Poiesis Knjiga 1 - knjizare-vulkan.rs

Poiesis

Knjiga 1

UrednikAleksandar Šurbatović

Za izdavačaNataša Pejić

DizajnÜberCool

IzdavačMali vrt

Heroja Milana Tepića 2111040 Beograd

[email protected]

ŠtampaCaligraph, Beograd

Tiraž500

ISBN978-86-85639-44-9

HAJDELBERG

SILVANA MARIJANOVIĆ

MMXIX

SADRŽAJ

I GOSPODA SA NEKARA

Klaus Miler je iz majčinog mlijeka posisao strah 9Gospođa Šulc će u subotu prije vremena zatvoriti galeriju 10Klaus Miler svako jutro proguta dvije tablete 11Gospodin Majer me je dočekao, iznenađen, na ulazu vile 13Moj prijatelj, / vlasnik knjižare u Hajdelbergu 14Papagaji u Hajdelbergu 15O KJOTU I HAJDELBERGU 16O JEDNOM HAJDELBERŠKOM SALONU 18Gospođu Šulc umiruje zvuk aparata za brijanje 20RAZGLEDNICA IZ NIRNBERGA 22RAZGLEDNICA IZ BADEN BADENA 23U Manastiru jurodivi / tu mi je soba 25Danas sam vidjela čovjeka, 26Tu je stajala rimska tvrđava 27Kad je Ester Ranjecki ugledala gospodina Milera 28Jutros je gospođa Gabler u bijesu / tresnula budilnik o pod 30Kad smo primijetili da varaju u kockarnici 32Rekao je; „Idemo vidjeti El Greka” 33Danas su ispred ulaza 35Čitavu noć probdiju sa mnom 36Kupila sam haljinu 37Kažu, kad je Rafael od Urbina 38Buđenje jutros, usred promaje 39

Ima tih bijelih pustinja od čaršafa 40Gospodin Miler Klaus ne trpi nikakav haos 41Devet dana su plešući oponašali pokrete velike mačke 42Neke sasvim obične stvari 43Ugao u njegovoj dnevnoj sobi 44Kažu da je Kleopatra iz čiste obijesti 45Stihovi Marine Cvetajeve 46Azer 47U najmanju ruku, kamerman Tarkovskog 48Telemahu, siromahu 49Da mi je znati, šta je Bog pomislio 50Ako navrate, onda, oko dva sata ujutro 51Vidjeli smo te kroz prozor nekog brzog restorana 52Neko je pepeo drage osobe spustio u rijeku 53Jučer sam pročitala nešto o Kainu i Avelju 54Hoteli su kuće koje nikad ne spavaju 55Ona, koja ostavlja svoj veš po kamenjarima 56Frizerka je pomela i bacila u smeće čitav žbun kovrdža 57GLORIA IN EXCELSIS 58Na kazaljkama velikog sata... 59

II RODBINA SA NERETVE

Baš kad je ovako hladno i mračno / rado sjedim na balkonu 63Pečat od vakcine na njenom ramenu 64Ne bi mi bilo strašno provesti još 36 dana ovako sama 65Kad dođem kući 66Iz ruku mi ispade bratovljevo dijete 68Ja sam telefonirala za Vas gospodine 69Nema tu šta da se objašnjava, rekla je Lidija 70Čokolada sa lješnjacima topi mi se u džepu 71Sva sam oko 72Leone, pišem ti ovo nasukana na stolici 73Kako umiruje ova kiša 74

Ne varaj me zlato 75Na krovu robne kuće vijori se zastava jutra 76Lijepa si dušo, kao japanska zastava 77Pričala mi je baba 78Moja baba je imala tri sestre 79Kad u Mostaru okrene bura 80Majka je kao Mojra 81Kad sam izašla iz gradskog bazena 82Raspust je trajao deset dana na moru 83Patlidžan je afrodizijak 84Bezrepi gušter nestade u prorezu između dva kamena 85Tatjana Janković: ČITANJE JEDNOG GRADA 87

I

GOSPODA SA NEKARA

Hajdelberg

9

Hajdelberg

***

Klaus Miler je iz majčinog mlijeka posisao strah,

ljubav ga mimoilazi kao sotonu sveta vodica,u njegovoj spermi polarni medvjedići,niti jedan ne zaživi izvan gume kondoma,Klaus Miler posjećuje izložbe, odlazi u operu i ostavlja bakšiš konobarima,on živi od četiri do deset,odlazi na spavanje, priprema odijelo za sutra,sanja kolege iz biroa, meškolji se i mrmlja nešto što niko

ne može čuti,jer niko ne leži pored njega.Klaus Miler se budi u pola sedam, u pola sedam budim se i jai kažem:„Otvori oči, ta ne mozeš mu ti nasuti na nosmlijeko ljubavi, svetu vodicu”.

10

Silvana Marijanović Hajdelberg

***

Gospođa Šulc će u subotu prije vremena zatvoriti galeriju,

Gospodin Miler vodi je u operu,Monteverdi u Manhajmu!Natapirala je rijetku, narandžastu kosu,zakačila daliju na crnu košulju,ah, to što mu majka može biti i jeste

šarmantno,jer gospodin Milerdok krupnim koracima k njoj žuri,više i ne primjećuje da mu iz desne nogavicepupčana vrpca curi,njome, kao onaj ubica u londonskoj magli,svaku ženu koja priđe imalo bliže, po pravilu

zadavi.Život je u redu dok se uredno živi,a pacovi, što mu u podrumu temelj grizu,oni,dok ih gospodin Miler zaboravlja,i nisu bitni,samo ta strašna praznina, otkud ona, usred njegovog primjernog

života?

