68
SPOMENICI 1. Anabaza- Ksenofontovo izvješće o «pohodu 10 000» Grč. anabaza= uspinjanje Ksenofont je bio rodom iz Atene, Sokratov učenik, no zbog podupiranja Sparte bio je prognan. Bio je plodan pisac povijesnih, filozofskih i političkih djela. 401. pr. Kr. Kir Mlađi, namjesnik u M. Aziji je krenuo protiv svoga brata Artakserksa II. Mnemona, perzijskog cara, da ga zbaci s prijestolja. U svojoj je vojsci imao i 13000 grčkih plaćenika. U bitci kod Kumakse je Kir poginuo, te je većina njegove vojske prešla na Artakserksovu stranu. Grčki dio vojske je bio prevaren, vođe su im poubijane, te oni biraju nove vođe (među njima je i Ksenofont) i kreću prema Grčkoj. Ksenofont je vojnike poveo na petomjesečni marš dug 2414 km do grč. kolonije Trapezusa na C. M, otkuda se u grupicama prebacuju u Grčku. Ksenofont je cijeli taj događaj opširno opisao, dajući toj stvari preveliko značenje. Iskustvo ovih grč. vojnika će poslije biti na korist Aleksandru jer su oni ipak upoznali prodiranje u Perzijsko carstvo. Ostala djela: Helenika i Kriopedia. U Arijanovoj Anabazi opisuje se vojna ekspedicija Aleksandra Velikog na Istok. 2. Castel sant Angelo – Anđeoska tvrđava – Hadrijanov mauzolej u Rimu Građevina cilindričnog oblika na kvadratnom podnožju. Započeo ju je 135. car Hadrijan, a završio 139. Antonin Pio. Nekoć se na njoj uzdizao golemi carev kip, a danas kip arhanđela Mihaela. U njoj je sahranjen pepeo cara Hadrijana i njegove žene Sabine te drugi carevi sve do Karakale. 923. je mauzolej pretvoren u tvrđavu, više je puta pregrađivan i nadograđivan, a u radovima su sudjelovali čak Michelangelo i Bramante. Danas služi kao muzej, s Vatikanom je spojena dugim hodnikom. 3. Disk iz Festa – ploča s koncentričnim nizom znakova iz palače u Festu na Kreti, vjerojatno najstarije kretsko pismo Disk od pečene gline na kojemu su s obje strane utisnuti tekstovi. Redovi tekstova idu spiralno od kraja prema središtu. Pismo, koje se naziva linearno A, je do danas ostalo nepročitano jer nije poznato kojim je jezikom pisano. Od tog su pisma Grci nakon osvajanja Krete formirali svoje najstarije pismo koje se naziva linearno B. 4. Diskobol – Mironov «Bacač diska»

POJMOVNIK - Za Arheologe

Embed Size (px)

DESCRIPTION

arh

Citation preview

Page 1: POJMOVNIK - Za Arheologe

SPOMENICI

1. Anabaza- Ksenofontovo izvješće o «pohodu 10 000» Grč. anabaza= uspinjanjeKsenofont je bio rodom iz Atene, Sokratov učenik, no zbog podupiranja Sparte bio je prognan. Bio je plodan pisac povijesnih, filozofskih i političkih djela.401. pr. Kr. Kir Mlađi, namjesnik u M. Aziji je krenuo protiv svoga brata Artakserksa II. Mnemona, perzijskog cara, da ga zbaci s prijestolja. U svojoj je vojsci imao i 13000 grčkih plaćenika. U bitci kod Kumakse je Kir poginuo, te je većina njegove vojske prešla na Artakserksovu stranu. Grčki dio vojske je bio prevaren, vođe su im poubijane, te oni biraju nove vođe (među njima je i Ksenofont) i kreću prema Grčkoj. Ksenofont je vojnike poveo na petomjesečni marš dug 2414 km do grč. kolonije Trapezusa na C. M, otkuda se u grupicama prebacuju u Grčku. Ksenofont je cijeli taj događaj opširno opisao, dajući toj stvari preveliko značenje. Iskustvo ovih grč. vojnika će poslije biti na korist Aleksandru jer su oni ipak upoznali prodiranje u Perzijsko carstvo.Ostala djela: Helenika i Kriopedia.U Arijanovoj Anabazi opisuje se vojna ekspedicija Aleksandra Velikog na Istok.

2. Castel sant Angelo – Anđeoska tvrđava – Hadrijanov mauzolej u Rimu

Građevina cilindričnog oblika na kvadratnom podnožju. Započeo ju je 135. car Hadrijan, a završio 139. Antonin Pio.Nekoć se na njoj uzdizao golemi carev kip, a danas kip arhanđela Mihaela.U njoj je sahranjen pepeo cara Hadrijana i njegove žene Sabine te drugi carevi sve do Karakale.923. je mauzolej pretvoren u tvrđavu, više je puta pregrađivan i nadograđivan, a u radovima su sudjelovali čak Michelangelo i Bramante. Danas služi kao muzej, s Vatikanom je spojena dugim hodnikom.

3. Disk iz Festa – ploča s koncentričnim nizom znakova iz palače u Festu na Kreti, vjerojatno najstarije kretsko pismo

Disk od pečene gline na kojemu su s obje strane utisnuti tekstovi. Redovi tekstova idu spiralno od kraja prema središtu. Pismo, koje se naziva linearno A, je do danas ostalo nepročitano jer nije poznato kojim je jezikom pisano. Od tog su pisma Grci nakon osvajanja Krete formirali svoje najstarije pismo koje se naziva linearno B.

4. Diskobol – Mironov «Bacač diska» Bacač diska kod Grka i Rimljana, tj. bacač ploče u Homerovo vrijeme od kamena ili željeza, a u kasnije doba od bronce ili olova. Ona se bacala za vježbu i kod igara za natjecanje – bacanje diska jedno je od disciplina petoboja (skok u dalj, bacanje koplja, bacanje diska, rvanje, trčanje).Ploča je bila djelomično ukrašena gravurama, kako se vidi na sačuvanim primjerima i na prikazima s vaza.Najpoznatiji prikaz diskobola je onaj grčkog kipara Mirona iz Eleutere, koji je djelovao u 5. st. pr. Kr. Njegov je diskobol najstariji uspjeli pokušaj da se odstupi od kiparske konvencionalnosti (frontaliteta) i da se načini skulptura u pokretu- izvrsno je uspio realizirati moment najveće fizičke napetosti i mentalne koncentracije diskobola prije izbacivanje diska. Kratak zastoj između snažnog uzmaha, koji ruku s diskom dovodi u najviši položaj i zamaha kojim će ga naglo ispustiti i baciti u daljinu. Umjetnik smatra taj trenutak najkarakterističnijim u složenoj radnji bacanja diska. Sačuvane su nam samo brončane rimske kopije.

Page 2: POJMOVNIK - Za Arheologe

5. Dorifor – Polikletov «Kopljonoša» Brončani kip koji prikazuje snažno i skladno modeliran lik nagog mladića. U antičkoj grčkoj skulpturi ta je statua kanon idealnih proporcija muškoga tijela. Težina tijela je na desnoj nozi, a lijeva je u iskoraku. Opuštena desna ruka odgovara lijevoj nozi koja također miruje, lijeva ruka je dignuta, glava lagano okrenuta udesno. Tako raspoređena težina i uravnotežene kretnje određuju stav koji u sebi sjedinjuje mirovanje i pokret, a naziva se kontrapost. Sačuvane su nam samo brojne mramorne kopije. Poliklet Stariji poznat je po kipovima atleta, Herinom kipu (hrizelefantina= zlato + slonovača) te po amazonki.

6. Erehtejon – Erehtejev hram – svetište na atenskoj Akropoli u kojem se štovalo više kultova

Hram od panteličkog mramora na atenskoj Akropoli. Najljepši primjer atičko – jonskog arhitektonskog stila.Građen je između 420. i 408. pr. Kr. (za vrijeme Peloponeškog rata), a arhitekti su bili Filoklo i Arhiloh. To je posljednji veliki hram građen na Akropoli.Glavni ulaz u svetište (jonski prostil) tvori sjeverni trijem s 4 stupa na fronti i 2 na bočnim stranama, sa žrtvenikom u sredini i znamenjem Posejdonova trozuba. Iz trijema se ulazilo (kroz vrata s lijepo profiliranim dovratnikom) u zapadno predvorje s više žrtvenika sagrađeno iznad cisterne. Gornji dio njegove zapadne fasade je raščlanjen nizom polukolumna. Predvorje je imalo, uz ulazna, još troja vrata: - zapadna su vodila u otvoreni Pandrosejon (svetište Kekropove kćeri Pandrose) sa svetom maslinom, (njena sestra Aglaura štovala se u pećini na obronku Akropole) - južna u tzv. trijem kora čiji je trijem nosilo 6 karijatida- istočna u Posejdonovu celu s izvorom slane vode i svetom zmijom, personifikacijom boga Erehteja koji je kasnije poistovjećen s Posejdonom. Erehteja je, prema predaji, Atena pronašla kao dijete i predala ga na odgoj Kekropovim kćerima Pandrosi i Aglauri. Istočni dio Erehteja zaprema cela Atene Polias, pred kojom je trijem sa 6 stupova.Ornamentalna dekoracija arhitektonskih detalja je vrlo bogata, a od figuralne dekoracije, osim karijatida, sačuvani su fragmenti friza s figurama u reljefu. U vrijeme Bizanta služio je kao crkva, a u vrijeme Turaka kao harem.

7. Farska psefizma – natpis iz Starog Grada na Hvaru Natpis o poslanstvu što su ga Farani, uz podršku Rima, odlučili uputiti u staru metropolu, na egejski otok Par (u sastavu Ciklada) moleći za pomoć jer je Far bio u teškoj situaciji. Parani su na otok stigli još 385./4., a sirakuški tiranin Dionizije im je pomogao da osnuju koloniju na mjestu današnjeg Starigrada. Iste godine kad se Pharos (Far) utemeljio, domaći Iliri, stanovnici otoka Hvara, pozvali su u pomoć svoje sunarodnjake s kopna da im pomognu istjerati koloniste. Oko 10000 Ilira je došlo u pomoć otočanima. Isejci (sa Isse) su poslali odred trijera, pozvani od Farana u pomoć. Lako su razbili flotu ilirskih brodica. Po grčkim povjesničarima je u prvoj poznatoj bitki između Ilira i grč. kolonista poginulo 5000 Ilira, a 2000 su bile zarobljene.

8. Fasti consulares et triumphales Kronološki popis dodan kalendaru, a sastavljen na osnovu bilježaka svećenika.Fasti ili zapisi konzula (eponimnih viših činovnika u Rimu) odnosno vojskovođa koji su slavili triumf u Rimu. Bili su izloženi kao javni natpisi. Otkopani su na republikanskom forumu. Nazivaju se još i «fasti Capitolini» ili Kapitolski fasti po

2

Page 3: POJMOVNIK - Za Arheologe

imenu muzeja u Rimu u kojem se sada nalaze (Museo Capitolino), a kamo ih je 1546. smjestio Michelangelo. Prvi put ih je objavio Gnej Flavije 304. pr. Kr., a kasnije ih je August sakupio i odredio da se uklešu u mramorne ploče na zidu službenog boravišta pontifexa maximusa (vrhovnog svećenika), tj. regiji. Natpis je na 4 ploče s popisom svih konzula od početka republike i evidencijom njihovih trijumfa. Regija je izgorjela, a s njom i natpis te ga zajedno s regijom obnovio August. Neki fragmenti do danas nisu nađeni.Od davnine je u Rimu pontifex maximus objavljivao građanima na početku godine «faste» dajući na znanje koji su dani radni (dies fasti), a koji su praznični (dies nefasti). Ti su se fasti razvili u službene anale, ljetopise, jer su se kalendaru dodavale bilješke u tom smislu,Prije 2. st. pr. Kr. pontifex maximus je izlagao na zidu svoje rezidencije ploču s imenima magistrata i važnim bilješkama. Krajem 2. st. pontifex je objavio sve takve sačuvane ploče u publikaciji koja je dobila ime «annales maximi». Iz tih dokumenata potječu «fasti».

a) Fasti consulares – «Konzularni fasti» popis konzula izložen kao javni natpis u Rimu

b) Fasti triumphales – «Triumfalni fasti» popis vojskovođa koji su slavili triumf s podatkom nad kime su odnijeli pobjedu, izložen kao javni natpis u Rimu

9. Gavijarijeva vrata – vrata grada Akrolisa Akrolis je bio akropola grada Lisa. Lis se sastoji od gornjeg grada koji služi za trgovinu. Gornji i donji grad su za vrijeme Rimljana bili ujedinjeni u jedno naselje. Dobivaju i građansko pravo. Pokraj vrata, u utvrdi u naselju, nalazio se natpis kojeg je načinio rimski građanin Gavijari. (tamo je nađeno i njegovo tijelo)

10. Kairos – reljef grč. boga sretnog trenutka, nađen u Trogiru; također grčki bog sretnog trenutka

Kod starih Grka bog sretnog trenutka ili zgodne prilike koja je za pojedinca sudbonosna ili koju čovjek mora znati iskoristiti. Vjerovali su da kraj svakog čovjeka samo jedan put u životu protrči Kairos. Tada treba biti brz i uhvatit ga za njegov dugi čuperak na čelu. Propusti li se ta prilika, smatralo se da je čovjek propustio sreću. Personificiran je kao nag dječak na kugli, s krilima na leđima ili na nogama, s nožem i vagom u ruci; ćelav, samo s čuperkom kose na čelu.Sačuvano je vrlo malo spomenika s njegovim likom, a ističe se reljef iz Trogira rađen u 1. st. prema Lizipovom originalu. Čuva se u samostanu Sv. Nikole. U antičkoj se literaturi izričito spominje Polikletov i Lizipov kip Kairosa.

11. Laokoontova grupa – kiparsko djelo trojice helenističkih majstora s otoka Roda, prikazuje pogibiju trojanskog svećenika Laokoonta i njegovih sinova

Laokoont – trojanski svećenik čudesno pogubljen kako ne bi razotkrio grčku varku s drvenim konjemPrema grč. mitu Apolonov svećenik u Troji. Kada su Grci ostavili pred Trojom, kao navodni zavjetni dar za boginju Atenu, velikog drvenog konja koji je u utrobi krio neke od grč. junaka, Laokoont je savjetovao Trojancima da ne uvedu toga konja u grad, jer se u njemu krije kakva varka. Dok se Laokoont spremao da obavi žrtvu iz mora su izronile dvije ogromne zmije koje su zadavile Laokoonta i njegova dva

3

Page 4: POJMOVNIK - Za Arheologe

sina. Trojanci su smatrali da je to znak da trebaju ignorirati Laokoontov savjet te su uveli konja u grad. Taj je dramatski prizor prikazan u drugom pjevanju Vergilijeve «Eneide» i u čuvenoj mramornoj skulpturi, tzv. Laokoontova grupa koja se danas čuva u Vatikanskom muzeju. Pronađena je u ruševinama na Eskvilinu u Rimu. Plinije st. spominje da je kip nekoć stajao u Titovoj palači. Originalno helenističko djelo vjerojatno je stajalo u Pergamu, a doneseno je u Rim kad je Atal oporučno svoje kraljevstvo ostavio rimskom narodu. Skulpturu su sredinom 1. st. pr. Kr. načinila tri rodska kipara: Hegezandar, Polidor i Atenodor Izražene su skupine mišića, nemir na licu pri čemu emocije izbijaju na površinu.

12. Lapis niger – «Crni kamen» - posvećeni prostor popločan crnim mramorom u podnožju Komicija uz Forum Romanum

Najstariji natpis grada Rima, iz 6. st. pr. Kr., uklesan na četvrtastom kamenom stupu koji se nalazi ispod ploče od crnog mramora. Nalazi se nadaleko od slavoluka Septimija Severa. Pod pločom se, po vjerovanju starih Rimljana, nalazio Romulov grob. Pored ostalog je i zabilježeno: Duenos med effeced. (Duenos je napravio.), a stil pisanja je bustrofedon – kako ore vol.

13. Lavlja vrata – utvrđena vrata ukrašena lavljim motivima na ulazima u prapovijesne tvrđave, npr. u Mikeni na Peloponezu i Bogazkoyu u Maloj Aziji

Mikenska lavlja vrata potječu iz ranog 13. st. pr. Kr. dva kamena su pokrivena pločom na kojoj je stup, a sa strane se nalaze 2 lava (tj. lavice). Širina prolaza je 3 m, a i visina lavljeg reljefa je 3 m. Reljef ispunjava oblik trokuta, a lavice se prednjim nogama uspravljaju na stup koji je dolje širi, a predstavlja stup života. Stup je možda nosio žrtvenik. Glave lavica nedostaju. To je prvi monumentalni reljef Grčke u prvi primjer timpana. Iz njega se razvio ukras zabata grč. hramova.Vrata u Hatuši (Bogazkoyu) potječu iz oko 1800. pr. Kr. to je najstarija kraljevska rezidencija. Zidovi utvrde su bili debeli oko 8 m. Lavovi na ulazima imali su umetnute oči i uspravno su sjedili.

14. Lumbardska psefizma – natpis o utemeljenju isejske naseobine na otoku Korčuli

Lumbarda je selo na istočnoj strani Korčule u kojoj je dokazana naseljenost od 6 s. Pr. Kr. prema antičkim autorima i numizmatičkom materijalu tu je bila utemeljena jedni Knidska kolonija u 6. st., ali ne zna se gdje se točno nalazila. Psefizma (odluka) se sastoji od nekoliko ulomaka grčkog natpisa, a radi se o uređenju zemljišnih odnosa između stanovnika novoosnovane kolonije, tj. sklapanju ugovora između isejaca i vlasnika zemljišta. Imovinski odnosi grčkih naseljenika na Korčuli se reguliraju, a daje se i popis naseljenika kojih je vjerojatno bilo i više od 200. Na natpisu je sačuvano 158 što potpunih, što fragmentiranih imena. Osim dorskih, spominje se i mnogo imena ilirskog podrijetla. Najstariji je sačuvani pisani spomenik iz naših krajeva, a pronađena je 1877. g.Tekst je podijeljen u tri stupca iznad kojih je stupac kontinuiranog teksta. Spominje se i gradnja gradskih zidina kojima nije nađen trag.

15. Mauzolej – raskošna spomen-grobnica karijskog kralja Mauzola u Halikarnasu

mauzolej – spomen-grobnica oblikovana kao zasebna zgrada, monumentalnog karaktera

4

Page 5: POJMOVNIK - Za Arheologe

Mauzol je vladao kraljevstvom Karije, djelom Perzijskog Carstva od 377. do 353. g. pr. Kr.U to vrijeme učinio je Halikarnas jednim od velikih gradova na Egejskom moru. Izgradnja Mauzoleja, jednog od 7 svjetskih čuda, djelo je grčkog arhitekta Piteja i Satira, a dekoraciju su izveli Leohar, Skopas, Brijaksid i Timotej. Nakon Mauzolove smrti radove je nadgledala njegova supruga Artemizija. Prema Pliniju klesari su i nakon Artemizijine smrti odlučili dovršiti posao. Grobna komora okružena jonskim stupovima dizala se iznad visokog četverokutnog podnožja. Stupovi su nosili krov u obliku stepeničaste piramide, a na vrhu je bila kvadriga s figurama Mauzola i njegove žene. Cijeli Mauzolej bio je ukrašen frizom Amazonomahije, kipovima Mauzolove obitelji i drugih stvarnih ljudi, bitkom Grka i neprijatelja s Istoka u stvarnoj veličini.Mauzolej je trajao dulje od svih ostalih čuda starog svijeta osim Keopsove piramide. Oštetio ga je potres, a konačno su ga razorili križari 1522. g. materijal su upotrijebili za gradnju tvrđave za obranu od Turaka. Dijelovi se čuvaju u British Museumu u Londonu, a dijelovi u muzeju u Bodrumu kako se danas naziva Halikarnas. U širem značenju mauzolejem se naziva svaka grobnica monumentalnog karaktera (Mausoleum Hadriani, Mausoleum Augusti u Rimu, Mauzolej Galle Placidije u Ravenni, Lenjinov mauzolej u Moskvi itd.)

16. Megarska psefizma – odluka atenske skupštine o gospodarskoj blokadi Megare, jedan od triju povoda Peloponeskog rata

Korint i Megara su bili konkurenti Ateni u trgovini, i Atena se htjela riješiti konkurencije. Megara je imala važan strateški položaj jer je dijelila Peloponez od srednje Grčke. Atenska skupština donijela je odluku da se Megari zatvore sve luke u atenskom posjedu, kao i atensko tržište, kao odgovor na izlazak Megare iz atičkog pomorskog saveza. Godine 432. članovi Peloponeskog saveza su, na zahtjev Megare i Korinta, odlučili Atenjanima objaviti rat.

17. Minerva Medica – «Minerva iscjeliteljica», jedno tumačenje kipa iz Varaždinskih toplica

Minerva je bila rimska božica mudrosti, zaštitnica umjetnosti i obrta. Njezin su kult Rimljani preuzeli od Etruščana i osobito je štovali kao zaštitnicu grada. Njezin se kult rano izjednačio s kultom grčke Atene. Minerva Medica je boginja ljekarica, a najpoznatiji njezin prikaz se nalazi u Varaždinskim toplicama. U antičko doba Aqae Isae su bile termalno kupalište na području ilirskog plemena Iasa. Tamo se nalazi veliko nalazište.

18. Monumentum Ancyranum – «Ancirski spomenik» - natpis o Augustovom životu i djelima iz Ankare;

Res gestae divi Augusti – «Djela božanskog Augusta»Rimski epigrafski spomenik koji sadržava povijest vladanja cara Augusta koju je on sam napisao (Res gestae divi Augusti; Indeks rerum a se gestarum)Tekst je bio uklesan na dva stupa ispred careva mauzoleja u Rimu. Originalni natpis nije pronađen. Najbolje sačuvani prijepis je pronađen 1555. g. u Ankari na hramu posvećenom Augustu i Romi (Augusteum). Bio je urezan na mjedenim pločama na zidu predvorja hrama u latinskoj verziji, a na vanjskom zidu hrama u grčkoj verziji. Drugi mu je naziv prema početnim riječima «Djela božanskog Augusta». Sačuvale su se kopije na natpisima i u drugim dijelovima Male Azije: u Apoloniji pizidijskoj (grč. tekst) i u Antiohihi pizidijskoj (lat. tekst). Djelo je pisano odmjerenim i jednostavnim stilom.

5

Page 6: POJMOVNIK - Za Arheologe

Car August podupirao je u duhu vlastite propagande i u dugu obnove rimske veličine i književne stvaraoce, osobito Vergilija i Horacija. I sam se okušao u pisanju, ali su nam njegova manja djela izgubljena. Za povijest rim. književnosti nam je važan njegov autobiografski spis, u kome je on opisao svoja politička i vojna djela. Osim što je bio prikazan u Rimu, bio je i prepisivan po mnogim gradovima Rimskog carstva. U njemu on opravdava svoja djela i idealizira udar koji je donio rimskoj državi novi oblik vlasti – principat. U tom njegovom manifestu stoje i njegove želje za budućnost Rima, kao npr.: obnoviti «mores maiorum», dobre običaje predaka, moral starih Rimljana i staru čestitu obitelj.

