politicka_misao_1992_1_56_72.pdf

7/21/2019 politicka_misao_1992_1_56_72.pdf

1/17

O renAntol}ak,

l;

E g u ~ U i l v n o ...

P o n ~

millno, Vol

XXJX (11192),

No.

1, tr. 56 7:1 56

Jzvnmi znansh1:11i rad

UDK

32L015(13):342.33

Egzekutivnolegislativni odnosi u p o l i t i k o sustavu

Sjedinjenih e r i k i h D

rava

TEFICA DEREN ANTOUAK

Fakultet p o / i L i k i h znanosti u Z ~ g r e b u

oUiok

Autorica, naliz.iro ustavnu podjelu vlasti kako

su

je 7..3mislili tvore] a m c r i k o g

Ustava i ultazuje da iako su zak.unodavna, i z v r ~ o o i sutllik:a vlast odvojene taku

da ni jedna nema monopol v l a d a j u e v l ~ l i i izraene u posebnim institucijama

koje su u o ~ u organizacij.'lld i funltciooaloo neovisne, ipak

ta je

podJela inncna

tako da jedna

vlast

konlrOilnl drugu i na taj

JC

n a m o g r a n i ~ - a (system the

checks

and

balances . sistem

k u m c a

i

a v n o t e - l a ~ .

Medutim, podjela vlasti ka

ko su

je

z a m t ~ H i i

rvorci a m e r i k o g

Ustava

p o r e m e e n a

je u toku ovog s t o l j e a

j a a n j e m

pa

i dommacijom,

i z v r ~ n e

vlasli.

Autorica analizira promJene koje su

se

dogodtk u proteklim d e s e t l j e i m a u

egzelrutivno-lcgistuivnim odnosima, a koje su bitno utjecale na pomicanje tedta

vlasti prema egzeJtutivi. Medutim, ona pokazuje kako Kongres t dalje igra ogrom

nu

i vi t

l

nu ulogu u donoSenju zakona i reprezentaciji javnog miSijenja . I ne SfllllO

to, Kongres je i dalje

c f i k a ~ ; n a

barijera protiv dominacije

izvrSne

vla'ltl, iako je

svoju inicijalrvnu ulogu prepustio drugima. Odnosi izmedu predsjednika i Kon-

gresa u suvremenom a m e r i ~ k o m druStvu temelje se na ISprepletenosti i meduza

visnosti izvrne i zakonodavne vlasli.

UVOD

Jedno od

temeljnih

n a e l a

na kojima

p o i v a p o l i t i ~ k o

i

ustavno

uredenje

Sjedi

njenih

A m e r i k i h

Drava

kon

s tituirano Ustavom 1787. godine

jest

n

a e l o podjele

vlasti i ili

o g r a n i e n j a

v sri

1

U toku Philadelphijskog

~ s j e d a n j a

1787. tvorci ame-

r i k o g

U tava vie

od

polovine vremena utroSili su na definiranje uloge Kongresa

i njegovih ovlaStenja. U republikanskoj vladavini,

po

ocjeni

Jamesa

Madisona, Je-

gislativni organi m

oraju

imati prcvlasL

Za

to nije

l u a j n o

to

su tvorci

a m e r i k o g

l

Princip na kojima o i v a m e r i k o uredenje slvurcno Ustavom 1787.jcsu: narodni suve

renitet, federativna uredenje, suprcmacija zakona federactJC,

p r e d s t a v n i k a

demokractja, podje

la

vlasti, g r a m e o j c

vlasti i sudska k:onlrola ust


2/17

57

Ustava prvi l a n po vclili Kongresu. Oni su maLrali da je legisl:niva najvanija tc

da

mora dominirati u novom sustavu vlasti,

b u d u i

da reprezentativna demokracija

ne moe cg7istirali bez autonomne legislative sposobne da donosi zakone i odgo

vara narodu.

Najtee pitanje s kojim se u o i l a Philadelphijska konvencija bilo

je

dellniranje

izvrSne vlastL Tvorci a m e k o g Ustava (delegati Philadclphijske konvencije) eljeli

su stvoriti jaku i uspjdnu izvrnu vlast, ati su istovremeno na tojali z b j e i prevclil. ll

koncentraciju vlasti u jednom organu. Medu dele

gat

ima Konvencije nije postojala

suglasnost kako bi ona morala hiti organiZirana te u kakvu odno. u ona mora bili

prema dru

gi

m organima vlasti.

