POJAM RELIGIJE: Sociolozi religiju odreuju i istrauju kao grupni fenomen. Oko religijskih ideja uvjek se formiraju grupe koje se od ostalih grupa razlikuju po istoj religijskoj pripadnosti njihovih lanova. U sociologijskoj literaturi nailazimo na razliite definicije pojma religija. Kod jednih je to vjera u Nadnaravno, kod drugih uenje, treih rituali, itd. Ipak veina autora prihvaa nekoliko sociologijskih elemanata bitnih za odreenje religije. a.) vjerovanje u nadnaravno, vrhunaravno: Neki autori smatraju kako je to minimum za definiciju religije. Mnogi razliito doivljavaju, i imaju svoj odnos prema vjerovanju u Nadnaravno. Vjeruje se da je Nadnaravno zainteresirano za ovjeka i kako ovjek (npr.pomou molitvi) moe utjecati na Njega. Zato je za Nadnaravno uvjek povezan odreen sistem normi. To podrazumjeva i postojanje religijske spoznaje, koja moe biti u domenu racionalnog ( religijske ideje o Bogu, raju, svecima itd), emocionalnog ( religijski osjeaji i raspoloenja), voljnog (religijski motivi i tenja). b.) sveto: Uz vjerovanje u Nadnaravno, u religijama je razvijen i pojam ,,svetoga. Sveto se razlikuje od obinog, profanog, svakidanjeg. Sveto je odvojeno od profanog, za njega je vezan niz obiaja, obreda, pa i zabrana. Kur'an je za muslimane sveta knjiga koju ena, kad ima mjesenicu, ne smije ni dodirnuti. Dok je na primjer za rimokatolika, pravoslavnog, ateistu, indiferentnog, to je knjiga koja ima odreenu kulturnu vrijednost. Kri ili krst je za rimokatolika ili pravoslavnog sveti simbol bez kojeg se ne moe odrati ni jedan obred u skupu. Za muslimana ili ateistu to je predmet koji je nastao ukrtanjem dva komada drveta, metala ili sl. Dok je krava za Europljanina domaa ivotinja, za hindusa ona simbolizira neto sveto. profano: Suprotno svetom je ,,profanostanje u kojem se svijet pokuava shvatiti bez neeg radikalno drugaijeg. Sveto je ono to je potpuno, suprotno razliito od profanog. Razlika izmeu svetog i nesvetog nije fizike, ve simboline prirode. Simbol znak otkriva kako je neto sveto. Pojedincu je dovoljan samo jedan znak religijskog karaktera kako bi se odnosio prema neemu kao svetom i posveenom. Pojedinci ili grupe vjeruju kako je jedan predmet ili obiaj svet ili posveen. Pojam svetog varira od religije do religije, a katkad i od naroda do naroda. c.) VJEROVANJA, OBIAJI, OBREDI Vjerovanja su najee iznesena u pisanim religijskim autoritetima ( Talmud, Biblija, Kuran). Pripadanje religiji, u pravilu podrazumjeva i participaciju u vjerskoj praksi obiajima i obredima. ovjek se najee osjea religioznim kada sudjeluje u obiajima i obredima. Tad i jaa njegova religioznost. Bez obiaja i obreda religija bi bila mrtva. Religijski obiaji su ustaljen nain ponaanja vjernika u datim uslovima koji se smatraju obaveznim. Religijski obiaji se sporo mjenjaju i ne igraju tako bitnu ulogu u drutvima sklonim promjenama. Mogu biti lokalnog ( kad u religijske obiaje unese elemente narodnog obiaja, kao Krsna slava kod Srba), i univerzalnog karaktera ( za sve religijske sljedbenike bez obzira iz kojeg naroda potjeu). Najvie religijskih obiaja vezano je uz bioloke promjene (raanje, vjenanje, smrt). Religijski obredi su naini ponaanja slini

religijskim obiajima. Obredi su sankcionirani pisanim religijskim autoritetima ili nekim drugim propisima religijskih zajednica. To su simboline radnje koje se vre po prihvaenim pravilima kojima se izraavaju religijske ideje, predstave, osjeaji, i pomou kojih se eli utjecati na Nadnaravno. Obred je molitva ljudskim tjelom. Oni se obavljaju prema tano utvrenim pravilima. Neki elementi koji dominiraju u obredima su klanjanje, molitva, sjedenje ili stajanje, pijenje ili jedenje, prinoenje rtve, pjevanje ili sl. Nadnaravno predstavlja objekt obredne djelatnosti, a elementi te djelatnosti mogu biti prinoenje rtve, molitve, mise, religijski blagdani. Subjekt u obredu moe biti pojedinac ( osobna molitva) ili grupa ( ako je rje o obredima u skupu). Hramovi sa svojom strukturom ili arhitekturom ikone, glazba, kri, sveeniko odjelo spadaju u sredstva obredne djelatnosti. d.) simboli: su sastavni dio svake religije. Oni podrazumjevaju i specifinu upotrebu rjei, radnji, obreda, glazbe itd. ak i tiina u obrednoj radnji moe imati sinboliko znaenje. Religijska grupa treba prihvatiti neto kao svoj simbol. Davidov zanak je simbol u idovskoj religiji, kri je simbol krianstva, polumjesec islama. Vjernik svoj odnos prema Nadnaravnim ostvaruje uz pomo simbola. e.) RELIGIJSKE ZAJEDNICE: To su institucionalizirane religijske grupe koje se bave zadovoljavanjem religijskih potreba i funkcija. Pod postojanjem religijskih organizacija podrazumjeva se i postojanje religijskog vodstva koje sistematizira, unapreuje, i pridonosi irenju religijskog uenja. Zajednica vjernika prihvata i prizna vou, jer se uvjerila u njegovu udesnu mo i to je ujedno izvor njegove legitimnosti. g.) Religija nije samo odnos prema Nadnaravnom ve i odnos prema drugima, svijetu. Dakle religiju bi smo mogli odrediti kao vjerovanje u Nadnaravno i sveto izraeno religijskim obiajima , obredima i simbolima o kojima se skrbe religijske organizacije i religijsko vodstvo, i koje sljedbenike date religije opskrbljuju moralnim definicijama. Religija je samostalan i relativno nezavisan sistem vjerovanja, ideja, i obreda. RELIGIJE U INDIJI: HINDUIZAM, DAINIZAM, BUDDHIZAM HINDUIZAM - NASTANAK Hinduizam spada u najstarije ivue religijske tradicije. Po broju sljedbenika to je trea religija na svijetu (poslije krianstva i islama ). Nastao je u Indiji 1500. god, dolaskom Arijaca u te krajeve. Tamo su uvrstio u periodu smjene robovlasnikog drutva i feudalizma. Hindu je perzijska rje i znai Indijac, indijski. Pojam Indijac oznaava stanovnika Indije, a pojam hindus pripadnika religije. Hinduizam je nacionalna forma indijske religioznosti. Nema ni osnivaa, ni proroka. To je religija spaenja, pod kojom se podrazumjeva itav niz vjerovanja. Pripada joj se po roenju, ali to nije, poput kranstva i islama, univerzalna religija. Zapravo on je neto drugo u odnosu na religiju u europskom smislu te rjei. I hinduizam ima ,,sveti spis- Vede. Ali Veda nema dogmatsku jezgru, ne sadrzi ritualne duznost niti kastinski ustroj. Vede su usmijerene na molitve Bogu, i sadrze homne, molitve, obredne pjesme. Treba imati u vidu da se hinduizam razvio na temelju

drevnoga brahmanizma i njegovog rivalstva s buddhizmom. U svom nastanku preuzeo je mnoga stara vjerovanja i kultove ( poput kulta predaka ). Rasprostranjenost Okuplja najvei broj vjernika u Indiji. Poetkom dvadesetog stoljea, pripadalo oko 70% stanovnitva. Od svjetskog stanovnitva, hinduizmu je pripadalo 1900 god. 12,5%, stanovnika. Godine 2001. bilo ih je 823,843.000 to je inilo 13,44% svjetske populacije. ( po broju sljedbenika trea religija na svijetu poslije kranstva i islama). Hindusi ponekad kau da imaju 330 milijona bogova. U srednjem vijeku osnivaju se, samostani kao vjerska sredita. U poetku su graeni kao svetita, mjesta hodoaa. Uz samostane, razvili su se i hramovi. Prvi zidani hramovi pojavljuju se tek u estom stoljeu nae ere. U hramu se kipovima daruje cvijee ( moe i novac ), a dok se obilazi rtvenik, on vjerniku mora uvjek biti s desna. Kastinsko uenje po kojem da bi neko mogao biti hindus, mora biti roen u jednoj od kasti, onemoguilo je hinduizam da postane svjetskom religijom. To ne znai da hinduizam nije ostvario uticaj na duhovni ivot drugih naroda. Proirio se izvan Indije u Pakistan, Sri Lanku, Nepal, Tajland, i druge zemlje jugoistone Azije, te istone Afrike. Hinduistiko uenje Hinduizam nije osnavana niti objavljena religija. Nema proroka niti osnivaa. Nema odreene religijske dogme koje bi vrijedile za sve. Sljedbenici hinduizma vjeruju u reinkaraciju, po kojoj se dobra i zla djela, poinjena u jednom ivotu, nagrauju ili kanjavaju u drugom. Vjeruju u karmu, (djelo ili djelovanje ) posljedicu djelovanja u jednom ivotu koja se prenosi na drugi ivot. Osnovu hinduizma treba traiti u Vedama. Kao pisani izvor nastao izmeu 1400 i 400 god. Bhagavad-gitu (Bozja pjesma) ili Gitu neki autori smatraju biblijom hinduizma. To je najpoznatiji hinduistiki poboni spis nastao u drugom stoljeu. Ona je dio Mahavharete, nesto izmedju Upanishada i Sutra. Osnovu hinduizma ini vjerovanje u tri boga, Brahmu, Vishnu, Sihvu, koji ine trojstvotrimurti. 1. Brahma je vrhovno boanstvo, stvoritelj svega postojeeg. On stvara svijet i njime vlada. To je svevinji bog u penteonu hinduizma. Nije posebno potovan u Indiji. Vrlo malo je hramova u njegovu ast. U ritualima gotovo da se i ne spominje. 2. Vishnu ( Vinu ) je jedan od osnovnih bogova hinduistikog penteona, svemogui i svevidei bog koji uva i odrava svijet. Na poetku je imao odlike sunevog boanstva, a tek kasnije u poslijekranskom razdoblju, postaje jedan od glavnih boanstava hinduizma. Potovan je kao dobri bog koji odrava i titi svijet, bog ljubav, zatitnik ljudske sudbine. Kult mu je veoma rasprostranjen. Za njega je vezan i problem avatare tj, inkarnacija, silazaka utjelovljenja. Rje je o Vishnuovom silasku u novim likovima. Vishnu se 10 puta utjelovio: 1.) riba, 2.)kornjaca, 3.)vepar, 4.)covjek-lav, 5.) parua Rama-Rama, 7.) Rama-andra, 8.) Krishna, 9.) Buddha, 10.) Kalki (tek treba doci). Krishna ( Krina ) je opeindijsko boanstvo, apsolutna istina, najpopularniji bog hinduistikih masa. Omiljen je kod indijskih ena koje ga slave kao ljubavnika. Mnoge zajednice prihvaaju Krishnu. Slavljen je od boga ljubavnika do zatitnika stoke. Nikad mu se ne nudi meso, riba ni jaja, nego list, cvijet, voe ili voda.