19. Muzej – «Hram muza» - izvorni naziv kompleksa Aleksandrijske knjižnice

Naziv za ustanovu u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlažu, kronološki ili tematski, zbirke starina i umjetnina, prirodopisnih, tehničkih i sličnih predmeta.Kompleks aleksandrijske knjižnice je ime dobio po Muzama, kćerima Zeusa i Mnemozine. Ina ih 9 i bile su zaštitnice umjetnosti i znanosti: Talija, Uranija, Melpomena, Polihimnija, Terpsihora, Erata, Kaliopa, Euterpa i Klio.Aleksandrijski muzej utemeljio je egipatski vladar grčkog podrijetla Ptolomej I Soter. 308. pr. Kr., a proširio ju je njegov sin Ptolomej II. To je bio hram, kultna institucija i prvi svjetski sveučilišni centar u kojemu su radili mnogi znanstvenici i umjetnici: Euklid i Heron Aleksandrijski, Ptolomej i Arhimed, Aristofan, Aristrah Samotraški. U helenističko je doba simbolizirala vrhunsko znanje, znanstvena dostignuća i slobodu mišljenja. Bila je središte helenističke kulture i najvažnija biblioteka antičkog svijeta. U njoj su cvjetali književnost, filologija i egzaktne znanosti, najviše matematika, geometrija, fizika i astronomija. U sklopu muzeja nalazila se i biblioteka sa 700 000 svezaka. Dio se nalazio u kraljevskoj palači, a dio i u Serapeumu. Skupina od 70 rabina upravo je tu prevela Stari zavjet s hebrejskog na grčki. Tu je i Euklid postavio temelje geometrije, Arhimed formulirao principe fizike, Eratosten izračunao opseg zemlje, Kalimah napisao svoje brojne knjige itd.Knjižnica je izgorjela 47. pr. Kr. kada je na nju prešla vatra kojom je Cezar zapalio egipatsku flotu boreći se u Aleksandrijskom ratu na strani Kleopatre. Hram Serapeum su uništili kršćani 319. g. najslavniju knjižnicu svih vremena dokrajčili su Arapi koji su 642. g. punih 6 mjeseci svoje parne kupelji grijali vatrom zapaljenom od knjižnih svezaka.

20. Olimpeijon – hram Zeusa olimpijskog u Ateni Za tiranije Pizistrata i njegovih sinova (druga pol. VI. st. pr. Kr.) počinje se sa izgradnjom Olympeiona – tada su udareni temelji ovog veličanstvenog Zeusovog hrama u kojem se nalazio i čuveni Fidijin kip Zeusa, smatran jednim od sedam svjetskih čuda. Počevši od Augusta, rimski carevi pokazuju interes za Atenu, te konačno 129. car Hadrijan završava izgradnju hrama. Nalazi se između stadiona i Akropole. Taj je hram postao novi centar grada («Hadrijanov grad»), koji je sa starim dijelom grada bio povezan tzv. Hadrijanovim vratima. Imao je 104 korintska stupa, od kojih se očuvalo samo 14.

21. Panteon – hram svih bogova u Rimu panteon – hram svih bogova; naziv za skup božanstava u jednoj politeističkoj religiji

grč. pantheion = hram svih bogova

6

Page 7: POJMOVNIK - Za Arheologe

1. prvotno antički naziv za hram posvećen svim bogovima. Panteon u Rimu je čuveni i do danas najbolje sačuvani arhitektonski spomenik iz antičkog Rima. Kružnog je tlocrta (promjer i visina su 43,3 m), s dograđenim trijemom na 16 raskošnih korintskih stupova. Na donji, nišama raščlanjeni cilindrični dio, nadovezuje se kasetirana kupola, u čijem je tjemenu kružni otvor promjera 9 m koji omogućuje ulaz danjeg svjetla. Zidne su plohe raščlanjene s a 7 niša (polukružnih i četverokutnih); svaka ima po 2 kanelirana stupa od raznobojnog mramora. U nišama su prvobitno stajali likovi antičkih božanstava te Augusta i Agripe, a danas su u njima smješteni grobovi Rafaela, kralja Vittoria Emanuela II, Umberta I. Prvotni Panteon podigao je Marko Agripa 27. pr. Kr., a obnovio ga je car Hadrijan.Početkom 7. st. pretvoren je u crkvu S. Maria ad Martyes čemu duguje svoj opstanak. Od tada do danas doživio je mnoge manje adaptacije i restauracije.2. U kasnijem značenju, građevina posvećena kultu i mauzolej velikih ljudi. Takvu funkciju ima Pantheon u Parizu, jadan od najznačajnijih spomenika klasicizma, čija je fasada rađena po uzoru na antički hram. U njoj su, pored ostalih, sahranjeni Berthelot, Braille, Hugo, Rousseau, Voltaire, Zola.3. U povijesti religija, naziv za skup božanstava u jednoj politeističkoj religiji

22. Parski reskript – natpis iz Starog Grada na Hvaru gdje je uklesan odgovor na Farsku psefizmu

23. Partenon – «Djevičin hram» - glavni Atenin hram na atenskoj Akropoli

To je najljepši spomenik Akropole koje je građen u klasičnom dorskom stilu sa 8 stupova na pročeljima i 17 sa svake uzdužne strane. Hram Atene Partenos (Atene Djevice) je građen na starijim temeljima, vjerojatno između 447. i 438. pr. Kr., a gradili su ga Iktin i Kalikrat u obliku dorskog periptera. Sagrađen je u Periklovo doba, nakon što su Perzijanci uništili stare hramove na Akropoli.U gornjem dijelu je iz penteličkog mramora, a stoji na postamentu od 3 stube. Plastična dekoracija hrama sastoji se od 92 metope (pojedinačne ploče s reljefom) na kojima su prikazane scene iz kentauromahije, amazonomahije, gigantomahije i drugih zbivanja i borbi koje su se odvijale pod zaštitom božice Atene. Friz (kontinuirani reljef) iz unutrašnjeg dijela hrama, dug 160 m, prikazuje Panateneje, svečanosti u čast Atene. Zabati su bili ukrašeni scenama iz života zaštitnice grada – rođenje Atene iz Zeusove glave, njeno natjecanje s Posejdonom. Sve su te skulpture djelo Fidije i njegovih suradnika te su vrhunac starohelenske klasične umjetnosti. U unutrašnjosti hrama je stajala monumentalna hrizelefantinska statua Atene, visoka 9 m, djelo Fidije. Na bazi kipa prikaz je rođenja Pandore. Kip je opisan kod grčkog autora Pausanisa iz 2. st. n. e.

24. Periegeza – Periegesis – «vođenje uokolo», «Opis putovanja» - dio naslova više grčkih zemljopisnih djela; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor Pseudo Skimnova Periegeza i Periegeza Dionizija Periegeta

Grč. periegesis = vođenje uokolo. Starogrčki naziv za opis zemalja i gradova s njihovim znamenitostima, poput modernih «vodiča». Ta se književna vrsta kod Grka razvila vrlo rano. Pisci takvih opisa se nazivaju periegeti, a takvim se imenom nazivala i osoba koja je u ant. Grčkoj strancima pokazivala i tumačila znamenitosti nekoga mjesta, svetišta, kraja. Dionizije Perieget je grč. pisac iz 2. st. Nadimak Perieget je dobio po tome što je napisao «Opis zemlje» u 1187 heksametara. To se djelo dugo upotrebljavalo kao školski udžbenik. Sačuvana je

7

Page 8: POJMOVNIK - Za Arheologe

Pauzanijina Periegeza Helade iz 2. st. Ona je plod radova Polemona Perijegeta, Menodota, Demohora, Filohora i dr. koji su prepisivali natpise, popisivali zbirke i opisivali spomenike.

25. Peripl, Periplus – «oplovba» «Opis plovidbe oko…» - dio naslova više grčkih zemljopisnih djela; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor je Pseudo Skilakov Peripl

Grč. peripluos od peri + pleo = plovim.U antičkog geografiji naziv za plovidbu uz obalu neke zemlje i za sam opis te plovidbe. Takvi su opisi poznati već kod Feničana. Pod imenom Pseudo Skilak nam je poznat anonimni grčki geograf iz 4. st. pr. Kr., pisac djela Kružna plovidba. U tom djelu on opisuje obale Sredozemnog mora, među ostalim i istočnu obalu Jadrana – od Istre do Epira. Nekada se to djelo pripisivalo Skilaksu iz Karijanide.

26. Res gestae divi Augusti – vidi 18

27. Tabula Peutingeriana – Peutingerova karta – rimska cestovna karta

Srednjovjekovna (11./12. st.) kopija antičke rimske cestovne karte koja vjerojatno originalno potječe iz 3. st. Pronađena je u Benediktinskom samostanu Tegeinesse u Bavarskoj. Na uskoj i dugačkoj pergamentskoj traci podijeljenoj u 11 (prvobitno u 12) listova shematski je prikazano područje od Irske do Kine. Nedostaje list na kojem su se nalazile Hispanija i Britanija. Na karti su ucrtane ceste i gradovi, postaje i naselja te su prikazane i udaljenosti između njih u rimskim miljama.Izrađena je u bojama, a arhitektonski objekti simboliziraju naselja. Otkrio ju je humanist Konrad Pickel – Celtic, a nazvana je po Konradu Peutingeru, koji se njome prvi bavio. Unatoč greškama i deformiranoj projekciji ostaje jedan od najznačajnijih izvora za poznavanje antičke geografije. Danas se čuva u Narodnoj biblioteci u Beču.

28. Tabulae Iguvinae, Iguvijske pločice – pločice s umbardskim obrednim tekstom iz današnjeg Gubbija u Italiji

Od umbrijskih natpisa najpoznatiji su «iguvinijski» na 7 brončanih ploča nađeni 1444. u umbrijskom mjestu Gubbio (Iguvium). To su «Tabulae Iguvinae» (današnji naziv), s vjerskim tekstom napisanim u prilično kasno doba (oko 3. st. pr. Kr.). One su najvažniji epigrafski spomenik starog umbrijskog jezika i pisma vrlo sličnog etruščanskom. Sadržavaju razne ritualno-religiozne propise i statue neke svećeničke bratovštine.

29. Teogonija – Heziodov spjev teogonija – postanak i podrijetlo bogova obično vezana s kozmogonijom, tj. postankom svijeta i svemira

Prikaz teogonije obično spojen s kozmogonijom, izlaganjem o postanku svijeta. Sačuvana je Teogonija (spjev: Ep o postanku bogova) grč. pjesnika Hezioda iz 7. st. pr. Kr. To je mitološki ep od 1022 heksametra u kojem se prikazuje postanak bogova i ujedno se velik broj grčkih božanstava svrstava u neki sistem (bogovi neba, bogovi mora, bogovi zemlje i podzemlja). U uvodu Heziod govori kako su ga u pjesništvo uputile Muze kad je kao dječak pasao ovce u Helikonu. Ep se završava rodoslovljem mitskih junaka. Nastao je kao pjesnička sinteza mnogobrojnih grčkih i negrčkih mitova koji su važan izvor za poznavanje grč. religije. Taj je ep utjecao na kasniju religiozno-filozofsku tradiciju u grč. svijetu.

8

Page 9: POJMOVNIK - Za Arheologe

Osim toga djela, Heziod je napisao i «Poslove i dane» u kojima donosu pohvalu radu, neke moralne pouke, savjete za gospodarstvo i na kraju radni kalendar. Tu je i mit o Pandori, prvoj ženi, koja je uzrokom mnogih nevolja te nit o pet svjetskih doba: od zlatnog do željeznog u kojem se pesimistički prikazuje kako se ljudi sve više izopačuju.

NALAZIŠTA

1. Aenona, kl. Ajnona, trad. Enona – Nin

Naseljen još od neolitika (nekropola iz željeznog doba).U ant. doba je municipij rimske Liburnije. Utvrđen, mostovima spojen s kopnom i cestom povezan sa Zadrom. Do danas su sačuvani ostaci amfiteatra, foruma i Dijaninog hrama. Pronađene su plastike rimskih imperatora. U rimskoj su nekropoli pronađene, između ostalog: raskošne pektorale, brončani mačevi sa spiralnim završetkom na gornjem djelom drške, brončani privjesci u obliku stiliziranog ratnika, srebrna pločica s prikazom dviju ženskih glava. Pronađen je zavjetni natpis posvećen liburnskoj božici Anzotici koji se nalazi u Arheološkom muzeju u Zadru.Aenona je razrušena za vrijeme seobe naroda. U ranom srednjem vijeku je obnovljen te postaje središte župe i cijelo hrvatskih biskupa. Tu se nalazi i starohrvatska crkvica Sv. Križa i šesterostrana krstionica sa spomenom kneza Višeslava.

2. Albona – Labin (Istra i Dalmacija) Izvorno prethistorijska liburnska gradina, pa rimska Albona. U rim. doba bila je municipij. Po Konstantinu Porfirogenetu stara hrvatska država dopirala je do Labina. Spominje ga Plinije, Ptolomej i dr. Otkriveni su brojni nadgrobni spomenici i zavjetni žrtvenici od kojih je jedan posvećen domaćoj božici Sontoli. U ranom srednjem vijeku jedan je od prvih pohrvaćenih gradova. Kasnije pod vlašću Venecije, Austrije po kratkotrajno i Francuske i naposljetku Italije. 1921. su rudari zbog nasilja Talijana digli ustanak i proglasili tzv. Labinsku republiku. 1943. je Labin, kao i cijela Istra, vraćen Hrvatskoj.

3. Amantija – ilirski grad u porječju rijeke Aoja u Albaniji - počinje kovati svoj novac u 3. st. pr. Kr.

4. Ancyra; kl. Ankira, tr. Ancira, antičko ime današnje Ankare u Turskoj gdje je pronađen Monummentum Ancyranum

Po tradiciji ga je osnovao kralj Mida u 7. st. pr. Kr. Stoljećima je bio glavni grad Frigije, a od 25. pr. Kr. rimske Galatije. U rimsko doba doživljava procvat. Iz tog je vremena poznati Augusteum koji su Galaćani podigli u čast Augusta, a u njemu se nalazi Monumentum Amcyranum

5. Apollonija, Apolonija – korintska kolonija na ilirskom području, danas Pojani u Albaniji

Osnovali su ju Korkyra i Korint 588. pr. Kr. Danas su to veličanstvene ruševine kod manastira u Pojani u južnoj Albaniji. To je bio grad u zemlji Ilira koji se nalazio na tračkoj obali Ponta. Od njega je počinjala Via Egnatia (trgovački put od Dyrrachiuma i Apollonije od Soluna). Rasadište grčke kulture i tehnologije na ilirskom području. Jedno kraće vrijeme bila je pod makedonskom vlašću – bio ju je

9

Page 10: POJMOVNIK - Za Arheologe

osvojio Aleksandrov nasljednik Kasandar dok je vodio rat protiv kralja Glaukijasa. Od 229. pr. Kr. je pod posebnom zaštitom Rima – dobiva povlastice. Pod kraj republikanskog vremena važan trgovački i kulturni centar gdje August stječe svoje obrazovanje. Poznata kovnica novca.Sačuvani su ostaci gradskih zidina s kulama, teatar, odeon, jedan mali hram i portik u jonskom stilu iz helenističkog vremena.

6. Argyruntum, Argirunt – Starigrad PaklenicaNedaleko od Starigrada se, u antici, nalazilo naselje Argyruntum koje spominju Plinije Stariji, Ptolomej, Ravenat i dr. Za cara Tiberija stječe municipalnu autonomiju; grade se utvrde. Počeci naselja zasigurno sežu u prapovijesno doba, a i njegovo ime je predrimskog podrijetla. Od antičkih naselja istražena je samo nekropola – otkopan je vrijedan i bogat kulturni inventar. Stakleno i keramičko posuđe, primjerci nakita i sitna brončana plastika. Nalazi se datiraju u vrijeme ranijeg carstva (I. i II. st.), a čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zadru.

7. Arupijum, Arupij – Prozor kod Otočca Podno brda Vitla se nalaze ostaci utvrđenog naselja – gradine ilirskih Japoda (vjerojatno stari Arupium koji se spominje u antičkim izvorima). Japodsku je utvrdu 35. g. osvojio Oktavijan. Tu su se križale ceste koje su vodile iz Siscije i Senije za Iader.1888. g. je pronađena nekropola sa bogatim grobnim prilozima. Pronađeni su i brojni ostaci rimskih naselja, arhitektonski fragmenti, ulomci mozaika, grobovi, nadgrobni spomenici, sarkofazi, are, keramika, dva mitreja s reljefima koji prikazuju žrtvovanje bika itd.

8. Asserija, Aserija – Podgrađe kod Benkovca Rimski grad Aserija podignut je na mjestu starog naselja Liburna. Oko gradine su bili podignuti još i snažniji bedemi, a unutar njih, umjesto skromnih ilirskih kuća, sagrađene su monumentalne javne građevine. Sačuvani ostaci gradskih zidina, foruma, trjemova i slavoluka cara Trajana, koji je podignut 113. g. Brojni kameni spomenici i drugi arheološki nalazi s područja Aserije čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zadru.

9. Byllis – ilirski grad, današnji lokalitet Hekal u Albaniji Vrlo se brzo razvija tijekom 4. st. pr. Kr. Centar je plemena Bilini. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-grčkih gradova u današnjoj Albaniji među kojima je i Byllis. 146. g. pr. Kr. postao je rimski grad u rangu kolonije. Nalazi se na obali Jadranskog mora. Grad se nalazio na 30 ha zemlje i bio okružen zidinama sa sedmero ulaza. Tijekom 3. st. pr. Kr. ekonomski je toliko ojačao da je bila sagrađena agora, teatar sa 9000 sjedala, stadion i gimnazij.

10. Bogazkoy – nalazište hetitske prijestolnice Hatušaš u Turskoj

Bila je vjerojatno najstarija rezidencija hetitskih vladara kroz 14. i 13. st. Iskapanja su vršena 1907.-1912. i 1931.-1939. u pećinama sa skulpturama i u ruševinama Hatuše.Značajan je nalaz arhiva s velikim brojem glinenih pločica koje sadrže tekstove na hetitskom jeziku. Unutar kompleksa grada se ističu posebni urbanistički sklopovi: tvrđava, donji i gornji grad. Čitav sistem zgrada je utvrđen zidinama pojačanim kulama. Ispod glavne «kraljevske kule» vodi 70 m dug tunel, koji je

10

Page 11: POJMOVNIK - Za Arheologe

služio kao komunikacija s unutrašnjošću grada za vrijeme ratnih operacija. U tvrđavnom su sistemu posebno istaknuti arhitektonski detalji ulaznih vrata i portala – vrata «kraljevske kule» su flankirana velikim figurama sfinga, kraljevska vrata s velikim ljudskim likovima, lavlja vrata s figurama lavova. To su megalitički spomenici kod kojih lukove formiraju golemi kameni blokovi. Velika palača unutar zidina prikazuje u tlocrtu četverokutno otvoreno dvorište oko kojeg se grupiraju četverokutne prostorije. Bilo je 5 hramova, a najveći je bio posvećen bogu oluje u dvorištu, nasuprot ulazu, nalazi se trijem s pilonima. Uz fragment sfinge, ističe se i protom lava s lavljih vrata preuzet iz inventara sumersko-akadske umjetnosti.

11. Dimale – ilirski grad; uporište Demetrija Hvarskog, današnji lokalitet na brežuljku Krotina zapadno od Berata u Albaniji

Ima etimološke veze s riječju MAL što znači BRDO. Današnji lokalitet na brdu Krotina gdje je arheolog-arhitekt Burhan Dautaj otkrio nekoliko keramičkih fragmenata – među kojima su i keramički ulomci iz helenističkog doba s natpisom DIMALLITAN. Otkrićem tih ulomaka je lociran ilirski grad Dimallum u današnjem mjestu Krotine blizu Berata u Albaniji. Otkriveno je i kameno poprsje Ilirke obučene u narodnu nošnju (ogrtač s kapuljačom) koje potječe iz 3. ili 2. st. pr. Kr.

12. Dodona – antičko Zeusovo proročište u Epiru u blizini današnje Janjine u sjeverozapadnoj Grčkoj

Kao kultno mjesto postoji već u predhelensko doba, prije naseljavanja Grka. Zajedno s Zeusom se štovala i Diona. Svećenici su predskazivali budućnost po šuštanju lišća svetog hrasta, tj. po zvucima kimbala obješenih o njegove grane ili po žuborenju potoka. Pitanja i odgovori su se pisali na brončane i mjedene pločice uz koje je pronađen i znatan broj epigrafskih spomenika. Od stare Dodone je sačuvana akropola s masivnim zidinama. Izvan akropole se nalazi teatar i samo svetište gdje su bili hramovi Zeusa, Afrodite i dr.

13. Dyrrachium – Epidamnus, Dirahij – korintsko-korkirska kolonija na ilirskom području

danas Durres u Albaniji, hrv.Drač, drugo antičko ime Epidamnus, EpidamnoOsnovana 627. pr. Kr. pod nazivom Epidamnus, a Rimljani su je preimenovali u Dyrrachium. Jedno je vrijeme bio pod ilirskom upravom. Pretrpio je nekoliko lakših potresa. Tu su nađena dva nadgrobna spomenika s ilirskim imenima. Uz grad se pružala cesta Via Egnatia.430. pr. Kr. grad je počeo kovati svoj novac koji je bio vrlo popularan kod Ilira. Nakon što su Rimljani osvojili Makedoniju pretvorili su ju u svoju provinciju. 146. pr. Kr. Dirahij je postao rimski grad u rangu kolonije. Apijan je zabilježio priču po kojoj je grad Epidamnos osnovao barbarski, tj. ilirski vladar istog imena. Dirah (Dyrrhachios), sin njegove sestre, osnovao je lučki dio tog grada, pa su ga u tom djelu grada štovali kao heroja. Heraklo je slučajno ubio Dirahova sina Jonija i pošto je obavio pogrebne svečanosti, bacio je njegovo tijelo u more koje je prozvano Jonskim, a u čast pokojnika u gradu je podigao kenotaf. Jednako kao i Dirah, Jonije je u gradu Epidamnosu štovan kao heroizirani pokojnih

14. Finik – Phoenice, klas. Fojnike, trad. Fenice. – glavni grad Epira, danas selo Fink u Albaniji

Glavni grad Epira nalazi se u njegovom sjevernom dijelu. Danas je selo u južnoj Albaniji, u blizini grada Sarande. Nekada je bio strateški važan grad. U nazivu grada se odražava vrlo vjerojatna prisutnost Feničana u južnoj Iliriji. To je bio prvi

11

Page 12: POJMOVNIK - Za Arheologe

grad kojeg je Teuta zaposjednula dok je prodirala prema Grčkoj. Iliri su ga zauzeli bez borbe, jer su se prethodno nagodili s posadom od 800 keltskih plaćenika. Ta je ilirska vojska ostala opkoljena u gradu jer je na njih krenula vojska epirskih gradova. Uz pomoć Skerdilaide se ilirska vojska uspjela probiti iz grada i razbiti opsadu. Tu je 205. pr. Kr. potpisan mirovni ugovor između Filipa V. Makedonskog i Rimljana.

15. Hissarlik – nalazište Schliemannove Troje ¸ hissarlik – palačaBrežuljak na kojem je 1870. Schliemann počeo kopati Troju. Nalazi se 6 km udaljen od Dardanela, prema kopnu. Na tom je mjestu dosad iskopano 9 slojeva Troje, koji se dijele na nekoliko podslojeva i svjedoče o bojevima, osvajanjima, uništenjima i obnovama grada. Uzrok stalnih ratnih zbivanja leži u strateški važnom položaju tog mjesta. Troja je vladala starim putem naroda kojim je išla razmjena dobara od maloazijske obale prema grč. kopnu i otocima, ali i prema Balkanu i unutrašnjosti Anatolije

16. Hortus Metrodori, «Metrodorov vrt» - položaj nekropole uz cestu na zapadnom izlazu iz Salone

To je najveće i najbogatije pogansko groblje u kojem se ukopavalo od kasne republike do ranoga carstva. Salona je imala niz nekropola: najpoznatija i najprostranija se nalazila uz cestu koja je vodila u Tragurij («in horto Metrodori»).Nekadašnje figuralne stele ili bogato ornamentirani cippusi i grobne are kasnije su bile zamijenjene bogatim dekoriranim i figuro-narativnim sarkofazima od kojih oni najljepši nisu pronađeni u ovoj nekropoli iako su tu nesumnjivo bili (Hipolit i Fedra, lov na kalidonskog vepra, Kenrauromahija i dr.)Arhitektura nekropole koja se sastoji od neobično velikih i masivnih blokova navodi mnoge na pomisao da su to ostaci davnih irskih ili grčkih fortifikacija.

