POLITIČKI TRILER 7 · Robert Ludlum PARSIFALOV MOZAIK Preveo s engleskog BRANKO BUCALO PROSVJETA _Zagreb_

POLITIČKI TRILER

7

Urednik ŽARKO TARAŠ

Naslov originalaTHE PARSIFAL MOSAICCopyright © Robert Ludlum

IzdavačPROSVJETA

Radna organizacija za izdavačku djelatnostBerislavićeva 10

ZAGREB

Za izdavačaMIROSLAV MIHAJLOVIĆ

Likovna opremaZDRAVKO TUNUKOVIĆ

FADIL VEJZOVIĆ

Tehnička redakcijaBRANISLAV ĆELAP

Lektura i korekturaBRANKA FULANOVIĆ

Prvo izdanje, 1990.

Naklada8.000 primjeraka

ISBN 86-353-0046-7

TisakGZH, ZAGREB 1990

http://www.kvisoft.com/pdf-merger/

Robert Ludlum

PARSIFALOV MOZAIKPreveo s engleskog

BRANKO BUCALO

PROSVJETA___Zagreb___

Dolores i Charlesu Ryducha,dvjema osobama medu najdražimakoje sam upoznao –od zahvalna brata

Na zdrowie!

PRVI DIO

1

Hladne zrake mjesečine šarale su s noćnog neba i odskakale od kotrljajućih valovakoji su prskali tamo gdje su se pojedinačni valovi rasprskavali o kamenje obale. Dio obaleizmeđu visokih litica Costa Brave bio je strelište. Tako je moralo biti. Neka Bog prokune ovajprokleti svijet — moralo je tako biti!

Sad ju je mogao vidjeti. I čuti je kroz zvukove mora i valova koji su se raspadali.Bezglavo je trčala, histerično vrišteći: »Pro boha živého! Proč! Co to děláš! Přestaň! Proč!Proč!1

Mjesečina joj je uhvatila plavu kosu, a snop svjetla iz snažne baterijske svjetiljke,pedesetak metara iza nje, materijalizirao je njenu siluetu. Pala je; razmak se zatvorio, astaccato prskanje iz ručnog oružja odjednom i obijesno rascijepalo je noćni mir; tanad suprskala u pijesku i travuljini oko nje. Za nekoliko će sekundi biti mrtva.

Bijahu visoko na brežuljku iznad Vltave. Čamci na vodi su orali vodom sjeverno ijužno, duboko uzbibanih brazdi. Smotuljeni dim iz tvornica dolje uz obalu raznosio sesvijetlim poslijepodnevnim nebom, skrivajući udaljena brda, a Michael je promatrao, pitajućise hoće li se pojaviti vjetrovi iznad Praga, hoće li raspršiti dim što dalje tako da se brdamogu opet vidjeti. Glava mu je bila u Jenninom krilu, duge je noge ispružio, dodirujućipletenu košaru koju je napunila sendvičima i ledenim vinom. Sjedila je na travi, naslonjenihleda o glatku koru breze; gladila mu je kosu, prstima mu je opisivala lice, blagonaglašavajući usne i jagodice.

— Mihaile, dragi moj, razmišljam. Ti žaketi od tweeda i tamne hlače koje nosiš, i tajistinski engleski koji mora da potječe od tog istinskog univerziteta, nikad neće uklonitiHavličeka od Havelocka.2

— Držim da im to nije bila ni namjera. Prvo je neka vrst uniforme, a drugo, to je onošto naučiš u samoobrani. — Nasmiješio se, dodirnuo joj ruku. — Osim toga, to sveučilište, toje bilo tako davno.

— Toliko je toga bilo tako davno, zar ne? Tamo, daleko.— Dogodilo se.

— Ti si bio tamo, jadni moj dragi.— To je historija. Preživio sam.

— Mnogi nisu.Plavokosa je žena ustala, vrteći se u pijesku, povlačeći vlati duge travurine, zaronivši

nadesno, tako da je nekoliko sekundi izbjegavala blijesak svjetiljke. Zaputila se premazemljanom putu iznad obale, držeći se tame, klečeći, oslanjajući se na koljena, služeći sepokrivačem noći i gustim madežnim busenima trave ne bi li sakrila tijelo.

1 Za živoga boga! Nestani! Što to radiš! Prestani! Nestani, nestani! (češ.) (op. prev.)2 Havlíček i Havelock su veoma uobičajena prezimena u ČSSR odnosno u SAD. U knjizi American Names Bruta

N. Higginsa autor navodi da je američko prezime Havelock zapravo nastalo od češkog Havlíček (op. prev.)

Od toga joj neće biti nikakve koristi, pomisli visoki muškarac u crnom džemperu, nasvome mjestu između dvaju stabala iznad puta, iznad strašnog nasilja koje se dolje zbivalo,iznad uspaničene žene koja će biti mrtva za nekoliko trenutaka. Jednom ju je već vidio, ¡negdje dolje, ne tako davno. Tada nije bila ustrašena; bila je veličanstvena.

Polako je nabrao zavjesu, pažljivo, u tamnom uredu, leđima naslonjen o zid, dok jelice, centimetar po centimetar, privlačio prozoru. Mogao ju je vidjeti dolje, kako prelazi poosvijetljenu dvorištu. Udarci njenih visokih peta ratnički su odjekivali po taracanim oblu-cima između okolnih zgrada. Stražari su bili povučeni u sjeni, mrzovoljne marionete uuniformama sovjetskog stila. Glave su se okretale, označavajući poglede uvažavanja figurekoja je samouvjereno koračala prema željeznim vratima u sredini željezne ograde unutar kojesu bile smještene zgrade centrale praške tajne policije. Misli iza pogleda bile su jasne; nije tobila obična sekretarica koja radi prekovremeno; to je bila privilegirana kurva koja je uzimaladiktat na komesarovu kauču do kasnih jutarnjih sati.

Ali i drugi su također gledali kroz zatamnjene prozore. Jedan krivi koračaj u njenomsigurnom hodanju, jedan trenutak oklijevanja, i netko će podići telefonsku slušalicu i nareditionima na vratima da je zadrže. Zbunjenosti, dakako, valja izbjegavati kad su komesari upitanju, ali ne ako se učini da ima nešto i osim sumnje. Sve je površina, sve je izgled.

Nije bilo krivog koračaja, nije bilo oklijevanja. Ona to nosi... ona je to iznijela,uspjela je! Uspjeli su! Odjednom je u grudima osjetio udarac bola; znao je što je to. Strah.Cisti, sirovi, smućujući strah. Sjećao se — bile su to uspomene u uspomenama. Dok ju jepromatrao svijest mu je odlutala do grada u ruševinama, do jezivih zvukova masovnogsmaknuća. Lidice.1 I dijete — jedno od mnogo djece — kako brzo tapće kroz visoki, gusti, sividim gara i ostataka kuća, noseći poruke i džepove pune plastičnog eksploziva. Jedan krivikorak, jedno oklijevanje, a onda... historija.

Bjesneći rukama i nogama doprla je do gornjeg dijela puta, ukapajući se u pijesak izemlju; noge i ruke su joj bile pandže spasa. Budući da više nije bilo divlje trave koja će jeskrivati, vidjet će je; snop svjetla će je pronaći i kraj će brzo doći.

Gledao je, zadržavajući osjećaje, brišući bol, ljudski lakmus koji prima utiske bezkomentara! Morao je — profesionalno. Saznao je istinu, dio obale Costa Brave bio je potvrdanjene krivnje, dokaz njenih zločina. Ta histerična žena dolje bila je ubojica, agent zloglasneVoennaje kontra-razvetke,2 okrutnog ogranka sovjetskog KGB-a5 koji je posvuda sijaoterorizam. To je bila istina; to se nije moglo poricati. On je sve to vidio, razgovarao je sWashingtonom iz Madrida. Rendezvous te večeri naredila je Moskva koja je naredila daoperativni oficir Jenna Karas koja pripada VKR-u bude oslobođena već razmotrena nizaasasinacija i predana frakciji Baader-Meinhofa4 na izoliranoj obali zvanoj Montebello,sjeverno od grada Blanesa. To je bila sva istina.

1 Rudarsko naselje u Čehoslovaćkoj, u zapadnom dijelu srednje Moravske, kod Kladna. SS-trupe su ga uništile ipobile stanovnike kao odmazdu za ubojstvo, 1942, Reinharda Heydricha (samo 9 posto stanovnika su otjerali ukoncentracione logore). Selo je 1946. obnovljeno i pretvoreno u spomen-park (op. prev.)

2 Vojna kontraobavještajna služba (rus.) (op. prev.) jedno je vrijeme bila ogranak KGB-a, pa zatim nezavisna, da bise najzad spojila s KGB-om i djelovala paralelno s njim (op. prev.)

3 Akronim od Komitet Gosudarstvennoj ßezopasnosti — Komitet državne sigurnosti; sovjetska tajna policija od1954. godine. Najprije je postojao GPU (Gosudarstvennoje političeskoje upravljenije — Državna politička uprava), sovjetskatajna policija koja je nastala od Čeke (Crezvičajnaja Komisija po borbe s kontrarevolucijej i sabotažem); 1922. reorganiziranau OGPU, čije funkcije 1934. prelaze na NKVD (Narodni komesarijat unutrašnjih poslova), a od 1946. na MVD (Ministarstvoza unutrašnje poslove), kada je KGB, poslije Staljinove smrti, odvojen kao samostalna organizacija (op. prev.)

4 Već zaboravljena grupa zapadnonjemačkih »urbanih gerilaca«, »banda Baader-Meinhof«, koja je dobila ime posvojim vodećim članovima, Andreasu Baadern (1943-77) i Ulrike Meinhof (1934-76); organizacija je imala za cilj nasilnosvrgavanje kapitalističkog režima (op. prev.)

To ga nije učinilo slobodnim. Umjesto toga, bio je tako vezan za drugu istinu, obavezusvoje profesije. Oni koji su izdavali žive i promicali smrt treba da umru. Bez obzira tko to bio,bez obzira... Michael Havelock je donio odluku, a ona je neporeciva. Sam je postavioposljednju fazu zamke, zamke što znači smrt ženi koja mu je nakratko dala više sreće negobilo koja druga osoba na zemlji. Njegova je ljubav bila ubojica; dopusti li joj da živi to ćeznačiti smrt stotina, možda tisuća drugih.

Ono što Moskva nije znala bila je činjenica da je Langley1 provalio šifru VKR-a. Onje sam poslao posljednju transmisiju na brodicu pola milje od obale Costa Brave.2 KGBpotvrda. Operativni oficirski kontakt kompromitiran obavještajnom službom SAD. Rasporedilažni. Izbaciti ih. Šifre su spadale među one koje je najteže bilo razbiti; one će garantiratiizbacivanje.

Sad je ustajala. Njeno se vitko tijelo uzdiglo iznad izbočine pijeska i zemlje. To semora dogoditi! Žena koja će sada umrijeti bila mu je ljubav: držali su se u zagrljaju i tihogovorili o životu koji će provesti zajedno, o djeci i miru i prekrasnom osjećaju biti jedan —zajedno. Nekoć je on vjerovao u sve to, ali tako neće više biti.

Bili su u krevetu, njena glava na njegovim prsima, njena meka plava kosa padala muje niz lice. On ju je odmaknuo, podigao je čuperke koji su joj skrivali oči i nasmijao se.

— Ti se skrivaš — reče joj.— Čini se da se mi uvijek skrivamo — odgovori mu, nasmiješivši se tužno. — Osim

kad nastojimo biti viđeni od ljudi za koje želimo da nas vide. Sve je sračunato, Mihaile. Popropisima. Mi živimo u pokretnom zatvoru.

— Nije potrajalo tako dugo, a neće trajati zauvijek.— Držim da neće. Jednog će dana ustanoviti da nas više ne trebaju, da nas više ne

žele, možda. Hoće li nas pustiti da odemo? Ili ćemo iščeznuti?— Washington nije Prag. Ili Moskva. Izići ćemo iz našeg pokretnog zatvora, ja sa

zlatnim satom, a ti s nekim tihim odlikovanjem i s tvojim papirima.— Jesi li siguran? Mi mnogo toga znamo. Možda i previše.

— Naša je zaštita u onome što znamo. Uvijek će se pitati: nije li on to negdjezabilježio? Pazite ga, pratite ga, budite dobri s njim... Zapravo, to nije neuobičajeno. Mićemo otići.

— Stalna zaštita — rekla je, vukući prst po njegovim obrvama. — Nikad nećešzaboraviti, zar ne? Prvi dani, strašni dani.

— Historija. Ja sam zaboravio.

— Što ćemo raditi?— Živjeti. Ja te volim.

— Misliš li da ćemo imati djecu? Promatrati ih kako idu u školu; držati ih, koriti ih.Odlaziti na utakmice u hokeju.

— Nogomet.... ili bejzbol. Ne na hokej. Da, nadam se da će biti tako.1 Centar američke Centralne obavještajne službe i njene kompjuterske baze za razbijanje stranih šifara i

komunikacija; američki federalni obavještajni ured osnovan 1947. radi koordinacije i vođenja špijunskih i obavještajnihaktivnosti, koji u svakoj zemlji ima svoje tajne »postaje« s funkcionarima i operativcima, čiji modus operandi svakihnekoliko godina dovodi do američkih i međunarodnih skandala (op. prev.)

2 Obalno područje sjeveroistočne Španjolske, duž Sredozemlja, od Barcelone do francuske granice; područjepoznato po odmaralištima i međunarodnom kriminalu (op. prev.)

— Što ćeš ti raditi, Mihail?

— Predavati, pretpostavljam. U nekom koledžu. Imam nekoliko uškrobljenih diplomakoje kažu da sam kvalificiran. Bit ćemo sretni, ja to znam. Računam na to.

— Što ćeš predavati?Pogledao ju je, dodirnuvši joj lice. — Historiju — odgovori. A zatim ju obujmi i

privuče sebi.Snop svjetla zaore tamom. Ulovio ju je, pticu u vatri, koja je pokušavala ustati,

ulovljena u zamku svjetlom koje je bilo njen mrak. Uslijedili su pucnjevi iz puške —teroristička vatra za teroristu. Žena se izvila unatrag, prvi su joj meci ušli u bazu kičmenogstuba; njena je plava kosa padala u slapovima iza nje. Zatim su se tri pucnja čula odijeljeno, skonačnošću — oko vrsna strijelca našlo je strijelčev cilj; ušli su joj u stražnji dio vrata ilubanju, odgurnuvši je naprijed preko izbočine zemlje i pijeska; prsti su joj čvrsto grabilipijesak i zlokobno rovali po njemu. Lice joj je primilo eruptivne potočiće krvi i uskoro biloskriveno. Konačan grč i svi su pokreti prestali.

Njegova je ljubav bila mrtva — jer je dio ljubavi bio dijelom onoga što su oni bili.Učinio je što je morao učiniti, kao što je ona činila isto. I jedno i drugo su bili u pravu, i jednoi drugo su bili u krivu, u konačnici tako strašno u krivu. Zatvorio je oči, osjećajući seneželjeno snuždeno.

Zašto je moralo tako biti? Mi smo budale. Još gore, mi smo glupi. Mi ne govorimo; miumiremo. I tako nam ljudi okretnih jezika i jednostavne duše mogu reći što je pravo a što jekrivo — geopolitički, razumijete, što znači da je sve što kažu izvan našeg dječjegrazumijevanja.

Što ćeš ti raditi, Mihail?

Predavati, pretpostavljam. U nekom koledžu...Što ćeš predavati?

Historiju...Sada je sve historija. Prebolno sjećanje na događaje. Neka to bude hladna historija,

kao što su rani dani bili historija. Oni više ne mogu biti dijelom mene. Ona ne moie biti diomene, ako je ikad bila, čak kad se pretvarala da je tako. Ipak ću održati obećanje, ne njoj većsebi. Ja sam gotov. Ja ću iščeznuti u drugi život, novi život. Otići ću nekamo, predavat ćunešto. Iluminirat ću lekcije beskorisnosti.

Čuo je glasove i otvorio oči. Dolje su ubojice Baader-Meinhofa stigli do osuđenežene, ispružene u smrti, na tlu koje je bilo mjesto njezina smaknuća — geopolitičkipredodređenog. Je li ona doista bila tako veličanstveni lažac? Da, bila je, jer je vidjela istinu.Vidio ju je čak u njenim očima.

Dvojica se krvnika sagnuše da zgrabe leš i odvuku ga — njeno će tijelo biti povjerenoognju ili lancima privezano negdje duboko. On se neće uplitati; dokaze treba osjećati, dirati,razmišljati o njima kasnije kad zamka bude otkrivena, druga lekcija naučena. Beskorisnost,jalovost. Ništavnost — geopolitički zahtijevana.

Nalet vjetra odjednom stade bičevati preko otvorene obale; ubojice su se napele, doksu im noge klizile po pijesku. Čovjek s lijeve strane podigao je desnu ruku u neuspješnompokušaju da ribarsku kapu sa štitnikom održi na glavi; odletjela je, kotrljajući se prema dunina putu. Pustio je leš i potrčao za kapom. Havelock je gledao čovjeka kad mu je prišao bliže.Bilo je nešto oko njega — je li to bilo lice? Ne, bila je to kosa, koju je sada jasno vidio na

mjesečini. Bila je valovita i tamna, ali ne sasvim tamna; iznad čela je imao pramen bijelekose, nagli upad sivila koji je bio napadan. On je već vidio tu glavu s kosom, već je negdjevidio to lice. Ali gdje? Bilo je toliko uspomena. Analizirana arhiva, proučavane fotografije —ugovori, izvori,1 neprijatelji. Odakle je taj čovjek? KGB? Strašna Voennaja? Otcijepljenafrakcija koju plaća Moskva, kad ne dobija CIA-in novac od njenog šefa postaje u Lisabonu?

Nije bilo važno. Smrtonosne lutke i ranjivi pioni više se ne tiču Michaela Havelocka— ili Mihaila Havličeka. Ujutro će uputiti telegram za Washington preko ambasade uMadridu. On je gotov, više ništa ne može pružiti. Ono što god njegovi nadređeni žele da ih jošizvijesti — u redu, to će dopustiti. Čak ako treba otići u kliniku: jednostavno mu nije stalo.Ali više od njegova života neće imati.

To je historija. Završila je na odijeljenoj obali zvanoj Montebello na Costa Bravi.

15

1 U birokratskoj prozi obavještajnih službi svih zemalja riječ »izvor« znači uglavnom pojedinca koji sporadično ilistalno daje relevantne obavještajne informacije, pa je plaćen redovno ili povremeno (op. prev.)

2Vrijeme je bilo istinski narkotik za bol. Ili je bol iščezla prošavši svojim putem ili se

osoba nauči živjeti s njom. Havelock je to shvatio, znajući da se u ovom trenutku vremenamože nešto primijeniti od jednoga i drugoga. Bol nije nestala ali je nje bilo manje; bilo jerazdoblja kad su uspomene bile zamućene, tkivo brazgotine bilo je osjetljivo samo kad bi bilodirnuto. I putovanje je pomoglo; zaboravio je kako je to kad se kao turist izložiš svimzamršenostima putovanja.

— Ako obratite pažnju, gospodine, to je štampano tu na vašoj karti. Podložni promjenibez upozorenja.

— Gdje?— Dolje.

— Ja to ne mogu pročitati.— Ja mogu.

— Vi ste to zapamtili.— Ja sam s tim upoznat, gospodine.

Pa imigracijski redovi. Za njima slijede carinski pregledi. Nepodnosivom je prethodilonemoguće; muškarci i žene koji su se suprotstavljali svojoj dosadi udarajući gumenimpečatima i divljački napadali neobranjive patentne zatvarače čiji su proizvođači vjerovali unjihovo planirano zastarjevanje.

Nema nikakva pitanja oko toga, on je razmažen. Njegov je prethodni život imao svojihteškoća i opasnosti, ali u nj nisu bile uključene opasnosti i prijetnje s kojima se putniksučeljuje na svakom zaokretu. U njegovu prošlom životu, gledajući sad s druge strane, kadagod bi stigao tamo kamo je krenuo, naišao bi na pokretni zatvor. Ne, ne baš sasvim. Trebalo jepoštovati vrijeme sastanaka, kontaktirati s izvorima, plaćati doušnike. Prečesto je to bilo noću,u sjenama, predaleko da bi se moglo vidjeti ili biti viđen.

Sada nije bilo ničega od toga. Nije bilo već gotovo osam tjedana. Hodao je danju, kaošto je sada hodao Damrakom u Amsterdamu prema uredu American Expressa.1 Pitao se čekali ga tamo brzojav. Ako jeste, to će značiti početak nečega. Konkretan početak. Posao.

Zaposlenje. Čudno je kako je neočekivano tako često bilo vezano za rutinu. Prošla sutri mjeseca od one noći na Costa Bravi, dva mjeseca i pet dana nakon što je usmeno predaosve relevantne podatke svoje poslovne litanije i službenog odjeljivanja od vlade. UWashington je došao iz klinike u Virginiji,2 gdje je proveo dvanaest dana na terapiji. (Što godsu očekivali da će naći nije bilo tamo; to im je odmah mogao reći. Više mu nije bilo stalo; zarto ne mogu shvatiti?). U četiri sata poslije podne je izišao kroz vrata State Departmenta inašao se na ulici kao slobodan čovjek — i kao nezaposleni građanin bez mirovine, sastanovitim sredstvima za koja bi se jedva moglo reći da su renta. Dok je tog poslijepodnevastajao na pločniku, shvatio je da negdje u budućnosti mora naći posao, onaj u kviru kojega će»iluminirati« predavanja. Predavanja s velikim početnim slovom. Ali ne još neko vrijeme;neko će vrijeme vršiti samo minimum koji je potreban za funkcioniranje ljudskog bića.

1 Gigantska američka korporacija koja ima svoje holdinge u lancima hotela, bankama i turističkim organizacijama,a posjeduje i svjetski razgranatu mrežu osobnih kreditnih kartica (op. prev.)

2 Država na istočnoj američkoj obali, na Atlantiku. U njoj su smještene i razne državne institucije, npr. bolnice,koje se bave poslovima koji nisu svakidašnji, a notorna je virdžinijska psihijatrijska klinika »za posebne ljude i posebneslučajeve«.

Putovat će; ponovno će posjetiti sva ona mjesta koja, istinski, nikad nije ni posjetio —po sunčevu svjetlu. Čitat će — ponovo će čitati, zapravo — ne šifre, ili rasporede, ili dosjee,već sve te knjige koje nije čitao od srednje škole. Ako će on osvijetliti bilo što bilo kome,mora ponovo naučiti toliko toga što je zaboravio.

Ali ako mu je u četiri sata tog poslijepodneva išta bilo na pameti, onda je to bila misaoo finoj večeri. Poslije dvanaest dana terapije s raznim kemikalijama i uz ograničenu ishranu,osjećao je bol pri pomisli na dobru hranu. Taman se spremao uputiti natrag prema svomhotelu da se istušira i promijeni odjeću, kad se Ulicom C pojavio taksi; s prozora taksijaodskakale su snažne zrake sunca, skrivajući u kolima bilo kojeg mogućeg putnika. Taksi sezaustavio uz rub pločnika ispred njega — na njegov znak, pomislio je Michael. Međutim, izkola je brzo izišao putnik koji je nosio attaché kovčežić, užurbani čovjek koji kasni nasastanak i sad nespretno petlja po novčaniku. Spočetka ni Havelock ni putnik nisu prepoznalijedan drugog; Michaelove su se misli vrzmale oko restauranta, a drugi je mislio o plaćanjuračuna taksisti.

— Havelock? — odjednom će putnik, prilagodivši naočari. — To jesi ti, zar ne,Michaele!

— Harry? Harry Lewis?

— Kako si, M.H?Lewis je bio jedan od nekolicine ljudi koji su ga nazivali po inicijalima. To je manja

zaostavština sa sveučilišta, Princetona, koji su zajedno pohađali. Michael je otišao u redoveizvršne vlasti, a Lewis je ostao na sveučilištu. Dr Harry Lewis bio je predsjednik Odjela zapolitičke nauke malog ali uglednog sveučilišta u Novoj Engleskoj, a tu i tamo bi putovao uD.C.1 na savjetovanja u Stateu.2 Natrčali su nekoliko puta jedan na drugoga kad su obojica biliu Washingtonu.

— Dobro. I dalje bereš dnevnice, Harry?

— Mnogo manje nego prije. Netko je vaše ljude naučio kako da čitaju analize od našihezoteričnijih sveučilišta.

— Dobri Kriste, mene zamjenjuje brada u blue jeansu,3 koja puši neobične cigarete.Profesor s naočarima bio je osupnut. — Šališ se. Izišao si? Mislio sam da si unutra do

kraja života!— Obratno, Harry. Život je počeo prije pet do sedam minuta kad sam dao svoj

posljednji potpis. A za nekoliko sati ću se suočiti s prvim računom za večeru nakon nizagodina, koji neću platiti iz sredstava za nepredviđene izdatke.

— Što namjeravaš raditi, Michaele?— Bez misli. Neko ih vrijeme ne želim.

Profesor je zašutio, uzeo sitniš od taksiste, pa brzo progovorio: — Slušaj, sada imamnekog hitnog posla, ali ovdje ostajem preko noći. Budući da imam dnevnice i za troškove,dopusti mi da ti platim večeru. Gdje si odsjeo? Možda i znam gdje je to.

Nijedna vladina dnevnica u civiliziranom svijetu ne bi mogla platiti tu večeru prije dva1 Skr. za District of Columbia, okružje Columbia, u kojemu se nalazi i Washington; dakle, popularna skraćenica za

Washington (op. prev.)2 Skraćeno za State Department, Ministarstvo za vanjske poslove SAD (op. prev.)3 Osobito 70-ih godina ovog stoljeća »brada u blue jeansu« bila je u SAD metafora za sveučilišni nastavni kadar

srednjih godina (op. prev.)

mjeseca i pet dana, ali je Harry Lewis imao ideju. Nekad su bili prijatelji; opet su se našli, aHavelocku je bilo lakše razgovarati s osobom koja je barem nejasno znala o njegovu radu zavladu, nego s nekim tko o tome nije ništa znao. Uvijek je bilo teško objašnjavati da nešto nemože biti objašnjeno. Jedno je vodilo do drugoga, što je opet Harryja navelo na jednu ideju.

— Jesi li ikad pomišljao na to da se vratiš na campus1?

Michael se nasmiješio. — Kako bi zvučalo kad bih rekao 'stalno'?— Znam, znam — nastavi Lewis, unoseći sarkazam. — Vi momci — 'aveti'2,

pretpostavljam da je to pravi izraz — dobijete sve moguće ponude od multinacionala3 zavraški dobru lovu, ja to znam. Ali, M.H, ti si bio jedan od najboljih. Tvoju je dizertacijutiskao tucet sveučilišnih tiskara; čak si imao svoje seminare. Tvoja akademska prošlostzajedno s godinama koje si proveo u Stateu — mada shvaćam da o većini toga ne možeš ići upojedinosti — mogle bi te učiniti vrlo privlačnim sveučilišnim upravama. Mi uvijek govorimo'nađimo nekoga tko je bio tamo, a ne samo teoretičara'. Dođavola, Michael, ja mislim da si toti. U redu, ja znam da novac nije...

— Harry, krivo si me razumi. Ja sam mislio o tome. Ja stalno razmišljam o povratku.

Sad je bio red na Harryu Lewisu da se nasmiješi. — Onda imam drugu ideju.Tjedan dana poslije, Havelock je odletio u Boston i odvezao se na campus koji se

isticao crvenim opekama, bršljanom i brezom, na prilazu Concordu, New Hampshire. Četiridana je proveo s Harryjem Lewisom i njegovom ženom, lutajući svuda pomalo, prisustvujućiraznim predavanjima i seminarima, i sastajući se s onim profesorima i članovima uprave čijabi mu pomoć, po Harryevu mišljenju, mogla mnogo značiti. Michaelova su mišljenja tražena»ovlaš«, za vrijeme kave, pića ili večera; muškarci i žene su gledali na nj kao na kandidatakoji obećava. Lewis je dobro obavio svoj misionarski zadatak. Na kraju četvrtog dana, Harryje objavio za vrijeme ručka:

— Sviđaš im se!

— Zašto ne? — upita njegova žena. — On je vraški dopadljiv!— Zapravo, prilično su uzbuđeni. To je ono što sam ti rekao onog dana, M.H. Ti si bio

tamo. Šesnaest godina provedenih sa State Departmentom čine te nekako posebnim.— I?

— Za osam će tjedana biti održana godišnja skupština uprave. Tada se proučavajukvocijenti ponude-potražnje. Konjska posla. Ja mislim da će ti ponuditi posao. Gdje te mogupronaći?

— Putovat ću. Ja ću te nazvati.

Prije dva dana je nazvao Harrya iz Londona. Skupština još traje, ali Lewis misli da ćeveć za koji trenutak biti odgovora.

— Brzojavi mi AX4 Amsterdam — rekao je Michael. — I hvala, Harry.Pred sobom je vidio da su se naglo otvorila staklena vrata American Expressa. Pojavili

su se muškarac i žena; muškarac je nespretno održavao ravnotežu dvaju remenova prebačenih1 Uglavnom u SAD: vanjsko područje koledža, sveučilišta, itd; skraćeno za »sveučilište« (op. prev.)2 Engl, spook (avet, duh, prikaza) je popularni naziv za špijuna, obavještajca i si. (op. prev.)3 Međunarodne, transnacionalne gigantske korporacije s aktivnošću u mnogim zemljama, koje, poslovično, love

najbolje kadrove jer najviše plaćaju (op. prev.)4 Telegrafska kratica za American Express (op. prev.)

preko ramena, na kojima su visila dva fotoaparata, dok je istodobno brojao novac. Havelockse zaustavio, pitajući se za trenutak da li doista želi ući. Ako je telegram tu, sadržavat će iliodbijanje ili ponudu. Ako je odbijanje, on će jednostavno nastaviti s lutanjem — u toj je mislibilo stanovite ugode; plutajuća pasivnost neplaniranja postala mu je nešto vrijedno. Ako jeponuda, što onda? Je li spreman za to? Je li spreman odlučiti se? Nije riječ o odluci koja sedonosi na terenu, gdje mora biti instinktivna ako čovjek želi preživjeti, već je zapravo riječ oodluci da se vežeš za nešto. Je li sposoban za takvo vezivanje, za takvu obavezu? Gdje sujučerašnje obaveze?

Duboko je uzdahnuo i približio se staklenim vratima.MJESTO RASPOLOŽIVO ZA IZVANREDNOG PROFESORA IZ REDOVA VLA-

DE ZA RAZDOBLJE OD DVIJE GODINE. STATUS IZVANREDNOG DO KONAČNOGPRIHVAĆANJA NA KRAJU TOG ROKA. POČETNA PLAĆA DVADESET-SEDAM-PET. TVOJ ODGOVOR POTREBAN U ROKU OD DESET DANA! NE DOZVOLI DADRŽIM DAH.

HARRY.Michael je sklopio telegram i stavio ga u džep od jakne; nije otišao do šaltera odakle

bi poslao svoj telegram Harry Lewisu, Concord, New Hampshire, U.S.A. To će učinitikasnije. U ovom je trenutku bilo dovoljno što zna da ga žele, da zna da postoji početak. Trebatće mu nekoliko dana da upije saznanje o vlastitoj legitimnosti, možda još nekoliko danaposlije toga da se uhvati ukoštac s tim. Jer u legitimnosti postoji mogućnost predanosti poslu:bez nje nema pravog početka.

Hodao je Damrakom, udišući hladni zrak Amsterdama, osjećajući vlažnu hladnoćukako visi nad kanalima. Sunce se spuštalo; nakratko zasjenjeno niskim oblakom opet sepojavilo kao narančasta kula koja baca zrake kroz izmaglicu koja im se ispriječila. To jepodsjetilo Havelocka na zoru na oceanskoj obali dok se sunce nije nametnulo obzorju,razgoneći izmaglice iznad vode. Otišao je do puta, do pijeska, do zemlje...

Stop! Ne misli o tome. To je bio drugi život.Prije dva mjeseca i pet dana, Harry Lewis je čistom slučajnošću izišao iz taksija i stao

mijenjati svijet za starog prijatelja. Sada, dva mjeseca i pet dana kasnije, ta je promjena prednjim, treba je uzeti. Uzet će je, Michel je to znao, ali nešto nedostaje: promjenu je trebalo snekim podijeliti, ali nije bilo nikoga s kime da je dijeli, nikoga tko bi ga pitao »što ćešpredavati?«

Konobar u smokingu u Dikker en Thijsu stavio je obrub čaše sa zapaljenim brandyemu srebrnu posudu sa šećerom; uslijedit će i drugi sastojci za café Jamique.1 To je bio smiješniužitak, a vjerojatno i bacanje vrlo dobrog likera, ali je Harry Lewis inzistirao da te večeri uWashingtonu svaki popije po jednu takvu kavu. Reći će Harryu da je obred ponovio u Am-sterdamu, premda bi on to vjerojatno izbjegao da je pretpostavio kako će biti jarki plamenovi istupanj pažnje koju će oni privući njegovom stolu.

— Hvala ti, Harry — rekao je tiho kad je konobar otišao, podižući čašu nekolikocentimetara od stola svom nevidljivom prijatelju. Na koncu konca, i to je bolje nego da jesasvim sam.

Mogao je osjetiti približavanje jednog čovjeka i vidjeti krajičkom oka tamnu figurukoja je postajala sve većom. Figura odjevena u konzervativno prugasto odijelo provlačila sekroz sjene i svjetlo svijeća prema loži. Havelock je nagnuo čašu i podigao pogled prema tomlicu. Čovjek se zvao George; bio je šef CIA-ine postaje u Amsterdamu. Prije su zajedno radili,ne uvijek ugodno ali profesionalno.

1 Popularna kava kojoj se dodaju brandy ili konjak, a ponekad i koja kap nekog drugog likera (op. prev.)

— Postoji jedan način da se objavi tvoj dolazak ovamo — rekao je obavještajni oficir,bacivši pogled na konobarov stolić za usluživanje, na kojemu je još bila srebrna posuda. —Mogu li sjesti?