Na elu im je duhovni uitelj kojeg nazivaju guruu. Kult guruua izbija u prvi plan. On nije posrednik izmeu bogova i ovjeka. Vjeruje se da je u duhovnom jedinstvu s bogom. Ima tarapeutsku i spasiteljsku ulogu. Ima boanski i bogoslini poloaj. Tako je molitva ivom spasitelju jedna od karakteristika hinduizma. Vjeruje se da e potpuni religijski identitet postii oni koje je posvetio i pripremio guruu. Guruu ih obuava za meditaciju i praksu yoge ( duevna ravnotea, vjetina djelovanja, kako drati tjelo nain disanja, recitiranje itd ). On poznaje brahmansku teologiju, ima ulogu ispovjednika i savjetodavatelja. 3. Shiva ( iva ) ij se kult razvio u junoj Indiji oko sedmog stoljea, kasnije i u Kamiru. Smatran je bogom ljubavi i mladosti, ali i bogom oluje i ruiteljem. Njegova obitavalita su ratita, groblja i mjesta za spaljivanje mrtvih. I ako unitava svijet on je bog plodnosti, jer je smrt preduvjet novog raanja. On je i bog seksualne ljubavi. Unitenje i stvaranje nisu dvije potpuno odvojene stvari. Jedna vodi u drugu. Samo naelo razaranja predstavlja i znak raanja. Hinduizam sadri i uenje o kastama. Kaste se razlikuju od stalea time to predstavljaju politiku organizaciju. One odreuju mjesto pojedinca u drutvu njegovo ponaanje, vanjski izgled, odjelo, oznake na elu, nakit koji nosi zavisi o kastinskoj pripadnosti. to je vie kasta to je i vea obaveza pripadnika za sudjelovanje u obiteljskim obredima. Tako ona predstavlja i podjelu rada, razni ljudi rade razne poslove. Imaju etiri tipa kasti; a.)Voa religije, brahmani. Njima se prinosi rtva, prouava Veda, askeza. Oni su odgojitelji mladih, uvari kulture i znanja. Brahmani su religijski strunjaci, poznavatelji rituala koji svakog dana moraju meditirati, moliti. Rje je o obrazovnom sloju indijskog drutva, vezanom uz magiju i obred. b.)Vojne voe, ksatriye ( katrije ). Tu spadaju kraljevi, vladari, plemii. Njih odlikuje junatvo, snaga, odlunost, hrabrost, velikodunost i vodstvo. To je kasta vitezova. Kad katrija osjeti da gubi snagu,treba da smrt potrai u borbi. c.)Poslovni ljudi, vaisye ( vajije ). To je neka vrsta slobodnjaka. Preteno su seljaci, kod njih je trgovina prava djelatnost. Zato se kae da je to kasta trgovaca, ija je dunost zemljoradnja, zatita krava i trgovina. d.)Kaste koje sluze prve 3, shudre ( udre ). Oni su ne-Arijevci. Dunost im je rad i sluenje drugih. udre su bili tkai, krojai, trgovci alkoholnim piima, muljai ulja, kujunije, zidari. Neisti , nedodirljivi, parije su podkasta shudre. Nisu mogli ulaziti u hramove, niti su ih brahmani opsluivali, morali su stanovati izvan sela. Njima nije dostupan ni jedan hram hindusa, jer oni predstavljaju neiste kaste hinduistike klasifikcije. Oni su radili najprljavije poslove i morali su se drati dalje od ostalih. HINDUISTIKI OBIAJI I OBREDI: Postoje razliiti obredi, i teko je nai obred za sve. Jer posebna se pozornost u razliitim krajevima poklanja razliitim obredima. U nekim krajevima je obiaj da se posti jedan dan u sedmici, u drugim da se molitve obavljaju u vrijeme punog u mladog mjeseca, itd. Svake godine postoji jedan Posni dan kad sve ene poste kako bi se oistile od grijeha npr ( ako su morale kuhati ili istiti za vrijeme mjesenice, jer to nije imao ko dugi raditi ). Naelo ahimse odredilo je i karakter rituala u hinduizmu. Poto su vjerovali kako bogovi ive u planinama tamo su pravili svoje hramove u stilu planinskih kua. Za

bogosluenje u hramovima itaju Vede. Hindu molitva esto ima glazbeni oblik, sadri pjesmu, igru ples. Svaka obitelj u kui ima svetite ( oltar ) gdje uvaju kipove ili slike Boga. Obredi kod kue su vani isto kao i oni koji se obavljaju u hramu. Pripadnici prve tri kaste kod kue obavljaju tri puta dnevno obrede. Tokom obreda vjernik treba biti go do pojasa i bosonog, sjediti na zemlji prekrienih nogu, gledati u vrh nosa i licem biti okrenut prema izlasku Sunca. Hinduistika godina ima dvanaest lunarnih mjesecis prestupnim mjesecom svake dvije godine. Postoje obredi koji se obavljaju samo za vrijeme punog i mladog mjeseca. U noi krajem veljae obiljeava se blagdan posveen Shivi. Obredi posveenja bili su povezani s dobom. To su obredi vezani za raanje, davanje imena djeteta, obredi vjenanja i pogrebni obredi. to se tie pogrebnih obreda treba znati da u Indiji nema groblja. Tamo postoje sveta mjesta u kojem spaljuju mrtve. Pepeo stavljaju u sud i potapaju u rjeku. Udovice se rijetko udaju drugi put u starim vremenima su se dobrovoljno spaljivale s umrlim muem. Dharma, obredna dunost, zakon jeste odluijui. Hinduizam je prije svega ritualizam. Dharma zavisi od socijalnog statusa pojedinca i nije razvijena, ve zavisi od toga u kojoj je kasti ko roen. Jedan od najvanijih rituala u hinduizmu bilo je rtvovanje opojnog soka biljke koja se zvala soma. Prilikom rtvovanja samo sveenik pije somu i samo on jede rtvovano meso. Blagdani su posveeni raznim bogovima.najpoznatiji su oni posveeni bogovima: Indri, Rami, Krishni, Shivi. Nova godina, Divali, blagdan svjetiljki, jesenja je sveanost kada se odlazi na hodoae. Vjeruju da boica sree Lakshmi ( Lakmi ) posjeti svaku kuu u kojoj gori svetiljka. Dasara je blagdan posveen u dan boice Kali. Dosta obreda je povezano za znaajnije dane i datume. Tad se odravaju blagdanski skupovi odlazi do svetih mjesta. U hinduizmu ima elemenata fatiizma, oboavaju smokvino drvo, majmune, krave i zabranjeno je njihovo ubijanje. Znaajno je hodoae Kumbhamela. Glavni dio obreda je umivanje svetim vodama Gangesa. Za ritualno umivanje na tjelu ne smije biti ni dlaice. Posebno mjesto ima rijeka Ganges. Vjeruju kako ona isti od grijeha one koji se u njoj okupaju. Siromani cjelog ivota tede kako bi otili i jednom se okupali u njoj. Najvea elja hindusa je umrijeti na obalama te svete rijeke. to se tie rituala veoma je bitna i yoga. Ona predstavlja duhovnu praksu, tehnike, oni koji se njima bave postiu kvalitete Apsoluta. ETIKO UENJE: Kad je rje o hinduizmu to je zajednica onih kojima je dobro zakon a istina strast. Za Indijca nije toliko religija koliko kulturna tradicija, nain ivota. Za brahmansku etiku materijalizam je na dnu etnikih vrijednosti. To je uenje deronja. Zatim slijedi budizam koji ne potuje bogove i negira duu, pa dainizam. Brahmani su bili nositelji kulture, etike. Oni su diktirali norme ponaanja, koji su se najee svodili na strogu hijerarhijsku kastinsku drutvenu podjelu i poloaj u samoj kasti. U Upanishadama je naglasak na individualnoj etici , u Giti je naglasak na etici koja jaa zajednicu, zajednitvo intaresa. Hinduizam trai izvravanje dunosti. Svako je duan ispravno vriti svoje dunosti. Za asnog je ovjeka sramota gora od smrti. ovjek ima tri dunosti; a) prinositi rtvu, uenje i milosre, b) vrsto i ustrojno samouzdranje, c) ivot u domu svog uitelja i ovladavanje suzdrljivou. Teisti, ateisti, skeptici svi mogu postati hindusi ako prihvate hinduistiku kulturu i ivot. Ono to se uzima u obzir je ponaanje a ne vjerovanje. Drugi

vaan izvor etnikog uenja hindusa ( uz Gitu ) je spjev Ramayana. U njemu se govori o kraljeviu Rami i njegovoj eni. Etniko uenje hinduizma odnosi se na ono to bismo mogli nazvati ispravnim ponaanjem. Asketski ivot hindusa zahtjeva njegovo uzdravanje od ubijanja, krae, spolne neistoe, lai, upotrebe opojnih sredstava. Prema brahmanskoj tradiciji ovjek ima etiri stadija ivotne etape: a) je razdoblje izmeu sedme i trinaeste godine. To je razdoblje uenja i discipline. Kad postane brahman naputa dom, pridruuje se svom guruu ( uitelju ) u nekoj umskoj osami i izuava hinduistike knjige. Sinboli tog statusa su drveni kotai, koije, kiobran, to oznaava i njihov status u drutvu b) enidba i zasnivanje obitelji sa enom koju jedva moda poznaje. Hindus kae ne enimo se djevojkom koju volimo, mi volimo djevojku kojom se oenimo. To je ivot domaina i aktivnog radnika, c) glavni stadij to je stadij povlaenja iz aktivnog ivota. Osoba se vie povlai i vie vremena posveuje religijskim i duhovnim stvarima, d) zadnji stadij nije za svakoga. On podrazumjeva odricanje od imena, posjeda, kaste. To je ivot pustinjaka. Njegov cilj je postii sjedinjenje s Bogom. To se moe postii samosavlaivanjem, istinom, istoom, ljubavlju, nenasiljem i sl. Poto boga vide u svim stvarima to potuje svaku stvar drvo, rijeku, kravu. U hinduistiku etiku spada svetost krave, apsolutna zabrana klanja krave. Onaj ko se toga ne pridrava nije hindus. Zabrana je uzimanje mesa posebno govedine. Zato su veina religioznih hindusa vegetarijanci. Jedu itarice, povre, voe, mlijeko, mlijene proizvode, riu. Neki poste jedan dan u sedmici. Osobnost hinduistikog vjerovanja vezuje se za pojam karma. Neki kau kako je ovo religija ljubavi i zahvalnosti koja odaje duno potovanje prema svakom ivom biu. Ovo je jedna od rijetkih religija koja daje isti status eni kao i mukarcu. Nema progona zbog vjere. Glavni zadatak ovjeanstva je njegovo moralno oienje. Vjeruju da ovjek sam oblikuje vlastitu sudbinu. Bogatstvo i mo nisu bili ideali indijskog ovjeka. SAVREMENO UENJE: Jo uvjek se u Indiji zadrao tradicionalni hinduizam. Zbog Britanske kolonijalne vladavine u Bangalu je XVIII st je dolo do dominacije kranstva nad hinduizmom. Sustret s kranstvom i zapadnom kulturom doveo je do reformnih pravaca u hinduizmu. Od XIX st razvijali su se razni pravci od kojih je najpoznatiji neohinduizam, indijski nacionalni pokret koji je pokuao prihvatiti zapadne vrijednosti, ali i promicati indijsku mudrost na Zapadu. Od XV do XVIII st vei dio Indije bio je pod muslimanskom vlau, to je vodilo snanijem uticaju islama na hinduizam. Ideja ope jednakosti svih ljudi pred Allahom bila je primamljiva za pripadnike niih kasta da preu na islam. Na sjevernoindijski hinduizam snaan uticaj je ostavio islam. Odbaeno je predstavljanje boanstva u ljudskom liku. Naravno i hinduizam je uticao na islam. Meusobne netrpljivosti poele su od odvajanja Pakistana u posebnu dravu kada je dolo do velikog pomjeranja stanovnitva. U smjeru Indije kretali su se hindusi, a u smjeru Pakistana muslimani. Ali ipak hinduizam se zadrao kao vladajua religija. Meu tvorce suvremenog hinduistikog uenja mnogi smatraju Ramu Mohana Roja, bio je pod uticajem kranstva. Zalagao se za ukidanja spaljenja ena pored umrlog mua. U devetnaestom stoljeu dolazi do reformiranog hinduizma gdje se ponovo vraa na vedsko uenje. Meu nositeljima neohinduizma isticao se Mohandas Karantano Mahatma. Bit religije za njega je bila

moral, slijedi ahimsu tj nenasilje. Zabranio je proizvodnju i prodaju alkoholnih pia. Htio je stvoriti religiju ljubavi koja nee praviti razlike izmeu kranstva, muslimana, hinduizma. Radhakrishnan je bio predsjednik Indije a posebno je doprinjeo izgradnju modernog hinduistikog svjetonazora. Poetkom XXI st obiljeavaju akcije ekstremista i meu hindusima i meu muslimanima. DAINIZAM NASTANAK: Je religija i filozofija. S hinduizmom i biddhizmom predstavlja treu religiju nastalu u indijskoj civilizaciji. To je asketska vjera ijim se prakticiranjem priprema za ponovno raanje u budunost. Nastao je u estom stoljeu a naziv mu potie od titule dina osvaja pobjednik koju je imao osniva Vardhamana Mahavira ( Veliki heroj ). ivio je u Buddhino vrijeme. Porjeklom je pripadao brahmanskoj obitelji. U tridesetoj godini poeo je voditi novi ivot. Slijedio je pet naela odricanje od ubijanja, laganja, krae, seksa i prikupljanje prolaznih dobara. Nakon dvanaest godina takvog ivota pod jednim drvetom poput Budde doivio je prosvjetljenje i sveznanje o onome ta je bilo, to jeste i ta e biti. I dainizam je poput buddhizma nastao u istonim provincijama. RASPROSTRANJENOST: Uenje se proirilo na jug Indije. Ali kasnije se ustalio u gradovima zapadne Indije u kojima je i danas rasprostranjen. To je religija trgovaca i gradskog stanovnitva. Ostao je religijski pokret karakteristian samo za podruje Indije. Imaju vie od tri miliona sljedbenika. Bili su vrlo aktivni u pokretu za nacionalno oslobaanje koji je predvodio Mahatma Ghandi. DAINISTIKO UENJE : Uenje je svedeno na tri dragulja : ispravan svjetonazor ( prava vjera ), ispravno znanje ( pravo znanje ), i ispravno ponaanje ( pravo vodstvo ). Vjeruju da se dua nastanjuje u svim ivim biima ljudima, ivotinjama, insektima. Takoe vjeruju kako u svemiru postoji iva i neiva tvar koje su u neprestalnom kretanju. ovjek sam utjee na svoju sudbinu. Prihvata uenje o karmi. Nenasilje je vrhovni zakon..Materijalni svijet je zao i ovjek treba teiti da ga se oslobodi. Zato zagovaraju strogi asketizam, to neki ine i do odbacivanja noenja odjee. Razlikuju se dva smijera: sljedbenici jednog su digambara , uvjek su nagi, a sljedbenici drugog vetembara nose bijelu odjeu. Svetovnjaci imaju pet zavjeta: ahimsa ( ne nanositi tetu ivim biima vjeruju da e se ovjek roditi u obliku ivotinje koju je ubio ), astja da ne kradu, brahmaarja zabrana preljuba, aparigrakha da ne budu pohlepni, satja da budu iskreni i poboni u govoru. Razvili su religijsku endogamiju (ogranicenje izbora bracnog druga na istu religijsku pripadnost), a djevojke se udaju odma nakon spolnog sazrijevanja. Redovnici su potpuno odvojeni od normalnog ivota svjetovnjaka. Prve tri godine provode iskuavajui ivot zatim izuavaju dainistiko nauavanje , prolaze kroz obrede strogih zavjeta. Oni su bez kue na jednom mjestu borave od tri do etiri sedmice. Ustaju u etiri sata jedu malo najvie dva puta u dvadeset etiri sata. Svakodnevno prikupljaju milostinju hranu za taj dan. Moraju poloiti pet zavjeta ahimsa, zabrana neistinoljubivosti, zabrana uzimanja