17. Ilij, Troja – stari grad u Troadi u Maloj Aziji na mjestu današnjeg Hissarlika

Prema grčkoj legendi Troja je prozvana prema svom utemeljitelju Trosu, unuku heroja Dardana. Drugo ime, Ilij, izvedeno je iz imena Trosova sina Ila. Za vladavine jednoga od Trosovih potomaka, kralja Prijama, buknuo je rat između Troje i grčkih gradova pod vodstvom mikenskog kralja Agamemnona. Rat je nakon desetogodišnje opsade završen razaranjem Troje. Tom događaju i događajima koje su nakon njega slijedili posvećen je niz grčkih epskih pjesama među kojima su i Ilijada i Odiseja. Na bazi opisa bitaka i topografskih podataka u tim epovima Nijemac Heinrich Schliemann je uspio pronaći staru Troju. Sva iskapanja koja su se izvodila i nakon Schliemanna dokazala su da je Troja bila naseljena od brončanog pa do rimskog doba i u njenom se razvoju može odrediti 9 glavnih razvojnih slojeva.

18. Klos – lokalitet u Albniji, vjerojatno mjesto ilirskog grada Nikeje

Danas se tamo nalaze ostaci snažnih zidina ilirskog utvrđenog naselja, koje upućuju na razvijen urbanizirani život. Klos se nalazi blizu današnje Vlore u Albaniji. Postoji mogućnost da se to naselje nazivalo Byllis

19. Kompolje – japodsko nalazište kod Otočca u Lici

12

Page 13: POJMOVNIK - Za Arheologe

Gradina u selu se redovito identificira s japodskom utvrdom Avendo; naseljeno od brončanog doba. Do sada je otkopano 475 grobova s bogatim prilozima od bronce, jantara, stakla i željeza kao i nešto keramike. Pronađene su i posebne karakteristične kape, većinom u ženskim grobovima. Takve kape pronađene su i u nekim drugim japodskim nekropolama. Kolutasta su oblika, napravljene od tkanine ili kože, ukrašene velikim brojem brončanih gumbi, a rjeđe masivnim tondiranim torkvesima. Otkriven je i jedan primjerak dijadema u nekropoli no, pošto dijademi nisu karakteristični za japodsko područje, vjerojatno taj dijadem potječe od susjednih Liburna. Naročito značajni nalazi pripadaju vremenu kulture s urnama. Nekoliko nalaza sitne plastike od jantara svjedoci su po prvi put utvrđenih utjecaja arhajske grčke i etrurske kulture na tlu Japoda.

20. Lis (Lissos) – ilirski grad, hrv. Lješ, danas Lezhe u Albaniji

Prapovijesno ilirsko gradinsko naselje na području Albanije. Stupnjem razvoja već u prvim fazama željeznog doba (12-10. st. pr. Kr.) nadmašuje gradine na jadransko-dinarskom prostoru. Kasnije pokazuje karakteristike visokorazvijenog urbanizma, analogne onima grčkih polisa. Monumentalna tehnika kiklopskih zidina, akropole.Ugovorom između Teute i Rimljana, nakon Prvog ilirskog rata, Lissos je postao najdonja granica do koje su smjele ploviti ilirske lađe. 213. pr. Kr. potpao je pod vlast makedonskog kralja Filipa V. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-grčkih gradova, a na novcu iz Lissosa su, među ostalim, prikazani okrugli ilirski štitovi, karakteristični ilirski šljemovi i ilirski brodovi. Provincija Dalmacija graničila je s Makedonijom blizu Lissosa.

21. Martovo polje – ravan uz Tiber, izvan zidina Rima gdje se obavljala smotra Rimljana pod oružjem

Područje izvan zidina Rima, sjeverozapadno od Kapitolija uz rijeku Tiber. Na njemu su se u vrijeme republike održavale skupštine sazivane po centurijama (comitia centuriata – građani pod oružjem).Potkraj republike i u carsko doba tu su podignuti mnogi javni spomenici: Panteon, Domicijanov stadion, Augustov mauzolej, Pompejev portik i teatar, Agripine i Neronove terme, Belonin hram…

22. Mesopotamos – Nekromanteion; Nekromantej – Proročište mrtvih na rijeci Aherontu u Tesprotiji, danas lokalitet Mesopotamos u Grčkoj

23. Mogorjelo – kasnoantička utvrđena palača kod Čapljine Lokalitet kod Čapljine u Hercegovini s ostacima očuvane ruševine velikog rimskog utvrđenog objekta, vjerojatno villa rustica, s prijelaza 3. na 4. st.Otkrio ih je i arheološka istraživanja vršio Patsch. 1899. i 1903. Pronađeno je dosta gospodarskog oruđa i rimskog novca. Izvan zidina je postojala nekropola. Čini se da je na tom mjestu već u 1. st. postojalo nekoliko objekata većeg poljoprivrednog imanja koji su u požaru uništeni početkom 3. st. Na prijelazu iz 3. u 4. st. tu je sagrađena velika vila četverokutne osnove. Njeni su uglovi bili zaštićeni kulama; tri su ulaza imala s obje strane također po jednu kulu. Sjeverni dio vile je služio za poljoprivrednu proizvodnju i za stanovanje radnika. U tu je svrhu bila adaptirana i «villa fructuaria» iz 1. st. te uklopljena u sistem građevina iz 4. st. U južnom dijelu tog kompleksa nalazila se velika palača s nizom prostorija, povezanih otvorenim trijemom. Bila je ukrašena korintskim stupovima,

13

Page 14: POJMOVNIK - Za Arheologe

mozaicima, zidnim slikama i mramornim inkrustracijama. Zgrade su propale oko 4000. g., možda u najezdi Zapadnih Gota. Potkraj 5. st. su tu sagrađene dvije bazilike. Ruševine su konzervirane.

24. Monetium, Monetij, Monecij – utvrđeno japodsko naselje, vjerojatno današnje Brinje

Na lokalitetu Sokolac ima nalaza iz brončanog doba (pinceta). U nedalekom Humcu je terasa s predrimskim, ilirskim (japodskim) opkopima. Utvrđeno japodsko naselje, vjerojatno današnje Brinje. Oktavijan je zauzeo 34. pr. Kr., prije napada na glavni grad Japoda – Metulum. Smatra se ta je u rimsko doba tu bio Monetium (crjepovi sa žigom SOLONAS).

25. Mrtvilo – položaj groblja antičke Isse Jugozapadno od gradskih bedema se nalazila isejska nekropola. U ostacima grobova su nađeni različiti predmeti među kojima se posebno ističe keramika.

26. Naukratis, Naukratija, Naukracija – grčka kolonija na nilskoj delti

Antički grčki grad što su ga sredinom VII. st. osnovali Milećani u Egiptu na ušću Nila. Grad je (prema Herodotu) dao podići faraon Amasis. U toku nekoliko stoljeća važan je trgovački centar s vrlo razvijenom proizvodnjom keramike. Iskapanja od 1884. pa nadalje otkrila su niz hramova (Afrodite, Apolona i drugih božanstava), mnogo keramike iz raznih grčkih gradova, natpisa i drugog zapadno od rukavca Rashid (Rosseta). Kao trgovački emporij doživljava novčani uspon za vladavine faraona Amasisa II. ima razvijenu keramičku industriju i kuje vlastiti novac. U rimsko vrijeme bio je autonoman.

27. Nedinium, Nedin – Nadin Selo istočno do Zadra, ilirsko gradinsko naselje kao i Asseria (Podgrađe), Varvarija (Bribir) i dr. U rano rimsko doba njegovi su stanovnici dobili rimsko građansko pravo. Gradski su temelji građeni od megalitskih blokova pod helenističkim utjecajem, vjerojatno iz I. st. pr. Kr. pronađen je votivni kameni spomenik posvećen lokalnom božanstvu Larti, njoj je u čast bio podignut i portikat. U srednjem vijeku naselje je bilo obnovljeno, a antičke su utvrde popravljane u vrijeme Turaka.

28. Nesactium, Nesaktij, Nazakcij – Vizače kod Pule Arheološki lokalitet oko 12 km sjeverozapadno od Pule. U željezno doba političko, plemensko i vjersko središte ilirskih Histra. 177. se pred zidinama grada vodi odlučujuća bitka između Rimljana i Histra u kojoj pogiba kralj Histra Epulon. Nakon pada Nesactiuma pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi. Arheološka istraživanja vodila su se, s prekidima, od 1900 – 1934. otkrila su gradske zidine, obilan materijal iz prapovijesnog i rimskog doba. Iz vremena ilirske samostalnosti potječe nekropola s bogatim prilozima i ostaci naselja. Arheološkim je istraživanjima otkriveno da su se najviše uzgajale ovce i koze. Od posebne važnosti su ulomci kamenih arhitektonskih detalja ukrašenih meandrom i spiralom, jedinstvene u ilirskoj umjetnosti. Pretpostavlja se da svi ti fragmenti potječu iz jednog prapovijesnog svetišta. Pod snažnim utjecajem grčko-etrurskog svijeta i susjednih Veneta te drugih ilira, razvija se u Istri značajna umjetnička aktivnost koja je u Nesactiumu ostvarila najmonumentalnije spomenike što su na ilirskom tlu ponikli u toku prapovijesti. Riječ je o nizu kamenih kipova gotove

14

Page 15: POJMOVNIK - Za Arheologe

prirodne veličine koji prikazuju domaća božanstva. Najmonumentalnija je, a ujedno i najzanimljivija, figura gole žene s djetetom u naručju, uklesana u visokom reljefu na čelu velikog kamenog bloka. Vrlo vjerojatno predstavlja kip domaće boginje plodnosti. Iz rimskog vremena očuvali su se ostaci kuća i drugih građevina (terme, gradske zidine)

29. Olimp – planina na granici Tesalije i Makedonije Planinski masiv u Tesaliji, najviša planina u Grčkoj (2918 m). Gotovo je uvijek obavijena oblacima. Na tako se visoku planinu, u doba drevne Grčke, nitko nije usudio popeti pa je bila idealno mjesto za smještanje zlatne palače bogova. U grčkoj mitologiji to je obitavalište bogova (12 najviših i njihove pratnje). Jedini koji se nikad ne uspinje na Olimp je Had sa svojom ženom Perzefonom i božicom Hekatom. Bogovi na Olimpu žive u raskošnim palačama koje im je načinio Hefest. Tamo provode dane u razonodi, uživajući nektar i ambroziju.

30. Olimpija – mjesto u Elidi na Peloponezu gdje su se održavale Olimpijske igre

Starogrčko svetište (altis) u Elidi na Peloponezu, posvećeno kultu Zeusa i Here. Svake četvrte godine tu su se održavale panhelenske Olimpijske igre u čast Zeusa. To nije bio naseljen grad već svetište. Istraženo je u iskapanjima 1875. – 1881. Najranije kamene građevine potječu iz 6. st. pr. Kr. Centralni je dio svetišta zidom ograđeni prostor unutar kojeg se nalazi hram Zeusa, dorski peripter. U hramu se nalazila Fidijina hrizelefantinska statua Zausa u natprirodnoj veličini. Skulpture na zabatima hrama prikazuju borbe Lapida i kentaura i pripreme za utrku kola pred Zeusom i reljefi Heraklovih djela. Nedaleko od hrama je stajala statua krilate Nike, djelo Peonija. Sjeverno od hrama je peterostrana građevina, grob heroja Pelopa i dorski hram Here (Heraion), jedan od najstarijih grčkih hramova. U njemu je stajao Praksitelov kip Hermes. Zapadno od Heraiona su ostaci okrugle jonske građevine – Filippeion koju je u 4. st. pr. Kr. sagradio Filip II., u njoj su se nalazile statue Aleksandra Velikog i njegovih predaka, rad kipara Leohara. Tu su još piritanje, ostaci egzedre koju je gradio Herodot Atički, niz riznica pojedinih grčkih gradova, hram Reje i dr. Pred terasom na kojoj su riznice nalazi se omanji dorski hram, dok se na istočnoj strani Olimpije nalazi građevina iz vremena helenizma, tzv. trijem jeke i omanja pravokutna zgrada nepoznate namjene. Izvan altisa se nalazi niz građevina iz helenističkog i rimskog doba: stadion, hipodrom. Buleuterij, palestra, gimnazij, gostinjac Leonidaion, trjemovi, terme, Neronova palača i dr.Tu su se natjecatelji natjecali za najveći trofej Olimpijskih igara, maslinovu grančicu koje se otkidala sa svetog stabla. Svetište je napušteno i razrušeno 393. po nalogu cara Teodozija II. koji je time želio konačnu pobjedu kršćanstva nad poganskim kultom antike.Danas se u Olimpiji, pomoću leče, pali Olimpijsko svjetlo koje se, prije Olimpijskih igara, nosi po gradovima svijeta.

31. Palmira – grad-država na sjeveru Sirijske pustinje, vrhunac u 3. st. pod Odenatusom

Palmira je grčki i latinski naziv grada, a na natpisima iz 1100. pr. Kr. je pronađen naziv Tadmar, a u Bibliji se naziva Tadmor. Prema tradiciji osnovao ju je Solomon, kralj Izraela.Oaza s ruševinama antičkog grada u Sirijskoj pustinji na padinama brežuljaka koji zatvaraju ravnicu oko Damaska. Nalazište bojnih aramejskih i grčkih natpisa. Za vladavine Zenobije centar je moćne Palmirske države. Palmiru su zauzeli Rimljani 273. za cara Hadrijana i dali joj ime Hadrijanopolis, grad je zadržao autonomiju.

15

Page 16: POJMOVNIK - Za Arheologe

Palmirski knez Odenat, priznavajući rimsko vrhovništvo, postavlja jake temelje palmirskoj državi osvajanjima u Mezopotamiji. Grad, srušen za Aurelijana, koji je time uništio palmirsku državu, djelomično je restaurirao Diklecijan, a nakon njega Justinijan I. Središte grada je peripter posvećen Baalu s trodijelnom celom longitudinalne forme i asimetričnim peribolom. U arh. istraživanjima nađeno je oko 200 natpisa. Mali hram na sjeveru grada je dio arhitektonskog kompleksa posvećenog Baalu Šamimu. O postojanju drugih hramova saznajemo samo iz epigrafskih izvora. Hramovi su, unatoč grčko-rimskoj osnovnoj koncepciji, zadržali orijentalna obilježja.Otkriveno je i kazalište, te privatne kuće s peristilima. U nekropolama s karakterističnim grobnicama u obliku kvadratnog tornja, nađene su skulpture koje prikazuju građane grada; njihovi bogati kostimi su ukrašeni nakitom partskog tipa. Svi ti nalazi pokazuju da je umjetnost Palmire izraz sirijsko-anatolskih i helenističko-rimskih utjecaja.634. su ju osvojili muslimanski Arapi, a 1089. ju je uništio potres.

32. Petra – prijestolnica Nabatejskog kraljevstva, biblijski Sela

Središte zračenja nebatejske kulture i rezidencija nebatejskih kraljeva koji su vladali od početka 2. st. pr. Kr. pa do 105., kad je formirana rimska provincija Arabia Pertaea. U 3. st. gubi dotadašnje značenje zbog otvaranja novog trgovačkog puta (Perzijski zaljev – Palmira) i postupno je napuštena. Danas su to samo ruševine kraj Wadi Muse (Jordan). Karavanskom trgovinom su brzo uzdigla do golemog bogatstva, a bila je i važan trgovački centar. Ona leži u dolini među golim stijenama, na jugu Idumenske pustinje. Pristup skrovitom gradu čini dva km dug, uzak klanac. Grad se sastoji od hramova, stambenih kuća, spremišta i ostalih zgrada koje su najvećim djelom usječene u stijeni. Tu se nalazi i hram poznat kao Blago faraona. Petra nije tipična za nebatejsku kulturu jer su veze s Rimom bile prečvrste: kombinacija helenističko-rimskih i orijentalnih elemenata, pećinski grobovi, hipogeji s monumentalnim fasadama, hramovi, odeon, teatar, gimnazij i dr.

33. Prirovo – poluotočić pred lukom antičke Isse, danas franjevački samostan podignut na kazalištu iz rimskog doba

Taj rimski teatar je vjerojatno građen na temeljima grčkog, a u 16. st. tu je podignut franjevački samostan. U moru pored poluotoka se nalaze ostaci grčke luke. Na poluotočiću, pored mjesta gdje se nalazilo kazalište, bile su cisterne s podom od bijelog mozaika.

34. Privilica – vrelo kod Bihaća, japodsko svetište Na izvoru rječice Privilice kod Bihaća je pronađeno svetište japodskog božanstva Bindus (Neptun). Pronađeno je nekoliko zavjetnih ara od kojih je jednu podigao T. Loantius, «praepositus et principes Japodum». Princepsi su u rimsko vrijeme bili glavari manje društveno-političke zajednice. Oni su između sebe birali plemenskog prvaka – praepositusa. Princepsi su bili na čelu bratstava, te su time bili članovi plemenskog vijeća. Na čelu vijeća bio je praepositus.

35. Ras – Shamra; Ugarit Mjesto u Siriji, sjeverno od Latakije. U starom vijeku grad Ugarit. Iskapanja je od 1929. vršila francuska arheološka misija. Najstariji sloj pripada neolitičkom periodu (6. tis. Pr. Kr.), a najmlađi je iz 1200. pr. Kr, kada su grad uništili «narodi s mora». Najprije je bio pod domaćim vladarima, a u 14. st. pr. Kr. njime vladaju Hetiti. To je bilo istaknuto trgovačko središte istočnog Sredozemlja. Otkriveni su

16

Page 17: POJMOVNIK - Za Arheologe

ostaci grada s brojnim kućama, popločanim ulicama, citadelom, hramovima i dr. Zanimljiva je kraljevska palača s brojnim prostorijama pronađenim oko centralnog dvorišta, podsjeća na palaču u Knossosu. U njoj je otkriven i bogat arhiv glinenih pločica ispisanih jednom vrstom klinastog pisma – ugaritskim klinastim pismom. Ugaritsko klinasto pismo spada među najstarija alfabetska pisma, dešifrirano je. Stele, arhitektura, predmeti umjetničkog obrta i ostali objekti ugaritske umjetnosti pokazuju različite utjecaje, egipatske, babilonske, hetitske i u prvom redu kretsko-mikenske.

36. Sard – grad u M. Aziji; prijestolnica Lidije, kasnije perzijskog satrapa

Važna postaja na Darijevom Kraljevskom putu koji je iznosio 2700 km; od Efeza do Suze. Godine 218. pr. Kr. grad je razorio Antioh III., vladar Sirije. Obnovljen je u 3. st. pr. Kr. te dolazi pod rimsku vlast. Sačuvani su ostaci Artemidina hrama, stadiona, teatra… Na tom su području otkriveni ostaci iz neolitičkog doba i nekropole iz lidijskog doba.

37. Savarija, Savarija – Szombathely Danas grad u zapadnoj Madžarskoj. Stara keltska naseobina Savarija. Pod istim imenom osniva 48. car Klaudije grad koji postaje središte provincije Pannonia Superior. Nalazi predmeta iz rimskog doba se čuvaju u gradskom muzeju. Car Dioklecijan dijeli 294. cijelu Pannoniu na 4 područja, a Savaria postaje središte Prve (Gornje) Pannonie. Na brdu Kalvaria su ostaci amfiteatra. Sačuvan je rimski podni mozaik iz 4. st. pr. Kr. Oko 445. Atila ruši grad.

38. Scar(a)bantija, Skarabantija, Skarabancija – Sopron, nj. Odenburg

Grad u današnjoj Madžarskoj, blizu austrijske granice, pripojen plebiscitom 1921. Tamo su pronađeni ostaci rane halštatske kulture. Stara keltska naseobina. U rimsko doba vojna naseobina. Jedini je nalaz rimskog foruma na zapadnom dijelu provincije Panonije. Na južnoj strani foruma su ostaci zidina i sustava grijanja gradske vijećnice. Forum se koristio od sredine 4. st. Spominje ju Plinije u svome djelu «Naturalis Historiae».

39. Scardona, Skardona – Skradin na Krki U antičko doba isprva gl. Grad Liburnije zatim rimski municipij i sjedište konventa. Prvi podaci koji spominju ovaj grad su iz 33. pr. Kr. u vrijeme namjesnika rimske provincije Augusta koji je ovdje stolovao. 27. pr. Kr. je Dalmacija podijeljena u tri konventa (sudišta) od kojih je jedno bilo ovdje, a ostala dva su bila u Naroni i Saloni. Jedna je od najvažnijih rimskih luka te važno prometno čvorište. Oko 615. su ju porušili Slaveni i Avari, a Hrvati ju ponovo podižu. Od 530. se spominje kao sjedište biskupije. Kroz stoljeća grad je nekoliko puta razaran. Na lokalitetu Biskupija se nalaze ulomci antičkih mramornih reljefa.

40. Scodra, Skodra – Skadar Na obali Skadarskog jezera, Albanija. Isprva naseljen tračkim plemenima. Od sredine 3. st. pr. Kr. prijestolnica ilirskih kraljeva i utvrđeno uporište Ilira Labeata. Tamo se kovao i novac. Kralj Gencije ga je morao predati Rimljanima. Pod Rimljanima dobio je građanska prava, te je za Dioklecijana postao glavni grad provincije Praevalis. Od rimskih vremena središta je episkopije. U Skadru, stoljećima važnom strateškom, privrednom i političkom centru moralo je biti

17

Page 18: POJMOVNIK - Za Arheologe

mnogo umjetničkih spomenika, no oni su malo poznati. Dosadašnja ispitivanja su se odnosila na građevinske ostatke.

41. Selca – e – Posthme; Donje Selce, lokalitet u Albaniji s grobnicama uklesanim u stijenu

Otkriveno je da se tu već krajem 5. st. pr. Kr. razvio napredan urbaniziran život. Nakon pada pod rimsku vlast sve se više poprimaju karakteristike helenističkih gradova. Pronađena je ukrašena pločica iz helenističkog doba na kojoj je prikazana borba Ilira i Makedonaca – dokaz izgleda ilirskih štitova. Nađena je i pojasna ploča iz 3. st. pr. Kr. te ilirski grob izdubljen u stijeni i ukrašen jonskim stupovima.

42. Sopianae, Sopijane – Pečuh Grad u Baranji u južnoj Madžarskoj. Prvobitno keltsko naselje. Nastanjen i u rimsko doba. Jedna od četiri prijestolnice Panonije Valerije, nazvane po Dioklecijanovoj kćeri Valeriji, za njegove vladavine. Uz jugoistočni zvonik crkve se nalazi hipogej – podzemna građevina od opeke s bačvastim svodom iz 4. st. sa zidnim slikama iz toga doba.

43. Stridon – rodno mjesto Sv. Jeronima Sveti Jeronim (340. – 419./420.), jedan je od najučenijih ljudi svojega vremena, svetac, crkveni pisac, prevoditelj Starog Zavjeta s hebrejskog i Novog Zavjeta s grčkog na latinski. Taj je prijevod poznat pod nazivom Vulgata i danas je u uporabi u katoličkoj crkvi. Rođen je, kako sam navodi u jednom svojem radu, u mjestu Stridonu, na granici provincije Dalmacije i Pannonije. Obrazovao se u Rimu. Povukao se 375. kao pustinjak, a 378. je zaređen za svećenika u Siriji. 382. se vratio u Rim kao tajnik pape Damasa. Otišao je u Palestinu 385. i u Betlehemu osnovao samostan. U svojim spisima često spominje svoje podrijetlo, a donosi i rijetke, ali vrlo vrijedne podatke o svojim sunarodnjacima. Točan položaj Stridona još nije utvrđen.

44. otok Terra – u Egejskom moru, današnji oblik dobio je eksplozijom vulkana, nalazište naseobine minojske kulture, danas Santorini

Oko 1500. pr. Kr. vulkanska erupcija uništila je naselja, a plimni val poplavio je otok. Uništena je pomorska flota te je time došlo do posrednog kraja minojskog doba. Evans i njegovi suradnici smještali su Atlantidu na Terru. Pojavile su se teorije kako je pad minojske civilizacije opisan u legendi o Atlantidi, jer je cijelo carstvo nestalo u kratkom roku.

