinostima
podudarala s privatnim graanskim sprovodom.3.3. Vojniki
sprovodPoginuli su se vojnici u naelu pokapali u zajednikoj
grobnici na bojitu gdje su dali ivot za dravu. Ponekad je
zapovjednik govorio nad njihovim grobom. U drevno se vrijeme u Rim
donosio na ukop dio vojnikova tijela, primjerice, prst. Poginuli
zapovjednik obino se donosio na ukop u Rim, a ako to nije bilo
mogue, i on se pokapao na mjestu pogibije.4. Obiaji nakon sprovoda,
trokovi, zakonodavstvo1. Tijekom devet dana nakon sprovoda, za
svojevrsnih privatnih praznika, jo se ni jedan nasljednik nije
smatrao posjednikom naslijeenog dobra niti su zapoele parnice oko
nasljedstva. Pokojnikova se volja znala, jer se oporuka otvarala
odmah nakon smrti ili najvie pet dana nakon nje. Devetoga dana
manima se pokojnika rtvovalo vino, voda i mlijeko ili krv rtvenih
ivotinja, a zatim su pokojnikovi roaci objedovali ista jela kao na
dan sprovoda uz grob, ali su prije odloili alobnu odjeu. Kod
sveanih su se sprovoda nakon devet dana narodu prireivale sveane
igre kojima nisu pribivale ene. Gladijatorske igre u ast pokojnika
bile su etruansko naslijee, a odrale su se sve do kraja Republike.
Rimljanin je mogao oporuno odrediti da se nakon njegove smrti odre
igre, ili da se graanima podijele darovi i novac. Tako je postupio
i Cezar. Red je na posmrtnim predstavama odravao posebni dunosnik
kojemu su pomagali liktori.2. Rimski je obiaj odreivao deset
mjeseci alovanja za roakom ili branim drugom, osam mjeseci za
daljim roacima, a izmeu tri i deset mjeseci za djecom. Bilo je
zabranjeno tugovati za veleizdajicom ili neprijateljem Rima.
Udovica se nije smjela ponovno udati dok ne proe deset mjeseci
alovanja, a od 381. n. e. taj je rok produen na godinu dana.
Tugovanje se smjelo prekinuti ako bi udovica unutar deset mjeseci
od mueve smrti rodila dijete, ako bi koji lan obitelji dobio visoku
ast u gradu ili dravi, ako se otac ili sin vratio iz zarobljenitva,
zaruila se ili udala ki ili je koji lan obitelji poaen
sudjelovanjem u carskim misterijima. Ako tugovanje nije obavljeno
kako prilii, lanovi bi obitelji doli na lo glas, a mogli su dobiti
i zakonsku kaznu poput zabrane da sudjeluju u parnicama ili da
obavljaju javne dunosti. Ipak su u pravilu vrijeme tugovanja morale
strogo potovati samo ene.3. Rimljanin je obino sam u oporuci
odreivao kome povjerava da organizira njegov sprovod. Najee je na
to obvezivao svoje nasljednike. Trokove sprovoda podmirivali su
pokojnikovi nasljednici ili prijatelji, a moglo ih se podmiriti i
iz pokojnikove ostavtine. Razliite udruge obrtnika, trgovaca,
robova i dr. brinule su se za dostojne pogrebe svojih lanova, bez
obzira na to jesu li umrli u svome mjestu ili negdje u tuini.
Udruge su imale zatitna boanstva poput Mitre, boanskog Augusta i
sl. lanovi udruge davali su svake godine odreenu svotu ili
prirodnine za trokove ukopa svojih lanova. Ponekad su se udruge
morale raspustiti zbog prevelikih trokova svojih lanova. Oni koji
su bili duni financirati pogreb, a nisu to mogli uiniti,
podlijegali su javnom preziru. Na dravni su se troak mogli pokapati
visoki dunosnici, carevi i lanovi carskih obitelji. Senat je
odreivao iji e pogreb platiti drava, a prvi je dravni sprovod dobio
Sula. Jedan je od najskupljih sprovoda u Rimu bio sprovod cara
Vespazijana koji je stajao deset milijuna sestercija.4. Javni su
sprovod mogli dobiti samo znaajni dunosnici. Pokojnikovo se tijelo
izlagalo na forumu. Vitezovi i senatori odijevali su alobnu odjeu.