Oko

tog pitanja d o ~ l e su do izra7.aja sve suprotnosti

{>ko prirode sustava. Kao ljudi p r a k t i n o g iskustva, delegati Konvencije bojali su

se jake izvrne vlasti pa tako i jakog predsjednika, s m a t r a j u i da samostalnost

izvrne vla iti od zttkonodavne vodi u tiraniju. Ali

i

apsolu tna vlast koncentrirana

u legislativi mcd e dovesl do tiranije

pa

stoga i jednu i drugu vlast treba kontrolirali.

U koncipiranju nove organizacije vlasti tvorci

a m e r i k o g

Ustava kombinirali su

svoje

p r a k t i n o

isku: tvo

iz

kolonijalne vladavine/ koje je bilo primjer uravno

tecnih i razdvojenih vlasti, s p o l i t i k i m idejama evropske

p o l i t i

k e

misli 17.

i

18.

l j e a

o obi

tO

s Montcsquieuovom t.loktrinom o podjeli vlasti kao brani koja

treba s p r i j e i l i i o n e m o g u i t razvijanje n e o g r a n i e n e despot

ske

vlasti. Tvorci Usta

va bili su svjesni da se vlast moe obuzdati sa mo p o m o u vlasti.

A m e r i k i

Uswv kao vrhovni i obavezni

~ . a k o n

dijeli

vlast

horizomalno

i

v n knl-

no

Horizontalna vlast

je

podijeljena

na

tri posebne

i

m e u s o b n o odvojene grane:

zakonodavnu, izvrnu i . umku. No iako su te tri grane vlasti odvojene tako

da

ni

jedna nema monopol v l a d a j u e vlasti i iako imaju posebne institucije koje su u

n a e l u organizacijski i funkcionalno neovisne, ta je podjela ipak taJ... va

da

se one

medusohno kontroliraju i na taj n a i n

o g r a n i a v a j u .

To ukazuje da podjela vlasti

u Ustavu nije triktno i potpuno primijenjena, e da u

sk

ladu sa sustavom

k o

n i c a

i ravnotea - koji je u g a e n u Ustav i kojeg su formt1tiraU i interpretirali Ma

dison i Hamilton (glavni tvo rci ameritkog

Ustava - Lc sc Lri grane

vlasti med u

sob

no o g r a n i a v a j u ali i p r e p l e u

Cilj

tvoraca Ustava bio je dvo truk: prvo, oblikovati

podjelu vlasti tako da jedna vlast obuzda drugu

i

drugo, osigurati suradnju neo

phodnu za uspjclno funkcioniranje vlasti.

J a n

l

Ustava povjerava Kongresu

SVU

lcgislativnu vlast

o j e l j u j u i

mu Ck

ptidtna,. ali i tz V podrazumijevana (implied

powers)

ovl3Stenja sadr7.ana u

ra tez.ljivoj klauzuli odjeljka 8, Clana

l .

Ustava. ~ a i m e

kad

bi se zakonodavna do

mena Kongresa odnosila samo na eksplicitno navedena o v l ~ l e n j a tada ni

n a j

~ i r a

interprctucija ustavnih od redbi ne bi pomogla postupnom ~ e n j u nadlenosti Ko n

gresa, pojavi koja

je

i danas prisutlla. Vano

je

ponoviti

da

sc medu eksplicitno

navedenim ovlatenjima koja Ustav daje Kongresu, u l a n u J odjeljak

8,

nalazi

odredba koja

kae

cb

Kongres moe dono iti zakone koji

e

biti potrebni

i

po

dobni za izvrSenje

napri

jed navedenih

ovlatenja i

svih drugih o v l a ~ t c n j a koja ovaj

2

Tvorci

a m e r i k o g

Ustava pozoawli

su

teoriju o podjeli vlasti jer

je

ona bila ugradena u

ustave

drbwa

Konfederacije.