— Moje zadovoljstvo. Kako si, George?— Bio sam bolje — odgovori mu čovjek CIA-e, ukliznuvši se na mjesto nasuprot

Michaelovom.— Žao mi je što to čujem. Jesi li za piće?

— To ovisi.— O čemu?

— Hoću li ostati dovoljno dugo.— Nismo li suviše zagonetni? — nato će Havelock. — Ali, uostalom, ti vjerojatno još

radiš.— Nisam znao da su sati tako jasno odrezani.

— Ne, držim da nisu. Jesam li ja razlog, George?— U ovom trenutku, možda — odvrati čovjek iz CIA-e. — Iznenađen sam što te

vidim ovdje. Čuo sam da si se povukao.— Točno si čuo.

— Onda, zašto si ovdje?— Zašto ne? Ja putujem. Volim Amsterdam. Mogao bih reći da trošim mnogo od tih

nagomilanih zadržanih sredstava, posjećujući mjesta koja rijetko pođem pogledati tokomdana.

— Da, i ja bih to mogao reći za tebe, ali to ne znači da u to i vjerujem.— Vjeruj, George. To je istina.

— Nikakve zavjese? — upita obavještajac, s pogledom na Michaelu. — Ja to mogusaznati, znaš.

— Nikakve zavjese. Ja sam izišao, svršen, trenutačno nezaposlen. Budeš li tragao, toje sve što ćeš čuti, ali mislim da u to nećeš utrošiti kanalsko vrijeme za Langley. Uvjeren samda su centrex šifre izmijenjene tamo gdje sam ja u pitanju, a svi su izvori i doušnici uAmsterdamu izviješteni o mom statusu. Ja sam off-limits,1 George. Svatko tko se bavi samnom traži smanjenje roka na platnom spisku i sasvim moguće opskuran sprovod.

— To su površinske činjenice — suglasio se čovjek CIA-e.

— To su jedine činjenice. Nemoj se zamariti tražeći nešto drugo; nećeš ništa naći.— U redu. Kažimo da ti vjerujem. Putuješ, trošiš odvojene prihode. — Agent je

zašutio pa se nagnuo naprijed. — Oni će presahnuti.— Što to?

— Odvajani prihodi.— Neizbježno. Onda očekujem da ću naći neko namještenje koje donosi. Istini za

volju, danas poslije podne...1 Uglavnom u američkoj vojnoj terminologiji — područje kojemu je pristup reguliran posebnim propisima;

zabranjen pristup (op. prev.)

— Zašto čekati? Možda bih ti ja mogao pomoći u tome.

— Ne, ne možeš, George. Nemam ništa za prodaju. — Dakako da imaš. Ekspertiza.Savjetnikov honorar koji se plaća iz posebnih sredstava. Bez imena, bez upisa, bez tragova.

— Ako ti sad provodiš neku vrst testa, loše to radiš.— Nikakav test. Voljan sam platiti da ispadnem bolji nego jesam. Ja to ne bih priznao

kad bih te testirao.— Mogao bi, ali bi bio prokleta budala. To je trećerazredna stupica; tako je nespretna

da si je možda uistinu postavio. Nitko od nas ne bi baš volio da nam isplate iz tih posebnihsredstava koje netko pažljivo ispituje, je li tako?

— Ja možda nisam u tvojoj ligi, ali nisam ni trećerazredan. Potrebna mi je pomoć.Potrebna nam je pomoć.

— To je bolje. Obraćaš se mom egu. Mnogo bolje.— Što misliš o ovome, Michael. KGB je preko čitavog Haaga. Ne znamo koga su

kupili ni koliko daleko kane poći. NATO je kompromitiran.— Svi smo kompromitirani, George, a ja ne mogu pomoći. Zato što smatram da to ne

čini nikakve razlike. Stižemo na kvadrat pet, guramo ih natrag na četiri, pa oni preskaču prekonas na sedam. Ona mi kupimo naše pravo na osmicu; oni nas zaustave kod devetke, a nitko nestiže do kvadrata deset. Svi zamišljeno kimaju i počinju iznova. U međuvremenu oplakujemosvoje gubitke i sve veličamo do nebesa, ne priznajući ni u jednom trenutku da je sve isto kaoprije.

— To je gluparija. Nas neće nitko pokopati.— Hoće, George. Sve nas. Djeca još nerođena i nezačeta. Ukoliko ne budu mudrija od

nas, što bi moglo biti baš tako. Kriste, barem se nadam.— O čemu ti to dođavola govoriš?— Grimizni atomski testament krvavog rata.— Što!— Historija, George. Hajde, popijmo čašicu.— Ne, hvala. — Šef CIA-ine postaje se nagnuo natrag. — A mislim da ti je svega

dosta — dodao je, ustajući.— Ne još.— Idi k vragu, Havelock. — Obavještajni oficir se okrenu da ode.— George.— Što je?— Promašio si. Spremao sam se da ti kažem nešto o današnjem poslijepodnevu, ali mi

nisi dopustio da dovršim.

— Što onda?— Dakle, znao si što ti kanim reći. Kad si presreo telegram? Oko podneva?

— Idi k vragu.Michael je promatrao obavještajca koji se vratio za svoj stol. Večerao je sam, ali je

Havelock znao da nije sam. Njegov je sud bio potvrđen za tri minuta. George je potpisao ček— loš običaj — i ispod ulaznog trijema brzo ušao u predvorje hotela. Četrdeset pet sekundi

poslije, od stola s njegove desne strane brzo je ustao čovjek mladalačkog izgleda i uputio sevani, ostavljajući zbunjenu damu. Prošla je minuta, a dvojica muškaraca koji su bili u loži slijeve strane ustali su kao jedan i zaputili se prema trijemu. Kroz svjetlo svijećnjaka, Michaelje pogledao na tanjure u loži. Bili su puni hrane. Loš običaj.

Slijedili su ga, osmatrali, presretali mu komunikacije. Zašto? Zašto ga ne ostavesamog i na miru?

Toliko o Amsterdamu.Podnevno sunce u Parizu bilo je zasljepljujuće žuto, a njegove trepereće zrake

odskakale su od rijeke Seine ispod mosta. Havelock je stigao do sredine Pont Royala, anjegov je mali hotel bio svega nekoliko blokova udaljen od Rue du Baca; ruta koju je slijediobila je od Louvrea najlogičnija. Znao je da je važno ne skretati, da ne treba pustiti bilo kometko je iza njega da pomisli kako on sumnja na njegovu ili njezinu nazočnost. Opazio je taksi,isti taksi, koji se dvaput brzo okrenuo u prometu kako bi ga držali na oku. Tko god upravljavozačem — dobar je; taksi se na uglu zaustavio manje od dvije ili tri sekunde, a onda jeodjurio u suprotnom smjeru; što znači da je osoba koja ga je pratila sada pješke na mostuprepunom ljudi. Ako je kontakt bio cilj, gomila je veoma pomagala, a most još i više. Ljudi suse zaustavljali na mostovima preko Seine jednostavno da bi odsutno buljili dolje u vodu; to sučinili stoljećima. Moglo se voditi i neupadljive razgovore. Ako je kontakt bio cilj, a ne samonadgledanje.

Michael je stao, naslonio se na kameni zid u visini prsiju koji je služio kao ograda, pazapalio cigaretu. Pogledom je pratio bateau mouche1 koji će za tren proći ispod mosta. Ako ganetko promatra, doimat će se poput osobe koja gleda na turistički brod, mašući ovlašputnicima na brodu. Ali nije to odabrao; gradeći se da štiti oči od sunca, usredotočio se navisoku figuru koja mu se približavala s desne strane.

Mogao je uočiti sivi homburg,2 ogrtač s okovratnikom od velura, i blistavu crnu kožucipela s patentnim zatvaračem; to je bilo dovoljno. Čovjek je bio oličenje pariškog bogatstva ielegancije, koji putuje diljem Evrope i krasi salone bogatih. Preziva se Gravet, a smatraju gapoznavaocem klasične umjetnosti s najviše znanja u Parizu — što znači na Kontinentu — asamo su oni koji su morali znali da je on prodavao mnogo više od svoje kritičke ekspertize.Zaustavio se uz ogradu nešto više od dva metra od Havelocka, pa stao namještati svojbaršunski okovratnik; govorio je dovoljno glasno da ga se čuje. — Mislio sam da si to ti.Slijedim te od Rue Bernard.

— Znam. Što hoćeš?— Pitanje je što ti hoćeš? Zašto si u Parizu? Stavljeno nam je na znanje da više nisi

aktivan. Sasvim iskreno, da te treba izbjegavati.— I odmah raportirati ako ja uspostavim kontakt. Točno?— Prirodno.— A ti preokrećeš postupak. Ti si meni prišao. To je malčice bedasto, zar ne?— Manji rizik vrijedan preuzimanja — odgovori mu Gravet, stojeći uspravno i naba-

cujući se pogledima na sve strane. — Mi se već dugo poznajemo, Michael. Ni na trenutak nevjerujem da si u Parizu zbog svog ponovnog kulturnog rođenja.

— Ni ja ne vjerujem. Tko je rekao da jesam?

1 Neveliki, lagani brod za plovidbu na rijekama i jezerima (franc.) (op. prev.)2 Šešir od mekane pusti s ulubljenom krunom i ukočenim gore okrenutim rubom, a dobio je ime po Homburgu,

njemačkom gradu u kojemu se prvobitno proizvodio (op. prev.)

— U Louvreu si bio točno dvadeset sedam minuta. Prekratko da bi bilo što upio, apredugo da bi se olakšao. Ali sasvim dovoljno da bi se susreo s nekim u tamnoj dvorani punojposjetilaca — recimo, na kraju trećeg kata.

Havelock se stade smijati. — Slušaj, Gravet...— Ne gledaj u mene, molim te! Gledaj u vodu.

— Posjetio sam rimsku zbirku u mezzaninu. Naišla ju neka grupa iz Provence, pa samotišao.

— Uvijek si bio brz, cijenio sam te zbog toga. A sada taj zlokobni alarm: 'On više nijeaktivan. Izbjegavajte ga!'

— Dogodilo se da je tako.— Koji god to bio tvoj novi pokrivač — nastavi Gravet brzo, čisteći laktove ogrtača

— činjenica da je tako radikalan može jedino značiti da si u vrlo uglednom društvu. A ja sami posrednik sa širokim nizom informacija. Što su mi klijenti ugledniji, to mi se posao višesviđa.

— Žao mi je. Ja ne kupujem. Izbjegavaj me.

— Ne ponašaj se protivno zdravu razumu. Ti ne znaš što imam ponuditi. Nevjerojatnestvari se dešavaju posvuda. Saveznici postaju neprijatelji, neprijatelji saveznici. Perzijski jezaljev u vatri, a cijela se Afrika kreće u kontradiktornim krugovima; Varšavski ugovor imarastrganosti o kojima ništa ne znaš, a Washington provodi tucet kontraproduktivnih strategijakojima je ravna jedino nevjerovatna glupost Sovjeta. Mogao bih ti dati sasvim točne podatkeo njihovim nedavnim ludostima. Ne odbacuj me, Michael. Plati mi. Uspet ćeš se još više.

— Zašto bih se htio uspeti više, kad sam tek sišao?— Opet besmisleno. Ti si srazmjerno mlad čovjek; ne bi te pustili da odeš.

— Mogu me pratiti i osmatrati, ali me ne mogu zadržati. Sve što je trebalo da učinimjest da se odreknem penzije negdje na sredini puta.

— Suviše jednostavno. Svi vi imate bankovne račune u udaljenim ali pristupačnimmjestima, svi to znaju. Skrenuti fondovi za posebne ili neočekivane izdatke, prikrivenaplaćanja nepostojećim izvorima, troškovi za nagle odlaske ili naglo potrebne dokumente ipapire. Tvoja je mirovina bila pokrivena već kad si imao trideset pet godina.

— Pretjeruješ i u pogledu mog talenta i moje financijske sigurnosti — odvratiHavelock, smijući se.

— Ili možda prilično dugačak dokument — nastavio je Francuz kao da ga Michaelnije prekinuo — s pojedinostima o stanovitim prikrivenim postupcima — rješenjima, mogaobi reći — koja moraju po samoj sili postojanja opisati specifične događaje i ljude. Sve toizvan dosega onih koji su najviše zainteresirani.

Havelock se prestao smijati, ali je Gravet ustrajao: — Naravno, to nije financijskasigurnost, ali pridodaje osjećaju blagostanja, zar ne?

— Gubiš vrijeme. Ja nisam na tržnici. Ako imaš nešto što vrijedi, dobit ćeš svojucijenu. Ti znaš kome se valja obratiti.

— To su preplašeni drugoredaši. Nijedan od njih nema tvoj izravan pristup —centrima odluke, da tako kažemo.

— Više ih nemam.

— Ne vjerujem ti. Ti si jedini čovjek ovdje u Evropi koji razgovara direktno sAnthonyem Matthiasom.

— Izostavi ga iz toga. A za tvoju informaciju, ja mjesecima nisam s njim razgovarao.— Odjednom se Havelock uspravio i otvoreno se okrenuo Francuzu. — Pronađimo taksi ipođimo u ambasadu. Ja znam neke ljude tamo. Predstavit ću te atašeu prvog ranga i reći muda prodaješ, a ja nemam ni sredstava ni interesa da se upetljavam. Okay?

— Ti znaš da ja tako ne radim! I, molim... — Gravet nije morao dovršiti zahtjev.

— U redu, u redu. — Michael se vratio zidu iznad rijeke. — Onda mi daj broj ilimjesto za kontakt. Ja ću im telefonirati, a ti možeš slušati.

— Zašto ti to radiš? Zašto šarada?— Zato jer to nije šarada. Kao što si rekao, mi se već dugo poznajemo. Učinit ću ti

uslugu i možda ćeš se uvjeriti. Možda ćeš uvjeriti i druge, ako te upitaju. Čak ako te i neupitaju. Slažeš li se?

Francuz je okrenuo glavu dok se naginjao preko zida, zureći u Havelocka. — Ne,hvala ti, Michael. Kao kad je riječ o svim vrstama satana, bolji je drugorednik s kojim samimao posla od onoga s kojim nisam imao posla. Ti ne bi otkrio izvor poput mene čak ni atašeuprvog ranga. Preduboko sam u stvarima, suviše sam ugledan: možda ću ti trebati. Da,vjerujem ti.

— Učini mi život jednostavnijim. Ne drži to kao tajnu.

— Što je s tvojim suprotnim brojevima u KGB-u? Hoće li oni biti uvjereni?— Uvjeren sam u to. Njihova su krtice vjerojatno prenijele riječ o tome na Trg

Dzeržinski1 prije nego sam potpisao papire o prestanku službe.— Sumnjat će na neku igru.

— Što je još više razloga da me se ostavi na miru. Zašto zagristi u otrovni mamac?— Imaju kemikalije. Svi vi imate kemikalije.2

— Ne mogu im ništa reći što ne znaju, a ono što znam već je izmijenjeno. To jeprilično smiješno: moji se neprijatelji nemaju čega bojati od mene. Nekoliko imena koja bimožda saznali nisu vrijedna cijene. Bilo bi represalija.

— Zadao si mnogo rana. Postoji ponos, osveta; to je ljudsko stanje.

— Neprimjenljivo. Na tim smo područjima ravni i izravnani, i opet kažem da to nezaslužujem jer nema praktičnog rezultata. Nitko ne ubija ako nema razloga. Nitko od nas neželi biti odgovoran za guste padavine. Ludo, zar ne? Gotovo viktorijanski. Kad završimo, mismo vani. Možda ćemo se svi okupiti u velikoj tamnoj strateškoj sali u paklu i popiti čašicu-dvije, ali dok smo ovdje mi smo izvan igre. To je ironija, jalovost, Gravet. Kad smo vam višenam nije stalo. Nemamo nikakva razloga za mržnju. Ili za ubijanje.

— Lijepo rečeno, moj prijatelju. Očito si razmišljao o svemu tome.— U posljednje vrijeme sam imao dosta vremena za to.— A postoje i oni koji su izuzetno zainteresirani za tvoje zaključke — tvoju ulogu u

životu, onakvu kakva je bila. Ali, uostalom, to se može očekivati. To su tako manično-depre— ...............

1 Moskovski trg na kojemu se nalazi ogromna upravna zgrada KGB-a, a dobio je ime po Feliksu Dzieržinskom(1877-1926), sovjetskom političaru, istaknutom borcu u Oktobarskoj revoluciji, narodnom komesaru za unutrašnje poslove,osnivaču Čeke (op. prev.)

2 Uglavnom nedopustiva kemijska sredstva kojima se najčešće prisilno izaziva promjena stanja svijesti (op. prev.)

sivni ljudi. Mrzovoljni, a onda svetkujući: jednog trenutka ispunjeni nasiljem, pjesmamazemlje i tugom idućeg trenutka. I često sasvim paranoidno; tamnije strane klasicizma, mislim.Zasječene dijagonale Delacroixa u višerasnoj nacionalnoj psihi, tako dalekosežno, takokontradiktorno. Tako sumnjičavo — tako sovjetski.

Havelock je prestao disati; uzvratio je Gravetovo zurenje.— Zašto si to učinio?— Nije bilo štete. Da sam naučio drugačije, tko zna što bih im sve rekao? Ali budući

da ti ja doista vjerujem, objašnjavam zašto sam te morao testirati.— Moskva misli da sam još unutra?— Iznijet ću im svoj sud da više nisi. Hoće li to prihvatiti ili ne, to je sasvim drugo.— Zašto ne bi prihvatili? — upita Havelock, s pogledom uperenim u vodu.— Nemam pojma... Nedostajat ćeš mi, Michael. Uvijek si bio civiliziran. Težak, ali

civiliziran. A onda, opet, ti nisi rođeni Amerikanac, zar ne? Ti si zapravo Evropljanin.— Ja sam Amerikanac — tiho će Havelock. — Uistinu.— Dobro si uspio preko Amerike. Reću ću toliko. Ako promijeniš mišljenje — ili ti ga

promijene — stupi u dodir sa mnom. Mi možemo uvijek poslovati.— Nije vjerovatno. Hvala ti.— To nije ni izravno odbijanje.— Uljudan sam.— Civiliziran. Au revoir, Mihaile... Više mi se sviđa ime s kojim si rođen.Havelock je polako okrenuo glavu i promatrao Graveta kako prostudiranom

gracioznošću korača po Pont Royalu prema ulazu na most. Francuz je pristao na slijepoispitivanje u ime ljudi koji su mu se gadili; mora da je bio dobro plaćen. Ali zašto?

CIA je u Amsterdamu i CIA mu ne vjeruje. KGB je u Parizu ali mu ni KGB nevjeruje. Zašto?

Toliko o Parizu. Koliko daleko će otići da bi ga zadržavali pod mikroskopom?

Arethusa Delphi jedan je od onih malih hotela blizu atenskog trga Syntagma, kojiputniku nikad ne zaboravljaju dati do znanja da je u Grčkoj. Sobe su bijele na bijelom, natreperavo bijelom. Zidovi, namještaj i ukrasni vezovi, ukrasni namještaj koji dijeli prostor,smjenjivali su se s kričavim uljenim platnima u plastičnim okvirima, koja su prikazivalaantikvitete: hramove, agore i proročišta. Svaka je soba imala par uskih dvostrukih vrata kojasu se otvarala prema minijaturnom balkonu — dovoljno velikom za dvije male stolice ililiputanski stolić, na kojemu su gosti mogli piti jutarnju crnu kavu. U predvorju i u liftovimačovjek nikako ne može pobjeći od ritmičkog udaranja grčke folklorne muzike; gudači icimbali kao pomamni izvode prestissimo greco.1

Havelock je iz lifta izveo ženu maslinaste puti, a kad su se vrata zatvorila oboje sustajali trenutak-dva u pozi glumljena iščekivanja. Muzika je utihnula; uzdahnuli su solakšanjem.

— Zorba2 je krenuo na odmor. — Michael je kretnjom pokazao nalijevo, prema svojojsobi.

1 Grčki prestissimo, brzi finale čest u grčkoj narodnoj muzici (op. prev.)

2 Stereotip na osnovu poznatog filma »Grk Zorba« (op. prev.)

— Ostali svijet mora da misli da smo mi nervozne olupine — rekla je žena, smijući se,dodirujući tamnu kosu i poravnavajući dugu bijelu haljinu koja je dobro pristajala uz bojunjene puti, naglašavajući joj prsa i istaknute dijelove tijela. Engleski je govorila s teškimakcentom, koji se gaji na tim mediteranskim otocima koja su zabavišta bogatih Mediteranaca.Bila je visoko plaćena kurtizana čije su usluge tražili voditelji trgovine i nasljednici,dobroćudna kurva s pristojnim osjećajem za humor i brzim smijehom; žena koja je znala da jeograničeno njeno vrijeme pružanja zadovoljstva. — Vi ste me spasili — rekla je, stežućiHavelockovu ruku dok su hodali hodnikom.

— Ja sam vas kidnapirao.

— Često međuzamjenjivi izrazi — odgovori mu, opet smijući se. Bilo je malo jednogamalo drugoga. Michael je na Maratonosu natrčao na čovjeka s kojim je prije pet godina radiona sektoru Thermaikos. U restaurantu-kavani na trgu Syntagma te je večeri bila svečanavečera; budući da mu je to bilo pogodno, Havelock je prihvatio poziv. Ta je žena bila tamokao pratnja znatno starijem, neotesanom poslovnom čovjeku. Ouzo1 i prestissimo grecoučinili su svoju štetu. Havelock i žena sjedili su jedno pored drugog; noge i ruke su im sedodirivali, razmijenili su poglede: usporedbe su bile očite. Michael i otočka kurtizana iskralisu se iz lokala.

— Mislim da ću se sutra suočiti s jednim ljutitim Atenjaninom — rekao je Havelock,otvorivši vrata svoje sobe, vodeći ženu unutra.

— Ne budite smiješni — protestirala je. — On nije džentlemen. On je iz Epidaura; uEpidauru nema džentlmena. On je ostarjeli seljački vol koji se napunio novcem za vrijemepukovnika.2 Jedna od ružnijih posljedica njihova režima.

— Kad si u Ateni — rekao je Michael pošavši prema komodi u kojoj je bila bocawhiskyja sa čašama — drži se što dalje od Epidaura i Epidauranaca. — Natočio je piće.

— Jeste li često bili u Ateni?

— Nekoliko puta.— Što ste radili? Kakva vrsta posla?

— Kupovao sam neke stvari. Prodavao stvari. — Havelock je prenio piće preko sobe.Ono što je ugledao bilo je ono što je htio vidjeti, mada nije očekivao da će to biti tako brzo.Žena je skinula tanki svileni ogrtač bez rukava i položila ga na stolicu. Zatim je nastavilaotkopčavati haljinu od vrha. Grudi su joj djelovale izazovno, pozivajuće.

— Vi me niste kupili — rekla mu je, uzevši piće slobodnom rukom. — Ja sam došlasvojom slobodnom voljom. Efharistou3, Michael Havelock. Jesam li dobro izgovorila vašeime?

— Vrlo lijepo.

Njegovu je čašu dodirnula svojom, izazvavši tihi zvuk dok mu se približavala. Prstemu je stavila na usne, zatim ih je povlačila obrazom, a onda je napokon osvojila stražnji dionjegova vrata, privlačeći njegovo lice svome. Poljubili su se, a ona je razdvojila usne. Mekanonabreknuto meso i vlaga njenih usana djelovali su na nj da se uzbudi; ona je pritisnula svojetijelo o njegovo, povlačeći mu lijevu ruku prema dojki ispod poluotkopčane haljine. Oslonilase i duboko disala.

1 Žestoko grčko piće koje se dobija od aromatičnih plodova anisana (op. prev.)2 Vladavina ultradesničarske vojne hunte u razdoblju od 1967. do 1974, kad je nekoliko pukovnika uzurpiralo vlast,

suspendirajući ustav i zabranjujući političke stranke (op. prev.)

3 U suvr. grčkom slangu — dobro došli, dobar provod, i sl. (op. prev.)

— Gdje vam je kupaonica? Ja ću se odjenuti s nečim — manjim.— Tamo je.

— Zašto ne i vi! Staviti nešto manje, to mislim. Susrest ćemo se kod kreveta. Ja jedvačekam. Vi ste vrlo, vrlo privlačni, a ja sam... vrlo uznemirena.

Zgrabila je ogrtač sa stolice i krenula ovlaš, senzualno, prema vratima iza kreveta.Ušla je, bacila pogled preko ramena, dok su joj oči govorile ono što vjerojatno nije bila istina;ali, svejedno, te je noći sve to djelovalo vrlo uzbudljivo. Kurva s praksom, bez obzira na njenerazloge, dat će predstavu, a on je htio, osjećao je potrebu za njenom predstavom i umijećem.

Michael je ostao u gaćicama, pa je svoje piće prenio do kreveta. Naglo je zgrabiopokrivač i plahtu. Legao je na krevet, posegao za cigaretom, okrenuvši tijelo od zida.

— Dobrij vječjer, prijatel!

Čuvši duboki muški glas, Havelock se strelovito okrenuo u krevetu i instinktivnoposegao za oružjem — za oružjem kojeg tu nije bilo. U vratnicama kupaonice stajao je ćelavimuškarac čije je lice Michael znao s tuceta fotografija koje je vidio prije dosta godina. Bio jeiz Moskve, jedan od najmoćnijih ljudi u sovjetskom KGB-u. U ruci je imao revolver, velikiautomatik »graz-buria«1. Začuo se klik; oružje je bilo spremno za vatru.

1 Veoma kvalitetan automatski pištolj kalibra 7,65 i 9 mm; veoma je siguran i ima izvanredan finiš; automatikvelike zaustavne moći, uglavnom u upotrebi u specijalnim jedinicama (op. prev.)

3

— Ti sada možeš otići — rekao je Rus ženi koja se sakrila iza njega. Brzo je prošlabacivši pogled na Havelocka, a zatim je potrčala do vrata i izišla iz sobe.

— Vi ste Rostov. Pjotr Rostov. Direktor Vanjskih strategija, KGB, Moskva.

— I vaše lice i ime su mi dobro poznati. I vaš dosje.— Izložili ste se nizu neugodnosti, prijatel — rekao je Michael, posluživši se ruskom

riječi za prijatelja, mada je hladan način kako ju je izrekao oteo riječi to značenje. Zatresao jeglavom, nastojeći je očistiti od mučne omaglice, posljedice ouzoa i scotcha1. — Mogli ste mezaustaviti na ulici i pozvati me na piće. Tako ne biste saznali ni više ni manje, a svakako vrlomalo vrijednoga. Ukoliko ovo nije kazn gariah.2

— Nije likvidacija, Havliček.— Havelock.

— Sin Havličeka.— Učinili biste mi dobro da me ne podsjećate.

— Oružje je u mojoj ruci, ne u vašoj. — Rostov je odapinjač vratio na svoje mjesto uudubljenje, ali je oružje i dalje bilo upereno u Michaelovu glavu. — Ali to je daleka prošlost inema veze sa mnom. Vaša nedavna aktivnost, međutim, itekako je moja briga. Naša briga,ako hoćete.

— Onda vaše krtice ne zarađuju novac koji dobijaju.— Oni pišu izvještaje uzrujavajuće učestalo. Ako ništa a ono da opravdaju novac koji

dobijaju.— Ako su vam rekli da je sa mnom gotovo, bili su točni.

— »Gotovo?« Riječ s takvom konačnošću, a ipak predmet tumačenja, ne? Gotovo sčime? Gotovo s jednom fazom, pa naprijed u drugu fazu?

— Gotovo s bilo čime što bi se moglo vas ticati.— Van svih sankcija? — upita ga oficir KGB-a, prešavši granicu vratnica i naslonivši

se na zid, pištolja sada uperena u Havelockov vrat. — Bez namještenja u institucijama vaševlade u bilo kojem službenom kapacitetu? To je teško prihvatiti. To mora da je bio udaracvašem dragom prijatelju Anthonyu Matthiasu.

Michael je pomno promatrao Rusovo lice, spustivši pogled na veliki pištolj. — Prijenekoliko dana mi je Francuz spomenuo Matthiasa. Reći ću vam što sam mu rekao, mada neznam zašto to radim. Vi ste mu platili da spomene Matthiasovo ime.

— Gravet? On nas prezire. On je civiliziran spram nas jedino kad prolazikremljevskim galerijama ili Ermitažom u Lenjingradu. Mogao bi nam reći bilo što.

1 Skraćeno za Scotch whisky, žestoko piće dobiveno fermentacijom ječmenog slada u Škotskoj (op. prev.)2 Pogubljenje, smrtna kazna; smrt iz zasjede — na ruskom slangu (op. prev.)

— Ako je tako, zašto ste ga upotrijebili?

— Zato jer mu se sviđate. Mnogo je jednostavnije opaziti laž kad lažac govori onečemu što voli.

— Onda ste mu vjerovali.— Ili ste ga vi uvjerili, a naši ljudi nisu imali izbora. Kažite meni. Kako je sjajni i

karizmatički američki državni sekretar reagirao na ostavku svoga krajana.1

— Nemam pojma, ali pretpostavljam da je shvatio. To je točno ono što sam rekaoGravetu. Matthiasa nisam mjesecima vidio, ni s njim razgovarao. On ima dovoljno problema;nema nikakva razloga da mu se dodaju i oni jednog starog studenta.

— Ali vi ste bili mnogo više od studenta. Njegova je obitelj poznavala vašu obitelj uPragu. Postali ste ono što jeste...

— Bio — prekinu ga Havelock.— ... preko Antona Matthiasa.— To je bilo davno.Rostov je šutio; malo je spustio oružje, a onda progovorio: — Vrlo dobro — davno.

Što je sa sada? Nitko nije nezamjenjiv, ali vi ste vrijedan čovjek, dragocjen. Koji puno zna,produktivan. — Vrijednost i produktivnost su općenito povezani s radnom obavezom. Ja jeviše nemam. Kažimo da sam je izgubio.

— Treba li da zaključim da bi vas se moglo iskušati? — Čovjek KGB-a je oružjespustio još niže. — U smjeru druge obaveze?

— Vi znate bolje od toga. Osim ličnih revulzija koje se vraćaju nekoliko dekada, miimamo jednu-dvije krtice na Dzeržinskom. Nemam namjeru biti označen riječima »izvanspasa«.2

— Hipokritski izraz. On uključuje sučuvstvo od strane krvnika.— Tako kaže.— Ne dobro. — Rostov je podigao automatik, pružajući ga polako naprijed. — Mi

nemamo takvih problema s verbalnim racionalama. Izdajica je izdajica. Mogao sam vas ubiti,znate.

— Ne jednostavno. — Michael je ostao miran, a pogled mu je počivao na Rusovom.— Postoje hodnici i liftovi, predvorja kroz koja treba proći, ulice koje treba prijeći; postojirizik. Mogli biste izgubiti. Sve. Jer ja nemam ništa izgubiti osim ćelije u Lubjanki.

— Soba, ne ćelija. Mi nismo barbari.— Oprostite. Soba. Ista vrsta sobe koju smo u Virginiji rezervirali za nekoga poput

vas — a jedni i drugi se razbacujemo novcem. Kad ljudi poput vas i mene iziđu vani još sglavama na mjestu, sve se mijenja. Amitali i pentotali1 su pozivnice za zamke.

— Još postoje krtice.1 Zemljak (češ.) (op. prev.)2 U ne baš bogatoj a niti poetičnoj terminologiji obavještajaca, na nizu jezika izraz »izvan spasa« jednostavno

označuje osobu kojoj u strukturi određene službe više nema spasa, odnosno osuđena je na smrt, a egzekutori su na istoj stranina kojoj se tako osuđeni borio; osoba čije življenje ugrožava strogo čuvane interese.

3 »Amital« je trgovački naziv za kristalastu tvar koja se upotrebljava kao hipnotik i sedativ; amobarbital; »pentotalnatrij« je trgovački naziv za natrijev tiopenton, barbiturat koji se upotrebljava u medicini kao intravenozni opći anestetik; obase sredstva upotrebljavaju kao »serumi istine«, sredstva koja izazivaju opuštanje i uklanjaju inhibicije, pa se koriste zaliječenje emotivnih problema a i za ispitivanja u okviru prakse nekih državnih i obavještajnih službi (op. prev.)

— Ja ne znam tko su oni ništa više nego ste vi znali kad ste bili na terenu — iz tih istihrazloga, tih istih soba. Nijedan od nas ne vrijedi na drugoj strani. Mi znamo samo tekućekôdove, riječi koje nas vode kamo moramo poći. Sve one koje sam ja znao i imao sada subeznačajne.

— Pokušavate li me svom iskrenošću uvjeriti da čovjek vašeg iskustva nama nijedragocjen?

— Ja to nisam rekao — prekinu ga Havelock. — Ja vam samo predlažem daodvagnete opasnosti. Osim toga, još nešto, nešto što ste vi prilično uspješno obavili prije dvijegodine. Mi smo uzeli vašeg čovjeka koji je bio gotov s vama, spreman za farmu u Grasnovu.1Mi smo ga kroz Rigu doveli u Finsku, pa ga smjestili u sobu u Fairfaxu, Virginia. Ubrizgah sumu sve od scopolamina do trostrukog amitala, pa smo mnogo saznali. Strategije su bileopozvane. Čitave su mreže prestruktuirane, smetenost je bila obavezni dnevni red. Onda smosaznali nešto drugo: sve što nam je rekao bila je laž. Glava mu je bila programirana kaokompjuterski disk; dragocjeni su ljudi postali nekorisni, izgubljeno je vrijeme. Recimo da meuspijete odvesti u Lubjanku — a mislim da to ne biste mogli — kako možete znati da ja nisamnaš odgovor na ono što ste nama učinili?

— Zato jer vi ne biste značili takvu opasnost. — Rostov je povukao pištolj, ali ga nijespustio.