onoga to se ne nudi dragovoljno, ednost, odricanje od ljubavi prema bilo kome i bilo emu. Jer ljubav vodi udnji i stvara karmu. Znanje je najuzvienije sredstvo izbavljanja. Put kojim se to postie je askeza. Najveu svetost postie onaj ko umire od gladi. Kao i veina pripadnika drugih religija i daini praktikuju razvijene obrede ivotnog ciklusa tj povodom roenja, vjenanja i smrti. Poste u dane punog mjeseca. Ustaju prije zore i obavljaju molitvu klanjajui se sklopljenih ruku prema istoku, sjev., zapadu i jugu. ETIKO UENJE: Svojom teorijom o savladavanju strasti i osjeaja kako bi se postiglo savrenstvo dainizam spada u izrazito etiku religiju. Njegovo etiko uenje svodi se na nenasilje, potenje, korektnost, spolna umjerenost. Pripadnici ne smiju dirnuti u tui ivot. Zato su izbjegavali i bavljenje zemljoradnjom kako ne bi unitili neko ivo bie. Bavili su se trgovinom kasnije industrijom i bankarstvom. Izbjegavali su bavljenje zanata vezanih za metal ili drvo jer se tokom te obrade nanosi bol drvetu ili eljezu. Laici imaju tzv zavjet starosti obeanje da e umrijeti postei. Izbjegavaju kocku, meso, vino, preljub, lov, krau, i raskalaenost, nekuhano povre, suzdravaju se od jela od zalaska do izlaska sunca vodu ne piju prije dnevnog svjetla kako ne bi progutali neko ivo bie. Prakticiraju strogi vegetarizam. Razvili su strogu asketsku etiku odricanja od svijeta. Dok se svetovnjaci pridravaju opih naela, redovnika etika je izuzetno stroga. Redovnici se nou ne kreu jer im je u tami nemogue pratiti pokrete pa mogu naruiti etnike norme koje proizilaze iz ahimse. Moglo bi se rei da je ahimsa jedino naelo dainistike etike. Potovanje ivota je najvea vrlina. Najvanije je nenasilje. Gotovo sve religije imaju naela koja se odnose na prehranu. Dain se u svojoj etici pridrava potovanja ivota, govorenja istine, potenja, ednosti, i nezavisnosti uz svjetovne stvari. BUDDHIZAM NASTANAK: Je jedan od tri svjetske religije nastao u estom stoljeu u sjevernoj Indiji, kao prosvjed protiv tradicionalnog hinduizma. Ima osnivaa, povjesnu osobu od ije smrti neke zemlje s buddistikom tradicijom raunaju kalendar. Ali buddhizam nije objavljena ali jest misionarska religija. U treem stoljeu u vrijeme Aoke , postao je indijskom dravnom religijom. Njegov nastanak povezan je s raspadom rodovsko-plemenskih odnosa. Stare plemenske religije nisu odgovarale novom sustavu drutvenih odnosa. Buddha ( Probueni Prosvjeeni ) je onaj koji je prosvjetljen istinom, znanjem, onaj koji je postigao apsolutno savrenstvo i sposobnost drugima ukazati na put religijskog spaenja. To ime dobio je osniva buddhizma Siddartha (onaj koji je postigao cilj) Gautama. Po buddistikom uenju Gautama je vidio izraz ljudske patnje u tri sluaja: jednog dana sreo je nemonog starca, zatim tekog bolesnika, pa pogrebnu povorku uplakanih ljudi. To ga je navelo na razmiljanja o smislu ljudskog postojanja. Duhovni nemir odveo ga je od udobnog obiteljskog ivota u palai, traio je put spaenja. ivio je est godina asketskim ivotom, tako da je bio gotovo ugrozio svoju fiziku egzistenciju. Tada je poeo razmiljati o spaenju. Prouavao je tekstove brahmanizma i razliite indijske meditacije. Odbacio je askezu lutao Indijom sjeo pod smokvu kasnije nazvano drvo buenja i sjedio dvadeset i etiri sata da bi naao odgovor na pitanja koja su ga muila i otkrio tajnu prosvjetljenja. Tada kada je imao trideset i est godina njegovi uenici

zakljuie da je progledao i nazvae ga Buddhom. Do smrti u osamdesetoj godini propovjedao je svoje uenje u Indiji. U njegovu ast podizani su hramovi, odravali su se obredi. On nije traio osobne sljedbenike, ve je objavio nauk koji je trebao biti neka vrsta vodilje za pravi ivot. Vaan je ne samo sa stajalita povjesti religija ve i sa stajalita etike i socijologije morala. RASPROSTRANJENOST: U prvim stoljeima buddizam se razvijao kao redovnika zajednica. ivot zajednice se odvijao po pravilima ustanovljenim jo za Buddina ivota. Odstupanjem od propisa smatralo se teom povredom buddistikog morala. I za Biddizam bi se mogao rei da je postao univerzalana i misionarska religija. Bio je najvie rasprostranjen po Indijskim gradovima kao ideologija trgovaca. I ako je nastao u Indiji buddizam je tamo potisnut. Pod pritiskom hinduizma i islama zadrao se samo u enklavama indijskog podkontinenta. Iz sjevernozapadne Indije buddizam se proirio u sredinju Aziju ( drugo stoljee ) u treem stoljeu proirio se na Junu Aziju, na Indoneanske otoke ali ga je tamo potisnuo islam. Zadrao se nato na Ceylonu dananjoj Sri Lanki. Te neto na Nepalu. Ve od petog stoljea poinje slabiti uticaj buddizma u Indiji. U nekim djelovima je propao dok je negdje ak i izbrisan trag starog buddizma. U XII stoljeu bio je definitivno potisnut iz Indije. Izmeu prvog i treeg stoljea podjeljen je u dva pravca. Mahayana ili velika kola pravac za iroke mase, liberalniji i otvoreniji novim idejama gdje je uspjeo postati dravnom religijom (Tibet, Kina, Koreja, Japan) , i Hinayana mala kola ili juni buddizam pravac u kojem prevladavaju redovnici nositelji buddizma iz prolih vremena (Tajland, Laos, Burma, Sri Lanka). Iz Indije se buddizam proirio na Tibet. Zemlje dalekog istoka bile su pod uticajem buddizma. Prema statistikim podacima 1900 god. 7,8% svjetskog stanovnitva prihvaao je budizam 2001 bilo je 5,93% svjetske populacije. Poetkom XXI stolj u Africi ivi 21.000 buddista, u Aziji 313,114.000 , u Europi 272.000, Latinskoj Americi 541.000, Sjevernoj Americi 558.000, Okeanija 26.000. po broju sljedbenika to je etvrta religija na svijetu. Sri Lanka 70%, Tajland 85%, Japanu 84%. BUDDHISTIKO UENJE: Uenje buddizma izneseno je u Pali kanonu, osnovnoj zbirci zapisa ili kanona napisanoj na pali jeziku poetkom nove ere. Zovu je Tripitaka, jer se sastoji od tri djela a) odnosi se na Buddin ivot i pravila ivota, b) drugi sadri Buddin nauk, c) namjenjen je strunjacima a sadri skolastiku. Dosta autora e rei kako je buddizam religija bez Boga. Boga su po buddizmu izmislili sveenici jer kad bi on postojao nebi bilo toliko bjede u svijetu. Meutim to da je budizam religija bez Boga i jest i nije tano. Budda je neka uenja preuzeo iz hinduizma poput onog o inkarnaciji (utjelovljenje Boga u ljudskom obliku) , po kojem sva iva bia prolaze kroz nova raanja, smrt i preporaanja. Preuzeo je i uenje o karmi zakonu po kojem se nagrauje krepost a kanjava za zla djela u buduim raanjima. Buddistiko uenje usmjereno je na pitanje spasenja. Zato i kaemo da je to religija spasenja. Spasenje se postie kad se iz neznanja pree u znanje. A to znai prihvaanje buddistikog uenja i zajednica. Buddisti su osporavali egzistenciju due. U poetku odbacivali su magiju kao i likovne prikaze. Sainjavaju teorije o etiri plemenite istine ili etiri svete istine koje je Budda otkrio tree noi meditiranja.a) ivot je patnja.

Svaka pojedinana egzistencija je bjedna i bolna, b) uzrok patnje je neznanje i elja za ivotom koja dovodi do ponovnog raanja, c) ovjek se moe osloboditi patnje jedino guenjem strasti za ivotom. d.) spasenje se nalazi u nirvani (najveci cilj buddhizma). Nirvana se odreuje kao jedino nadiskustveno stanje kojem buddisti tee. Meditacijom se bjei od ulne stvarnosti, meditira se tamo gdje nema buke i ljudi. Buddizam je djelom postao redovnikom religijom. Smatra se da je sam Budda osnovao prvi redovniki samostan. Tamo redovnici provode veliki dio vremena u razmiljanjima. Razlikuju se po etiri stupnja svetosti. Imaju samo odoru (haljine), sandale, brojanice od 108 zrna, iglu, britvu za brijanje glave i brade, cjedilo za vodu, i zdjelicu za milostinju. Pridravaju se tri pravila a) siromatvo, b) nenasilje, c) celibat. BUDDHISTIKI OBIAJI I OBREDI: Nema hijerarhijski organizovanu crkvenu strukturu. Mjesto za religijske rituale bila je pogoda svetilite. Pogode su zidali svjetovnjaci ,a svete relikvije za njih osiguravali su redovnici. U njima se u ast Bude i njegovog uenje prinosi cvijee, voda, hrana, zapaljene svijee i tamjan. U Tajlandu potovanje Bude iskazuje se paljenjem mirisnog tapia. Budin kip je postao predmet oboavanja pred njim redovnik 4 puta dotakne zemlju. Budisti u hramovima nemaju oltar. Sam buda nije pridavao neko osobito znaenje obredima. Budisti djecu ue oblikovanju karaktera, potovanju svega ivog, ljubavi, jednakosti, tolerancije. Budizam ne predstavlja Boga u vidu konkretne osobe niti je to organizirana religija. Uz to u njima ima malo blagdana. U svibnju tokom punog mjeseca proslavljaju Budin dan. Ujutro i uvee vjernici obavljaju molitvu. Mjesene obrede obavljaju u dane mladog i punog mjeseca gdje se ispovjedaju o svojim grijesima. Ako je redovnik poinio jedan od 4 najtea grijeha, spolno opio, krao, ubijao ili hvalio se o postojanju magijske moi i sposobnosti doivotno bi bio iskljuen iz zajednice. Nietsche ( Nie ) je za budizam rekao da je to vrsta higijene, da je to religija za kraj civilizacije. ETIKO UENJE: Bit budistike etike je kao i u hinduizmu vezana za karmu-moralni zakon uzroka i djelovanja koji odreuje status u ponovnom raanju. Moemo rei da nije razvio svijest o potovanju pojedinca. Odluka etike je jednakost svih ljudi. Buda je pripovjedao svim ljudima ljubav prema svim ivim biima i to je etika budizma. Moda je on u samom poetku bio etika odricanja ne ubijati, ne naruavati branu vjernost, ne uivati u raskoima ivota itd. Moglo bi se rei da je on imao tri odlike: moralnost, meditaciju i mudrost. Moralnost je nezamjenjiva osnova ovog uenja. On obuhvata tri podruja: a) moralna vladanja koja podrazumijevaju ispravan i estit govor, radnju nain zaraivanja za ivot. To zahtijeva da se nikome ne ini zlo i tako proiava vlastita dua. Budizam je etika individualizma. Svako je odgovoran za svoje ponovno raanje. b) mentalna disciplina podrazumijeva ispravan napor, sabranost, kontemplaciju. Treba kontrolirati duh da ne bismo neiste i nepostojane stvari pogreno smatrali istim i prijatnim. c) intuitivna mudrost obuhvata ispravna gledita i namjere. Pridravati se istine znai da ne postoji trajni duh.