3/17

~

MloiJak

, , Egai(IMno .. Palit. IIUAIO. Voi. JO IX (1992),No l , t

~ 7

58

Ustav

daje vladi Sjedinjenih Drava, pojedinom resoru

i l i

slubenom licu

. Ova

usta\'03 formulacija sLuiJa

je,

a

i danas

luJi, kao ustavna

osnova za

LZV.

podrazu-

mijevana ovlatenja (

lt

implicd po\\ers..c) koja

Ustav

eksplicitno

ne

nabraja,

ali

ih

podrazumijCV d, kao ona koja su neophodna da bi se eksplicitno navedena ovlalenja

mogla

u ~ p j c n o

obavljati

l a n o m

Il

Ustava egzekutivna grdna via

Li

povjerena

je

i

inokosnom

efu drave

- predsjedniku Sjedinjenih A r n c r i l t i h D r ~ . . . a : a . Da bi osigurala svoju nezavisnost,

egzekutiva izvodj vJast izravno iz U tava,

a

ne i7.

neke

druge grane vlasti. Sudska

vlast je etanom m. data uun,'ima (tj.

Vrhovnom

sudu i

onim

niim sudovima

~ t o

ih .Kongres moe s vremena na vrijeme

odredili i

ustanoviti). Premda podjela vlasti

podrazumijcv-d da Kongres donosi zakone,

da

ih

piedsjednik izvrSava,

a

Vrhovni

sud

interpretira

( p r e s

u u j

e

po

Lim

?.akonima). tvorci Ustava nisu imali namj

eru

da

sc u

pra

k

i ostvaruje tako kruta podjela rada. Ustav ne stvara

susta

v odvojenih

i n ~

tit ucija k

oje bl

vrile odvojene funkcije,

e

odvaja institucije

koje

dijele funkcije.

Preklapanje vlasti ima fundamentalno z n a e n j e Z


4/17

O...n-Mtoli ' -

.

, Palit. ml:iao,

Val XXlX ( 992 No. t, str 56---72

59

u donoenju odluka (iako se

m e u s o b n o

ra71ikuju u

v e l i i n

u

i ~ b o m i m

jedinicama

i duJni mandata njihovih

a n o v a .

Po

red

horizomalne podjele vlasti

(na zakonodavnu.,

m ~

nu i sudsku) tvorci U ta

va ugradili u

i venikolnu podjelu,

koja podrazumijeva podjelu vlasti

i7.med.u

organa

federacije

i

federalnih jedinica (federalizam). Ova podjela

je

samo drugi n a i n

obuzdavanja

i

kontrole vlasti. Ovlatenja koja nisu eksplicitno data saveznim orga

nima u fedcrdciji prelpostavlja

se

da ostaju u nadlenosti organa federalnih jedinica

i naroda. Sukobe.koji bi se evmualno pojavili izmedu ova dva nivoa vlasti, arbitrirao

bi Vrhovni sud.

MEDUSODNI ODNOSI PREDSJEDNJTVA l KONGRESA

Susav podjele vlasti kako su ga ?.amislili tvorci

a m e r i k o g

Us tava p o r e m e e n je

u l

uk

u ovog

s t o l j e a j a a n j e m

pa

i

dominacijom

i7

.vrne v

la

sti. U proteklih 200

godina mnogo se toga dogodilo u

a m e r i k o m p o l i t i k o m

7jvotu ~ l o

je

iz.m.ijcnilo

djelovanje Kongresa i njegovo mjesto u a m e r i k o m sus tavu vlast i. Dananji Kongres

produkt je

d

v j e s t o g o d i ~ n j e evolucije i promjena.

Pr

emda je njegova formalna po

zicija u

a m e r i k o j

ustavnoj shemi u osnovi ista

.ka.kv.t je

bila 1 7 ~ 9 godine, njegova

uloga u

d i n a m i n o m

procesu stvaranja politike veoma

je r a z l i i t a od one iz 1789.

Ne

samo to su

k o n g r e s n o

p r c d s j c d n i ~ k i

odnosi do/jvjcli

z n a a j n e

promjene,

v e

se promijenila i ummanja distribucija vlasti u Kongresu. Sve manje je danas onih

koji Kongres matntju dominantnom granom. Uloga predsjednika i egzckutivne

vlasti postala

je

suvi c vclik:a. Medutim, Kongres jo uvijek igra ogromnu i vitalnu

ulogu u donoenju i 1lkona i reprezentaciji javnog miljenja.s

P o e t k o m

19.

s t o l j e a P e d s t a v n i k i

dom imao

je

primat u

odnosu na Senat.

