Pohvala Knezu Lazaru - Monahinja Jefimija

7/22/2019 Pohvala Knezu Lazaru - Monahinja Jefimija

1/6

POHVALA KNEZU LAZARU

U svemu to je krasno ovoga sveta vaspitao si se od mladosti svoje, o novi muenie kneeLazare, i krepka ruka Gospodnja meu svom gospodom zemaljskom krepka i slavna pokaza se.

Gospodstvovao si zemljom otaastva svoga, i svim to je dobro razveselio si uruene ti hriane, i

muanstvenim srcem i udnjom pobonosti iziao si na zmiju i neprijatelja boanstvenih crkava, rasudiv da ne

moe trpeti srce tvoje da gleda hriane otaastva ti potinjene Ismailanima, pa ako u tom ne uspe,da se i

obagri krvlju svojom i da se pridrui vojnicima cara nebeskog. Time su ti se obe elje ispunile: i zmiju si

ubio, i muenja venac primio si od Boga.

I sada ne baci u zaborav draga ti eda, koja si sirote ostavio odlaskom tvojim. Jer, poto si otiao u vena

nebeska naselja, mnoge tuge i boljke obuzee draga ti eda, i u velikoj tuzi ivot provode, jer vladaju njimaIsmailani, i treba nam svima pomoi tvoje. Zato te molimo, moli se optemu vladici za draga ti eda i za sve

koji im s ljubavlju i verom slue, jer su velikim jadima sputana draga ti eda.

Jer oni koji jedu hleb njihov digoe na njih veliku zaveru, a tvoja dobra u zaborav bacie, o muenie. Ako si i

preao od ivota ovoga, tugu i boljke eda svojih zna, a kao muenik slobode ima (put) ka Gospodu.

Prekloni kolena tvoja ka Gospodu, koji te venao muenja vencem, prosi da draga ti eda bogougodno provode

u dobru dugoveni ivot, moli da pravoslavna vera bogato stoji u otaastvu ti, prosi da pobedilac Bog da

pobedu dragim ti edima, knezu Stefanu i Vuku nad vidljivim i nevidljivim neprijateljima, jer, ako primimo

pomo od Boga, tebi emo hvalu i zahvalnost odati. Saberi zbor svojih sabesednika, svetih muenika, i sa

svima pomoli se Bogu koji te je proslavio: javi oru, pokreni Dimitrija,uveri oba Teodora, uzmi Merkurija iProkopija, i etrdeset muenika sevastijskih ne ostavi, jer u njihovu muenju vojuju draga ti eda, knez Stefan i

Vuk, moli da im se da od Boga pomoi. Doi nam, dakle, na pomo, ma gde da si.

Na moje male prinose pogledaj i za velike ih smatraj, jer ti ne prinesoh pohvalu koliko ti pripada, ve koliko

mi je sila maloga mi razuma, zato i malu nagradu oekujem. Ali nisi ti, o mili moj gospodine i muenie, malo

podatljiv bio ni meu tronima i malovenim, a koliko vie meu neprolaznim i velikim, to si od Boga

primio, jer si mene, telesno tuinku meu tuincima, hranio izobilno, a danas te molim da me dvostruko hrani

i da utei buru ljutu due moje i tela mojega. Jefimija usrdno prinosi ovo tebi, Sveti.


2/6

JefimijaIstaknut

Jefimija - Pohvala

knezu Lazaru
http://www.artnit.net/media/k2/items/cache/ee760d1c1474fde7f8f71a96b2452e29_XL.jpg


3/6

Nije poznat taan datum roenja, ni datum smrti monahinje Jefimije, ali veruje se da je njeno

svetovno ime Jelena. Bila je ki uglednog vlastelina u dravi cara Duana, esara Vojihne i udata

za despota Ugljeu Mrnjavevia, brata kralja Vukaina, roaka cara Duana. Sa njim je imala

sina, koji je umro kao dete, imao je manje od etiri godine. Sahranjen je u manastiru Hilandar na

Svetoj Gori, gde je poivao i njen otac esar Vojihna.

Despot Ugljea Mrnjavevi poginuoje u bici na Marici 1371. godine. Ostavi sama u dvadeset i drugoj

godini, Jefimija odlazi na dvor kneza Lazara i kneginje Milice u Kruevac, budui da je bila Miliina roaka.

Posle Kosovske bitke, kada je stradao i njen zatitnik knez Lazar, zamonaila se zajedno sa kneginjom

Milicom u manastiru upanja, a kasnije prela u Ljubostinju, gde je dobila ime Jefimija. Posle 1405. godine

Jefimija se ne pominje u poveljama i drugim izvorima. Veruje se da je svoje poslednje dane provela u

manastiru Ljubostinji, zadubini kneginje Milice, gde je uzela jo stroe monake zavete.

