POJAM I ULOGA RAČUNOVODSTVA - · PDF fileraČunovodstvo – teorija uploadano na: 1 pojam i uloga raČunovodstva raČunovodstvo je najznaČajniji izvor informacija o

RAČUNOVODSTVO – teorija UPLOADANO NA: www.referada.hr

1

POJAM I ULOGA RAČUNOVODSTVA

RAČUNOVODSTVO JE NAJZNAČAJNIJI IZVOR INFORMACIJA O PODUZEĆU (language of business)

zaokruţeni sistem evidencije u kojemu se na poseban način planiraju,

evidentiraju, kontroliraju i analiziraju stanja i kretanja sredstava i poslova u poduzeću te na osnovu toga sastavljaju računovodstveni (financijski) izvještaji.

vještina biljeţenja, razvrstavanja i skraćenog prikazivanja u novčanim jedinicama izraţenih poslovnih transakcija te interpretiranje iz toga

proizašlih rezultata usluţna funkcija koja prikuplja, obrađuje i prezentira računovodstvene

informacije o poslovanju poduzeća i o zainteresiranim korisnicima

VRSTE RAĈUNOVODSTVA:

a) poslovno računovodstvo (računovodstvo poslovnog sustava, mikroračunovodstvo)

b) društveno računovodstvo (nacionalno računovodstvo,

makroračunovodstvo)

TRADICIONALNA STRUKTURA RAĈUNOVODSTVA: računovodstveno planiranje knjigovodstvo

računovodstvena kontrola računovodstvena analiza

računovodstveno informiranje

1. RAČUNOVODSTVENO PLANIRANJE

predviđanje budućih događaja na temelju podataka o proteklom poslovanju i očekivanih događaja

smanjuje neizvjesnost poslovanja u budućnosti

vrste planova: flaksibilni plan, master plan rezultat planiranja: različiti predračuni, pretkalkulacije, planski

financijski izvještaji... 2. KNJIGOVODSTVO

najznačajniji evidencijski dio računovodstva orjentirano na prošlost, biljeţi samo nastale poslovne događaje

uvjeti: 1) poslovni događaj je nastao 2) moţe se vrijednosno izraziti 3) mijenja postojeće stanje (aktive, pasive, prihoda ili rashoda)

4) postoji dokument – dokaz o nastaloj transakciji


2

metoda evidencije = metoda dvojnog knjigovodstva

rezultat: knjigovodstveni obračuni, kalkulacije, financijski izvještaji

3. RAČUNOVODSTVENA KONTROLA skup svih postupaka usmjerenih ka kontroli cjelokupnog poslovanja

(kontrola, revizija, inspekcija)

cilj: otkrivanje i otklanjanje nepravilnosti u poslovanju i poslovnim evidencijama

računovodstvena kontrola usmjerena na sve faze obrade (ulaz, obrada, izlaz)

utvrđuje odstupanja planirano-ostvareno (predračuni-obračuni)

RAČUNOVODSTVENA ANALIZA

značajan dio ukupne analize poslovanja proučava podatke iz računovodstvenih predračuna i računovodstvenih

obračuna (planirano-ostvareno: uzroci i posljedice)

usmjerena na analizu financijskih izvještaja daje prijedloge za poboljšanje poslovanja

RAČUNOVODSTVENO INFORMIRANJE prezentira korisnicima informacije iz prethodnih dijelova računovodstva

korisnici mogu biti interni i eksterni vrste informiranja: 1) prema opsegu – sistematizirane, detaljne

2) prema vremenu – povremene, svakodnevne 3) prema izgledu – unificirane, interno kreirane forma prezentiranje – računovodstveni (financijski) izvještaj

izvještaji za interne korisnike su nestandardizirani, detaljni su (analitički), odnose se samo na segment ili na cjelinu poslovanje, pored stvarnih često

sadrţe i planirane veličine, sastavljaju se svakodnevno ili periodično izvještaji za eksterne korisnike su propisani zakonom, sintetizirani su,

globalni i usmjereni na cjelokupno poslovanje, sadrţe samo stvarne

podatke

TEMELJNI FINANCIJSKI

IZVJEŠTAJ

BILANCA

RAČUN DOBITI I

GUBITKA

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM

TOKU

IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA

VLASNIČKE

GLAVNICE

BILJEŠKE


3

FUNKCIONALNA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA:

FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO orjentirano vanjskim korisnicima

prikazuje cjelinu poslovanja – sintetizirane financijske informacije finalni proizvod: temeljni financijski izvještaji, porezna bilanca, statistički

izvještaji TROŠKOVNO RAČUNOVODSTVO

interno orjentirano računovodstvo prati troškove po prirodnim vrstama, mjestima i nosiocima troškova

(obračuni proizvodnje npr.) planiranje i kontrola troškova

UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO orjentirano na planiranje i kontrolu poslovnih aktivnosti

rezultat: planovi, proračuni, posebni izvještaji za potrebe kontrole poslovanja

RAČUNOVODSTVENI PROCES:

ulaz ↓

prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima ↓

obrada

↓

klasificiranje poslovnih događaja ↓

evidentiranje u poslovnim knjigama

↓ sastavljanje probne knjige

izlaz

↓ sastavljanje financijskih izvještaja

RAČUNOVODSTVO

FINANCIJSKO

TROŠKOVNO

UPRAVLJAČKO


4

TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1. BILANCA

AKTIVA PASIVA

imovina kapital

obveze

lat. „bi lanx“ = vaga s dvije zdjelice; franc. „bil an“ = godišnji račun sistematizirani prikaz imovine, obveza i kapitala na određeni dan

prikazuje s kojom imovinom poduzeće raspolaţe i odakle ju je nabavilo ukazuje na financijski poloţaj poduzeća

(aktiva) imovina = izvor imovine (pasiva)

a) IMOVINA (AKTIVA)

resurs pod kontrolom poduzeća

proizlazi iz prošlih događaja od nje se očekuje buduća ekonomska korist osnovni uvjeti koje određeni resurs mora zadovoljiti da bi bio prikazan u

bilanci kao imovina: a) da je u vlasništvu poduzeća

b) da ima mjerljivu vrijednost c) da se od resursa moţe očekivati buduća ekonomska vrijednost

(buduća ekonomska

PODJELA IMOVINE:

kriterij: a) pojavni oblik: materijalna i nematerijalna (patenti, licence...) b) funkcionalnost: (unovčivost): dugotrajna (duţe od godine dana ili

jednog ciklusa poslovanja) i kratkotrajna (kraće od godine dana ili jednog ciklusa poslovanja)


5

IMOVINA: 1) DUGOTRAJNA

a) nematerijalna b) materijalna

c) financijska d) potraţivanja

2) KRATKOTRAJNA a) zalihe

b) potraţivanja c) financijska imovina d) novac

DUGOTRAJNA IMOVINA 1) NEMATERIJALNA

nema fizički pojavni oblik

osnivački izdaci, izdaci za razvoj, patenti, licence, koncesije, franšize, softver (ako je zaseban dio), goodwill (ako platiš 1000, a vrijedi 800,

goodwill je 200 – „dobro ime“), ostala prava nematerijalna imovina u pripremi, dani predujmovi

2) MATERIJALNA

ima fizički pojavni oblik prirodna bogatstva (zemljišta, šume), građevinski objekti, postrojenja,

oprema, alati, pogonski i uredski namještaj, transportna sredstva, knjige, slike, djela likovnih umjetnika, stambene zgrade i stanovi, višegodišnji nasadi i osnovna stada

materijalna imovina u pripremi, dani predujmovi 3) FINANCIJSKA

ulaganje u vrijednosne papire (dionice, obveznice...), otkupljene vlastite dionice, udjeli u povezanim poduzećima, dani zajmovi i krediti, dani depoziti i jamčevine

4) DUGOROĈNA POTRAŢIVANJA potraţivanja po osnovi prodaje na kredit i ostala dugoročna

potraţivanja


6

KRATKOTRAJNA IMOVINA

1) ZALIHE sirovine i materijali, rezervni djelovi, sitan inventar, amabalaţa, auto-

gume, proizvodnja u toku (zalihe nedovršene proizvodnje), gotovi proizvodi, trgovačka roba, dani predujmovi za zalihe

2) KRATKOROĈNA POTRAŢIVANJA

potraţivanja od kupaca, potraţivanja od zaposlenih, potraţivanja za dividende i uvjele u dobiti, potraţivanja od kamata, potraţivanja od

drţave 3) FINANCIJSKA IMOVINA

dani zajmovi i krediti, dani depoziti i jamčevine, vrijednosni papiri

(mjenice, čekovi, komercijalni zapisi, dionice...), poslovni udjeli i dionice povezanih društava

4) NOVAC novac u banci – ţiro račun, izdvojena novčana sredstva za akreditive,

izdvojena novčana sredstva za investicije – kunski i devizni račun

novac u blagajni – glavna blagajna, blagajna prodavaonica, devizna blagajna...)

b) IZVORI IMOVINE (PASIVA)

izvori imovine predstavljaju pravne i fizičke osobe od kojih poduzeće nabavlja svoje resurse

podjela:

a) prema vlasništvu: vlastiti i tuđi b) prema ročnosti: kratkoročni, dugoročni, trajni

računovodstvo biljeţi imovinsko-pravne odnose prema izvorima imovine – obveze (dugovi, kapital)

OBVEZE postojeći dugovi proizašli iz prošlih događaja

uzrokuju odlijev resursa (podmirenje obveze) podjela:

a) kratkoročne – kraće od jedne godine, obveze prema dobavljačima,

obveze za primitak kratkoročnih kredita, obveze za izdane vrijednosne papire (komercijalni zapisi), obveze za poreze, obveze prema

zaposlenim (plaće) b) dugoročne – duţe od godine dana, obveze za izdane vrijednosne papire

(obveznice), obveze za primljene dugoročne kredite...

način podmirenja obveza: a) isplata sa ţiro-računa

b) ustupanje imovine c) zamjena jedne obveze za drugu d) transformacija obveze u kapital (trajnu obvezu)


7

KAPITAL

dio imovine koji pripada vlasnicima poduzeća ostatak imovine nakon podmirenja obveza

trajna obveza prema vlasnicima poduzeća dva osnovna dijela: uloţeni kapital + zarađeni kapital stavke kapitala su:

uloţeni kapital (dionički kapital) premija na emitirane dionice

zadrţana dobit ili preneseni gubitak neto dobit ili gubitak (dobit/gubitat tekuće godine) rezerve (zakonske rezerve, statutarne rezerve, revalorizacijske1

rezerve...)