Plemeniti put bi trebao biti ne ubijati duhom odbaena bia, ne krasti, uzdravati se od ne doputenih spolnih uitaka, ne lagati, uzdravati se od opojnih pia i drugih opojnih sredstava. Budizam poznaje doktrinu dane, davanja, darivanja, udjeljivanja, milostinje lanovima sanghe (budistikim redovnicima). Budizam trai umjerenost u jelu i da se jede onoliko koliko je potrebno za odranje zdravlja. Pretjerano uzimanje hrane vodi pospanosti, klonosti, ona ugroava ovjekov ivot. Budizam je osuivao svaku pretjeranost, odbacivao neravnopravnost ena. Sa stajalita sociologije znaenje budizma je u doprinoenju irenja obrazovanja koje je bilo dostupno pripadnicima svih kasta, spolova i uzrasta. Budizam je bio i ostao religija tolerancije. Budistiki redovnici nisu nikad bili netrpljivi u vjeri niti su zagovarali progon pripadnika drugih religija. SAVREMENO UENJE: U 19 stoljeu budizam je u mnogim zemljama morao izdrati iskuenja s kranskim misionarenjem, a prije toga u Indiji susret sa islamom. Potekoe s kojima se susreo u modernom dobu dovele su nasilja i ruenja hramova i do ideolokih sukoba. U susret s kolonijalnom politikom ( Burma, Sri Lanka, Indonezija ), te ideologijom komunizma u 20 st. ( Kina, Mongolija, Tibet, Koreja ) bio je bolan za budizam. Iznad svega suoen s kolonijalizmom, budizam je darivao svojim slijedbenicima jak osjeaj nacionalnog identiteta. Zahvaljujui tome u Burmu budizam je postao dravna religija. Krajem 20 i poetkom 21 st. Na zapadu ( Europa i Sjeverna Amerika )je neobudizam postao privlaan. U Kaliforniji je podignut najvei budistiki hram. RELIGIJE DALEKOG ISTOKAKINESKE RELIGIJE Kina je trea drava na svijetu, rasprostire se u sredinjoj i istonoj Aziji. Poetkom 21 st. 25% svjetske populacije ivi u toj dravi. Kinezi su najbrojnija rasna, jezika i kulturna grupa. Na Tajlandu, Singapuru i Hong Kongu ine etniku veinu. Uz to postoje znaajne kineske etnike enklave u Maleziji, Indoneziji i na Filipinima. Teko je govoriti o religijskim vjerovanjima kad u hramovima oituju elemente razliitih vjerovanja. Od kulta predaka, animizma preko taoizma, kofuncijanstva, do budizma. Kina je svijetu podarila dvije specifine predmonoteistike religije: konfucijanstvo i taoizam. Uz njih u kineske religije ubrajamo i lamaizam i kinesku verziju budizma. NASTANAK Bio je osobito razvijen kult predaka kojima su prinoene rtve. Prilikom prinoenja rtve naznaen je i obred gatanja, kao vid uspostave veze s pretcima. Meu donjim slojevima kineskog drutva (prije svega agrarnim) bio je razvijen kult zemlje, razni lokalni kultovi najee posveeni nekom karizmatskom voi ili lokalnom boanstvu. Takoe obredi su bili povezani i s uspijehom u poljoprivrednoj godini. Neki od tih elemenata zadrani su i u dananjim vjerovanjima. Konfucijanizam nastao u 6 st. Dio je od tri religije ( taoizam i lamaizam ) koje spadaju u kinesko-religijsko naslijee. To je uenje za koje bi se moglo rei da je izmeu religije i filozofije.

Taoizam: je nastao paralelno sa konfucijanstvom u 6 st. u vrijeme dinastije u. Njegov nastanak vezan je za ime starokineskog filozofa Lao Cea ( stari uitelj ). Krajem srednjeg vijeka od 5,6,7 do 15 st. na Tibetu se razvilo novo religijsko uenje lamaizam ( lama-najvii ). Uz ova tri religijska pravca u Kinu je tokom drugog st. prodro u obliku mahayane buddizam. U to vrijeme kinezi su na budizam gledali kao na inozemnu varijantu taoizma. U tom vremenu osnovano je mnogo budistikih redovnikih zajednica po Kini. Krianstvo i islam nikad nije uspjelo privui Kineze. Ostale su izrazito manjiske religije u nekim kineskim pokrajinama. Prodor islama u Kinu desio se u vrijeme dinastije Yan, pripadnici islama ive u razliitim dijelovima Kine, a naroito u junoj provinciji Junan u unutranjosti planinskog masiva i na kineskom sjeverozapadu. Jedna od odlika kineske religioznosti je da u njoj nije bilo sveenika, uleme, brahmana i konfucijanski slijedbenici pripadali su vie upravnom aparatu, tako da im je voenje obreda bilo drugorazredna djelatnost. Najvei blagdan u kineskom vjerovanju je Nova godina ( kraj stare godine izbacivanje mrane sile-Yin zapoinjalo je ienjem i kreenjem doma ). RASPROSTRANJENOST Meu najpoznatije kineske religije spada konfucijanstvo. Njegova pobjeda u Kini postignuta je tek u 8 st. Nije imao sveenike, obrede su izvodili slubenici, uspio se proiriti i izvan Kine. Prenesen je u Koreju jo prije Krista ali se istinski tamo utemeljio u 14 stoljeu. Preko Koreje stigao je krajem 3 st. u Japan. Tokom 2 svjetskog rata konfucijanizam je bio ideologija japanskom imperialistikom ekspanzionizmu. Konfucijanaca ima u Aziji 5,944.000, u Africi 1000, u Europi 2000, Latinskoj Americi 2000, Sjevernoj Americi 26 000, Okeaniji 1000 ukupno im pripada 0,1% svjetskog stanovnitva. Druga poznata kineska religija je taoizam. Kod njih se javlja netrpljivost prema budizmu. Ipak pod uticajem budizma taoisti su prihvatili redovnike institucije. Razvili su i hodoaa u svtim planinskim mjestima. Najpoznatije je hodoae u ang Tungu. Pored ovih kineskih narodnih religija nailazimo na kineski budizam. isti budizam slijede samo redovnici, dok veina kineskih vjernika prakticira buddistike obrede, povezane s taoistikim i konfucijanistikim. Kina je imala 17,5 miliona muslimana, rimokatolika oko 3,5, a protestana oko 4,5 miliona. Najpoznatiji hram u Kini je Hram neba koji se nalazi u uvenom pekinkom Carskom ili Zlatnom gradu. Predstvalja kinesko kulturno blago, ouvano za vrijeme revolucije. KONFUCIJANSTVO TAOIZAM LAMAIZAM I NJIHOVO UENJE KONFUCIJANSTVO Priblino u isto vrijeme kao i Budda u Indiji u 6 stoljeu u Kini je ivio Kungfuzij ( po misionarima nazvan konfucije ), rodio se u gradiu Qu Fu ( ufu ) drava Lu. Konfucije poinje uticati na izgradnju politikog autoriteta, kada je uvidio da jaa rivalska borba za vlast. Nastaje njegovo uenje po kojem voa treba biti pravi roditelj svoje nacije i voljeti svoj narod. Vjerovao je da je vladanje stvar moralne odgovornosti, a ne manipulacije i

moi. S vremenom se konfucijanstvo koncentriralo na 4 pisana izvora knjige: a) razgovori-knjiga konfucijevih izreka, b) izreke Menciusa-jednog od najveih predstavnika konfucijanizma, c) veliko uenje-knjiga o obredima, d) uvanje sredinjice-knjiga o ljudskoj prirodi i odnosu prema moralnom ureenju svemira. Za njegova djela bi se inae moglo rei da su pouavala nainu ponaanja, odanosti i potenju. Njegovo uenje je prvenstveno politoloko-sociologijsko, a religijsko samo u domenu etikih pitanja. Razvio je uenje o vioj i nioj klasi kineskog drutva. U njegovo vrijeme u Kini je bio razvijen kult prirode, kult predaka, potovan je put mudraca, staraca i danas je kult potovanja starih veoma razvijen u Kini. Bio je razvijen i kult duhova kojima su prinosili rtve. U konfucijanstvu nema suprotnosti izmeu svetog i profanog prava, kakvu nalazimo u kranstvu, islamu, pa u nekim elementima i u indijskim religijskim uenjima. Obrede su vodili dravni inovnici ili glava obitelji. TAOIZAM U Kini se razvio i religijski sustav pod nazivom tao. Rije je o pogledu na svijet i nainu ponaanja u kojem se ne spominje postojanje bilo kakvog boga. To je skup narodnih vjerovanja kod starih Kineza. Postojala je neto neodreeno prije samog stvaranja svemira. To neto je njemo i prazna. Ono je samosvojno i neunitivo. Ono se svuda kree bez umora ikakvog. To neto mora biti majka svemira. Nazvan je kao Tao. Tako tao ne znai samo put, ve i stil, nain ivota, ivjeti u harmoniji s yin-yang-on. Yin i yan predstavljaju tamni i svijetli aspekt tao-a, enski i muki aspekt. Yan je muka stvarnost, muka strana tao-a, sredite u svim stvarima. Yin je enska strana tao-a i stvarnost. Tao je zaetak svega , bit ivota. Cilj ovjekove djelatnosti je dovesti sve u sklad s taoom putem prirode. Da bi postigao besmrtnost, ovjek je morao postati to sliniji taoou, a pomugunosti sjedinjiti se s njim. To vjerovanje moglo bi se nazvati taoizam. Osniva je bio Lao Ce. On je isticao da ovjek od roenja do kraja ivota prolazi kroz etiri perioda: djetinjstvo, mladost, starost i smrt. Taoizam ne poznaje mono sveenstvo. Krajnji njegov cilj je oslobaanje od strasti i postizanje fizike besmrtnosti. On pouava naelima i tehnikama izbjegavanja smrti. Zato trae strogu kontrolu ulnih organa. Taoizam ukazuje na tri istote bit, ivotnu snagu i duh. U dane obreda izvodile su se i orgije. Teoistiko boanstvo Du Vu je svetinja pred im kipom se saginje glava i pada niice. U listopadu milioni Kineza i Tajlanana poinju vegeterijanske dijete, koje traju devet dana. LAMAIZAM: Religija lama- redovnika u Tibetu naziva se lamaizam. Lama- uzvieni ili sveti onaj koji vlada svijetom. Lamaizam je masovnije prihvaen tek u 16 st. Predstavlja mjeavinu amanizma i budduzma. Preuzeo je mnoga vjerovanja i obrede iz buddizma, kao i ideju o inkanraciji, nirvani, i ponovnom roenju. Mnogi pd njih povezani su s magijskim obredima. Postoje dvojica poglavara lama Dalaj lama i Panchenlama. Dalaj lama je bio poglavar tibetanskog buddizma i reda utih kapica, ali i politikih voa Tibeta. Lamaistika zajednica priznaje i Pancherlamu poglavara jednog od tibetanskih redovnikih zajednica iz reda utih kapica. On je samo duhovni poglavar za kojeg vjeruju kako je jedna od inkarnacija Budde. U lamaistikim samostanima povremeno je ivjelo od 200 do 1500

lama. Te je njihovo izdravanje bilo jako vano. Lame su drale etiri sveuilita teoloki, medicinski, ritualistiki, u kojem se sticalo obrazovanje i upoznavala s pravilima za svetkovanje kulta mrtvih, kao u uilita na kojima se izuavala mistika. U velikim samostanima bogosluenje se obavlja tri puta dnevno. Meu najpoznatije rituale spada mandala, koji se upotreblajva u molitvama i sui u hramu. Festivali i rituali su posveeni Novoj godini, dva dana u mjesecu provode u postu i pokajanju . ta dva danaodrava se bogosluenje u hramu. Isan-ka-pa je najvei svetac lamaizma veliki crkveni reformator. KINESKI BUDDHIZAM: Prodoru buddizma u Kini pogodovao je razvoj trgovine ij su putevi vodili sve do Kine, kao i slom carstva Han, odnosno drutvena situacija nastala nakon tog sloma. irenju buddhizma djelovla je i njegova sposobnost za prilagodbu, kao i obaveza redovnika na misionarski rad. Misonarenje ih je primoralo da putuju izvan granica vlastitog teritorija i ire svoju uenje. Mnogi tekstovi su prevoeni na kineski jezik. Kineski buddhizam je bio manastirska crkva bez lutajui kaluera. Budistiki manastir sadravao je takoe hram sa slikama izvornog Bude i pet sekundarnih buda. A za neprijateljstvo dravne vlasti odluujua nije samo bila kaluerska forma heterodoksije. Buddhizam i taoizam pod njegovim uticajem razvili laike zajednice sa oenjenim, svjetovnim sveenicima, tad se poela pojavljivati neka vrsta konfesionalne religioznosti. Doktrina nenasilja bila je prihvatljiva i za kinesko dravno vodstvo, jer je to praktino znailo stabiliziranje mira u narodu. U Kineskom buddhizmu javljaju se ideje o ponovnom raanju u Raju (istoj zemlji ) u nekom mesijanskom dobu kad e Budda ponovno doi. U istu Zemlju ili Raj vodi Bijeli Put ili most preko kojih e prei oni koji vjeruju. Buddin roendan slave pjevajui pjesme u hramovima i pranjem Buddhinih slika. Sveenici taoizma mrzili su buddizam i provodili su netoleranciju. Dolazilo je do ruenja mnogih hramova i samostana podignutih irom Kine. Krajem 2001 god. otkrivena je statua Nasmijani Budda napravljen od samargda. Visoka je dva metra i vjeruje se da je najvea Buddina samargdna statua na svijetu. U Kini je vezan i an- buddhizam kao kineska varijanta buddizma. Bio je to intelektualni religijski pravac. Uenje mu se zasnovalo na stavu da ovjek moe posveenje doivjeti i u ovom ivotu. To postie svjesnou. Meditacijama se pokuava doi do transa, a pomou njega do prosvjetljenja. Nije se prihvaala tenja ka nirvani. Umjesto toga zagovaralo se vraanje ovozemaljskog ivota. Od 13 st. dolazi do pada popularnosti Buddizma u Kini. Vraanje konfucijanstva znailo je slabljenje buddhizma. ETIKA UENJA KINESKIH RELIGIJA: Kod njih nije dominantno traganje za spaenjem, ve socijalna etika i upravna praksa. Reklo bi se ivot radi ivota a ne radi boanstva i onostranstva. Vie boansko naelo je Nebo- ( tjan ) vrhovna univerzalnost koja je indiferenta prema ovjeku. Kult Neba razvio se i za vrijeme dinastije u. Vjerovalo se da Nebo nagrauje estite, a kanjava nedostojne. Ni buddizam ni taoizam nisu tako snano uticali na drutvene odnose u Kini kao konfucijanstvo. Konfucijanski etiki sustav postao je osnova za sve moralne konvencije