Jefimija je bila veoma obrazovana ena. Znala je grki, kretala se u drutvu uenih crkvenih ljudi, bila je

izuzetna vezilja. Konstantin Filozof je hvalio njenu mudrost i reitost. Uticalaje na vaspitanje dece caraLazara, a naroito na Stefana Lazarevia i Jelenu Bali. Oni su bili veoma obrazovani i naklonjeni

knjievnom radu.

Veruje se da je Jefimija pomagala savetima kneginji Milici u voenju dravnih poslova, u tekom i opasnom

vremenu nakon Kosovske bitke. Posebno je vano njeno uee u diplomatskoj misiji sa kneginjom Milicom

1398. godine, iji cilj je bio opravdavanje despota Stefana Lazarevia, osumnjienog za vazalno neverstvo

sultanu Bajazitu. Prema Konstantinu Filozofu, kada subile prizvane k caru (Bajazitu) a (Milica) bila u uasu

to e videti cara, (Jefimija) joj ree: "Odbaci svaki strah, kada nas (samo) udostojie da ga vidimo." One

mudro tada svrie sve svoje potrebe pomou Bogomatere, u koju i poloie svoju nadu. PremaGrigoriju

Camblaku Jefimija i kneginja Milica su osim opravdanja za Stefana Lazarevia imale jo jedan cilj: izmoljenjei prenos motiju Svete Petke iz Trnova u Srbiju. Sultan Bajazit je to velikoduno dozvolio, videvi u tom inu

samo verske motive.

U srpskoj knjievnosti Jefimija je ostala poznata po tri knjievna dela velike umetnike vrednosti. Sva tri dela

su sauvana u materijalu, tako da su znaajna ne samo u knjievnosti, nego i u primenjenoj umetnosti. Njena

dela su darovi manastirima Hilandaru i Ravanici. U njima je, u prvom licu jednine, Jefimija istaknuta kao

darodavac i autor.

Prvo delo, Tuga za mladencem Ugljeom, je nastalo izmeu 1368. i 1371. godine, nakon smrti njenog malog

sina Ugljee Despotovia. Ovo delo Jefimija je namenila carskim dverima crkve u Hilandaru, gde su sahranjeninjen otac i sin. Tekst je urezan u srebru, u dvostrukoj ikonici, i ugraviran u pozlaene srebrne ploice, ukraene

biserima i dragim kamenjem. Na jednoj ikonici prikazana je Bogorodica sa malim Hristom, na drugoj Sveta

Trojica u obliku Gostoljublja Avramovog. Tekst sadri dve due, duboko emotivne reenice. Njena molitva je

lina i konkretna - ona priznaje da je "prirodom maternjom pobeena" i da ne moe da savlada svoju tugu za

umrlim detetom.


4/6

Moljenje Gospodu Isusu Hristu nastalo je 1398/99. godine. Ovaj zapis je izvezen zlatnom i srebrnom icom i

svilenim koncem na zavesi za carske dveri crkve u Hilandaru, gde se i danas uva. Na zavesi, jednim od

najlepih vezova u staroj srpskoj primenjenoj umetnosti, izraeni su likovi Isusa Hrista, Jovana Zlatoustog i

Vasilija Velikog. U dnu je Jefimija izvezla tekst svog moljenja, za koje se inspirisala reima vizantijskih pisaca

Simeona Novog Bogoslova i Simeona Metafrasta iz molitava pred priee.

Najlepe delo Jefimije jePohvala knezu Lazaru, koja je izvezena pozlaenom icom na crvenom atlasu, za

pokrov od crvene svile na ivotu kneza Lazara. Ovo delo je nastalo neposredno pred bitku kod Angore

(Ankare) 1402. godine, kada su Stefan i Vuk Lazarevi kao vazali sultana Bajazita otili preko mora da se

bore. Iako po anru pohvala, ovaj tekst je po unutranjem tonu molitva Svetom knezu za pomo ugroenom

narodu i sinovima Stefanu i Vuku, kao i za posredovanje kod Svetih muenika. Na samom kraju Pohvale

knezu Lazaru, Jefimija govori o sebi i moli Svetog kneza da utia "ljutu buru njene due i tela".