45. Varvaria, Varvarverija – Bribir kraj Šibenika Bogato nalazište (od prapovijesti do Srednjeg vijeka). Na bribirskoj glavici iskopani su ostaci bedema i skulpturalni arhitektonski dijelovi rimskog grada Varvarie. Do dolaska Rimljana to je utvrđena liburnska građevina. Kada ju osvajaju Rimljani (1. st. pr. Kr.) dobiva nove zidine i status municipija. Ističu se impozantne gradske zidine, zgrade za stanovanje opremljene cisternama za opskrbu grada vodom. Nalazi rimskog mauzoleja sa sarkofazima govore o visokoj razini stvaralaštva. Na rimskim je ruševinama nastao srednjovjekovni grad. Neki istraživači identificiraju današnji Bribir s antičkim naseljem Arauzona.

18

Page 19: POJMOVNIK - Za Arheologe

POJMOVI

1. ab Urbe condita – «od osnutka grada» (rimska ili Varonova Era)

Varonova era – rimski način računanja vremena «od osnutka Grada»Kratica a. u. c. označava datiranje godina po rimskom kalendaru koje počinje sa godinom 753. pr. Kr. kada je, prema predaji, Romul utemeljio Rim.«Ab Urbe condita» je najvažnije djelo rimskog historičara Tita Livija, dano u analitičkom obliku. Raspodijeljeno je u 142 knjige: od dolaska Eneje u Italiju pa do smrti vojskovođe Druza 9. pr. Kr. Većina toga djela je izgubljena, ali iz sačuvanih dijelova saznajemo njegovu nekritičnost i neobjektivnost. Djelo je puno izmišljenih govora.Grčki i rimski pisci datiraju osnivanje Rima po Olimpijadama. U kasnije antičko doba prihvaćena je i danas je konvencionalno uzima «3. godina 6. olimpijade» ili 753. pr. Kr., datum koji je zabilježio Varon – «aera Varoniana». Varonov je datum u skladu i s Livijevim, a približno i s onim u Kapitolinijskim fastima (752. pr. Kr.)

2. agri decumantes – polja pod desetinom – zemljište podložno podavanju, posebno u pozadini djela limesa između Rajne i Dunava

Domicijan je osvojio područje na liniji Rajna – Dunav i spojio rajnsko ratište s dunavskim. Decimirana polja. Ljudi koji su ovdje bili naseljeni su bili graničari koji su štitili limes od proboja barbara.

3. Aheront – rijeka u grčkom podzemnom svijetu; rijeka u Epiru U grčkoj mitologiji jedna od četiri rijeke u Hadu preko koje starac Haron prevozi duše pokojnika. Prvi se put spominje kod Homera. Često označava čitav podzemni svijet. Tako se zvala i jedna rijeka u Epiru. Značenje imena ove rijeke je BEZ DNA ili BOLNA (Acheron).

4. akropola – «gornji grad» - utvrda na uzvisini, unutar ili pokraj gradske naseobine

Grčki akropolis = gornji grad.U predhelensko doba takva se utvrda gradila po Grčkoj i M. Aziji (Mikena, Titint, Atena i dr.) na bregovima. Unutar debelih kamenih bedema (kiklopskih zidina) se nalazila palača vladara, hram lokalnog božanstva i različite obrambene građevine. U vrijeme ratnih opasnosti akropola je služila i kao sklonište (refugium) okolnom stanovništvu. S razvitkom proizvodnje i napretkom vojne vještine akropola gubi svoju prvotnu važnost, jer se neposredno oko nje stvara novo naselje, centar obrta i trgovine. Za vrijeme grčke robovlasničke demokracije akropola služi i u reprezentativne i u kultne svrhe.

5. Amblem – simbolički znak, obilježje U prvotnom smislu, reljefni ukras, na npr. trbuhu vaze od kovine ili pečene gline. Lik koji služi kao oznaka nečijeg dostojanstva, simbol neke ideje, organizacije, pokreta itd. Amblemi s heraldičkim značenjem se pojavljuju od Srednjeg vijeka na štitovima, vazama, zastavama, upotrebnim i ukrasnim predmetima. Amblem je danas obično oznaka za alegorijski ili simbolički atribut.

6. amulet – predmet koji se nosi s apotropejskom namjenom

19

Page 20: POJMOVNIK - Za Arheologe

Predmet kojemu praznovjerni ljudi pripisuju čarobnu moć (štiti od demona, uroka, bolesti i nesreće) i stalno ga nose sa sobom, obično oko vrata. To može biti svaki rjeđi predmet (životinjski zubi, neke vrste drveća, drago i poludrago kamenje, plemeniti metali i dr.). Upotreba amajlija je raširena kod primitivnih naroda, ali se javlja i u civiliziranim narodima, često u vezi s religijom (medaljoni, križići itd.)

7. anabaza – uspon Naslov dvaju antičkih historijskih djela. U jednom Ksenofont opisuje Kirovu vojnu protiv Artakserksa i povratak 10000 Grka, koji su bili plaćenici u Kirovoj vojsci.U drugom djelu Arijan prikazuje vojnu ekspediciju Aleksandra Velikog na Istok. U stilu i jeziku Arijanu je uzor Ksenofont.

8. anaksiride – hlače, dio istočnjačke (perzijske, skitske) muške nošnje, za razliku od grčke; posebno u Atisovoj ikonografiji

Atis je bio, po grčkoj priči, mladi svećenik Reje Kibele, frigijske Velike Majke bogova. Ona mu je, zbog nevjere, oduzela razum. Njemu se u čast slavila velika proljetna svetkovina.

9. analisti – povjesničari koji opisuju događaje kronološkim redom, godinu za godinom (posebno prvi rimski povjesničari)

Preteče historiografa u antičkom Rimu. Prikazivali su rimsku povijest po uzoru na stare rimske anale od mitskih početaka pa do svojih dana. Stariji analisti do početka 1. st. pr. Kr. (Kvint Fabije Piktor, Lucije Cincije Aliment i dr.) su pisali većinom grčki, a mlađi (Kvint Klaudije Kvadriginije, Valerije Ancijant, Kvint Elije Tuberon i dr.) latinski. Fabije Piktor je svojom knjigom Ljetopisi udario temelje rimskoj analistici. Analisti su pisali većinom nekritički i suhoparno.

10. apotropejski – koji odvraća (pogibelj); pridjev kojim se označavaju predmeti, slike, znakovi koji štite od opasnosti, uroka, povrede…

To su magični predmeti (amuleti, talismani, amajlije) koji čovjeka štite od zlih duhova, bolesti, uroka, nesreća, prirodnih katastrofa i sl., a često su umjetnički izrađeni. Najčešće su u obliku demona, ljudskog i životinjskog lika ili djela živog bića (oko). Apotropeji su i različiti obredi inicijacije i plesovi za zastrašivanje.

11. ara – žrtvenik, oltar Mjesto, žrtvenik na kojemu se prinosi žrtva božanstvu. Shvaća se kao sveti znak božanske prisutnosti, kao mjesto gdje se očituju bogovi, kao božansko prijestolje gdje bog prima žrtvene darove. Kao žrtvenik, mogao je poslužiti prirodni kamen ili stijena. Kasnije ga čovjek gradi od nabijene zemlje, obrađenog kamena, opeke i dr. poznati je žrtvenik Ara pacis Augustae u Rimu. Glavni žrtvenik koje su se prinosile žrtve paljenice nalazio se obično ispred ulaza u hram i nazivao se altare.

12. aretalogija – pripovijest o djelima božanstava U kasnije doba grčko-rimske literatura priča u pohvalu nekog božanstva. Priča o čudesnim djelima, uobičajena religiozna priča u kojoj se iznose izvanredne čudesne stvari i junačka djela nekog božanstva ili poluboga.

13. atribut – pridjevak; dio opreme, predmet ili biće pridjeljeno božanstvu, svecu ili dostojanstveniku kao njegov znak ili znak njegovog položaja

lat. attributum = pridano, podijeljeno, pripisano

20

Page 21: POJMOVNIK - Za Arheologe

U općenitom značenju, svojstvo, odlika, značajka. U ant. mitologiji Zeusovi su atributi orao i munja, Posejdonov je atribut trozub, Hermesovi atributi su kaducej, krilati šešir i obuća, Eskulapov zmija, Afroditin delfin itd. I u kršćanskoj ikonografiji imaju likovi apostola i svetaca svoje atribute koji su se trajno održali u slikarstvu, plastici i grafici sa sakralnim temama. Atribut treba razlikovati od simbola i alegorija; on je u pravilu predmet vezan uz lik, dok simbol ili alegorija zamjenjuju, tj. personificiraju neki pojam.

14. augustej, augusteum – svetište rimskog carskog kulta

15. autoktoni, autohtoni – samonikao, starosjedilački, prastanovnički

grč. autohtonija – iz same zemlje potekao (autos = sam, isti; hton = zemlja, tlo)Samoniklost, iskonska pripadnost zemlji, starosjedilaštvo. Pojam autohtonosti ima mitsko podrijetlo: neki su stari narodi vjerovali da su stvoreni od zemlje na kojoj žive: npr. Egipćani su vjerovali da su izašli iz mulja Nila. Kod Grka izraz autohton (lat. terrigene) znači iskonskog pripadnika nekog kraja, starosjedioca, prastanovnika. Pridjev autohton danas znači: samonikao, izvoran, narodski, nastao bez stranog utjecaja, proizašao i vezan uz razvoj iz daleke prošlosti. Suprotno od alohton.

16. avers – prednja strana spomenika, npr. novca, medaljona, stele, isprave

16. a) revers – stražnja strana -//-Termin u numizmatici, oznaka za lice ili glavu medalje ili novca (suprotna strana = naličje, revers ili pismo).Stariji novac ima na prednjoj strani figuru, a na stražnjoj negativ prednje figure ili otisak četvrtaste pločice na kojoj se kovao. Na medaljama sa na jednoj ili obje strane nalazi reljef s natpisom. Na aversu je obično portret, a na reversu alegorijski prikaz koji aludira na careve pothvate ili na političke, vojne ili religiozne događaje.

17. biga – dvopreg Antička dvoprežna (vuku ih dva konja) kola na dva kotača za utrkivanje u antičkom cirkusu. Kolima upravlja vozač – auriga, a na njima se vozi naoružan borac. Poznata su u starom vijeku – Egipat, Mezopotamija te naročito Grčka i Rim.

18. Bitka kod Arginuntskih otoka – atenska pobjeda u Peloponeskom ratu 406. pr. Kr.

Pomorska bitka u kojoj su Atenjani posljednji puta pobijedili Spartance u Peloponeskom ratu. Odvijala se blizu otoka Lezbosa. Uništenjem 70 spartanskih brodova su Atenjani ponovo uspostavili hegemoniju na moru. kako zapovjednici flote nisu mogli, zbog oluje, pokupiti i pokopati poginule, po povratku u Atenu stavljeni su pred sud eklezije. Svih osam stratega je osuđeno i pogubljeno, a među njima je bio i Periklov sin. Kasnije je eklezija promijenila odluku i kaznila tužitelje.

19. Bitka kod Himere – sirakuška pomorska pobjeda nad Kartažanima 480. pr. Kr.

Himera je grčka kolonija na sjeveru Sicilije, osnovana oko 650. pr. Kr. Mornarica sicilskih Grka pod zapovjedništvom sirakuškog tiranina Gelona je potukla kartašku mornaricu kod Himere, po predaji, istoga dana kad se odvijala bitka kod Salamine – 28.08.480. No, Kartažani su ipak osvojili i porušili grad.

21

Page 22: POJMOVNIK - Za Arheologe

20. cemeterij – gorblje (posebno kršćansko groblje) Progonjeni su se kršćani sakupljali od 1. st. u podzemnim grobnicama, gdje su vršili vjerske obrede. Najprije su ti cemeteriji pripadali bogatijim kršćanima. Od početka 3. st. ima sve više kolektivnih kršćanskih cemeterija koji se nazivaju po imenu pape. Takav je bio cemeterij pape Zeffina na Apijevoj cesti, kasnije nazvan imenom pape Kalista. Os 3. st. su se ukrašavale niše, kripte i kapelice cemeterija – katakomba slikama. Riba je simbolizirala Krista, ovca kršćanina, golubica duševni mir, sidro nadu, paun besmrtnost. Krist je prikazivan u obliku Orfeja. Često mu se davao lik «dobrog pastira» s ovcom (analogno grčkom Krioforosu). U katakombama su česte slike s prizorima iz Biblije. U ranokršćanskom periodu su nađena podzemna groblja unutar privatnih groblja, koja su kasnije bila vlasništvo bratstava vjernika. Sastojala su se od galerija. Galerija se dijelila na posebne prostorije, a svaka prostorija se sastojala od niza grobova. Ulaz u prostoriju je bio pravokutan, a mogao se zatvoriti kamenom pločom koja je stajala vertikalo i mogla se nagurati na vrata.

21. Colapis, Kolapij – rijeka Kupa Rijeka u Hrvatskoj, koja je djelomično granična rijeka između Hrvatske i Slavonije. Duga je 296 km, a porječje joj je veliko 11500 km2. Izvire u Gorskom Kotaru iz Kupeškog jezera, a utječe u Savu kod Siska. U gornjem i srednjem toku ima mnogo brzaca i slapova. Glavni pritoci zdesna su joj: Dobra, Korana, Glina, Petrinjčica, a slijeva: Čabranka, Kupčina i Odra. Plovna je za manja plovila. Na rijeci su podignute dvije hidroelektrane. Nekoć je plovidba na Kupi sezala do Karlovca. Oko te rijeke su živjeli Kolapljani, ilirsko pleme.

22. Colonia Iunonia – rimska kolonija na mjestu porušene Kartage

Kartaga je bila antički grad i država na sjevernoj obali Afrike. Grad su osnovali Feničani iz Tira, vjerojatno potkraj 9. st. pr. Kr. Tokom vremena je postala najjača pomorsko-trgovačka sila na zapadnom Mediteranu. Imala je jaku flotu i pod njenom se vlašću nalazila čitava afrička obala, Baleari, Pitiuzi, dijelovi Sicilije i Sardinije. Zbog trgovačke konkurencije Kartaga je u više navrata ulazila u rat protiv trgovačkih kolonija na Siciliji. U 3. st. pr. Kr. ušla su u sukob sa Rimom i vodila s njim teške i dugotrajne ratove; Punske ratove. Nakon početnih uspjeha, Kartaga je u Trećem punskom ratu 146. pr. Kr. potpuno sravnjena sa zemljom. Posebnom zakonom, koji je donio pučki tribun Rubrije, odlučeno je da se osnuje kolonija Junonija bez obzira na prokletstvo koje je vezano uz taj kraj, a bačeno je nakon poraza Kartage. Tamo se trebalo preseliti 6000 ljudi pri čemu bi svatko dobio parcelu od 200 jugera. osnivanje na mjestu bivše Kartage bilo je u suprotnosti s političkom Rima jer nikada kolonije nisu osnivane izvan granica Italije. To su iskoristili optimati šireći priče kako su vukovi srušili granično kamenje postavljeno u Junoniji. Kolonija je ipak osnovana na mjestu Kartage 44. pr. Kr. imenom Colonia Iulia Carthago. 29. pr. Kr. je proširena i postaje glavni grad Africae proconsularis. 439. su ju osvojili Vandali, 533. Bizant te je tada preimenovana u Colonia Justiniana Carthago, a 697. razaraju ju Arapi. Danas je Kartaga grad u Tunisu.

23. damnatio memoriae – uništenje spomenika i natpisa i dokumenata o nepoćudnoj povijesnoj ličnosti

Po rimskom kaznenom pravu, pri smrtnoj osudi za veleizdajnike mogla se izricati i kao dodatna kazna damnatio memoriae. Tada je trebalo uništiti sve kopove podignute u čast osuđenom, izbrisati njegovo ime sa svih službenih natpisa, a

22

Page 23: POJMOVNIK - Za Arheologe

ponekad i iz privatnih dokumenata. Nakon smrti cara Domicijana su senatori, koji su bili nezadovoljni njegovom vladavinom, naredili da se skinu svi njegovi kipovi s javnih mjesta i unište svi natpisi koji spominju njegovo ime.

24. determinativ – odrednica lat. determinare = označiti, odrediti, omeđiti, bliže određenje nekog pojmavidi 16. atribut

25. Disciplina Etrusca – Etruščanska vještina; skup obrednih propisa i postupaka svojstvenih Etruščanima, osobita pri ispitivanju božje volje u raznim oblicima proricanja

Dijeli se u tri djela: Libri Haruspicini – o proricanju iz utrobe žrtvovane životinjeLibri Fulgurales – o divinizaciji putem prosvjetljenjaLibri Rituales – o vjerskih ritualima kao i o Etruščanskom društvenom

i političkom životuTaj je naziv dao Ciceron kultnim činima i doktrini svećeničkog staleža u Etruriji. Predstavlja posebnu religioznu tehniku ispitivanja božanske volje. Možda potječe od Kaldejaca, upotrebljavali su ju Etruščani od kojih ju preuzimaju Rimljani. Kultne propise Etruščani su precizno utvrdili i provodili. Etrurskim vračevima haruspicima je pripisivano umijeće određivanja božanske volje prema utrobi žrtvovanih životinja. Oni su osobito istraživali jetru žrtvovanih životinja te prema njenom obliku ili deformaciji tumačili po pravilima. Postojali su modeli organa na kojima je na svakom djelu bilo upisano odgovarajuće područje. Kolegij svećenika augura ili auspicija određuju božansku volju promatranjem neba, prema udaru groma, upadljivim ponašanjem ptica i pomoću drugih prirodnih pojava. Tako se navodno Remu, prije utemeljenja Rima kao auspicij pojavilo najprije 6, a nakon toga 12 jastrebova. Riječ templum ne naznačuje prvobitno ništa drugo doli od augura štapom ograničeni prostor promatranja na nebu i odgovarajuće motrište na zemlji. Ti su čini i ta doktrina mnogo utjecali na razvoj rimske religije i vjerskih obreda. Rimljani su nekada slali svoju djecu da nauče te etruščanske propise i postupke. Na bojnom polju vojskovođa kao predznak promatra kako zoblju svete kokoši. Nijedna se valjana žrtva ne može prinijeti bez promatranja utrobe s povoljnim ishodom. Bez auspicija, koje su povlastica najviših činovnika, konzula, ne može se izvršiti nijedan valjani državnopravni čin. Omnia (predznaci) i prodigija (zli predznaci) ipak ne dolaze sami od sebe pa ih stoga svećenstvo tumači prema političkoj svrsishodnosti.

26. Efebija – mladenaštvo, dob između dječaštva i zrelosti, u Ateni posebno razdoblje između 18 i 20 godina

Dvogodišnji vojnički novicijat koji su prolazili efebi u Ateni i u mnogim drugim gradovima-državama. Atenski su mladići obavljali efebiju nakon završene više škole, oni se kao efebi (kadeti) izobražavaju za vojsku. Nakon efebije su mladići stjecali punoljetnost. Kasnije se efebija iz predvojničkog odgoja pretvorila u studij lijepih vještina kojemu su pristupala bogataška djeca. To se dogodilo zato što je u helenističko doba sve veće značenje dobila plaćenička vojska, te vojnički segment u efebiji odlazi sve više u pozadinu u korist izobrazbe u filozofiji i književnosti. U 3. st. nestaje efebije kao ustanove.Efeb (grč. odrastao mladić) je naziv za mladića od 18 godina, slobodnog podrijetla, atenskog državljanina. Poslije dokimasije (ispitivanja da li je zaista slobodnog podrijetla) uveli bi takvog mladića u vojnički popis njegove file. Efeb znači i lijep mladić, uzor skladnosti i ljepote.

23

Page 24: POJMOVNIK - Za Arheologe

27. emporij – grčka naseobina – trgovište; pristanišno- trgovački prostor u antičkim lučkim gradovima

grč. emporion = tržište, tovarištelat. emporium = tržišteOznaka za velika svjetska tržišta, velike uvozno-izvozne luke, odnosno prometne raskrsnice s velikim skladištima i jakom trgovinom. Pristanišno-trgovački prostor u antičkim lučkim gradovima.

28. enkarp – ukrasni vijenac s voćem Vijenac je u arhitekturi vodoravna istaka u obliku glatkog ili profiliranog pojasa koji jače ili slabije strši izvan zida. U prvotnom značenju vijenac je završetak zgrade ispod krovne strehe i služi za zaštitu od kiše. Postepeno se taj naziv proširuje i na slične istake koje dijele kat od kata ili se nalaze iznad podnožja zgrade, prozora ili vrata. Forme i odlike vijenca su uvjetovane klimom te svojstvima materijala, konstrukcije kao i stilom. U egipatskoj arhitekturi vijenac je imao oblik naglašene užljebine ispod koje je podmetak; bio je prekriven nizom vertikalnih dekorativnih žljebova koji se završavaju listom.U grčkim klasičnim redovima vijenac je najviši od triju horizontalnih dijelova trebeacije i stoji neposredno iznad friza. Može se podijeliti na podložni ili donji vijenac, gornji vijenac i žlijeb u sredini za odvod kišnice. Grci su u kasnijoj fazi upotrebljavali i vijenac koji leži direktno na arhitravu (Atenin hram, Piene).Etrurski su vijenci slični dorskima, ali su jednostavniji i grublji.Rimljani su prihvatili grčke uzore i prilagodili ih svome ukusu: vijenac je kod njih snažniji, ali manje elegantan.Najvažnija je inovacija primljena kod malih konzola (Koloseum, Panteon, Rim). U rimskoj arhitekturi javljaju se i vijenci od opeke.

29. enkaustika – slikanje voskom na tvrdoj podlozi, najčešće drvenoj pločici

Antički tehnološki postupak slikanja pomoću voska. Smrvljene boje se pomiješaju s ugrijanim i rastopljenim voskom i kod slikanja se u žitkom stanju nanose na drvenu ploču ili zid koji ih djelomice upija. Kad očvrsnu zadržavaju trajan sjaj, intenzivnost tonova i otpornost na vlagu. Već su Egipćani i stari Grci upotrebljavali enkaustiku kao jedan od načina slikanja na zidu.Preko helenističkog slikarstva prešla je u rimsko (Herkulanej i Pompeji). Značajni primjeri enkaustike su portreti na ploči s realističkim karakteristikama pronađeni na mumijama u El Fayumu u Egiptu nastali većinom u 2. st.

30. epikleza – pridjevak imenu božanstva, njegov dopunski naslov ili ime koje ga pobliže određuje

Pojam dolazi od grč. epiklesis = zazivanjeU kršćanskoj liturgiji to znači zazivanje Boga preko Duha svetoga da se kruh i vino pretvore u Tijelo i Krv Kristovu. Primjer za epiklezu je Apolon Delfijski, Venera roditeljica, Mars Ultor i sl.

31. euerget – dobrotvor, dobročinitelj; počasni naziv zaslužnim strancima u grčkim gradovima; pridjevak vladara iz loze Ptolomejevića

24

Page 25: POJMOVNIK - Za Arheologe

32. fasti – kalendar i druge vrste kronoloških zapisa u Rimu, prema nazivu dies fasti za povoljne (od viših sila blagoslovljene) dane koji su se naznačivali u kalendaru

Vrhovni svećenik (pontifex maximus) je u Rimu, u republikansko doba odjavljivao u pontifikalnom kalendaru ove kronološke zapise, dajući na znanje koji su dani radni (dies fasti), a koji su praznici (dies nefasti). Na dies fasti su se izricale pravne presude i službeno se djelovalo. Popis je u početku bio dostupan samo patricijima, dok ga nije 305. pr. Kr. odjavio Gnej Flavije. Fasti su se razvili u anale jer su se samim kalendarima dodavale bilješke. Prema njemu je Ovidije spjevao djelo «Fasti» za prvih šest mjeseci godine.

33. feston – ukrasni vijenac od cvijeća i lišća lat. festus = svečan, praznički. Ukras od isprepletenih grana s kitama cvijeća, lišća, voća i vrpca.Najprije ukras na javnim zgradama i stupovima za vrijeme svečanosti (vješao se s jedne strane ulice na drugu te je tako poprimio oblik lanca), a kasnije je plastičan dekorativan motiv u arhitekturi. Javlja se u Grčkoj u 3. st. pr. Kr. kao reljef na sarkofazima i žrtvenicima. Mnogo je primjenjivan u helenističko vrijeme kao ukras na javnim zgradama. U prvo vrijeme festoni imaju na svakom kraju bukranij, a kasnije tragične ili komične maske, svijećnjake, amorete i sl., a ponekad su upleteni i muzički instrumenti.