Medutim,

od 1830. Senat postaje atraktivniji dio a m e r i k o g Kongresa.

G r a a n

ski ra t privremeno mijenja lcgislativno-egzekutivnu ravnoteu s t a v l j a j u i tc7i'tc

na p r e d s j e d n i k o

vodstvo. Do uprcmacije Kongresa u odnosu

na

predsjednika

i Vrhovni

sud

dolazi ponovo nakon

g r a a n s k o g

r

ata

i ubojstva predsjednika

Linoolna. o n o l i r a j u i oba doma Kongresa ra..i.k:al.ni republikanci uspjeli su

nametnuli

vl

astitu

viziju rekonstrukcije pobijedcnog J uga. Ovu r

ealnost

domi

nacije Kongresa na nacionalnom nivou (posebno Senata drugog uoma Kongresa

Woodrow Wilson, poznut i a m e r i k profesor

o l i t i k e

znanosti, a kasnije i prCll

sjednik

Sjedinjenih A m e r i k i h

Dr


5/17

Deren-AntoJjaK,

s

Egzekutivno .. Polit. misao, Vol. XXIX 1992 , No. 1,

str. 56 72

60

dikalni dio Kongresa smatrao da Kongres, a ne predsjednik, treba biti nosilac

po

litike obnove pobijedenog Juga. Dunost

je

predsjednika

da

poStuje i

izvrS"ava

, a

ne da stvara, pravo; da

uguSi

pobunu orujem, a da pitanje

p o l i t i k e

mganizacijc

prepusti kongresu.


6/17

61

Tabela l

PROMJENE

U UST VNOJ

RAVNOTEJ VLASTI

20

s t o l J e e

Promjene

L

Primat

Kongr,:sa

2. Primat prctlsjcdnlka

3. j ~ t a

vlaua -

kooperativna

4. Mjt:So\'ita vlada -

s u p a r n i k a

Dominantno razdoblje

1903-1911

(Cannon era);

1921-1933

(era

slabog

predsjcdmka);

1 9 3 3 1 9 ~ 5 (ROOM.-vclt); 1964-1966

(Johnson);

1913-1917

W

i b o n ~ 19_.5-1.947 (Truman);

1953-1955 (EiscnbO\\ Cr); 1981-1983 (Reagan);

1919-1921

(Wilson);

19

.

7

-1953

(Truman);

1955

1961

(Eisenhower

);

1961-1963

(Kennedy);

1967

- J%9 (Jobn.sun); 1969-1977 (Nixon-Ford);

1977-1981

(Carter);

191U-l9

89 (Reagan).

Jz tabele

je

vidljivo dH je p o e t k o ovog

s t o l j e a

K

ong

res bio dominantan u

razdoblju od

1903.

do

1911.

tc ponovo od

1921.

do

1933.

u eri slabih prcd.-.jcdnika.

\ it on je, mcduti.m, smatrao da se p r c d

j c d n i C k i

dignitet i vlast moraju ponovo

uspostaviti. Medunarodna ratna situacija i veliki porast uloge federalne vlade u

~ a v a n j u

kri;.e na

d o m a o j

sceni 30-ih godina za vrijeme administracije Franklina

D. Roosevelta rezultirali u velikim porastom uloge ~ e f a cgzckulive odnosno

po-

rastom

p r e d s j e d n i k e

viru ti. Lc&rislativna vlast nije mogla upravljati tocnim

pro

gramom mjera za r j ~ e n j e

t c . ~ k c

ekonomske krize koja je

po

godila SAD. Nakon

1935.

godine predsjednik je smatran velikom maSinom dcmokracije.11 Ako je

predsjednik bio maina koja tjera a m e r i k u vladu u eljenom pravcu, Kongres

je bio njegova k o n k a < < .

On

je

bio

tako o r g a n i ~ i r a n da je paralizirao mnoge po

l i t i k e inicijative prcd'>jcdnika. U razdoblju od 1935.

dn

1965. kongresna je vlast

bita fragmcmirana, a formiranje koherentne politike

e s

o je ovi ito u cgzckutivnim

inicijativama. J a a n j e nove

institudjc

t


7/17

Oo renAntol

jak . Egzekutivno .. Polit mise,o. Vol. XXIX (199'.2), 1.

str.