11


***

Klaus Miler svako jutro proguta dvije tablete za rast kose i jednu protiv bora,uz odijelo ozbiljnog kroja,bira majicu na pruge, da naglasi ono dječačko,požuri u obližnji kafe,čovjek bi rekao, žuri da ne propusti nešto.Naručuje kafu sa mlijekom, kroasan, otvara

lokalne novine,potpuno svjestan broja i stepena zanimljivostisvih žena koje sjede u kafeu,ali, taj susret nikako da se desi.On darežljivo plaća račun,i izlazi na ulice gradakojeg prezire.

A trebalo je, sanjao je, da ode u Lajpcigtamo bi znali da cijene njegovu neobičnost.

Dani su arena u kojima umorno teturaju navike i jos pokoja mršava nada,

sat pokazuje preko pedeset,još će kusur godina proćerdati u ljuski jajetaiz kog se nikad nije izlegao,

12


a mogao je, samo da joj je dozvolio,da sjedne u njegovo kriloi ugrije ga njenom toplinom, južnjačkom

vrelinom.

13


***

Gospodin Majer me je dočekao, iznenađen, na ulazu vile,

njegova supruga je nosila ogromni sitar, udarajući njime o zidove,

i ne znajući šta bi s tim instrumentom.Promjenjen u licu, morao je sakriti koliko

smo prisni,a supruga se hvalila, hvalila.Gospodin Majer priča joj o svim knjigama

koje čita, o muzici koju sluša.Ne znam otkud mi tolika hrabrost, preciznije

drskostda joj kažem:„Gospođo, bolje bi Vam bilo, da imate

vlastiti komad čokolade u džepu!”.

14


***

Moj prijatelj,vlasnik knjižare u Hajdelbergu, priča mi o Helderlinu.Kaže,zabrinuti prijatelji su pjesnika smjestili u

toranj kod blaženog gospodina Cimera.

Iznosila je pralja iz te sobe korpe pune poezije,toliko papira, žalila se dok ga je s rubljem skupljala po sobi

jurodivoga.

Neko je ušao u knjižaru,pa smo prekinuli razgovor.Šta sam drugo mogla,nego među knjigama da potražim neku od

Helderlina.

Pročitavši par stihova, pomislih, da, to su pjesme ostale za nas ljude,a one što ih pralja baci, one su možda bile za bogove.

15


***

Papagaji u Hajdelberguu neku ruku su bića plave krvi.Njihovi su preci slobodnijoš od vremena grofa Karla Teodorakoji nije mogao nagovoriti velikog Volterada ostane još malo pored njega.Kažu, ti su papagajski preci,sletivši na rame filosofai čuvši njegove riječi,sakupili hrabrost za neočekivano:nikad više nisu sletili u zlatni kavez,

u grofovoj bašti.Takvi su ti hajdelberški papagaji,slobodni, indijski prinčevi,zeleni kreštavci, moji prijatelji,koji i danas ponavljaju riječi:Vrt, treba nam vrt, treba nam vrt... 1

1 U Hajdelbergu su se zaista aklimatizovali papagaji. Ovda-šnji poznavaoci pretpostavljaju da su to potomci odbjeglih zelenih sitica iz Lustgartena, grofa K. Teodora u Švecingenu, gdje je Volter započeo Kandida.

16


O KJOTU I HAJDELBERGU

Moj prijatelj i ja sjedimo na jevrejskom groblju, u Hajdelbergu.

On je profesor umjetnosti i arhitekture,upravo se vratio iz Kjota, jedva čekam da

počne pričati o Japanu,a on odmahuje rukom,nije imao vremena da hoda okolo, kaže,iznad nas zeleno, novo zeleno lišće, i jedan leptir,(krila plamte kao kajsije, po njima tačkice,

zrnca riže),sleti na kamenu ploču Ernsta Koena.„Pričaj mi o hramovima Kjota”,

ne predajem se,primičem mu se bliže,sva ta nabujala priroda i mrtvaci oko nas, kao da se uznemiriše,da sakrijem nelagodu, kažem:„Pogledaj, Ernst Koen je imao sreću,

umro je ‘28.”,i kao po dogovoru, ustanemo s klupe,polako koračamo pustim alejama,

17


pokazujem mu grobove Hilde Domen i Maksa Vebera,

on se čudi, otkud ja znam toliko o prošlosti

Hajdelberga.Kroz kapiju izlazimo u otmjenu četvrt,Ulica panorama,sve te vile u kojima su nekad živjeli Jevreji, i mali trg na kome je do Kristalne noći stajala sinagoga.„Znaš, u Kjotu, jedna učenica s mog

seminara,skočila je sa krova fakulteta”,dodirnem mu rame, a on kao da u trenu

potonu u košulju,i nastavi:„Pogledaj, japanske trešnje cvjetaju sad u

Hajdelbergu,kako samo blješte prije kiše...”

18


O JEDNOM HAJDELBERŠKOM SALONU

Gospođa D. je svirala Šumana,iznad klavira luster je bio pokriven šalovima, koji su, tako je gostima objasnila, u stanu

stvarali sjene kao u šumi.

Kad je otvorila note za sljedeći komad,predložila je da tri dobrovoljca legnu ispod

klavira.Penzionisani par, oboje doktori i gospodin M., na parketu, kao tri sardine,stisnuti, slušali su Šumanove sonate,iz te neobične perspektive.

Gospođa D. je tvrdila,da je to jako efektna terapija.Otresajuci prašinu sa sebe i popravljajući

frizure, gledali su kasnije pomalo zbunjeno oko sebe,

da, doživljaj je svakako autentičan.

A gospođa D. je zatim pozvala sve prisutne da slobodno pozvone na njena vrata.Ona će uvijek rado da im svira, dok oni leže

ispod njenog klavira.

Documents

Poiesis Knjiga 1 - knjizare-vulkan.rs