U sprovodu su sudjelovali naoruani vojnici. Tijelo su nosili
gradski i dravni dunosnici. U povorci predaka nosili su se likovi
najznaajnijih povijesnih linosti rimske drave. U pogrebnoj su
pratnji sudjelovali visoki magistrati i sveenici, a pogrebni je
govor izricao dunosnik u slubi. Lomau su potpaljivali konzuli ili
centurioni, a u carsko doba nasljednici prijestolja. Kada je tijelo
poloeno na lomau, vojnici su je u znak tuge i poasti obili tri
puta. U pogrebnoj je povorci vojska stupala uz glazbu, s orujem
okrenutim prema zemlji i sputenim bojnim znakovima. Konzuli bi u
vrijeme pogrebnih sveanosti proglasili justicij, tj. prestanak
djelovanja svih magistrata, to je valjalo tovati u Rimu i u svim
pokrajinama. Proglaavala se opa alost za pokojnikom i zatvarale su
se javne zgrade, duani, kupke i dr.5. Mnoge pogrebne obiaje biljei
kao pravila ve Zakonik dvanaest ploa, i to u svim temeljnim crtama.
Pred zakonom svi su graani imali jednako pravo na dostojan pogreb,
a detalje sprovoda patricija i plebejaca odreivali su edilski
propisi.
5.Grob i grobni prilozi1. Groblja su gotovo uvijek leala izvan
naseobina, jer rimski zakon nije doputao ukop u naseljima. U gradu
se mogla pokopati samo osoba dostojna velikih poasti, a u samome su
Rimu tu povlasticu uivale vestalke. Ukopita su se pruala du cesta
koje su vodile iz gradova. U Hrvatskoj su bogate nalaze dala rimska
groblja u okolici Salone, Jadera i Skardone (novija istraivanja), a
u okolici Zagreba poznato je groblje u Stenjevcu.2. Grob ima
nadzemni i podzemni dio. Nadzemni se oblikuje kao spomenik
pokojniku. Moe biti humak (tumul), graevina (mauzolej) ili posebno
oblikovani manji spomenik (rtvenik, stela, cip i dr.). Podzemni dio
moe biti jedostavna upljina u tlu ili u raku poloen lijes odnosno
urna od razliitih materijala. Monumentalni sarkofazi ukraeni
oslikavanjem i klesanjem bili su istodobno spomenik i posljednje
poivalite pokojnikovo. Posebno su rjeenje u grobnicama ukopanim pod
zemlju (katakombe) male nie u koje su se postavljale urne pokojnika
(kolumbariji). Nad svakom je niom stajao natpis s imenom pokojnika
i njegovim naslovima. Ovako su se pokapali lanovi udruga i njihovi
nasljednici koji su stekli pravo ukopa. Znamenit primjer velikog
nadzemnog groba je Augustov mauzolej na Martovom polju gdje su bili
pokopani brojni lanovi julio-klaudijske carske obitelji te carevi
Vespazijan i Nerva i carica Julija Domna. Meu grobnicama oko grada
Rima istiu se obiteljska grobnica Scipiona, piramida Cestija i
Hadrijanov mauzolej. U empetru pokraj Celja u Sloveniji istraivalo
se groblje II. italske legije, iz l. i 2. st. kranske ere. Grobnice
Vindonija, Priscijana, Enija, Sekundina i dr. bile su umjetniki
ukraeni nadzemni spomenici iji je gornji dio dobio oblik graevine
(maloga hrama edikule), a u donjem su se pohranjivale urne. Na
empeterskim su grobnicama isklesani razliiti prizori iz grke i
rimske mitologije.[footnoteRef:7] [7: A. Musi, Nacrt grkih i
rimskih starina, str. 160]
3. Rimljani su drali da njihova dua nastavlja ivot na onome
svijetu, te se u njihovim grobovima moe nai svakovrsnih priloga
koji bi ondje mogli biti potrebni: odjee, oruja, alata, hrane,
svjetiljaka, posua, novca, toaletnog pribora, nakita 4. Nadgrobni