— Zaista? Meni se to čini kao prilično dobar pokrivač. Naime, hoću reći, vi to nikadne biste saznali, zar ne? S druge strane, mi smo razvili serum — o kojemu ne znam ništadrugo osim da ga ubrizgavaju u bazu lubanje — koji prazni programiranje. Ima neke veze sneutraliziranjem lobusa occipitalisa, što god to bilo. Odsad nadalje možemo se odlučiti.

— Takvo me priznanje iznenađuje.— Zašto bi? Možda našim direktorima želim uštedjeti mnogo teškoća; to bi mogao

biti moj cilj. Ili možda ništa od svega toga nije istina; možda nema seruma, nema zaštite, a jasve to izmišljam. I to je mogućnost.

Rus se nasmiješio. — Hvatit!2 Vi jeste vani! Obojicu nas zabavljate logikom koja bivam mogla poslužiti. Vi ste na putu do te farme na vašem vlastitom Grasnovu.

— To je ono što vam pokušavam reći. Jesam li ja vrijedan rizika?— Ustanovimo to. — Odjednom je Rus povukao svoj automatik, s cijevi gore; stavio

ga je u dlan i bacio ga Havelocku na krevetu. Havelock je oružje uhvatio u zraku.— Što bi trebalo da učinim s ovim?— Što želite učiniti s tim?— Ništa. Uzimajući da su prva tri zrna gumene kapsule ispunjene bojom, samo bih

vam zaprljao odjeću. — Havelock je pritisnuo dugme za otpuštanje magazina, koji je pao nakrevet.

— Uostalom, to baš nije posebno dobar test. Recimo da igla okidača radi i da ovoproizvodi bilo kakvu galamu, dvadeset hruščei3 bi banulo u sobu i rastavilo me u komadiće.

— Igla okidača radi, a u hodniku nema nikoga. Arethusa Delphi je uglavnomvašingtonski logor; pod prismotrom je, a ja nisam toliko lud da bih paradirao s našim ljudima.Mislim da to znate. Zato ste ovdje.

1 Grasnov je sovjetski ekvivalent strogo čuvanoj američkoj psihijatrijskoj klinici u Virginiji. Međutim, službenisovjetski izvori stalno opovrgavaju postojanje takvog medicinskog centra za ispiranje mozga (op. prev.)

2 Na ruskom otprilike »uhvatio sam«, »shvatio sam« (op. prev.)3 Na suvremenom ruskom slangu hrušč (hrušt) znači batinaš, upadač, nasilnik, osoba koja ne zna što je nježnost

(op. prev.)

— Što pokušavate dokazati?

Rus se opet nasmiješio i slegnuo ramenima. — Nisam sasvim siguran. Nešto nakratkou očima, možda. Kad je čovjek pod neprijateljevim pištoljem i taj pištolj je odjednom njegov,nastaje nagli poriv za uklanjanjem prve opasnosti — uzimajući da je neprijateljstvo uzvraće-no. To je u očima; to ne može prekriti nikakva kontrola — ako je neprijateljstvo aktivno.

— Što je bilo u mojim očima?— Savršena ravnodušnost. Umor, ako hoćete tako.

— Nisam siguran da ste u pravu, ali cijenim vašu hrabrost. To je više nego imam. Iglaokidača doista funkcionira?

— Da.— Nema kapsula?

Rus je zatřesao glavom a izraz lica mu je govorio da se tiho zabavlja. — Nemametaka. Što će reći, nema praha u čahuricama.

— Rostov je podigao lijevu ruku, a s desnom je povukao rukav ogrtača. Privezana zadonji dio zglavka, produžujući se prema laktu, bila je tanka cijev, a mehanizam odapinjanjaočigledno se aktivirao savijanjem ruke. — Snotvornoje1 — rekao je, dodirnuvši nategnutežice. — Narkotičke strelice. Mirno biste prespavali i veći dio sutrašnjeg dana, dok bi doktorinzistirao da vaša čudna groznica bude proučena u bolnici. Mi bismo vas izvukli, 'odletili'bismo vas u Solun, pa preko Dardanela u Sevastopolj. — Rus je oslobodio povez iznadzglavka i izvukao oružje.

Havelock je proučavao čovjeka iz KGB-a, nemalo iznenađen.

— Vi ste me doista mogli 'dignuti'.2

— Dok se ne pokuša, ne zna se. Mogao bih promašiti prvi pucanj, a vi ste i mlađi, jačiod mene; mogli ste me napasti, slomiti mi vrat. Međutim, okolnosti su bile na mojoj strani.

— Rekao bih sasvim. Zašto niste igrali na njih?

— Zato jer ste u pravu. Mi vas ne želimo. Rizici su preveliki — ne oni o kojima stegovorili, već drugi. Jednostavno, morao sam saznati istinu a sad sam uvjeren. Vi više niste uslužbi svoje vlade.

— Koji rizici?

— Nepoznati su nam, ali postoje. Što god ne možeš razumjeti u ovom poslu jest rizik,no ne moram o tome vama govoriti.

— Kažite mi nešto. Netom sam pomilovan; htio bih znati zašto.— Vrlo dobro. — Sovjetski je obavještajac oklijevao; besciljno je pošao prema

dvostrukim vratima koja vode do minijaturnog balkona i otvorio ih samo nekolikocentimetara. Onda ih je zatvorio i okrenuo se Havelocku. — Trebalo bi da vam prvo kažem daja ovdje nisam po naređenju Trga Dzeržinski, čak ni s njegovim blagoslovom. Da budemiskren, moji ostarjeli pretpostavljeni u KGB-u vjeruju da sam u Ateni zbog nekog drugogposla. Vi to možete prihvatiti ili ne.

1 Ono što izaziva san (rus.); (op. prev.)2 U knjizi su vrlo česti izrazi »dignuti« i »uzeti«, što su također pojmovi iz špijunskog leksika. »Dignuti« zapravo

znači »uzeti nekoga silom«, a neizbježni izraz »uzeti« znači kako kada: zarobiti, uhvatiti, držati pod prisilom, ubiti,likvidirati. Na čitatelju je da taj pojam tumači prema situaciji (op. prev.)

— Dajte mi razlog za da ili ne. Netko mora znati. Vi jedratele1 ne radite ništa solo.

— Samo dvojica. Bliski suradnik u Moskvi i posvećeni čovjek — krtica, dakako — izWashingtona.

— Mislite na Langley?Rus je zatresao glavom. Odgovorio je tiho: — Bijela kuća.

— Impresioniran sam. I tako dvojica viših kontroljorja2 KGB-a i sovjetska krtica napješačkoj udaljenosti od Ovalnog ureda3 zaključe da žele razgovarati sa mnom, ali me ne želeuzeti. Mogu me 'odletiti' u Sevastopolj, a od tamo u sobu u Lubjanki, gdje bi svaki razgovorkoji bismo vodili bio mnogo produktivniji — s njihove točke gledišta — ali to ne žele učiniti.Umjesto toga, govornik za tu trojicu — čovjek kojega poznajem samo preko fotografija i poreputaciji — kaže mi da postoje rizici povezani sa mnom, koje ne može definirati ali zna dapostoje, a zbog njih mi je pružena opcija da govorim ili ne — a o čemu, o tome nemam ninajdalju predstavu. Jesam li točno pročitao?

— Imate slavensku sklonost da odmah pođete do srca stvari.— Ne vidim nikakve rodovske veze. To je zdrav razum. Vi ste govorili, ja sam slušao;

to je ono što ste rekli — ili što kanite reći. Osnovna logika.Rostov je otkoračao od vrata balkona, zamišljena izraza lica. — Bojim se da je to baš

onaj činilac koji nedostaje. Logika.— Sada mi govorimo o nečemu drugom.— Da, tako je.— O čemu?— O vama. Costa Brava.Havelock je zastao. U očima mu je bila ljutnja, ali se savladavao.— Nastavite.— Žena. Ona je razlog zašto ste se umirovili, je li tako?— Ovaj je razgovor završen — naglo će Havelock. — Odlazite odavde.— Molim. — Rus je podigao obje ruke; kretnja mira, možda i molbe. — Mislim da bi

trebalo da me čujete.— Ja tako ne mislim. Nema ništa što mi možete reći a da bi me, i iz daljine, zanimalo.

Voennaji treba čestitati; bio je to paklenski posao. Oni su pobijedili, ona je pobijedila. A ondaje izgubila. To je svršeno i više se ništa drugo o tome ne može reći.

— Može.— Ne meni.— Oni u VKR-u su manijaci — Rus će mirno, s žurbom u glasu.— Ja vam to ne moram kazati. Vi i ja smo neprijatelji, i nijedan od nas ne bi tvrdio

drugačije, ali između sebe priznajemo stanovita pravila. Mi nismo psi koji sline, mi smoprofesionalci. Postoji osnovno poštovanje koje svatko ima spram drugoga, možda zasnovanona strahu, premda ne mora biti tako. Dopustite mi to, prijatel.

1 Takva riječ u ruskom ne postoji, ali u kijevskom slangu postoji riječ jadrateljc, otprilike u značenju »bijedniosamljenik«, »zaboravljena protuha« i si. (op. prev.)

2 Kontrolor, nadzornik, nadglednik (rus.) (op. prev.)3 Službena kancelarija predsjednika SAD u Bijeloj kući, koja je elipsoidnog oblika (op. prev.)

Pogledi im se ukočiše u ravnini, prodirući jedan u drugog. Havelock je kimnuo. — Javas znam iz dokumentacije, kao što i vi mene znate. Vi niste bili dio toga.

— Potraćena smrt je i dalje smrt, i dalje je potraćena. Nepotrebna i izazivačka smrt jevrlo opasna potraćenost. U bijesu može biti udesetostručeno vraćena podstrekaču.

— To kažite onima u Voennaji. Što se njih tiče nije bilo nikakve potraćenosti. Samopotreba.

— Koljači! — odreže Rostov, grlenim glasom. — Tko im išta može reći? Oni sunasljednici starih klaonica OGPU-a1, potomci ludog ubojice Jagode2. Osim toga, oni su dogrla u paranoidnim fantazijama koje sežu pola stoljeća unatrag, kad je Jagoda postrijeljaomirnije, mudrije ljude, mrzeći njihovo odsustvo fanatizma, izjednačujući taj nedostatak sizdajom revolucije. Znadete li vi VKR?

— Dovoljno da čuvam leđa u paklenskoj nadi da ćete je kontrolirati.— Volio bih kad bih sa sigurnošću mogao odgovoriti potvrdno. To je isto kao kad bi

banda vaših vrištećih desničarskih ravnosnika dobila službeni status kao pododjel Centralneobavještajne agencije.

— Mi imamo obračune i ravnoteže3 — ponekad. Kad bi takav pododjel postojao, amogao bi, bio bi pod stalnim ispitivanjem, otvoreno kritiziran. Pomno bi se pratilo u što trošesredstva, proučavali bi njihove metode; na kraju bi grupa bila izbačena.

— Imali ste svoje lapsuse, vaše razne komitete za antiameričku djelatnost, svojeMcCarthye4, hjustonske planove5, čistke u neodgovornoj štampi. Uništene su karijere,degradirani životi. Da, vi ste uistinu imali svoju porciju grešaka.

— Sve je to bilo kratkoročno. Mi nemamo gulaga, nemamo programa za»rehabilitaciju« u Lubjanki. A ta neodgovorna štampa ima načina da tu i tamo postajeodgovorna. Ona je zbacila režim arogantnih usijanih glava. Još luđe, kremljevske, ostaju nasvojim mjestima.

— Znači, obje strane imaju svoje lapsuse. Ali smo mi mnogo mlađi; mladima sugreške dopuštene.

— A nema ničega — upadnu Michael — što bi se moglo usporediti s VKR-ovomoperacijom paminjatčik.6 To ne bi tolerirao ni financirao ni najgori Kongres ili administracija7

u povijesti.— Još jedna paranoidna fantazija! — viknuo je oficir KGB-a, dodajući podrugljivo:

— Paminjatčiki! Čak je ta riječ iskrivljena, besmislena je. Diskreditirana strategija skovanaprije nekoliko desetljeća! Možete biti sasvim uvjereni da i dalje cvjeta.

1 Sovjetska policija i tajna policija od 1923. do 1934. Od ruskog Objedinjonnoe Gosudarstvennoe Političeskoeupravlenie — Ujedinjena državna politička uprava, (op. prev.)

2 Genrih Grigorjevič Jagoda (1891-1938), sovjetski narodni komesar za unutrašnje poslove (1934-36), a 1937.uhapšen i strijeljan; 1924. zamjenik predsjednika GPU; Staljinova desna ruka u nemilosrdnim čistkama (op. prev.)

3 Eng. checks and balances; uglavnom u slangu američke administracije — takmičenje ali i razumijevanje međuraznim vladinim tijelima (op. prev.)

4 J.R. McCarthy (1908-57), američki senator koji je vodio (1950-54) zloglasnu istragu o komunistima u američkojvladi i društvu, a njegov neviđeni nedemokratski »lov na vještice« dobio je notoran naziv — makartizam (op. prev.)

5 U glavnom gradu Teksasa, Houstonu, američka je desnica u nekoliko navrata donosila razne hladnoratovskeplanove i organizirala svoje vojno-političke snage (op. prev.)

6 Takva riječ ne postoji na ruskom jeziku, ali je valjda neka složenica od pamjat, pamćenje, sjećanje, pomnit,pamtiti, sjećati se, i pomjanut, spominjati, sjetiti se; dakle — onaj što se sjeća, onaj koji nije zaboravio; dječak koji se sjeća izdavnine otkada je određen za nešto; vjerojatno plod piščeve mašte (op. prev.)

7 Government, vlada, najčešće je pojam koji obuhvaća čitav američki vladajući esta-blišment, dok je administrationvlada u užem obliku (op. prev.)

— Možda manje od Voennaje. Očito više od vas — ako ne lažete.

— Ma haj'te, Havelock! Ruska dječica upućena u Sjedinjene Države da odrastaju sastarolinijskim, nesumnjivo patetično senilnim marksistima kako bi postali ušančeni sovjetskiagenti? Bezumlje! Budite pametni. To je psihološki nezdravo — ako ne i katastrofalno — i nespominjući stanovite neizbježne usporedbe. Izgubili bismo većinu u korist blue jeansa,1 rockglazbe i brzih automobila. Bili bismo idioti.

— Sada vi lažete. Oni postoje. Vi to znate i mi to znamo.

Rostov je slegnuo ramenima. — Pitanje brojki, dakle. I vrijednosti, mogao bih dodati.Koliko ih se može ostaviti? Pedeset, stotinu, dvije stotine ili više? Tugaljive, amaterskiurotničke kreature koje lutaju kroz nekoliko gradova, sastajući se u podrumima u kojimaizmjenjuju gluposti, nesigurni u vlastitim vrijednostima, koje su jedini razlozi da su oni onošto jesu. Vrlo malo se vjeruje tim takozvanim suputnicima,2 vjerujte mi.

— Ali ih vi niste izvukli.

— Gdje bismo ih stavili? Samo ih malo zna nešto ruski; oni su razlog velikezbunjenosti i neugode. Trošenje, prijatel, to je odgovor. I njihovo otpravljanje uz pokojuzvučnu riječ, priznanje usana, kao što kažete vi Amerikanci.

— Voennaja ih ne otprema niti raspušta.

— Rekao sam vam da ljudi iz VKR-a slijede krivo usmjerene fantazije.— Pitam se da li vi vjerujete u to — sada će Michael, promatrajući Rusa. — Nisu sve

te obitelji bile patetične i senilne, nisu svi bili suputnički amateri.— Ako sada postoji — ili je postojao u nedavnoj prošlosti — bilo kakav pokret od

strane paminjatčika, mi ne znamo za njega — odlučno će Rostov.— A ako postoji a vi ne znate za nj, to bi bilo nešto važno, zar ne? Rus je stajao

nepokretno; kad je progovorio glas mu je bio tih i zamišljen. — VKR je nevjerojatno tajnovitainstitucija. To bi bilo važno.

— Onda sam vam možda dao nešto o čemu da razmišljate. Nazovite to darom rastankasa strane umirovljena neprijatelja.

— Ne tražim takve darove — hladno će Rostov. — Oni su proizvoljni kao i vašboravak ovdje u Ateni.

— Budući da ne odobravate, vratite se u Moskvu i vodite svoje bitke. Vaša meinfrastruktura više ne zanima. A ukoliko nemate još neko drugo oružje iz stripa, negdje ispodrukava, predlažem vam da odete.

— To je baš to, pješka. Da, pješka. Pion. To je kao što kažete — infrastruktura.Odijeljene sekcije, doista, ali jedna cjelina. Najprije je KGB; sve ostalo slijedi. Muškarac iližena mogu gravitirati Voennaji, mogu se čak izvrsno iskazati u najdubljim operacijama, ali onili ona najprije moraju odskočiti iz KGB-a. Najminimalnije što može biti — negdje morapostojati dosje Dzeržinski. Kad su u pitanju strani regruti, kako biste se vi izrazili, morapostojati dvostruki imperativ. Unutrašnja zaštita, dakako.

Havelock se nagnuo prema naprijed, a u očima mu se pometnja pridružila ljutnji. —Kažite mi što imate reći i kažite to brzo. Nešto mi smrdi oko vas, prijatel!

1 Blue jeans je i metafora za generaciju oslobođenu aristokratsko-buržujskog nasljeđa, koja je uglavnompripremljena da u životu savlađuje jednaku trku s preponama. Međutim, kad zarađivanje novca učini svoje i donese novestrasti, mnogo toga što je vezano za ideologiju blue jeansa prepušta se generaciji koja se tek priprema za trku (op. prev.)

2 Tipičan američki izraz (fellow traveler) koji ukazuje na nekomunistu koji simpatizira komuniste (op. prev.)

— Držim da je tako oko sviju nas, Mihail Havlíček. Naše se nosnice nikad ne moguprilagoditi do kraja, nije li tako? Što je najperverznije, one postaju osjetljive na varijacije togistog mirisa. Poput životinja.

— Kažite.— Jenna Karasova, ili anglizirano Karas, ne nalazi se ni na jednom popisu u bilo kojoj

grani ili odjelu KGB-a.Havelock je zurio u Rusa. Zatim je skočio s kreveta, zgrabio plahtu i zavio je u zraku,

onemogućavajući Rusu da ga vidi. Jurnuo je naprijed i gurnuo Rostova na zid pored vratabalkona. Iskrenuo je čovjeka KGB-a u smjeru kazaljke sata uhvativši ga za zglavak ruke, aonda mu je glavom udario u okvir jeftine uljane slike; gotovo istodobno desnom rukom jeprikliještio Rostovljev vrat. — Mogao bih vas ubiti zbog ovoga — prošaptao je bez daha, doksu mu mišići vilice pulsirali pritisnuti o Rostovljevu ćelavu glavu. — Rekli ste da sam vammogao slomiti vrat. To bih mogao sad učiniti!

— Mogli biste — odgovori mu Rus, gušeći se. — I bili biste posječeni, na podu. Ili uovoj sobi ili na ulici.

— Mislio sam da nemate nikoga u hotelu!— Lagao sam. Tu su trojica, dvojica u hodniku pored dizala, odjeveni kao konobari, a

jedan je na stubištu. Za vas ovdje u Ateni nema potpune zaštite. Moji su ljudi vani, kao i naulici, a svaki je izlaz pokriven. Moje se napute čiste: imam se pojaviti na određenom izlazu uodređeno vrijeme. Svako odstupanje od jednog ili drugog značit će vašu smrt. Ja nisam idiot.

— Možda niste, ali kao što ste rekli, vi ste životinja! — Otpustio je Rusa i odgurnuoga preko sobe. — Vratite se u Moskvu i recite im da je stupica bila suviše uočljiva, vonjsuviše smrdi! Ja to ne uzimam, prijatel. Odlazite odavde!

— Nema stupice — protestirao je Rostov, povrativši ravnotežu i držeći se za vrat. —Vaš osobni argument: Što biste nam uistinu mogli reći a bilo bi vrijedno rizika, ili odmazdi,možda? Ili nesigurnosti? Vi ste svršeni. Bez programiranja, mogli biste nas odvesti u stotinestupica — to je teorija koja nam se vrzmala mislima, kažem vam tek usput. Vi slobodnogovorite a mi djelujemo na temelju onoga što govorite, ali ono što nam kažete više nijeoperativno. Preko vas slijedimo strategije, ne samo kodove i šifre, već vjerojatno i dugoročnevitalne strategije, koje je Washington odbacio ne rekavši vam ništa o tome. U postupku miotkrivamo naše osoblje. Vi ste zacijelo svjesni toga. Vi govorite o logici? Slijedite i slušajtevaše vlastite riječi.

Havelock je zurio u sovjetskog oficira, Šumno dišući, dok su mu se bijes i zbunjenostmiješali s emotivnom napetošću. Čak bi i sjena mogućnosti da je kod Costa Brave učinjenagreška bila više od onoga sa čime bi se mogao suočiti. Ali nije bilo nikakve greške.Prebjeglica iz Baader-Meinhofa stavio je u pogon lanac događaja koji je sve otkrivao. Dokazisu poslani u Madrid, a on ih je pregledao, tražeći svaki djelić koji bi upućivao na suprotanzaključak. Nije bilo ničega; bilo je sve. Čak je i Anthony Mattias — Anton Mattias, prijatelj,mentor, gotovo otac — zahtijevao dubinsko provjeravanje; bilo je vraćeno: pozitivno.

— Ne! Dokaz je bio tamo! Ona je bila tamo! Vidio sam to svojim očima! Rekao samim da se moram uvjeriti svojim očima, a oni su se suglasili!

— 'Oni'? Tko su 'oni'?— Vi to znadete jednako dobro kao i ja! Ljudi poput vas! Unutrašnjost školjke —

stratezi! Niste izgledali dovoljno grubo. Varate se!Rus je glavu polako pomicao u krugovima, dok je lijevom rukom masirao vrat.

Progovorio je tiho. — Ja ne poričem da mogućnost postoji — kao što sam rekao, VKR je

manijakalno tajnovit, osobito u Moskvi — ali je ta mogućnost daleka... Bili smo iznenađeni.Jedan uobičajeno produktivni mamac i kanal njegovi vlastiti ljudi odvode u terorističkustupicu, a zatim ti isti ljudi smatraju KGB odgovornim za njenu smrt tvrdeći da je ona jednaod nas. Rezultat te manipulacije je neutraliziranje stalnog pratioca te žene, njenog ljubavnika,duboko pokrivenog poliglotskog terenskog agenta izuzetnog talenta. Njime prevladavajurazočaranje i gađenje; on se izvlači iz organizacije. Mi smo iznenađeni; tražimo posvuda uarhivama i dokumentaciji, uključujući i najnepristupačnije dokumente. Nema je nigdje. JennaKaras — Karasova — nikad nije bila dijelom nas. — Rostov je zastao, dok su mu oči govorileda shvaća situaciju: Michael Havelock je opasno izazvana pantera koja se sprema da skoči, daudari. Rus je nastavio ravnim glasom: — Mi smo zahvalni; mi imamo koristi od vaše elimina-cije, ali se pitamo zašto? Zašto je to učinjeno? Je li to obmana? Ako je tako, koji joj je cilj?Tko dobija? Površinski mi dobijamo, ali opet, zašto? Kako?

— Upitajte VKR! — viknuo je Michael. — Oni to nisu tako planirali, ali se takodogodilo. Ja sam im dodatna nagrada! Upitajte njih!

— Pitali smo ih — odgovori mu Rus. — Direktora sektora, zdravijeg od većine tamo,koji se, zbog svoje srazmjerne normalnosti boji svojih istovrsnika. Rekao nam je da on osob-no nije upoznat s tom ženom, Karasovom, niti pojedinostima s Costa Brave, ali budući daterensko osoblje nije postavljalo nikakva pitanja, on uzima da nikakva pitanja ne bi trebalopostavljati. Kao što je naglasio, rezultati su povoljni: ustrijeljena su i oborena dva kondora,oboje talentiranih, a jedan od njih čak izuzetno. Voennaja je sa zadovoljstvom preuzela hvaluna sebe.

— Zašto ne bi? Ja sam vani, a nju se može opravdati. Žrtvovanje, ma kako ga nazvali,uvijek je isto. Na žrtvu se može pristati s razlogom. On je to rekao; on je to priznao.

— On to nije priznao i govorio je nešto sasvim drugo. Rekao sam vam, on je preplašenčovjek. Jedino ga je moj rang privolio da ode tako daleko koliko je otišao.

— Vi razvlačite.— Ja sam slušao. Kao što ste me vi slušali prije nekoliko trenutaka. Rekao nam je da

nema ni najmaglovitiju predstavu o onome što se dogodilo, ili zašto.— On osobno nije znao! — bijesno će Havelock. — Ljudi na terenu znaju. Ona je

znala.— Mršava racionalizacija. Njegov je ured odgovoran za svu aktivnost na jugozapad-

nom mediteranskom sektoru. To područje uključuje Costa Bravu. Rendezvous u žurbi, osobi-to onaj koji prividno uključuje Baader-Meinhof, takav bi sastanak nesumnjivo on odobrio. —Rostov je zastao, a onda mirno dodao: — Pod normalnim okolnostima.

— To nije tako mršava racionalizacija? — upita ga Michael.— Ostavljam si najuži prostor za pogrešku. Vrlo daleka mogućnost.— To je ona koju prihvaćam! — Havelock je opet viknuo, odjednom uznemiren

svojim izljevom.— Vi to želite prihvatiti. Možda morate tako.— VKR često dobija svoja naređenja izravno iz soba u kojima se stvara politika

Kremlja. To nije nikakva tajna. Ako ne lažete, pored vas su jednostavno prošli.— Svakako, a ta me misao straši više nego vam mogu reći. Ali isto onoliko koliko

sam prisiljen priznati vaše profesionalne uspjehe, prijatel, ja ne mislim da stvaraoci politike uKremlju vode računa o ovakvima kao što smo ja i vi. Imaju težih pitanja, globalnih problema.A, da pojasnim do kraja, oni nemaju stručnosti na području koje se nas tiče.

— Imaju kad je u pitanju Baader-Meinhof! I PLO, i Brigate Rosse, i još nekoliko'crvenih armija'1 koji sve dižu u zrak! To je politika!

— Samo za manijake!— To je točno ono o čemu govorimo! Manijaci! — Michael je zastao kao da ga je

ošinulo očito. — Mi smo provalili u kôdove VKR-a. Bili su autentični; vidio sam previševarijacija, a da to ne bih znao. Ja sam uspostavio kontakt. Ona je odgovorila. Posljednju samtransmisiju uputio ljudima u čamcu nedaleko obale. Oni su odgovorili! Objasnite to!

— Ne mogu.— Onda izađite!Oficir KGB-a je pogledao na sat. — Moram, u svakom slučaju. Ističe vrijeme.— Da, tako je.— Mi smo u slijepoj ulici — rekao je Rus.— Ja nisam.— Ne, ja ne mislim da ste vi, a to obuhvaća rizik oko vas. Vi znate što vi znate a ja

znam što ja znam. Slijepa ulica, htjeli vi to ili ne.— Vaše je vrijeme isteklo, ne zaboravite.— Ne zaboravljam. Nije mi stalo da budem uhvaćen u unakrsnoj vatri. Sad ću otići. —

Rostov je krenuo prema vratima, zastao zatim, i okrenuo se. — Prije nekoliko minuta ste reklida je mamac suviše očit, a miris suviše vonja. Kažite to Washingtonu, prijatel. Ni mi to neuzimamo.

— Izađite!Vrata su se zatvorila, a Havelock je gotovo minutu stajao nepokretan, misleći na

Rusové oči. U njima je bilo suviše istine. Tokom godina Michael je naučio razlikovati istinuod laži, osobito u svojih neprijatelja. Rostov nije lagao; govorio je istinu onako kako je mislioda postoji. Što znači da su tim moćnim strategom KGB-a manipulirali njegovi vlastiti ljudi uMoskvi. Pjotr Rostov bio je slijepa sonda — utjecajni obavještajni oficir koji je upućen sinformacijom za koju je uvjeren da je njegovi pretpostavljeni nemaju, kako bi stupio u dodir sneprijateljem i preobratio jednog američkog agenta, regrutirajući ga za Ruse. Što je oficirvišeg ranga, to mu je priča vjerodostojnija — sve dok govori istinu onako kako je vidi, istinukako su je oblikovali njegovi neprijatelji.

Michael je otišao do stolića pored kreveta, gdje je prije pola sata ostavio čašu swhiskyjem. Uzeo ju je. ispio scotch do dna i pogledao na krevet. Nasmijao se sam sebi,misleći o tome kako se večer okrenula od tamo gdje je bila i kamo se usmjerila prije tridesetminuta. Kurva je dala svoj dio, ali ne na način koji je očekivao. Senzualna kurtizana bila jezamka. Kad će biti kraj zamkama? Amsterdam. Pariz. Atena.

Možda neće prestati dok on ne prestane. Možda će se dogoditi ovako: sve dok se onbude kretao svi ti postavljači zamki kretat će se zajedno s njim, promatrat će ga, gurati ga ukutove, čekati ga na svakom mjestu; čekat će da izvrši bilo koji zločin za koji im mašta govorida bi ga mogao počiniti. Oni su već u samom kretanju našli razlog svojih sumnji. Nemačovjeka koji će besciljno lutati pošto je život proveo lutajući po naređenju. Ako je ustrajan ulutanju, to je samo znak da slijedi druga naređenja, drugačija naređenja; inače bi ostao tamogdje je. Negdje.

1 PLO je kratica za Palestine Liberation Organization, Palestinska oslobodilačka organizacija; Brigate rosse(Crvene brigade) su organizacija tzv. talijanske urbane gerile koja je bila posebno aktivna u 60-im i 70-im godinama, apotpuno je obezglavljena tek 1988. godine. Cilj svih tih »crvenih armija« (zapadnonjemačke, talijanske, japanske i francuske— Action Direct) je nasilno rušenje kapitalističkog režima (op. prev.)

Možda je vrijeme da stane. Možda je njegova odiseja oporavlja-nja prešla svoj tok;postoji telegram koji čeka da ga uputi, obaveza na koju mora odgovoriti. Početak. Gotovozaboravljeni prijatelj koji mu je opet postao prijateljem, a taj mu je čovjek ponudio novi život,tamo gdje je stari život mogao zakopati, gdje je bilo korijenja koje treba gajiti, odnosa kojetreba stvarati, stvari koje treba podučavati.

Što ćeš predavati, Mihail?Ostavi me na miru! Ti nisi dio mene — nikad nisi ni bila.

Ujutru će poslati telegram Harryu Lewisu, zatim će unajmiti kola i odvesti se nasjeverozapad do trajekta za jadransku luku Kérkira, gdje će uhvatiti brod za Brindisi, u Italiji.On je to činio i ranije pod raznim imenima i s raznim ciljevima. Sada će to učiniti kaoMichael Havelock, izvanredni profesor upravnog prava. Iz Brindisija će krenuti zaobilaznimželjezničkim putem preko Italije do Rima, grada koji mu se neobično sviđao. U Rimu ćeostati tjedan ili dva; to će biti posljednje zaustavljanje na njegovoj odiseji, mjesto gdje ćepustiti da se odmaraju sve misli o životu koji je protekao.

Ima mnogo toga što mora obaviti u Concordu, New Hampshire, USA. Za manje od trimjeseca će preuzeti svoje dužnosti kao izvanredni profesor; u međuvremenu ima mnogopraktičnih stvari koje valja obaviti. Treba skicirati lekcije pod vodstvom kolega koji to znaju;treba prostudirati i ocijeniti predmetnu građu, treba odrediti kamo će njegov doprinos bitinajbolje usmjeren. Kratki posjet, možda, Matthiasu, koji će mu zacijelo ponuditi neke svojemisli.

Bez obzira koliko bio pritisnut poslom, Matthias će naći vremena, jer, više od svihostalih, Anton bi mogao biti sretan zbog njegove odluke i novoizabrana puta; njegov se staristudent vratio na campus. Tamo je sve i započelo.

Toliko toga treba obaviti.Treba mu mjesto u kojemu će živjeti: kuća, namještaj, lonci, tave, knjige, stolica na

kojoj će sjediti, krevet u kome će spavati. O takvim stvarima nije razmišljao nikad ranije.Sada je razmišljao o svemu tome i osjećao kako uzbuđenje raste u njemu.

Otišao je do komode, odvrtio čep sa scotcha i natočio si piće. — Příteli — rekao jetiho, bez nekog posebnog razloga, gledajući svoje lice u ogledalu. Odjednom se zagledao usvoje oči pa je, u strahu, tresnuo čašu takvom snagom da se rasprsla u niz komadića; krv sepolako prelila preko ruke. Oči mu neće pustiti da ode! I shvatio je. Jesu li njegove oči vidjeleistinu one noći na Costa Bravi?

— Prestani! — vrisnuo je, da li tiho ili glasno, nije znao. — Svršeno je!

Dr Harry Lewis je sjedio za stolom u radnoj sobi s punim policama knjiga, držećitelegram u ruci. Učinilo mu se da čuje glas svoje žene. Čuo ga je, doista.

— Vidjet ćemo se kasnije, dragi — javila mu se iz hodnika. Prednja vrata su seotvorila i zatvorila. Izišla je iz kuće.

Lewis je podigao slušalicu i birao područni kôd 202, Washington, D.C. Sedam brojkikoje su uslijedile dobro je upamtio. Nikad ih nije zapisao, niti će one biti zabilježene naračunu, jer će ih kompjuteri elektronski 'provući'.

— Da? — upitao je muški glas s druge strane telefona.— Birchtree1 — rekao je Harry.— Naprijed, Birchtree. Snima se.1 Brezovo stablo (engl.). Obavještajne su službe uobičajile da svojim ljudima daju imena stabala (op. prev.)

— Prihvatio je. Telegram je stigao iz Atene.

— Ima li kakve promjene u datumima?— Nema. Bit će ovdje mjesec dana prije nego počne tromjesečje.

— Je li rekao kamo će iz Atene?— Nije.

— Pazit ćemo na aerodromima. Hvala ti, Birchtree.Rim koji je Havelock došao posjetiti nije bio Rim u kome bi mu bilo stalo ostati.