34. filipike – žestoki govori protiv određene osobe Izraz je nastao po latinskom nazivu Philippicae za političke govora koje je Demosten održao protiv Filipa Makedonskog i o obrani atenskih posjeda na sjeveru. Ta je tri govora održao od 351. pr. Kr. do 340. pr. Kr. u atenskoj narodnoj skupštini. Demosten, čestiti antički rodoljub i najveći antički govornik je vodio žestoku političku borbu protiv Filipa i njegovih pristaša u Ateni. On je želio postići da se svi grčki gradovi udruže protiv Filipa i brane svoju slobodu, makar i u savezu s perzijskim carem koji je tada Grcima bio manje opasan od Filipa. Htio je da Atenjani sačuvaju svoje posjede na sjevernom egejskom primorju (ugrožene od Filipa) i da se sačuva demokracija koju su u grčkim gradovima domaći oligarsi htjeli srušiti Filipovom pomoći. Da bi to postigao, Demosten je, pred atenskim narodom, govorio slavne «Filipike», «Olintske» i druge govore i poduzeo sve što je mogao, ali grčki su se gradovi prekasno udružili i u malom broju. Filip je bio jači.Poznate su i Ciceronove filipike – 14 govora protiv Marka Antonija.

35. folij, folium – list, osobito u staroj rukopisnoj građi lat. folium = list1. Tanki, glatki listovi koji se proizvode od metala (aluminija, kositra, bakra, srebra, zlata) ili od plastičnih masa. Služe za ambalažu, zaštitu različitih materijala i sl.2. Oznaka za listove (ne stranice) knjige i registra. Prva stranica folije je folia recto, a druga je folia verso. Folije su označavane arapskim ili rimskim brojevima. U 16. stoljeću zamjenjuje se paginacijom.3. Oznaka za papir formata 21 x 33 cm, odnosno 21 x 29 cm.

36. gema – ukrasni kamen s urezanim prizorom, za prsten ili drugi nakit

25

Page 26: POJMOVNIK - Za Arheologe

Umjetnički obrađen poludragulj (rjeđe drugi kamen) koji služi kao amulet, pečatnjak i ukras. Može biti dekorirana figuralno ili ornamentalno, a katkad ima i natpis. Motivi na gemama su rađeni udubljeno (intaljo) ili reljefno (kameja). Jedna od najpoznatijih antičkih kameja je «Gemma Augustea» koja slavi Augustove pobjede nad Panoncima i Delmatima 9. g., a izrađena je 10. g. Kamen je oniks s bijelim slojem iznad crnog podijeljen na dva djela. Gornji dio: August sjedi na prijestolju s lituusom i žezlom pokraj božice Rome. Zdesna su tri figure; Eumena s vijencem od hrastova lišća, bog mora i božica zemlje s rogom obilja. Lijevo su dva dječaka; princ Gaj Cezar, a sasvim lijevo Tiberije s dugim žezlom izlazi iz kvadrige kojom upravlja Viktorija.Donji dio: zarobljene neprijatelje vuku za kosu i dižu na pobjednički spomenik.Prvi počeci izrade gema sežu u 3. tis. pr. Kr. – pečatni cilindri u Mezopotamiji.Kasnije se šire iz Egipta (skarabeji) preko Krete u Grčku. U doba helenizma nailaze na široku primjenu. Geme su poznavali i Etruščani, a u Rimskom Carstvu su u svestranoj uporabi.

37. gorgonej – Gorgonina glava kao apotropejski ili ukrasni motiv; predmet na kojem je prikazana

Gorgone su bila, prema grčkom mitu, tri krilate sestre: Stena, Eurijala i Meduza, kćeri Forkisa i Kete. Nazvane su Gorgronama prema ženi-aveti Gorgoni koju spominje Homer. Imale su zmije umjesto kose, a svojim su pogledom pretvarale svakoga u kamen. Meduzu, jedinu od njih smrtnu, ubio je Perzej. Njenu je glavu darovao Ateni koja ju je pričvrstila na grudi. Umjetnici antike su nastojali Gorgonama dati što strašniji izraz, ali se Meduza ipak često prikazivala kao lijepa žena sa zmijama na glavi. Gorgonej se prikazivao na oklopu ili štitu kipa božice Atene, a katkad i na oklopu rimskih careva. U arhajsko se doba javlja kao ornament na hramovima. Gorgonin je lik čest kod Grka i Rimljana kao amulet na grobovima, nadgrobnim spomenicima, kućama i novcu. Prototip vjerojatno potječe s istoka (Hetiti, Egipat)Faze u ikonografskom razvoju gorgneiona:1. arhaički tip: 7.-5. st. pr. Kr. – kvadratna maska s prikazom čudovišta velikih usta s ispruženim jezikom i zmijama na glavi2. prijelazni tip: 450. – 300. pr. Kr. – demonska maska poprima ljudski lik 3. «lijepi tip»: uglavnom helenističko doba – prikazuje ljudsko lice patničkog izraza (Meduza Rondanini)Motiv Meduze, napose u vezi s Perzejem javlja se u okviru mitoloških prikaza u tal. renesansnom kiparstvu i slikarstvu, a često i u baroku i kasnije.

38. gramatej, gramateus; grč. pisar, tajnik; naslov dužnosnika u polisu Isi

Imao je važnu ulogu u Etolskom savezu; savezni sekretar koji je bio biran na godinu dana

39. hipaspist – «konjanik – štitonoša»; teški konjanici u Grčkoj

U Makedoniji dio elitnog korpusa konjaništva kojima je jedno vrijeme za Aleksandra Velikog vođa bio Seleuk I.

40. hrizelefantina – zlato i slonova kost; način gradnje kipova od skupe tvari na drvenoj konstrukciji

Tehnika izrade kipova reprezentativne namjene, naročito raširena u Grčkoj u 6. i 5. st. pr. Kr., a kasnije i u Rimu (ali u manjoj mjeri). Drvena jezgra kipa bila je obložena pločicama od zlata (odjeća) i od bjelokosti (goli dijelovi tijela).

26

Page 27: POJMOVNIK - Za Arheologe

Najčuveniji antički kipovi, rađeni ovom tehnikom, su bili golemi Fidijini kipovi Zeusa u Olimpiji i Atene Partenos u Ateni. Nijedno djelo u ovoj tehnici nije sačuvano, ali antički izvori spominju velik broj hrizelefantinskih statua.

41. ikonografija – znanstvena disciplina, opisivanje, tumačenje i prepoznavanje umjetnina i likova na njima prema njihovim stalnim oznakama.

-ikonografija pojedinog božanstva ili ljudskog lika – način kako se on standardno prikazuje

Pomoćna povijesna disciplina, a posebno u povijesti umjetnosti. Služi se deskriptivnom metodom, kojoj nije cilj donošenje estetskih sudova. Ona izdvaja iz umjetničkog djela figurativne elemente koji se kod istog sadržaja ponavljaju, promatra ih izolirano i analistički, u vezi s općim razvojem umjetnosti, utvrđujući kulturno-povijesne faktore koji su utjecali na kompoziciju lika, na njegov izraz, gestikulaciju, način odijevanja, odnos prema drugim likovima i pozadini. Ona analizira figuralna likovna djela po atributima, simbolima, amblemima i sličnim oznakama, tipičnim kod prikazivanja i karakterizacije pojedinog lika na slici ili kipu. Ikonografija je prvotno bila grana kršćanske arheologije, a u novije vrijeme njezino područje je prošireno na ispitivanje djela iz drugih religija, na portrete, alegorije, prikaze iz povijesti i sl. prvobitno je termin ikonografija (iz 17. st.) obuhvaćao opisivanje i studiju spomenika portretne umjetnosti (u slikarstvu i grafici, na gemama, medaljama, novcu)

42. interpretatio Graeca, interpretatio Romana – prikazivanje autohtonog božanstva pod imenom ili izgledom srodnog grčkog ili rimskog božanstva

Tako su neka božanstva, primjerice ilirska, bila izjednačena s odgovarajućim grčkih ili rimskim božanstvom. Najpoznatiji je onaj egipatske božice Izide s rimskom Lunom ili grčkom Selenom, božicom Mjeseca

43. imperium – vlast; područje vlasti lat. imperium = zapovijed, vlast, država1. U najširem smislu imperium u Rimu je ovlaštenje zapovijedanja, npr. oca nad sinom, gospodara nad robom2. U pravno-političkom smislu to je najviša vojna i civilna vlast. Izvorno je u Rimu pripadala kraljevima, a u doba republike magistratima: konzulima, vojnim tribunima s konzularnom vlašću, pretorima, diktatorima. Od Augusta imperium znači i Rimsku državu (imperium Romanum)3. U srednjem vijeku imperium označava svjetovnu vlast kralja nasuprot duhovnoj vlasti pape (sacerdotum)4. Naziv za monarhističku državu na čelu koje stoji car – imperator5. Naziv za pojedine kolonijalne države koje, pored metropole, obuhvaćaju i dominione, kolonije, protektorate i sl. (Britanski ili Francuski imperium)

44. interrex – međukralj U antičkom Rimu u vrijeme kraljevstva, za vrijeme interegnuma, senatori su redom vršili, svaki po pet dana, najvišu vlast (takav se senator nazivao interrex).U vrijeme republike, ako iz bilo kojeg razloga niti jedan od dvojice konzula nije mogao obavljati svoju dužnost, konzulske bi poslove, do izbora novih konzula, redom vodio svaki senator.

45. ius agendi cum populo – pravo općena s narodom, jedno od prava pučkih tribuna

27

Page 28: POJMOVNIK - Za Arheologe

oko 493. pr. Kr. su uvedeni, kao institut rimskog ustavnog prava, pučki tribuni (tribuni plebis). Rimski je puk imao pravo na svoje zastupnike u senatu, koji su branili njihova prava i imali pravo sastajati se s pukom. Ius agendi cum populo / plebe – pravo raspravljanja s plebejcima; pravo sazivanja i vođenja narodnih skupštinaIus auxilii – pravo pomaganja svojih plebejskih štićenika; zaštita od svakog nasilja od strane patricija ili magistrata; iz ovog se razvilo pravo vetaIus intercedendi – pravo prosvjedovanja i onemogućivanja da se izvrše sudske ili senatske odlukeIus personis – pravo da liše slobode osobe koje su se opirale njihovim nalozimaIus coercendi, Ius pensionis – pravo prisiljavanja, pozivanja na odgovornost, zatvaranjaU vršenju svojih funkcija bili su nepovredivi (sacrosancti). Tko bi ih povrijedio postao bi «sacer» - izvan zakona i zaslužio bio smrt.Krajem republike imali su i ius agendi cum patrigus – pravo vođenja senatskih sjednica

46. ius provocationis ad populum – pravo priziva na narod; sastavnica rimskog građanskog prava

Pravo svakog građanina da se pozove na narod ako mu postupak nekog magistrata ugrožava život ili imovinu pa da time tu mjeru stavi van snage – Lex Valeria. Rimski vojnik osuđen na smrt imao je pravo priziva na narodnu skupštinu («provocatio ad populum»). Saveznički se vojnici nisu mogli koristiti tim zakonom; to je i bio jedan od razloga zbog kojih je došlo do izbijanja Savezničkog rata (91- 88.)

47. isej, grč. isaion, lat. isaeum – Izidino svetište Izida (eg. Sit ili Isit). Boginja starih Egipćana, zaštitnica braka, medicine, zemljoradnje i plovidbe. Žena i sestra Ozirisova, Horusova majka. U likovnoj umjetnosti je redovito prikazivana kao žena koja doji dijete Horusa. Na glavi često ima kravlje rogove sa sunčanim diskom. U helenističko doba se njen kult širio i po grčkom svijetu, a brzo je prešao i u Rim. Sačuvan je Plutarhov religijsko-mistični spis «O Izidi i Ozirisu». Jedan od najpoznatijih iseja bio je na otoku File.

48. izocelan – s jednakim prazninama, jednako udubljen, uvučen; jednako položen

49. izodoman – jednakih mjera, dimenzija; osobito za visinu redova u kamenoj gradnji

50. kaducej – lat. glasnički štap, Merkurov atribut karikrikej, kerikej – grč. glasnički štap, Hermov atribut

U antičkoj ikonografiji, malen glasnički štap s dva krila, obavijen dvjema zmijama, atribut glasnika bogova Merkura (Herma), boga trgovine, prometa, putova, tatova. Simbol je mira (Rimljani su Kartažanima poslali kaducej i koplje da izaberu mir ili rat) i trgovine. Asklepijev (rimski bog medicine) štap se također naziva kaducej pa je on i simbol medicine.

51. kalathos – ures na glavi helenističkog božanstva grč. kalatos = košarica za vunuU antičkoj Grčkoj pletena košarica u kojoj su prelje držale vunu. Prema Pliniju imala je oblik ljiljanove čaške, a darivala se mladoj djevojci da joj služi čitavog

28

Page 29: POJMOVNIK - Za Arheologe

života. U nju su se stavljali plodovi i cvijeće pa je zbog toga u likovnoj umjetnosti čest atribut Demetre. Grčka božanstva plodnosti nose često pokrivala za glavu u obliku kalathosa. U helenizmu se, kao atribut plodnosti, širi i izvan granica Grčke.

52. Ke, Que – asirski naziv za Kilikiju (Ciliciju) Kilikija je bila antička pokrajina na jugoistoku Male Azije. U 2. tis. pr. Kr. zapadni je dio Kilikije propadao državi Arzawa. Kasnije je povremeno pod asirskom vlašću, a u 7. st. pr. Kr. samostalna je pod domaćim knezovima. Ulazi u sastav Perzijskog carstva, pa potpada pod državu Aleksandra Makedonskog, a nakon toga ulazi u državu Seleukida. U 2. st. pr. Kr. je bila jaki centar gusarstva, a od 103. pr. Kr. je rimska provincija. Sačuvano je dosta ranokršćanskih crkvenih spomenika. U srednjem vijeku je pod Bizantom. U razdoblju između 1198. i 1375. samostalna je armenska kneževina, tj. kraljevina. Mongoli su je u nekoliko navrata opljačkali. U 15. st. dolazi pod tursku vlast.

53. kenotaf, cenotafij – prazan grob, grob za pokojnika čije je tijelo izgubljeno

Simbolički grobni humak ili nadgrobni spomenik, podignut u domovini pokojniku koji je umro u tuđini, utopio se u moru ili poginuo u ratu, a tijelo mu nije nađeno. Običaj podizanja kenotafija je nastao kod Grka koji su vjerovali da pokojnik ne može naći mira ako mu tijelo nije propisno pokopano. Kenotafiji su se podizali i u Rimu, te u svim kasnijim povijesnim razdobljima.

54. koinon, pl. koina, srednji rod – zajednica, što je zajedničko; savezi naroda, gradova

grč. zajednica, savez gradova balkanske Grčke u Etolski ili Ahejski savez čime su Grci pokušali obraniti grčku slobodu od najezde Rimljana. Ti su savezi odigrali časnu ulogu posljednjih branilaca grčke slobode, osobito Ahejski prilikom najezde Rimljana.Etolci u Etolskom savezu su se u vrijeme makedonske hegemonije pokazali vrlo samostalnim i otpornim narodom iako su bili smatrani barbarskijima od ostalih Grka. Oko 280. pr. Kr. su osnovali vojnopolitički savez (Koion ton Aitolon) sa središtem u gradu Thermosu. Svi su učlanjeni etolski gradovi bili autonomni, a u obrambenom i napadačkom ratu su djelovali zajednički. Na zajedničkim su skupštinama birali zajedničkog vojskovođu i odlučivali o zajedničkim poslovima. Katkada su im se pridruživali ostali Grci. Etolci su nastojali u svoj savez okupiti sve Grke oko Delfa koji su se nalazili u središtu država tog saveza, a i svi Grci su ih štovali. Etolski je savez ratovao s Keltima koji su se 279. pr. K. probili do Delfa. Ratovao je i s Makedoncima i nekim grčkim grupama, te se udružio s Rimljanima protiv makedonskih Antigonida. Rimljani su raspustili savez 189. pr. Kr.Ahajski su gradovi osnovali svoj savez sličan Etolskom. Savez ahajskih gradova s vremenom je silno ojačao, a u njega su stupili gradovi Argolide, dijela Arkadije, Elide, Mesenije, Korint, Sikiont, Megara i drugi gradovi. Korint je uskoro postao glavno središte saveza. Imali su zajedničku skupštinu, financije i vojskovođu te su poduzimali vojne akcije.

55. Kokit – Rijeka jauka grč. kokytos = jadikovanje, jaukU grčkoj mitologiji hladna rijeka u Hadu. Tekla je iz Stiksa i utjecala u Aheront. Po njenim obalama lutaju duše pokojnika koje su ostale nepokopane.

29

Page 30: POJMOVNIK - Za Arheologe

56. ktonički, htonički – koji pripada zemlji, koji je u suradnji sa zemljom

57. komiciji – narodne skupštine u Rimu Dijele se na centurijatske, kurijatske i tributske komicije.Centurijatske komicije (comitia centuriata) – skupštine čitavog naroda podijeljenog na 193 centurije. Na njima su se birali viši magistrati (konzuli, pretori, cenzori), donosili zakoni (kasnije u tributskim komicijama) i sudilo u kriminalnim parnicama.Kurijatske komicije (comitia curiata) – skupštine rimskih patricija svrstanih u 30 kurija, najstarije po osnutku, gotovo beznačajne u doba republike (pravo podjeljivanja imperija magistratima i sl.)Tributske komicije (comitia tributa) – skupštine čitavog naroda podijeljenog na tribuse, birale su niže i izvanredne magistrate i donosile zakone.Postojale su i komicije koje su sazivali pojedini magistrati u poslovima svog djelokruga (comitia consulata, comitia pretoria).U carsko doba tim je komicijama najprije oduzeta sudska, a zatim i zakonodavna vlast. Jedino im je ostalo formalno pravo da potvrđuju činovnike koje je senat izabrao.

58. kora – djevojka; tip arhajskog ženskog lika u Grčkoj Kora – Djevojka; božica Perzefona

1. Drugo ime za božicu Perzefonu kojim su ju u Atici nazivali u Eleuzinskim misterijima2. Tipiziran arhajski lik djevojke odjevene u hiton koji joj pada niz tijelo, u stojećem stavu kakvih je mnogo iskopano na atenskoj Akropoli, nekoliko u Delfima, na Delu i drugdje.Karijatide u arhitekturi su ime dobile po djevojkama iz lakedemonskog sela Kare koje su pri plesu nosile isti takav ukras na glavi kakav imaju i kore na Erehtejonu. Oči su im duguljaste, usta se smiješe («arhajski osmjeh»). Kosa je stilizirana sa simetrično postavljenim pletenicama. Kod kora vrijedi zakon frontaliteta koji kaže da je gornji dio simetričan s obzirom na liniju nosa i prsa (nema bočnog naginjanja). Odjeća ima bočno stilizirane nabore. U ruci drže atribut (cvijet, ptica ili drugo). Muški pandan kore je kuros, ali se uvijek prikazuje nag.

59. kornukopije; cornu copiae – rog obilja, atribut više božanstava

Rog napunjen plodovima, simbol obilja, plodnosti i sreće. Prema grčkom mitu taj rog potječe od koze Amalteje koja je u djetinjstvu dojila Zeusa na Kreti. Nju je Zeus, u znak zahvalnosti, pretvorio u zviježđe, a jedan njezin rog je darovao svojim čuvaricama, nimfama Adrasteji i Idi.Po drugom mitu Almateja je bila nimfa, gospodarica koze koja je dojila Zeusa. Na antičkim spomencima javlja se kao atribut onih bogova i božica za koje se smatralo da daju zemaljske blagodati. (Dioniz, Fortuna, Viktorija, Concordia, Pluton, Izida i dr.)Čest je motiv i kasnije, osobito u umjetnosti renesanse.

60. krater – vrsta grčke posude, veliki vrč za miješanje pića Vrsta antičke trbušaste posude većih dimenzija sa širokim grlom i dvjema ručkama koje su obično prelazile u volute. Obično je bio izrađen od pečene zemlje, a bilo ih je i od metala – bronce, srebra ili zlata. U krateru se miješalo vino s vodom i odatle pretakalo u manje posude u kojima se služilo kod stola. Služila je

30

Page 31: POJMOVNIK - Za Arheologe

i kao votivni dar. Prvi se primjerci posuda sličnog oblika pojavljuju kod Asiraca i Feničana. Antički pisci spominju kratere od zlata i cizeliranog (pažljivo dotjeranog) srebra, kao i velike, bogato dekorirane vrtne i nadgrobne mramorne kratere. Obično stoji na tronošcu koji je katkad ukrašen.

Krater – vojskovođa Aleksandra Velikog. 324. g. je poveo veterane Aleksandrove vojne na Istoku natrag u Makedoniju. Nakon Aleksandrove smrti 323. postao je, uz Antipatera, namjesnik u Makedoniji, Epiru i Grčkoj te je, zajedno s njim pobijedio Grke u Laminskom ratu kod Kranona 323. kratera je potukao i ubio u Kapadokiji 321. Aleksandrov vojskovođa Eumen.

61. kuros – mladić; tip arhajskog muškog lika u grčkoj umjetnosti

termin kojim se obilježava određeni tip statue mladića; pandan ženskom liku kore; u arhajskoj grčkoj plastici. Namjena takvih statua je votivna i funeralna. Kuros je uvijek nag. Njegov je stav gotovo kanonski, preuzet iz egipatskih statua, ali je pažnja obraćena na individualnost. Fiksiran, lijeva je noga u iskoraku, ruke spuštene uz tijelo s lakim pregibom u laktu, kosa strogo stilizirana.Najznačajniji primjerci: statue s Akrpole u Ateni, tzv. Apolon Tenejski, kipovi – kolosi iz druge polovice 7. st. sa Suniona.

62. kvadriga – četveropreg grč. tetripponU antičko doba dvokolica s četiri usporedno upregnuta konja. Poznata je na Orijentu, kod Grka, Etruraca i Rimljana. najprije su to bojna kola s vozačem i jednim ratnikom, a kasnije trkača kola na Olimpijskim igrama, a u Rimu kola triufatora. Često su prikazivana u djelima grčkih i rimskih umjetnika, na novcu, gemama. Prikazuje se i u kasnijim razdobljima, osobito u renesansi i klasicizmu u prizorima iz antike, a katkada i u simboličkom značenju.

63. lemb – ilirski brod Kod Rimljana je lembus bio općeniti naziv za manji brod ili čamac. Ilirski lembos sa istočne obale Jadrana bio je čamac oštra pramca i finih linija s najviše deset veslača. Dno mu je bilo ravno pa je stoga čest bio u rijekama. Srednjovjekovni lembos Sredozemnog mora bio je trgovački brod na vesla sa 6 – 10 veslača na svakoj strani. Ima ponekad i jarbol s latinskim jedrom. Iliri su poznavali nekoliko vrsta brodova pa je moguće da su Grci i Rimljani pod nazivom lembos podrazumijevali svaki ilirski brod bez obzira na veličinu i oblik. O njima saznajemo od Polibija i Apijana koji su opisivali borbe Grka i Rimljana: prema Polibiju to je mali ratni brod u koji je stalo do 50 vojnika.

64. limes – granica lat. prvotno brazda ili međa na polju, zatim staza ili cesta koja vodi poljem; najzad granični nasip, utvrđena granicaU rimsko carsko doba (počevši od Tacita), utvrđena je granica Rimskog Carstva – sistem fortifikacijskih objekata (zidovi, kasteli, nasipi, palisade) raspoređenih prema konfiguraciji tla i međusobno povezanih vojničkom cestom. Utvrđene granične linije su postojale u svim krajevima carstva gdje je trebalo osigurati granicu od upada neprijatelja.