OSNOVNA RAČUNOVODSTVENA JEDNADŽBA:

IMOVINA = KAPITAL + OBVEZE AKTIVA = PASIVA

KAPITAL = IMOVINA – OBVEZE

OBVEZE = IMOVINA – KAPITAL

PRAVILA SASTAVLJANJA BILANCE: formalni izgled

a) dvostrani pregled (A|P) b) stepenasti pregled (A/P)

struktura

AKTIVA PASIVA

Funkcionalnost Namjena

Likvidnost Ročnost

opadajuća opadajuća

rastuća rastuća

rastuća likvidnost, opadajuća ročnost (EU) opadajuća likvidnost, rastuća ročnost (SAD)

AKTIVA PASIVA AKTIVA PASIVA

Dugotrajna imov.

nematerijalna materijalna financijska

potraţivanja

Kapital Dugoročne

obveze

Kratkoročne obveze

Kratkotrajna im.

novac financijska potraţivanja

zalihe

Kratkoročne obveze

Dugoročne obveze

Kapital

Kratkotrajna im. zalihe

potraţivanja financijska

novac

Dugotrajna imov. potraţivanja

financijska materijalna

nematerijalna

1 revalorizacija je povećanje vrijednosti imovine


8

VRSTE BILANCI:

prema vremenu sastavljanja: planske (proračunske, prethodne)

stvarne (obračunske, naknadne) – za vanjske korisnike prema cilju (razlogu) sastavljanja:

početna

zaključna probna = bruto – nije temeljni izvještaj

fuzijska diobena konsolidirana

zbrojna sanacijska

stečajna likvidacijska


9

OBILJEŽJA DVOSTAVNOG (DVOJNOG) KNJIGOVODSTVA

SISTEMSKA CJELOVITOST sustavnost (sistematičnost) evidentiranja poslovnih promjena (određeni

poslovni događaj biljeţi se uvijek na isti način na određenim kontima). cjelovitost evidencije (izvan evidencijskog obuhvata ne ostaje nijedan

poslovni događaj koji ima odraza na poslovanje promatranog subjekta).

načelo raščlanjivanja ili individualiziranja promjena odnosi se na raščlanjivanje ukupnog poslovnog procesa po različitim osnovama:

a) raščlanjivanje ukupnog procesa na pojedine faze ili na organizacijske jedinice u kojima se proces poslovanja odvija b) raščlanjivanje prema vremenu odvijanja poslovnog procesa

načelo grupiranja ili sistematiziranja promjena svojevrsna je nadopuna načela raščlanjivanja

istovrsni poslovni događaji se grupiraju, po različitim osnovama, sumiraju s ostalim poslovnim događajima kako bi se dobila informacija o poslovanju cjeline

KRONOLOŠKA EVODENCIJA

poslovni događaji biljeţe se redosljedom unjihovog nastajanja što osigurava uvid u kronologiju poslovanja subjekata

u knjigovodstvenoj evidenciji se primjenjuje posebni (skraćeni) način

biljeţenja već nastalih poslovnih promjena

KVANTITATIVNI VRIJEDNOSNI IZRAZ svaki poslovni događaj koji je predmet knjigovodstvene evidencije mora

imati vrijednosni izraz, tj. moguće ga je prikazati u monetarnom iznosu.

To je svođenje različitih poslovnih događaja na zajednički nazivnik što dalje omogućuje njihovo sumiranje i zbirno iskazivanje

NAČELO DOKUMENTIRANOSTI evidencija se provodi na temelju uredno sastavljenih i od ovlaštenih osoba

prtpisanih i prekontroliranih isprava (dokumenata) koji dokazuju nastanak poslovne promjene

NAČELO FORMALNOSTI tumači se dvojako: formalnost u smislu „pravila struke“ ili formalnost u

smislu evidencije na zakonom propisani način formalnost knjigovodstvene evidencije je najčešće kombinacija navedenih

elemenata, s tim da je ponekad dana prednost zakonskim propisima u odnosu na „pravila struke“ ili obrnuto


10

PRAVILA EVIDENCIJE U SUSTAVU DVOJNOG KNJIGOVODSTVA

svaka poslovna promjena istovremeno se i u istom iznosu evidentira na dugovnoj strani jednog (ili više) konta i na potraţnoj strani jednog (ili više)

konta riječ je o dvostrukom promatranju ekonomskih kategorija jer se svaka

poslovna promjena odraţava na najmanje dva konta sa suprotnim

značenjima (jedan konto „duguje“, drugi konto „potraţuje“)

KONTO

konto je nositelj podataka koji omogućuje pojedinačno praćenje stanja i promjena ekonomskih kategorija koje su predmet računovodstvenog

obuhvaćanja konto sadrţi: a) naziv pozicije (imovine, izvora imovine ili procesa koji se evidentira)

b) broj konta (šifru) c) datum nastanka poslovne promjene

d) dokument na osnovu kojeg je evidentirana promjena e) kratak opis promjena f) vrijednosni iskaz promjene

broj konta ----- naziv konta -----

datum dokument -

isprava

opis

poslovnog

događaja

vrijednost

duguje potraţuje saldo

duguje potraţuje

plus povećanje zaduţenje

ulaz kreiranje

dobit

minus smanjenje priznanje

izlaz odobrenje

kredit


11

BILANIČNE POSLOVNE PROMJENE

Svi bilanični poslovni događaji mogu se sumirati u tipične poslovne događaje koji izraţavaju četiri vrste bilaničnih poslovnih promjena – kategorizacija

njemačkog toriteričara Papea 1) KONCENTRIĈNO KRETANJE

povećanje aktive uz istovremeno smanjenje aktive za isti iznos promjene u strukturi aktive dok pasiva ostaje nepromijenjena

samo kvalitativna promjena – mijenja se struktura imovine dok se unupna suma bilance ne mijenja

2) PERIFERNO KRETANJE

povećanje pasive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos promjene u strukturi pasive dok aktiva ostaje nepromijenjena

samo kvalitativna promjena – mijenja se struktira izvora imovine dok se ukupna suma bilance ne mijenja

3) CENTRIPETALNO KRETANJE

povećanje aktive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos došlo je do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u bilanci

promjenjena je struktura aktive i pasive i povećan je zbir bilanci 4) CENTRIFUGALNO KRETANJE smanjenje aktive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos

došlo je do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u bilanci promjenjena je struktura aktive i pasive i smanjen je zbir bilance


12

POSLOVNE KNJIGE

POSLOVNE KNJIGE evidencije u koje unosimo podatke o nastalim poslovnim događajima, kako

kronološki, tako i sustavno skup evidencija koje trgovačko društvo vodi da bi osiguralo potrebne

podatke o svom poslovanju OBLIK POSLOVNIH KNJIGA

ovisi o tehnici unosa podataka poslovnih promjena kod ručne i poluautomatizirane obrade podataka poslovne knjige vode se

u obliku slobodnih listova (kartoteka) ili uvezanih listova (oblik knjige) ako se poslovne knjige vode pomoću elektroničkog računala podaci se

unose na odgovarajuće nositelje

OBILJEŢJA POSLOVNIH KNJIGA

poslovne knjige vode se sukladno načelima sustava dvojnog knjigovodstva poslovne knjige se vode i zaključuju za poslovnu godinu, koja je jednaka

kalendarskoj godini

neovisno o tehnici unosa poslovnih promjena, poslovne knjige moraju biti utemeljene na načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom

događaju naknadna ispravka unesenog podatka provodi se kao nova

knjigovodstvena stavka tako da bude vidljiv učinak promjene iz razlike

novog, prethodnog podatka

ZAHTJEVI UNOSA unos podataka u poslovne knjige organizira se i obavlja tako da osigurava

(članak 9 ZOR-a)

zahtjeve kontrole unosa podataka ispravnost unesenih podataka

čuvanje podataka mogućnost uporabe podataka mogućnosti dobivanja uvida u promet i stanje konta glevne knjige

mogućnost uvoda u konologiju obavljenog unosa u poslovne knjige


13

PODJELA POSLOVNIH KNJIGA

1) TEMELJNE KNJIGE

a) Glavna knjiga b) Dnevnik 2) POMOĆNE KNJIGE

a) Analitičke evidencije b) Ostale pomoćne knjige

1) TEMELJNE KNJIGE:

a) GLAVNA KNJIGA osnovna poslovna knjiga u koju se sustavno i kronološki

upisuju poslovni događaji na imovini, obvezama, kapitalu,

prihodima, rashodima i financijskom rezultatu skup konta koji su u glavnoj knjizi razvrstani određenim

redosljedom koji određuje kontni plan nastaje raščlanjivanjem bilance na sastavne dijelove (za

pozicije imovine i izvora imovine)

konta rashoda i prihoda otvaraju se na temelju knjigovodstvene isprave i poslovnoj promjeni

b) DNEVNIK

osnovna poslovna knjiga u koju se kronoloskim redosljedom

evidentiraju svi knjigovodstveni poslovni događaji (dnevnik je kronološka evidencija)

upotreba dnevnika pomaţe u otkrivanju pogrešaka (kontrolna funkcija dnevnika

dnevnik sadrţi sve informacije o jednom poslovnom događaju

na jednom mjestu – duguje i potraţuje za dane poslovne događaje – biljeţi se zajedno

način unosa podataka: (a) prijenosna metoda – upis poslovnih promjena u dnevnik

nakon čega se te iste zabilješke prenose u glavnu knjigu

(b) kopirna metoda – istodobno knjiţenje u dnevnik i u glavnu knjigu

(c) računalna obrada podataka – glavna knjiga i dnevnik su datoteke (unos se obavlja samo jednom, a dalje se programskim naredbama prenosi u ostale evidencije)