Štrajkovi na sve strane. Kaos u kombinaciji s talijanskim temperamentom koji je eruptirao nasvakom uglu, u svakoj štrajkaškoj liniji, u parkovima i oko vodoskoka. Pošta je bila pobacanapo kanalima, stvarajući još veće hrpe neodvezena smeća; taksija je bilo malo — praktički ihnije bilo — a većina je restauranata bila zatvorena zbog posustalih isporuka. Poliziotti1, poštosu bili dovoljno izvrijeđani, odlučili su se na obustavu rada, komplicirajući još višeuobičajeno bezumlje rimskog prometa, a budući da su telefoni pripadali državnoj poštanskojslužbi funkcionirali su na razini koja je bila ispod normalne, što je značilo da je bilo gotovonemoguće telefonirati. Grad je bio pun neke histerije koju je još više otežala još jedna oštrapapina naredba — od stranca, polacco!2 — koja se koškala sa svakim progresivnim korakomod Vatikana II.3 Giovanni Ventitreesimo! Dove sei.4

Bila je to njegova druga noć u Rimu. Michael je napustio svoj pensione5 u Via DueMacelli pred više od dva sata, prešavši pješke gotovo milju udaljenosti do Via flaminiaVecchia, u nadi da će naći otvorenim restaurant koji mu je bio najdraži. Nije bio, a nikakvakoličina strpljivosti nije učinila da se pojavi taksi koji bi ga vratio natrag do Španjolskihstepenica.6

Stigavši do sjevernog kraja Via Veneto, usmjerio se prema pokrajnjoj ulici kad ga jeugledao — plakat u osvijetljenu izlogu putničke agencije hvalio je blistavosti i slavuVenecije.

Zašto ne? Zašto dođavola ne? Plutajuća pasivnost neplaniranja obuhvaćala je nagleizmjene planova. Pogledao je na sat; bilo je jedva osam i trideset, vjerojatno prekasno da sestigne do aerodroma i ponada se mogućnosti da osigura mjesto u avionu, ali ako se dobrosjeća — a sjećao se — vlakovi su iz Rima odlazili sve do pola noći. Zašto ne vlak? Lijeno,zaobilazno putovanje iz Brindisija željeznicom i krajolikom koji se stoljećima nije izmijenio;pa to je putovanje bilo, jednostavno rečeno, divno. Za nekoliko minuta može spakirati svojjedini kovčeg i za dvadeset minuta biti na željezničkoj stanici. Novac koji je bio spremanplatiti svakako će mu koristiti u hotelu i pomoći mu da dobije rezervaciju na stanici. Ako takone bude, uvijek se može vratiti u Via due Macelli. Platio je tjedan dana unaprijed.

Četrdeset pet minuta poslije toga Havelock je prošao ispod velikog portala masivneželjezničke stanice Ostia, koji je izgradio Mussolini u sretnim danima truba i bubnjeva,čizama koje su marširale, i vlakova koji su vozili na vrijeme.

1 Policajci (tal.);(op. prev.)2 Poljak (tal.); (op. prev.)3 Vatikanski koncil za koji se kaže da je bio obojan progresivnijim duhom (op. prev.)4 Ivane XXIII! Gdje si. (tal.); (op. prev.)5 Pansion (tal.); (op. prev.)6 Trg sa širokim stepeništem u historijskom centru Rima (op. prev.)

Talijanski nije bio jezik koji je Michael najbolje znao, ali je mogao dobro čitati irazumjeti: Biglietto per Venezia. Prima classe.1 Red je bio kratak i sreća ga je poslužila.Glasovita Freccia della Laguna2 odlazi za osam minuta, a ako je signore spreman platitinajskuplju kartu dobit će najbolji smještaj i svoj kupe. On je bio spreman, i dok je prodavačudarao pečat na ukrašenu kartu, rekao mu je da Freccia polazi s binario trentasei3, dvostrukeplatforme koja je od šaltera udaljena nekoliko nogometnih igrališta.

— Fate presto, signore! Non perdete tempo! Fate in fretta!4

Michael je brzo ušetao u jureću masu ljudi, probijajući si put što je brže mogao dodvostrukog perona 36. Kao i uvijek — upozoravale su ga uspomene — gigantska je kupolabila ispunjena ljudima. Trebalo mu je gotovo pet grozničavih minuta da se ramenima proguraispod ogromna kamenog svoda i izbije na dvostruku platformu. Tu je bilo, ako je to uopćemoguće, još kaotičnije nego na stanici. Vlak pun putnika stigao je sa sjevera dok se Frecciadella Laguna spremala otići. Teretna su se kolica sudarala s rijekom putnika koji su silazili iulazili u vlak. Bijaše to prizor iz Danteova donjeg kruga, vrišteći pandemonij.

Odjednom, preko platforme, kroz gomilu koja je psovala i milila, pogledom je uhvatiostražnji dio ženske glave, kojemu je rub mekana šešira zasjenjivao lice. Izlazila je iz vlakakoji je stigao sa sjevera i okrenula se da nešto kaže kondukteru. To se već događalo: ista bojaili oblik frizure, oblik vrata. Šal, ili šešir, ili kišni ogrtač poput onih koje je ona nosila. To seranije događalo. Prečesto.

Zatim se žena okrenula; bol je sijevnuo Havelockovim očima i sljepoočicama i jurnuodalje — vreli noževi su ga udarali u grudi. Lice preko platforme, viđeno samo sporadičnokroz uzgibanu sudarajuću masu, nije bilo iluzija. To je bila ona.

Oči su im se spojile. Njene su se raširile u sirovu strahu; lice joj se 'smrznulo'. Zatim jezabacila glavu i uronila u masu ispred sebe.

Michael je stisnuo vjede i očne kapke, zatim naglo otvorio oči, pokušavajući se lišitibola i šoka, naglog drhtanja koje ga je onesposobilo za bilo što. Spustio je kovčeg; mora sepokrenuti, trčati, trčati za tim živim lešom iz Costa Brave! Ona je živa! Žena koju je volio, tautvara koja je izdala tu ljubav i umrla zbog nje, ona je živa!

Poput poludjele životinje sjekao je tijelom put među drugim tijelima, izvikujući jojime, naređujući joj da stane, naređujući gomili da je zaustavi. Potrčao je prema rampi i ispodmasivnog kamenog svoda, nesvjestan vike bijesnih putnika koje je nemilice uklanjao s puta iostavljao ih iza sebe, ne osjećajući šamare, udarce i tijela izbočena ispred sebe, nesvjestanruku koje su mu trgale odjeću.

Nije je više bilo.Što se, u ime Boga, dogodilo?

Jenna Karas je živa!

1 Karta za Veneciju. Prva klasa, (tal.); (op. prev.)2 »Lagunska strijela«, poznati ekspresni vlak na liniji Rim-Venecija (op. prev.)3 Kolosijek trideset šest (tal.); (op. prev.)4 Brzo! Ne gubite vrijeme! Požurite! (tal.); (op. prev.)

4

Kad je ugledao Jennu Karas, strahoviti udarac munje bacio ga je natrag u sjenovitisvijet koji je ostavio iza sebe. Ona je živa! Mora se pokrenuti; mora ju naći. Slijepo je trčaokroz gomilu ljudi, raširenih ruku, služeći se ramenima, ne obazirući se na uzvike, prijetnje,udarce. Najprije do jednog izlaza, pa do drugog, trećeg i četvrtog. Zaustavljao se i obraćaopolicajcima na koje je nailazio, berući riječi iz svog zamagljenog talijanskog koji mu je ostaonegdje u svijesti. Vičući ju je opisivao, a svaku bi iskrivljenu rečenicu završavao s »Aiuto!«1,koju bi adresirana osoba dočekala spuštanjem ramena i neodobravanjem.

Ništa. Nigdje je nije bilo.Havelock se nagnuo nad kantom za smeće; znoj mu je curio niz lice i vrat. Koža na

rukama bila mu je oderana, krvava. Na trenutak je pomislio da će povratiti u limenu posuduza smeće; prešao je granicu histerije. Mora se povratiti, mora se svladati, mora uzeti uzde nadsamim sobom. A da to učini, jedini je način da ostane u pokretu, sporije i sporije, ali ipak dase kreće. Samo će se tako smanjiti udaranje u njegovim prsima, jedino tako će naći dio svijestii moći misliti. Jedva se sjećao svog kofera; mogućnost da je još tu bila je vrlo daleka, alitražeći ga znači nešto raditi. Stade se vraćati kroz gomilu, osjećajući bol u cijelom tijelu,otupjelih percepcija, primajući udarce od razmahanih ljudi koji su prolazili sa svih strana, kaoda je u tamnom tunelu ispunjenom sjenama i uskovitlanim vjetrovima. Nije imao nikakvupredstavu o tome koliko mu je trebalo da prođe ispod svoda do gotovo napuštene platforme.Freccia je otišla, a ekipe čistača ulazile su u vagone vlaka sa sjevera koji je stajao — vlakakoji je doveo Jennu Karas.

Tamo je, slupan ali nedirnut, razbijena remenja; odjeća je virila iz kofera, ali je koferbio čudno cijel. Kofer mu je bio uklinjen u uskom prostoru između ruba platforme i prljaveravne strane trećeg vagona. Kleknuo je i izvukao ga iz tog udubljenja, kližući najprije jednoma onda drugom stranom, dok je koža strugala. Kovčeg se odjednom oslobodio; on je izgubioravnotežu i pao na beton, još držeći poluuništenu ručku. Približio se čovjek u radnom kombi-nezonu koji je vukao veliku metlu. Michael je nespretno ustao, svjestan da se čistač zaustavio,smirivši metlu. Oči su mu iskazivale i zabavu i gađenje. Mislio je da je Mihael pijan.

Ručka je pukla; održavan samo s jedne strane, kovčeg se naglo iskrenuo prema dolje.Havelock ga je zgrabio i uzeo u ruke. Platformom se uputio prema ulazu, znajući da hoda kaoda je u transu.

Koliko je minuta prošlo poslije toga, ili kojim je određenim izlazom izišao, nije znao,ali je bio na ulici. Kofer je pritiskao o grudi i nesigurno prolazio pored nekoliko osvijetljenihizloga. Znao je da ljudi zure u njega, u njegovu iskidanu odjeću i razbijeni kofer, čiji jesadržaj virkao na sve strane. Uskovitlane omaglice se stadoše čistiti, tjerala ih je hladna noć.Mora se sabrati, usredotočujući se na male stvari: umit će se, promijeniti odjeću, popušiticigaretu, zamijeniti kofer.

F. MARTINELLI Valigeria.2 Neonska slova snažno su sjala jarkom crvenom bojomiznad velikog izloga ispunjenog putnim potrepštinama.

1 Upomoć! (tal.); (op. prev.)2 F. MARTINELLI, trgovina putnim potrepštinama (tal.); (op. prev.)

Havelock je zastao na trenutak, duboko dišući. Ušao je unutra; hvala nebesima, bilo jevrijeme zatvaranja trgovine, pa u njoj nije bilo kupaca.

Poslovođa se pojavio iza srednje tezge, uznemirena lica. Oklijevao je, a onda jeodstupio kao da se želi brzo povući. Havelock je govorio brzo, jedva podnosivim talijanskimjezikom. — Luda me gomila oborila na platformi. Bojim se da sam pao. Treba da kupimnekoliko stvari — više stvari, zapravo. Prilično skoro očekuju me u Hassleru.

Čuvši spominjanje najekskluzivnijeg rimskog hotela, vlasnik se odjednompreokrenuo; stao se ponašati sa simpatijom, čak bratski.

— Animali!1 — viknuo je, pokazavši kretnjom svome bogu. — Mora da vam je bilostrašno, signore! Molim vas, dopustite mi da vam pomognem...

— Treba mi novi kofer. Mekan, vrlo dobra koža, ako ga imate.

— Naturalmente.— Znam da je to nametanje, ali da li bih možda negdje mogao oprati ruke? Ne bih se

volio susresti s contessom u stanju u kojem jesam.— Ovuda, signore! Tisuću isprika! Govorim u ime cijelog Rima! Ovuda...

Dok se Michael prao i mijenjao odjeću u stražnjoj prostoriji, usredotočio je svoje misli— onako kako su mu navirale — na kratke posjete Rimu koje su učinili on i Jenna Karas. Bilesu dvije. Za vrijeme prve proveli su ovdje samo jednu noć; druga je bila mnogo duža, vrloslužbena — tri ili četiri dana, ako se točno sjeća. Čekali su naređenja iz Washingtona, poštosu kao jugoslavenski bračni par putovali balkanskim zemljama, sakupljajući informacije onaglom proširenju graničnih obrana. Tada je upoznao jednog čovjeka, vojnog obavještajnogoficira kojeg nije lako zaboraviti; on je bio Havelockov kanal za D. C. Ono što je tog čovjekačvrsto održavalo u sjećanju bio je njegov pokrivač.2 Pozirao je kao jedini crni ataše prvogranga u ambasadi.

Njihov prvi sastanak nije bio bez humora — crnog humora. Michael i Jenna su setrebali sastati s atašeom u jednom restaurantu izvan glavnog puta, zapadno od Palatina. Čekalisu u prepunom baru u kome se muvaju gosti prije objeda; više su voljeli da njihova vezaodabere stol, a bili su sasvim nesvjesni visokog crnog vojnika s njihove desne strane koji jenaručio votku martini. Nakon nekoliko minuta čovjek se nasmijao i rekao: — Ja sam tajRastus u catasta di legna3, Massa4 Havelock. Mislite li da bismo mogli sjesti?

Zvao se Lawrence Brown. Potpukovnik Lawrence B. Brown — srednji je inicijalstajao za njegovo pravo prezime, Baylor.

— Neka mi pomogne bog — rekao je potpukovnik te večeri nakon što su bili gotovi sjelom — ali prijani u G-dva5 vjeruju da ima više »konkretne asocijacije« — tako su to oninazvali — ako se Brown iskoristi kao pokrivač. To je išlo u poglavlju »psy-prihvaćanje«6,možete li to povjerovati? Dovraga, mislim da je to bolje nego ataše Kaveno-Lice.

1 Životinje! (tal.); (op. prev.)2 Još jedan neizbježan pojam u obavještajnom žargonu. »Pokrivač« je građena lažna predstava o nekome, lažna

fasada, izmišljeno ime ili zanimanje, ili oboje; dubina ili debljina takvog »pokrivača« je stupanj lažnog predstavljanja ilitajnosti neke osobe ili akcije, stupanj izmišljenih činjenica koji prekrivaju istinu (op. prev.)

3 Drveni inventar (tal.); (op. prev.)4 »Mister« u iskrivljenom govoru američkih Crnaca s juga (op. prev.)5 Američka obavještajna služba (op. prev.)5 Psiho-prihvačanje; u američkoj vojnoj psihologiji — psihološki činioci koji djeluju na sredinu da nekoga prihvati

ili ne (op. prev.)

Baylor je bio čovjek s kojim je mogao razgovarati... kad bi se Baylor suglasio darazgovara s njim. I gdje? To ne bi moglo biti nigdje blizu ambasade; vlada Sjedinjenih Državaima nekoliko strašnih stvari koje mora objasniti umirovljenom terenskom agentu.

Trebalo je više od dvadeset minuta preko vlasnikova telefona — za to je vrijemevlasnik prepakirao Michaelovu odjeću u bezglavo skupi novi kovčeg — prije nego jeHavelock stigao do centrale ambasade. Stariji ataše Brown baš prisustvuje primanju na prvomkatu.

— Kažite mu da je hitno — rekao je Michael. — Moje je ime... Baylor.Lawrence Baylor je oklijevao i gotovo odbio ispuniti Havelockovu molbu. Sve ono što

umirovljeni obavještajni oficir ima reći, najbolje je da kaže u ambasadi. Zbog bilo kojegrazloga.

— Recimo da vam kažem da sam se upravo povukao iz mirovine. Možda nisam navašem platnom spisku — ili bilo čijem — ali se može poprilično sigurno reći da sam sevratio. Predložio bih vam da u pogledu ovoga ne budete trubom, pukovniče.

— Ima kavana u Via Pancrazio, La Ruota del Pavone. Znadete li je?

— Naći ću je.— Četrdeset pet minuta.

— Bit ću tamo. Čekajući.Havelock je promatrao sjedeći za stolom u najtamnijem kutku caféa kako je vojni

oficir naručio vrč vina za šankom i stao hodati preko slabo osvijetljene prostorije. Baylorovoje mahagonijsko lice bilo napeto; nije mu bilo ugodno, a kad je došao za stol nije ponudioruku. Sjeo je nasuprot Michaelu, polako je odahnuo i pokušao žalostivim osmijehom.

— Drago mi je što vas vidim — rekao je s malo uvjerenosti.

— Hvala vam.— A ako mi nemate reći nešto što želimo čuti, vi me stavljate u prilično neugodan

položaj, druškane. Nadam se da vam je to poznato.— Ja imam nešto od čega će vam prsnuti mozak — rekao je Havelock, svevši glas

nehotice na šapat. Drhtavica se vratila; zgrabio je zglavak da bi je savladao. — Meni je većprsnuo.

Pukovnik je proučavao Michaela, dok mu je pogled pao na Havelockove ruke. — Viste napeti kao puška, to mogu vidjeti. O čemu se radi?

— Ona je živa. Vidio sam je.Baylor je šutio, nepokretan. Oči su mu lutale po Michaelovu licu, pa je na

Havelockovoj koži opazio znakove nedavno stečenih masnica i ogrebotina. Bilo je očito da jepovezao.

— Govorite li vi o Costa Bravi? — konačno će.— Vama je prokleto jasno da govorim! — sada će Michael ljutito. — Moje naglo

umirovljenje i okolnosti oko njega, sve je to u hipu javljeno svakoj bogomprokletoj postaji imjestu koje imamo. Zbog toga ste i rekli ono što ste rekli. 'Čuvajte se iskrivljenih talenata',kaže vam Washington. 'Mogao bi učiniti svašta, reći svašta, misliti da ima srediti nekeračune.'

— Dogodilo se.

— Ne meni. Ja nemam računa koje moram srediti, nikakve me igre ne zanimaju. Jasam racionalan. Vidio sam što sam vidio. A ona je vidjela mene! Pobjegla je!

— Emotivni je stres prvi rođak histerije — tiho će pukovnik. — Čovjek može na tajnačin vidjeti mnogo toga što tamo nije. A vi ste prodrmani.

— Prošlo vrijeme, koje se ne može primijeniti na sada. Bio sam bijesan. Prihvatio samčinjenicu i razloge...

— Hajde, druškane — ustrajao je vojnik. — Šesnaest godina upletenosti u službu nebacaš samo ovako.

— Ja sam to učinio.— Bio si ovdje u Rimu s njom. Uspomene se aktiviraju, izokrenu se. Kao što rekoh,

biva.— Opet, negativno. Ništa se nije aktiviralo, ništa se nije izokrenulo. Ja sam vidio...— Čak ste mene nazvali — oštro ga prekinu Baylor. — Nas smo troje nekoliko večeri

proveli zajedno. Nekoliko pića, nekoliko smo se puta nasmijali. Asocijacija: mene ste potra-žili.

— Nije bilo nikog drugog. Moj pokrivač je D-kvadrat.1 Vi ste mi u Rimu bili jedinikontakt! Sada mogu ušetati u ambasadu, ali onda nisam mogao.

— Onda hajdemo — brzo će pukovnik.— Nikako! Osim toga, u tome nije stvar. U vama je. Prije nekoliko mjeseci vi ste mi

prenijeli naređenja iz Washingtona, a sada ćete poslati hitnu poruku tim istim ljudima. Kažiteim što sam vam rekao, što sam vidio. Nemate izbora.

— Imam mišljenje. Prenosim što je bivši talent2 rekao dok je robovao stanju potpunetjeskobe.

— Fino! Dobro! Onda pokušajte ovo. Prije pet dana sam u Ateni gotovo ubio čovjekakojega obojica znamo iz dokumentacije Dzeržinski jer mi je rekao da Costa Brava nije bilasovjetska vježba. I da uopće nije pripadala KGB-u, a još manje VKR-u. Nisam ga ubio jersam mislio da je to samo iskušavanje, slijepa proba — da taj čovjek govori istinu kako je onpoznaje. Tako sam poruku poslao natrag u Moskvu. Mamac je bio suviše očit, suviše jesmrdio.

— Držim da je to bilo blagostivo s vaše strane, uzimajući u obzir vašu prošlost.— O, ne, dobrostivost je započela s njim, s njim. Vidite, mogao me uzeti. Mogao sam

se naći u Sevastopolju na putu za Trg Dzeržinski i ne znajući da sam napustio Atenu.

— Bio je tako dobar? Tako dobro povezan?— Baš tako, mada se čak gradio da nije tako. Ali me nije uzeo. Nisu me u

Dardanelama stavili na zračni most. Nije me htio.— Zašto ne?

— Zato jer je bio uvjeren da sam ja mamac. Lijepa ironija, zar ne? U Lubjanki nijebilo slobodna prostora. Nisu me htjeli. Umjesto toga mi je dao svoju poruku Washingtonu:Dzeržinski me neće ni dotaći. — Havelock je zašutio, pa dodao: — A sada ovo.

Pukovnik je zamišljeno suzio oči, pa s objema rukama okrenuo praznu čašu na stol. —Ja nemam vašu stručnost, ali kažete da ste uistinu vidjeli ono što kažete da ste vidjeli.

1 Visoki stupanj tajnosti (op. prev.)2 Američki slang za obavještajca (op. prev.)

— Jesam. Prihvatite to.

— Nema koncesija, ali recimo da je moguće. Ali, to bi i dalje mogao biti mamac.Imaju vas pod staklom, znaju vaše planove, vaš raspored puta. Njihovi kompjuteri pronalazeženu koja je osjetljivo slična izgleda, pa uz malo kozmetičke kirurgije dobijaju dubla koji jedovoljan za kratke udaljenosti. 'Čuvajte se iskrivljenih talenata'. Znamo što to znači:nezadovoljnih i slično. Nikad ne znaš kad on misli da ima 'srediti račune'. Osobito ako mu dašmalo vremena da prokuha.

— Ono što sam vidio bilo je u njenim očima! Ali čak ako to nećete prihvatiti, imanešto drugo; to obezvrijeđuje strategiju, a svaka točka može biti provjerena. Prije dva satanisam znao da ću se obreti na toj željezničkoj stanici; deset minuta prije nego sam je ugledaonisam znao da ću biti na tom peronu, a i nitko drugi to nije znao. Ovamo sam stigao jučer iuzeo sobu u pansionu u Due Macelli na tjedan dana, plativši unaprijed. U osam i trideset samvidio plakat u izlogu i odlučio otputovati u Veneciju. Ni sa kim nisam razgovarao. — Michaelje iz džepa izvadio kartu za Freccia della Laguna i stavio je pred Lawrenca Baylora. —Freccia je po redu vožnje trebalo da ode u devet i trideset pet. Vrijeme kupnje je otisnutopreko karte. Pročitajte!

— Dvadeset jedan, dvadeset sedam — rekao je oficir, čitajući. — Devet i dvadesetsedam. Osam minuta prije nego što je vlak otišao.

— Sve se može provjeriti. Sada me pogledajte i recite mi da li lažem. A dok ste kodtoga, kako bi ta stupica mogla biti postavljena s obzirom na vremensko razdoblje i činjenicuda je ona bila u vlaku koji je stigao u stanicu!

— Ne mogu. Ako je ona...— Nekoliko sekundi prije nego je sišla s vlaka razgovarala je s kondukterom. Uvjeren

sam da ga mogu pronaći.Baylor je opet šutio; zurio je u Havelocka, a onda će tiho: — Ne brinite. Poslat ću

zastavicu1. — Zastao je pa dodao: — Uz nju i kvalificiranu podršku. Što ste god vidjeli, nelažete. Gdje mogu doći do vas?

— Žao mi je. Ja ću se vama obratiti.— Htjeti će razgovarati s vama, možda u žurbi.— Bit ću u kontaktu.— Čemu smetnje?— Riječ je o nečemu što je Rostov rekao u Ateni.— Rostov? Pjotr Rostov? — Pukovnikove se oči raširiše. — Na Dzeržinskom ne

možete mnogo više od njega.— Postoji više.— On je dovoljan. Što vam je rekao? Što vam je kazao?— Da nam nosnice nisu nikad sasvim prilagođene. Umjesto toga, razvijaju neku vrst

osjetljivosti prema varijacijama osnovnog vonja ili smrada. Poput životinja.— Očekivao sam nešto manje apstraktno — rekao je Baylor, nervozan.— Zaista? S mjesta na kojemu ja stojim, to zvuči vraški konkretno. Stupica na Costa

Bravi smišljena je u Washingtonu, a dokaze su sakupljali oni iz unutrašnje školjke u jednomod onih bijelih, sterilnih ureda na najvišem katu Statea.

— Znam da ste to vi nadzirali — prekinu ga Baylor.

— U posljednjoj fazi. Inzistirao sam na tome.

— Onda ste vi...— Ponašao sam se u skladu s onim što mi je dano. A sada želim znati zašto mi je to

dano. Zašto sam vidio ono što sam večeras vidio.— Ako ste vidjeli...

— Ona je živa. Želim znati zašto! Kako!— Ja i dalje ne razumijem.

— Costa Brava je bila meni namijenjena. Netko me htio van. Ne mrtvog, već van.Ugodno uklonjenog od onih kušnji koje često hvataju ljude poput mene.

— Sređivanje računa? — upita pukovnik. — Sindrom Agee? Sneppov1 kompleks? Dali da bismo mogli sjesti?

— Ja sam imao svoju kvotu šokova, moj dio pitanja. Netko je htio da ta pitanja budupokopana, a ona je pošla tim putem. Zašto?

— Dvije pretpostavke za koje ne znam da li su prisutne, jesu činjenice. A ako vi želiteogoljeti nekoliko šokova koji nisu u nacionalnom interesu, pretpostavljam — a ja govorimsasvim hipotetično, dakako — da postoje drugi metodi... da ih se pokopa.

— Otprema na drugi svijet? Proglasiti me i učiniti mrtvim?

— Nisam rekao da bismo vas ubili. Mi ne živimo u takvoj zemlji.— Pukovnik je zastao, pa dodao: — S druge strane, zašto ne?

— Iz istih razloga zašto se drugi nisu susreli s čudnim nesretnim slučajevima koje bipretpripremljeni patolozi mogli nazvati nečim drugim. Samozaštita je ugrađena u naš posao,brate. To je drugi sindrom; zove se Nürnberg.2 Ti šokovi, umjesto da budu pokopani, mogu senaći na površini. Zapečaćena svjedočenja koja mogu otvoriti neimenovani odvjetnici ukolikonastane događaj u sumnjivim okolnostima, i tako dalje.

— Isuse, rekli ste to? Otišli ste tako daleko?— Sasvim je čudno, ali nisam. Nisam ozbiljno. Bio sam jedino ljut. Ostalo se

pretpostavljalo.— U kojoj vrsti svijeta vi živite?— U istoj u kojoj i vi — jedino mi postojimo nešto duže, doprli smo dublje. I zato

vam ne kanim reći gdje me možete naći. Moje su nosnice uhvatile vonj s Potomaca koji izazi-va muku. — Havelock se nagnuo naprijed, glas mu je bio oštar, dubok, opet gotovo šapat.

— Ja znam tu djevojku. Da bi ona učinila ono što je učinila, nešto joj je moralo bitiučinjeno, držano preko nje. Nešto bestidno. Želim znati što je to bilo i zašto.

— Uzimajući... — Baylor počne polako — uzimajući da ste u pravu, a ja ni zatrenutak ne želim dopustiti da jeste, što vas navodi na pomisao da će vam reći?

— To se dogodilo veoma naglo — rekao je Michael, naslonivši se na naslon. Tijelomu je bilo ukočeno, a glas lebdio kao u bolnom snu. — Bio je utorak i bili smo u Barceloni.Bili smo tamo tjedan dana; nešto će se dogoditi na tom sektoru, to je bilo sve što nam je……………………………………..

1 Agee i Snepp, bivši pripadnici CIA-e, napisali su svaki svoju knjigu o svojim iskustvima u toj organizaciji i takodošli na njenu crnu listu (op. prev.)

2 Prijetnja otkrivanjem svih istina što bi moglo dovesti do međunarodnog suda kao za vrijeme suđenja nacistima uNürnbergu 1945-46. (op. prev.)

Washington rekao. Onda je stigla riječ iz Madrida: doletjet će kurir s komunikacijom 'četirinula'1, sadržaj ograničen na ambasadu, 'samo oči'.2 Samo moje oči. U Madridu nema postajeza Cons Op3, nitko nije imao podobnost da prenese informacije, pa sam u srijedu ujutroodletio u Madrid, potpisao primitak te proklete čelične kutije i otvorio je u sobi čuvan odtrojice mari-naca. Sve je bilo tamo, sve što je ona učinila, sve informacije koje je prenijela —informacije koje je mogla dobiti samo od mene. Tu je bila i stupica; ja ću imati uzde u svojimrukama ako tako želim — a ja sam tako želio. Znali su da je to jedini način kako će meuvjeriti. U petak sam se vratio u Barcelonu, a s nedjeljom je sve bilo gotovo... a ja sam biouvjeren. Pet dana i zidovi se srušiše. Nikakvih truba, samo snopovi baterijskog svjetla ivrisak, i glasni ružni šumovi. Pet dana... tako naglo, tako brzo, sve u crescendu. Bio je tojedini način kako je moglo biti učinjeno.

— Niste odgovorili na moje pitanje — prekinu ga Baylor tiho. — Ako ste u pravu, štovas navodi na pomisao da će vam to oni reći?

Havelock je gledao u vojnika. — Zato jer su uplašeni, pa se sve svodi na zašto.Pitanja, šokovi, tko je to bio?

— O čemu vi to govorite?— Odluka da me se ukloni nije donesena postupno, pukovniče. Nešto ju je odapelo.

Oni čovjeka ne izvlače silom kao što su mene prisilili zbog nagomilanih razlika. Talent jeskup; terenskog je talenta suviše teško zamijeniti. Pristaje se na stanovita prilagođavanja iugode, nude se objašnjenja, postižu se dogovori, sporazumi. Nitko to nije pokušao sa mnom.

— Možete li biti određeniji? — ustrajao je oficir, opet uznemiren.— Htio bih da mogu. To je nešto što znam, ili oni misle da znam. Nešto što sam

mogao staviti na papir. A to je bomba.— Imate li... — Baylor je upitao hladno, profesionalno — imate li takvu informaciju?— Naći ću je — odgovorio je Havelock, odjednom odgurnuvši stolicu, spreman da

ode. — Vi im to recite. Kao što ću i nju pronaći, i to im recite. Neće biti lako, jer ona više nijes njima. Otišla je; skrila se. I to sam joj vidio u očima. No ja ću je naći.

— Možda... — Baylor će naglo. — Ako se sve što kažete i dokaže, možda će vamhtjeti pomoći.

— Bilo bi bolje za njih — rekao je Michael ustavši, gledajući dolje na vojnika-vezu.— Trebat će mi sva pomoć koju mogu dobiti. U međuvremenu želim da sve te moje prokleteriječi budu vjerno prenesene, poglavlje i stih, da citiram jedan svoj stari uzor. Jer ako ne bude,ja ću stati pričati sve priče od početka. Kada i odakle, nitko od vas neće znati, ali će riječi bitijasne i glasne. A negdje među njima bit će ta bomba. Vjerujte.

— Nemojte učiniti ništa glupo!— Nemojte me krivo shvatiti, ja to ne namjeravam. Ali ono što je učinjeno njoj, meni

— nama — jednostavno nije u redu, pukovniče. Vraćam se. Solo. Bit ću u kontaktu.Havelock se okrenuo i brzo izišao iz caféa u Via Pancrazio.Stigao je do Via Galvani na putu prema željezničkoj stanici, gdje je ostavio kofer u

ormariću za iznajmljivanje. Odjednom ga je pogodila bolna ironija. Kofer u sličnom ormariću1 Oznaka »0000« u američkoj špijunaži znači maksimalnu tajnovitost dokumenta, koji se ne smije odnositi,

umnažati ili prepisivati, već jedino pročitati pod određenim okolnostima (op. prev.)2 Eyes Only (samo oči) isto je što i oznaka sa 4 nule (op. prev.)3 Kratica za Consular Operations, Konzularne operacije, »pokrivač« obavještajne djelatnosti State Departmenta

(op. prev.)

na aerodromu u Barceloni, koji je osudio Jennu Karas. Prebjeglica iz Baader-Meinhofa — uzamjenu za tiho ukidanje smrtne kazne izrečene in absentia — doveo ih je do toga. Njemačkije terorist rekao Madridu da das Fräulein Karas drži tajne, nove terenske podatke idokumente koji su joj na dohvat ruke u svako doba. Bio je to običaj Voennaje diktiran čudnimodnosom nasilne i tajne grane sovjetske obavještajne službe prema ostalima u KGB-u.Stanovito terensko osoblje na dugotrajnim, duboko pokrivenim operacijama ima pristupsvojoj arhivi u slučaju da njihovi pretpostavljeni u Moskvi nisu pristupačni u nekom trenutkuhitnosti. Samozaštita ponekad uzima čudne oblike; nitko ih nije uzimao na zub, nitko nijeispitivao.

Nitko nije ispitivao. Čak ni on.Netko uspostavlja vezu s njom i daje joj ključ, navodeći lokaciju. Soba ili ormarić, čak

banka. Materijal je tamo, uključujući nove operacije onako kako se razvijaju.Jednog poslijepodneva, dva dana prije nego je Michael otputovao u Madrid, zaustavio

ju je neki muškarac. U caféu na Paseo Isabel. Pijanac. Rukovao se s njom, poljubio joj ruku.Četiri dana poslije toga, Michael je našao ključ u Jenninoj torbici. U nedjelju, dva dana poslijetoga, bila je 'mrtva'.