31

Page 32: POJMOVNIK - Za Arheologe

1. britannicus – Hadrijanov zid2. donjogermanski (rajnski) – podudara se s donjim tokom rijeke Rajne od mora do Virodbacha kraj Ardenacha; nastao je iz linije pripravnosti za cara Augusta3. gornjogermanski (retijski) – bio mu je često mijenjan položaj. Najpoznatiji i najbolje istražen. Dužina mu je bila 548 km, a građen je od oko 90. g. pa do 160. g. Išao je pravcem: Rheinbrohl na Rajni – Zugmantel – Arnsburg – Stockstadt – Worth – Lorch4. recijski – nadovezuje se na gornjogermanski i osigurava područje gornjeg Dunava. Lorch – Dambach – Ellingen – Eining na Dunavu5. limes na srednjem i donjem Dunavu6. arabicus – od Petre na jugu do Palmire na sjeveru; tu nema neprekinute, zatvorene granice jer se na tom području granice često mijenjaju7. numidicus – u Africi; flavijevski su carevi podigli duž najvažnijih karavanskih putova kastelima utvrđenu liniju limesa8. limes u Engleskoj – postoje utvrđene linije: najsjeverniju je utvrdio Antonin Pio, taj je nasip napušten 184. pod pritiskom Škotskih plemena. Južno od njega leži Hadrijanov nasip koji je probijen 283. g. Sačuvani su brojni ostaci i tragovi limesa (u našoj zemlji u Istri i duž Dunava), a sistem utvrda likovno je prikazan na stupovima careva Trajana i Marka Aurelija. Duž granice je vodila vojnička cesta na nasipu ispred kojeg je paralelno tekao rov. Nasip je često bio zaštićen palisadama ili kamenim zidom. Na određenim razmacima tu su graničnu liniju osiguravale kule (castella) i izvidničke postaje (propugnacula, specula). Unutar linije su se nalazili utvrđeni tabori iz kojih su jedinice polazile na limes.Panonski limes spominje već i Tacit. Bila je to utvrđena linija duž Dunava o kojoj izvori govore još u 6. st. Na baranjskom odsjeku limes se može pratiti na potezu Osijek – Belje – Vardarac – Lug – Grabovac i Zmajevac – Batia. Od Osijeka na istok išao je linijom Dalj – Sotin – Ilok – Banoštor – Stari Slankamen – Surduk – Novi Banovci – Zemun. Na dunavskom odsjeku istočno od Beograda limes je ispitivan na potezu Ritopek – Orašje – Kostolac – Veliko Gradište – Donji Milanovac – Brza Palanka

65. lipsanoteka, spremnica za ostatke pokojnika; sinonim za moćnik

Spremnica za relikvije, tj. ostatke tijela kršćanskih svetaca, blaženih, mučenih i poštivanih preminulih ili za predmete koji su s njima bili u vezi. Maziva se moćnik jer se u njemu čuvaju moći svetaca. Postoje i drugi nazivi: reliquiarum, staurotheca, hierotheca, philacterium. Postoje i posebni nazivi za određene vrste: arca, scinium, capsa, tabula, plenarium. Čuvaju se u crkvama ili crkvenim riznicama, a u privatnim bogomoljama i zgradama samo uz dopuštenje mjesnog ordinarija. Osobito se značenje pridaje relikvijarima s moćima mučenika.

66. logografi – pisci pripovijesti; prva generacija grčkih znanstvenika povjesničara, kronografa i zemljopisaca

1. Grčki prozaisti u Joniji iz 6. st. pr. Kr. U epskom stilu pisali su o genealogijama, legendama, osnivanju gradova i o putovanjima u strane zemlje. Smatraju se pretečama historiografije. Pišu o onome što se pripovijeda, a to su obično lokalne legende, genealogije, priče o raznim mjestima i o osnutku gradova. Tekstovi su se djelomično recitirali, pa im je kao i epu glavna zadaća bila pobuditi u slušatelja osjećaj i umjetnički doživljaj. Grčki logografi: Hekatej iz Mileta koji je kritičan prema tradiciji i piše kako se njemu čini istinito jer mu se Grčke predaje čine smiješnima i međusobno proturječnima, Helanik iz Mitilene začetnik je grčke kronografije.

32

Page 33: POJMOVNIK - Za Arheologe

2. retori u Ateni koji su za plaću i po narudžbi sastavljali sudbene govore

67. lucerna – svjetiljka uljanica Uljanica kao predmet koji sadrži sredstvo za rasvjetu, javlja se već u prapovijesti. Najstariji poznati oblik je izdubljena kamena ploča sa fitiljem. Na taj se oblik nastavljaju glinene posudice u Mezopotamiji i u starom Egiptu, isprva niskog i kružnog oblika, a punile su se mineralnim ili biljnim uljem. Izrazit oblik uljanice javlja se u Kretsko-mikenskoj kulturi u obliku posudice s dva izdužena kljuna za fitilj koje podržavaju stupići. Ovakav su tip širili Feničani u Mediteranskim zemljama. U Grčkoj svjetiljka na ulje nadomještava baklju u kućnoj uporabi od 5. st. pr. Kr., a baklja se i dalje upotrebljava na svečanostima. Rimljani se već u 4. st. pr. Kr. služe uljanicom u kućnoj upotrebi preuzevši je od grčkih kolonista na jugu Italije. Iz Rima se uljanica proširila carstvom, preuzeli su ju i kršćani iako su u kultu zadržali svijeće. Uljanica dobiva nešto drugačije oblike, pokriva se, dobiva držak i otvore za ventilaciju, a fitilj se izdužuje. Izrađuje se najčešće od gline i bronce, izuzetno od plemenitih metala i stakla. Takav se funkcionalni oblik zadržao, a samo je ukras (mitološki prizori) zamijenjen biblijskim motivima. Uljanice koje su služile za rasvjetu hramova i dvorana imale su više fitilja i ušice za vješanje o strop, a služile su i za javnu rasvjetu (Antiohija)

68. mitrej – svetište Mitrinog kulta Svetište posvećeno kultu Mitre obično građeno djelomično ili potpuno pod zemljom. Mitri su najčešće bili uređenu u prirodnim ili umjetnim spiljama. Građeni su mitreji obično podzemne prostorije skromnih dimenzija, pravokutnog tlocrta u koje se silazi stepenicama. Strop je imao oblik bačvastog svoda. Usred prostorije se nalazio bunar ili izvor, a nasuprot ulazu kip, reljef ili rjeđe slika Mitre sa suncem i dr. U unutrašnjosti se, uz zid nalaze povišena mjesta za vjernike. U središnjem, nižem djelu, su se obično nalazile votivne are. Među najveće poznate Mitreje spada mitrej u Karakilinim termama u Rimu. Postojao je velik broj mitreja u Panoniji, Germaniji i drugim pograničnim provincijama gdje je mitraizam osobito bio raširen. Poznati su mitreji u kripti crkve S. Clemente u Rimu, u Londonu, Hedderheimu kod Frankfurta i dr. Najbolje sačuvani mitreji kod nas nalaze se u Cavtatu, Sisku i dr.

Mitra je staro indoiransko božanstvo sunca i svjetlosti koje je prvi puta spominje u 14. st. pr. Kr. u jednom spomeniku iz Bogazkoya. U spisima zoroastrizma javlja se kao dobri duh, vladar svijeta koji je ljudima, preko bika, dao biljke i životinje da im služe. U hinduističkim Vedama je usko povezan s Varunom, božanstvom koje kažnjava krivce. Daje ljudima hrabrost i krepost, štiti pravednike, osigurava mir, zaštitnik je ugovora, saveza, prijateljstva. Kasnije se Mitra povezuje s babilonskim božanstvom sunca Šamašom, a nakon propasti Perzijske države postaje vrlo omiljeno božanstvo u Maloj Aziji. On je «nepobjedivi» pa zbog toga njegov kult brzo prihvaćaju rimski legionari. Od 2. st. taj se kult širi po cijelom Rimskom Carstvu. Mitrin kult ima mnogo formalnih dodirnih točaka s kršćanstvom, a i etički sadržaj mitraizma mu je blizak, tako da su štovatelji Mitre prilično lako prešli na kršćansku vjeru. (bratska ljubav, krštenje, upotreba svete vode, nedjelja kao božji dan, štovanje Mitrinog rođendana, besmrtnost duše, posljednji sud, uskrsnuće, krepostan život, a kao nagrada blaženi život na drugom svijetu). Razlike su u neprisustvovanju žena kod ceremonija i kompromisu s politeizmom.

69. nekropola – grad mrtvih – groblje (posebno: pogansko groblje)

33

Page 34: POJMOVNIK - Za Arheologe

grč. nekro + polis = grad mrtvihArheološki termin kojim se označuju groblja iz razdoblja prije pojave kršćanstva, a ponekad i kršćanska groblja. Oznaka za grobišta u starim kulturama, osobito većih, bolje građenih i ukrašenih. Osobito su poznate nekropole iz okolica starih gradova. Jedno od najpoznatijih je etruščanska nekropola u Cerveteriju. Veći i manji tumuli poredani su duž središnjeg puta, odnosno nagomilani jedan iza drugoga. Unutrašnjost tumula sastoji se od dviju ili više prostorija koje svojim izgledom imitiraju kuće s ležajevima za mrtvace pored zida. H. Schliemann je u Mikeni otkrio unutar gradskih zidina nekropolu koja se nalazila nasuprot Atrejevoj riznici.2. podzemna grobnica

70. ojkist (ekist) – vođa grčkih naseljenika pri osnutku nove naseobine

Grci su se selili iz matične zemlje u razna vremena i osnivali naseobine. Najviše je grčkih naseobina bilo osnivano u 8., 7., i 6. st., a osnivale su se po cijelom Sredozemlju. Razlozi su bili mnogobrojni: bijeg pred osvajačem, političke borbe, želja za osvajanjem, savjet Delfijskog proročišta, želja pojedinca za avanturizmom, prijestupi te prenapučenost matičnog grada-metropole. Klasični postupak pri osnivanju grčkih naseobina imao je mnogo formalnosti. Prvo su se birali ojkisti – vođe puta. Obično je bio jedan ojkist, a katkada ih je moglo biti više. On je prvo trebao ići po savjet o svemu u Delfijsko proročište. Ojkisti bi predvodili u zauzimanju zemljišta (borbom, kupnjom, sporazumom sa starosjediocima ili na drugi način), mjerenju i klasificiranju zemljišta. Dijelili bi zemlju – kleros i pritom dobivali njen najbolji dio. Najstariju literarnu predaju o osnivanju naseobina i o ojkistu nalazimo u Odiseji: Nausitoj je doveo Feačane na otok Sheriju, obzidao grad, podigao kuće i hramove i doseljenicima dodijelio zemlju.

71. ostrakizam – časno progonstvo atenskih građana i glasovanje o njemu

grč. ostrakismosVrsta narodnog suda u antičkoj Grčkoj – Ateni, Argosu, Megari i Miletu. Primjenjivao se protiv onih građana koji su svojim odviše jakim utjecajem ugrozili demokraciju u polisu. Pravo glasa su imali svi građani (potreban kvorum 6000). Oni su na ostrokonu (glineni crijep) ispisivali imena građana koje su trebali biti prognani. Onaj na kojeg je pala većina, najmanje 6000 glasova, morao je u roku od deset dana otići u progonstvo na 10 godina. Nije se smatrao nečasnom osobom niti je gubio svoj imetak ili građanska prava, a mogao je biti i ponovno pozvan kući. Ostrakizam se upotrebljavao u 5. st. pr. Kr. Pod njegov su udar pali, među ostalima, Aristid, Kimon, a mnoge su ličnosti učvrstile svoj položaj u drugim gradovima (Temistoklo). Posljednja osoba koja je ostrakirana bio je Hiperbolus 417. pr. Kr. Slična se ustanova javlja u 5. st. pr. Kr. u Sirakuzi pod imenom petalizam jer se glasovalo na listu masline.

72. panegirija – grč. sveopće okupljanje, npr. na panhelenskim (svegrčkim) igrama

Grčki gradovi i druga njihova kulturna središta su imala svoje vjerske praznike. U Ateni su se svake godine slavile Panateneje, a svake četiri godine Velike Panateneje. Osim toga su se svake godine slavile Tezmoforije (praznik žena u čast Demetre) i Dionizije (Velike, Male ili Seoske, Lenejske i Antesterije).

34

Page 35: POJMOVNIK - Za Arheologe

Spartanci i neki drugi Dorani su slavili Karneje, praznik Apolona Karnejskog. Neki su lokalni praznici postali plemenski, a drugi svegrčki. Zeusov praznik u Olimpiji, Apolonov u Delfima i na otoku Delu, Posejdonov na Korintskom Istmu i Heraklov u Nemeji su bili svegrčki praznici. Prigodom tih praznika Grci su sa svih strana dolazili na mjesto slavlja (panegyris = okupljanje svih), vršili kultne obrede i priređivali svakovrsna natjecanja. Svjetsku su slavu stekle Olimpijske igre.

73. panhelenske igre – svegrčke igre Igre koje su se održavale u staroj Heladi: Istmijske, Nemejske, Pitijske i Olimpijske. Bile su posvećene bogovima u čijim su se svetištima održavale. Na njih su dolazili Grci iz svih plemena. Olimpijske igre su se održavale svake četiri godine u Olimpiji i bile su posvećene Zeusu. Zasjenile su sve ostale slične priredbe. Prve zabilježene Olimpijske igre su se održale 01.07.776. pr. Kr. U trećem stoljeću su Grci počeli svoje vrijeme računati prema olimpijadama- četverogodišnjem intervalu između igara. Posljednje su održane 393. kad ih je rimski car Teodozije ukinuo. Na obroncima brežuljka Kronos se nalazilo gledalište za oko 50000 ljudi. Svi kandidati su se morali podvrgnuti prethodnom kriteriju u Elidi, gdje bi u gimnazijumu i u palestri vježbali za same igre. Žene nisu sudjelovale u igrama, čak ni kao gledaoci. Prije natjecanja svi natjecatelji i suci morali su položiti svečanu zakletvu da će se boriti svečano i pošteno, odnosno da će biti pravedni u svojim sudovima. Igre su se održavale za prvog punog mjeseca ljetnog solsticija, a trajale su pet dana. Za trajanja igara je trajao sveti mir i sva su međusobna ratovanja u helenskom svijetu bila obustavljena. Prvi je dan bio posvećen religijskim ceremonijama i ritualu, a drugog su dana započinjala natjecanja. Trčanje je bilo osnova takmičenja. Na 18. igrama je uveden petoboj: trčanje, bacanje diska i koplja, skok u dalj i rvanje. Na 23. igrama je uvedeno šakanje, a kasnije pankration – neka vrsta šakanja i rvanja. Na 25. igrama se već održavaju natjecanja u trci četveroprega. Olimpijskim pobjednicima su se odavale najveće počasti, pjesnici su ih opjevali, a kipari sačuvali njihov lik u mramoru.Pitijske igre su starogrčke igre, natjecanja i svečanosti koje su se održavale u čast boga Apolona u Delfima od 568. pr. Kr. do kraja 4. st.Istamske igre su starogrčka natjecanja u atletici, trkama na kolima, konjskim trkama i muzici na Istmu kod Korinta. Održavane su svake druge godine u čast Posejdona, a prvi puta 589. pr. Kr.Nemejske igre su se održavale u dolini u Nemeji u Argolidi svake treće godine u čast Zeusa. Obuhvaćale su panhelenska muzička, gimnastička i konjanička natjecanja. Tu se nalazilo Zeusovo svetište, stadion, hipodrom i kazalište. Na obližnjem je brdu Heraklo, prema mitu, ubio nemejskog lava.

74. panoplija – potpuna oružana oprema grčkog teškog pješaka

U antičko doba, naziv za potpuno naoružanje teško naoružanog pješaka. Hopliti su teško naoružane (pješačke) čete. Njihov novi način borbe koji počiva na drukčijem i težem naoružanju uvedeno je od 8. st. pr. Kr. Oružana oprema im se sastoji od koplja, mača, štita, metalne kacige, prsnog oklopa i nazuvaka. Obrambeni štit, koji je do sada visio na remenu oko vrata i ostavljao slobodne obje ruke, sada se nosi na lijevoj podlaktici na remenu pričvršćenom u središtu štita. Lijeva ruka uz to još drži kariku pričvršćenu na unutarnjem donjem rubu štita. Navalno oružje čine oko 9 stopa duga sulica koja se gura rukom za razliku od koplja koje se baca, i mač. Jedini problem je bio teška formacija i oprema pa je bilo teško goniti neprijatelja. Nakon uvođenja nove opreme i nove taktike Grci postaju najbolji ratnici na Sredozemlju i rado ih traže kao plaćenike u Libiji, Babiloniji i Egiptu.

35

Page 36: POJMOVNIK - Za Arheologe

75. pergamena – pisača podloga od osobito obrađene životinjske kože

Pisaći materijal koje se pravi od životinjskih koža bez dlaka, močene, napete i zaglađene plovućcem i bijeljene kredom. Upotreba pergamenta za pisanje je poznata na Istoku (Egipat, Asirija) od 2. tis. pr. Kr. U prvim stoljećima nove ere je postupno u grčko-rimskom svijetu potisnuo stari papirusni svitak. Sam naziv pergamena upućuje na antički grad Pergam u Maloj Aziji gdje se u 2. tis. jače proizvodio, a najjača proizvodnja je bila u helenističko doba. Mekani, gotovo bijeli pergament koji izvrsno upija gotovo svaku vrstu tinte služio je sve do kasnog srednjeg vijeka kao materijal za rukopise i slike kada ga je zamijenio papir. U 4. i 5. st. su u Konstantinopolu i Rimu se za vrednija rukopisna djela pergamena bojala žarko crvenom bojom. Od 7. st. su se na pergameni ponajviše pisale povelje i isprave. Nakon izuma tiska pergamena se zbog svoje trajnosti upotrebljavala za priručna izdanja kao što su crkvene i školske igre. Pergamena je osim toga od davnina služila i za uvez knjiga, a upotreba odbačenih papira u tu svrhu sačuvala je mnoge dragocjene starije fragmente i palimpsete. Pergamena se također razapinjala na bubnjeve, tambure, timbale i slične instrumente. Zbog skupog načina proizvodnje listovi su često rabljeni i više puta, a raniji bi se tekst ostrugao. Takvi se više puta iskorišteni listovi nazivaju palimpsete, čiji se prvotni tekst primjenom fizikalnih metoda može učiniti vidljivim (fotografiranje pod ultraljubičastim svjetlom).

76. peripoli – grčki momci u pograničnim ophodnjama, u Ateni dužnost mladića tijekom efebije

77. Piriflegeton – Plamena rijeka, u grčkom mitu rijeka koja teče u Hadu oko Tartara

grč. pyr = vatra + flegetho = gorim; Pyriphlegethon = koja vatrom plamti

78. polidinast – grč. moćnik, gospodar, vladar grada

79. proksen – grč. domaćin stranca, službeni gostoprimac i zastupnik stranih državljana u vlastitome polisu, a zauzvrat je u posebnoj časti u polisu koji zastupa

proksenija = gostoljubivost, službena dužnost proksenaGrađanin nekog grčkog grada kojeg drugi grad imenuje da zastupa interese njegovih građana u gradu u kojem živi; gostoprimstvo, pravna, politička ili novčana pomoć. Zvanje proksena se dodjeljuje ukazom i predstavlja počast i dužnost

80. protoma – poprsje grč. protoma = njuška, bistaNaziv za plastično ljudsko poprsje ili prednji dio životinjske figure u funkciji dekorativnog elementa u antičkim likovnim i primijenjenim umjetnostima te u arhitekturi. Prikaz glave s vratom, te većeg ili manjeg dijela ramena. Donji dio je obično ravno odsječen. Često se nalazi na kvadratnom ili okruglom postolju.

81. princeps senatus – prvak senata

36

Page 37: POJMOVNIK - Za Arheologe

U starom Rimu tradicionalan naziv za najuglednijeg člana Senata, onog senatora čije je ime prvo na popisu senatora. Obično je to bio najstariji bivši cenzor patricijskog roda. Na senatskim je sjednicama prvi iznosio svoje mišljenje i glasao. Takvi prvaci senata, kao Fabije Maksim Konaktator, Scipion Stariji i drugi bili su nekada najutjecajnije političke ličnosti republikanskog Rima. Titulu je posljednji nosio Valerije Flak 84. pr. Kr. Oktavijan je 27. g. kao cenzor isključio iz senata «nedostojne» te sastavio novi senat od 1000 članova. Na čelu mu je bio on kao princeps senatus – oživio je titulu, a njome se želio distancirati od kraljevske ili diktatorske vlasti koju su mu nudili i naglasiti da stare republikanske ustanove ostaju. Imenom princeps je od tada nazivao svoj položaj u državi. On i njegovi nasljednici su isticali da njihova vlast nije regnum ni dictatura, nego da oni vladaju in nomine principis. 1. 01. 27. g. je tradicionalni datum osnivanja principata i Rimskog carstva.

82. psefizma – odluka narodne skupštine sa zakonskom snagom, zakon, spomenik na kojem je takav zakon uklesan da bi se javno izložio

Po sadržaju epigrafičari dijele najranije grčke natpise na: javne, vjerske, počasne, nadgrobne, privatne i druge. Javnim se nazivaju službeni državni natpisni akti, zakoni, ugovori, odluke (psephismata). Ti natpisi su mnogobrojni, ali upotrebljivi kao izvor za povijest kasnijih vremena. Mnogi su natpisi «in situ», na mjestu na kojem su sačuvani. mnogo ih je i u zbirkama. Zaključak starogrčke pučke skupštine, koji je vrijedio samo za pojedine slučajeve i pojedine ljude, za razliku od nomosa koji je vrijedio za sve građane. Jedna od najpoznatijih je Megarska psefizma koja je bila jedan od povoda Peloponeskog rata. Jedan od takvih izvora, vrlo važan za naš povijesni prostor, je Lumbardska psefizma kojom se reguliraju imovinski odnosi na otoku Korčuli.

83. psihopomp – pratilac, sprovoditelj duša; epikleza Herma, Merkura

Hermo je grčki bog, zaštitnik putnika, pastira, lopova, trgovaca, glasnik olimpijskih bogova, sin Zeusa i Plejade Maje. Pandan u rimskoj mitologiji mu je bog Merkur. Oni su Psihopompi, oni koji prate duše pokojnika na drugi svijet i brinu se da one tamo sigurno stignu. U arhajskoj grčkoj umjetnosti prikazuju Herma kao bradatog muškarca odjevenog u kratki hiton i himation, a kasnije se prikazuje kao mladić. Atributi su mu: krilate cipele, putni šešir i kaducej (kerikeion). Najčuveniji njegov prikaz je Preksitelov kip «Hermes s djetetom Dionizom» iz Olimpije.

84. recto– sprijeda, na prednjoj strani verso – straga, na pozadiniodređenje teksta na listovima-folijima rukopisne građe

lat. verso = parna strana listalat. recto, od rectus = prav – prednja neparna desna strana lista u knjizi- to su oznake za listove (folium), a ne za stranice. Prva strana folije je folio recto, a druga je folio verso. Folije su označavane arapskih ili rimskim brojevima.

85. rex sacrorum – kralj obreda; svećenički naslov u Rimu Nekada je kralj bio glavni svećenik. Nakon ukidanja kraljevstva jedan je vjerski funkcionar imao naslov rex sacrorum (kao u Ateni bazilej), očito naslijedivši vjerske kompetencije koje je nekada imao kralj. Svećenik s naslovom rex sacrorum bio je podvrgnut vrhovnom svećeniku – pontifexu maximusu. Rimljani

37

Page 38: POJMOVNIK - Za Arheologe

su počeli štovati četiri boga, koji su od obreda koji su im bili posvećeni postajali osobnosti. To su bili Jan, Jupiter, Mars i Kvirin i božica Vesta. Svaki od četvorice bogova je imao osobnog svećenika, a rex sacrorum, koji je bio nasljednik kralja, bio je zadužen za Jana.