spomenici (monumenta sepulcriilisepulcralia) mogli su biti identini
posljednjemu poivalitu, ili ga obiljeavati i ukraavati. Pristupi
rimskim gradovima, zbog poloaja nekropola du glavnih prometnica,
bili su obrubljeni nizovima takvih spomenika. Vaan je dio
nadgrobnog spomenika natpis koji najee poinje posvetom manima
pokojnika(DisManibus). Na natpisu stoji tko je pokopan u grobu,
koliko je star, ako je bio vojnik u kojoj je eti sluio. Osnovnim
podacima esto su se dodavale i elje za blaen zagrobni ivot,
podrobnosti o pokojnikovoj smrti, izrazi tuge i odanosti roaka Neki
su od tih tekstova oblikovani pod utjecajem rimske umjetnike
knjievnosti. Natpis je obino zavravao podatkom o tome tko podie
spomenik pokojniku. [footnoteRef:8] [8: Petar Lisiar, Grci i
Rimljani, kolska knjiga, Zagreb, 1971., str. 308]
6. Nagrobna skulpturato se tie arhitekture vezane uz pogrebe,
bitno je za napomenuti da u kasnorepublikansko doba poinju raditi i
radionice nadgrobnih spomenika. Vie je vrsta takvih spomenika, a
oni brojnou i raznovrsnou takoer odlino oslikavaju razvitak
skulpture u naim krajevima, a i drugdje. Sepulkralna arhitektura
nerijetko dosee monumentalne razmjere, kao to je npr. oktogonalni
mauzolej u Puli ili nadgrobni spomenik Pomponije Vere u
Saloni.[footnoteRef:9] [9: M. Sui, Antiki grad na istonom Jadranu,
str. 319]
6.1. StelePrve rimskodobne stele pokazuju izravne utjecaje
arhitektonskih primjeraka helenistikog doba u nas. Takve se
pojavljuju u Naroni, a razni drugi oblici su poznatiji u Saloni, a
u manjem opsegu i u sjevernoj Dalmaciji. Kod monumentalnih stela je
vano za rei da su njihovi oblici pristigli izravno iz rimskog
svijeta te se najrpije javljaju u Saloni, a poslije i u drugim
gradovima. Najei figuralni ukras im je portret. Vojnike stele su
obino imale arhitektonsku strukturu kao i civilne, a takoer i druge
simbole vojnoga zanimanja (friz oruja, lov, borbu...). Velika vrata
na dnu spomenika takoer pokazuju arhitektonsku derivaciju
spomenika. Ponekad i vojnike stele nose portrete, a njihova se
pojava prati od prvih desetljea 1. stoljea. Najljepi primjerak
vojnike stele s portretom je onaj Kvinta Metija iz Salone. Ta stela
nosi obiljeja nadgrobnih spomenika vojnika iz oblinjeg logora u
Tiluriju. Vojnike stele su uglavnom bile serijski spomenici.
Tijekom kasnog 1. i u 2. st. smanjuje se produkcija monumentalnih
stela. Iz druge polovice 2. st. potjee i jedan izniman primjerak
salonitanskog fragmenta s mukim i enskim portretom iz doba Antonia
Pija na kojem oboje pokojnika pokazuje jasne modne znaajke vremena
(frizura, brada i brkovi). U 2. st. se ponekad javljaju stele s
cijelom ljudskom figurom, za razliku od prethodnog doba kad je
prevladavala polufigura.Stele u 3. st. manjih su dimenzija i nema
dvojbe da ti oblici nagrobnih spomenika prestaju biti luksuzni i
monumentalni oblici nadgrobnih spomenika. Tu ulogu preuzimaju
sarkofazi. Zbog toga se stele smanjuju, a upotrebljavaju ih samo
nii i siromaniji slojevi drutva.[footnoteRef:10] [10: Nenad Cambi,
Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002., str 149.]
Slika 1. - Neke od nagrobnih stelaU sjevernoj Hrvatskoj tijekom
1. st. praktiki nema monumentalnih stela, ali ih je sve vie od 2.
st. pa nadalje. Najljepi primjerci su stele iz Vinkovaca i Zagreba.