Postojao je ključ, ali čiji? Vidio je od Langleya ovjerene fotokopije svakog predmeta utom koferu. Ali čiji je to bio kofer? Ako nije bio njezin, kako su se unutra našla tri otiskaprstiju koji su potvrđeni kao njeni? Ako su otisci bili njeni, zašto je to dozvolila?

Što su joj učinili? Što su učinili plavokosoj ženi na Costa Bravi koja je vrisnula načeškom i kojoj su meci probili kičmu i vrat? Koja je to vrst ljudi koji ljudska bića mogu stavitina uzice i mirno ih smrskati kao što bi se moglo učiniti s lutkama u nekoj predstavi strave iužasa. Ta je žena umrla; vidio je previše smrti da bi se zavarao. To nije bila šarada, kako bi semožda izrazio elegantni Gravet.

Pa ipak je bila šarada. Svi oni su bili lutke. Ali na kojoj pozornici i za čiju korist suglumili?

Požurio je duž Via Galvani; na vidiku je bila Via Mamorata. Sada je bio udaljen samonekoliko blokova od masivne željezničke stanice; tu će početi. Ako ništa drugo, imao je ideju;ima li smisla ili ne, reći će idućih pola sata.

Prošao je pored jarko osvijetljenog kioska za prodaju štampe, u kojem su se tabloiditakmičili s ulašteno tiskanim časopisima. Zubi s krunama i prsa impresivne veličine borili suse za pažnju s rasječenim tijelima i grafičkim opisima silovanja i sakaćenja. A onda jeugledao poznato lice koje je zurilo na nj s naslovne stranice međunarodnog izdanja Timea1.Jasne oči iza naočari od roga sjale su kao uvijek — hladne na prvi pogled, ali nekako topliješto se duže gledalo u njih, mekše; možda je u njima bilo razumijevanje koje je malo ljudi nasvijetu posjedovalo. Evo ga tu, visoke jagodice i orlovski nos, jake usne s kojih su sepojavljivale tako lucidne riječi.

'Čovjek za sva godišnja doba, za sve ljude'. To je bio jednostavni potpis ispodfotografije. Bez imena, bez titule; to nije bilo potrebno. Svijet je znao američkog državnogsekretara, čuo je njegovo razlaganje, promišljen glas, i razumio ga. To je bio čovjek za sve;nad-mašivao je granice i jezike i nacionalna bezumlja. Bilo je onih koji su vjerovali — aMichael je bio jedan od njih — da će svijet ili slušati Anthonya Matthiasa ili će se paklenskirasprsnuti u oblaku u obliku pečurke.

Anthon Matthias. Prijatelj, mentor, zamjenski otac. Kad je bila u pitanju Costa Brava ion je bio lutka. Tko bi se usudio?

1 Najveći američki i međunarodni »newsmagazin«, tjednik političkih i općih tema (op. prev.)

Ostavio je nekoliko novčanica u lirama i uzeo časopis, pa se sjetio, živo se sjetiorukom ispisane poruke za koju je Anton inzistirao da je stratezi u Washingtonu uvrste s doku-mentacijom Četiri Nula koja je kurirom upućena u Madrid. Na osnovu njihova kratkograzgovora u Georgetownu, Matthias je shvatio dubinu njegovih osjećaja spram žene koja muje bila dodijeljena proteklih osam mjeseci. Konačno je, možda spreman izaći i pronaći mirkoji ga je izbjegavao sve te godine. Državnik se blago šalio situacijom; kad se češki zemljakkoji je prešao četrdesetu i u vrsti posla kakva je Michaelova usredotoči na jednu ženu,slavenska tradicija i suvremena fikcija doživljavaju nepopravljive udarce.

Ali takve ispraznosti ili lakoće nije bilo u Matthiasovoj poruci.

Můj milý synu,Od priloženog me boli srce kao što će i tebe. Ti koji si toliko propatio u prvim danima,

i koji si se tako sjajno i nesebično predao svojoj usvojenoj zemlji u kasnijim danima, opetmoraš upoznati bol. Zahtijevao sam i dobio potpunu verifikaciju tih nalaza. Ako se želišukloniti sa scene, možeš, dakako, učiniti tako. Nemoj se osjećati vezanim pridodanim prepo-rukama. Toliko je nacija mogla zahtijevati, a ti si dao sa čašću i više. Možda su se sada smirileljutnje o kojima smo govorili prije više godina, kao i furije koje su te odgurnule u ovaj strašniživot, dopuštajući ti da se vratiš drugom svijetu kojemu su potrebni napori tvog duha. Molimse da je tako.

Tvůj,

Anton M.Havelock je tu poruku istisnuo iz svijesti; služi samo za otežavanje nerazumljivog.

Verifikacija: pozitivno. Otvorio je časopis na stranici gdje je počinjao članak o Matthiasu.Nije bilo ničeg novog, samo rekapitulacija njegovih novijih ostvarenja na području pregovorao razoružanju. Članak je završio primjedbom da je državni sekretar otputovao na zasluženiodmor u neimenovano mjesto. Michael se nasmiješio; znao je gdje je to. Drvena kuća u doliniShenandoah. Sasvim je moguće da će se prije nego noć prođe poslužiti tucetom kôdova dastigne do te planinske brvnare. Ali ne dok ne ustanovi što se dogodilo. Jer i Anton Matthias jebio time dirnut.

Gomila unutar orijaške kupole Ostie se smanjila; posljednji od vlakova koji odlaze izRima, ili su otputovali ili im je isticalo vrijeme prije odlaska. Havelock je povukao kofer izormarića i pogledao oko sebe tražeći znak; mora da je negdje. Možda je to gubljenje vremena,ali on tako ne misli; to je barem mjesto gdje valja početi. Rekao je obavještajnom oficiru-atašeu u caféu u Via Pancrazio: 'Razgovarala je s kondukterom nekoliko sekundi prije nego jesišla. Uvjeren sam da ga mogu pronaći.'

Michael je smatrao da netko tko je u trku neće onako ovlaš početi razgovor skondukterom, zbog same druževnosti; previše joj je toga bilo na pameti. A u svakom gradupostoje dijelovi gdje ljudi koji žele iščeznuti to mogu i učiniti, gdje je gotov novac bio jedinosredstvo plaćanja, gdje su usta čvrsto zatvorena, a hotelski registri rijetko odražavaju točneidentitete. Jenna Karas je mogla znati imena četvrti, čak ulica, ali nije — nije znala — samRim. Grad koji štrajka vjerojatno bi mogao uvjeriti nekoga tko je u bijegu da je veoma hitnopostaviti neko pitanje, ili upitati za smjer nekoga tko bi mogao imati odgovor.

Bio je znak na zidu, strelica koja je pokazivala na uredski kompleks: AMMINISTRA-TORE DELLA STAZIONE1.

Poslije trideset pet minuta, pošto je noćnog poslovođu uvjerio da je imperativno i unjegovu i kondukterovom financijskom interesu da kondukter bude pronađen, dobio je adresu

1 Upravitelj stanice (tal.); op. prev.)

čovjeka koji je vodio brigu o vagonima tre, quattro i cinque1 na vlaku koji je te večeri u osami trideset stigao na binario trentasei. Budući da je željeznički sistem bio državni sistem, uzkondukterov poslovni dosje bila je pridodana i njegova fotografija. Bio je to isti čovjek kojegje vidio da razgovara s Jennom Karas. Među njegovim kvalifikacijama bilo je i poznavanjeengleskog jezika. Livello primario.2

Uspeo se istrošenim kamenim stepeništem stambene zgrade do petog kata; na vratimaje našao ime »Mascólo« i pokucao. Kondukter crvena lica imao je na sebi labave kućne hlačeobješene o široke naramenice preko potkošulje. Dah mu je vonjao po jeftinu vinu, a oči munisu bile sasvim fokusirane. Havelock je iz džepa izvukao novčanicu od 10.000 lira.

— Tko se može sjetiti jednog putnika među tisuću? — prosvjedovao je čovjek, sjedećiza kuhinjskim stolom nasuprot Michaelu.

— Uvjeren sam da možete, da vi možete — rekao je Havelock, izvukavši još jednunovčanicu. — Mislite. Vjerojatno je bila jedna od posljednjih putnika koji su s vamarazgovarali u tom vlaku. Vitka, srednje visine, šešir širokog ruba — bili ste u hodniku.

— Si! Naturalmente. Una bella ragazza!3 Sjećam se. – Kondukter je uzeo novac ipopio malo vina; podrignuo je i nastavio. — Pitala me da li znam gdje može naći vezu zaCivitavecchiu.

— Civitavecchia! To je grad na sjeveru odavde, zar ne!— Si. Morska luka na Tirenskom moru.

— Jeste li joj znali odgovoriti.— Između Rima i Civitavecchie ima malo vlakova, a u to ih vrijeme zacijelo nema. To

je u najboljem slučaju mjesto zaustavljanja za teret, ne za putnike.— Što ste joj rekli?

— Baš to. Izgledala je prilično dobro odjevena, pa sam joj predložio da uzme taksi zadogovorenu cijenu. Ako ga može pronaći. Rim je manicomio! 4

Havelock je kimnuo zahvalivši; stavio je još jednu novčanicu na stol i uputio se premavratima. Pogledao je na sat: dvadeset minuta iza pola noći. Civitavecchia. Morska luka naTirenskom moru. Brodovi koji odlaze na more određenog dana neizostavno napuštaju luku sprvim svjetlima dana. U zoru.

Trebaju mu tri sata ugrubo da stigne u Civitavecchiu, da potraži luku, nađe molo,ugleda brod — i pronađe neubilježena putnika.

1 Tri, četiri i pet (tal.); (op. prev.)2 Prvi kolosijek (tal.); (op. prev.)3 Da! Prirodno. Lijepa djevojka! (tal.); (Op. prev.)4 Ludnica (tal.); (op. prev.)

5Izišao je iz mramornog hodnika hotela u Berninijevu krugu i slijepo izjurio i potrčao

vijugavim ulicama dok nije stigao na Via Veneto. Službenik na recepciji hotela nije mu mo-gao pomoći, ali ne stoga što nije pokušao; podboden debelim zamotuljcima lira bezuspješnoje pritiskao telefon i vikao brojeve pospanom telefonisti. Kontakti noćnog službenika bili suograničeni; jednostavno nije mogao naći kola za unajmljivanje.

Havelock je zaustavio dah, gledajući u svjetla na Venetu. Bilo je prekasno za potpunureviju, ali su nekoliko kavana i hotel Excelsior bili osvijetljeni. Netko mu mora pomoći —mora stići u Civitavecchiu! Mora je pronaći. Ne smije je izgubiti.

Stade opet trčati, najprije u Excelsior, gdje arogantnog službenika nije zanimalanikakva svota novca.

— Morate mi pomoći!— Vi čak niste ni gost, signore — rekao je čovjek, gledajući sebi slijeva.

Pokušao mu je utuviti u glavu da će se za nekoliko dana vratiti i registrirati u tomhotelu. Razgovor je za recepcionistu bio završen.

Michael je polako nagnuo glavu. S druge strane predvorja su dvojica policajacapromatrali prizor. Nešto su se dogovarali; bilo je očito da je noćno poslovanje u Excelsiorubilo pod otvorenom službenom prismotrom. Prodavači kapsula i pilula, bijelog praha ištrcaljki, svi su djelovali na svjetski poznatom bulevaru. Jedan od uniformiranih ljudi jeistupio. Havelock se okrenuo i brzo prošao prema izlazu, trčeći opet polunapuštenom ulicom,prema najbližoj koncentraciji svjetla.

Umorni mâitre ď Café de Parisa rekao mu je da je capo zuccone. 1 Tko bi u ovaj satimao automobil da ga iznajmi strancu? Američki poslovođa trećerazredne verzije bara uTrećoj aveniji2 rekao mu je da 'tuče pijesak'.

Opet zavojite ulice, opet znoj koji mu se cijedio s ruba kose niz obraze. Hassler —Villa Medici! Ime tog elegantnog hotela je upotrijebio u prodavaonici putnih potrepštinapored Ostie...

Noćni concierge Hasslerove Ville Medici bio je priviknut na mušice najbogatijihhotelskih gostiju Rima. Uređeno je da Michael unajmi »fiat«, jedna od kola Hasslerovaosoblja. Cijena je bila prekomjerna, ali je u kolima bila i karta Rima i njegove okolice, anajizravniji put za Civitavecchiu bio je označen crvenom bojom.

U lučki je grad stigao u tri i petnaest, a do tri i četrdeset pet već se provozao obalomgore-dolje, proučavajući je sve dok nije odlučio gdje će parkirati kola i početi svoje traganjeza Jennom Karas.

Bio je to dio koji je zajednički svim gradskim obalama, gdje su reflektori koji suobasjavali mola bili uključeni cijelu noć, a aktivnost nije prestajala.

Prema sjeveru i jugu bila su manja mola, a dizači užeta i katarke klatili su se svojim si-luetama na mjesečini; prljave marine za ribarske brodove i one s potegačama, koji se nisuusuđivali isploviti dalje od četrdeset kilometara, do onih mjesta gdje su desetljeća iskustva itradicije govorili kapetanima gdje su najobilatiji ulovi. Ta mola ne ožive sve dok se ne pribli-že rana svjetla dana, slaba žućkastobijela prskanja koja polako nadiru jugozapadnimhorizon— ......

1 Otprilike »nadbudala« (tal.); (op. prev.)

2 Njujorška avenija poznata po nizu lokala razne reputacije

tom, gurajući gore noćno nebo. Tek se tada pojave, stenjući, ljudi tupa pogleda, koji se prekodrvenih dasaka približavaju nauljenim razmama ribarskih brodova i beskrajnom, zasljepljuju-ćem danu koji ih očekuje. Jenna Karas neće biti na tim mjestima gdje brodovi odlaze u zoruda bi se vratili pri zalazu sunca. Ona će biti negdje u tom kompleksu većih mola, gdje posadebrodova vode računa o plimama i osekama, gdje se proučavaju pomorske karte, i brodoviotplovljavaju prema drugim lukama, drugim zemljama.

Ona je negdje na tom potezu obale gdje se iznad mora uzdižu uzvitlani džepoviizmaglice i kotrljaju preko dokova, kroz ispresijecana izvorišta svjetla i odjekujućeg bubnja-nja noćne radne aktivnosti. Bit će skrivena — nevidljiva onima koji ne bi trebalo da je vide:controllori dokova koje plaćaju država i brodske kompanije da tragaju za krijumčarenimmaterijalom i ljudima. Držati je daleko od pogleda; doći će trenutak kad će je moći povesti nabrod, kad capo operaio1 pregleda spremišta i potpiše papire u kojima se kaže da je dotičnibrod slobodan da isplovi, slobodan od povrede zakona zemlje i mora. Onda ona može brzoizaći iz sjene, poći molom kad više ne bude controllori i operai, kojima je dužnost završila.

Koji gat? Koji brod? Gdje si ti, Jenna?Bila su tri teretna broda, sva srednje tonaže, ukotvljena jedan pored drugoga i

privezana za tri ili četiri velika robna gata. U četvrtom su se smjestila dva manja broda, klasateglenica — s konvejerskom opremom i debelom cijevastom mašinerijom koja je pumpala itransportirala rasuti teret u otvorena brodska skladišta. Nju će povesti na palubu jednog odteretnjaka; ono što najprije mora učiniti jest saznati vrijeme polaska svakog od tih brodova.

»Fiat« je parkirao u pokrajnjoj ulici koja je presijecala viale2 sučelice četirma dokovi-ma. Prolazio je širokom avenijom, uklanjajući se nekolicini kamiona i drugih teretnih vozila,pa se našao na prvom molu slijeva, uputivši se prema vratima kod kojih je stajao uniformiraničuvar, građanski službenik sumnjive uljudnosti. Bio je neugodan, a muka koju je osjećaosastavljajući Havelockov talijanski, samo je dodala njegovu neprijateljstvu.

— Zbog čega to želite znati? — upita ga stražar, ispunivši vrata stražarske kućice. —Što to vama znači?

— Pokušavam naći nekoga tko je možda rezervirao mjesto na brodu — odgovori muMichael, nadajući se da su riječi koje je upotrijebio bile blizu značenja koje im je htio dati.

— Passaggio? Biglietto?3 Tko kupuje kartu za portugalski teretnjak?Havelock je ugledao mogućnost; nagnuo se bliže, bacajući poglede dok je govorio. —

To je taj brod, znači. Oprostite mi slabo poznavanje vašeg jezika, Signor Controllore. To jeneoprostivo. Ja sam zapravo iz portugalske ambasade u Rimu. Na svoj način, inspektor kao ivi. Rečeno nam je da oko broda postoje nekakve nepravilnosti. Svaka će vaša suradnja bitiobavezno prenesena vašim pretpostavljenima.

Kad se ljudski ego veže za mogućnost koja mu je pružena, na nj ne djeluje ni činjenicanajnižeg ranga u građanskoj službi; neprijateljski raspoloženi stražar odjednom je postaougodan, paje skrenuo postrance da propusti straniero importante.4

— Scusatemi, signore!5 Nisam vas bio razumio. Mi koji patroliramo ovim rupama ko-rupcije moramo surađivati jedni s drugima, ne? A, istini za volju, riječ mojim pretpostavlje-nima — u Rimu, dakako.

1 Poslovođa, nadglednik (tal.); (op. prev.)2 Ulica, uličica, prolaz (tal.); (op. prev.)3 Prijevoz? Karta? (tal.); (op. prev.)4 Važan stranac (tal.); (op. prev.)

5 Oprostite mi, gospodine! (tal.); (op. prev.)

— Dakako. Ne ovdje.— Dakako. Ne ovdje. Ovdje su sami neljudi. Uđite, uđite. Mora da vam je hladno.

»Miguel Cristóvāo« napustit će luku u 5 sati izjutra. Kapetan broda se zove Aliandro iveć dvanaest godina upravlja tim brodom. To je kapetan koji poznaje svaki otok, svaki sprudna zapadnom Sredozemlju, kako kažu za njega.

Dva su druga teretnjaka upisana u talijanske registre. Stražari kod vrata bili su voljnipružiti svaku informaciju koju zahtijeva stranac što tako čudno govori. Ono što je htio saznatimogao je pročitati u bilo kojem primjerku lista Navi Informazione — Civitavecchia1. Istrganestranice tog lista obično su se nalazile prilijepljene na zidovima raznih krčmi i restauranta dužobale. Pomagale su tako mornarima koji bi se napili i zaboravili kad im polazi brod.

»Isola d'Elba« polazi u pet i trideset, a »Santa Teresa« dvadeset minuta poslije, u pet ipedeset.

Havelock se uputio od trećih vrata. Pogledao je na sat: četiri sata i osam minuta. Takomalo vremena.

Iza sebe je čuo zvuk zvona. Bio je nagao, oštar, odjekivao je svojim titrajima. Vanjskozvono koje je bilo postavljeno tako da bi se čulo iznad galame uzvika i strojeva na dokovima ibrodovima. Uznemiren, brzo se okrenuo. Stražar je ušao u staklenu kućicu i odgovorio natelefon. Verbalni tok pažljivih sì naglašavao je činjenicu da je osoba s druge strane žice, matko to bio, izdavala naređenja koja su morala biti u cijelosti shvaćena.

Michaela su brinuli telefoni i kontrolna mjesta. Na trenutak nije bio siguran da li dapobjegne ili ostane. Odgovor je dobio u trenutku. Stražar je spustio slušalicu i provirioglavom kroz vrata. — Vi! Želite što više saznati o ovom smrdljivom brodu, a sada evo jošnešto! Teresa ostaje gdje je. Ne plovi sve dok ovdje ne stigne šest bogomprokletih kamiona izTorina, što bi moglo potrajati još osam sati. Sindikati će se pobrinuti da to ona kopilad plati,ja vam kažem! Oglobit će posadu jer je bila pijana. SVÍ su oni kopilad!

»Teresa« je izvan trke, barem neko vrijeme. Mogao se usredotočiti na »Elbu« i»Cristóvāo«. Ako će Jennu prokrijumčariti na »Teresu«, ima još sate na raspolaganju, ali jedrugačije s druga dva broda. Bez obzira na brod, preostale su mu još samo minute za akciju.Mora ih upotrijebiti pametno i brzo, izgubivši ih što je manje moguće. Nije bilo vremena zasuptilnosti poteza, niti je bilo vremena da kruži po terenu oprezno odabirući i ispitujućipojedince, jer je morao biti svjestan činjenice da je mogao biti pod bilo čijom prismotrom.Bilo je vremena samo za novac — ako uzmogne naći ljude spremne da ga uzmu. I silu — akose ti isti uzimači novca poskliznu na laži, što bi značilo da znaju istinu.

Havelock se brzo vratio do drugih vrata, gdje je bila ukotvljena »Isola d'Elba«, a zaumorna stražara samo je malčice izmijenio priču. Želi razgovarati s nekoliko članova posade,s onima koji su na kopnu očekujući poziv s broda. Hoće li uslužni javni službenik, pošto jestisnuo ruku u čijem je dlanu bilo presavijeno nekoliko tisuća lira, znati u kojoj od obalnihkrčmi najradije odsjedaju članovi posade »Elbe«!

— Drže se zajedno, zar ne, signore? Kad izbiju tuče, pomorci žele da su oko njihnjihovi prijatelji, čak i oni koje mrze na brodu. Pokušajte Il Pinguino. Ili možda La Carrozzadi Mare. U prvom je jeftiniji whisky, ali ti se od hrane povraća. Bolja je La Carrozza.

Stražar na vratima kroz koja se odlazilo na »Cristóvāo«, bio je više nego uslužan; bioje prekomjerno prijateljski raspoložen.

— Postoji krčma u Via Maggio gdje, kako se govorka, mnoge stvari mijenjaju ruke.

1 Obavijesti o brodovima — Civitavecchia (tal.); (op. prev.)

— Da li bi tamo moglo biti članova posade »Cristóvāo«?— Neki, možda. Portugalci se dobro ne miješaju, dakako. Nitko im ne vjeruje — ne

vi, signore! Ja govorim samo o morskom smeću. Isti posvuda. Ne vi, neka mi bog oprosti!— Ime, molim vas?

— Il Tritone.Trebalo mu je manje od dvanaest minuta da diskvalificira II Tritone. Michael je

prošao kroz teška vrata ispod nedotjerana bareljefa golog stvorenja, polučovjeka i poluribe, iušao u sirovu prljavštinu obalne krčme. Dim je bio gust, a vonj ustajalog whiskyja još gušći.Ljudi su vikali između stolova; drugi su posrtali, a nekoliko ih je klonulo za stolom držećiglavu na prekriženim rukama. Barice alkohola okruživale su im ruke, nosnice i bradata lica. .

Havelock je odabrao čovjeka za šankom koji se doimao najstarijim. — Ima li ovdjeikoga sa »Cristóvāo«?

— Portugalac?— Si.— Onih nekoliko tamo, mislim.Michael je pogledao kroz dim i ustalasana tijela na stol s druge strane prostorije. Tamo

su bila četvorica. — A što je s »Isola d'Elba«? — zanimao se dalje, obrativši se barmenu.— Porci!1 — odgovorio je čovjek. — Svinje! Oni dođu unutra, ja ih bacam van!

Fukara!— Moraju nešto biti — nejasno će Havelock, pretražujući pogledom klijentelu Il

Tritonea; osjetio je bibavicu u grlu pri pomisli da je Jenna među njima.— Ako tražite posadu s »Elbe« bolje otiđite u Il Pinguino. Michael je izvukao

novčanicu od 10.000 lira i stavio je pred barmena. — Govorite li portugalski? Dovoljno davas razumiju?

— Ako se ovdje čovjek bacaka da preživi mora razumjeti pola tuceta jezika. — Novacje ubacio u džep od pregače, dodavši: — Oni bez sumnje govore talijanski, bolje od vas,signore. Zato govorimo engleski. Što želite da učinim?

— Tamo je jedan prazan stol — rekao je Havelock s olakšanjem, promijenivši jezik,pokazujući glavom prema lijevom stražnjem uglu krčme. — Otići ću tamo i sjesti. Vi odite dotih ljudi i recite im da želim razgovarati s njima — s jednim po jednim. Ako mislite da me nemogu razumjeti, a vi dođite sa svakim od njih i budite moj tumač.

— Tumač?— Si.— Bene.2

Portugalski su mornari prilazili stolu jedan po jedan, svaki zbunjen; dvojica supoznavala talijanski, jedan je govorio engleski, a četvrtome je trebao prevodilac. Michael jesvakome rekao iste riječi:

— Tražim jednu ženu. To je manji problem, ništa oko čega se treba brinuti; nazoviteto pitanjem srca. Ona je nagla žena; svi smo takve upoznali, zar ne? Ali sada, čini se da jeotišla predaleko, a da bi to bilo u njenom interesu. Rečeno mi je da ima prijatelja na»Cristóvāo«. Možda je negdje oko mola, raspitkuje se, traži transport. Ona je privlačna žena,

1 Svinje! (tal.); (op. prev.)

2 Dobro (tal.); (op. prev.)

prosječne visine, vjerojatno ima na sebi ogrtač i šešir sa širokim rubom. Jeste li vidjeli ikogasličnog njoj? Ako jeste, u vašem bi džepu moglo biti mnogo više novaca nego je sada.

A svakom je čovjeku dao i objašnjene uz novčanicu od 5000 lira, objašnjenja za kojeje molio da ga imaju, ljubazno, na pameti:

— Što mi god vi kažete ostaje među nama. Za moje dobro više nego za vaše. Kad sevratite za stol možete svima reći isto. Ja hoću neobuzdan seks s nekim tko odlazi iz Civita-vecchie, ali ga ne želim od kurvina sina koji svoje papire neće ostaviti na recepciji hotela. Aonda ću ih ja vratiti? Jasno? — Ta je fraza značila da neće prihvatiti riječi od onoga tko sesumnjivo ponaša i sklon je neiskrenoj igri.

Kad je bio red na trećeg čovjeka, barmen, koji je inzistirao da bude uz svakogmornara, čvrsto je upozorio Havelocka:

— Ovaj neće ostaviti svoje papire na recepciji.— Onda nije moj tip.

— Bene!— Grazie.

— Prego.1

Ništa. Takvu ženu nisu vidjeli niti su čuli za nju na molu gdje se nalazi »Cristóvāo«.Četvorica portugalskih mornara nastaviše piti.

Havelock je zahvalio zbunjenom starijem muškarcu pored sebe i ugurao još jednunovčanicu u džep njegove pregače. — Kako se dolazi do Il Pinguina? — upita ga.

— Posada »Elbe«?— Tako je.— Ja ću poći s vama — rekao je krčmar, pa skinuo pregaču izvukavši novac iz njena

džepa.— Zašto?— Zvučite kao pošten čovjek. I ujedno glup. Uđete li u Il Pinguino i počnete postav-

ljati pitanja, vaš je novac za svakoga. Treba samo jedan mornar s tihim nožem.— Mogu se brinuti o sebi.— Vi niste samo glup, vi ste vrlo glup. Ja sam vlasnik ovog Il Tritone; mene poštuju u

Il Pinguinou. Bit ćete sigurniji sa mnom. Prebrzo dijelite novac.Pet blokova udaljena krčma vratila mu je uspomene, sjećanja na život za koji je mislio

da je okončan — u tom svom drugom životu posjećivao je previše sličnih mjesta. Ako je IlTritone usluživao ljudsko smeće, Il Pinguino se brinuo o talogu smatrajući ga za clientelascelta.2

Nekoliko sekundi pošto je Havelocka ugurao kroz vrata, vlasnika Il Tritoneapozdravio je njegov istovrsnik. Proprietario3 Il Pinguinoa bijaše dostojan svog lokala; imao jenekoliko zubi a ruke su mu visile kao dva velika kosmata sira. Nije bio tako krupan poputMichaelova novonađena prijatelja, ali je zračio takvim nasiljem da je čovjek odmah pomišljaona vepra kojeg bi se moglo brzo razjariti.

1 Molim (tal.); (op. prev.)2 Odabrana klijentela (tal.); (op. prev.)

3 Vlasnik (tal.); (op. prev.)

Dvojica su se pozdravila brzo i površno. Ali bilo je poštovanja, kao što je vlasnik IlTritonea rekao da će biti, a razlog dolaska je objašnjen brzo, uz minimum dodatnihobjašnjenja.

— Amerikanac traži jednu ženu. To je malinteso1 i nas se to ne tiče — rekao je vlasnikIl Tritonea. — Ona će možda otploviti s »Elbom«, pa ju je možda jedan od ovih lopova vidio.Spreman je platiti.

— Bit će bolje da požuri — odgovori mu mrzovoljni vepar. — Mazači su otišli prijejedan sat; sad će red na ove što pišaju znoj. Drugi će oficir stići svakog minuta da sakupiostatak palube.

— Koliko ih je ovdje?— Osam, deset, tko zna? Ja brojim lire, a ne lica.— Neka jedan od tvojih ljudi pođe unaokolo i pita, neka ih nađe, pa mi reci tko su.

Očisti stol za mog suputnika. Ja ću mu dovesti svakoga, jednog po jednog.— Bene. — Vlasnik Il Pinguinoa je krenuo prema šanku. Pojedinačno, oprezno, u

raznim fazama tuposti, preostali dio posade »Elbe« bi sjedao i slušao Havelockov sve tečnijitalijanski dok je ponavljao isto pitanje. Svakome bi proučavao lice, oči, tražio bi nekoreagiranje. Kod šestog je čovjeka mislio da je to našao; bilo je to na usnama — naglo stezanješto nije bilo u vezi s otromboljenjem mišićne napetosti izazvane whiskyjem; našao je to i uzamuljenim očima, još zamućenijim od instinktivne želje da ne sluša. Čovjek je nešto znao.

— Vidjeli ste je, zar ne? — rekao je Michael ne svladavši se, govoreći engleski.— Ascolta2 — prekinu ga vlasnik Il Tritonea. — In italiano, signore.— Oprostite. — Havelock je ponovio pitanje na talijanskom, ali je ono više zvučalo

kao optužba.Mornar je odgovorio slijeganjem ramena; promijenio je položaj i stao ustajati. Michael

je brzo reagirao i svojom rukom zgrabio mornarevu. Sad je odgovor bio neugodan; mornar jezaškiljio svojim reumatičnim očima išaranim crvenim venama, s ustima poput ljuta psa,razdvojenih usana koje nisu skrivale prljavo žute zube. Za nekoliko sekundi će jurnuti —pijano, u to nema sumnje, ali ipak; napad je bio neminovan.

— Lascialo!3 — naredio mu je vlasnik Il Tritonea, a onda je brzo. progovorio naengleskom. — Pokažite mu novac! Brzo! Ta će vas svinja uhvatiti za vrat, svi će navaliti nanas, a vi nećete ništa saznati. U pravu ste. Vidio ju je.

Havelock je pustio čovjekovu ruku i iz džepa izvukao paket čudno malih novčanica ulirama. Uzeo je dvije novčanice i stavio ih ispred mornara; ukupno su iznosile 40.000 lira, štoje značilo dnevnu zaradu na brodu.

— Kao što možete vidjeti — rekao je na talijanskom — ovdje ih još ima. Ne možetemi ih uzeti, ali vam ih mogu dati. S druge strane, možete otići i ništa mi ne reći. — Michael jezašutio, nagnuo se na naslon stolice i stao zuriti u čovjeka, s neprijateljskim izražajem očiju.— Ali vam mogu izazvati neprilike. I hoću..

— In che modo?4 — Mornar je bio jednako ljutit kao i smeten. Oči su mu strelovitosvladavale prostor između Havelockova lica, novca i vlasnika Il Tritonea, koji je sjedionaizgled ravnodušno.

1 Nesporazum (tal.); (op. prev.)2 Slušajte. Talijanski, gospodine (tal.); (op. prev.)3 Pusti ga! (tal.); (op. prev.)

4 Na koji način? (tal.); (op. prev.)

— Kako? — Havelock se nagnuo naprijed, dok su mu prsti gurali lire ispred njega,kao da uzimaju dvije vitalne karte u igri baccarat.1 — Otići ću do »Elbe« i naći vašegkapetana. Što god mu kažem o vama neće mu se sviđati.

— Che cosa? Što?... Što mu možete reći in riguardo a me u što bi on crederà?2 —Mornareva nagla upotreba engleskih riječi nije bila očekivana. Okrenuo se vlasniku IITritonea. — Možda će ova . svinja zgrabiti tebe za vrat, staronja. Meni nije potrebna pomoćdrugih. Niti od tebe, niti od ovog ricco Americano3. — Potegnuo je zatvarač svoje jakne odgrube vune dok mu se glava pijano njihala. Iz korica privezanih za pojas pojavila se ručicanoža. Vrlo tanka linija , uskoro će biti prijeđena.

Odjednom se Michael naslonio na naslon stolice i tiho se nasmijao. Bio je to iskrenismijeh, ni po čemu neprijateljski ili izazivački, što je još više smutilo mornara. — Bene! —rekao je Michael, pa se opet nagnuo naprijed, izvukavši još dvije novčanice po 5000 lira izolabavljela ostatka. — Htio sam ustanoviti imate li jaja, a sad ste mi to pokazali. Dobro!Čovjek bez jaja ne zna što vidi. On izmišlja jer je preplašen, ili zato što vidi novac. —Havelock je stegnuo zglavak čovjekove ruke, prisiljavajući ga da otvori dlan. Bio je to snažan,mada prijateljski stezaj, koji je ukazivao na snagu koju mornar mora uvažiti. — Evo! Pedesettisuća lira. Među nama nema svađe. Gdje ste je vidjeli?

Čovjek nije mogao shvatiti takvu naglu promjenu raspoloženja. Oklijevao jezaboraviti izazov, ali su kombinacija novca, stezanja ruke i zaraznog smijeha djelovali nanjega da se morao povući. — Jeste li vi... išli mome kapetanu? — upita na engleskom, dok sumu oči kolutale.

— Zbog čega? To ste mi vi sad rekli. To nema nikakve veze s njim. Zašto bi u touvodili tog farabutto?4 Neka on zaradi svoj novac. Gdje ste je vidjeli?