VRIJEDNOST TRANSAKCIJA = VRIJEDNOST TRANSAKCIJA ZABILJEŢENIHU = ZABILJEŢENIH U DNEVNIKU GLAVNOJ KNJIZI


14

2) POMOĆNE KNJIGE – dopuna glavnoj knjizi, razrada podataka

a) ANALITIĈKA EVIDENCIJA SIROVINA I MATERIJALA –

MATERIJALNO KNJIGOVODSTVO b) ANALITIĈKA EVIDENCIJA ZALIHA GOTOVIH PROIZVODA

c) ANALITIĈKA EVIDENCIJA ZALIHA TRGOVAĈKE ROBE – ROBNO

KNIGOVODSTVO d) ANALITIĈKA EVIDENCIJA KUPACA – SALDA KONTI KUPACA

e) ANALITIĈKA EVIDENCIJA DUGOTRAJNE IMOVINE

f) ANALITIĈKA EVIDENCIJA PLAĆA

g) KNJIGA BLAGAJNE

h) KNJIGA DUGOTRAJNE IMOVINE – INVENTARA


15

DUGOTRAJNA IMOVINA

OBILJEŢJA DUGOTRAJNE IMOVINE: stalnost pojavnog oblika – to je imovina koja zadrţava isti pojavni oblik

kroz duţe razdoblje (duţe od 1. god.)

dugotrajna imovina nije namjenjena prodaji već se koristi u poslovnom procesu

ne troši se jednokratno, u jednom proizvodnom ciklusu, već se ista u nepromijenjenom obliku unosi u više proizvodnih ciklusa

zbog specifičnosti trošenja podlijeţe obračunu amortizacije

OBILJEŽJA I VRSTE NEMATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE nematerijalna dugotrajna imovina je neopipiljiva

najčešće su to razna prava ili unaprijed plaćeni troškovi iz kojih će poduzeće ostvariti određenu ekonomsku korist

oteţana je prenosivost te imovine nemogućnost njene pojedinačne prodaje zbog visoke povezanosti te

imovine s cijelinom poslovanja poduzeća (npr. osnivački izdaci, goodwill)

VRSTE: a) osnivački izdaci

b) izdaci za istraţivanje i razvoj c) patenti, licence, koncesije, zaštitni znaci d) goodwill

OSNIVAĈKI IZDACI smatraju se troškovima razdoblja – u bilanci su jedna od stavki

nematerijalne imovine

to su izdaci početnih aktivnosti ili izdaci utemeljenja (osnivanja) pravnih subjekata

to su izdaci za studije i projekte u vezi s osnivanjem, izdaci za stručno osposobljavanje, izrada statuta i pravilnika i sl.

IZDACI ZA ISTRAŢIVANJE I RAZVOJ

IZDACI ZA ISTRAŢIVANJE priznaju se kao rashodi u razdoblju u kojem nastaju aktivnosti su istraţivanja

aktovnosti koje imaju za cilj stjecanje novih spoznaja iznalaţenje ocjena, konačnog izbora primjena istraţivačkih

nalaza i drugih znanja iznalaţenje alternativa za materijale, pronalaske istraţuje alternative za materijale, pronalaske, proizvode,

postupke, sustave i usluge


16

oblikovanje, dizajn, ocjenjivanje i konačan izbor mogućih

alternativa novih ili poboljšanih materijala, proizvoda, usluga IZDACI ZA RAZVOJ

tehnička provedivost nematerijalnog sredstva koje se dovršava je takva da će biti raspoloţivo za uporabu ili prodaju

postoji namjera dovršenja nematerijalnog sredstva te njegova

uporaba ili prodaja postoji mogućnost uporabe ili prodaje nematerijalnog sredstva

PATENTI, LICENCIJE, FRANŠIZE, ZAŠTITNI ZNACI

LICENCA je otkupljeno pravo korištenja tuđeg patentiranog izuma. Kuplja licence znači npr. kupnju prava proizvodnje nekog proizvoda na neko

vrijeme FRANŠIZA je pravo koje se stječe kada jedno poduzeće plaća drugom

naknadu za određeno poslovanje za točno određeno vrijeme, svrhu i

područje. Npr. franšize u fast-food industriji PATENT je isključivo pravo korištenja vlastitog pronalaska ili izuma

kojega stječe izumitelj nakon registracije patenta od nadleţne institucije. Stjecanje moţe biti interno ili eksterno

za korištenje patenta, licencije i franšize bitno je znati da li se naknada plaća unaprijed za više razdoblja (poslovnih godina) ili je ugovoreno

plaćanje u obrocima. Ako su patent, licencija ili franšiza stečeni jednokratnom uplatom stjecatelj ih knjiţi kao dugotrajno nematerijalnu imovinu

ZAŠTITNI ZNAK predstavlja simbol poduzeća po kojem je isto

prepoznatljivo i razlikuje se od sličnih proizvođača i istovrsnih proizvoda. Zaštitni znak ima promidţbene ciljeve, a da bi se zaštitio od zloporabe potrebno ga je patentirati. Zaštitni znak se moţe interno razvijati (ne

priznaje se kao nematerijalna imovina) i moţe biti kupljen (priznaje se kao nematerijalna imovina)

GOODWILL

„dobar glas“ je ugled poduzeća koji je rezultat njegove reputacije na trţištu, monopola ili konkurentske snage

goodwill se ne moţe izdvojeno identificirati i vrednovati i ne moţe se samostalno kupovati i prodavati

goodwill je sastavni dio vrijednosti trgovačkog društva kao cjeline i nije

mjerljiv kao izdvojena stavka interno srečeni goodwill ne iskazuje se kao stavka dugotrajne

nematerijalne imovine eksterno stečeni goodwill iskazuje se kao stavka dugotrajne nematerijalne

imovine

goodwill se iskazuje kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine ako je proizašao iz postupka stjecanja drugog trgovačkog društva pri prodaji

društva kao cjeline


17

iskazuje se u bilanci stjecatelja, a utvrđuje se kao razlika između plaćene

kupovne cijene za trgovačko društvo koja je veća od ukupne trţišne vrijednosti imovine tog trgovačkog društva u trenutku stjecanja

spremnost da stjecatelj plati više od ukupne trţišne vrijednosti trgovačkog društva u trenutku stjecanja znači da je spreman platiti dodatan iznos za goodwill, jer očekuje natprosječnu ekonomsku korist od goodwilla u

budućnosti

OBILJEŽJA I VRSTE MATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE

imovina u materijalnom obliku (opipljiva, dodirljiva) zadrţava isti pojavni oblik duţe od godine dana ili neće biti utrošena u

jednom proizvodnom ciklusu svoju vrijednost postupno prenosi na nove učinke podjela:

a) zemljišta i šume b) građevinski objekti

c) postrojenje i oprema (strojevi) d) alati, pogonski i uredski inventar, namještaj i transportna sredstva e) predujmovi za materijalna sredstva

f) stembene zgrade i stanovi g) ostala materijalna imovina

NABAVA MATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE kupovinom na trţištu

izradom u vlastitoj reţiji razmjenom za drugo sredstvo

poslovnim spajanjem drţavnom potporom dinancijskim najmom

inventurnim viškovima darivanjem

u troškove nabeve imovine uključeni su kupovna cijena (faktura

dobavljača), carina i druge uvozne pristojbe za uvezena sredstva, svi

izravni troškovi koji se mogu pripisati dovođenju sredstava u radno stanje za namjeravanu upotrebu, svi eventualni trgovinski popusti i odbici

odbijaju se o prispjeću od kupovne cijene u troškove nabave postrojenja i opreme uključujemo izdatke za projektnu i

drugu dokumentaciju na temelju koje je kupljena odnosno izrađena ili dorađena oprema, troškovi utovara i istovara, prijevoza i pretovara,

osiguranja u vrijeme prijevoza, preuzimanja i slično, izdaci za ugradnju i montaţu opreme, provjeru tehničke ispravnosti opreme i slično

izdaci nabave građevinskih objekata su priprema gradilišta, projektna i druga dokumentacija na temelju koje je obavljena izgradnja građevinskog

objekta, izdaci za dobivanje potrebnih dozvola za priključke na vodovodnu,


18

plinsku i druge mreţe, izdaci za uređivanje površina namjenjenih

građevinskim objektima (pristupne ceste, staze...)

naknadni izdaci – naknadna ulaganja na dugotrajnu imovinu moguće je lučiti dvije vrste naknadnih izdataka vezanih za

postojeću dugotrajnu imovinu:

a) izdatke koje treba kapitalizirati kroz uvećanje bruto knjigovodstvenog iznosa postojeće

imovine b) izdatke koje treba prikazati kao rashode prilikom nastanka

naknadni izdatak na nekretnini, postrojenju i opremi priznaje se kao sredstvo, samo ako izdaci poboljšavaju stanje sredstva iznad

njegovog prvobitno procjenjenog stanja ako se naknadnim izdacima ne poveća nego samo obnavlja

postojeća funkcija dugotrajne imovine takvi izdaci imaju

karakter rashoda koji se dijele na: a) troškove investicijskog odrţavanja koji nastaju

neravnomjerno u duţim obračunskim razdobljima i u pogledu visine predstavljaju značajne iznose troškova

b) troškove tekućeg odrţavanje koji se ravnomjerno i kontinuirano pojavljuju tijekom razdoblja

korištenja imovine u cilju odrţavanja svakodnevne funkcije te imovine

METODE PROCJENE – METODE VREDNOVANJA IMOVINE TROŠAK NABAVE je nepromjenjiv, lako ga je točno odrediti i kontrolirati.