56 72 62

gresu,

on

u pravilu moe o e k i v a t i da e dobiti iroku, ali ne uvijek i bezrezervnu,

podrku za svoju politiku. Slaba partijska llisci plina, kuja

je

uvjetovana i

lime

to

unutar jedne

p o l i l i k e

partije postoje lleterogene

grupe

r a z l i i t i h

intere

sa, ima za

posljedicu da pripadnici

jedne

partije

ne

pruaju uvijek jednodunu podrku sta

vovima za

koje

se zalae predsjednik. Zastupnici i senatori e s t o glasaju nezavisno

o svojoj partijskoj pripadnosti, a u skladu sa svojim posebnim regionalnim ili dru

gim

interesima

koje

zastupaju.

Nije

rijedak

s l u a j

da poloaj

pred

sjednika

SAD

izbori kandidat

one p o l i t i k e

partije koja u Kongresu

ne

uiva

v e i n u .

U takvoj

situaciji Kongres e svojim stavovima i mjerama

z n a a j n o

utjecali na n i n

ostvarivanja

p r e d s j e d n i k e politike

.

S u p a r n i k a

mjeovita vlada, u kujuj

jedna

po

l i t i k a

partija kontrolira Bijelu k u u a druga

s u p a r n i k a )

partija ima v e i n u u

jednom

ili drugom

domu

Kongresa ,

u e s t a je

pojava u

po

slij

eratnom

razdoblju.

Bez obzira na

promjene koje

se mogu zapaziti u odnosima izmedu predsjednika

i Kongresa u pomicanju teita vlasti prema egzekutivi, osobito od

30-ih

godina

ovog

s t o l j e a

Kongres i dalje igra veliku ulogu;

on je

i dalje

z n a a j a n ccmar

poli

l k e m o i ,

aktivno i radnu tijelu u kome

se

donose zakoni, odobravaju sredstva,

daje suglasnost na

izbm r u k o v o d e i h

funkcionara

te

vre drugi poslovi povjereni

mu Ustavom, a sve to z a h v a l j u j u i n a

e

podjele vlasti koje osigurava relativnu

samostalnost vrhovnog p o l i t i k o g p r e d s t a v n i k o g tijela i oteava njegovo po

d r e i v a n j e

izvrSnoj vlasti. Svojom ulogom i funkcijama neodobravanja, kritiziranja,

negiranja, suprotstavljanja i

k o

e n j a

Kongr

es

je

i danas efikasna barijera protiv

dominacije izvrne vlasti.

M e u t i m

svoju

inicijativnu ulogu

prepustio

je

dn1gima.

On

dodue, i danas donosi zakone, ali inicijativa uglavnom dolai'.i od prcd


8/17

Deren-Antoljak,

.

E g z e k u U ~ ... Po

ll

L mlsao, VoL XX X 1992), No. 1, str.

56 72

63

koji su

e s t o

sugerirali l n o v i m Kongresa prijedloge pojedinih zakona

i

zalagali

se

za njihovo donoenje.

S

dolaskom Franklina D. Roosevelta preuzimanje zako

nodavne inic.:ijativc u ruke predsjednika postaje stalna pojava i t r

aje

sve

do

danas.

U prviJ1 Stotinu dana svoje vladavine Roosevcll

je

prculoio, a

Kon ,'TCS

odobrio,

mnoge zakonske mjere koje su

se

odnosile na rjeavanje prnhlema krize. S T r u m : : ~ -

novom administracijom 1945.

dolazi

do bitnih promjena u odnosima i z m e u

pred-

sjednika i Kongresa. Naime, p r e d s j e d n i k a praksa predlaganja zakona

postaje

v r s t o

institucionalizirana. Preuzimanje inicijative od

strane p r e d s j e d 1 1 ~ t v a

razvijalo se

postupno ali viSe na osnovi b i a j a nego zakonskih propisa. Ustav sadri

odredbu

koja

o m o g u u j e

predsjedniku da s vremenom na vrijeme obavjetava Kongres o

stanj

u Unije i da iznosi pred njega na razmatranje mjere za koje on prosudi da

su

neophodne i prikladne l a n

ll

odjeljak 3 Ostava . Ova ustavna odredha godinama

je iroko interpretirana o m o g u u j u predsjednicima prodiranje u sferu zakono

davstva i

postupno

preuzimanje zakonodavne inicijative. Taj je proces dobio iroke

razmjere formiranjem

Biroa

7;1 hudct 1921. godine, koji s vremenom postaje jedan

od

n a j z n a a j n i j i h

organa preko kojeg predsjednik preuzima zakonodavnu inicijati

vu.