dalekog istoka. Osnovni sadraaji konfucijskog uenja su upute o pravilnom ivotu. Ono je ponudili pet modela odnosa: Vladar slubenik, roditelj djeca, mua ene, starije i mlae brae, meu prijateljima. Odlike drutva su ljubav prema bliim, moralno ponaanje, stabilni obiteljski odnosi. Posebna pozornost se obraala na velianje naela etike njegovu prilagodbu socialnim odnosima i potrebama dravne uprave. Konfucijski etos nije bio aristokratski ve graanski. Status se sticao prema obrazovanju i ponaanju. Cilj je bio nai srednji put ( Tao ) u drutvu i individualnim aktivnostima. Taj put treba graditi ravnoteu izmeu volje na nebu i volje na zelji. Svrenstvo ljudskosti postie se korektnim obavljanjem svojih drutvenih i graanskih dunosti. ovjek kojem je ponueno konfucianstvo posjedovao je dvije vrline humanost i osjeaj dunosti. Humanost podrazumjeva skromnost, potenje, uzdranost, ast, ljubav prema ljudima, nesebinost..... Za konfucija najvaniji ovjekov zadatak je ispunjenje obaveza prema drugim ljudima. Razvio je teoriju i praksu milosra. Kada je postao guverner on je uveo propise u vezi prehrane i pokopa mrtvih. Sljedbenici konfucijanizma odbacivali su upotrebu alkoholnih pia osim za vrijeme prinoenja tve. Najvei cilj dravne uprave treba biti interes naroda, pouavao je on, pa ipak njegovo uenje pridonjelo je razvoju kulta, obitelji, i obiteljske etike u Kineskom drutvu. Obitelj je sr drutva. Njegovo djelo Nebeska volja zagovara rtvovanje duda mrtvih. Cjenjena je i njegova prosvjetiteljska djelatnost. Uveo je neku vrstu laike kole. Razvio je kod uenika slobodno miljenje i raspravu. Sljedbenici teoizma vjeruju da tjelo ima pet najvanijih organa: plua, srce, slezene i bubrezi. Da bi se postigla besmrtnost treba uzimati hranu i ljekovito bilje koji sadre enrgiju koja e odgovarati navedenim organima. Teoistiki kandidat za besmrtnika imao je ogranienja u jelu i piu. Odricao se od mesa i vina, a kasnije od svake teke i aromatine hrane. On trai smirenost i jednakost stvari. Obredi im nisu bitni. Taizam je izjednaio mukarce i ene jer i tao je i muko i ensko. I lamaizam je traio stroge etike norme ivljenje treba izbjegavati deset crnih grijehova a slijeditii deset bjelih vrlina. U grijehe spadaju grijesi tjela ( ubojstvo, kraa, preljuba ), grijesi rijei ( la, kleveta ), grijesi misli ( zavist, zloba ). U vrline spadaju zatita tueg ivota, drueljubivost, ednost, mirotvorstvo, pokornost, saaljenje.......... pored toga treba se pridravati i est obaveza milostinja, zavjet, strpljenje, urednost, meditacija, mudrost. I buddizam je stalno naglaavao znaaj discipline i moralnosti. Zabranjeno je uzimati mito, na vrhu piramide mudrosti nije stajao bogata ve znanstvenik- nositelj duhovne mudrosti. SAVREMENA UENJA KINESKIH RELIGIJA: Konfucijonizam u Kini doivljavao je svoje uspone i padove.na prvom mjestu je stavljao obrazovanje i konfucijsku politiku maksimu da na vlast treba stavljati razumne i sposobne. Ustav je jamio slobodu i vjeroispvjest Kinezima ali i religijska pripadnost nije bila drutveno poeljna. Ministarstvo vjere je pod svoju kontrolu staviilo religiske organizacije. Slino konfucianstvu prole su i druge Kineske religije. Taoizam je danas razvijen na Tajvanu, lamaizam je ostavio veliki peat na ivot i kulturu dijela Kine Tibetu. Budizam je ostavio snaan uticaj na Kinesku knjievnost, umjetnos arhitekturu. Kulturna revolucija bila je usmjerena protiv duhovnog naslijea konfuncionizma, lamaizma i teoizma. Nakon revolucija mnogi hramovi pretvorili su se u muzeje. Vremenom su u Kinu poele prodirati zapadne vrijednosti poput kranskih vrijednosti, anarhizma, marksizma

itd. A u seoskim sredinama zadrani su religijska tradicija vjerovanja i obiaji. Od konfucianstva je najee preuzeto etiko uenje o javnom i obiteljskom ivotu. Od taoizma su preuzeti rituali. A od buddizma umjerenost i nada u ponovno roenje.

JAPANSKE RELIGIJE -SHINTOIZAM NASTANAK Shintoizam ( ili shinto ) je tradicionalna japanska mnogoboaka religija. To je mjeavina kulta prirode i nacionalne, kulturne batine. Sve do 6 st. nije imala svoje ime. Tada se radi razlikovanja od budizma nazvala shinto. Za shintoizam se kae da je to japanska nacionalna religija iako se radi o nizu vjerovanja, obiaja, rituala objedinjenih pod tim imenom. Ime je dobila od kineskog shin-tao to znai put bogova, boanski put, put kamija ( kinezi bi rekli tao ) tj. boanstva zatitnika od svega i svaega. Kamiji su bili nebeska bia. Kineski znak za nebesko bie bio je shin, a za put tao. Tako je japanska religija postala shin-to na zapadu nazvana shintoizam. Mogli bismo rei da on spada u etniku tradiciju japanaca. Neki autori shintoizam dijele na rani, predbudistiki u kojem je dominirao kult predaka i kult kamija, i onaj koji se razvio pod uticajem kineskog budizma. Po uzoru na budistike hramove poeli su se podizati i shintoistiki. Hramovi su sveta mjesta na koji kamij moe biti pozvan i da ovjek osjeti njegovo prisustvo. Tako se raao shinto kult zasnovan na potovanju kamija. Slijedbenika istog budizma i istog shintoizma ostalo je malo. Shintoizam ima boanstav obiaje i obrede, sveenike ali nema svog osnivaa poput nekih drugih religija niti predstavu o Bogu tvorcu svijeta. RASPROSTRANJENOST Kroz japansku istoriju dugo dominira budistika tradicija ipak se izdvaja shintoizam koji je danas dominantna religija u Japanu. Tamo se proirio i budizam, konfucijanstvo i rimokatolicizam. Stara japanska tradicija vremenom je poprimila dosta elemenata iz tih vjerovanja. Znaajno se ukazuje na neku vrstu sinteze do koje je u 8 stoljeu dolo izmeu kineskog budizma i shintoizma. Kasnije su identificirani kao budistika boanstva. Tako nastaje tendai shinto tantristiki ili shingon shinto. Shintoizam se razvijao u dva smjera lokalni, narodni ( minkanshinto ) i politiki ( povezan sa vjerovanjem u boanko porijeklo imperatora ). Kasnije e se i narodni lokalni shinto obogatiti nacionalnom tradicijom i tako dolazi do njegovog sjedinjenja u dravni shinto. Ipak dananji shinto sastoji se od rituala pozajmljenih od razliitih religija. Za to se za japanca kae da ivi kao konfucijanac, da je u braku shinto, a da umire kao buddhist. U svojim obiteljskim domovima mogu imati shinto ili budistiki oltar. Japanci pokazuju vei stupanj religioznosti od kineza. U japanske religije spada i AINU-RELIGIJA. Rije je o shintoistikoj plemenskoj religiji domorodaca ( aina ) na sjevernim japanskim otocima. U njoj je bio razvijen kult predaka i vjerovanja u duu. Potovale su medvjede kao vrhovno boansko bie, kao i boice sunca, mjeseca, vatre i Bogove vode, ume i neba. Nemaju hramove obrede obavljaju kod kue. Potuju i boicu Kamafuci zatitnicu ognjita. U njenu ast nikad nisu gasili vatru na ognjitu. 1930 g. Osnovana je slijedba Soka-gakaj u ijem uenju ima elemenata shintoizma, budizma i konfucijanstva koje je u Japan stiglo preko Koreje. Slijedba je strogo hijerarhijski

organizirana imaju i svoju politiku stranku ( Komejto ). Odlaskom u hramove veinu japanaca mogli bismo svrstati u shintoiste. SHINTOISTIKO UENJE: Shintoizam je politeistika religija ( dozvoljeno vie oboavanja kamija ) u kojoj je boica Ama-terasu zauzima centralno mijesto. Izdvaja se nekoliko bitnih stajalita shintoizma jedno od njih je ono o nastanku svijeta. Kao to ljudski ivot nastaje seksualnim sjedinjenjem mukarca i ene, shintoisti vjeruju da je tako i zemlja nastala sjedinjenjem mukih i enskih boanstava. Izanagi i Izanami su po mitologiji stvorili prvi japanski otok na kojem su se nastanjili i otkrili seklsualnost. Iz njihovog braka rodio se Hiruko ( Pijavica ). Kasnije su rodili Japanske otoke i kami, dok vatra kami nije spalila majinu vaginu izazvai njenu smrt. Ljutiti Izanagi je odrubio glavu kamiju iz ije krvi je izalo puno drugih kamija. Kami ( Bogovi, baanske snage) su sredinji pojam shintoizma. Moglo bi se rei da je to duhoovna priroda svih oblika postojanja. Zato kamiji mogu biti prirodni ( borave u prirodnim objektima, pojavama ) Antropomorfni ( heroji sveti preci ), pojmovni ( slue ideji ili predstavljaju apstraktnu silu ). Kami mogu boraviti i u svetim planinama, peinama, potocima, poljima, u drveu i u kamenu. Njihova boravita su sveta mjesta. Izanagi je rodio najvaniju kami shintoizama veliku boicu Amaterasu ( velika nebeska svijetlost ), boicu sunca i varalicu boga Susa no-o. Carstvo sunca i plodnosti nalazi se suprotno carstvo tame. Osnovno je unapreivati plodnost. Prodorom buddizma dolo je zbliavanja izmeu njegovog uenja i shintoizma. U poetku su kamiji bili samo buddini zatitnica. Kasnije se u buddistikim hramovima oboavana i shintoistika boanstva. SHINTOISTIKI OBIAJI I OBREDI: Obredi se zasnivaju na obraanju kamiji i sadre samoodricanje, prinoenje rtve, molitvu i oienje. Obredima iskazuju duboko potovanje prema kamiju. Najvei broj obiaja i blagdana su sezonski. S obzirom na to da se u shintoizmu naglaava znaaj ovozemaljskog ivota, veoma su razvili dobne obrede. Od 7 do 10 st. Izgraeno je oko 3000 svetita u ast bogova carstva. Mjesto na kojem je izgraeno svetite mora biti sveto mjesto. Rje je o mjestu za koje se vjeruje da je boravite kamija. Povezano ja s planinom umom ili vodom. Ima svetite Isi u kojem mnogi hodoaste i u njemu se uva boica sunca Amaterasu sinbol joj je dugorepi pjetao. Hramovi su graeni od drveta. Tradicija je da se iznova grede svakih 20 god. U njima sveenici nastoje odravati dobre odnose izmeu bogova i svijeta. Ispred ulaska u hram nalazi se kapija koja sinboliki oznaava granicu izeu svetog i sekularnog svijeta. Tu je i posuda za obredno pranje prije ulaska u hram vjernici obavezno peru ruke i ispiru usta. Kad uu u vanjski dio hrama vjernici se zaustavljaju pred oltarom ubace novi u sanduk postavljen ispred njega, poklone se i zapljeu dlanovima izgovarajui molitvu. Takoe treba izdvojiti obrede proienja. itav narod je dva puta godinje morao sudjelovati u velikom obredu oienje kako bi teritoriji Japana bio ist od svega to je neisto.Meu obrede spada i obred Harai ritual proienja ibom i mladicama svetg drveta. Sredinji dio obreda je prinoenje kamiju rie i drugih ponuda sve to prati muzika, ples i molitva. Shinto obredi grupni ili osobni nazivaju se Macuri. Kamiju se moe moliti i kod kue. Od kalendarskih blagdana koje Japanci slave treba izdvojiti Novu godinu ( ogatsu), festival proljea ( Setsubun ), lutkarski blagdan