Nepovoljan u uvjetima promjene cijena. Povijesni trošak = Trošak kupnje + Troškovi nastali dovođenjem imovine u sadašnje stanje i na sadašnju lokaciju

TEKUĆI TROŠAK je iznos novca ili novčanih ekvivalenata potrebnih da se ista ili ekvivalsntna imovina nabavi u sadašnjosti

TRŠIŠNA VRIJEDNOST se često koristi kod financijskih instrumenata. Označava iznos koji se moţe dobiti od prodaje ulaganja na aktivnom trţištu – procjena po dnevnoj cijeni na dan sastavljanja bilance. Podloţna

je promjenama. NETO UTRŢIVA VRIJEDNOST se koristi kao metoda procjene zaliha.

Označava procjenjenu prodajnu vrijednost umanjenu za procjenjene troškove nuţne da se obavi prodaja

NADOKNADIVA VRIJEDNOST se upotrebljava kod procjene nekrentina,

postrojenja i opreme. Označava iznos za koji se očekuje da će se nadoknaditi od buduće upotrebe sredstva uključujući njegov ostatak

vrijednosti kod otuđenja FER VRIJEDNOST se sve više koristi kao metoda procjene imovine. „Iznos

za koji sredstvo moţe biti razmjenjeno između obaviještenih i voljnih

stranaka u transkciji pred pogodbom“ (MRS 16.6.)


19

TROŠKOVI POSLOVANJA

Troškovi su nuţna ulaganja učinjena u svrhu postizanja učinaka (proizvodnju proizvoda, obavljanje usluga, nabavu trgovačke robe...). Troškovi su novčani izraz utrošaka sirovina, materijala, postrojenja i opreme,

alata i pogonskog inventara, usluga drugih, plaća i nadnica koji nastaju u poslovanju. Vrijednost učinaka (proizvoda i usluga) izraţena je kroz iznos

troškova koji su nastali u svezi sa stvaranjem tih učinaka. Troškovi ≠ Rashodi

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA PREMA VREMENU NASTANKA

POVIJESNI ILI PROŠLI su troškovi koji su nastali u prošlom obračunskom razdoblju. To su troškovi na koje menadţment ne moţe utjecati i koji su prezentirani u financijskim i računovodstvenim izvještajima. Povijesni

troškovi su prošle aktivnosti i poslovne odluke koje je menadţment poduzeo i donio u prošlom obračunoskom razdoblju

BUDUĆI ILI PLANIRANI su troškovi za koje se očekuje da će nastati u budućem obračunskom razdoblju. Budući troškovi predstavljaju aktivnosti i poslovne odluke koje menadţment ţeli poduzeti i ostvariti u

budućem obračunskom razdoblju

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA PREMA KRITERIJU DOSPJELOSTI NEDOSPJELI TROŠkovi su knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine

i zaliha (ulaznih i izlaznih). Postaju dospjeli kada se ta imovina utroši,

proda ili na drugi način otuđi DOSPJELI TROŠKOVI su rashodi.

KLASIFIKACIJA PREMA REAGIRANJU NA PROMJENE AKTIVNOSTI VARIJABILNI TROŠKOVI reagiraju na promjene u stupnju zaposlenosti

(stupnju iskorištenja kapaciteta), tako da rastu (padaju) usporedo s porastom (padom) iskorištenja kapaciteta. Osnovna obiljeţja varijabilnih

troškova su da u masi raste i pada s promjenom razine aktivnosti. Dijele se na proporcionalno varijabilne (mijenjaju se u istoj proporciji kao i promjena razine aktivnosti), progresivno varijabilne (mijenjaju se brţe od

promjene zazine aktivnosti) i degresivno varijabilni (mijenjaju se sporije od promjene razine aktivnosti). Primjer varijabilnih troškova je utrošak

materijala, energije, rada i slično. FIKSNI TROŠKOVI ostaju jednaki (stalni), bez obzira na promjenu stupnja

iskorištenja kapaciteta, tj. ne reagiraju na promjene u razini aktivnosti.

Neovisno o stupnju iskorištenja kapaciteta nastaju zato što trgovačko društvo raspolaţe s određenim proizvodnim kapacitetom. Primjer fiksnih

troškova je amortizacija, osiguravanje i investicijsko odrţavanje dugotrajne imovine, troškovi administracije i uprave i sl.

MJEŠOVITI TROŠKOVI su varijabilni troškovi s fiksnim komponentama ili

fiksni troškovi s varijabilnim komponentama


20

KLASIFIKACIJA PREMA NAĈINU PRAĆENJA TROŠKOVA I.

IZRAVNI (DIREKTNI) TROŠKOVI su troškovi nastali u poslovnom procesu koji se mogu pratiti izravno po pojedinom učinku

NEIZRAVNI (OPĆI, ZAJENDIĈKI) TROŠKOVI su troškovi nastali u poslovnom procesu koje je nemoguće odvojeno pratiti po učincima jer su zajednički troškovi za više učinaka, a čiji se raspored na učinke provodi

primjenom različitih kriterija, postupaka i metoda

KLASIFIKACIJA PREMA NAĈINU PRAĆENJA TROŠKOVA II. PRIMARNI troškovi konkretno sadrţavaju trošak direktnog materijala,

sirovina, rezervnih dijelova i sl. koji se u procesu proizvodnje pretvaraju u

učinke odnosno nositelje tih troškova. To su oni troškovi koji kvantitativno, ali i kvalitativno ulaze u gotove proizvode. Nastaju na

određenom mjestu troška i mogu se izravno pripisati određenom nositelju troška

SEKUNDARNE troškove čine troškovi koji su preneseni s jednog mjesta

troška na drugo mjesto troška KONVERZIJSKI troškovi su svi troškovi koji nastaju u procesu konverzije

sirovina i materijala u korisne učinke. Tu ubrajamo troškove direktnog rada te ostale opće troškove proizvodnje

KLASIFIKACIJA PREMA MOGUĆNOSTI UKLJUĈIVANJA U VRIJEDNOST ZALIHA

TROŠKOVI PROIZVODA izjednačavaju se s proizvodnim troškovima kao troškovi nastali u proizvodnji proizvoda namjenjenih prodaji. Dijele se na dio koji ostaje zadrţan kroz vrijednost zalihe kao imovina u bilanci

(nedospjeli troškovi) i na dio koji postaje rashodima tekućeg obračunskog razdoblja, u tijelu troškova koji se odnosi na prodane proizvode (dospjeli

troškovi) TROŠKOVI RAZDOBLJA se ne obračunavaju po proizvodima ili uslugama

jer se u ukupno nastalom iznosu nadoknađuju iz rashoda u kojem se

nastali

PODJELA TROŠKOVA PREMA PRIRODNIM VRSTAMA MATERIJALNI TROŠKOVI su troškovi sirovina i materijala, ambalaţa i

sitnog inventara, utrošene energije, rezervnih dijelova, trošak materijala i

dijelova za tekuće investicijsko odrţavanje objekta TROŠKOVI USLUGA (PROIZVODNIH I NEPROIZVODNIH) su usluge izrade

i dorade proizvoda, usluga prijevoza, odrţavanje objekta i opreme, istraţivanja i razvoja, osiguranja imovine, usluge platnog prometa i banaka, promidţbe i reklame, komunalne usluge, ptt usluge, usluge

savjetovanje itd


21

PRAVILA KNJIŢENJA TROŠKOVA

konta troškova prilikom knjiţenja uvijek duguju nastanak troškova moţe se saţeto svesti na dvije osnove:

a) troškovi koji nastaju kao posljedica trošenja imovine (dugotrajne i kratkotrajne) koja je do trenutka trošenja iskazana kao imovina

b) troškovi koji nastaju kao posljedica povećanja obveza zbog korištenja (utroška) raznih vrsta usluga (budući da se te

usluge ne mogu iskazati kao imovina jer nemaju materijalni oblik postojanja. Visina tih troškova određena je iznosom obveza prema dobavljačima, prema

zaposlenima, ostalim obvezama iz poslovanja)

NAMJENE INFORMACIJA O TROŠKOVIMA VREDNOVANJE ZALIHA – menadţment mora znati koji se troškovi

uključeni u troškove zaliha poslovnog objekta

UTVRĐIVANJE DOBITI – menadţment treba znati koji se troškovi oduzimaju od prihoda u izvještaju o dobiti pri utvrđivanju dobiti za

određeno razdoblje FINANCIJSKO PLANIRANJE – menadţment upotrebljava informacije o

troškovima pri planiranju i postavljanju financijskih ciljeva

KONTROLA POSLOVANJA – menadţment upotrebljava informacije o stvanrim troškovima za ocjenu izvršenja u odnosu na planirane troškove

ODLUĈIVANJE – menadţment se mora često koristiti informacijama o troškovima pri izboru između alternativama