Do

tog vremena nije postojao federalni budetni sustav, nego su svaki resor ili

agencija samostalno podnosili plan prihoda i rashoda o d r e e n o m Kongresnom od-

boro. U takvim uvjetima predsjednik, ni stvarno ni formalno, nije imao uvida u

osjetljiva pitanja k o to su budetski trokovi

i

planovi, a o d l u i v n j e je u cijelosti

bilo u rukama

KOni:,rrcsa.

orukepredsjednika o stanju

nije s vremenom su

se

pretvorBe u m o n o sredstvo

utjecaja predsjednika na Kongres, posebno u sferi zakonodavstva. U

19

. s t o l j e u

u doba kongresne vladavine,

poruke

nisu imale e e g utjecaja, niti ih je predsjednik

osobno iznosio. U 20.

s t o l j e u ,

dolaskom Woourowa Wilsona

za

predsjednika

SAD

a, p r e d s j e d n i k e

poruke

dobile su bitno novo ~ n a c n j e i s a r / . a j . Naime, njih

prate

zakonodavni programi predsjednika. U porukama predsjednici o h i n o iznose suge

stije o zakonima koje bi trebalo donijeti. Iako poruke nemaju karakter prijedloga,

svakako su vano sredstvo p r e d s j e d n i k o g p o l i t i k o g utjecaja. Osnovu za to WHson

je naao u ustavnoj nurcllhi koja

o m o g u u j e

predsjedniku da Kongresu

p r e p o r u u j e

potrebne

i

n

eophodne

mjere.

S

vremenom

p r e d s j e d n i k e

poruke odnose

se

sve

viSe

na razna pitanja zakonodavne djelatnosti: ekonomsku stabHnost, podravanje mak-

simalne zaposlenosti, nadnice, poljoprivredu itd. No, najvanije su one koje

se

od-

nose na i ~ v j c t a j e o stanju Unije na p o e t k u godine podnesene Kongresu.

P r e d s j e d n i k a uloga u zakonodavnom procesu doivjela

je

privremeni

pad

lio

laskom Eisenhowera na p r e d s j e d n i k i poloaj 1953. Kao protivnik p r e d s j e d n i k e

zakonodavne inkija tive, Eisenhower nije izloio svoj zakonodavni program u toku

prvih gouina svogpredsjednikovanja, Sto je stvorilo velike t e k o e u funkcioniranju

republikanskog Kongresa

i

i t a v o g

p o l i t i k o g

sustava. Mnogi su u tome vidjeli ovi

snost

Kongresa o predsjenik.u, ali i

o p d ~ n j c

m o i

Kongresa.

U sloenim funkcijama modem e dri.avc, koja planira i regulira razne djelatnosti

te intervenira pri njihovu ostvarj

va

nju, teko se mogu s n a i profesionalni

p o l i t i a r i .

l a n o v i Kongresa, iako imaju pravo inicijative, nemaju svog, alternativnog,

tm

an-

cijskog programa pa je predsjednikov zakonodavni program izuze1no vaan, na sa-


9/17

DeromAntoljak.

EgzeiMllino .. Pol

it.

mi

,

Vol. XXIX 1 992 ),

No.

1 str.

~ 7

6

mo za funkcioniranje Kongresa

vet

i za

dj

elovanje vllicmilijunske administracije i

odvijanje svakodnt. Vllih dravnih poslova.