( Hana macuri), dan djeaka ( ango no seku ), dan mrtvih ( Bon ). Zemljoradnja je dugo vremena bila dominantno zanimanje u Japanu pa su i stari obredi shintoizma bili vezani uz nju. Agrarna djelatnost pospjeila je razvoj obreda prinoenja rtava kamiju za zatitu od sue poplava i slinih prirodnih nepogoda. Izdvajala su se dva obreda molitva za dobru etvu u proljee, i dan zahvalnosti u jesen. Od buddistikih obreda treba izdvojiti 8 travanj kada japanci obiljeavaju Buddino roenje to je ujedno sveanost cvijea. Pogrebne obrede nisu obavljali shintoistiki ve buddistiki redovnici. Shintoistiki sveenici obavljali su samo obrede u hramovima. ETIKO UENJE: Kod njih dominira osjeaj asti i odanosti patronu. Imaju izuzetno razvijen osjeaj za lijepo od odjee do interijera, jednostavno i skromno. Razvili su osjeaj osjetljivosti na prirodu i ljubav prama njoj. Buddizam je u Japan donio neka etika uenja i razvio pravo i drutvene odnose. Tolerisalo se da svaki ovjek moe imati svoje miljenje i uvjerenje i ako treba raditi skladno sa voljom veine. Zen- buddizam je odredio kodeks samurajske asti put ratnika : hrabrost, vjernost, dostojanstvo, ast ratnika viteza, kult samoubista, odanost patronu, slavu samuraja. Zen-budizam je uticao i na razvoj utivosti osjeaj za lijepo, za uivanje u ivotnim radostima, uljepavanju cvijetom ( ikebana ). Uticao je na razvoj slikarstva, arhitekture posebno hramova, kulturu stanovanja s lijepim vrtom oko kue. Slijedbenici zen-buddizma slijede est vrlina : a) milosre, poklanjanje, darovanje. Daruje se ne samo materijalna dobra ve i ivot ako treba, b) pridravanje zapovjesti koje vode moralnom ivotu c) smijernost, spokojno ili mirno podnoenje ponienja, d) energija koja trai da se bude predan u provedbi svega to je saglasno dharmi, e) meditacija koja je bitna za spokojstvo uma, f) mudrost. ovjek je predodreen za dobro. Svoj ivot zahvaljuje kamiju, precima obitelji i naciji. Svoje obaveze prema drutvu ispunjuje kao svete dunosti. Iskrenost je za shintoistu izvor ljepote, dobrote i istine. Obiteljska etika podrazumjeva potovanje predaka, i trei razvijanje ljubavi, dobrote i plemenitosti prema djeci, vjernosti prema prijateljima, odanosti vladaru ( uticaj konfucijanosti etike ), ljubavi prema susjedu. Putem obreda shintoizam je vie orjentisan na zajednicu nego na pojedinca. Zato se i kae da on ima integrativnu funkciju jer razvija osjeaj zajednike pripadnosti i solidarnosti. To je religija koja njeguje kult zajednitva. SUVREMENO UENJE On nije jedinstven. Reformama je dolo do uspostave etiri shintoistika pravca: a) Koica carski shinto, b) Jina shinto svetita, sastoji se od oboavanja kamoja u hramovima, c) Kijoha shinto slijedbi nastalih uglavnom tokom 19 st. Svaka sljedba ima osnivaa, nemaju hramove ve centre za religijske aktivnosti.sljedbe se mogu razvrstati u tri grupe a) tradicionalne zasnovane na potovanju kamija, b) sljedbe posveene potovanju prirode planina, c) sljedbe okupljene oko karizmatskih uitelja i njihovih uenja. d) Minkan- popularni shinto vjerovanje irokih narodnih slojeva koje nema teoriju uenje ni organizaciju. U 18 i 19 st. Dolazi do zbliavanja shintoizma i konfucijanstva. Nakon pobjede u Japansko ruskom ratu1904-05 god. U japanu je ojaao nacionalizam oslonjen na obnovljeni intoizam, koji je postao dravna ideologija, moralna norma i kodeks asti. Boica

Amaterasu postala je sinbolom japanskon nacionalizma ( na svakom obiteljskom oltaru nalazio se njen kip ). Poraz u drugom svijetskom ratu bio je i kraj ideologije shintoizma kao dravne ideologije. Kult boice Amaterasu ostao je privatna stvar njihovog cara. U ustavu 1947 god zajamena je odvojenost od drave i religije kao i jaanje vjerskih sloboda. Drava materijalno ne pomae hramove ni u dravnim obredima vie ima mjesta religijskim ritualima. Zabranjeno je svako mjeanje religije u odgoj. SAVREMENE MONOTEISTIKE RELIGIJE IDOVSKA KRIANSTVO ISLAM IDOVSKA RELIGIJA Govorilo se o religijama Indije, Kine , Japana. Na red su dole objavljene religiji tzv. religije knjige koje nazivamo monoteistikim religijama. Kad se kae monoteistike religije onda se misli na idovsku religiju, kranstvo i islam. Rije je o religijama koje imaju zajedniko porijeklo od Abrahama. Uz to zajednika im je bila odlika - najava modela egalitarne etike, drutvene pravde. One su potisnule kult boica ostao je samo jedan Bog. Treba rei da je Bliski istok bio ne samo dio okupljanja karavana i trgovakih puteva ve i mjesto do kojeg su dopirali uticaji religija starog svijeta Irana, Grke, Sirije, Egipat. To su podruja na kojem su nastale monoteistike religije i koje su imale izuzetan znaaj za religijsku situaciju u savremenom svijetu. NASTANAK idovska religija je jedna od rijetkih nacionalnih religija koja je ostala i do danas. Nailazi se na razliite nazive ove religije Judaizam, Mojsijeva religija, idovska religija i sl. Smatra se da je nastala 1312.g. izlaskom idova iz egipatskog ropstva. Oko 1260 g. hiljade idova napustilo je pod Mojsijevim vodstvom Egipat. Mojsije je bio voa idovskih plemena, zapovjednik vojske, vidovnjak, prorok, zakonodavac. Pod njegovim vodstvom naselili su zemlju Kanaan u 12 plemena. idovi su se bavili stoarstvom i bili su podijeljeni u vie plemena. Imali su rairen primitivni kult prirode, kult duhova i bogova, vegetacije, razne magijske predstave. Poto su se bavili stoarstvom totemi su im bili bik, zmija, lav, izvor, drvo, kamen. Od 13 stoljea ivjeli su na podruju nekadanje Palestine, preko koje su ili trgovaki putevi za Egipat, Siriji, Mezopotamiju, Fenikiju, Arabiju. Raspadom robovlasnikog drutvenog sistema dolo je i do propasti plemenskih boanstava. Za ujedinjenje idovskih plemena bila je potrebna zajednika religija u kojoj je Jahve bio jedini Bog. Grupni obredi sluenja Bogu predstavljli su objedinjavajuu, integrativnu drutvenu snagu. Iako je kod idova bilo mnogo boanstava u borbi za objedinjavanje idovskih plemena postajao je sve utjecajniji Jahve, bog koji je postao jedini bog svih idova. Za vrijeme cara Dawida Jeruzalem je postao religijsko sredite u kojem je uvan Zavjetni koveg (Boiji). Njegov sin Solomon dao je sagraditi poznati Jeruzalemski hram koji je babilonski car Nabukodonosor unitio. Hram je vie puta podizan i ruen. Ime Izrael nije bilo ime plemena nego ime organizovane grupe, i to: kultnog saveza.... RASPROSTRANJENOST

Tipino je za idovsku religiju jest da je ona nacionalna. Judaizam je religija izabranog naroda i zbog toga ne moe biti univerzalna:ako hrianstvo donosi ideju o ljubavi prema svakom ovjeku, onda ono ne moe biti plemenska ili nacionalna religija. Jahve je nacionalni Bog koji nije predstavljen nikakvim likom ovjeka, ivotinje ili stvari, ve silom koja se ne vidi, a djeluje svuda. idovi su se po Mojsiju kao monoteisti prozvali odabranim narodom. Bila je veoma rasprostranjena meu narodima starog Istoka. to se tie etnikih granica moemo rei kako su one zadrane i do danas iako su njihovu religiju prihvatili pripadnici drugih naroda i plemena koje nisu idovskog etnikog porijekla. idovska religija se nije mogla razviti u svjetsku religiju nisu razvili nikakvu nacionalnu vjersku etiku koja je mogla da osvoji Zapad. idovska religija je mogla biti samo poticaj za unutarnji ivot. Zbog toga to dosta uenja i blagdana posveuje dogaajima iz nacionalne istorije, neki autori ovu religiju nazivaju i religija istorije. Zabiljeene su 4 etape u razvoju idovske religije: a) biblijska, b) talmudska, c) rabinska, d) etapa reformirane idovske religije koja je poznata i u dananjem svijetu. Na svijetu ima 17 730 000 idova i po brojnosti nalaze na 61 mjestu meu stanovnicima u svijetu. Dosta ih se doselilo i u SAD, gdje je bila velika rasprostranjenost koja je u 20 stoljeu postala prava savremena idovska domovina. U New Yorku su osnovani i teoloki fakulteti. Takoe ih ima i Izraelu, SSSR-u,Ist. Europi, Bliskom Istoku, Africi, Junoj Americi, Australiji i sl. U Iranu ivi oko 25 000 pripadnika idovske religije.idovi Ae dijele u 2 grupe :1.)akenazi (Francuska, Njem. I ist. Europa i razvijaju svoj jezik) i 2.) sefardi (porijeklom iz panije,razvili ladino jezik). Iz panjolske su sefardi protjerani 1492 g. Prvo protjerani od strane muslimanskih fundamentalista, a onda od krianskih osvajaa. Doli su i do Sarajeva. Sijevus paa im je 1581 g. dodijelio posebnu etvrt u kojoj su se nastanili. Za vrijeme Turske vladavine u Bosni idovska religija je bila priznata. Prije 2 svjetkog rata u BiH je bilo oko 15 000 idova od toga u Sarajevu 12 000. prema popisu stanovnitva iz 1991 godine je bilo 228 (0,0052% osoba koje su se izjasnile kao pripadnici idovske religije). idovi su malobrojna i dosta sekularna populacija. Mnogi ne obavljaju religijske obrede ve idovstvo doivljavaju kao etniku zajednicu. idovske Opine postoje u Sarajevu, Tuzli, Zenici, BL, Doboju, Mostaru. Sve zajedno ine zajednicu idovskih opina sa sjeditem u Sarajevu. UENJE IDOVSKE RELIGIJE Mojsije, izbavitelj ili spasitelj, bio je u mnogim religijama. On je boansko bie koje donosi socijalnu promjenu. Mojsije je 1250 godine izveo idove iz Egipatskog ropstva i vjeruje se da je na putu za obeanu zemlju sklopio savez s Bogom. Sinonim za ime BogaJahve (ja sam koji jesam). Na hebrejskom jeziku pie se 4 slova YHWH. Po svemu sudei kult Boga, Jahvea bio je rasprostranjen kod semitskih naroda. Pri ujedinjenju idovskih plemena u jedinstvenu, drutvenu i dravnu zajednicu nastalo je ucenje kako su idovi Bogom izabrani narod i kako su iznad drugih nemonoteistiih naroda ovog vremena. Rije Goj koja se nalazi u Bibliji oznaavala je neizraelske narode. U hebrejskom jeziku oznaava svakog neidova. Socioloki gledano idovska zajednica je bila izolirana u odnosu na druge narode. idovi se raseljavaju po svijetu. Ipak se nisu nikad odricali svog jezika koristei se s njim i u molitvama. Thoru su uvijek itali na tom jeziku. panjolski

jezik su obogatili s dosta hebrejski rijei posebno vezane za blagdane i obiaje. Tako je nastao ladino jezik-jezik panjolskih sefardskih idova na kojem su pisali religijske knjige i druga djela. Ali oni su protjerani iz panjolske. Sefarad je idovski izraz za Iberijski poluotok i po njemu su idovi iz panjolske dobili naziv. Za razliku od njih Akenazi (to je naziv za Palestinu,a kasnije se upotrebljava za Njemaku) potiu iz njemake i proireni su na Francusku, Poljsku, Boemiju, Moraviju, Maarsku, Litvaniju, Rusiju. Akenazi formiraju i novi Jidi jezik na kojem su stavrali svoju knjievnost. IDOVSKI OBIAJI I OBREDI itanje u hramovima knjiga Thore, te Biblije na hebrejskom jeziku zadralo se do danas kao osnovni oblik prenoenja religije obiaja i rituala. Nailazimo na korotu tj. alost za mrtvima. Ispred kuca se izbacuje voda, kao upozorenje o obavezama prema pokojniku. Oaloeni su samo najua lanovi porodice, moraju se pridravati pos obiaja i bol izraavaju kidanjem odjee. Umrlom se odri kadi. To nije molitva za mrtve ve molitva koju u spomen na mrtve mole u slavu Boga. Posebno sin treba izgovarati kadi za umrlog oca. Nakon ukopa umrlog pale svijeu koja gori u domu 7 dana. Tokom prvih 7 dana oaloeni ne izlazi iz kue i izbjegavaju bilo kakav posao i drutvenu aktivnost. Kao i ostale monoteistike religije daje se znaenje molitvi. Vjernik se moli 3 puta tokom dana u zoru, podne i navee. Molitva koju izgovaraju svako jutro i vee sastoji se od izreka: Sluaj, Izraele, Gospodin je na Bog, Gospodin je jedan. Potuju samo Jahvu nemaju svetaca. U molitvi ili u itanju svetih tekstova obavezno je pokrivanje glave eirom ili kipom(jarmulkom)-kapicom. Na jutarnjoj molitvi nose talit, bijeli al s crnim prugama napravljen od bijelog platna i ukraenog resama na sve 4 strane. Tradicija kod idova je da vjernik na ulaznim vratima svoje kue ima mezuza (svitak pergamenta s fragmentom teksta iz Ponovljenog zakona), svitak u maloj kutijici koja ga podsjea na njegovu vjersku obavezu. lanovi obitelji pri ulasku i izlasku iz kue trebaju ga poljubiti. Kriteriji kojim se odreuje idovstvo su po religijskom (onda je to religijska zajednica) ili etnikom ( u tom sluaju se radi o etnikoj zajednici). Pravim idovom se smatra osoba roena u grupi i to onaj kojeg je rodila majka idovkinja ili onaj ko se pod vodstvom rabina preobratio na idovku religiju. Obredni ivot idova poinje od roenja kad se nad mukim djetetom obavlja cirkumcizija tj. obred (berit-mila)obrezivanja ili odstranjivanja krajnje koice na mukom spolnom organu. Obrezivanje obavlja mohel strunjak za obrez. Nakon obrezivanja dijete dobija idovsko ime koje e biti upotrebljeno na barmicve, na vjenanju i na njegovom nadgrobnom spomeniku. Bar-micva je obiteljski blagdan kojim se oznaava punoljetstvo djeaka u 13 roendanu. U prvu subotu nakon 13 roendana djeak ima pravo u sinagogi itati Thoru. Djevojke postaju punoljetne u 12 godini i taj obred se zove bat-micva. Blagdani u ovoj religiji se mogu podijeliti u 3 grupe: a) duhovni poput Jom Kippura b) one koji se odnose na dogaaje iz nacionalne historije poput Pashe, Shavuota. Na taj nain se evociraju dogaaji iz nacionalne povijesti c) blagdani vezani za godinja doba i poljoprivredu (poput Sukota), jer su se idovi nakon ujedinjenja plemena bavili poljoprivredom i voarstvom. Hanuka je blagdan kojim idovi evociraju (bude) uspomenu na pobjedu Makabejaca u borbi za politiku samostalnost. Slave 7 dana svaku no pale po jednu svijeu na Menori. Menora je sedmokraki svijenjak. Hamia asar je blagdan voa. Obiljeavaju ga tako te se taj dan na trpezi u njihovoj kui mora nai svaka vrsta voa.