22

AMOTRIZACIJA

amortizacija je postupno trošenje dugotrajne nematerijalne i materijalne

imovine te vrijednosno izraţeno prenošenje dijela vrijednosti te imovine na

proizvode i usluge problematika sustavne raspodjele troška nabave nastalog u svezi stjecanja

dugotrajne imovine na buduća razdoblja tijekom procijenjenog vijeka trajanja

pritom se sučeljavaju troškovi nabave imovine raspoređeni na razdoblje s

budućim prihodima kroz razdoblja koja poduzeće očekuje ostvariti od upotrebe dugotrajne imovine

POLITIKA AMORTIZACIJE IZBOR OSNOVICA ZA OBRAĈUN AMORTIZACIJE

mogućnost izbora stope amortizacije primjene različitih metoda amortizacije

izbor amortizacije prema predmetu – grupni ili pojedinačni otpis izabrana politika amortizacije mora se dosljedno primjenjivati

DOMINACIJA IMOVINE KOJA SE AMORTIZIRA

sredstva za koja se očekuje da će se koristiti duţe od jednog obračunskog razdoblja

sredstva koja imaju ograničen korisni vijek trajanja sredstva koja poduzeće drţi za uporabu u proizvodnji ili prodaji

robe ili pruţanju usluga za iznajmljivanje drugima ili za

administrativne svrhe OSNOVICA ZA OBRAĈUN AMORTIZACIJE

bruto knjigovodstvena vrijendost – zasniva se na povijesnim troškovima umanjenima za trošak nabave

prednosti: dokumentacija je utemeljena na izvornim podacima,

pouzdana veličina koja se moţe lako kontrolirati, konstantna kroz cijelo razdoblje i zato je obračun amortizacije primjenom te

osnovice jednostavan, pouzdan i ne izaziva velike troškove rezidualna vrijendost = trošak nabave – ostatak vrijednosti

METODE OBRAĈUNA AMORTIZACIJE 1) FUNKCIONALNA – temelji se naučinku 2) VREMENSKA – temelji se na vremenu

a) proporcionalni b) degresivni

c) progresivni


23

VIJEK TRAJANJA

korisni vijek trajanja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine moţe se izraziti u broju razdoblja u kojima se očekuje da će trgovačko društvo

upotrebljavati imovinu koja se amortizira ili broju proizvoda ili sličnih jedinica za koje se očekuje da će trgovačko društvo ostvariti upotrebon te imovine

korisni vijek trajanja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine mjerilo je za utvrđivanje stope amortizacije

stopa amortizacije = n (vijek trajanja)

100

u skladu s točkom 62. MRS 16. različite se metode mogu koristiti za sustavno raspoređivanje amortizirajućeg iznosa imovine tijekom njezinog vijeka upotrebe. Te metode uključuju: linearnu metodu, metodu

opadajućeg salda i metodu jedinica proizvoda u odnosu na prethodno rečeno prema MRS-u 16 ne preporuča se upotreba

progresivnih metoda obračuna amortizacije

VREMENSKE METODE

pri utvrđivanju vijeka upotrebe sredstva potrebno je razmotriti sljedeće čimbenike:

očekivanu upotrebu sredstva. Upotreba se ocjenjuje na osnovi

očekivanog kapaciteta sredstava ili fizičkog učinka očekivano fizičko trajanje i trošenje koje ovisi o proizvodnim

čimbenicima, kao što je broj smjena u kojima će se sredstvo koristiti, program popravka i odrţavanja u subjektu i briga o odrţavanju sredstva dok se ne koristi

tehničko i ekonomsko stareje koje proistječe iz promjena ili poboljšanja u procesu proizvodnje ili zbog promjene potraţnje na

trţištu za proizvodom ili uslugom koje daje sredstvo zakonska ili slična ograničenja vezana uz korištenja sredstva,

kao što je datum isteka najmova

POLITIKA PADAJUĆE (DEGRESIVNE) AMORTIZACIJE trošak amortizacije najveći je u prvoj godini, a zatim opada

koristi svojstvo amortizacije da, osim što je to trošak, predstavlja izvor financiranja poduzeća

pogodna je za povećanje solventnosti jer se tako brţe vraća uloţeni novac u dugotrajnu imovinu


24

POLITIKA RASTUĆE (PROGRESIVNE) AMORTIZACIJE

osigurava najveći financijski rezultat u prvoj godini, a kasnije sve manji pogodna je za poduzeće koje ţeli što pije iskazati bolji financijski razultat i

tako povećati dividende, potraţnju za dionicama i tečaj dionica, tj. privući ulagače (povećati kapacitet i obujam poslovanja)

POLITIKA LINEARNE METODE AMORTIZACIJE temelji se na obračunu amortizacije ovisno o iskorištenju imovine procjenjuje se ukupna količina učinaka koja će biti proizvedena u vijeku

trajanja imovine, zatim se vtvrđuje iznos amortizacije koji otpada na jedinicu učinka, tako da se stavljaju u odnos vrijendost imovine (osnovica

za obračun amortizacije) s predviđenom količinom učinaka ova je metoda promjenjiva kod obračuna amortizacije za imovinu, u

pravilu, kraćeg vijeka trajanja i za imovinu čiji su učinci lako mjerljivi

npr. trošak nabave kamiona je 200.000kn, predviđeni vijek trajanja u km je 400.000km, u prvoj godini prijeđe 50.000km (25.000kn), s krajem 6.

godine prošao je 400.000km, kamion je i dalje u funkciji, ali bez obračuna amortizacije


25

TROŠKOVI RADA

STRUKTURA PLAĆE plaća koju djelatnik prima za pokriće svojih osobnih potreba je neto plaća

iznos neto plaće uvećan za poreze i doprinose iz plaće čini bruto plaću osim toga bruto plaće su oporezovane doprinosima na plaću koje

predstavljaju obvezu poslodavca i za koji se uvećava trošak bruto plaće neto plaća

+ porezi i doprinosi iz plaće

= bruto plaća + doprinosi na plaće = bruto troškovi plaće

Plaća za izvršeni rad i naknada plaće sastoji se iz:

a) Osnovne plaće utvrđene na temelju poslova koje radnik obavlja

prema mjerilima sloţenosti i uvjetima rada koji se najčešće utvrđuju pomoću koeficijenata

b) Dodataka na plaću za posebne i oteţane uvjete rada (prekovremeni, rad nedjeljom, noćni rad, rad za blagdane...)

c) Stimulativnog dijela plaće kao oblik nagrađivanja radnika koji

postiţu natprosječne rezultate d) Naknada plaće za razdoblje kada ne radi

e) Plaće u naravi su određeni primici u naravi (dobrima ili sulugama) kao npr. korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate na kredite i druge pogodnosti koje poslodavci daju radnicima

Knjiţenje plaće: Plaće se knjiţe u:

a) Glavnoj knjizi na temelju zbirnih podataka iz platne liste

b) Analitičkom knjigovodstvu plaća u kojem se za svakog radnika vodi zaseban analitički konto sa svim podacima vaţnim za

utvrđivanje prava iz rada i mjesečnog iznosa plaće pojedinca


26

Izračun bruto plaće za izvršeni rad u Zagrebu:

RED. BROJ. OPIS IZNOS

1. Bruto plaća 6.000,00

2. Doprinosi iz plaće mirovinsko – I. stup (15%)

mirovinsko – II. stup (5%)

1.200,00 900,00

300,00

3. Dohodak 4.800,00

4. Osobni odbitak 1.600,00

5. Porezna osnovica 3.200,00

6. Porez (15%) 480,00

7. Prirez (za Zagreb 18%) 86,40

8. Isplata radniku 4.233,60

9. Doprinosi na plaću za zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu

za zapošljavanje

1.032,00 900,00 30,00

102,00

10. Ukupni trošak plaće 7.032,00

trgovačko društvo je obvezno radniku prilikom isplate plaće uručiti obračun plaće iz kojeg je vidljivo na koji način je utvrđen iznos plaće i naknade plaće

Troškovi dnevnice i sluţbenog puta: dnevnice za sluţbena putovanja u zemlji i inozemstvu isplaćuju se za

putovanja iz mjesta u kojem je mjesto rada radnika koji se upućuje na sluţbeno putovanje u drugo mjesto, a radi obavljanja određenih poslova

njegovog radnog mjesta dnevnice za sluţbena putovanja jesu naknade za pokriće troškova

prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik poslan na sluţbeni put

iznos dnevnice su neoporezivi primici do određenog iznosa, a iznos iznad propisanog smatra se plaćom

osim dnevnice u troškove sluţbenog putovanja uključuju se i naknade troškova prijevoza i naknade troškova noćenja u visini stvarnih troškova

Terenski dodatak i troškovi prijevoza na posao i s posla: terenski dodatak je nadoknađivanje povećanih dnevnih troškova koji

radniku nastaju zbog rada na terenu terenski dodatak u zemlji i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi

izvan svojeg mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje

obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta njegove izdvojene poslovne jedinice (najmanje 30km)

pravo na terenski dodatak ostvaruje se za sve dane boravka na terenu, bez obzira da li se radi o radnim ili neradnim danima

terenski dodatak, dnevnica i naknada za odvojeni ţivot međusobno se

isključuju te se radniku za isto razdoblje moţe isplatiti samo jedna vrsta ovih primanja


27

naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim

prijevoznim sredstvima u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne vozne karte

Potpore radnicima, prigodne nagrade, darovi i otpremnine:

Potpore mogu biti:

potpore zbog invalidnosti radnika (neoporeziv iznos potpore do 2.500,00 kn godišnje)

potpore za lsučaj smrti radnika (neoporezivi iznos potpore do

7.500,00 kn godišnje) potpore u slučaju smrti uţeg člana obitelji (neoporeziv iznos

potpore do 3.000,00 kn godišnje) potpore zbog bolovanja duţeg od 90 dana (neoporezivi iznos

potpore do 2.500,00 kn godišnje)

Prigodnim nagradama smatraju se jubilarne nagrade i prigodne godišnje

nagrade: prigodnim godišnjim nagradama smatraju se isplate za Boţić ili

Uskrs (boţićnica ili uskrsnica) ili isplate prije odlaska na godišnji

odmor (regres). Ukupno utvrđen godišnji neoporezivi iznos je 1.6000,00 kn koji se moţe isplatiti po jednoj ili više osnova (npr.