86. satrap – upravitelj pokrajine Perzijskog carstva Prema medijskom i staroperzijskom zaštitnik države. U staroj Perziji kraljev namjesnik, upravitelj velike provincije. Područje satrapovog vladanja naziva se satrapija. Institucija i naziv satrapa su postojali vjerojatno već u Medijskoj državi. U Perziji, za dinastije Ahmenida, do 330. pr. Kr. satrap je formalno priznavao kraljev suverenitet, ali je imao punu političku, administrativnu i sudbenu vlast, kovao svoj novac, ubirao porez i davao određenu svotu kraljevskoj blagajni. U vrijeme Darija I. država je bila podijeljena na 20 satrapija koje su odgovarale nekadašnjim državama, a svaka se dalje dijelila na 6 satrapija. U razdoblju slabljenja centralne vlasti satrapska je vlast postala nasljedna. Osvojivši Perziju, Aleksandar Veliki zadržao je administrativnu podjelu na satrapije, negdje je ostavio stare satrapske dinastije na vlasti, a drugdje je postavio na vlast svoje privrženike, ali je vojsku i financije predao u ruke Makedonaca. Titula satrapa se zadržala stoljećima, upravitelji u Armeniji su se tako nazivali u vrijeme rimske dominacije i u razdoblju Sasenida. Naziv je formalno ukinulo tek Justinijanovo zakonodavstvo. U prenesenom značenju satrap znači OKRUTAN VLADAR (sinonimi despot i tiranin).

87. senatus consultum ultimum – posljednja odluka senata; prelazak na posljednje stanje u Rimu

Ubojstvo liktora Antilija od strane Grakhovih pristalica pružilo je konzulu Liciju Opimiju, Grakhovom protivniku, povod za sazivanje senata. Senat bi konzulu dao posebne ovlasti u obliku tzv. consultum ultimum koje bi glasile neka konzuli zaštite državu. To je bio prvi slučaj davanja ovakvih ovlasti.

88. sinkretistički – nastao miješanjem, povezivanjem i stapanjem različitih sastavnica; osobni kultovi, vjerovanja, božanstva

Izraz koji je po prvi puta upotrijebio Plutarh za koaliciju Krećana koji su se sjedinili pred zajedničkim neprijateljima. U povijesti religija, međusobnim utjecajima nastalo spajanje različitih kultova i religioznih ideja, primanje običaja i obreda od drugih, potisnutih religija. Za većinu se religija može reći da u svojim razvojnim fazama predstavljaju neki sinkretizam jer se prilagođavaju novim prilikama i idejama (sumersko-akadska religija). U užem smislu sinkretističkima se nazivaju religije helenističkog doba (od 2. do 4. st.) koje su nastale prodiranjem orijentalnih elemenata u grčku i rimsku religiju. U zajedničkoj borbi protiv monoteističkog kršćanstva i antičko se poganstvo htjelo ujediniti u obožavanju jednog božanstva (npr. Mitre, Kibele, Izide).

89. Sinus Flanaticus – Kvarnerski zaljev Najstariji poznati naziv Sinu Flanaticus potječe iz antičkog doba. Prema glavnome lučkome centru Flanoni (Plomin) rimski su pisci i kartografi tako nazivali u prvom redu, dio Jadranskog mora između Istre i Cresa. Taj se naziv već tada upotrebljavao u proširenom smislu, tj. za prostor od istarske do vinodolsko-velebitske obale. Kad je propala rimska Flanona, stari naziv je zamijenjen novim, Kvarner. U rimsko doba tu su bile luke Senia, Flanona i dr.

38

Page 39: POJMOVNIK - Za Arheologe

90. sisahtija (sejsehtheja) – stresanje tereta; Solonovo poništenje zakonskih odredbi o dužničkom ropstvu u Ateni

Solon je tim zakonom oslobodio narod robovanja, onemogućio zajmove uz tjelesne zaloge, ukinuo privatne i državne dugove. Plutarh citira Solonove stihove u kojima se spominje skidanje kamena s dužničkih seoskih posjeda. Ukinuo je sa sisahtijom svaku hipoteku na zemlju dužnika, odstranio kamene stupove koji su zajmodavci bili postavili na njivama dužnika u znak zaduženja te oslobodio sve koji su zbog duga bili u zatvoru ili ropstvu.

91. sistrum – egipatska udaraljka, glazbalo u obredima božice Izide

Uz bubanj jedna od najstarijih i najraširenijih muzičkih udaraljki, poznata svim narodima starog vijeka, preteča triangla. Vrsta udaraljke srodna čegrtaljki. Od 2600. pr. Kr. raširio se i po Mezopotamiji, a kasnije se javlja i u svim antičkim kulturama Sredozemlja u nekoliko varijanti. Sastojao se od nekoliko zvonaca, metalnih koluta ili pločica pričvršćenih za metalni okvir. Kada se instrument zatrese oni zazvuče. Glazbalo se koristilo u obredima božice Izide. Zadržao se do danas u armenskom bogoslužju i u primitivnim oblicima u Africi.

92. stadij – grčka mjera za dužinu Starogrčka mjera za dužinu, lokalno je varirala (u Olimpiji je iznosila 192 m) između 179 i 213 m. U helenističko vrijeme bilo je i kraćih stadia. Na antičkim olimpijskim igrama organizirana su natjecanja u trčanju na 1 stadij (dužina stadiona) ili više.

93. stater – grčka jedinica težine zlatnog i srebrnog novca Prvobitna mjera za težinu, kasnije novčana jedinica u različitim antičkim metalističkim, zlatnim i srebrnim valutama. Vrijednost i težina su mu varirali prema vremenu i mjestu kad se kovao. Perzijski zlatni stater (dereikos) težio je 8,385 g. Eubejsko-atički zlatni stater (didrahmon) težio je 8,7 g, a srebrni (tetradrahon) 17,4 g. Korintski srebrni stater (tridrahmon) 8,5 g.

94. stefanitsko natjecanje – natjecanje gdje pobjednik bude ovjenčan, dobiva vijenac; prvenstveno panhelenske igre

natjecanje je takmičenje kandidata za dobivanje nagrade za ostvarenje kakvog književnog, umjetničkog ili sportskog uspjeha.

95. stela – spomenik u obliku uspravne ploče U antičko doba vertikalna kamena ploča koja je služila u različite svrhe: kao nadgrobni spomenik (stela funereria), granični kamen, votivni spomenik (stela votiva) itd. Redovito ima natpis ili je ukrašena figuralnom ili geometrijskom dekoracijom. Stele s likom vladara postoje već u Mezopotamiji. U Grčkoj se najstarije stele javljaju u Mikeni: nadgrobne ploče ukrašene motivom spirale i prizorom iz lova. U klasičnoj grčkoj kulturi stela je najprije duguljastog oblika i u svom gornjem djelu ukrašena palmetom ili sfingom. U 6. st. pr. Kr. na steli se javlja ljudski lik u niskom reljefu (Aristionova i Alksenorova stela). U to vrijeme se u Sparti razvija poseban tip stele: niska ploča s prikazom pokojnika koji sjedi. U 5. i 4. st. pr. Kr. u Ateni umjetnost na stelama postiže vrhunac: stele su skoro kvadratična oblika, mnoge dobivaju oblik edikule, a na njima su u visokom reljefu prikazani pokojnici. Iz tog su razdoblja poznate stele Hegese, stela Deksileja i niz drugih, posebno s atenskog groblja Dipilon.

39

Page 40: POJMOVNIK - Za Arheologe

U Italiji se prve stele javljaju već u eneolitiku, a posebno su brojne one iz etrurskog perioda. Zanimljivi primjerci sa zaobljenim gornjim djelom od 5. do 4. st. pr. Kr. potječu iz Felesine (Bologna). U rimsko doba stela kao nadgrobni spomenik ulazi u opću upotrebu, posebno u područjima uz Rajnu i Dunav, kao i u južnim provincijama carstva. Vrlo su česte i u našim krajevima.

96. Stiga, Styks – rijeka u grčkom podzemnom svijetu Najznamenitija rijeka koja je tekla oko cijelog Hada. Preko nje Haron prevozi duše naplaćujući vozarinu – pokojniku se stavlja novčić u usta. Ime Styks znači mržnja, a u nju su se bogovi zaklinjali. Takvu zakletvu nije moguće prekršiti, jer bi ih to stajalo božanske moći. Po mitu njome je tekla blatna i ledena voda. Personificirana Styks je kći Oceana i Tetije, najuzvišenija među svojim sestrama. Njezina se hladna voda smatrala smrtonosnom, a njome je, prema legendi, bio otrovan Aleksandar Makedonski.

97. tel – (ara. Tell; brežuljak nastao nizanjem naseobina na istome položaju tijekom više tisućljeća

U arheologiji zemljani brežuljak nastao nakupljanjem otpadaka i uvijek novim gradnjama na istom mjestu kroz stoljeća. Na takvim mjestima vidljivi su slojevi i izmjenjivanje pojedinih tipova materijalnih kultura. Npr. Troja, Tell-el-Amarna.

98. taerodok, tearodok – grč. službeni domaćin teora

99. teor – grč. svečani poslanik u sakralne svrhe, član državnog hodočašća ili izaslanstva koje poziva na panhelenske igre

100. teorija – grč. službeno svečano izaslanstvo u sakralne svrhe; također i «pogled, gledanje»

Sistem znanja ili shvaćanja o nekoj pojavi ili skupini pojava, zasnovan na uočavanju njihove bitne zakonomjernosti; naučno, uopćeno objašnjenje, interpretacija određenog iskustva iz jednog principa; svaka naučna hipoteza, ako se potvrdi novim empirijskim činjenicama postaje teorija.

101. tholos – građevina okruglog tlocrta U antičkoj arhitekturi naziv za građevine kružnog tlocrta. Najstariji poznati tholosi se javljaju u Mikenskoj kulturi (riznica Minijaca u Orhomenu, Atrejeva i druge riznice u Mikeni), u Etrurskoj kulturi, u prapovijesnoj kulturi Sardinije i u mnogim drugim prapovijesnim kulturama. U klasično helenističko vrijeme u Grčkoj tholos se u funkciji hrama ili heroona javlja relativno rijetko (u Delfima, Epidauru, Olimpiji, Samotraki), jednako kao i u rimskoj arhitekturi. (hram Rome i Auguste u Ateni, Vestin hram i Panteon u Rimu)

102. Tit(i)us, klas. Tit, Titij, trad. Tit, Ticij – rijeka Krka Krka je rijeka u Dalmaciji, izvire 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Teče Kistanskom zaravni i kod Šibenika utječe u more. Duljina toka iznosi 75,2 km. Pored pritoka Krkića koji rijeka prima neposredno nakon izvora, u Krku utječe potok Kosovčica, a u blizina Knina i Orašnica. Kod Knina Krka mijenja smjer i teče od SI prema JZ. 1898. prva hidroelektrana na Krki kod Skradinskog buka, a podignuto ih je oko 4. Skradinski buk ima turističko značenje. Između Krke i Neretve se nalazi

40

Page 41: POJMOVNIK - Za Arheologe

Duvanjsko polje sa središtem u utvrdi Delminija, glavnoj utvrdi ilirskog plemena Delmata, danas selo Borčani. Rimljani su tu utvrdu razorili 155. pr. Kr.

103. transhumacija – selilački način života stočarskih naroda; stoka se prema godišnjem dobu napasa na nizinama ili planinskim obroncima, a prati je čitava zajednica

Uzgoj domaćih životinja počinje u mlađe kameno doba. Prapovijesni čovjek je pripitomio nekoliko vrsta životinja (ovca, koza, govedo, konj..). Od njih je dobivao razne proizvode, a kasnije se koristio i njihovom radnom snagom. Uzgoj stoke je bila prva privredna djelatnost koje se provodila najprije na nomadski način. Nomadi su pojedinci ili skupine ljudi koje nemaju stalno boravište, već se stalno sele od mjesta do mjesta, a mogu biti i lovci, sakupljači plodova, korijenja ili sitnih životinja i stočari. Nomadi stočari su najbrojniji, a održali su se do danas u stepskim i pustinjskim oblastima (Arabija, stepski krajevi Azije), a donedavno ih je bilo i na Balkanskom poluotoku. Oni uzgajaju stoku prilagođenu određenom području. Žive isključivo od stočarstva. U novije doba u nomada stočara ima tragova rodovskog uređenja i feudalnih odnosa. Gotovo sav posao oko stoke obavljaju muškarci. Žene održavaju sklonište, pripremaju hranu i brinu se za odgoj djece.

104. tumul – grobni humak U prapovijesnoj terminologiji naziv za veći ili manji humak od zemlje ili nasuta kamenja pod kojim se nalazi jedan ili više grobova. Mrtvac je pokopan izravno na površini zemlje, u iskopanoj raki ili sagrađenoj grobnoj komori. Kod zemljanih tumula obodnica je često obložena kamenjem. Tumula ima na nordijskom području već u neolitiku; potkraj neolitika i u brončano doba običaj podizanja tumula je proširen na golemom području do južne Rusije. Za srednjoeuropsko brončano doba tumul je karakterističan oblik groba. U mlađe željezno doba tumuli postepeno nestaju, ali se gdjekad javljaju i u doba seobe naroda; na nordijskom su se području održali sve do vikinških vremena.

OSOBE

1. Agidi i Euripontidi – spartanske kraljevske obitelji Sparta je, od kad je prate povijesni dokumenti, uvijek imala dva kralja: jednog iz roda Agida, a drugog iz roda Euripontida. Vjerojatno su ta dva gensa imala velikih zasluga u osvajanju Lakonije. Kralja je nasljeđivao onaj sin koji se prvi rodio nakon očeva dolaska na vlast. Spartanski kraljevi su imali kraljevski ugled, prva mjesta u svemu, najveće zemljoposjede. Oni su bili vrhovni zapovjednici vojske i na bojnom polju su imali neograničenu vlast, uz kontrolu efora. U doba mira imali su gotovo beznačajnu ulogu – bili su zaduženi za kult kao svećenici dvaju Zeusovih hramova, rješavali su neka pravna pitanja i bili zaduženi za uređivanje putova. Oba su kralja zajednički odlučivala, a nadzirali su ih efori.

2. Aleuadi – vladarka loza u Larsi u Tesaliji Potomci Aleue. Bili su na Kserksovoj strani u ratu s Perzijancima.

3. Marko Vipsanije Agripa (60. – 12.) – Augustov vojskovođa, suradnik i zet

Rimski vojskovođa, jedan od najznačajnijih ljudi Augustovog vremena. Zapovijedao je Augustovom vojskom u ratovima s Lucijem Antonijem 41. pr. Kr., Sekstom Pompejem 36. pr. Kr i Markom Antonijem 32./31. pr. Kr. Upravljao je Galijom, pobijedio barbare u Kimerijskom Bosporu i vratio legijske orlove koje je Mitridad prethodno zarobio. 16. pr. Kr. je Židovima potvrdio njihove privilegije.

41

Page 42: POJMOVNIK - Za Arheologe

Bio je konzul, cenzor i tribun. Gradio je putove u Galiji, obnovio rimske vodovode, sagradio Panteon u Rimu, zasnovao kartu svijeta koja je kasnije rađena prema njegovim podatcima (Orbis Pictus).

4. Lucije Anicije Galo – pretor u Iliriku, dobio Treći ilirski rat primivši predaju od kralja Gencija

U vrijeme Trećeg ilirskog rata, rimski vojskovođa Lucije Ancije Galo je, na čelu 30000, vojnika krenuo prema snažno utvrđenoj Skodri, glavnom gradu Ilirske države gdje se sklonio kralj Gencije. Gencije nije dugo izdržao opsadu rimskih legija pa se morao 168. pr. Kr. predati. Kralja je sa cijelom obitelji Lucije poslao u Italiju i to je bio kraj Ilirskog kraljevstva. 167. pr. Kr. Lucije je sazvao skupštinu ilirskih plemenskih glavara u Skodri i tu objavio «u ime senata i naroda rimskog» da su sva ona plemena i gradovi koji su prešli na stranu Rima prije pada Gencija slobodni i da ne trebaju plaćati danak. To se odnosilo na plemena Taulanata, Pirusta, Daorsa te na stanovnike gradova Rhizona, Ocinijuma i Lissosa. Ilirsko je kraljevstvo bilo podijeljeno na tri djela pod izravnom rimskom vlašću.

5. Antigonovići / Antigonidi – vladarska loza dijadoha u Makedoniji

Potomci Antigona I. Jednookog, kralja Makedonije, jedan od dijadoha Aleksandra. Zapovjednik pješadije u vojsci Aleksandra Velikog. 333. pr. Kr. postao je satrap velike Frigije, Likije i Pamflije. Stvorio je svoju državu u Aziji od Helesponta do Eufrata kojom su prolazili najvažniji trgovački putovi iz Azije prema Sredozemnom moru. u Babilonu su 323. pr. Kr. najmoćniji Aleksandrovi vojskovođe podijelili među sobom satrapije. Antigon je dobio Frigiju, Likiju i Panfliju, Lizimah Trakiju, Leonat Helespontsku Frigiju, Laomedon Siriju, a Ptolomej Egipat. Nakon raspodjele satrapija među vojskovođama je nastala borba za vlast. Antigon i Leonat su odbili podržati Eomena pri zauzimanju Kapadokije. Poslije pobjede nad vladarom Egipta, Ptolomejem I., u pomorskoj Bitci kod Salamije, Antigon se na Cipru 306. pr. Kr. proglasio kraljem. Poginuo je 301. u Bitci kod Ipsosa protiv udruženih dijadoha koji su zatim podijelili njegovu državu.

6. Argejevići / Argeadi – makedonska vladarska loza Vladarska loza od 7. st. pr. Kr. pa sve do 309. pr. Kr. Kralja je iz plemićkog roda Argeada imenovalo plemićko vijeće, a vojna skupština potvrđivala. Dinastija je od 5. st. učvrstila položaj prema plemstvu. Smatrali su sami sebe Heraklovim potomcima – prema predaji su tri člana roda Heraklida krenula istočno od svog rodnog mjesta. Naselili su se sjeverno od Tesalije, gdje je najmlađi od ove trojice braće – Peridika, osnovao kraljevstvo. Ovoj dinastiji pripadaju Filip Makedonski i njegov sina Aleksandar. Posljednji član ove dinastije je bio sin Aleksandra Velikog, Aleksandar IV., kojeg je ovaj imao s Roksanom, a rođen je nakon smrti svog oca.

7. Atalovići / Ataltidi – vladarska loza dijadoha u Pergamu

Poznata su tri kralja koje su vladala u 3. i 2. st. pr. Kr. Vladali su cijelim područjem M. Azije, Pergamom. Dinastija je dobila ime po Atalu I. – Atalidi. Atal je bio prvi azijski kralj koji je shvatio korisnost sklapanja saveza s Rimom. Nakon mira u Apameji 188. pr. Kr. Pergamsko se kraljevstvo prostiralo sve do Taurosa. Stara grčka kolonija u Joniji, Efez, postala je najvažnija luka Pergamskog kraljevstva. Poseban je naglasak na trećem kralju, koji je oporučno ostavio državu Rimu 133. pr. Kr. nju je Rim formirao u novu provinciju Rimskog Carstva, tzv. Aziju – prvu rimsku provinciju na Azijskom kontinentu.

42

Page 43: POJMOVNIK - Za Arheologe

8. Balej – ilirski kralj iz sredine 2. st. pr. Kr. Bio je na čelu jednog dijela Ilirskog kraljevstva, nakon što je ono 167. pr. Kr. podijeljeno na tri dijela. Pokušao je zadržati kakav-takav kontinuitet ilirske državnosti uz teške uvjete rimske okupacije. U početku je sjedište njegove države bio Rhizon (Boka Kotorska), a kasnije možda Pharos. Osnivač je prve ilirske dinastije. Bio je poslušan rimski podanik, a o njemu znamo po novcu kojeg je kovao te je tako bio jedini ilirski vladar koji je u to vrijeme kovao novac. Na novcu je prikazana boginja Dijana. Jedan dio emisije je kovan u Rhizonu, a drugi na Hvaru.

9. Bardilej, Bardil – ilirski kralj, protivnik Filipa II. Makedonskog u radu 359. pr. Kr.

Nasljednik makedonskog kralja Perdike, protivnik Filipa II Makedonskog. Filip II. je sakupio veliku vojsku i 359. pr. Kr. porazio ilirskog kralja Bardileja prisilivši ga da se povuče s makedonskog teritorija. Tada je ustanovljena granica između Ilirije i Makedonije na Ohridskom jezeru. Bardilej je pravi osnivač prve dinastije koja vlada Ilirskom državom, a činilo ju je 9 kraljeva.

10. Bind – japodsko božanstvo Ilirsko božanstvo izvora i voda, posvjedočeno kod Japoda koji su stanovali u dolini Une, kod Bihaća; najznačajnije njihovo božanstvo. Brojni natpisi iz Privilice kod Bihaća pokazuju da je bio identificiran s Neptunom. Ti žrtvenici su vjerojatno u vezi s nekim hramom Bindusa u Privilici. Votivna ara, otkrivena u svetištu božanstva Binda na izvoru Privilice kod Bihaća. Podigao ju je T. Lantius Rufus – «praepositus Iapodum», visine je 96, a širine 47 cm.

11. Demosten a) Demosten – atenski vojskovođa u Peloponeskom ratu

426. pr. Kr. opustošio Leukadu, neprestano ratovao s Etolcima. Sačuvao Atenjanima peloponesko uporište Naupakt, pobijedio Abrakijce, zaposjeo Pil, uništio spartansku flotu u Beociji odakle se morao povući. 413. pr. Kr. poražen na Siciliji i zarobljen s vojskovođom Nikijom. Prema jednoj verziji izvršio je samoubojstvo, a prema drugoj je , zajedno s Nikijom, smaknut.

b) Demosten (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr) – atenski govornik, protivnik Filipa II. Makedonskog i državnik

Govorništvo učio kod Izeja. Već u dvadesetoj godini dobio proces protiv skrbnika, koji su mu upropastili očevinu. Poslije je bio učitelj govorništva i odvjetnik (logograf), pa je pisao govore za svoje klijente. Istakao se i u političkim govorima (filipike). Za Aleksandra Velikog se nije isticao u političkom životu i uklonio se iz Atene. Kad je, nakon smrti Aleksandra, u Grčkoj buknuo ustanak, Demosten se ponovo angažirao protiv Makedonaca, koji su ga osudili na smrt nakon pobjede kod Kranona i zauzeća Atene. On je, međutim, pobjegao na otok Kalauriju i tu popio otrov.

12. dijakrij – žitelji atičkog pobrđa Dijakrije; stranka u Pizistratovo doba

Nakon Solonova odlaska, u Ateni su se za vlast borile tri stranke: primoraca (na čelu Megaklom, težili umjerenoj vladavini), ravničara (Likurg, željeli oligarhiju), brđana (Pizistrat; siromašni brđani iz atičke zagore koji su smatrali da im je Solon dao malo, pa su tražili podjelu zemlje). Dijakrije je Pizistrat iskoristio da bi došao na vlast i uveo tiranidu u Ateni.

43

Page 44: POJMOVNIK - Za Arheologe

13. Publije Kornelije Dolabela – Augustov i Tiberijev legat u Iliriku

Rimski vojskovođa, konzul i državnik. 47. pr. Kr., kao pučki tribun, obnovio je zakonski prijedlog o ukidanju dugova i oslobođenju od strane zastupnika. Digao je ustanak u kojemu su sudjelovali plebejci i osuđenici, a ugušio ga je Marko Antonije. Istakao se u pokretu gušenja «lažnog Marija». Od 14. do 20. upravljao je Gornjim Ilirikom (Dalmacijom). Planskom izgradnjom putova povezao je glavni grad provincije, Salonu, s unutrašnjošću. O njegovoj vladavini govore natpisi pronađeni na našem tlu.

14. Epulon – histarski kralj, ubio se pri padu Nezakcija

Čim je sjeo na prijestolje započeo se pripremati za borbu protiv Rimljana. Oni su 178. pr. Kr. poslali protiv njega svoju vojsku s konzulom A. Manlijem Vulzunom na čelu. Epulon je poražen na sjeveru Istre pa se povukao u utvrđeni Nezakcij. Rimljani su skrenuli tok rječice koja je tekla podno grada te tako oduzeli opsjednutima pitku vodu. Histri su odlučili radije umrijeti nego predati grad neprijateljima. Ubijali su svoje žene i djecu te ih bacali mrtve niz gradske zidine. Epulon se sam ubio mačem. Nakon pada Nezakcija pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi.