Pasha (pesah) je blagdan kojim se evocira prelazak idova iz Egipta u obeanu zemlju pod Mojsijevim vodstvom. Tim povodom jedu tradicionalna jela pjevaju pjesme i pripovjedaju o izbavljanju iz Egipta. Jedu bezkvasni hljeb pa se moe nazvati i blagdan bezkvasnog hljeba, 8 dana je zabranjeno jesti bilo kakvo jelo u kojem se nalazi kvasac. Tad jedu macot beskvasni hljeb. Seder je tradicionalna veera blagdana Pashe. Tad su na stolu upaljene svijee i nalazi se pogaa bez kvasca. Nekad je to bilo u sklopu obitelji a sada i idovske opine organizuju pashalnu veeru za cijelu zajednicu. Pripovjedaki elementi Talmuda ( molitve i obredi ) itaju se prve dvije veeri blagdana Pashe koji sadre Haggadi. Haggadah znai priati priu. Sedam sedmica poslije Pashe slave Shavaut tj. Spomen na dan kad su idovi dobili svoje zakone od Jahve. idovska Nova godina zove se Rosh Hashanan ( Ro Haana ) to je poetak vjerskog kalendara u ranoj jeseni. Dan pokore, pratanja i pomirenja najvei vjerski blagdan idova je Jom Kippur. Poste na taj nain da nita ne jedu ni piju 24 sata. U spomen spasenja idova u Perzijislavi se Purim. Tog dana ide se u sinagogu, prireuju gozbe i razmijenjuju poklone. Naziva se i idovskim karnevalom jer je tada najveslije i to je praznik arene odjee, crvenih noseva i karneval. perika. Poekat i zavretak dana raunaju od zalaska sunca,tako i Sabat koji slave subotom, a poinje u petak nakon zalaska sunca. To je dan odmora i pobonosti. Traje od petka navece pa do u subotu veer, do pojave zvijeda. Hram u kojem se idovi okupljaju na molitvu naziva se Sinagoga. Posebno se u dijaspori razvila idovska zajednica organizirana oko sinagoge. Ona je bila i hram i sredite zajednikog ivota, vana opinska ustanova. U njoj postoji aron ha-kode ( koveg ) uz istoni zid, prednjom stranom okrenut prema Juruzalemu. U kovegu su Boije zapovjedi napisane na hebrejskom jeziku, a iznad njega stalno gori svetiljka. ene ne idu u hram osim na blagdan Jom Kippur. Za vrijeme bagosluenja mukarci na glavi nose eir ili kapicu i bjeli al. ene pokrivaju glavu ali nemaju al oko vrata. Na zidu se obino nalazi estokraka zvijezda ( Davidov znak ) koji sinbolizira pripadnitvo idovskog naroda, a nose ga i kao amblem ili privjesak. Oni se masovnije ovim sinbolom koriste kao za vlastitu identifikaciju. Stavlja se na objekte peate, grbove i sl. Obrede vode rabini koji su posrednici izmeu Jahve i vjernika. Oni su uitelji tradicije, nisu duhovne voe u kranskom smislu niti mogu obavljati posveenje kao krani. Kod neortodoksnih idova i ene mogu biti rabini. Da bi se mogla odrati molitva u hramu mora biti najmanje 10 mukaraca starijih od 13 godina. ETIKO UENJE Glavna poruka idovskog prorotva je moral. Thora rije esto pogreno prevode kao zakon a treba uenje, petoknjije nastala je hiljadite god a sastoji se od prvih 5 knjiga iz Starog zavjeta( to je zapravo opis historije id. naroda). To je zapravo opis idovskog naroda. Sadri propise od graanskog prava, preko osobne higijene, do naina prehrane. Njeni tekstovi su poruke za modele ponaanja. Dekalog je najstariji idovski moralni kodeks. Rje je o deset zapovjedi koje je Mojsije na gori Sinaju primio od Boga. One govore o odnosu prema Bogu, zabranjuju potovanje vie bogova, zabranjuju pravljenje idola ili likova, rad subotom. Odredbe o meuljudskom odnosu naglaavaju odnos prema roditeljima. Od tada su kod idova nacionalni identitet i religija bili povezani. Uporedo sa starim zavjetom u idovskoj religiji su prihvaeni i teoloki traktati sastavljeni u Talmudu. ( zbornik vjerskih i pravnih propisa ). On predstavlja uz Thoru osnovni pisani religijski autoritet. Talmud od ovjeka trai da njeguje skromnost: Budi vrlo,vrlo

skroman! Treba initi ono to je pravo i dobro, jer dobrostiv ovjek sam sebi dobro ini. Thora prouava ljubav koja se ne moe odvojiti od pravde , ni potovanje Boga od drutvene pravde. idovska religija je prva ukazala na jednakost svih ljudi pred Bogom. Njihova religija zabranjuje uzimanje nekih jela, imaju doputenu prehranu(kasher).Pravila prehrane vae iskljuivo za lanove zajednice. Zabranjuju prehranu svinjskog mesa i upotrebu svinjske masti, kao i uzimanje mesa od divljai i zainjavati jela ljutim zainima. Doputeno je uzimanje mesa od ivotinja koje imaju razdvojene papke janjetina, govedina, piletina. Meso i mlijene proizvode nikada ne uzimaju za isti obrok. Osobe koje kolju ivotinje moraju pre kroz obuku ritualnog klanja kako bi stekle vjetinu. Odravanje seksualnih orgija po hramovima idovska religija je otro osudila. idovska religija trai od oca da sina podui itanju pisanju i da prakticira svoju religiju. Talmud trai da se ne prezire niko i da se pozdravlja svaki ovjek. Babilonski rabini smatraju da nije pristojno pozdravljeti ovjeka uglednijeg od sebe prije nego to ga ovaj popozna. Nou se ne pozdravlja ovjek kojei nije u stanju da se prepozna. U zahodu i javnom kupatilu se ne pozdravlja. Opi idovski pozdrav je alom ( na hebrejskom mir ) poput dobar dan. itava etika idovske religije mogla bi se moda svesti na stav: to ne voli da tebi drugi ini, nemoj ni ti njemu initi. SAVREMENO UENJE: Prema elementima idovske religije prema Aristotelovoj filozofiji najvie je uinio Majmonides ( Moe ben Majmon ). Majmonides je napisao i poseban kodeks o idovskoj religiji. Od Francuske revolucije idovi su u europskim dravama dobijali slobodu vjerskog djelovanja i ouvanje svog identiteta. Savremena situacija pokazuje da se u 20 st razvila i tri pokreta unutar idovske religije : ortodoksni, reformistiki, i konzervativni. Ova tri pokreta razliito su gledala na mnoga pitanja moderniteta kao i autoriteta i ulogu ene. Ortodoksni smijer oslanja se na Thoru. Trai da je vjernik svaki dan prouava, svetkuje subotu, pridrava se pravila ishrane i tri puta dnevno obavlja militvu. Od njega se trai da se njegov itav ivot temelji na Thori. Reformacijski pokreti unutar idovske religije odvijali su se u Njemakoj i Americi. Naklonjeni modermim idejama, reformisti su ukazivali na etiko uenje . Zagovarali su promjene u obredima i bagosluenju, napustili su pravila prehrane, obrede ne obavljaju na hebrejskom ve na jeziku kojem se slui to stanovnitvo, uveli su kor i orgulje u sinagoge. Reformisti daju prednost etici( zahtjevi za pristojnost, pravednost i solidarnost ) izjednaavaju status ena i mukaraca. Konzervativci su se pojavili krajem 19 st. smatraju da je ortodoksni smijer preotar, a reformisti previe novi i liberalni. Zato su zagovarali srednji put. Nominalno dozvoljavaju da ene mogu biti rabini. Zadrali su hebrejski jezik kao jezik obreda, strogo se pridravaju pravila o svetkovanju subote. Naglaavaju znaaj autoriteta tradicije i rabina. Dawid Ben Gurion je 14.5. 1948. u Tel Avivu proglasio novu dravu Izrael. Ma gdje po svijetu ivjeli idovi ine jedan narod. U dijaspori su uspjeli razviti sposobnost prilagodbe drutvenim zajednicama u kojim ive, uz zadravanje religijske kulture i tradicije koje imaju izrazito etniki karakter. KRANSTVO

NASTANAK Mnogi smatraju da je kranstvo nastalo na tlu nekadanje Palestine u veinskoj idovskoj tradiciji prema imenu Isusa (na sredohebrejskom Joua-Spasitelj, Izbavitelj:sljedbenici su ga zvali Mesia-pomazani to opet na grkom znai Christos) i religija je nazvana kranstvom. Kao i idovska religija i kranstvo spada u monoteistike religije. Gospodarske, politike, idejne veze uspostavljene nakon raspada antikog drutva i osnivanja Rimskog carstva dovele su do stvaranja predodbe o univerzalnom Bogu koji bi bio spasitelj najniih drutvenih slojeva u Imperiji. Tako se prvobitno kranstvo irilo prvo meu niim i srednjim slojevima poput obrtnika, trgovaca, najamnika, robova. Tome je pridonio raspad antikih religija, privlanost monoteizma u odnosu na politeizam, rairenost grkog jezika i kulture, moralni aspekti kranstva. Nakon pada i razaranja Jeruzalema ( 70-te godine ) raslo je znaenje kranske zajednice u Rimu, to je bilo od velike vanosti u kasnijem razvoju kranstva. Meutim razdoblje tolerancije kod prvobitnih krana prestaje kad je car Konstantin I, 313. godin, Milanskim ediktom dao slobodu kranstvu, a 394. ga car Teodosije proglasio i dravnom religijom. To je otvorilo put za proganjanje ili netolerantan stav prema pripadnicima drugih religija. Tako se i kod krana pokazao sociologijski model odnosa prema drugima u kojem se iz prognanih pretvara u progonitelja. Neki autori su razvitak tzv. antikog kranstva podijelili u nekoliko faza a) od sredine 1 do sredine 2 stoljea bilo je prvobitno kranstvo b) od sredine 2 do poetka 4 stoljea bilo je razdoblje ranog kranstva, ve u tom razdoblju crkva se institucionalizirala, tako da su u prvoj polovini 4 stoljea djelovale na podruju Imperija tri patrijarije: Rimska, Aleksandrijska i Antiohijska. c) od poetka 4 do kraja 5 stoljea je razdoblje kasnog kranstva. U tom razdoblju osnovane su Carigradska i Jeruzalemska Patrijarija. Na Zapadu je mo Crkve jaala. Sve vie se i duhovna vlast koncentrirala u rukama rimskog biskupa koji je u 5 stoljeu proglaen za Papu. Istona crkva je inaugurirala institut patrijarha koji je imao vlast nad episkopima. Od tada je Papa u Rimu i patrijarh u Carigradu zapoeli prevlast nad kranskom crkvom. Tako se borba na gospodarskom i politikom podruju prenijela i na podruje religije. Rimska crkva je polazila od toga kako je ona naslijednica apostola Petra te joj zbog toga pripada primat. Godine 1053. carigradski patrijarh je objavio je pismo u kojem je iznio svoje neslaganje s Rimom i to je ve bio znak potpunog raskola. Papa Leon IX 1054. g bacio je anatemu (prokletstvo) na carigradskog patrijarha. Rimska crkva se poslije raskola 1054. godine prozvala rimokatolikom, a carigradska i one koje su je podrale ortodoksnom ili pravovjernom. Tako su socijalno politike razlike nastale na osnovu razliitog stepena razvijenosti feudalnog drutva na istoku i zapadu, dovele do raskola, pa i do razlika u uenjima i obredima. Kalendar vjerskih blagdana nije bio podudaran, uvedene su i razlike u nainu ivota i odijevanja religijskih voa. Tzv. zapadno kranstvo doivjee jo jedan raskol u 16 stoljeu, kada nastaje protestantizam. Tako od 16 stoljea postoje 4 pravca u kranstvu: rimokatoliki, pravoslavni, protestantski i anglikanski. RASPROSTRANJENOST Kranstvo koje je teilo da postane univerzalna religija moralo je prevladati etnike ogranienosti prethodnih religijskih sistema ( prije svega idovskog). Samo tako je moglo