1.000,00 kn za regres i 600,00 kn boţićnice) jubilarne nagrade ostvaruju se za određeni broj navršenih

godina radnog staţa kod istog poslodavca

dar radnicima moţe biti dar djetetu do 15 godina starosti u vrijendosti 400,00 kn (povodom dana Svetog Nikole ili Boţića).

Dar se moţe isplatiti u novcu i u naravi. također poslodavac moţe tijekom godine dati radniku dar u

vrijednosti do 400,00 kn godišnje, ali isključivo u naravi

(darivanje dobara ili usluga)

Troškovi stručnog usavršavanja, školovanja i stipendiranja: troškovima stručnog usavršavanja smatraju se iznosi isplaćeni

za sudjelovanje radnika na seminarima, simpozijima,

savjetovanjima, tečajevima i svim drugim oblicima stručnog usavršavanja

troškovi školovanja smatraju se školarine koje poduzeće plaća za svoje radnike u skladu s ugovorom o školovanju za stjecanje svih stupnjeva naopbazbe (srednja škola, više, sveučilišni studij,

doktorat i sl.) stipendije su isplaćene učenicima i studentima za redovito

školovanje na srednjim, višim i visokim školama uz uvijet da učenik ili student nije s poduzećem isplatiteljem u ugovoru o nesamostalnom radu


28

ZALIHE SIROVINA I MATERIJALA

Imovina u obliku materijali ili dijelova, namjenjena trošenju u proizvodnji ili pruţanju usluga.

evidentiraju se u: a) skladišnoj evidenciji – pojedinačno za svaku vrstu sirovine i

količinski b) analitičkom knjigovodstvu sirovina (materijalnom knjigovodstvu)

– pojedinačno, količinski i vrijednosno

c) u glavnoj knjizi – zbirno i vrijednosno

Nabava ili kupnja i skladištenje: sirovine se evidentiraju po troškovima kupnje (trošak kupnje = neto

fakturna vrijednost + ovisni troškovi nabave) neto fakturna vrijednost – faktura dobavljača bez pretporeza

ovisni troškovi – faktura dobavljača umanjena za pretporez (ovisni troškovi prijevoza, utovara, istovara, carina, trošarina)

Primjer: ktura dobavljača za nabavljene sirovine 12.200 kn (od toga pretporez 2.200 kn). Faktura dobavljača za utovar 244 kn (pretporez 44 kn). Faktura dobavljača za pprijevoz i istovar 976 kn (pretporez 176 kn)

Kalkulacija:

1. Neto fakturna vrijednost ..................................... 10.000 2. Ukupni ovisni troškovi nabave sirovina .................... 1.000 utovara ............................................................ 200

prijevoza i istovara .......................................... 800 3. Trošak kupnje (nabavna vrijednost) ................... 11.000

kupov. cijena fa. dob. (1) 10.000

ovisni troš. nab.

(2) 200

(3) 800

novac na ţiro rač.

So

(5) 2.420

13.420 (5)

obračun 11.000 (4)

obveze prem dob.

(5) 13.420 12.200 (1)

244 (2) 976 (3)

potraţivanja za pretp (1) 2.200

(2) 44

(3) 176

2.420 (5)

zalihe mat.

(4) 11.000


29

TEHNIKA PLANSKIH CIJENA

vezana je uz evidenciju zaliha po planiranom trošku nabave razlozi korištenja:

o veća aţurnost o razlučivanje utjecaja cijene od utjecaja utroška na visinu troška

PLANIRANI TROŠAK NABAVE uvjeti korištenja: pribliţnost planiranih troškova stvarnim troškovima

TROŠKOVI IZDANOG MATERIJALA = utrošak x planirana cijena PLANIRANA CIJENA = trošak nabave planirane količine / količina

razlika između planiranih i stvarnih troškova nabave iskazuje se na korektivnom kontu ispravka vrijednosti

TEHNIKA PLANSKIH CIJENA planska cijena odgovara stvarnoj cijeni jer konto razlike između planiranih

i stvarnih troškova ih izjednačava ako se utrošak materijala evidentira po planiranim cijenama nakon

obračuna odstupanja odgovara obračunu utroška po prosječnoj stvarnoj cijeni

izračun odstupanja:

potraţni promet konto zaliha x saldo konto odstupanja od planskih cijena = dugovni promet konto zaliha

UTROŠAK MATERIJALA utrošak materijala je količina materijala koja se sa zaliha izdaje u

proizvodnju izraţen je u naturalnim jedinicama mjere: kg, m, l...

TROŠAK – vrijednosno izraţen utrošak sirovine trošak = utrošak x trošak nabave nabavlja se isti materijal po različitim troškovima nabave, pitanje

vrednovanja utroška metode obračuna troška zaliha:

metode specifične identifikacije metode FIFO metode ponderiranog prosječnog troška

nije dopuštena primjena metode LIFO

PROSJEĈNA PONDERIRANA CIJENA prosječna ponderirana cijena = vrijednosno stanje zaliha prije utroška /

količinsko stanje zaliha prije utroška materijale izdajemo sa skladišta po izračunatoj cijeni:

dat. dokument opis ulaz izlaz stanje cijena duguje potraţuje saldo

01.01. inventar stanje 1000 - 1000 10,00 10.000 10.000

06.01. primili nabava 600 - 1600 12,00 7.200 17.200

10.01. primili nabava 400 - 2000 14,00 5.600 22.800

15.01. izdatnica utrošak - 1200 800 11,40 13.680 9.120

FIFO METODA OBRAĈUNA


30

prva ulazna cijena je jednaka prva izlazna cijena – to znači da ćemo mat.

izdavati po cijeni prve nabave tako dugo dok tu zalihu ne potrošimo, nakon toga koristimo cijene kronološkim redom

dat. dokument opis ulaz izlaz stanje cijena duguje potraţuje saldo

01.01 inventar stanje 1000 1000 10,00 10.000 10.000

06.01. primitak nabava 600 1600 12,00 7.200 17.200

10.01. primitak nabava 400 2000 14,00 5.600 22.800

15.01. izdatak utrošak 1000 1000 10,00 10.000 12.800

15.01. izdatak utrošak 200 800 12,00 2.400 10.400

USPOREDNI PRIKAZ METODA OBRAĈUNA

metoda FIFO PROSJ. POND. CIJENA

ULAZ 22.800 22.800

IZLAZ 12.400 13.680

STANJE 10.400 9.120

OTUĐENJE SIROVINA najčešći načini otuđenja:

rashodovanje – kada sirovine nisu fizički sposobne za korištenje

(istek roka, kvar, lom,...) uništenje – kao posljedice elementarnih nepogoda

inventurni manjak prodaja

prodaja - sirovine i materijal nisu nabavljeni radi prodaje, ali ako

trgovačko društvo odluči prodati ih, knjiţenje se provodi kao i svaka prodaja

prihodi od prodaje – prodajna vrijednost rashodi prodaje – trošak nabave prodanog materijala (potraţno knjiţenje

na konto zaliha, dugovano na konto rashoda prodaje)


31

PRIJENOS TROŠKOVA

s aspekta načina rasporeda i daljnjeg tijeka troškova poslovanja iskazana

za obračunsko razdoblje izdvajaju se u dvije skupine djelatnosti odnosno

trgovačka društva koja obavljaju te djelatnosti i to su: Trgovačka društva koja proizvode proizvode

Trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine i trgovačka društva koja obavljaju usluţne djelatnosti

razlike između trgovačkih društava koji proizvode proizvode i trgovačkih

društava koji obavljaju usluţne djelatnosti i djelatnosti trgovine su u načinu prijenosa troškova poslovanja. Razlike proizlaze iz načina, odnosno

vremena nadoknađivanja iz ukupnog prihoda troška koji su iskazani kao troškovi poslovanja određenog obračunskog razdoblja

RAĈ. NAĈELO PRIJENOSA TROŠKA iznosi troškova iskazani na kontima troškova poslovanja postaju rashodi

onog obračunskog razdoblja u kojem se nadoknađuju iz ukupnog pihoda za prijenos troškova primjenjuje se načelo sučeljavanja prema kojem se

prihodima razdoblja sučeljavaju (iz prihoda se nadoknađuju) rashodi koji

se odnose na ostvarene (priznate) prihode istog razdoblja odnosno koji su s njima povezani