JEFIMIJA, PRVA SRPSKA PJESNIKINJA

Poslije smrti despota Ugljee Mrnjavevia na Marici 1371. godine njegova ena Jelena prela je u Srbiju, gdje sezamonaila i dobila ime Jefimija.Boravila je jedno vrijeme na dvoru kneza Lazara, uestvovala u javnom ivotu Srbijei pomagala Milici u vaspitanju njene i Lazareve djece. U istoriji knjievnosti Jefimija se pamti kao prva srpskapjesnikinja, ali i kao veliki pregalac u primijenjenoj umjetnosti veza. Sva njena djela, osim Tuge za mladencem

Ugljeom, veziljski su radovi: zavjesa za carske dveri hilandarske crkve, platanica sa stihovima iz crkvenog pjesnitvai pokrov za kivot svetog kneza Lazara. Na pokrovu je izvezla Pohvalu knezu Lazaru, svoje najpoznatije djelo. Tekst

Pohvale je autentino lirsko svjedoenje o tekim vremenima za srpski narod poslije Kosovske bitke i o velikomnarodnom uzdanju u sv. cara i poslije njegove smrti. Za narod je car iv, a ne mrtav; on nije umro nego je, kako uPohvali stoji, preao iz smrti u ivot

Nakon Kosovske i Marike bitke Srbija je postala turski vazal, a od srpske vlastele znaajnu ulogu u politikom ikulturnom ivotu imala je porodica poginulog kneza Lazara. Kneginja Milica uestvovala je u izvjesnim diplomatskimpoduhvatima, a njen sin Stefan Lazarevi dobio je 1402. godine titulu despota i poeo ponovo da oivljava dvorskiivot u Srbiji. Sa Milicom je drugovala i bila na njenom dvoru i Jelena, docnije monahinja Jefimija, ki esara Vojihne,gospodara Drame. Jelena je bila udata za despota Ugljeu Mrnjavevia, koji je vladao u Serskoj oblasti i poginuo ubici na Marici 1371. godine. Pisci iz tog perioda zabiljeili su da su Milica, potonja monahinja Jevgenija, i Jefimijadelanjem i vrlinama u premudrosti i otroumlju mnoge prevazilazile, kao i da je Jefimija bila u mnogim govorima istvarima najmudrija.

U istoriji knjievnosti Jefimija se pamti kao prva srpska pjesnikinja. Njeno knjievno djelo istovremeno je iprimijenjeno-umjetniko, jer je tekst uvijek ispisivala-urezivala na razliitim materijalima. Samim tim ta djela imala sui vrijednost pravih molitvenih podviga, i u duhovnom i u materijalnom smislu. Prvo od njih je Tuga za mladencom

Ugljeom, stihovi urezani u malu dvostruku srebrnu ikonicu Hrista i Bogorodice, ukraenu dragim kamenjem.Posveeni su njenom jedinom djetetu Ugljei, oito rano preminulom, a diptih na kome su se nalazili bio jenamijenjen manastiru Hilandar. Sva ostala njena djela veziljski su radovi: zavjesa za carske dveri hilandarske crkve,

platanica sa stihovima iz crkvenog pjesnitva i pokrov za kivot svetog kneza Lazara, sa izvezenom Pohvalom knezuLazara.

Jefimija se upokojila poslije 1405. godine.

POHVALA KNEZU LAZARU

Pohvalu knezu Lazaru Jefimija je sastavila vjerovatno oko 1402. godine. Tekst Pohvale je autentino lirsko


5/6

svjedoenje o tekim vremenima za srpski narod poslije Kosovske bitke i o velikom narodnom uzdanju u sv. cara iposlije njegove smrti. Za narod je car iv, a ne mrtav, on nije umro nego je, kako u Pohvali stoji, preao iz smrti uivot:

I sada ne predaj zaboravu voljena ti eda, koja si sirota ostavio prelaskom svojim, jer ostavi bez tebe otkako si unebeskim veseljima vjenim, mnoge nevolje i stradanja zadesie ti vazljubljena eda i u mnogim mukama ivot

provode, jer su ovladani Izmailjanima.

I svima je potrebna tvoja pomo. Stoga molimo da se moli zajednikom Vladiki za voljena ti eda i za sve koji imslue sa ljubavlju i verom.

Stihove Pohvale knezu Lazaru Jefimija je izvezla jednom vrstom pozlaene ice na crvenoj svili. Napravila je takopokrov za Lazarev kivot sa motima i darovala ga njegovoj zadubini Ravanici. U vrijeme Velike seobe 1690. godine,ravaniki monasi su zajedno sa carevim motima ponijeli i ovaj pokrov i donijeli ih zajedno u frukogorski manastirNova Ravanica. Tamo su se Lazareve moti obrele zajedno sa Jefimijinim, i bile tu sve do ustakog haranja manastirau Drugom svjetskom ratu. Tada su prebaene u Sabornu crkvu u Beogradu, a njihov pokrov u Patrijarijski muzej,gdje se i danas nalazi.