— Na ulici. Ragazza bionda. Bella. Cappello a larga tesa.5

— Plavokosa, privlačna... široki šešir! Gdje? S kime je bila? Kolega, brodski oficir?Un ufficiale?6

— Ne Elba. Slijedeći brod. Nave mercantile.7

— Samo su dva. Cristóvāo i Teresa. Koji?Čovjek je pogledavao unaokolo, dok mu je glava padala, a pogled bio samo napola u

žarištu. — Razgovarala je s dvojicom ... jedan je bio capitano.— Koji?— A destra8 — prošapće mornar, povlačeći gornji dio šake preko mokrih usana.— Na desno? — brzo ga upita Michael. — Santa Teresa?Pomorac je sada trljao bradu i treptao; preplašio se, pogled je odjednom usmjerio

lijevo od stola. Zatresao je ramenima, zgnječio novac u desnoj ruci, pa se sa stolicomodgurnuo dalje od stola. — Non so niente. Una puttana del capitano.9

1 Igra karata u kojoj jedan ili dvojica igrača kockaju protiv bankara (franc); (op.prev.)2 Što?... u odnosu na mene.... vjerovao? (tal.); (op. prev.)3 Bogati Amerikanac (tal.); (op. prev.)4 Hulja (tal.); (op. prev.)5 Plavokosa djevojka. Lijepa. Šešir sa širokim obodom (tal.); (op. prev.)6 Službenik? (tal.); (op. prev.)7 Trgovački brod (tal.); (op. prev.)8 Desno (tal.); (op. prev.)

9 Ništa ne znam. Neka kapetanova kurva (tal.); (op. prev.)

— Mercantile italiano? — uporno će Havelock. — Talijanski teretni brod? SantaTeresa?

Mornar je ustao, a lice mu je poblijedjelo. — Sì... No! Destra... sinistra. — Čovjekovesu oči sada bile prikovane negdje preko sobe; Michael je neupadljivo nagnuo glavu u tomsmjeru. Trojica za stolom pored zida promatrali su člana posade »Elbe«. — Il capitano. Unmarinaio superiore! Il migliore!1 — uzviknuo je hrapavo. — Ja ne znam ništa drugo, signore!— nagnuo se naprijed, zateturao, pa ramenima probio put kroz tijela okupljena oko šanka,uputivši se prema sporednom izlazu.

— Vi se opasno igrate — komentirao je vlasnik Il Tritonea. — Moglo je poći idrugačije.

— Kad je u pitanju mazga, pijana ili inače, ništa ne može zamijeniti mrkvu i bič —odgovori mu Havelock, još malčice okrenute glave, jer je bio usredotočen na trojicu ljudi zastolom s druge strane sobe.

— Mogli ste imati krvav trbuh, a ništa ne saznati.— Ali ja jesam nešto saznao.— Ne mnogo. Teretnjak slijeva, teretnjak zdesna; koji?— Najprije je rekao zdesna.— Kad se dolazi na molo ili odlazi s njega?— S njegove neposredne točke gledišta. Kad se ide naprijed. Destra. Dakle, »Santa

Teresa«. Ukrcat će je na »Teresu«, što znači da je imam vremena pronaći prije nego joj dajuznak. Ona je negdje na vidiku doka.

— Ja nisam tako siguran — nastavi vlasnik Il Tritonea, tresući glavom. — Naša jemazga određena. Kapetan je un marinaio superiore. Migliore. Najbolji, veliki pomorac.Kapetan »Terese« je umorni pomorac. On nikad ne plovi dalje od Marseillea.

— Tko su oni ljudi za stolom tamo? — upita Michael jedva čujnim glasom u općojgalami. — Nemojte okretati glavu, samo pomaknite pogled. Tko su oni?

— Ne znam ih po imenu.— Što to znači?— Italiano — mirnim će glasom vlasnik II Tritonea.— »Santa Teresa« — rekao je Havelock, izvukavši više novčanica, dok je ostatak

spremio natrag u džep. — Bili ste od velike koristi — rekao je. — Ovo dugujem proprietario,vlasniku. Ostatak je za vas.

— Grazie.— Prego.— Otpratit ću vas uličicom do obale. I dalje mi se to ne sviđa.Mi ne znamo jesu li ti ljudi s »Terese«. Nešto nije in equilibrio.1

— Postoci kažu drugačije. To je »Teresa«. Hajdemo.Uska ulica bila je potpuno tiha; gole žarulje su slabo sjale u izmaglicama iznad

neprekidnog niza ulaza, a uglačana kaldrma upijala je zvukove koraka. Na kraju ulice vidjelase široka avenija nasuprot luci, obasjana uličnom rasvjetom; sve do nje, ulica se doimalapoput avetinjskog prolaza. Čovjek je morao hodati oprezno, svjestan prostora mračne tišine.

1 Kapetan. Izvrstan moreplovac! Najbolji! (tal.); (op. prev.)

2 U ravnoteži (tal.); (op. prev.)

— Ecco!1 — prošaptao je Talijan, gledajući naprijed. — Nešto je u onim vratima.Slijeva. Imate li oružje?

— Ne. Nisam imao vremena...— Onda brzo! — Vlasnik Il Tritonea dao se u bijeg, prošavši pored vrata kad se figura

nagnula vani — krupni muškarac podignutih ruku, spremnih na presretanje. Ali u tim rukamanije bilo oružja, nikakva oružja osim samih debelih ruku.

Havelock je učinio nekoliko brzih koračaja prema napadaču, a onda je skrenuo u sjenuna suprotnu stranu ulice. Čovjek se bacio; Michael se opet okrenuo oko sebe i, zgrabivšinapadačevu jaknu, zabio desnu nogu u donji dio nasilnikova trbuha. Onda se okrenuo po trećiput; sada je čovjeka podigao sa zemlje i odbacio ga u zid. Kad se napadač srušio. Havelock jeskočio naprijed, spustivši se lijevim koljenom na njegov stomak, dok mu je desnom rukomzgrabio lice i prstima snažno pritisnuo oči.

— Basta! Por favor! Se Deus quiser!2 — gušio se vagabund, držeći se za prepone, dokmu se slina u gustim kapima cijedila iz usta. Jezik je bio portugalski, napadač je bio jedan odčlanova posade broda »Cristóvāo«. Michael ga je podigao naspram zida, na slabu svjetlu; bioje to mornar koji je za stolom u Il Tritoneu izgovorio nekoliko engleskih riječi.

— Ako ste se odlučili na razbojništvo, niste baš neki stručnjak!— Ne, senhor! Ja želim samo razgovarati, ali ne smije me nitko vidjeti! Vi mi platite,

ja vam kažem neke stvari, ali ne tamo gdje me mogu vidjeti s vama!— Nastavi.— Vi platite!Havelock je s lijevom podlakticom zakovao mornarev vrat za cigle, posegao u džep i

izvukao novac. Gurnuvši koljeno u čovjekova prsa i oslobodivši ruku, izvukao je dvijenovčanice.

— Dvadeset tisuća lira — rekao je. — Govori!— Vrijedi više. Mnogo više, senhor! Vidjet ćete.— Novac ću uzeti natrag ako ne bude tako... Trideset tisuća, to je to. Govori!— Žena će se ukrcati na »Cristóvāo«. sete... sedam minutos prije nego isplovimo.

Tako je utanačeno. Ona izlazi kroz vrata istočnog skladišta. Čuvana su: ne možete do nje. Alimora preći četrdeset metara do platnice za ukrcavanje tereta.

Michael ga je pustio i dodao još jednu novčanicu trima koje su već bile u mornarevimrukama. — Odlazite odavde! — rekao je. — Ja vas nikad nisam vidio.

Odjednom se začuše glasovi na kraju ulice; dva su čovjeka dotrčala sa svjetla.— Americano! Americano! — Bio je to vlasnik Il Tritonea; vratio se s pomoći. Kad je

Portugalac stao bježati, oni ga dograbiše.— Pustite ga! — vikao je Havelock. — Sve je u redu! Pustite ga da ode!Poslije šezdeset sekundi, Michael je objasnio vlasniku II Tritonea. — To nije

»Teresa«. To je »Cristóvāo«.— To je nedostajalo! — uzviknu Talijan. — Sjajni capitano, veliki pomorac. Bilo je

tamo, ali ja to nisam vidio. Aliandro, Joao Aliandro! Najbolji kapetan na Sredozemlju. Onmože ugurati brod na bilo kakvu obalu, baciti teret gdje god želi, gdje god stijenje i sprudovine zahtijevaju promatrače na obali. Pronašli ste svoju ženu, signore.

1 Evo (tal.); (op. prev.)

2 Dosta! Molim vas! Tako vam boga! (port.); (op. prev.)

Sklupčao se u sjeni stacionarne dizalice, a otvoreni prostori mašinerije omogućavali sumu vidik na sve strane. Teretnjak je ukrcao teret, skupine utovarivača su se rasule idućiraznim smjerovima preko široke avenije prema uskim ulicama i krčmama. Molo je biloprazno osim četvorice radnika koji su se još zadržali, no i oni su bili jedva vidljivi.Nepokretno su stajali pored velikih stupova, po dvojica u liniji po uzdužnici broda.

Stotinu metara iza njega bila su ulazna vrata; uslužni je stražar bio u svojoj staklenojkućici, a lik mu je bila siva silueta u ranoj jutarnjoj magli koja se kotrljala. Dijagonalnoslijeva, ispred dizalice, nekih dvadeset pet metara dalje bio je izbrazdani, derutni mostić kojise uspinjao do prednje palube broda »Cristóvāo«. To je posljednja fizička veza s brodom kojaće biti dignuta na brod prije nego dva gigantska konopca budu svučena s jarmova,oslobađajući grdosiju za otvoreno more.

Zdesna, ne dalje od dvadesetak metara od dizalice, bila su vrata ureda skladišta togmola; bila su zaključana, a unutra nije bilo upaljeno nijedno svjetlo. A iza tih vrata bila jeJenna Karas, bjegunac od svoje izdaje i izdaje drugih — njegova ljubav koja je iznevjerila tuljubav iz razloga koje mu samo ona može reći... Za nekoliko trenutaka će se vrata otvoriti iona će morati odšetati od njih do mostića, pa drvenim stepeništem do palube. Kad stigne nabrod bit će slobodna; orijaški. će konopci biti bačeni preko mola, čut će se zviždaljke, amostić će se naći u zraku, povučen na palubu i spremljen. Ali do tada nije slobodna; ona jeljudski kontraband u otvorenom tranzitu, prelazeći preko teritorija gdje ju se nitko ne biusudio zaštititi. Unutar skladišta je mogu čuvati. Upadača bi ustrijelili zbog samog tog čina.Ali ne na otvorenom. Ljudi se ne bi htjeli izlagati opasnosti da ih uhvate kako krijumčareljudsko meso na brodove. Za to su slijedile kazne dugog zatvora, a nekoliko tisuća lira nezaslužuje taj rizik.

Tridesetak i nešto više metara, dakle, to je udaljenost koju mora preći da hi iščezla.Opet. Ne u smrti, već u enigmi.

Michael je pogledao na sat: četiri sata i pedeset dvije minute; prije nego će se»Cristóvāo« oglasiti svojim dubokotonskim signalom odlaska, nakon kojeg će uslijeditioštriji, viši tonovi, koji će upozoriti sve brodove o svom neposrednom odlasku iz sigurnautočišta, što znači da pravila mora odmah stupaju na snagu. Visoko gore na palubi, naprijed isredinom broda, nekoliko je ljudi besciljno hodalo, a vidjeli su se zahvaljujući isprekidanomsjaju svojih cigareta. Osim onih članova posade koji rade oko vitla s užadima i brinu se omostiću, nisu imali nikakva posla osim da puše, piju kavu i nadaju se da će im se u glaviraščistiti bez prevelikog bola. Unutar masivnog crnog trupa čula se prigušena rika turbina; izavatri, hrapavo, prigušeno doticanje zubaca velikih pogonskih kotača, značilo je komandu kojase približavala: uključivanje mamutskih vijaka trećom snagom obrtanja. Oko zavoja krmeteretnjaka »Cristóvāo«, stadoše se polako pjenušati zauljene tamne vode.

Otvorila su se vrata skladišta, a Havelock je u prsima osjetio jak udarac kad je ugledaoplavokosu ženu koja je iz mraka istupila u slabiju tamu uskovitlanih izmaglica i sjena. Živi lešs Costa Brave ušao je u tunel bez zidova koji će je odvesti na palubu »Cristóvāoa«, povesti jedo nepoznate obale u nepoznatoj zemlji.

Udaranje u prsima bilo mu je neizdrživo, a bol u očima nepod-nosiva. Morat će jošnekoliko dugačkih sekundi, ili više, izdržati i jedno i drugo. Čim Jenna stigne do sredine molaMichael će je presresti. Ne prije.

Ona je tamo! Sada.Odskočio je iza dizalice i potrčao naprijed, ne obazirući se na zvuk koraka, s jedinom

namjerom da stigne do nje.

— Jenna! Za ime božje, Jenna!Zgrabio ju je za ramena; žena se prestrašeno okrenula.Dah mu je prsnuo iz vrata. Lice koje mu se okrenulo bilo je staro lice, ružno lice,

pjegama i rupicama osuto lice lučke kurve. Oči koje su zurile u nj bile su široke, tamne očiglodavca, oivičene debelim dugim rubovima jeftine mascare; usne su bile natopljene krvlju iispucane, zubi prljavi i otkrnjeni.

— Tko si ti? — Njegov je krik bio krik luđaka. — Lažljivica! Lažljivica! Zašto lažeš!Zašto si ovdje! Zašto ti nisi ovdje! Lažljivica!

Izmaglice, ali ne s mora, zamračile su mu svijest; strujanja ludila. Bio je van pameti,samo je znao da su mu se ruke pretvorile u pandže, a zatim počnu pljuštati udarcima; grebaoje, čekićao — ubiti glodavca, ubiti varalicu! Ubiti! Ubiti!

Začuše se drugi krici, drugi uzvici; naređenja i protunaređenja ispunili su uzrikalekaverne njegove svijesti. Nije bilo početka, nije bilo kraja, samo furiozno bjesnilo.

Zatim je osjetio udarce, ali nije osjećao bol. Ljudi su bili posvuda oko njega, zatimiznad njega; udarale su ga pesnice i teške cipele. Opetovano. Posvuda.

A onda je došla tama. I tišina.Iznad mola, na drugom katu skladišnog ureda, pored prozora, stajala je žena i gledala

dolje, promatrajući taj prizor nasilja. Duboko je disala; prste je ispružila preko usana, dok sujoj suze polako navirale. Jenna Karas je odsutno povukla ruku s lica i pritisnula je na lijevustranu glave, na dugu plavu kosu koja joj je padala ispod šešira sa širokim rubom.

— Zašto si to učinio, Mihail? — prošaptala je. — Zašto me želiš ubiti?

78

6

Otvorio je oči svjestan mučnog vonja jeftinog whiskyja, osjećajući vlagu oko prsiju igrla — košulja, jakna i hlače bili su sasvim mokri. Pred njim su bila stupnjevanja mraka,sjene sivog i crnog, isprekidane sićušnim usplesanim svjetlima, koja su se dizala, spuštala iplesa u najudaljenijem mraku. Po cijelom je tijelu osjećao muklu bol, usredotočenu na trbuh,a onda se uspinjala vratom u glavu, koja je bila natečena i tupa. Teško su ga isprebijali iodvukli do kraja mola, desnog kraja, iza skladišta, ako je njegova zamućena orijentacija bilapouzdana — i ostavili ga da mu se vrati svijest, ili da se, što je sasvim zamislivo, skotrljapreko ruba u vodenu smrt.

Ali ga nisu ubili; to mu je nešto govorilo. Polako je desnu ruku povukao do lijevogzglavka. Sat je bio na mjestu. Rastegao je noge i posegao u džep; i novac je bio nedirnut. Nisuga opljačkali; to mu je govorilo nešto drugo.

Razgovarao je s previše ljudi, a previše ostalih ga je opazilo ili promatralo za vrijemetih njegovih čudnih razgovora. Oni su mu bili zaštitom. Ubojstvo je ubojstvo i bez obzira naono što je rekao vlasnik Il Tritonea, »tihi nož« u luci je predmet istrage, a i razbojništvo kad ježrtva bogati stranac. Nitko ne želi da se na gatovima postavlja mnogo pitanja; hladne su glavenaredile da ga ostave kao što jesu, što znači da su plaćene da sprovode tuđa naređenja, višanaređenja. Inače bi mu barem nešto ukrali — sat, nekoliko tisuća lira; ovo je luka.

Ništa. Neki znatiželjni bogati stranac je bio izvan sebe i na gatu je napao plavokosukurvu, a ljudi su je zaštitili. Nije potrebna nikakva istraga sve dok je nedirnuta imovina riccoAmericano maledetto1, što mu se ne može reći za glupu glavu.

Stupica. Profesionalno izvedena zamka, a stupičari su oslobođeni službe čim su jepostavili. Cijela noć, jutro, sve je to bilo pripremljeno! Preokrenuo se nalijevo; jugoistočni jeocean bio vatrena crta iza horizonta. Došla je zora, a »Cristóvāo« je bio jedna od tuceta malihsilueta na vodi; nejasne oblike su određivala treperava svjetla, signali drugim siluetama.

Havelock je polako ustao na koljena, pritisnuvši ih o mokre daske ispod sebe, pa sestao bolno otiskivati rukama. Kad je konačno sasvim ustao i ispravio se, polako se okrenuo,iskušavajući noge i zglavke, pomičući ramena, izdužujući vrat, a onda leda. Ništa mu nisuslomili, ali je stroj dobrano prignječen; neće odgovarati na brze komande, no nadao se da se ineće naći u prilici da ih izdaje.

Stražar. Nije li on bio dijelom čina? Jesu li mu rekli da se spram stranca najprijeponaša neprijateljski, a zatim da se okrene uvažavanju i usrdnosti, i tako povuče konopaczamke? To je djelotvorna strategija; trebalo je da ju prozre. Ni sa jednim od druge dvojicečuvara nije bilo teško, svaki je bio sasvim voljan da mu kaže što je god htio saznati, a čovjekkod vrata na molu »Terese« čak je otišao tako daleko da ga je izvijestio da teretnjak nećeisploviti po rasporedu.

Vlasnik Il Tritonea? Mornar s broda »Cristóvāo« u uskoj tamnoj ulici? Jesu li oni bilidio igre? Je li ga koincidencija logičkog slijeda odvela tim ljudima na obali koji su čekali nanjega? Pa ipak, kako bi ga to oni mogli čekati? Prije četiri sata mu je Civitavecchia bila nejas-no upamćeno ime na karti; nije mu imala nikakva značaja, a gotovo ni značenja. Nije imao ni-kakva razloga da dođe u Civitavecchiu, nije bilo motiva da se tamo brzojavi neka nepoznata ...................

1 Prokleti bogati Amerikanac (tal.); (op. prev.)

poruka. Ali je tako bilo; on to mora prihvatiti, a da ne zna ni kako ni zašto. Bilo je toliko togašto nije mogao shvatiti, zaluđujući mozaik u kome nedostaje toliko dijelova.

Što god u ovom poslu ne možete razumjeti, to je rizik, ali to vam ja ne moram reći.Rostov. Atena.

Mamac — plavokosa, pustulirano lice, kurva — s njom su paradirali kroz izmaglicuprije zore, kako bi ga izvukli i natjerali da stupi u akciju. Ali zašto? Što su očekivali da ćeučiniti? On je učinio jasnim ono što je nakanjivao učiniti. Pa što se saznalo, što se razjasnilo?Koji je bio cilj? Je li ga pokušavala ubiti? Je li u tome bilo svo značenje Costa Brave?

Hodao je nesigurno, zaustavljao se i stezao noge u trenucima kad bi gubio ravnotežu.Stigavši do ruba skladišta, gurao se duž zida pored zamračenih prozora i velikih teretnih vratasve dok nije stigao do ugla zgrade. Ispred je bilo napušteno molo, jarke krune presijecajućihsvjetala nabubrile džepovima magle koja se kotrljala. Virkao je oko čeličnog reljefa, žmirkaokako bi fokusirao staklenu kućicu rezerviranu za čuvara. Kao i prije, lik unutra se jedva vidio,ali je bio unutra. Michael je mogao vidjeti nepokretni sjaj cigarete kroz sredinu srednjegstakla

Sjaj je skrenuo nadesno; čuvar je ustao sa stolice i klizao je vrata kućice da ih otvori.Vidio je i drugu figuru kako hoda u izmaglici dolazeći širokom avenijom nasuprot gatova.Bio je to muškarac srednje visine, u ogrtaču; imao je šešir kojemu je rub nakrenuo kako bi tomožda učinio šetač u Via Veneto. To nije bila lučka odjeća, već je pripadala gradskimulicama. Čovjek je prišao staklenoj kućici, zaustavio se pored vrata, pa je nešto razgovarao sčuvarom. Zatim su obojica pogledali prema kraju mola, na skladište; stražar je neštogestikulirao i Michael je znao da je riječ o njemu. Čovjek je kimnuo, okrenuo se i podigaoruku; njegov je poziv bio uslišan za nekoliko sekundi. Na vidiku su se pojavila još dvojica,obojica krupni i odjeveni onako kako je bolje pristajalo luci i gatovima, za razliku od čovjekakoji im je naređivao.

Havelock je naslonio glavu na čelični rub, osjećajući kako mu se očaj zbog jalovostisituacije miješa s bolovima. Savladala ga je iscrpljenost. Nije bio par tim ljudima; jedva jemogao podići ruke, jedva je mogao hodati. Budući da nije imao drugog oružja, to je značiloda nema nikakva oružja.

Gdje je Jenna? Je li se uspela na »Cristóvāo« pošto je mamac izvršio svoju funkciju?To je logično — ne, nije! Uskomešanost bi usredotočila previše pažnje na teretnjak, što jemoglo lako podbosti neprijateljski raspoložene ili neplaćene službenike. I sam je brod biomamac, a plavokosa kurva vabilo. Jenna se imala ukrcati na jedan od druga dva broda!

Michael se okrenuo od zida i posrćući stao hodati po mokrim daskama do ruba gata.Obrisao je oči, zureći kroz gustu izmaglicu. Nehotice je otvorio usta i uhvatio zrak — bol ustomaku bila je toliko jaka. »Elba« je otplovila! Njega su naveli na krivi gat, zaglupili ga idoveli u situaciju kojom nije mogao vladati, dok se Jenna ukrcala na »Elbu«. Je li kapetan»Elbe«, poput kapetana broda »Cristóvāo«, pomorac-majstor? Da li će i on — može li? —umanevrirati svoj brod dovoljno blizu nečuvane obale, tako da neki čamac ili brodica mogunjegov kontraband prebaciti na kopno?

Jedan je čovjek imao odgovor. Čovjek u ogrtaču i nagnutom šeširu, u odijelu koje naobali nosi samo onaj koji ne radi na utovaru ili istovaru, već samo kupuje i prodaje. Taj ćečovjek znati; on je ugovorio Jenni vožnju brodom.

Havelock se vratio do zida ugla skladišne zgrade. On mora doprijeti do tog čovjeka,mora se provući pored dvojice koji su mu se uputili. Kad bi samo imao oružje, bilo kakvooružje. Pogleda oko sebe u mrak koji je stao malčice slabiti. Ništa. Nikakva daska, ni šipka,cijev, što bilo.

Voda. Pad. On bi mogao nekako uspjeti u toj nakani. Kad bi barem mogao doći dokraja gata prije nego ga opaze: pretpostavili bi da je u nesvjestici pao u vodu. Koliko imasekundi za akciju? Polako je glavu približio do ruba i pogledao na mjesto okupano svjetlima,spreman da se odgurne i dade u bijeg.

Nije potrčao. Ona dvojica više nisu hodala prema njemu. Stali su i stajali nepokretnounutar vrata ograde. Zašto? Zašto su ga ostavili na tom mjestu, ne petljajući se dalje u njegovusudbinu?

Odjednom, iz neprobojne izmaglice nekoliko gatova dalje začu se vrištavi zvuk brod-skog klaksona koji je parao uši. Zatim drugi, a onda je uslijedila produžena bas nota koja jetreperila lukom. To je »Santa Teresa«! To je odgovor! Ta dvojica nisu pozvana da ga joškazne, već da mu boravište ograniče na prvi dok. »Teresa« neće otploviti sa zakašnjenjem; ito je bio dio unaprijed pripremljene igre. Plovi na vrijeme, a Jenna je na brodu. Kako se vrije-me odlaska približilo, pregovaraču je preostalo da učini samo još jedno: da onesposobljenalovca zadrži tamo gdje se nalazi.

Razjareno si je rekao da mora što prije stići do tog gata, zaustaviti je, zaustavititeretnjak da ne napusti luku, jer čim jednom budu podignute omče gigantskih konopaca nećemoći više ništa učiniti, neće biti načina kako da stigne do nje. Iščeznut će u jednoj od tucetazemalja, u stotinama gradova — ne ostavljajući ništa iza sebe, ne za njega, ne više. Bez nje onnije htio nastaviti!

Htio je znati što znače otrubljeni signali, koliko mu je vremena još preostalo. Mogaoje samo nagađati. »Cristóvāo» je dao dva znaka brodske trube; poslije nekoliko sekundiplavokoso je vabilo izniklo iz sjene skladišnih vrata. Sedam minuta. Ali nije bilo bas tonanakon pištanja u visoku tonu. Da li ta činjenica znači da ima manje ili više vremena doodlaska? Istraživao je pamćenje, jureći preko sjećanja o raznim zadacima koji su ga odvlačiliu luke u nizu mjesta.

Sjećao se; točnije rečeno, misli da se sjećao nekog zamagljenog nejasnog događaja izne tako davne prošlosti, koji se sada borio da ispliva na površinu svijesti. Pištanja visokogtona su za brodove na udaljenosti, a vibrirajući niži tonovi za one koji su bliže — pravilo zamore i za dokove. A dok su ga tukli, vanjske vibracije strugajućeg akorda stopile su se snjegovim uzvicima protesta i bijesa. Pištaljka niskog tona uslijedila je odmah nakon vrištećihtonova — preludij neposrednom odlasku. Sedam minuta — manje jedan, vjerojatnije dva,možda tri.

Preostale su mu samo minute. Šest, pet — četiri, ne više od toga. Gat »Terese« bio jeudaljen nekoliko stotina metara; u njegovu će mu stanju biti potrebno najmanje dvije minuteda stigne tamo, a to će se dogoditi jedino ako bude mogao proći pored dvojice u jaknama kojesu pozvali da ga zaustavi. Najviše četiri minute, minimum dvije. Isuse! Kako? Opet jepogledao oko sebe nastojeći savladati paniku, svjestan da mu svaki zvuk smanjuje izglede.

Između dva stupa za vezivanje užadi opazio je obris krupnog crnog predmeta; prije ganije opazio jer je to bio nepomični dio doka. Sada ga je pomno gledao. Bila je to bačva,obična bačva, nesumnjivo probušena za vrijeme utovara ili istovara, a sada je upotrebljavajukao sud za odbačenu ambalažu, plastične šalice za kavu, opuške, smeće svih vrsta. Bilo ih jeposvuda po gatovima. Dotrča do nje, zgrabi je i zatrese, zatim je okrenu, pa je stade guratiprema zidu. Vrijeme je prolazilo: trideset, možda četrdeset skundi. Preostalo vrijeme: izmeđujedne i po do nešto duže od tri minute. Taktika koju je smislio bila je taktika očajnika, ali je tobila jedina moguća. On nije mogao proći pored tih ljudi ukoliko oni ne krenu prema njemu,ukoliko magla i sve prozirnija tama ne budu radili za njega, a protiv njih. Nije bilo vremenada misli o čuvaru i čovjeku u ogrtaču.

Sagnuo se u sjeni pored zida, držeći objema rukama strane prljave bačve. Duboko jeuzdahnuo i vrisnuo što je mogao jače, znajući dobro da će vrisak odjeknuti cijelim napuštenimgatom i izazvati pozornost prisutnih.

— Aiuto! Presto! Sanguino! Muoio!1

Zastao je i slušao. U daljini je čuo uzvike; najprije su pljuštala pitanja, a ondakomande. Opet je vrisnuo: — Auito!

Tišina.Onda se začuše koraci. Bliže... sve bliže.Sad! Gurnuo je bačvu. Lupetala je valjajući se postrance po daskama, kroz maglu,

prema rubu gata.Dvojica su na slabom svjetlu zaokrenula iza ruba skladišta; bačva je stigla do ruba

gata. Udarila je u jedan od stupova za užad. O, Kriste! Onda se okrenula i prešla preko ivice;pala je u more. Zvuk koji je izazvala pljusnuvši u vodu bio je jak; dvojica muškaraca su neštoviknuli jedan drugome i potrčali do ruba.

Sad!Havelock je ustao i istrčao iz sjene, ispruženih ruku i ramena poput ratnog ovna

probijača. Nesigurne je noge prisiljavao da odgovore, svaki je trčeći korak bio bolan aliproračunat, siguran; najprije čovjek s desne strane, zatim Talijan slijeva, zabivši mu rame udonji dio leđa.

Zaglušujući mlaz iz »Teresinih« dimnjaka pokrio je vrisku dvojice koju je Havelockspretno gurnuo u vodu. Michael se okrenuo na svoju lijevu stranu i odšepesao natrag do rubaskladišta; sad će otići na napušteni gat i suočit se s ljubaznim stražarom i elegantno odjevenimmuškarcem. Vrijeme je prolazilo: još jedan minut. Ostala su mu najduže tri minuta.

Nesigurno je utrčao na široki prostor gata s maglom oivičenim izvorima svjetla inepokretnom mašinerijom. Podigavši glas do razine histerije, vikao je svojim slabim talijan-skim: — Pomozite mi! Pomozite njima! To je umobolno! Ja sam povrijeđen. Dvojica su midošla pomoći. Kako su mi se približili, tako su se začuli hici! Tri pucnja! Sa slijedećeg mola.Ja sam ih jedva čuo zbog teretnjaka, ali sam ih čuo! Pucnjevi! Brzo! Ranjeni su. Jedan jemrtav, mislim! O, Kriste, požurite!

Ono što je sada uslijedilo moglo bi se okrstiti kao verbalni kaos. Dok je Havelockšepesao prema vratima, nesiguran ali vrlo svjestan onoga što radi, mogao je vidjeti kako jestražar izvukao automatik, ali to nije bio isti stražar; bio je niži, deblji, stariji. Čuvarevo širokolice bilo je puno zlovolje, u kontrastu prema licu civila, koje je bilo hladno i bezizražajno.Čovjek u ogrtaču je naredio stražaru da izvidi situaciju; stražar je vikao da neće napustitisvoje mjesto, ne za 20.000 lira! Capo regime2 može se sam uputiti i pogledati svoje smeće; onnije preplašeni bambino3 iz luke. Capo može kupiti nekoliko njegovih sati, njegovo iščez-nuće, ali ne više!

Pripremljeno. Od početka, šarada.— Andate voi stessi!4

Kunući, civil se zaputio prema skladištu, pa počeo trčati, da bi, približavajući seskladištu, stao oprezno usporavati.

1 Upomoć! Brzo! Krvarim! Umirem! (tal.); (op. prev.)2 Šef službe (tal.); (op. prev.)3 Dječak (tal.); (op. prev.)4 Otiđite vi! (tal.); (op. prev.)

Stražar je sada bio ispred staklene kućice, s oružjem uperenim u Michaela. — Ti!Hodi do ograde! — vikao je na talijanskom. — Podigni ruke iznad sebe i dograbi žicu što jeviše moguće! Ne okreći se! Pucat ću ti u glavu ako to učiniš!

Preostale su jedva dvije minute; ako će sve to uspjeti, onda se to mora sada dogoditi.— O, Isuse! — Havelock je viknuo, zgrabio se za grudi i pao.

Stražar je dotrčao; Michael je ostao nepokretan, neživa masa na vlažnoj tvrdoj površi-ni. — Ustani! — naredio mu je uniformirani čovjek. — Na noge!

Stražar se nagnuo i uhvatio Havelocka za rame. Bio je to pokret koji je Michaeločekivao. Okrenuo se, zgrabio oružje iznad svoje glave, te čvrsto stegnuo zglob na ramenu,iskrećući ga u smjeru kazaljke sata dok je ustajao, a onda je koljenom udario u vrat stražarakoji je padao. Cijev oružja je bila u njegovim rukama; snažno ju je povukao dolje i njomeudario u Talijanovu lubanju. Čovjek je izgubio svijest. Havelock ga je povukao u sjenukućice, a onda je istrčao kroz otvorena vrata, gurnuvši oružje u džep jakne.

Produženi rigavi zvuk došao je iz daljine, a zatim su uslijedila četiri histerično visokasignala. »Teresa« se sprema napustiti privezište! Michael je osjetio mučan osjećaj jalovostikoji ga je zahvatio dok je bez daha trčao širokom avenijom, dok su ga noge jedva moglenositi, napuštajući pravac, pljuskajući po pločniku. Kad je stigao do gata za koji je bilaprivezana »Teresa«, stražar — isti stražar — bio je u svojoj kućici, opet uz telefon, kimajućivelikom glavom, dok su mu zamućene oči prihvaćale druge laži.

Sad je bio lanac ovješen preko otvorenih vrata — samo službena zapreka, ne zabrana.Havelock je zgrabio kuku i povukao je iz cementirane baze; lanac je poput zmije poletio uzrak, pa začegrtao po tlu.

— Che cosa? Fermati!1

Michael je trčao dugim dijelom gata, kroz okrugla jarko osvijetljena mjesta, porednepokretne mašinerije, prema teretnom brodu čiji su se obrisi vidjeli na kraju doka. Desna muje noga otkazala poslušnost; ruke su ublažile pad ali ne i udarac; desno rame mu se odsklizalopo mokroj površini. Pritegnuo je nogu, prisilivši se da ustane, gurajući se više voljom negonogama, sve dok nije mogao ponovo potrčati.

Loveći zrak dok je trčao, konačno je stigao do kraja doka.