Drugo

z n a a j n o

sredstvo

p r e d s j e d n i k o g

u t j c D ~ j a

u zakonodavnoj sferi jest

nj egovo ustavno pravo vera

(

l a n I, odjeljak

7)

na zakone koji su p r o ~ l i kongresnu

proceduru. Ukoliko se predsjednik ne slae sa zakonom, v r a a ga Kongresu na

ponovno razmatranje (suspenzivni veto). Medutim, takav zakon moe stupiti na

snagu i bez p r e d s j e d n i k o g potpisa, ako njegov neizmijenjen tekst prilivati {3

v e i n a l a n o v a svakog doma. Pravom veta a m e r i k i

se

predsjednici s uspjehom ko-

riste jer je malo zakona na koje je predsjednik stavio veto a koji su kasnije uspjeli

dobiti potrebnu

o

valificiranu v e i n u u Clba doma Kongresa. Por

ed

suspcnzivnog

postoji i

tzv.

depni

vc.to

packet veto) koji djeluje apsolutno. Naime, ako predsjed-

nik

ne po1p

iSe

zakonski prijedlog u roku deset dana u kojem ima

o u

n o

da

vrati zakone s kojima se ne slae i ako se Kongres raspustio, predsjednik moe

o n e m o g u i t i

donoenje zakona jednostavno tako to

se

ponaa kao tla mu nije ni

podnesen. Vrhovni sud Amerikesmatra da nije neophodno da

se

radi o posljednjem

prekidu rada Kongresa, nego o bilo kojem prekidu rada Kongresa izmedu sjednica.

Prijetnja predsjednika da e staviti veto na neki zakon

o m o g u u j e

predsjednik ll

postizanje odredenih ciljeva u Kongresu.

S t a v l j a j u i

veto, predsjednik daje do zna-

nja ne samo protiv kakvog je zakona nego i to eli. U o b i a j e n a je praksa (osim u

s l u a j

u

primjene depnog veta) da predsjednik iznese razloge zbog kojih

je

stavio

veto, a to o m o g u u j e Kongresu da razumije u kojem pravcu treba izvriti promjene

predloenog zakona. Primjena veta vezuje se uz pitanja ustavnosti ili nedotjerane

pravne tehnike nekog prijedloga zakona.

PiLanj

e

h o e li

predsjednik stavili veto ili

ne ima izuzetno z n a e n j e . Rairena

je

praksa da

l a

n o v i Kongresa dodaju zakon-

skom prijedlogu pojedine odredbe koje nemaju veze s tim prijedlogom, z n a j u i da

predsjednik e e staviti veto na taj / _akon b u d u i da ima veliko / J 1 a e n j e za pred-

sjednika.

Ustav podjeljuje predsjedniku iroke administrativne odgovornosti kroz njegovo

ustavno pravo da vodi brigu da

se

zakoni vjerno izvravaju

( l a n

II, odjeljak 3). S

druge pak strane, i Kongres moe utjecati na organe uprave, i to svojim propisima

kojima osniva i ukida te organe, regulira njihovu organizaciju, propisuje n a i n

njihova rada te odobrava n o v a n a sredstva za njihov rad.

Dominacija izvrne vlasti nad / _ako nodavnom pojavljuje sc i kroz instituciju de-

legiranog zakonodavstva.

Kongres

ne

moe svoja zakonodavna ovlatenja prenositi

na druge organe da oni po svom n a h o e n j u reguliraju neko pitanje svojim propi-

som. M e u t i m d o p ~ l e n o je da Kongres u svom propisu kojim u osnovi regulira

jedno

pitanje

dade

o v l a . ~ L C n j c

i7,VTnom i

upravnom org:mu da svojim propisima

detaljnije razrade odredenu regulaciju u t v r e n u aktom Kongresa. Slav

je

suda h o e

li smatrati da je irina delegacije u granicama ustavnih od redaba i ovlatenja Kon-

gresa Hi e to ocijeniti ustavnim e k o r a e n m . iroka primjena delegiranog za-

konodavstva dovela je u pitanje

n a e l o

o supremaciji zakonodavnog tijela. Neki

autori objanjavaju pojavu ekspan7Jje delegiranog zakonodavstva

p r e o p t e r e e n o u


10/17

DerenAntolje.k,

.,

Egzel


11/17

Oeren-Antollak.

.