PRIJENOS TROŠKOVA KOD USLUŢNIH DJELATNOSTI I TRGOVINE trgovačka društva koja ostvaruju prihode obavljanjem ulsuga nemaju, u

pravilu, u imovini zalihe usluga sve obavljene usluge su isporučene

po toj osnovi priznat je prihod u obračunu razdoblje proizlazi da se ukupno nastali iznosi troškova poslovanja u određenim

obračunskim razdobljima odnose na prodane usluge toga razdoblje, tj. na

prihode tog razdoblja kod trgovačkih društava usluţnih djelatnosti ukupno nastali troškovi

iskazani u određenom obračunskom razdoblju su rashodi toga razdoblja i nadoknađuju se iz prihoda toga razdoblja

na kontima troškova poslovanja prema kriteriju prirodne vrste troškova

iskazana je praktično struktura rashoda nastalih tijekom razdoblja odnosno poslovne godine

trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na malo i trgovine na veliko primjenjuju isti postupak prijenosa troškova kao i trgovačka

društva koja obavljaju usluţne djelatnosti trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na veliko i trgovine na

malo ostvaruju prihod prodajom nabavljene trgovačke robe

u strukturi rashoda trgovačkog društva u djelatnosti trgovine zzdvajaju se vdije osnovne skupine rashoda: nabavne cijene (trošak nabave) prodane

robe i troškovi trgovine


32

ukupni iznos troškova trgovine nastao tijekom poslovne godine rashod je

istog razdoblja i nadoknađuje se iz prihoda od prodaje robe, odnosno iz ostvarene razlike u cijeni

u zalihama trgovačke robe ne mogu se zadrţavati troškovi trgovine


33

TROŠKOVI

vrijednosno izraţeni utrošci elemenata proizvodnog (poslovnog) procesa nastaju kao posljedica trošenja (smanjenja) imovine ili povećanja obveza

STRUKTURA PLAĆE

bruto plaća - doprinosi iz plaće (osnovica je bruto plaće) =dohodak

- porez i prirez = neto plaća

- obistave (krediti, sindikat) = iznos za isplatu radniku + doprinosi na plače (osnovica je bruto plaća)

SPECIFIĈNOST EVIDENCIJE TROŠKOVA

VREMENSKO RAZGRANIĈENJE TROŠKOVA provodi se u slučaju kad:

izdatak nastane odjednom velikog je iznosa korist donosi kroz duţe vremensko razdoblje

ciljevi vremenskog razgranićenja su realniji prikaz troškova odnosno financijskih rezultata

vrste vremenskih razgraničenja troškova:

a) aktivna vremenska razgraničenja (AVR – plaćeni trošak budućeg

vremenskog razdoblja i nedospjela naplata prihoda) slučaj: 1. zadatak 2. trošak

primjer: unaprijed plaćena najamnina, unaprijed plaćena premija osiguranja

cilj: ravnomjerno rasporediti trošak na cijelo vrijeme


34

na kraju razdoblja razgraničenja S0 na kontu AVR

b) pasivna vremenska razgraničenja (PVR)

slučaj: 1. trošak 2. izdatak primjer: obračun troškova grijanja, obračun troškova reklame provodi se na temelju predračuna (plana) troškova

na kraju godine konačni obračun – zaključak konta vremenskog razgraničenja (usporedba planirano i ostvareno, te knjiţenje

(sortiranje) razlike do iznosa stvarnog troška)

zaključak konta PVR provodi se na kraju poslovne godine

DUGOROĈNA REZERVIRANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVE specifična obveza – neizvjestan iznos i rok dospjeća

odnosi se na vjerojatne buduće troškove (obveze) koji će nastati zbog sadašnjih aktivnosti, npr. troškovi garancija, sudskih sporova,

otpremnina, obnavljanja prirodnih bogatstava... u trenutku evidencije rezerviranja nema izdatka novca podloga je načelo poreznosti (neizvjesnost poslovanja) i odluka uprave

(dokument za knjiţenje) zloupotreba – direktno smanjivanje dobiti (zloupotreba načela opreznosti)


35

OBVEZE

1) KLASIĈNE posljedica primitka robe ili usluga

poznat iznos i rok dospjeća knjiţenje: imovina/obveza ili trošak/obveza

2) REZERVIRANJA

nema robnog toka (procjenjeni budući izdaci zbog sadašnjih ili prošlih aktivnosti)

iznos i rok dospjeća nepoznati knjiţenje: trošak/obveza

Primjer: - dugoročna rezerviranja za rizik i troškove Poduzeće „X“ prodalo je gotovih proizvoda u vrijednosti 500.000 kn uz garantni rok 2 godine. Menadţment je procijenio da će troškovi popravka u garantnom roku iznositi:

a) 1% prodajne vrijednosti b) 5% prodajne vrijednosti

c) 10% prodajne vrijednosti Svi drugi troškovi poslovanja iznose 400.000 kn. Utjecaj na dobit u 1. godini – kratkoročna dimenzija

prodajna

vrijednost

prihodi troškovi

rezerviranje

ostali

troškovi

poslovanja

ukupni

troškovi

bruto dobit

1% 500.000 5.000 400.000 405.000 95.000

5% 500.000 25.000 400.000 425.000 75.000

10% 500.000 50.000 400.000 450.000 50.000

Dugoročna dimenzija – utjecaj na vremensku alokaciju financijskih rezultata

po nastanku stvarnih troškova popravka provodi se nautralizacija 2x knjiţenog troška garancije – prihodi od ukidanja dugoročnih rezerviranja

ukoliko uopće ne dođe do troškova garancije, knjiţeni iznos troškova treba po isteku roka garancije oprihodovati

na kraju garantnog roka obveze po osnovi rezerve mora biti jednaka nuli

Knjiţenja:

predviđeni iznos troškova rezerviranja 45x/95x stvarno nastali troškovi garancija 419/220 prihodovanje rezerviranja za stvarno nastali

iznos troška (neutralizacija 2x knjiţenog troška) 95x/758

45x – trošak rezerviranja 95x – dugoročne obveze po osnovi rezerviranja 419 – trošak garancija

220 – dobavljači 758 – prihodi od ukidanja dugoročnih rezerviranja


36

OBRAĈUN TROŠKOVA POSLOVANJA

provodi se na kraju obračunskog razdoblja troškovi se primarno evidentiraju po prirodnim vrstama za potrebe

internih korisnika, utvrđivanje odgovornosti za nastanak troškova, izrade kalkulacija itd., provodi se analitička razrada troškova

sukladno MRS-ovima zalihe proizvodnje i gotovih proizvoda se ne vode po

punoj cijeni koštanja već po jendom dijelu troškova tzv. troškova proizvoda

ukupne troškove potrebno je razvrstati na troškove proizvoda i troškove razdoblja te sukladno tome na kraju obračunskog razdoblja izvršiti prijenos troškova

kod neproizvodnih poduzeća (usluţnih, trgovačkih), svi troškovi poslovanja su ujedno i troškovi razdoblja, tj. rashodi koji se moraju pokriti iz

ukupnog prihoda u razdoblju kad su i nastali

KONTROLA TROŠKOVA

značajna menadţerska aktivnost kontrola izvještaja:

planirano / ostvareno - 200x god. (odstupanja)

struktura troškova – 200x god. ostvareno/ostvareno kroz razdoblja 200x-200y (trend)

kontrola knjiţenja – skrivanje dobiti/gubitka


37

KALKULACIJE

računski postupak utvrđivanja određene cijene (nabavne, prodajne,

proizvodne...) pomoću kalkulacija troškovi se raspoređuju na pojedine nosioce

(proizvode ili usluge)

vrste kalkulacija: a) predračunske kalkulacije

b) obračunske kalkulacije struktura kalkulacije zavisi od metode kalkulacije metoda kalkulacije zavisi od specifičnosti proizvodnog procesa

sve metode raspoređuju ukupne troškove – različite metode-različiti troškovi

metode kalkulacije:

1) diviziona a) čista diviziona kalkulacija

b) kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva 2) dodatna

a) sumarna

b) elektivna 3) vezanih proizvoda

4) kombinirana ĈISTA DIVIZIONA KALKULACIJA

upotrebljava se kod proizvodnje samo jednog proizvoda (npr. masovna proizvodnja=

jedinična cijena = ukupni trošak / ukupna količina KALKULACIJA POMOĆU EKVIVALENTNIH BROJEVA

upotrebljava se kod proizvodnje sličnih proizvoda sa sličnom strukturom troškova (npr. lim različite debljine, kruh različite teţine...)

koristi tehničke normative apsorbiranja troškova (ekvivalentne brojeve) DODATNA - SUMARNA KALKULACIJA

koristi se kod proizvodnje različitih proizvoda sa različitom strukturom troškova

indirektni troškovi raspoređuju se na pojedine proizvode pomoću određenih „ključeva“

DODATNA – ELEKTIVNA KALKULACIJA sloţeniji oblik dodatne kalkulacije

troškovi se detaljnije diferenciraju po fazama proizvodnje


38

KALKULACIJA VEZANIH PROIZVODA

upotrebljava se u slučaju kada se uz iste troškove proizvodi više proizvoda, tj. glavni proizvod i nusproizvod (sporedni proizvod)

troškovi se primarno diferenciraju na glavni proizvod te ostale nusproizvode

KOMBINIRANA KALKULACIJA kombinacija prethodnih metoda

marţa, odnosno rabat = dio prihoda koji sluţi za pokriće troškova te ostvarivanje određene zarade

SUSTAV MARŢE

fakturna vrijednost 800 kn + zavisni troškovi 200 kn

= nabavna vrijednost 1000 kn + marţa (50%) 500 kn = prodajna vrijednost bez PDV-a 1500 kn

+ PDV (22%) 330 kn = prodajna vrijednost sa PDV-om 1830 lm

SUSTAV RABATA prodajna vrijednost sa PDV-om

- PDV = prodajna vrijednost bez PDV-a - rabat

= nabavna vrijednost

kalkulacije u trgovini

sustav marže

sustav rabata


39

PRIHODI I RASHODI

- UTVRĐIVANJE REZULTATA -

utvrđivanje i raspodjela dobiti: prihodi

- rashodi = bruto dobit

- porez =neto dobit - rezerve

iznos za raspodjelu

PRIHODI

povećanje ekonomske koristi – povećanje kapitala, osim povećanja koje proizlazi iz uplata vlasnika

povećanje imovine, smanjenje obveza vrste prihoda: redovni i izvanredni

RASHODI smanjenje ekonomske koristi – smanjenje kapitala, osim smanjenja koje

proizlazi iz raspodjele vlasnika smanjenje imovine, povećanje obveza vrste rashoda: redovni i izvanredni