ANR POHVALE U STAROJ SRPSKOJ KNJIEVNOSTI

anr pohvale, u kojem je nastalo najpoznatije Jefimijino djelo, stari je antiki, docnije i vizantijski knjievni oblik. Ustaroj srpskoj knjievnosti bio je u irokoj upotrebi i oznaavao se kao pohvalnoje, slovo pohvalno ili pohvala. Gotovosvi srpski pisci srednjeg vijeka sluili su se njime, jer je bilo vrlo zahvalno za svaki vid proslavljanja Svetoga uproznim, kao i u pjesnikim djelima. Jo od samih poetaka itijne knjievnosti u Srba i djela velikih pisacaDomentijana i Teodosija, esto je na kraju itija stajala pohvala kao poetska kruna svega do tada napisanog.

Sve srednjovjekovno pjesnitvo je po samoj svojoj prirodi bilo pohvala, odnosno pohvalno i blagodarstvenoproslavljanje. Kompozicija ovih sastava je najee takva da pisac navodi velika i sjajna djela i vrline Svetoga, apotom ga molitveno zaziva da pomogne svom narodu u otaastvu, kao i autoru pohvale. Tako i Jefimija, aludirajuina pomo koju joj je Lazar dao kad je izbjegla kod njega na dvor, zavrava svoju Pohvalu rijeima:

Na moja mala prinoenja pogledaj i u mnoga ih pribroj, jer ne prinesoh ti pohvalu kako dostoji, nego prema moimalog mi razuma. Stoga i male nagrade oekujem.

Ali ti nisi bio, o mili moj gospodine i sveti muenie, tako malodaran u prolaznom i malovenom, koliko vie uneprolaznom i velikom, to si primio od Boga, jer mene telesno stranu na strani othranio si obilno, a sada tedvostruko molim: da me ishrani i da utia buru ljutu due i tela moga.Jefimija usrdno prinosi tebi ovo, sveti.

OSTALA JEFIMIJINA DJELA

Osim Tuge za mladencom Ugljeom, sva ostala Jefimijina djela su radovi sa vezom. Zavjesu za carske dveri uHilandaru Jefimija je, kao i Pohvalu, sainila od crvene svile i izvezla zlatnom i srebrnom icom. Na zavjesi su Hristossa svetim Jovanom Zlatoustim i svetim Vasilijem Velikim, a iza njih se nalaze aneli obueni u akonske stihare. KodHristovih nogu je Jefimija izvezla molitvu Spasitelju, u kojoj mu se obraa od oskvrnjenih usana, od mrskog jezika, odneistih usana, od due oskvrnjene i moli ga da joj primi tu prozbu. Strane su i opominjujue rijei koje stoje nakraju zapisa, uz datum kada je priloena zavjesa: I ko e odneti ovo iz hrama Presvete Bogorodice hilandarskeda jeodluen od jednosune Trojice i da mu je suparnica preista Bogomati hilandarska u dan stranog ispita. Amin.

Kada je Jefimija primila tzv. veliku shimu i dobila ime Jevpraksija, oko 1405. godine, ona je napravila platanicu, jo


6/6

jednu rukodjelju za dar manastiru. Platanica je platno na kojem je predstavljen Gospod pred pogreb i koje se iznosiu crkvi na Veliki petak. I na ovom svom djelu, kao i na preanjim, ona je ostavila kratak zapis. U zapisu se sjeasvoje majke, takoe zamonaene po smrti svoga mua pod imenom Jefimija.

Crkveni vez, koji je bio Jefimijina stvaralaka preokupacija, iroko je bio rasprostranjen u srpskim manastirimasrednjega vijeka, ali i meu narodom. Vez je obino raen na crvenoj svili, uvezenoj iz Italije ili Carigrada.Vezlo se

svilenim koncem ili metalnom zlatnom i srebrnom icom, a obraivane teme bile su uglavnom ikonografskogkaraktera.

Od bogate veziljske djelatnosti u srednjem vijeku, do danas je malo sauvano. Ono to je uspjelo da preivi vijekove,meutim, nije tretirano danas na pravi nain, jer kod nas gotovo da i nema strunjaka koji se bave restauracijomveza.

Narodni vez, za razliku od crkvenog, nije sauvan.

Documents

Pohvala Knezu Lazaru - Monahinja Jefimija