Vinkovaka stela je vlasnitvo starog centuriona, dok je zagrebaka
stela iz priblino istog doba takoer s likom centuriona, ali znatno
oteenija. Jedna od najzanimljivijih stela uzidana je u kasnobaroknu
crkvu u okolici Bjelovara. U polju ispod trokutnog zabata prikazan
je brod zakrivljenog kljuna na kojemu su ratnici s kacigama i
titovima. Straga se vide gradske zidine. Ovaj rijetki mitoloki
prizor nadgrobne umjetnosti u sjevernoj Hrvatskoj pokazuje stilske
i ikonografske veze s podrujem SZ Panonije. Zanimljivo je da se u
Panoniji kriaju dalamtinski oblici stela kakve posjeduje primjerak
Zagreb-Ribnjak i panonske kao to pokazuju nedavno otkrivene stele
iz kolice Zagreba.[footnoteRef:11] [11: Isto, str. 152]
6.2. Liburnski cipusU Liburniji je posebno zapaenu ulogu meu
nadgrobnim spomenicima imao tzv. liburnski cipus. U tom dijelu
antike Dalmacije liburnski cipus nije bio jedini oblik nadgrobnog
spomenika, jer su u upotrebi bile i are i stele. Ipak ti nadgrobni
spomenici nisu zasjenili popularnost liburnskog cipusa koji ima
cilindrino tijelo i stoasti zavretak i ini se da je specifian
iskljuivo za sjeverni dio rimske provincije Dalmacije, iako su
srodni tipovi poznati na Sredozemlju od helenistikog doba. U
Liburniji su postojale 4 radionice cipusa koje se meusobno
razlikuju u pojedinostima uglavnom dekorativnog karaktera.
Radionice su postojale u Asseriji, Jaderu i Krku dok jednoj nije
pouzdano podrijetlo. Katkad se na tim spomenicima pojavljuju i
motivi svojstveni drugim vrstama nadgrobnih spomenika kao to su
npr. eroti s izvrnutom bakljom. Logino je da je rimska sepulkralna
tematika ipak prodrla i na ovaj tip spomenika koji je specifian za
jednu u svim aspektima javnoga ivota, visokoromaniziranu
regiju.[footnoteRef:12] [12: Isto, str. 156]
Slika 2. - Liburnski cipus Slika 3. - Ara Pomponije Vere6.3.
AreDomae su kamenoklesarske radionice svoju aktivnost usredotoile
prvesnstveno na nadgrobne spomenike. Najprije su izdraivale
monumentalne stele, a u doba najvee popularnosti stela postupno se
poinju izraivati i are koje imaju oblik monumentalnih kvadara. One
stoje na zidanoj, visokoj bazi. Takav monumentalni blok ima pri
vrhu krunite u obliku rtvenika kakvo imaju pravi poganski kultni
oltari. Krunite kod monumentalnijih primjeraka moe biti isklesano
od zasebnog bloka kamena. Nadgrobne are su zapravo smanjene kopije
hramskih rtvenika te zbog toga i nose ime ara. Na prednjoj strani
su natpisi, a na bonim su pak razni tipovi erota. Sve strane osim
stranje obino su obrubljene bogatom vegetabilnom dekoracijom.
Najraniji primjer u Dalmaciji je ara Julije Kvijete iz Zadra koja
ima elegantne vitice ije su tanke grane srodne postaugustovskim
dekoracijama. U gornjim kutovima meu viticama su ptice to piju iz
kantarosa. Vrlo vani primjeri ara se javljaju i u Saloni krajem 1.
st., kao to je ara Pomoponije Vere. Ona iskazuje razliit nain
oblikovanja vitica koje su guste, bogate liem s debelim
stabljikama. U kolutima vitica vie nema praznog prostora. ini se da
se monumentalne are rade do sredine 2. st., poslije toga su rjee.