PRIHODI – RASHODI = FINANCIJSKI REZULTAT (dobit ili gubitak)

NAJZNAĈAJNIJE VRSTE PRIHODA:

PRIHODI OD PRODAJE PROIZVODA nastaju prodajom proizvoda ili usluga

priznaju se u visini prodajne (fakturne) vrijednosti (bez PDV-a) priznaju se u trenutku isporuke robe ili usluge

FINANCIJSKI PRIHODI

nastaju kao posljedica ulaganja u financijsku imovinu najznačajniji financijski prihodi su kamate i dividende te pozitivne

tečajne razlike kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose dividende se priznaju na temelju odluke, odnosno obavjesti o

izglasanoj dividendi pozitivne tečajne razlike se priznaju kada se utvrdi tečajna

razlika, tj. po izvršenoj uplati


40

NAJZNAĈAJNIJE VRSTE RASHODA

RASHODI OD PRODAJE PROIZVODA (POSLOVNI RASHODI) nastaju prodajom proizvoda ili usluga

priznaju se u visini nabavne (proizvedene) vrijednosti priznaju se u trenutku (razdoblju) isporuke robe ili usluge

FINANCIJSKI RASHODI

nastaju kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava najznačajniji financijski rashodi su kamate te negativne tečajne

razlike kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose negativne tečajne razlike se priznaju po izvršenoj uplati

dividende nisu rashodi RASHODI PO OSNOVI VRIJEDNOSNOG USKLAĐENJA IMOVINE (OTPIS

IMOVINE) nastaju zbog oštečenja, zastarijevanja ili trajnog pada vrijednosti

imovine (izvanredni rashodi)

primjena načela opreznosti (načelo niţe vrijednosti – imovinu treba vrednovati po nabavnoj, odnosno neto prodajnoj vrijednosti zavisno od

toga koja je vrijednost niţa) direktno utječe na smanjenje financijskog rezultata odluku o iznosu vrijednosnog usklađenja donosi menadţment

SPECIFIĈNOST EVIDENCIJE PRIHODA: 1) AKTIVNA VREMENSKA RAZGRANIĈENJA

javljaju se u specifičnim slučajevima kod prihoda za koje nisu izdani računi ili nije dospjela njihova naplata, npr. obračunate kamate,

tantijeme ili dividende knjiţenje nedospjela naplata prihoda

X

prihodi od kamata

X


41

2) PASIVNA VREMENSKA RAZGRANIĈENJA javljaju se u slučajevima kada je prodaja (isporuka) izvršena, a nisu

ostvareni svi uvjeti za priznavanje prihoda (npr. neizvjesna naplata)

PRIZNAVANJE PRIHODA

temeljna načela 1) načelo nastanka događaja – fakturirana realizacija 2) načelo opreznosti – prihod se prizna kad je siguran, rashod kad je

moguć 3) načelo sučeljavanja prihoda i rashoda – utvrđivanje dobiti

ukoliko nisu ostvareni osnovni uvjeti za priznavanje prihoda – priznavanje prihoda treba odgoditi (PVR)

Primjer: U toku obračunskog razdoblja prodano je proizvoda u vrijednosti 500,000.00

kn. Menadţment je procijenio: a) svi uvjeti za priznavanje prihoda su ostvareni b) 5% prihoda je neizvjesno glede naplate

c) 30% prihoda je neizvjesno glede naplate Troškovi poslovanja su 300,000.00 kn...

POZICIJA

VARIJANTA

FAKTURA ODGOĐENO

PRIZNANJE

OPRIHODOVANO TROŠKOVI

POSLOVANJA

ISKAZANA

BRUTO

DOBIT

a) 0% 500,000 - 500,000 300,000 200,000

b) 5% 500,000 25,000 475,000 300,000 175,000

c) 30% 500,000 150,000 350,000 300,000 50,000


42

KAPITAL

kapital je dio imovine koji pripada vlasnicima, ostatak imovine nakon odbitka obveza (...I=O+K --- K=I-O...)

struktura kapitala: uloţeni i zarađeni

Struktura kapitala prema ZOR-u:

I. UPISANI KAPITAL II. PREMIJE NA EMITIRANE DIONICE III. REVALORIZACIJSKE REZERVE

IV. REZERVE 1. ZAKONSKE REZERVE

1. REZERVE ZA VLASTITE DIONICE 1. STATUTARNE REZERVE 1. OSTALE REZERVE

V. ZADRŢANA DOBIT ILI PRENESENI GUBITAK VI. DOBIT ILI GUBITAK TEKUĆE GODINE

STRUKTURA KAPITALA ZAVISI OD PRAVNOG OBLIKA PODUZEĆA

FORMIRANJE DIONIĈKOG KAPITALA: 1) EMISIJA DIONICA:

OBIĈNE ILI REDOVNE DIONICE – predstavljaju idealne dijelove u kapitalu d.d.; daju glasačka prava, daju pravo na dividendu koja zavisi od financijskog rezultata; pravo na udio u likvidacijskoj masi

PREFERENCIJALNE ILI POVLAŠTENE DIONICE – kvazivlasnički vrijednosni papiri – po svojim obiljeţjima nalaze se između dugoročnih

vrijednosnih papira i dionica; ne daju glasačka prava; daju pravo na fiksnu dividendu (%) – prioritetna isplata; pravo na udio u likvidacijskoj masi

dionice se emitiraju na sljedeće načine:

prodaja dionica za novac prodaja dionica za nenovčanu imovinu i usluge

2) REVALORIZACIJSKE REZERVE nastaju kao posljedica revalorizacije imovine (revalorizirati = ponovno

vrednovati) revalorizacija imovine provodi se u inflatornim uvjetima – razlog:

prihodi se vrednuju po tekućim – trţišnim vrijednostima

troškovi (rashodi) po povijesnim – nabavnim vrijednostima posljedica: nerealno iskazan financijski rezultat koji nije posljedica

dobrog poslovanja već porasta cijena revalorizacija se provodi pomoću indeksa porasta cijena sprijećava preljevanje tzv. sustance u potrošnju


43

revalorizacija se u pravilu, provodi na imovini – obveze se vrednuju

sukladno uvjetima ugovora 3) ZARAĐENI KAPITAL

nastaje kao posljedica pozitivnih poslovnih rezultata (prihodi>rashodi) struktura zarađenog kapitala (proizlazi iz raspodjele neto dobiti):

rezerve (5%)

zadrţana dobit ili preneseni gubitak dobit ili gubitak tekuće godine

4) IZGLASAVANJE I ISPLATA DIVIDENDI

DIVIDENDE – naknada vlasnicima, povrat ulaganja u vlasničke

vrijednosne papire – dionice; izglasavaju se iz dobiti – iznos zavisi od ostvarenih rezultata i odluke skupštine d.d.

IZGLASAVANJE --- VRIJEME: nakon usvajanja završnog računa ili poslije toga... UVJETI: postojanje neto dobiti ili zadrţane dobiti iz prethodnih razdoblja... VRSTE DIVIDENTI: novčane, nenovčane

5) GUBITAK I POKRIĆE GUBITKA

GUBITAK je negativan financijski rezultat, „višak“ rashoda nad prihodima, smanjuje kapital vlasnika, iskazuje se u izvještaju o dobiti i u bilanci i dijeli se na gubitak do visine kapitala i na gubitak iznad

visine kapitala POKRIĆE GUBITKA je regulirano odredbama ZOR-a i pokriva se iz

rezervi i zadrţane dobiti prethodnih razdoblja; iznos nepokrivenog gubitka iskazuje se u početnoj bilanci naredne godine kao preneseni gubitak i bit će pokriven iz budućih zarada u narednim obračunskim

razdobljima


44

ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

analiza je postupak primjene različitih analitičkih instrumenata i

postupaka pomoću kojih se podaci iz financijskih izvještaja pretvaraju u

informacije relevantne za upravljanje bilanca pokazuje financijski poloţaj, a račun dobiti i gubitka pokazuje

uspješnost poslovanja INSTRUMENTI I POSTUPCI ANALIZE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

HORIZONTALNA ANALIZA temelji se na komparativnim financijskim izvještajima

VERTIKALNA ANALIZA temelji se na strukturnim financijskim izvještajima ANALIZA IZMEĐU POKAZATELJA se temelji na pojedinačnim

pokazateljima ili skupini pokazatelja

SKUPINE FINANCIJSKIH POKAZATELJA (na temelju bilance i izvještaja o dobiti) likvidnost – odnos kratkotrajne imovine i kratkotrajnih obveza

zaduţenost – odons ukupnih obveza i ukupne pasive ili aktive aktivnost – odnos prihoda i imovine

rentabilnost – odnos dobiti i ukupne imovine profitabilnost – odnos dobiti i ukupnog prihoda investiranja – odnos dobiti i broja dionica

ekonomičnost – odnos prihoda i rashoda

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

nezaobilazna podloga za ocjenu kvalitete poslovanje, tj, za ocjenu boniteta – realnost financijskih izvještaja

ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA omogućava „čitanje“ financijskih izvještaja, odnosno „razumjevanje“

poslovanja nekog poduzeća

POKAZATELJI noioci sintetiziranih informacija o kvaliteti poslovanja (bonitetu poduzeća)

Documents

POJAM I ULOGA RAČUNOVODSTVA - · PDF fileraČunovodstvo – teorija uploadano na: 1 pojam i uloga raČunovodstva raČunovodstvo je najznaČajniji izvor informacija o