Egzekutillno .. Poht misao, Vol. XX

IX

1992), No. 1 tr. 56 72

66

vladu. Kongres u

o i m a

mnogih Amerikanaca iznenada p o s t < ~ j c progrcsivna grana

vlasti. Naposljetku, afera Watergate ozbiljno je u

zd

rmala instituciju predsjednika.

ezdesetih godina

p o e o

sc

aumirati novi tip kongresmena dijelom

z a h v a l j u j u i

i komunikacijskim medijima), veoma aktivnih i ambicioznih, spremnih da aktivno

panicipi raju u legislativnom procesu donoenju odluka, spremnih da obnove Kon

gres i u i n e ga stvarnom protuteom izvrnoj vlasti izraenoj u suvremenom pred

sjednitvu. Tri su izborna ciklusa osobito vana u ovoj konverziji Kongresa: 1958,

1964. i 1974. Ovi izbori dovode u Kongres velik broj novih l a n o v a Demokratske

partije koji su iskazali veliku elju da ga promijene. Vijetnamski

rat i

afera Water

gate unijeli su

duboko

nepovjerenje u egzekutivno-legislativne odnose. Kongresu

se nametalo fundamentalno pitanje: ima

l i

snage, volje i

potrebne

r

es

msc

da

uprav

l

ja

kriznim situacijama?

Ulazak

novih

a l n o v a

Demokrat

sk

e partije u Kongres vra

t o je nadu Amerikanaca u pomicanje teita vlasti prema Kongresu. Tome su pri

donijele i strukturalne promjene u samom Kongresu. Kasnih 60-ih i o e t k o m 70-ih

godina modificiran je sustav seniorata, a predsjednici

odbora

kongresnih) mogli

su

biti smijenjeni

ako

nisu poka1jvali dovoljno sluha za

te

nje svog l a n s t v a . Po-

v e a n

je

i broj podkomiteta i osoblja

ang

airanog na poslovima odbora. Ponovnom

oivljavanju legislativne grane vlasti pridonijeli

su

mnogi faktori, ali je nesu

mnji

vo

dubok

p e a t ostavilo a m e r i k o angairanje u vijetnamskom r

atu

koji je

odnio

broj

ne ljudske ivote i ogromna

mat

erijalna sredstva te podijelio a m e r i k u naciju .koja

je

kroz

biOjnc prot

este

ukazivala na nesposobnost l a l l < ~ j u c < ~ d m i n i t r a e i j c da pr

o-

n a e z a d o v o l j a v a j u a

rjeenja

i o k o n a rat

Tri p o d m j a u kojima dolazi dn

ponov11e

afirmacije Kongresa osobito su

v a ~ n a

Jedno se odnosi na njegovo ovlatenje da ponovo

kontrolira

raspolaganje n o v a n i m

sredstvima Zakon o budetu

done

sen 1974) i tenju

kon

gresmena

da

ostvare to

vetu

koherentnost nacionalnog budeta u budetskom procesu, buduti da se pred

s j e d n i program d o z n a u j e

r a z l i i t i m

odborima u P r e d t a v n i o m domu i Senatu,

a oni djeluju nezavisno. Drugo, proSiruje

se

legislativna kontrola nad egzekutivnim

departmanima

i agencijama egzekutivne grane na primjer kongresni odbori pozi

vaju slul henike cgzckutivnih departmana na hcaringe

i, e e oivljava sc iroka

upotreba

legis lativnog veta kongresn i veto) kako bi sc u.5kladile aktivnos ti c g ~ . . c -

kutivnih agencija s legislativnim zahtjevima. Drugi dio Zakona o budetu donesen

1974. odnosi

se

na novu organizaciju Kongresa u stvaranju budeta.

Oivljavanje Kongresa bilo

je

vidljivo i na p o d r u j u vanjskih poslova. Kongres

je 1973, traumatiziran dugim i skupim vijetnamskim ratom, u trenutku kad se i n i l o

da

je r e d s j e d n i k a

vlast na vrhuncu, aktivirao svoje k o n i c e u odnosu na pred

sjet.lnika

i

t.lonio Rezoluciju o ratnim ovlaStenjima

a f i r m i r a j u i

granice legislative

u odnosu na aktivnos ti cgzekutive u vojnoj intervenciji. Rezolucija utvrdUje

da

predsjednik moe aktivirati

oru:l

.ane snage samo u

s l u

Documents

politicka_misao_1992_1_56_72.pdf