Beskorisnost je bila potpuna; teretnjak »Santa Teresa« je plutao deset metara izastupića za užad; gigantska užad se klatila iznad tamnih voda, dok su je povlačili ljudi koji sukroz sjene gledali na njega dolje.

— Jenna! — vikao je. — Jenna! Jenna!

Pao je na mokro drvo gata. U rukama i nogama su se grčevi smjenjivali s udaranjem, uprsima su grčevi bili dugotrajni; imao je osjećaj da mu je glava rascjepljena sjekirom. On ju jeizgubio. Brod je može odbaciti do bilo kojeg od tisuću nepatroliranih dijelova obale Sredo-zemlja; otišla je. Zauvijek.

Iza sebe je čuo uzvike, a zatim udaranje koraka u trku. I dok je slušao te zvukovesjetio se drugih zvukova, drugih koraka... drugog gata, odakle je otplovio »Cristóvāo«!

Postoji čovjek u ogrtaču koji je drugoj dvojici naredio da pođu za njim; i oni su trčalipreko napuštena gata ispod ispresijecanih izvorišta reflektorskog svjetla, kroz izmaglicu. Kadbi mogao naći tog čovjeka! Ako ga pronađe on će mu guliti osunčanu kožu s lica sve dok mučovjek ne kaže što zna.

1 Što je? Stani? (tal.); (op. prev.)

Ustao je i stao brzo šepesati prema stražaru koji je trčao prema njemu, s ispruženimoružjem u ruci.

— Fermati! Alza le mani!1

— Un errore! — Havelock mu je vičući odgovorio, dok mu je glas bio i ispričavajući iagresivan; on mora proći pored tog čovjeka, a ne biti zadržan. Izvadio je nekoliko novčanicaiz džepa i držao ih ispred sebe tako da mogu biti vidljive ispod rasapa svjetla. — Što da vamkažem? — nastavio je na talijanskom. — Pogriješio sam — što je u vašu korist, zar ne? Vi ija, mi smo prije razgovarali, sjećate li se? — Ugurao je novac u stražarevu ruku i prijateljskiga udario po leđima. — Hajde, maknite to. Ja sam vam prijatelj, sjećate li se? Ima li ikakveštete? Osim što sam ja malo siromašniji, a vi malo bogatiji. Osim toga, suviše sam i popiovina.

— Mislio sam da ste to vi! — reče stražar gunđajući; uzeo je novac i nabio ga u džep,dok su mu oči brzo razgledavale scenu. — Vi ste ludi u glavu! Mogao sam vas ustrijeliti. Zašto?

— Vi ste mi rekli da »Teresa« neće otploviti još nekoliko sati.

— Tako je meni rečeno! To su kopilad, svi su kopilad! I oni su šašavi! Ne znaju štorade.

— Oni znaju točno što rade — tiho će Michael. — Ja sada moram otići. Hvala vam navašoj pomoći. — Prije nego je ljutiti stražar mogao odgovoriti, Havelock je brzo krenuo,trzajući se od bolova dok je nastojao kontrolirati noge koje su mu otkazivale.

Došao je do dijela ograde koja je zatvarala gat »Cristoväoa«, sada s rukom u džepu,zahvalan što ima oružje. Onesviješteni stražar je bio još na podu u donjim sjenama staklenekućice. Niti se pomakao niti su ga pomakli u toku tih pet minuta, možda šest, koliko leži. Je ličovjek u ogrtaču još na gatu? Sve je upućivalo na to; logika je diktirala da će potražiti stražarabudući da ga ne vidi u kućici, a kad bi ga našao ispitivao bi oborena čovjeka. Tako bi baremneki dio onesviještena tijela bio pomaknut; nije bio.

Ali zašto bi se capo regime zadržao na gatu tako dugo? Odgovor je došao s mora krozmaglu i vjetar. Uzvici, pitanja, pa komande i nova pitanja. Čovjek u ogrtaču bio je još na gatu,dok su njegove gorile vikale iz vode.

Michael je stisnuo zube, tjerajući bol iz svijesti. Kliznuo je duž skladišnog zida sastrane, pa pored vrata kroz koja je izišao plavokosi mamac, do ruba zgrade. Jutarnje je svjetlobilo sve svijetlije, izmaglice su se dizale, a odsutnost teretnjaka omogućila je ranim zrakamasunca da se rašire preko doka. U daljini, na vodi, drugi se brod polako približavao luciCivitavecchia; možda će baš zauzeti mjesto gdje se nalazio »Cristóvāo«. Ako je tako,preostalo je još malo vremena prije nego dođu nove posade i smjene. Mora se kretati brzo,raditi djelotvorno, a on nije bio ni najmanje siguran može li i jedno i drugo.

Dio nepatrolirane obale. Znade li čovjek koji se nalazi samo nekoliko metara od njegakoji je to dio obale? Mora ustvrditi. Mora biti sposoban za to.

Zaobišao je ugao, držeći oružje upereno u džepu jakne. Ne može ga upotrijebiti, on tozna; to ne bi služilo nikakvoj svrsi jer bi mu uklonilo izbor i svratilo pažnju na taj gat. Ali pri-jetnju mora iskazati realnom; njegova ljutnja se mora doimati očajnom. On je sposoban za to.

Zurio je kroz izmaglicu što se dizala. Čovjek u ogrtaču nalazio se na rubu obale, gdjeje uzbuđeno davao instrukcije niskim glasom; i on se očigledno bojao da ne svrati pozornostdolutalih mornara koji postajkuju na susjednom gatu. Prizor je bio komičan. Na osnovu onogašto je Michael mogao opaziti, jedan se čovjek čvrsto držao za potporanj stupića i nije ga

ostavljao, jer očito nije znao plivati. Pregovarač je naredio drugom čovjeku da drži suputnika,ali je to čovjek očito odbijao u strahu da ga neplivač ne ugrozi.

— Prestanite govoriti! — Havelock će oštro na talijanskom; riječi su bile jasne iakomoža ne i precizne; glas mu je zvučao naređivački, ali nije bio preglasan.

Zapanjeni se čovjek okrenuo oko sebe, a desnom je rukom posegnuo ispod ogrtača.

— Ako ugledam oružje — nastavio je Michael, prišavši bliže — ti ćeš biti mrtv i uvodi prije nego ga podigneš. Miči se odavde. Hodaj prema meni. Sada sebi nalijevo. Tamo dozida. Miči se! Ne zaustavljaj se!

Čovjek krenu naprijed. — Mogao sam učiniti da vas ubiju, signore. Nisam. Zacijelovam to nešto vrijedi.

— Vrijedi, očito. Hvala ti.

— Niti vam je išta uzeto. Držim da ste svjesni toga. Moje su naredbe bile jasne.— Svjestan sam. A sada mi kažite, zašto. I jedno i drugo.

— Ja nisam ni ubojica ni lopov, signore.— To nije dovoljno dobro. Dignite ruke! Naslonite se na zid i raširite noge! — Talijan

ga je poslušao; nije bilo prvi put da su mu upućena takva naređenja. Havelock mu je prišaoodostraga i nogom ga udario u desno bedro dok mu je rukom opipavao struk, da bi najzadizvukao oružje iz pasa ukočenog capo regime. Bacio je pogled na oružje, impresioniran. To jebio španjolski automatik, »llama« kalibra .38 sa zahvatom i ručnim sigurnosnim uređajima.Kvalitetno oružje, nesumnjivo jeftinije u lukama. Stavio ga je sebi za pas. — Govori mi odjevojci. Brzo!

— Ja sam plaćen. Što vam više mogu reći?— Mnogo toga. — Michael je dograbio čovjekovu lijevu ruku: bila je mekana.

Pregovarač nije nasilan čovjek; izraz capo regime, koji je upotrijebio stražar, bio je krivoprimijenjen na njega. Talijan nije pripadao Mafiji; mafijaš njegovih godina probijao bi senasiljem i ne bi imao tako mekane ruke.

Odjednom je iz luke doprla kakofonija brodskih pištaljki. Pridružili su mu se paničniuzvici usamljena čovjeka u vodi ispod gata. Michael je zario pištolj u Talijanov bubreg.Čovjek je vrisnuo. Zatim mu je Havelock zabio ručicu u lijevu stranu vrata, pa se začu novivrisak, iza kojeg je uslijedio niz cvilećih preklinjanja. — Signore... signore! Vi steAmerikanac, mi govorimo američki! Nemojte mi to činiti! Spasio sam vam život — vjerujtemi na riječ!

— Doći ćemo na to. Djevojka! Kažite mi o djevojci! Brzo!

— Ja činim usluge po luci. Svi to znaju! Trebala joj je usluga. Platila je!— Da iziđe iz Italije?

— Što drugo?— Platila je mnogo više nego samo to. Koliko si ti platio? Za igru i stupicu, za »set

up«.1

— Che cosa vuol dire?2 Set... up?

— Predstava koju si postavio! Za svinju koja je prošla kroz ona vrata tamo! — Have-1 Stupica (engl.); (op. prev.)2 Što to znači? (tal); (op. prev.)

lock je stegnuo Talijana za ramena i okrenuo ga, gurnuvši ga natrag na zid. — Odmah tu izaugla — dodao je, pokazujući kretnjom. — Zbog čega je sve to bilo? Kaži mi. Ona te i za toplatila. Zašto?

— Kao što kažete, signore. Platila je. Spiegazioni... objašnjenja... nisu bila potrebna.Michael je cijev pištolja pritisnuo duboko u čovjekov trbuh. — Nije dovoljno dobro.

Kaži mi!— Rekla je da mora znati — istisne pregovarač presavivši se.

— Što znati? — Havelock je naglom kretnjom bacio čovjekov šešir i, zgrabivši ga zakosu, udario mu glavom u zid. — Znati što?

— Što ćete vi učiniti!— Kako je znala da ću je slijediti ovamo?

— Nije znala!— Onda zašto?

— Rekla je da biste to mogli učiniti! Vi ste... ingegnoso1... domišljat čovjek. Vi stelovili druge ljude; vi imate sredstva na raspolaganju. Kontakte, izvore.

— To je suviše nepovezano! Kako? — Michael je šakom zgrabio Talijanovu kosu inapola je iščupao iz korijena.

— Signore... rekla je da je razgovarala s trojicom vozača na piattaforma2 prije nego jenašla taksi koji će je povesti u Civitavecchiù! Bojala se!

To je imalo smisla. Nije mu palo na pamet da pogleda na stajalištu taksija u Ostiji; uRimu nikad nema suviše taksija. Jednostavno se u onom ludilu, toga nije sjetio.

— Per favore! Aiuto! Mio Dio.3 — Krici su dolazili iz vode. Brodovi u luci stadošeispunjavati zrak zvižducima i parom. Preostalo je još malo vremena; uskoro će doći posade iradnici, a mašinerija će stati puzati po cijeloj dužini gatova. Mora točno saznati što jepregovarač prodao; lijevom je rukom zgrabio čovjeka za vrat.

— Ona je na »Teresi«, zar ne?— Si!Havelock se sjetio riječi vlasnika Il Tritonea: »Teresa« plovi za Marseill. — Kako će

je uzeti s broda?Talijan nije odgovorio; Michael je prste zario dublje u čovjekov vrat. Nastavio je. —

Razumite me i razumite me dobro. Ako mi ne kažete, ja ću vas sada ubiti. A ako slažete i onaprođe pored mene u Marseillu, vratit ću se po vas. Bila je u pravu, ja sam vješt i lovio samveoma mnogo ljudi. Naći ću vas.

Pregovarača je uhvatio grč; široko je otvarao usta pokušavajući progovoriti. Havelockje smanjio pritisak na čovjekov vrat. Talijan se zakašljao, zgrabivši se za vrat, pa rekao: —Reći ću vam. Ja ne želim afflizione4 s takvim poput vas, signore! Trebalo je da znam bolje.Trebalo je da bolje slušam.

— Nastavi.1 Vješt, spretan, domišljat (tal.); (op. prev.)2 Platforma (tal.): (op. prev.)3 Molim vas! Upomoć! Bože moj (tal.); (op. prev.)4 Tuga, žalost, jad, neprilika (tal.); (op. prev.)

— Ne Marseilles, San Remo. »Teresa« se zaustavlja u San Remu. Kako ili gdje će jedovesti na kopno, to ja ne znam — dajem svoju riječ za to! Ona kupuje put do Pariza. KodCol des Moulinetsa će je prevesti preko granice. Kada, ja to ne znam — moja riječ! Odanle uPariz. Kunem se Kristovom krvlju!

Nije trebalo da se pregovarač kune da govori istinu; dokazivale su je njegovepreplašene oči. Bio je pošten zbog straha, izuzetnog straha. Što mu je Jenna rekla? Zaštočovjek nije naredio da ga ubiju? Osim toga, zašto mu ništa nije ukradeno? Michael je pustioTalijanov vrat.

Govorio je mirno. — Rekli ste da ste mogli narediti da me ubiju, ali niste. Sada mirecite zašto.

— Ne, signore, ja to neću reći — prošaptao je čovjek. — U ime boga, više me nikadnećete vidjeti! Ja ne govorim ništa, ne znam ništa!

Havelock je polako podigao pištolj, stavivši otvor cijevi ispod čovjekova lijevog oka.— Kaži to — rekao je.

— Signore, ja ovdje imam mali posao na kome se zarađuje, ali ja nisam nikad —nikad — bio upleten s političkim aktivistima! Ili bilo čime čak iz daljine povezano s takvimstvarima. Kunem se na Madonnine suze! Ja sam mislio da ona laže, preklinjući me s lažima!Nijednom joj nisam povjerovao.

— Ah ja nisam ubijen, ništa mi nije oduzeto, mislim da ste tako rekli. — Michael jezastao, a onda je viknuo, zarivši cijev u Talijanovo oko. — Zašto?

Čovjek je vrisnuo, ispljuvavajući riječi. — Rekla je da ste vi Amerikanac koji radi sacomunisti! Sa Sovjetima. Ja joj nisam vjerovao! Ja ne znam ništa o tome!U Civitavecchiu smoizvan takvih ratova. Oni su za nas suviše... internazionali, za ljude poput nas koji zaradimo pokoju liru na dokovima. Te stvari nama ništa ne znače — moja riječ za to! Mi ne želimonezgoda s vaše strane, od bilo koga od vas!... Signore, možete li razumjeti. Vi ste na gatunapali ženu — puttana, to svakako, ali ženu. Ljudi su vas zaustavili, odvukli vas, ali kad samja to vidio naredio sam im da prestanu! Rekao sam im da bismo morali biti oprezni. Moramorazmisliti...

Preplašeni je čovjek nastavio blebetanjem, ali ga Havelock više nije slušao. Ono što ječuo osupnulo ga je više od bilo čega što si je mogao predstaviti da će čuti. Amerikanac kojiradi sa Sovjetima. Jenna je to rekla? To je bezumno!

Je li lažju pokušavala apelirati na čovjeka, jedino da ubrizga vrlo realan strah u sitnogšvercera nakon činjenice, nakon stupice? Talijan nije izvrtao; on je njezinu priču ponovio izstraha. Nije lagao.

Je li ona vjerovala u to? Je li to bilo ono što je vidio u njenim očima na platformiželjezničke stanice Ostia? Je li ona zaista vjerovala u to — kao što je i on vjerovao izvansvake sumnje da je ona oficir Voennaje pod dubokim pokrivačem?

O, Kriste! Svatko se okrenuo protiv drugoga s istim manevrom! Jesu li dokazi protivnjega bili isto tako nepropusni kao oni protiv nje? Mora da je bilo tako. I to joj je bilo uočima. Strah, pozlijeđenost... bol. Nije bilo nikoga u koga je mogla imati povjerenja, ni sadaniti već duže vrijeme, možda i nikada. Mogla je jedino bježati — kao što je i on bio u stalnompokretu, trku. Bože! Što su oni učinili?

Zašto?

Ona je bila na putu za Pariz. On će je naći u Parizu. Ili će odletjeti u San Remo ih Coldes Moulinets, presresti je u jednom ili drugom mjestu. On ima prednost brzog prijevoza; onaje na starom teretnjaku koji krči put preko vode, a on će letjeti. Ima vremena.

Upotrijebit će to vrijeme. Postoji obavještajni oficir u ambasadi u Rimu koji će uskorosaznati dubinu njegova gnjeva. Potpukovnik Lawrence Baylor Brown će osigurati odgovoreili će se svi ekspozei vašingtonskih tajnih aktivnosti doimati poput običnih bilježaka na dnustranice u usporedbi s onim što će on razotkriti: neznanje, nezakonitosti, krive proračune igreške koje su stajale života tisuće ljudi u cijelom svijetu.

Započet će s crnim diplomatom u Rimu, koji je prenosio tajna naređenja američkimagentima diljem Italije i zapadnog Sredozemlja.

— Capisce? Vi svakako razumijete, signore? — Talijan je biomolećiv, kupovao je vrijeme i stalno se nabacivao pogledima na desno. Preko, na dru-

gom gatu, trojica su ljudi hodali na ranom svjetlu prema dalekim stupićima za užad; dva mla-za brodske pištaljke rekla su zašto. Teretnjak koji je uplovljavao u luku bit će privezan na»Elbinu« pnvezištu. Za nekoliko će trenutaka unaokolo biti još više ljudi. — Mi smo oprez-ni... naturalmente, ali mi ne znamo ništa o tim stvarima! Mi smo ljudi s dokova, ništa više.

— Razumijem — rekao je Michael, dotaknuvši čovjekovo rame i okrenuvši ga. —Hodaj do ruba — tiho mu je naredio.

— Signore, molim vas! Usrdno vas molim.— Učini kao što ti kažem. Odmah.

— Kunem se svetim zaštitnikom same milosti! U Kristovu krv, u suze svete matere!— Talijan je plakao, glas mu je bio sve viši. — Ja sam beznačajan trgovac, signore! Ja neznam ništa! Ne govorim ništa!

Kad su stigli do ruba gata, Havelock je rekao »skoči«, pa je posrednika gurnuo prekoruba gata.

— Mio Dio! Aiuto! — vikao je najamnik dolje u vodi kad mu se pridružio njegovposlodavac.

Michael se okrenuo i odšepesao natrag do ugla zida skladišta. Gat je još bio napušten,ali se stražar stao micati, tresti glavom, nastojeći da se izvuče iz sjene kućice. Havelock jeotvorio magazin pištolja i istresao metke. Kad je došao do vrata staklene kućice, ubacio je unju oružje. Potrčao je što je brže mogao kroz vrata ograde prema unajmljenom automobilu.

Rim. U Rimu će biti odgovora.

7

Četvorica muškaraca oko stola u sobi bijelih zidova na trećem katu zgrade StateDepartmenta bili su mlađi od standarda vašingtonskih gornjih ešalona. Bili su dobi izmeđusredine tridesetih i kasnih četrdesetih godina, ali su ih izborana lica i šuplji pogledi činilistarijima. Rad koji su obavljali vodio je do besanih noći i produženih razdoblja tjeskobe, štoje još više pogoršavao njihov usamljenički život: nijedan od njih nije smio razgovarati okrizama s kojima se sučeljavaju ni sa kim izvan te prostorije. To su bili stratezi prikrivenihoperacija, kontrolori leta tajnih aktivnosti; zabludjeli kondori mogli bi biti oboreni ukoliko seoni iole prevare u proračunavanju. Drugi iznad njih mogli bi zahtijevati široke ciljeve; drugi,ispod, mogli bi razrađivati specifične zadatke. Ali su samo ti ljudi bili svjesni svake zamislivevarijacije, svake moguće posljedice određene operacije; oni su bili obračunsko mjesto. Svakije bio specijalist, svaki autoritet. Jedino su oni mogli konačno kimnuti kondoru da uzleti.

Pa ipak nisu imali radarskih rešetki ili kružnih antena da im pomognu; vodile su ihjedino projekcije ljudskog ponašanja. Trebalo je da ispituju akcije i reakcije, ne samoneprijateljeve, već isto tako i one njihovih ljudi na terenu. Procjenjivanje, ocjenjivanje — to jebila nikad završena bitka, koja je rijetko kad bila riješena na svačije zadovoljstvo. Mogućnosti»što ako« bile su geometrijski sastavljene sa svakim novim okretom događaja, svakomljudskom reakcijom na naglo promijenjene okolnosti. Bili su psihoanalitičari u beskrajnomlabirintu abnormalnosti, a njihovi pacijenti bijahu proizvodi tog nereda. Bili su specijalisti ujezovitom načinu života gdje je istina obično bila laž, a laž i laži su prečesto bili jedinosredstvo preživljavanja. Stres je bio činilac koji ih je najviše plašio, jer u stanju maksimalnogili produženog stresa, i neprijatelji i vlastiti ljudi vide i čine ono što inače ne bi. Sasvimnepredvidivo dodano abnormalnom postajali bi opasnom teritorijom.

To je zaključak do kojeg su četvorica došla u vezi s krizom kasno te večeri. LawrenceBaylor Brown iz Rima poslao je telegram prioritetnom šifrom; njegov je sadržaj zahtijevaootvaranje mrtve arhive tako da bi svaki strateg mogao proučiti činjenice.

One su bile izvan diskusije. Događaji na toj izoliranoj obali Costa Brave bili suverificirani. Bile su to dvije potvrde s lica mjesta. Jednu je dao funkcioner inozemne službe,dakle sâm Havelock, a drugu čovjek nepoznat Havelocku, Steven MacKenzie, jedan od najis-kusnijih tajnih operativaca koji radi u Evropi za Centralnu obavještajnu agenciju. Riskirao ježivot da bi donio dokaz: okrvavljenu razderanu odjeću. Sve je bilo mikroskopski ispitano,rezultati pozitivni: Jenna Karas. Razlozi za dodatnu potvrdu nisu bili izričiti, niti je to bilopotrebno. Odnos između Havelocka i Karasove bio je poznat onima koji je trebalo da znaju;čovjek pod maksimalnim stresom mogao bi se jednostavno raspasti, postati nesposoban obav-ljati ono što mora učiniti. Washington je morao saznati. Agent MacKenzie je uzeo položajšezdesetak metara sjeverno od Havelocka; vidik mu je bio čist, njegova potvrda apsolutna,dokazi neoborivi. Te je večeri Jenna Karas ubijena. Činjenica da je Steven MacKenzie umrood srčanog napada tri tjedna pošto se vratio iz Barcelone, dok je jedrio u zaljevu Chesapeake,ni najmanje ne umanjuje njegov doprinos. Liječnik kojeg je pozvala patrola Obalne straže bioje doktor, kirurg, s besprijekornim vjerodajnicama. Pomno obavljeni post mortem sveo se najedan zaključak: MacKenzie je umro prirodnom smrću.

Osim same Costa Brave, dokazi protiv Jenne Karas bili su izloženi pomnomispitivanju. To je zahtijevao državni sekretar Anthony Matthias, a stratezi su znali zašto.

Postojao je još jedan odnos koji je trebalo uzeti u razmatranje: onaj koji je postojao izmeđuMatthiasa i Michaela Havelocka gotovo dvadeset godina, kad se student susreo s nastavnikomna postdiplomskom studiju na Sveučilištu Princeton. Zemljaci, Česi po rođenju; jedan sepokazao i dokazao kao možda najbriljantniji geopolitički um u akademskom svijetu, dok jedrugi, mladi progonjeni čovjek koji je morao napustiti svoju zemlju, očajnički tragao zasvojim identitetom. Razlike su bile znatne, ali je prijateljstvo bilo snažno.

Anton Matthias je došao u Ameriku prije više od četrdeset godina kao sin uglednogliječnika iz Praga, koji je uspio izbaviti svoju obitelj iz već ugrožene Čehoslovačke, naišavšina dobrodošlicu medicinske zajednice. Havelockovo je uselenje, s druge strane, sprovedenokao tajna operacija, zajednički pothvat američke i britanske obavještajne službe. Njegovo jepodrijetlo zasjenjeno, spočetka zbog dobrobiti samog djeteta, a kad je Matthiasov meteorskiuspon u vladi bio praćen pažnjom niza utjecajnih političkih figura koje su otvoreno tražilenjegov savjet i javno isticale njegovu briljantnost, mnogo mlađi čovjek iz Praga počeo jeuspostavljati svoju vrijednost kroz tajne pothvate koji nikad neće ugledati svjetlo dana. Paipak, usprkos razlikama u dobi i ugledu, intelektu i temperamentu, među njima je postojalaspona koju je čvrsto držao stariji, a nikad je nije iskorištavao mlađi.

Oni koji su potvrdili dokaze protiv Karasove shvatili su da nemaju prostora za grešku,isto kao što su sada stratezi shvatili da brzojav iz Rima treba pažljivo proučiti i u svemudelikatno postupiti. Iznad svega, barem sada, to treba držati daleko od Anthonya Mat-thiasa;jer, iako su mediji objavili da se državni sekretar nalazi na zasluženu odmoru, istina je neštodrugo. Matthias je bio bolestan — neki su, šapćući, govorili da je teško bolestan — a premdaje preko svojih podređenih bio u stalnom dodiru sa Stateom, u Washingtonu ga nije bilo većgotovo pet tjedana. Čak i oni agresivniji novinari, koji su sumnjali da se iza službenih izjava,varke, krije drugačije objašnjenje, nisu o tome govorili ništa niti su to objavljivali. Zapravo,nitko jednostavno nije htio razmišljati o tome; svijet to ne može sebi priuštiti.

A Rim nije smio postati dodatnim opterećenjem za Anthonya Matthiasa.— On halucinira, zacijelo — rekao je ćelavi muškarac koji se prezivao Miller, stavivši

svoj primjerak telegrama na stol ispred sebe. Paul Miller, doktor medicine, bio je psihijatar,autoritet u dijagnozi aberantnog ponašanja.

— Ima li išta u njegovom dosjeu što nas je trebalo upozoriti na to? — upitacrvenokosi, krupni muškarac u zgužvanom odijelu i otvorenom okovratniku košulje,razvezane kravate. Zvao se Ogilvie; bio je bivši terenski agent.

— Ništa što bi se moglo pročitati — odgovori mu David Stern, strateg s Millerovelijeve strane. Njegova je titula glasila: direktor Konzularnih operacija, što je bio eufemizam zašefa odjela Stateovih tajnih operacija.

— Zašto ne? — upita četvrti strateg, konzervativno odjeveni muškarac koji kao da jesišao s reklame u Wall Street Journalu za IBM.1 Sjedio je pored Ogilviea. Zvao se Dawson;bio je pravnik i specijalista za međunarodno pravo. — Želiš li reći da je bilo — da ima —izostavljanja u njegovom dosjeu?

— Da. Preostatak sigurnosnih mjera od prije više godina. Nikome nije padalo napamet da to provjeri, pa je dosje ostao nekompletan. Ali bi se tamo mogao naći odgovor napitanje Ogilviea. Upozorenje koje nam manjka.

— Kako to? — upita Miller, gledajući preko očala, dok je raširenim prstima gladio isve ćelaviji rub vlasišta.

1 Wall Street Journal, američki poslovni dnevnik, jedan od tri najutjecajnija financijsko-privredna lista na svijetu;IBM je akronim od .international Business Machines, američke transnacionalne kompanije, jednog od najpoznatijihproizvođača kompjutera na svijetu (op. prev.)

— Mogao bi sasvim izgorjeti. Preko ruba.

— Što to govoriš, što hoćeš reći? — Ogilvie se nagnu naprijed, s izražajem lica za kojise ne bi moglo reći da je suviše ugodan. — Procjena zavisi o raspoloživim podacima,prokletstvo.

— Mislim da nitko nije smatrao da je to važno. Podaci o njemu su vrhunski. Osimjednog ili dva iskliznuća, bio je izuzetno produktivan, razuman pod najtežim okolnostima.

— Jedino je to što sada vidi mrtve ljude na željezničkim stanicama — prekinu gaDawson. — Zašto?

— Jesi li upoznao Havelocka? — upita Sterna.

— Samo iz razgovora s terencima — odgovori mu pravnik. — Prije osam ili devetmjeseci; doletio je zbog toga. Doimao se efikasnim.

— I bio je — suglasio se direktor Cons Opa. — Efikasan, produktivan, razborit —vrlo oštar, vrlo hladan, vrlo uman. Ali su njega obučili dok je bio vrlo mlad, pod izuzetnimokolnostima. Možda je trebalo da to pogledamo. — Stern je zastao, uzeo veliku grubuomotnicu i izvukao fascikl crvena ruba, pažljivo ga otvorivši. — Ovdje je kompletni osobnidosje o Havelocku. Ono što smo prije imali bilo je osnovno i prihvatljivo. Diplomirao naPrincetonu, s doktoratom u evropskoj historiji i slavenskim jezicima kao drugim predmetom.Dom: Greenwich, Connecticut. Ratno siroče dovedeno u Englesku i usvojeno od bračnog paraWebster, oboje provjereni. Ono što smo svi tražili, dakako, bila je Matthiasova preporuka, a toje bila osoba na koju je i tada trebalo računati. A ono što su regruteri ovdje u Stateu vidjeliprije šesnaest godina bilo je sasvim očito. Vrlo inteligentan čovjek s doktoratom iz Princetonavoljan da radi za birokratsku rosulju, čak voljan da usavrši svoja lingvistička znanja i pođe nateren pod dubokim pokrivačem. Ali to nije bilo potrebno — to što se tiče jezika. Češki mu jematerinski jezik; znao ga je bolje nego smo mislili da ga zna. To je ono što je tu; to je ostataknjegove priče i mogao bi biti razlog njegova sloma kojemu smo sada svjedoci.

— To je vraški skok unatrag — nato će Ogilvie. — Možeš li nam to ocrtati u kraćimcrtama? Ne volim iznenađenja; ne trebaju nam umirovljeni paranoici.

— Kako se čini, jednoga imamo — upleo se Miller, uzevši telegram. — Ako Baylorovsud išta vrijedi...

— Vrijedi — upadnu Stern. — On je jedan od najboljih koje imamo u Evropi.— Ipak, on je Pentagon — doda Dawson. — Sud nije najjača strana.— To je s njim — ispravi ga direktor Cons Opa. — Crnac je i mora biti dobar.— Kao što nakanih reći — nastavi Miller — Baylor uključuje snažnu preporuku da

Havelocka uzmemo ozbiljno. On je vidio što je vidio.— Što je nemoguće — rekao je Ogilvie. — Što znači da nam predstoji veselje. Što

ima tamo. Dan?— Ružan rani život — odgovori Stern, podigavši korice dokumentacije i prelistavši

nekoliko stranica. — Znali smo da je Čeh, ali je to sve što smo znali. Za vrijeme rata je uEngleskoj bilo nekoliko tisuća čehoslovačkih izbjeglica, a to je objašnjenje zašto je bio tamo.Ali to nije istina. Postoje dvije priče: jedna je zbiljska, druga je pokrivač. On za vrijeme ratanije bio u Engleskoj, a ni njegovi roditelji. Te je godine proveo u Pragu i oko njega. Bio je todugi košmar, njemu veoma stvaran. Počelo je kad je imao dovoljno godina da to zna i vidi.Nažalost, mi mu ne možemo prodrijeti u glavu, a to bi sada bilo od najvećeg značaja. —Direktor se okrenuo Milleru. — Ti ćeš nas ovdje morati savjetovati, Paul. Mogao bi bitiizuzetno opasan.

— Onda je bolje da nam to objasniš — rekao je doktor. — Koliko se vraćamo? Izašto?

— Uzmimo najprije zašto — nato će Stern, izvadivši nekoliko stranica iz dosjea. — Saveti izdaje živio je još iz dana djetinjstva.

Bilo je razdoblje za vrijeme adolescencije i rane zrelosti — srednja škola i sveučilište— kad tih pritisaka nije bilo, ali su mu uspomene na to zacijelo bile strašne. Onda jeslijedećih šesnaest godina — tih prošlih šesnaest godina — bio natrag u toj istoj vrsti svijeta.Možda je vidio previše duhova.

— Budi određen, Daniel — ustrajao je psihijatar.

— Da bih to bio — sada će direktor, koji je očima pregledavao vrh stranice u rukama— moramo se vratiti do lipnja 1942, rata u Čehoslovačkoj. Vidite, njegovo prezime nijeHavelock, nego Havliček. Rođen je u Pragu negdje sredinom tridesetih godina, točan je datumnepoznat. Gestapo1 je uništio sve ubilježbe, sve knjige.

— Gestapo? — Pravnik, Dawson, vratio se na naslon stolice. — Lipanj, 1942... taj sedatum pojavio na nirnberškim suđenjima2.

— Bila je to poveća tema na nirnberškom rasporedu — suglasio se Stern. — Dvadesetsedmoga svibnja, Reinharda Heydricha poznatog kao der Henker — krvnik, ubili su češkipartizani. Vodio ih je profesor kojega su otpustili s Karlovog sveučilišta, a radio je sbritanskom obavještajnom službom. Prezivao se Havliček, a sa ženom i sinom je živio u seluotprilike osam milja udaljenom od Praga, gdje je organizirao partizanske ćelije. Selo se zvaloLidice.

— O, Kriste! — reče Miller i polako spusti na stol telegram iz Rima.— Njega nisu opazili — suho je komentirao Stern okrećući stranice u ruci. — U

strahu da su ga možda vidjeli na mjestu Heydrichove asasinacije, Havliček se gotovo dvatjedna držao podalje od svoje kuće, živeći u podrumima sveučilišta. Nisu ga viđali, ali suvidjeli nekog drugog iz Lidica; određena je cijena za Heydrichovu smrt: likvidacija svihodraslih muškaraca; za žene deportacija — ropski rad u tvornicama, dok su one privlačnijeupućene u oficirski dio garnizona da budu Feldhuren3. Djeca... djeca će jednostavno iščeznuti.Jugendmöglichkeiten.4 Neka će biti usvojena, a ostala ubijena u pokretnim plinskimkomorama.

— Naređenja iz Berlina su držana u tajnosti sve do jutra desetog lipnja, danamasovnog smaknuća — nastavi Stern, čitajući. — To je baš bio dan kad se Havliček spremaokući. Kad se čuo glas o tome — objave su bile zabijene čavlima u telefonske stupove, a ičitane preko radija — partizani su ga zaustavili i onemogućili ga da se vrati. Zaključali su ga idali mu sedative; znali su da ništa ne može učiniti, a sve više im je bio dragocjen. Konačno sumu rekli najgore. Ženu su mu uputili u logor za kurve — a kasnije se saznalo da se ubila prvenoći, ubivši i oficira Wehrmachta — a sina mu nije bilo nigdje.