Are su na podruju itave Hrvatske dijelile sudbinu stela. Nisu po
svojoj prilici bile pogodne kao biljeg groboa inhumiranih pokojnika
pa postupno nestaju iz uporabe tijekom 2. stoljea.[footnoteRef:13]
[13: Isto, str. 157]
7. SarkofaziRazlog nestajanja monumentalnih stela i ara u
Dalmaciji jest postupna promjena naina pokapanja umrlih. Obred
spaljivanja posmrtnih ostataka sve vie ustupa mjesto obredu
polaganja mrtvog tijela. Posljedica je toga uvoenje sarkofaga kao
raskonoga tipa nagrobnoga spomenika. Taje proces jo nije zapoeo u
sjevernim hrvatskim krajevima u 2. st. pa se tamo due
upotrebljavaju stele nego u priobalju. Model za veinu tipova
sarkofaga pruila je kua s krovom na dvije vode. Takav se
arhitektonski oblik javio kao posljedica koncepcije da je grob
pokojnikovo prebivalite, njegova kua poslije smrti. Taj oblik bio
je upotrebljavan i za urne. Dimenzije urna su se samo uveale da bi
mogle primiti itavo tijelo. Ti prvi sarkofazi su jednostavni jer se
jo nisu standardizirali, osobito glede dekoracije.7.1. Importirani
sarkofaziIza sredine 2. st. poinju se uvoziti sarkofazi izraivani u
radionicama u Rimu. Sarkofazi su bili raskono ukraavani raznim
temama, iako je bilo i jednostavnijih primjeraka. Rimski sarkofazi
importirani na istonu obalu Jadrana redovito su neobino kvalitetni
i neki su vrsnoom i kvalitetom ravni primjercima iz samog centra
drave. Izuzetan je fragment s prikazom posmrtne gozbe na kojemu
sredinji motiv ine pokojnik i njegova ena to lee na klinei. Oko
branog para nalaze se eroti, psihe i dr., a posluga im donosi jelo
i pie. Jedna ena svira frulu i uokviruje scenu s lijeve strane.
Vrlo vaan fragment sarkofaga izraenoga u Rimu, s arkadom pod kojom
sjedi filozof s rotulusom u rukama otkriven je na otoku Koloepu.
Prikaz filozofa koji ita takoer je omiljeni sepulkralni motiv to je
doivio veliku popularnost oko polovice 3. st. i kasnije. U kasnijem
razdoblju Carstva teile su i radionice sarkofaga u Maloj Aziji
plasmanu svojih sarkofaga u Dalmaciju. Rije je ipak o vrlo malom
broju primjeraka koji su bili izraivani u Dokimeionu u Likiji, a
potom importirani u Dalmaciju. Karakteristika tih sarkofaga su
sanduci ralanjeni vrlo sofisticiranim arhitektonskim elementima
(stupovi i lukovi). 7.2. Domai sarkofaziDomae radionice, osobito u
Saloni, poele su klesati sarkofage ve u 1. st. Naime, uvijek je
bilo ljudi koji su njegovali obiaj sahranjivanja tijela, bez obzira
na drugaiju modu u preteitom dijelu carstva (spaljivanje). Prvi
sarkofazi bili su nestandardni i oito nisu nastali kao serijski,
nego kao izolirani primjerci. Tijekom 2. st. zapoinje kontinuirana
produkcija lokalnih sarkofaga. Dalmatinske radionice rade u golemom
broju sarkofage od domaega vapnenca, dok su sarkofazi od
prokonekoga mramora izraivani u manjoj koliini. Grubo obraeni
mramorni blokovi uvozili su se iz kamenoloma na Prokonesu, otoiu u
Mramornom moru, a njihova potpuna obrada uslijedila je tek u
lokalnim radionicama. Ti su sarkofazi imali razliite oblike, ali
najee su to forme koje slie sarkofazima od domaeg vapnenca. Bilo ih
je sasvim jednostavnih, ali i bogato ukraenih.Lokalne radionice u
Saloni, a i u Naroni, katkada oponaaju importirane sarkofage.