15. Aulo Gabinije – Cezarov časnik, poražen od Delmata, izgubio bojne znakove

Rimski vojskovođa, Pompejev pristaša. U južno Italiji je izgradio Gabinijevu cestu (Via Gabinia). Predložio je da se Pompeju da zapovjedništvo u ratu s gusarima. Bio je Pompejev legat u Aziji i Siriji, pučki tribun, pretor, konzul. 56. pr. Kr. je prognan iz rima jer je bio optužen da ga je potkupio egipatski kralj Ptolomej Aulet kojeg je doveo na prijestolje. 49. pr. Kr. je pozvan natrag u Rim i, po Cezarovu nalogu, poveo je vojsku u Ilirik kako bi pomogla Liburnima u borbi protiv Delmata. Njegova se vojska teško probijala kroz zemlju Japoda, a zatim i Delmata koji su ju dočekali kod grada Synodiuma i gotovo uništili. Poražen od Delmata i izgubivši bojne znakove, morao se povući u Salonu gdje je uskoro i umro.

16. Grabo – kraljevsko ime ili naslov kod Ilira Grabos je ilirski kralj, koji dolazi na vlast nakon Bardylisa (359./358.). Godine 256. pr. Kr. je sklopljen, na inicijativu Atenjana, protu-makedonski savez između Atenjana, Peonaca i Ilira. U čast toga saveza je podignuta mramorna stela u Ateni na kojoj se spominje i Grabos, ilirski vladar. Porazio ga je Filip II. i tako je obuzdana moć Ilira u Makedoniji.

17. Harmodije i Aristogiton – tiranoubojice Atenjani, dva prijatelja koji su, zbog javne uvrede Harmodijeve sestre, ubili tiranina Hiparha u Ateni 514. prilikom panatenejskih igara. Htjeli su ubiti i Hiparhovog brata i suvladara Hipiju, ali im nije uspjelo. Hipija je četiri godine nakon atentata protjeran iz Atene. Kasnije su ova dvojica atentatora posebno štovana kao mučenici jer se mislilo da ih je na atentat naveo politički, a ne osobni razlog. Hermodije je ubijen na mjestu atentata, a Aristogiton je umro na mučilištu. Atenjani su ih štovali kao osloboditelje i tiranoubojica, a podigli su im i spomenik na Akropoli koji je oko 510. pr. Kr. načinio Atenor. Kad ga je Kserkso otpremio u Suzu zamijenjen je drugim, djelom Kritije i Nesiota. Jedna kopija tog djela sačuvana je u napuljskom muzeju. Obojicu su opjevali pjesnici, među kojima i Kalistrat.

44

Page 45: POJMOVNIK - Za Arheologe

18. Katon a) Marko Porcije Katon Stariji Cenzor (234. pr. Kr. – 149. pr. Kr.)

Rimski vojskovođa, političar i pisac iz Tuskula. Sudjelovao je u ratu protiv Hanibala. Kao konzul se oštro suprotstavljao pretjeranoj raskoši. Cenzorsku je službu 184. pr. Kr. obavljao jako strogo pa je prema tome i nazvan Censorus (Cenzor). Uporno je tražio da se Kartaga razori. Kažu da je svaki govor u senatu završavao riječima: «Ceterum conseo Chartaginam delendam esse.» Konzervativac, u opoziciji prema Scipionu Mlađem, koji je podupirao širenje grčke kulture. Glavno djelo «Origines» je obuhvaćalo rimsku povijest od osnutka Rima i drugih italskih gradova pa do njegovog vremena. Istakao se i kao govornik. Napisao je enciklopediju korisnih znanja za svoga sina: «Praecepta ad filium». Od njegovog je književnog rada, osim u fragmentima, do danas sačuvano jedino «De agri cultura», prvo sačuvano rimsko prozno djelo.

b) Marko Porcije Katon Mlađi Utički (95. pr. Kr. – 46. pr. Kr.) Rimski političar. Zalagao se za smaknuće Katilininih drugova. U građanskom je ratu uz Pompeja, a protiv Cezara. Nakon Pompejeva poraza 46. pr. Kr. kod Tapsa u Africi, ubio se u Utici i prema tome nazvan Utički. Smatran je idealnim likom stoičkog republikanca.

19. Kipselidi – loza tirana u Korintu Potomci Kipsela, tiranina u Korintu koji je podigao moć toga grada osnivanjem naseobina i proširivanjem trgovine. Gradio je sjajne građevine. Nakon tridesetogodišnje vladavine ostavio je vlast sinu Perijandru. Perijandar je, da bi pomogao manjim obrtnicima, zabranio dobavljanje robova. Tako bogatiji privrednik, koji se koristi robovskom snagom, nije mogao konkurirati slabijim obrtnicima.

20. Kritija i Nesiot – kipari, izgradili grupu Tiranoubojice

Kritije i Nesiot su vjerojatno bili braća kipari. Djelovali su u prvoj pol. 5. st. pr. Kr. Čini se da su, u prvom redu, bili majstori brončane plastike. Oko 477. pr. Kr. su za grad Atenu načinili grupu Tiranoubojice koja, umjesto Antenorove starije grupe, nosi obilježja zakašnjele arhaike. Njima pripisuju i kip mladog efeba koji se čuva u Ateni, u Muzeju Akropole. Na Akropoli je nađeno još pet baza s njihovim signaturama, među kojima je i baza statue hoplitodroma Epiharna.

21. Sv. Kvirin – biskup Siscije, mučenik Bio je biskup u Sisciji od 284. pa do svoje smrti 303. g. Živio je u vrijeme posljednjih velikih progona kršćana, koje je provodila rimska vlast, u vrijeme vladavine Dioklecijana i Maksimilijana. Dioklecijan je 303. g. izdao stroge zakone protiv kršćana na temelju kojih je bio i uhićen Sisački biskup Kvirin. Iz Siscije ga šalju u Savariju da ga tamo osude na smrt. Utopljen je u rijeci Sibaris (danas Guns), koja teče pokraj grada. Tom se prilikom zbilo čudo: kad je bačen u rijeku, dugo je ostao na površini i razgovarao s prisutnima. Kad je napokon potonuo, kršćani su izvadili njegovo tijelo iz rijeke i pohranili ga u crkvi u Savariji. Zbog provale Huna, tijelo je preneseno u Rim, od kuda se prenosi u crkvu Sv. Marije Božje preko Tibera, gdje se i danas nalazi.

22. Melkart – gradski bog Tira, u helenističko doba izjednačen s Heraklom

U feničkom značenju «gospodar grada», plemenski bog Feničana, naročito zaštitnik Tira, prvotno možda bog plodnosti ili života i smrti, vjerojatno identificiran sa suncem. Štovan je u Kartagi, te drugim feničkim gradovima. Dat mu je lik ratnika i pomorca. Grci su ga poistovjetili s Heraklom.

45

Page 46: POJMOVNIK - Za Arheologe

23. Minos – kretski kralj Vjerojatno povijesna ličnost – prvi kraj Krete (o njemu pišu Homer i Tukidid), koji je, ušavši u mit, postao sin Zeusa i Europe, muž Pasifaje. Prema tradiciji mudar zakonodavac i osnivač kretske moći i niza kretski gradova. Bio je i promicatelj kretske talasokracije, Knosos je bio njegova prijestolnica i središte njegove velike pomorske moći. Poslao je svoga sina Andrugelija da sudjeluje u igrama u Ateni gdje je i pobijedio, ali ga je od zavisti ubio Egeus, Atenski kralj. Minos je Atenjanima nametnuo danak; svakih devet godina morali su slati po sedam djevica i mladića, koji su bili hrana čudovištu Minotauru. Na Kreti mu je grčki umjetnik Dedal sagradio Labirint za Minotaura. Labirint se zvao palača sjekira – tako ga je zvao Evans jer su u njoj prikazane svete sjekire s dvostrukom oštricom – labris. One su bile simbol kraljevske vlasti. Tezej je uz pomoć Arijadne, jedne od Minosovih kćeri, ubio Minotaura. Minos je, progoneći Dedala, pronašao smrt na Siciliji. Grci su vjerovali da je Minos poslije smrti postao sudac u podzemnom svijetu uz Eaka i Radamanta.

24. Mytilios; Mitil(ije) – ilirski kralj oko 270. pr. Kr. U južnoj Iliriji – grčka kolonije Dyrrachion kuje novac koji vrlo brzo postaje popularan kod Ilira. Ilirizacijom tog grada pojavljuje se na novcu sve više ilirskih imena, pa se može govoriti o ilirsko-grčkom novcu. U seriji novca koji se tamo kuje pojavljuje se i novac ilirskih vladara Monouniosa i njegova nasljednika Mytiliosa. O ovom posljednjem imamo vijesti iz 270. pr. Kr. Vjerojatno je sudjelovao u Ilirsko-epirskom ratu. Stolovao je u Dyrrachionu (Dirahiju).

25. Mološani – narod u starom Epiru iz kojeg je vladarska loza Epirskog kraljevstva

Najistaknutije antičko pleme u Epiru, čiji su vladari isprva vladali područjem oko Zeusovog područja u Dodoni, a kasnije čitavim Epirom. Njihov je kralj Pir II. ratovao kao saveznik Tarenata protiv Rimljana u Italiji. Tijekom povijesti su često povezivani s Makedonijom. Olimpija, majka Aleksandra Velikog je potjecala iz dinastije moloških kraljeva. Početkom 2. st. pr. Kr. došli su pod vlast Makedonaca, a 146. pr. Kr. pod vlast Rimljana. U antičko doba na glasu su bili mološki lovački psi.

26. Monounios; Monunije – ilirski kralj oko 280. pr. Kr.

Nasljednik Bardileja II., a njega nasljeđuje Mitilije. Uz Mitilija, prvi u nizu ilirskih kraljeva koji je kovao novac s vlastitim imenom u Dirahiju gdje je i stolovao.

27. Nabatejci – narod koji je u helenističko vrijeme kontrolirao trgovačke putove između Arabije i Sirije (oni koji svijetle)

Arapski narod naseljen u 6./7. st. pr. Kr. na području oko Sinajskog poluotoka i uz sjeveroistočnu obalu Crvenog mora. Oko 400. pr. Kr. osnovali su državu s glavnim gradom Petrom koja se karavanskom trgovinom uzdigla do velikog bogatstva. Njihovo se područje ne ograničava samo na Petru već se širi duž Akadskog zaljeva kojim su Nabatejci gusarili. Kasnije Gaza postaje važnim lučkim gradom za trgovinu s Egiptom. Nakon dugogodišnje borbe s arapskim kraljevima počinju igrati vodeću ulogu. Održavaju tijesne veze s Palmirom do 2. st. pr. Kr., te su ostaju samostalan narod. Vladar Areta III. (1. st. pr. Kr) znatno je proširio teritorij države, ali je i dalje bio prisiljen plaćati danak Rimljanima. Posljednji značajni vladar ne Areta IV. (4. pr. Kr. – 40.), koji je u odnosu na Rimljane očuvao gotovo potpunu samostalnost. Nabatejska se država održala do 104. g. kada su ju

46

Page 47: POJMOVNIK - Za Arheologe

Rimljani pokorili i pretvorili u pokrajinu Arabiju. Jezik nabatejskih spomenika, jest aramejski. Religiozni kult su iskazivali na brdima i u spiljama «gospodaru neba» Dusaresu.

28. paraliji – žitelji antičkog priobalja Paralije, stranka u Pizistratovo doba

Stranka primoraca, na čelu s Megaklom, Alkemenovim sinom, o kojima se govorilo da teže za umjerenom vladavinom. Nazvani su paraliji – po mjestu gdje su živjeli (Paralija je obalni dio Atike)

29. pedijeji – žitelji ravnice Pedion u Atici; stranka u Pizistratovo doba

Sitni trgovci, zanatlije i mornari. Bili su zainteresirani za razvoj atenske trgovine i pomorskih snaga. nazvani su stranka ravničara, koja je željela oligarhiju. Vodio ih je Likurg, a za njih su uglavnom bili eupatrifi koji su bili oštećeni Solonovim reformama.

30. pentakosiomedimni – «koji ubiru 500 mjera»; prvi razred Atenjana u Solonovoj podjeli

U Solonovo doba građani su se dijelili prema imetku i prihodima. Najbogatijima su se držali pentakosiomedimni, oni koji su imali godišnjih prihoda bar 500 medinma žita ili u istoj vrijednosti ulja i vina. Prema razredima su određene i porezne i vojne obveze. Pentakosiomedimni su imali najveća prava, ali i najveće obveze.

31. Pines a) Pines – Agronov sin, ilirski kraljević u vrijeme Prvog ilirskog rata,

kasnije kraljSin Agrona i njegove prve žene Triteute, a maćeha mu je bila Teuta. Nakon što je pomogao vojno Makedoncima u ratu protiv Etolaca i izvojevao odličnu pobjedu, Agron neposredno nakon bitke umire. Na prijestolje stupa maloljetni Pines, ali stvarnu je vlast vršila njegova mačeha Teuta. Nakon što su pobijedili Ilire u Prvom ilirskom ratu 229./228. Rimljani su uže ardijejsko područje, koje nisu zadržali za sebe, prepustili maloljetnom Pinesu, a Teuta je morala abdicirati. Skrbnik Pinesa bio je Demetrije Farski, Teutin vojvoda. On se u vrijeme rata priklonio Rimljanima i predao im Korkiru, a od njih je na upravu dobio Far. Nakon Drugog ilirskog rata Rimljani su priznali prava maloljetnom Pinesu, čiji je skrbnik nakon Demetrija postao Skerdilaida. Umro je u 15 godini života 217. pr. Kr.

b) Pines – vladar Breuka u vrijeme Panonsko-delamatskog ustanka U Panonsko-delmatskom ustanku, koji je vođen od 6. do 9. god., vrhovno zapovjedništvo pobunjenika imali su dva Batona i Pines. Jedan Baton i Pines vodili su Breuke koji su se najviše istakli. Tiberije je opkolio pobunjenike i onemogućio im dovoz hrane. Pines je zahtijevao da se nastavi borba, ali vojskovođa Baton je smatrao da Iliri ne mogu pobijediti snažnu rimsku vojsku. Panonski su borci kapitulirali 8. god., jer se Breučki Baton nagodio s Rimljanima, izdao Pinesa i uzrokovao razdor na sjeveru. Kralja Pinesu su predali Rimljanima.

32. Silvan – italsko božanstvo šuma i polja, interpretatio Romana za domaće muško božanstvo na iliričkom području

Silvan je bio italski bog šuma i pašnjaka, a njegov ilirski pandan bio je Vidasus. Redovit atribut Silvana je bila siringa – višecjevni instrument koji se pojavljuje već na statui iz Vača iz 5. st. pr. Kr. U Topuskom su otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posvećeni tom rimskom bogu, pa na osnovi toga zaključujemo da se ilirski Vidas, po svojim atributima poklapa sa Silvanom, a njegova pratilja Thana

47

Page 48: POJMOVNIK - Za Arheologe

odgovara rimskoj Dijani. U Delmatskom je području pronađeno mnogo spomenika posvećenih Silvanu, Dijani i njenim pratiljama nimfama: poznat je votivni reljef Silvana i Dijane iz Opačića kod Glamoča, zatim votivni reljef Silvana i nimfa iz Založja kod Bihaća, te votivni reljef Silvana i nimfa iz Garduna kod Sinja.

33. Skerdilaida a) Skerdilaida – ilirski kralj u vrijeme Demetrija Farskog

Godine 219. pr. Kr., po odlasku Demetrija Farskog, postao je skrbnik ilirskom kraljeviću Pinesu kojemu je ujedno bio i stric. Naslijedio je kraljevića 217. pr. Kr. Spasio je opsjednutu ilirsku vojsku iz grada Foinike kano ih je Teuta prethodno poslala da zauzmu grad i dio Grčke. Dardanci su u to vrijeme počeli prijetiti Ilirskoj državi pa se Skerdilaida morao vratiti iz Epira u Ilirik. Prije nego je otišao sklopio je s Epiranima sporazum koji ih je stavio u zavisan položaj prema Ilirskoj državi. Kad je postao kralj bio je vjeran vazal Rima i branio je rimske interese na Balkanu, osobito protiv Makedonaca. Iskoristivši neprilike Rimljana koje im je zadavao Hanibal, Filip V. Je napao Skerdilaidu i zauzeo dio ilirske obale.

b) Skerdilaida – ilirski kraljević, Gencijin sin Nakon Gencijevog poraza kod Skadra, rimski pretor Lucije Ancije odveo je Skerdilaidu i njegov brod u Rim kao osobit trofej.

34. Šimun bar Kohba – «Šimun, sin zvijezde» Vođa posljednjeg ustanka u Judeji. Povod za ustanak je bio pokušaj da se na mjestu porušenog Jeruzalema podigne grad Elija Capitolina, a na mjestu Jeruzalemskog hrama trebao se podići hram Jupitera Kapitolijskog, pod čijim se imenom trebao održavati kult cara Hadrijana. Šimun se proglasio za mesiju. Ustanici su zauzeli Jeruzalem i pružili velik otpor. Nakon ustanka, Židovima je zabranjeno da žive na tom prostoru. Šimun, predvodnik ratničke stranke Zelota, zarobljen je 135. g. i odveden u Rim u trijumfalnoj povorci, gdje je i pogubljen.

35. Publije Vatinije – Cezarov legat u Iliriku, osvojitelj Delminija

Godine 59. pr. Kr. bio je pučki tribun i po njegovu je zakonu Cezar dobio na upravu Casalipinsku Galiju i Ilirik, s rokom od 5 god. i izvanredno širokim ovlastima te pravom da unovači dvije legije. Kao Cezarov legat, deblokirao je 47. pr. Kr. Salonu koju su opsjedali Delmati, a u Bitci kod Tauride (Šipunj kod Dubrovnika) i Pompejevo brodovlje.

36. Vercingentoriks – galski vođa, Cezarov protivnik Vođa Gala u ustanku protiv Cezara 52. pr. Kr. Nakon pobjede Gala kod Gergovije (danas Clermont ) Cezar se s ustanicima oštro obračunao – ubijeno je preko 40000 ljudi u gradu Avariku. Ustanak je postao sveopći pa su Rimljani uz pomoć germanske konjice natjerali Vercigentoriksa da se povuče u Alesiju. Tamo je, zbog nedostatka hrane, bio primoran na predaju. Zatim je odveden u Rim gdje je 46. pr. Kr. i pogubljen.

37. Verzo – delmatski vojvoda u borbama protiv Oktavijana kod Promone

Kad je Oktavijan, kao Cezarov baštinik, potpuno skršio republikance pokušao je 35. pr. Kr. uz Agripinu pomoć pokoriti buntovna ilirska plemena. Nakon što je pokorio Japode i panonsku Sisciju, Delmati su mu pružili snažan otpor kod grada Promone. Grad je, s 12000 ljudi, branio Verzo, Delmatski vojvoda. Ilirska su plemena pokorena nakon pružanja posljednjeg otpora u Sinodiju u tvrđavi Setoriji.

48

Page 49: POJMOVNIK - Za Arheologe

38. Vidas – autohtono božanstvo u području Kolapljana i Segešćana, interpretatio Romana Silvan

Ilirski bog šuma i pašnjaka, zaštitnik izvora. U Topuskom je otkriven žrtvenik posvećen Vidasu i Thani, a njima su posvećene i četiri zavjetne are također pronađene u Topuskom. Atribut Vidasa je siringa.

1. Aelia Capitolina – lat. Ajlija Kapitolina, trad. Elija Kapitolina; Jeruzalem, rang rimske kolonije 130. pos. Kr.

Jeruzalem je 63. pr. Kr. osvojio rimski vojskovođa Pompej Veliki. 37. pr. Kr. Herod postaje kraljem Judeje. Tokom njegove vladavine koja je trajala do 4. pr. Kr. Herod je ponovo izgradio hram, utvrde i druge elemente u gradu. Nakon njegove vladavine postavljen je niz rimskih upravitelja. Od 26. do 36. vladao je Poncije Pilat koji je Isusa Krista osudio na smrt zbog izdaje. Židovi u Jeruzalemu su se pobunili protiv rastuće rimske vlasti 66. Te je godine grad okupirao Tit, sin cara Vespazijana koji je razorio Hram, osim Zapadnog zida. Grad je pretrpio gotovo potpuno opustošenje za vrijeme pobune koju je od 132. do 135. vodio Simon bar Kohba, tijekom koje su Židovi prognani iz grada. Pod carem Hadrijanom grad je bio obnovljen kao poganski i ime mu je promijenjeno u Aelia Capitolina. Grad je očuvao ime Jeruzalem, ali nije ponovo bio glavni grad sve do 1099. kad su ga osvojili Križari.

2. agrimenzor – lat. agrimensor, mjernik

3. akeramički neolitik – rano razdoblje neolitika, prije nego što se raširila proizvodnja i uporaba keramičkih posuda, cca 8500 – 7000 g. pr. Kr. na istočnom Sredozemlju

Neolitik, kao razdoblje u prapovijesti, dolazi nakon mezolitika i karakterizira ga domestifikacija životinja, počeci agrarne djelatnosti, sjedilački način života, a time i nastajanje trajnih naselja kao što su sela i gradovi (Jerihon, Chatal Höyök itd.), pojačana trgovina, te formiranje kultura kao i proizvodnja keramike. Akeramički neolitik je rano razdoblje u kojem postoje svi elementi klasičnog neolitika samo što proizvodnja keramike nije masovna pojava, tj. nije raširena.

4. akroterij – grč., akrotérion; završni uzdignuti ukras na uglovima krova zgrade ili poklopca sarkofaga

5. amforisk – grč. amforískos, mala amfora

6. analisti – povjesničari koji opisuju događaje kronološkim redom, godinu za godinom (posebno prvi rimski povjesničari)

7. Lucije Ancije – pretor u Iliriku, dobio Treći ilirski rat primivši predaju kralja Gencija

8. Apoksiomen – grč. «Strugatelj»; Lizipov kip mladog atleta koji strigilom uklanja prljavštinu s tijela, mramorna kopija u Musei Vaticani, brončani nađen u podmorju kod Malog Lošinja, konzervira se u Zagrebu

9. atrij – lat. atrium, središnja prostorija rimske kuće, općenito: predvorjeRimske kuće, domus, bile su okrenute u unutrašnjost. Sastojale su se od ulaznog hodnika (fauces), atrija koji je bio s otvorenim krovom i bazenom u koji se skupljala kišnica, spavaonicama (cubicua), radnim sobama (tablinum), kuhinjom (culina), blagovaonicom (triclinium) i vrtom (hortus). Sobe s ulične strane

49

Page 50: POJMOVNIK - Za Arheologe

ponekad su se otvarale na ulicu i služile kao prodavaonice. U vrijeme kasne republike i ranog carstva u kuću su pristizali i grčki utjecaji te su se u atrij postavljali grčki stupovi, a vrt je često okruživan kolonadama (peristil).

10. augur – etruščanski i rimski svećenik, stručnjak za proricanje po letu i ponašanju ptica

Tumačili su božju volju prema auspicijima (znakovima). Promatrali su let i ponašanje ptica, udar groma ili druge pojave te tako određivali volju bogova. Na temelju leta i ponašanja ptica određivali su i templume, svete prostore božje prisutnosti i štovanja. Za pravilno iščitavanje proročanstava koristili su se i disciplinom Etruscom.

11. Aulet – grč. Auletés, Frulaš, pridjevak vladara iz dinastije Ptolemejevića

12. balzamarij – bočica za mirise

13. basilica gemina – dvojna bazilikaAntičke bazilike su korištene za sudske ili trgovačke potrebe.

14. bustrofedon – grč.bus, govedo i stréfo, okrećem, «kako se volovi okreću», način pisanja slijeva nadesno i natrag, poput kretanja volovske zaprege na oranici

50