biti prihvaeno od svih ljudi, bez obzira na njihovo etniko porijeklo i status. Tako je kranstvo postalo nadnacionalni univerzalni, svjetski, religijski sistem. To je jedna religija podijeljena na vie crkava, vjeroispovjesti i sljedbi. Ima je na svim kontinentima ali dominira u Europi, Americi i Autraliji. Mnogi je smatraju religijom Zapada. Ve do 2 stoljea kranstvo se proirilo u mnogim zemljama Sredozemlja ( Sirija, Cipar, Grka, Italija, panija, sjeverna Afrika ). Zatim se proirilo na Australiju, Francusku, Etiopiju Indiju. U 3. st. ve je u Britaniji, a u 4. u Njemakoj, Portugalu, Rumunskoj . U 7. st. u Nizozemskoj, Belgiji, u 8. u Danskoj, 9. st. u Skandinaviji, potom u Poljskoj i Rusiji. U 11. i 12. st. stiglo je na Island. S osvajanjem novih kontinenata i podruja ruku pod ruku ilo je i kransko misionarenje. Kranstvo se tako proirilo od Afrike do Filipina proirilo se na Indijski podkontinent Kinu, Japan. U Sjevernoj Europi dominira protestantizam, u Istonoj pravoslavlje, a u jugozapadnoj Europi rimokatolianstvo. KRANSKO UENJE Osnova krianskog uenja je Biblija. Biblija je zajedno s tradicijom (sveto predanje) glavni izvor i autoritet krianske religije. Rje Biblija dolazi od grke lijei (biblos) koja u prijevodu znai pismo. Sinonim za nju je Sveto pismo. Bibliju ine dva djela: Stari zavjet (tretira razdoblje prije Krista, sastoji se od 46 knjiga ) i Novi zavjet ( tretira razdoblje poslije Krista, sastoji se od 27 knjiga). Prvi dio (Stari zavjet) preuzet je iz idovske religije i pisan je na idovskom jeziku. Drugi dio (Novi zavjet) specifian je kranstvo i pisan je na grkom jeziku. ine ga 4 evanelja (Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo) u kojima se iznosi Kristov ivot, njegovi postupci, izlae njegovo uenje, progon i raspee na kriu, te uskrsnue iz groba. U Novi zavjet spada i knjiga Djela apostolska, posveena propovjednikoj djelatnosti Kristovih uenja. Mnogi je smatraju najrasprostranijom i najprevoenijom knjigom u istoriji. Drugi vaan izvor kranske objave pored Biblije jest tradicija ili sveto predanje. Vjeruju naime kako sve kranske istine nisu sadrane u pisanim izvorima ili knjigama Svetog pisma nego kako je dio toga usmeno preneen od apostola na njihove nasljednike. Po kranskom vjerovanju Crkva uva i prenosi ono to je od apostola preuzeto usmeno. U sreditu krianstva nalazi se osoba Isusa Krista. Po kranskom uenju Krist je siao na zemlju da umre muenikom smru i na taj nain iskupio prvobitni grijeh ljudi. Ono to sve ljude povezuje bez obzira na etniko porijeklo jest grjenost pred Bogom. Ali mogue je i spasenje, oienje od grijeha. Bog je jedan iako se oituje u trojstvu. Bog Otac, Bog-Sin i BogDuh Sveti. Krani vjeruju da je Bog-Sin u liku Isusa Krista roen od Djevice Marije, kao spasitelj ljudi, tako je ideja o spaenju jedna od sredinjih u kranskom uenju. Uenje o Kristu veoma je znaajno u kranstvu. Po njemu u Nazaretu je ivjela Djevica Marija. Njoj se ukazao aneo Gabrijel koji joj je saoptio kako e roditi sina Boijega. Zanijela ga je po Duhu Svetom. Uskoro su je udali za Josipa s kojim je otila u njegov rodni Betlehem gdje se Krist rodio. Kad mu je bilo 13 godina poeo je pripovijedati svoje uenje, irio je svoje uenje po Judei to nikako nije odgovaralo tadanjem sveenstvu. Zbog toga ga je sud osudio na smrt poslije ega su ga raspeli na kri. Kriani vjeruju u besmrtnost due i postojanje zagrobnog ivota. Prema tom vjerovanju pravednici nakon smrti odlaze u raj- mjesto vjenog blaenstva i sree, a grijenici u pakao- mjesto vjeitih muka. U kranstvu preovladava jedan simbol a to je kri. Kri je simbol kranske vjere, njima su ukraene crkve i sveenika odjea. Vjernici

ga nose u obliku prisvjeska i tetoviraju po tijelu kako bi time izrazili simboliku pripadnost svojoj religiju. Nijedan kranin obred praktino ne obavlja bez kria koji simbolizira mueniku smrt Krista. Oni priznaju kru sa 4 kraka na kojem stoji INRI to na latinskom znai: Isus Nazareanin ,kralj idovski. U unutranjosti katolike crkve nalazi se 14 postaja iznad kojih su ukraeni krievi i slike koji simboliziraju prizore iz Kristove osude i raspea, a nazivaju se krini put. RIMOKATOLIANSTVO, PRAVOSLAVLJE, PROTESTANTIZAM RIMOKATOLIANSTVO Je jedna od najrasprotranjenijih konfesija u svijetu. Rimokatolici su na osnovu zajednike vjere i istog naina njenog oitovanja okupljeni u Rimokatoliku crkvu koja nadilazi nacionalne granice i obuhvaa razliite narode. Za razliku od protestantizma rimokatolianstvo za izvor svog uenja uzima ne samo Bibliju ve i crkvenu tradicijucrkv. uenje. U Crkvi Papa govorii o tzv apostolskim pismima. Dok u protestantizmu Bibliju moe tumaiti svaki vjernik u rimokatolianstvu to pravo imaju samo sveenici. Rimokatoliko sveenstvo ima zavjet celibata tj susdrivosti od enidbe. Na Prvom vatikansom koncilu 1870. g. proglaena je dogma o Papinoj nepogreivosti kad govori o vjerskim i moralnim pitanjima. Tako Papa predstavlja ivi autoritet u Rimokatolikoj crkvi. Rimokatolianstvo ima jo neke posebnosti koje ga razlikuju od drugih kranskih pravaca. Rimokatolianstvo i pravoslavlje priznaje Trojstvo. Meutim rimokatolici smatraju da Duh Sveti proizilazi iz Boga-Oca i Boga-Sina, a ne samo iz Boga-Oca kako ui pravoslavlje. Dakle pravoslavlje negira da Duh Sveti proizilazi iz Boga-Oca i Boga-Sina. Po pravoslavnom uenju Duh Sveti proizila iz Boga-Oca. Rimokatolianstvo prihvaa ideju o istilitu, mjestu boravka dua koje se prije smrti nisu oslobodile od svih grijehova. One izvjesno vrijeme borave u istilitu kako bi prele u raj. Rimokatolianstvo zabranjuje razvod braka i umjetno ogranienje zaea. Razvijen kult Djevice Marije, Majke Boije, uslovio je nastanak posebnog uenja tzv. mariologije. Mogue su izvjesne razlike meu rimokatolicima i pravoslavcima u tehnici, nainu obavljanja obreda, a ne u njegovoj simbolici. Tako obred potvrde u pravoslavlju moe obaviti i sveenik a kod rimokatolika samo biskup. Takoe samo se sveenici mogu priestiti kruhom i vinom, a vjernici redovno samo kruhom dok u pravoslavlju vjernici mogu i kruhom i vinom. Za razliku od pravoslanih, rimokatolici za priest uzimaju kruh u kojem nema kvasca, peen u obliku okrugle ploice koju nazivaju - hostija. Beatifikacija je obred sveanog proglaenja nekoga za blaenog, koji uiva rajsku dobrobit i slavi se samo u mjesnoj crkvi. Kanonizacija je sveano proglaenje odluke kojom se blaeni unosi u popis svetaca i kojom se odreuje da bude slavljen u cijeloj Crkvi. U rimokatolikim crkvama za razliku od pravoslavnih, nema ikonostasa. Mjesto u crkvi na kojem sveenik obavlja obred mise je oltar ili rtvenik. Najee ima oblik stola. Pored glavnog postoje i poboni oltari. Crkva u kojoj biskup obavlja obred, a nalazi se u gradu gdje je njegovo sjedite je katedrala. Stolica na kojoj sjedi biskup ili nadbiskup je katedra. Misa ili bogosluje je sredinji, najsveaniji in javnog bogotovlja.aa,pehar pos oblika koja se koristi tokom crkvenih obreda naziva se kale, a svestenik oblai posebno ruho kazulu.

Za bogojavljanje ili tri kralja u crkvi se blagosilja voda i so. Priprema za Boi adventzapoinje u Nedjelju koja je najblia 30 studenog. Na dan Svetog Lucije 13 prosinca u male posude siju penicu u koju e staviti boine svijee. Kalandora ili svijenica obiljeava se 2 veljae. Taj dan se u crkvu odnose svijee koje se zapale na Boi prilikom neijeg umiranja ili pogreba. Za poklade kad se prelazi iz mrsa u post organizira se karneval (makare) nose se maske oblai karnevalska odjea izvode se ale i sl. Sutradan istom srijedom zapoinje vrijeme priprema za Uskrs (karizma) i traje narednih 6 sedmica. Nedjelja pred Uskrs naziva se cvijetna nedjelja u oi nje u vodu se potope miriljavi cvjetovi voaka i ljubiice i ujutro ukuani se umivaju tom vodom. U crkvi na blagoslov nose maslinove granice koje simboliziraju pobjedu nad grijehom. Organizacija rimokatolike crkve je strogo centralizirana. Sredite se nalazi u Vatikanu gradu-dravi na teritoriji Rima. Na elu crkve je Papa. Papa je naziv Rimskog biskupa po rimokatolikom uenju naslijednik Svetog Petra. Ima duhovnu vlast nad svim biskupima, sveenicima, vjernicima. Povremeno Papa odrava skupove sa svim biskupima i drugim crkvenim velikodostojnicima u svijetu koje nazivaju koncilima. Na kocilu se pod papinim vodstvom raspravlja o bitnim vjerskim pitanjima i donose odluke od interesa za cijelu crkvu. Izbor Rimskog Pape obavlja se u Sikstinskoj kapeli papinskoj kui u sklopu vatikanske palae. Kardinali i oni koji ih posluuju izoliraju se od ostalog svijeta zatvore u posebne prostorije sve dok ne izaberu novog Papu. Zbor kardinala koji biraju Papu i sam postupak naziva se konklava. Kad kardinal okruni novog Papu izgovara sljedee rijei: primi ovu papsku krunu (tijaru) s tri krune i znaj da ona predstavlja oca prineva i kraljeva. Tri tijare na papinskoj kruni simboliziraju njegov status kao prvosveenika Rimokatolike crkve, svjetovnog vladaoca naovisnog u odnosu na bilo kog svjetskog vladara i najvieg svjetovnog vladaoca. Nakon Pape po poloaju u hijerarhiji rimokatolike crkve su biskupi-kardinali, na koje je Papa prenio dio svojih ovlasti. Biskupi upravljaju pojedinim dijelovima crkve kao papini pomonici. Nalaze se na elu biskupije i imaju pravu zareivati sveenike i druge biskupe. Biskup koji obnaa funkciju nadbiskupa ima i poasnu titulu primas. Biskupi su duni svake 5 godine posjetiti adlimina apostolorum, Papu i podnijeti mu izvjee o stanju vjerskog ivota na podruju pod njegovom jurisdikcijom. Biskup moe dobiti pomonog biskupa koadjutora koji moe imati pravo naslijea. Papa, kardinali i biskupi nose kalotu-malu kapicu okruglog oblika. Nii rang od biskupa jesu sveenici, oni mogu zauzimati razliite poloaje u crkvenoj upravi na niem lokalitetu. Sveenici koji pomau i upravljaju upom nazivaju kapelanima. Svi sveenici bez obzira na uloge koje obavljaju i bez obzira jesu li redovnici ili ostali ive u celibatu ( zabrani braka ). lanove reda nazivaju redovnicima koji ive zajednikim ivotom i prema vlastitim uredbama. Pridravaju se siromatva, poslunosti i istoe. Postoji vie mukih i enskih redova: Isusovci-pripadnici su reda koji je osnovao Ignacije Lojola 1534 godine radi efikasnije borbe protiv reformacije. Pravila su bila da lanom zajednice ne moe biti onaj ko do 5 generacije ima u sebi idovske krvi. Isusovci danas u svijetu imaju zapaenu mo, imaju preko 50 sveuilita mnogo srednji i osnovnih kola. Franjevci-red je osnovao Franjo Asiki, spada u tzv. prosjake redove. Pripadnik reda naziva se fratar. Kad se pie ili izgovara uz ime redovnika obino se naziva u skraenoj verziji kao fra. Redovniko odijelo koje nose naziva se habit. Na elu reda je

general, a provincijom upravljaju provincijali. Provincija je vea organizacijska jedinica unutar nekog reda, a oznaava vie redovnikih kua. Kua u kojoj ivi odreen broj franjevaca naziva se samostan. Franjo Asiki osnovao je 1212 godine zajedno sa Svetim Kla