Fragment sarkofaga s erotima koji nose teke
girlande[footnoteRef:14] i u njihovom luku grifone te prednja
strana s prikazom Ahila na Skirosu, iz Salone tomu su nedvojbeni
dokaz. Njihovi su reljefi slijedili predloke iz doba ranije faze
atikih sarkofaga, ali ipak izvedba nema onu profinjenost i tehniku
sigurnost kakva se javlja na izvornim primjercima. Jo su rjee
imitacije rimskih sarkofaga. Moda se da pretpostaviti da su
fragmenti s prikazom Endimionova mita te onih s Heraklom iz Narone
nastali pod utjecajem uzoraka oblikovanih u radionicama Rima. Ti
sarkofazi su oponaali samo dijelove. Sasvim je shvatljivo da je
prebogata ikonografska riznica radionica u Ateni i Rimu morala
utjecati na lokalne sarkofage. Oni su bili neka vrsta surogata
skupljih i znatno boljih primjeraka to potjeu iz najveih centara
produkcije.[footnoteRef:15] [14: Ukrasni vijenac od lia, cvijea,
plodova, esto isprepleten vrpcama, koji se u obliku luka privruje
na oba kraja. Kao plastini ukras obino se nazivafeston.] [15: Isto,
str. 159]
8. Sepulkralni reljefiU okvire sepulkralne plastike spada i
dekoracija monumentalnih grobnica i mauzoleja. Rije je najee o
frizovima. Meu najljepe takve reljefe ubraja se jedna greda iz Pule
na kojoj se kao nosai girlanda izmjenjuju enske glave i muke
teatarske maske. Oblik girlanda je klasian, s lovorovim listovima i
vrpcama. U sredini su rozete. Heraklovi vorovi veu girlande s
glavama-nosaima. U luku girlanda prikazane su rozete i morske
koljke. Rani predstavnici friza su fregmenti pulskoga mauzoleja
oktogonalnoga oblika sa sfingama, Prijapom i
grifonima[footnoteRef:16]. Taj dosta skromno raen, ali ikonografski
bogat reljef sadri motiv to je vrlo rairen u Rimskom carstvu.
Reljef je iz 1. polovice 1. st. Zanimljiv je i oblik pulske
grobnice sa stoastim gornjim dijelom na kojoj su se nalazili friz
oruja i reljef sa samo dva ouvana pjeaka u profilu. Slini mauzoleji
pojavljuju se u Akvileji i u sjevernoj Italiji, a u Istri su
rjei.[footnoteRef:17] [16: Antika mitska ivotinja, lav s orlovskom
glavom, krilima i pandama. Javlja se u Mezopotamiji, odakle je
preuzet u grkoj i rimskojumjetnosti.] [17: Isto str. 171.]
9. ZakljuakIz ovog seminarskog rada daje se zakljuiti kako su
Rimljani vrlo brino obavljali sve dunosti koje su vezane uz pogreb
pokojnika. Prema izgubljenom lanu obitelji, nekom roaku ili bilo
kojem drugom pripadniku drutva (osim robova i siromanih) iskazivane
su velike poasti i bilo je prisutno viednevno alovanje, razne
ceremonije, obredi i sl. Takoer su brinuli i za izgled posljednjeg
poivalita umrloga, to je vidljivo iz mnogobrojnih nadgrobnih
spomenika, pa i samih grobova, mauzoleja i raznih reljefa koje su
mu posveivali. Rimljani su tako na podruju Hrvatske ostavili brojne
spomenike koji svjedoe o njihovoj bogatoj kulturi, a ujedno su i
pisani spomenici koji prikazuju i razne obiaje iz svakodnevnog
ivota.
10. Popis priloga
Slika 1. - Neke od nagrobnih stela - Cambi, Nenad, Antika,
Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.Slika 2. - Liburnski cipus - Cambi,
Nenad, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.Slika 3. - Ara
Pomponije Vere - Cambi, Nenad, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb,
2002.
11. Popis literature
1. Cambi, Nenad, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.2. Lisiar,
Petar, Grci i Rimljani, kolska knjiga, Zagreb, 1971.3. Musi,
August, Nacrt grkih i rimskih starina, Ex libris, Zagreb, 2002.4.
Sui, Mate, Antiki grad na istonom Jadranu, Golden marketing,
Zagreb, 2003.5. http://www.forumromanum.org/life/johnston_14.html6.
http://ancienthistory.about.com/od/deathafterlife/a/RomanBurial.htm7.
http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/secondary/SMIGRA*/Funus.html
18