— Ali, očito, njega nisu uzeli s drugom djecom — reče Dawson.

1 Kratica od njem. Ge(heime) Sfa(ats) Po(lizei), nacistička Tajna državna policija, koja je bila ozloglašena zbogsvojih brutalnih metoda i nasilja (op. prev.)

2 Zapadnonjemački grad u kojemu su održana suđenja (1945-46) krivcima za nacističke zločine. Taj je grad izabranjer je bio scena godišnjih nacističkih okupljanja i parada (1933-38), a u njemu su 1935. doneseni osnovni nacističkiantisemitski propisi (op. prev.)

3 Vojne bludnice (njem.); (op. prev.)4 Djeca s kojom će se postupati prema prilikama (njem.); (op. prev.)

— Ne. On je lovio zečeve i vratio se na vrijeme da vidi opkoljavanja, strijeljanja,leševe bačene u jarke. Doživio je udar, pobjegao je u šumu, živio poput životinje. Okolinomse stadoše širiti priče: vidjeli su dječaka kako trči šumom, otisci nogu nađeni su blizuhambara, a zatim su se opet izgubili u šumi. Otac je to čuo i znao što znače; on je svom sinurekao za šumu. Proteklo je mjesec dana, ali je Havlíček ipak uspio ući u trag dječaku. Skrivaose u rupama, jamama, drveću, suviše ustrašen da bi se pokazao; jeo je što je god mogaoukrasti ili ubrati sa zemlje. Košmar pokolja ga nije ostavljao.

— Lijepo djetinjstvo — primijeti psihijatar i nešto zabilježi u bilježnicu.— To je samo početak. — Direktor Cons Opa je dohvatio drugu stranicu u dosjeu. —

Havliček i njegov sin ostali su na sektoru Prag-Boleslav; podzemni je rat ubrzan, a otac mu jebio vođa partizana. Poslije nekoliko mjeseci, dječak je postao jedan od najmlađih regruta uDječjoj brigadi — Détská Brigáda. Služili su kao kuriri, a vrlo često su kao poruke nosilinitroglicerin i plastične eksplozive. Jedan krivi korak, jedna pretraga, jedan vojnik koji osjećaželju spram dječaka, i sve je gotovo.

— Otac mu je dopustio? upita Miller s nevjericom.

— Nije ga mogao zaustaviti. Dječak je saznao što su učinili njegovoj majci. Tri jegodine živio takvim djetinjstvom. Bilo je to strašno, jezovito. Za vrijeme tih noći, kad je otacbio blizu njega, podučavali su ga kao svako dijete što pohađa školu. A onda, tokom dana, ušumama i na poljima, drugi su ga učili kako da trči i skriva se, kako da laže. Kako da ubija.

— To je bila obuka koju si spomenuo, zar ne? — tiho upita Ogilvie.— Da. Prije nego je navršio deset godina znao je kako se uzimaju životi, vidio je kako

uzimaju živote njegovim prijateljima. Jezovito.— Neizbrisivo — dodao je psihijatar. — Postavljanje eksploziva prije gotovo četrde-

set godina.— Je li Costa Brava mogla poslužiti kao odapinjač poslije četrdeset godina? — upita

pravnik, gledajući u liječnika.— Mogla je. Oko njega lebdi nekoliko tuceta krvavih slika, prilično sablasnih

simbola. Ipak, trebalo bi da znam mnogo više. — Miller se okrenuo Sternu, s pisaljkom iznadbilježnice. — Što mu se onda dogodilo?

— Svima njima — odgovori Stern. — Konačno je došao mir, trebalo bi da kažem daje rat završio, ali u Pragu nije bilo mira. Sovjeti su imali svoje planove, nastala je nova vrstludila. Stariji je Havliček bio vidljivo političan, ljubomorno je čuvao slobodu za koju su seborili on i partizani. Našao se u drugom ratu, pod pokrivačem kao i prije, u ratu koji je biojednako okrutan. S Rusima. — Direktor je okrenuo još jednu stranicu. — Za njega je svesvršilo desetog marta 1948, s asasinacijom Jana Masaryka i rušenjem socijaldemokrata.

— U kom smislu?— Iščezao je. Upućen u gulag u Sibir ili u najbliži grob. Njegovi su politički prijatelji

bili brzi; Česi dijele s Rusima jednu poslovicu: Zaigrano mladunče je sutrašnji vuk. Sakrili sumladog Havličeka i uspostavili vezu s britanskim M.I.6.1 Nečija je savjest bila podstaknuta;dječaka su prokrijumčarili iz zemlje i doveli ga u Englesku.

— Ta poslovica o mladunčetu koje se pretvara u vuka — uplete se Ogilvie —pokazala se točnom, zar ne?

— Na način koji Sovjeti nikad nisu mogli sebi predstaviti.1 Skr. od engl. Military Intelligence, section six, Vojna obavještajna služba, šesti odjel; nekadašnji službeni a danas

popularni naziv za špijunsko-obavještajnu službu britanske vlade (op. prev.)

— Kako tu upada Webster? — upita Miller. — Oni su mu bili pokrovitelji ovdje,očito, ali je dječak bio u Engleskoj.

— Zapravo je to bila slučajnost. Webster je u ratu bio rezervni pukovnik, pridodanVrhovnom komandnom središtu. 1948. je bio poslovno u Londonu, sa ženom, a jedne noći zavrijeme večere s prijateljima iz rata, čuli su o mladom Čehu koji je odveden iz Praga, a živi usirotištu u Kentu. Jedna je stvar dovela do druge — Websteri nisu imali djece, a sam Bog znakoliko je dječakova priča pobudila radoznalost svojom nevjerojatnošću — i tako se njih dvojeodvezoše u Kent, gdje su ga intervjuirali. To je riječ koja ovdje piše. Intervjuirali. Hladanizraz, zar ne?

— Očito je da nisu bili hladni.— Ne, nisu bili. Webster se dao na posao. Papiri su izmišljeni, zakoni presavijeni, a

onda je dječak doletio ovamo, s novim identitetom. Havličeka je poslužila sreća; iz engleskogsirotišta došao je u ugodni dom u američkom predgrađu, sredini u kojoj se dobro živi,uključujući tu i jednu od boljih srednjih škola i Sveučilište Princeton.

— I novo ime — doda Dawson.

Daniel Stern se nasmiješio. — Naš rezervni pukovnik i njegova supruga očito suzaključili da je u Greenwichu potrebna anglizacija. Svi imamo svoje slabosti.

— Zašto ne njihovo ime?— Dječak nije htio ići tako daleko. Kao što sam prije rekao, uspomene valja čuvati.

Neizbrisive, kao što je Paul rekao.— Jesu li Websteri još živi?

— Nisu. Da jesu sada bi imali gotovo stotku. Oboje su poginuli početkom šezdesetihgodina, kad je Havelock bio u Princetonu.

— Gdje je upoznao Matthiasa? — upita Ogilvie.— Da — odgovori direktor Cons Opa. — To je umekšalo udarac. Matthias se stao

zanimati za njega, ne samo zbog Havelockova rada već, što je možda još važnije, zato što jenjegova obitelj poznavala Havličekove u Pragu. Svi su bili dio intelektualne zajednice dok jeNijemci nisu rasturili a Rusi — u to nema sumnje — zakopali preživjele.

— Je li Matthias znao cijelu priču?

— Cijelu — potvrdi Stern.— Sada to pismo u dosjeu Costa Brava postaje znatno jasnije — rekao je pravnik. —

Kratki tekst koji je Matthias uputio Havelocku.— Želio je da bude uključeno — objasnio je Stern — kako bismo mi izbjegli krivo

tumačenje. Ako se Havelock odluči za neposredno povlačenje, treba da mu dopustimo.— Znam — nastavi Dawson — ali kad je Matthias spomenuo koliko je Havelock

propatio u... ranim danima, mislim da je tako napisao, pretpostavio sam da to jednostavnoznači kako je izgubio roditelje u ratu. Ništa slično ovome.

— Sada znaš. Mi znamo. — Stern se opet okrenuo psihijatru — Neka smjernica, Paul?— Očigledno — sada će Miller. — Dovedite ga ovamo. Obećajte mu bilo što, ali ga

dovedite. Ne smijemo si dopustiti nikakvu gužvu. Dovedite ga živa.— Suglasan sam da je to optimum — prekinu ga crvenokosi Ogilvie — ali ja ne vidim

da to isključuje svaku drugu opciju.

— Bilo bi bolje da isključuješ — nato će doktor. — Čak si to sam rekao. Paranoidan.To je moglo lako izazvati paljenje tih eksploziva postavljenih prije trideset godina. Dio njegase vratio zaštićujući se, gradeći obrambenu mrežu protiv progona, napada. On trči šumompošto je vidio smaknuće u Lidicama; on je s Dječjom brigadom, nitroglicerin mu je pričvršćenuz tijelo.

— To je ono što Baylor spominje u svom telegramu. — Dawson ga opet podigne. —Evo toga. Zapečaćeni iskazi. Školske priče. On bi sve to mogao učiniti.

— Mogao bi učiniti bilo što — nastavi psihijatar. — Nema pravila ponašanja. Čimjednom doživi halucinaciju, može se sklizati naprijed-natrag između fantazije i realnosti, asvaka faza služi dvostrukom cilju da sebe uvjeri u progon i istodobno se toga otarasi.

— Što je bilo s Rostovom u Ateni? — upita Stern.

— Mi ne znamo da je Rostov zaista bio u Ateni — odgovori mu Miller. — Mogao bito biti dio fantazije, retroaktivno dozivanje čovjeka s ulice koji mu je nalik. Mi znamo da jeKarasova bila KGB. Zašto bi se odjednom pojavio čovjek poput Rostova i to zanijekao?

Ogilvie se nagnu naprijed. — Baylor kaže da je to Havelock okrstio slijepom probom.Rostov ga je mogao uzeti, odvesti ga iz Grčke.

— A zašto nije? — upita Miller. — Hajde, Red, ti si proveo na terenu deset godina.Slijepa proba ili ne slijepa proba; da si ti bio Rostov i znao da je ono što znaš u Lubjanki, bi liti uzeo Havelocka pod okolnostima opisanim u telegramu?

Ogilvie je zastao, gledajući u psihijatra. — Da — konačno će. — Jer bih ga uvijekmogao pustiti, kad bih htio, prije nego itko sazna da sam ga uzeo.

— Točno. To je proturječno. Je li Rostov bio u Ateni, ili netko drugi? Ili je našpacijent fantazirao, gradeći svoj slučaj za progon, pa zatim obranu.

— Na temelju onoga što kaže taj pukovnik Baylor, bio je prokleto uvjerljiv — upleose pravnik Dawson.

— Halucinirajući shizofrenik, ako je to ono što je on, može biti izuzetno uvjerljiv, jerpotpuno vjeruje u ono što govori.

— Ali ti ne možeš biti siguran, Paul — inzistirao je Daniel Stern.— Ne, ne mogu. Ali smo sigurni u jednu stvar, zapravo dvije stvari. Karasova je bila

KGB i ubijena je na toj obali u Costa Bravi. Dokazi su bili neoborivi za prvo, a imamo dvijepotvrde s lica mjesta za drugo, uključujući jednu od samog Havelocka. — Psihijatar je gledaou lica trojice ljudi. — To je sve na osnovu čega mogu postaviti dijagnozu; to i novainformacija o jednom Mihailu Havličeku. Nisam u položaju da učinim išta drugo. Tražio sismjernicu, a ne apsolute.

— 'Obećajte mu bilo što...' — ponovio je Ogilvie. — Kao u onoj prokletoj reklami.

— Ali ga dovedite — dovršio je Miller. — I što je brže moguće. Stavite ga u kliniku,pod terapiju, ali ustanovite što je učinio i gdje je ostavio te obrambene mehanizme.Zapečaćene iskaze i školske priče.

— Ne moram nikoga ovdje podsjećati na to, ali ipak — mirno će Dawson. —Havelock zna mnogo toga što bi bilo izuzetno štetno bude li otkriveno. Šteta bi se odnosila nanašu vjerodostojnost — ovdje i vani — a i na ono što bi Sovjeti saznali. Iskreno rečeno, i više.Šifre, doušnici, izvori — sve se to može izmijeniti, a mreža se može upozoriti. Ne možemo sevratiti natrag i ponovo napisati stanovite događaje i incidente, gdje obavještajni dogovori nisupoštovani, gdje su naši ljudi zanemarili i prekršili zakone zemlje domaćina.

— Da ne kažemo ništa o domaćim ograničenjima postavljenim nama ovdje — dodaStern. — Znam da si to uključio, pa to samo želim naglasiti. Havelock zna za njih; kaorezultat njih, Havelock je dogovorio niz promjena.

— Što smo god učinili bilo je opravdano — otresito će Ogilvie. — Ako netko želidokaze, postoji nekoliko stotina arhiviranih predmeta koji pokazuju što smo uspjeli.

— To je siva zona, Red — objasni Dawson, ne bez simpatija. — Kad je ubojstvoopravdano, doista opravdano? Osim toga, postoje i oni koji bi rekli da naši pothvati ne oprav-davaju naše neuspjehe.

— Opravdava ih jedan čovjek koji prolazi kontrolni punkt1 i dolazi na našu stranu. —Ogilvieove su oči bile hladne. — Jedna obitelj uzeta iz logora u Magya-Orszagu ili Krakowuili Dannenwaldeu ili Liberecu — to ih opravdava. Jer su oni tamo, savjetniče, a ne bi trebaloda jesu. Tko je dovraga pozlijeđen, uistinu povrijeđen? Nekoliko vrištavaca s političkimsjekirama i napuhanim egom. Oni nisu vrijedni toga.

— Zakon kaže da jesu. Ustav kaže da jesu.— Onda odjebimo zakon i umetnimo nekoliko rupa u Ustav. Do smrti mi je mučno

kad vidim kako se s njim služe glasnousti čupavi jebivjetri koji će iskonstruirati svaki slučajprotiv nas koji mogu smisliti i tako nam vezati ruke, privlačeći pažnju na sebe. Ja sam vidio telogore za rehabilitaciju, gospodine pravnice. Ja sam bio tamo.

— Zbog toga si ovdje dragocjen — brzo je posredovao Stern, ugasivši vatru. — Svakiod nas ima vrijednost, čak i kad donosi sudove koje radije ne bi. Mislim da Dawson želi rećida sad nije vrijeme za senatsku istragu, za suce koji spremno osuđuju na vješanje, a pripadajunekom kongresnom nadgledničkom komitetu. Mogli bi nam vezati ruke mnogo djelotvornijeod bilo kakve gomile, počevši od one radikalnog šika2 do žitnih klica3.

— Ili — reče Dawson, bacivši pogled na Ogilviea, koji je iskazivao zajedničkorazumijevanje — ili se predstavnici pola tuceta vlada pojave u našim ambasadama i jasnonam kažu da prekinemo s nekim operacijama. I tamo si bio, Red. Mislim da to ne želiš.

— Naš pacijent može učiniti da se to dogodi — uskoči Miller. — I vrlo vjerojatno ihoće ako ne stignemo do njega. Što mu se duže halucinacije nastavljaju bez liječničke inter-vencije, to će dublje ukliznuti u fantazije, a stupanj ubrzanja bit će sve brži. Progoni će semnožiti sve dok mu ne postanu neodrživima, a on će misliti da mora udariti, uzvratiti udarac.Njegovi napadi — to je njegov obrambeni mehanizam.

— Koji bi oblik mogli uzeti, Paul? — upita direktor Cons Opa.— Bilo koji od nekoliko — odgovori mu psihijatar. — Krajnost bi predstavljalo uspo-

stavljanje kontakta s ljudima koje je poznavao, ili znao za njih, u stranim obavještajnim kru-govima, te nuđenje tajnih informacija. To bi mogla biti korijenska fantazija susreta sRostovom. Ili bi mogao pisati pisma s kopijama upućenim nama, ili slati telegrame, kojebismo lako presreli, koji upućuju na prošlu aktivnost za koju ne možemo dopustiti da budeispitivana. Što god bude radio, bit će izuzetno oprezan, tajnovit; realnost njegove stručnosti ćeštititi manipulativne fantazije. Ti si to rekao, Daniel; mogao bi biti opasan. On jest opasan.

— Nuđenje informacija — rekao je pravnik, ponavljajući Millerove riječi. —Spominjanje, nabacivanje... ne njihovo izručenje, davanje iz ruku i glave?

1 Granična postaja, službeni granični prijelaz (op. prev.)2 Razdoblje 60-ih i 70-ih godina kad je, u ideološkom smislu, sve što je bilo radikalno ujedno bilo i pomodno, šik

(op. prev.)3 Razdoblje najsnažnijeg utjecaja makrobiotičkog pokreta koji je industrijskoj hrani tražio protutežu u tzv. zdravoj

hrani, bez pesticida i konzervansa, a uživanje žitnih klica se smatralo (i danas smatra) prečacem do zdravlja. Najvjernijipobornici — intelektualci mlade i srednje generacije (op. prev.)

— Ne spočetka. Nastojat će nas prisiliti, ucjenjivati, da mu kažemo ono što želi čuti.Da je Karasova živa, da je postojala urota da ga se umirovi.

— A nijedno od toga ne možemo učiniti s uvjerenjem, jer nema ni proklete stvari kojubismo mu mogli ponuditi kao dokaz — rekao je Ogilvie. — Ništa što će on prihvatiti. On jeterenac. Što god mu pošaljemo on će procjeđivati, griskati sa strane, ispitujući točnost, pa tootpljunuti na hrpu dreka. I tako, što da mu kažemo?

— Ne kaži mu ništa — odgovori Miller. — Ti mu obećavaš da ćeš mu reći. Reci mukako ti drago. Informacija je suviše povjerljiva da bi je poslali kurirom, preopasna da bi biladozvoljena izvan ovih prostorija. Igraj njegovu igru, uvuci ga u nju. Upamti, on očajnički želi— treba, ako hoćeš — potvrdu svoje prve halucinacije. On je vidio mrtvu ženu; on moravjerovati u to. A potvrda je ovdje; on tome ne bi mogao odoljeti.

— Žao mi je, šefe. — Crvenokosi bivši terenski agent podigao je ruke ispruživšidlanove. — On to neće progutati, ne na taj način. Njegova — kako si je ti nazvao? — njegovauloga 'realnosti' — bi to odbila. To je isto što i kupovanje šifre u kutiji crackera. To se jedno-stavno ne događa. On će htjeti nešto jače, mnogo jače.

— Matthias? — tiho upita Dawson.— Optimum — suglasio se psihijatar.

— Ne još — rekao je Stern. — Ne sve dok nemamo drugog izbora. Treba izustiti ti-him slovima da je on valjda svjestan njegova zdravstvenog stanja; on čuva snagu za SALT-3.1Ne možemo mu sada i to natovariti.

— Možda ćemo morati — inzistirao je Dawson.— Možda hoćemo, a možda i nećemo. — Direktor se okrenuo Ogilvieu. — Zašto Ha-

velock mora kupiti nešto konkretno, Red?— Kako bismo mu mogli prići dovoljno blizu i zgrabiti ga.

— Ne bismo li mogli stvoriti slijed; recimo, jedna informacija vodi do druge, a svakaje važnija od prethodne — tako da ga privučemo, uvučemo, kao što kaže Paul? Ne može dobi-ti posljednju informaciju prije nego se pojavi.

— Odgovor glasi — ne. — Crvenokosi se muškarac oslonio taktovima na stol. —Operacija slijeda događaja ovisi o vjerodostojnosti; što je terenac bolji, temeljitija je vjerodo-stojnost. Osim toga, to je vrlo delikatna vježba. Subjekt, ako je riječ o nekome poput Have-locka, poslužit će se varkama, mamcima, slijepim posrednicima. On će preobratiti procesprogramirajući svoje meke s njihovim informacijama, dati posrednicima pitanja za koja će onizahtijevati da budu odgovorena na licu mjesta; on će vas uvući u igru. On neće očekivatisavršene odgovore, ali će biti paklenski sumnjičav ako ih dobije i htjet će ono što smo minazivali 'stomačni konsenzus'. To nije nešto što možeš napisati na papir i analizirati; to je onajosjećaj u trbuhu koji ti kaže da li da vjeruješ ili ne. Nema previše tako dobrih ljudi koji biHavelocka mogli zavarati u slijedu. Upadljivi krivi korak i on zatvara knjigu i odlazi.

— I izaziva eksplozije — doda Miller.— Shvaćam — sada će Stern.I bilo je jasno da je ljudima oko stola bilo jasno. Bio je to jedan od onih trenutaka kad

bi nezadrživi, raspaljivi Ogilvie dokazao svoju vrijednost, kao što je često bivalo. On je bio utom labirintu koji se zove »teren«, a njegovi su sažeci bili posebno elokventni i oštroumni.

1 SALT je akronim od Strategic Arms Limitation Talks, razgovori o ograničenju strateškog naoružanja, u kojima susudjelovali SSSR i SAD; potpisani su samo ugovori SALT-1 i SALT-2, ali nisu ozakonjeni u najvišim zakonodavnimtijelima. SALT-3 je samo bilo puko predviđanje (op. prev.)

— Međutim, postoji način — nastavio je bivši agent. — Nisam siguran postoji li drugi

— Koji je to? — upita ga direktor Cons Opa. — Ja.— Ne dolazi u obzir.

— Razmisli o tome — brzo će Ogilvie. — Ja sam vjerodostojnost. Havelock me poz-naje, što je još važnije, on zna da ja sjedim za ovim stolom. Za njega sam ja jedan od njih,polupompozni strateg koji možda ne zna što zahtijeva, ali prokleto dobro zna zašto. I samnom je razlika. Malo je od njih tamo koji se mogu pojaviti pred njim. Ja sam bio tamo gdjesu oni bili ili jesu. Nitko od vas ostalih nije bio. Ako ostavimo po strani Matthiasa, ako postojiitko koga će saslušati, netko s kojim će se sastati, onda sam to ja.

— Žao mi je, Red. Čak da se slažem s tobom, a mislim da je tako, ne mogu todopustiti. Ti znaš pravila. Kad jednom ukoračiš u ovu sobu više nećeš na teren.

— To je pravilo stvoreno u ovoj prostoriji. To nije Sveto pismo.— Stvoreno je sa sasvim dobrim razlogom — rekao je pravnik. — Isti razlog zbog

kojeg naše kuće čuvaju dvadeset četiri sata, zašto slijede naša kola, zašto postoje presreti nanašim kućnim telefonima, uz naš pristanak. Kad bi nekog od nas zgrabila zainteresiranastrana, od Moskve do Pekinga, do Perzijskog zaljeva, posljedice bi bile nezamislive.

— Uz uvažavanje, savjetniče, ali su ti propisi stvoreni za ljude poput tebe i šefa. Čak iDanijela. Ja sam malo drugačiji. Oni me ne bi pokušali uzeti, jer znaju da bi završili ni sa čim.

— Nitko ne sumnja u tvoje sposobnosti — uzvratio je Dawson. — Ali ja smjernoprimjećujem...

— Nema to nikakve veze s mojim sposobnostima — prekinu Ogilvie, podignuvši rukudo suvratka svoje istrošene jakne od tweeda; okrenuo je suvratak prema pravniku što je sjediopored njega. — Pažljivo pogledaj, savjetniče. Od ovog vrha dva-tri centimetra dalje je nabrek-nuće.

Dawsonov je pogled pao na tkaninu, a izraz lica mu je bio neodređen. — Cijanid?— Tako je.— Ponekad, Red, teško mi je slijediti te.— Nemoj me krivo shvatiti — jednostavno će Ogilvie. — Ja ovo ne želim upotrijebiti,

kao ni ostale koje sam drugdje smjestio. Ja nisam macho1 čudak koji vas želi šokirati. Ja nedržim ruku iznad vatre da bih pokazao koliko sam hrabar, ništa više nego što želim nekogaubiti ili ga natjerati da me pokuša ubiti. Imam ove pilule zato što sam kukavica, gospodinepravnice. Vi kažete da smo pod prismotrom, čuvani dvadeset četiri sata na dan. To je divno,ali ja mislim da vi prenaglašeno reagirate na nešto što ne postoji. Ja ne mislim da postoji vašdosje na Trgu Dzeržinski; barem ne o vama ili o doktoru. Uvjeren sam da postoji Sternovdosje, ali njega zgrabiti isto je što i pronaći šifre u Cracker Jacksu2, ili kad bismo mi otišli izgrabili nekog poput Rostova. To se ne događa. Ali postoji dosje o meni — možeš se kladiti usvoje pravničko dupe da je tako — a ja nisam u mirovini. Ono što znam i dalje je vrlooperativno, čak mnogo više otkad sam stupio u ovu sobu. Zbog toga ja imam tu malu kopilad.Ja znam kako bih ušao i kako bih izišao, a oni znaju da ja znam. Sasvim je čudno, ali su tepilule moja zaštita. Oni znaju da ih imam i znaju da bi ih upotrijebio. Zato jer sam kukavica.

— I upravo si naveo razloge zbog kojih ne možeš na teren — rekao je direktorKonzularnih operacija.

1 Meksičko-španjolski od španj. macho, muškarac. Upadno naglašavana muška karakteristika ili muškost, ili muškiponos, ali tako da je dojam više teatarski nego ozbiljan; nezrelo i poluprimitivno naglašavanje muškosti (op. prev.)

2 Popularni američki tvrdi slani keksi s uključenim nagradnim igrama za potrošače-rjeŠavače (op. prev.)

— Zaista? Ako je tako, onda ti ili nisi slušao, ili bi te trebalo otpustiti zbognekompetencije. Zbog toga što nisi uzeo u obzir ono što nisam izrekao. Što ti želiš, učitelju?Pisamce od mog doktora? Ispričava me i kaže da se ne smijem baviti nikakvom aktivnošću?

Stratezi baciše brz pogled jedan na drugoga, doimajući se kao da im nije ugodno. —Hajde, Red, prestani s tim — javio se Stern.

— To se ne traži.— Da, traži se, Dan. To je ono što razmatraš kad donosiš odluke. Svi znamo o tome,

samo ne razgovaramo o tome, a ja držim da je to druga vrsta razmišljanja. Koliko još imam?Tri mjeseca, možda četiri? Zbog toga sam ovdje, a to je bila inteligentna odluka.

— Jedva da je to bio glavni razlog — blago će Dawson.— Ako to ne preteže jako u moju korist, trebalo bi, savjetniče. Uvijek biste mogli

uzeti nekoga s terena na čiju se dugovječnost, ili njeno nedostajanje, može računati. —Ogilvie se okrenuo Milleru.

— Naš doktor zna, zar ne, Paul?— Ja nisam tvoj doktor, Red — tiho će psihijatar.

— Ne moraš biti; čitao si to u izvještajima. Za pet tjedana otprilike bol će biti svejača... onda još gora. Ja je neću osjetiti, dakako, jer će me tada već prebaciti u bolničku sobugdje će je injekcije držati pod kontrolom, a svi oni lažni veseli glasovi će mi govoriti da mi jezapravo bolje. Sve dok ne uzmognem iščistiti vid ili ih čuti, a onda oni više nemaju što reći.— Bivši terenac se sada nagnuo na naslon stolice i pogledao u Sterna. — Mi ovdje imamoono što bi naš učeni pravni zastupnik mogao nazvati stjecanjem blagotvornih prerogativa.Izgledi su da me Sovjeti neće dotaći, ali ako pokušaju, ništa nije izgubljeno zbog mene, u tomožete biti prokleto sigurni. A ja sam jedini u okolini koji Havelocka može izvući naotvoreno, dovoljno daleko da ga možemo uzeti.

Sternov se pogled uporno zadržavao na crvenokosom čovjeku čija je smrt bila takoizvjesna. — Uvjerljiv si — rekao je.

— Nisam samo uvjerljiv, ja sam u pravu. — Ogilvie je odjednom ustao i odgurnuostolicu. — Toliko sam u pravu da se idem kući pripremiti i zgrabiti taksi do Andrewsa.1Organizirajte mi vojni prijevoz do Italije; nema nikakve svrhe reklamirati putovanje letom ukomercijalnom avionu. Ona arogantna čeljad iz KGB-a zna svaki transport, svaki pokrivačkojim sam se poslužio, a nema vremena za inventivnost. Rutirajte me preko Bruxellesa u bazuu Palombari. Onda brzojavite Bayloru da me čeka... Nazovite me Apašom.

— Apaš? — upita Dawson.

— Vrlo dobro slijede tragove.— Uz pretpostavku da se Havelock susretne s tobom — sada će psihijatar — što ćeš

mu reći?— Ne baš vraški mnogo. Čim mi jednom bude na duljinu ruke, on je moj.

— On je iskusan, Red — reče Stern, proučavajući Ogilvievo lice. — Možda on nijesav svoj, ali je snažan.

— Imat ću opremu — odgovorio je na smrt bolesni čovjek, usmje-rivši se vratima. —A i ja sam iskusan, što objašnjava zašto sam kukavica. Ne približavam se ničemu od čega nemogu pobjeći. Uglavnom. — Ogilvie je otvorio vrata i izašao.

1 Američka vojna zrakoplovna baza nedaleko Washingtona (op. prev.)

— Mi ga više nećemo vidjeti — reče Miller.

— Znam — nato će Stern. — I on zna.— Misliš li da će doprijeti do Havelocka? — upita Dawson.

— Uvjeren sam u to — odgovori direktor Cons Opa. — Uzet će ga, predat će gaBayloru i nekolicini liječnika koje imamo u Rimu, a onda će iščeznuti. Rekao nam je. On nećeu tu bolničku sobu. Otići će svojim putem.

— Ima na to pravo — rekao je psihijatar.

— Držim da je tako — suglasio se pravnik bez uvjerenja, okrenuvši se Sternu. — Kaošto bi Red mogao reći nije neuvažavanje, ali bih do Boga htio da budemo sigurni u vezi sHavelockom. On mora biti imobiliziran, inače mogle bi nas početi potezati vlasti diljemEvrope, mogli bismo biti gorivo za fanatike svih mogućih uvjerenja. Ambasade bi mogliuništiti požarima, mreže bi bile prekinute, razbacane, vrijeme izgubljeno, mogli bi uzeti taoce,i — nemojte se zavaravati — velik broj ljudi bi mogao biti ubijen. Sve zbog toga što je jedančovjek ispao iz ravnoteže. Vidjeli smo da se to događalo, uz znatno manje opasnosti nego štonam Havelock može priuštiti.

— Zato sam tako siguran da će ga Ogilvie uzeti — rekao je Stern. — Uzeti, dovestiga, predati ga, kako hoćeš. Ja nisam u Paulovoj liniji posla, ali držim da znam što prolaziRedovom sviješću. Uvrijeđen je, duboko je uvrijeđen. Gledao je kako mu prijatelji umiru naterenu, od Afrike do Istanbula, a da nije mogao ništa učiniti zbog svog pokrivača. Doživio jeda ga žena i troje djece napuste zbog njegova posla; pet godina nije vidio svoju djecu. A sadamora živjeti s onim što ima — umrijeti od onoga što ima. Uzevši sve zajedno, ako on ostanena svojoj kolotečini, što onda Havelocku daje pravo, privilegij, da ide preko ivice? Naš jeApaš u posljednjem lovu, postavlja svoju posljednju stupicu. On će čekati da uspije, jer jeljutit.

— To i još nešto — dodao je psihijatar. — Više mu ništa nije preostalo. To mu jeposljednje opravdanje.

— Za što? — upita ga pravnik.

— Za bol — odgovori Miller. — Svoju i Havelockovu. Vidiš, on ga je svojedobnopoštivao. On to ne može zaboraviti.

109

8Neoznačeni mlažnjak je izronio s neba četrdeset milja u smjeru sjeverno od aerodroma

Palombara Sabina. Doletio je iz Bruxellesa, izbjegavajući sve vojne i komercijalne zračnerute, leteći iznad Alpa istočno od sektora Lepontine. Visina je bila tako velika, a spuštanjetako brzo da je mogućnost opažanja bila praktički nepostojeća. Unaprijed je dogovorenonjegovo javljanje na ekranima obrambenih radara: njegov će se znak pojaviti i iščeznuti bezkomentara, bez istraživanja. A kad se spusti u Palombaru, iskrcat će se čovjek koji je u tri sataizjutra po briselskom vremenu potajice ušao u avion. Čovjek bez konvencionalnog imena, okojemu se govori samo kao o Apašu. Taj čovjek, kao i mnogi poput njega, ne mogu riskiratiformalnosti identifikacije na imigracijskim punktovima ili graničnim kontrolama. Izgled semože izmijeniti, a isto tako i imena, ali drugi ljudi paze na ta mjesta, znajući koga traže, jer imje um obučen da reagira poput banke podataka; prečesto su u tome bili uspješni. Za Apaša —kao i za mnoge poput njega — takav je način putovanja više norma nego ne.

Pilot je smanjio snagu motora, nisko se približavajući aerodromu. Bila je to miljudugačka crna pruga usječena u šumi. Hangari za održavanje i prometni tornjevi bili supovučeni i kamuflirani; čudan ali jedva vidljiv upad u krajolik. Avion je dodirnuo stazu, amladi se pilot okrenuo na sjedištu, dok je u maloj kabini odjekivao obratni pritisak motora.Podigao je glas da ga se čuje, obraćajući se crvenokosom muškarcu srednjih godina iza sebe.

— Evo nas, Indijanče. Možete izvući luk i strijele.

— Veselo momče — odgovori mu Ogilvie, oslobađajući kopču koja mu je držalaremen preko prsiju. Pogledao je na sat. — Koje je vrijeme ovdje? Još sam na vašingtonskomvremenu.

— Pet-pedeset-sedam; izgubili ste šest sati. Vi radite sredinom noći, ali je ovdje jutro.Ako vas očekuju u uredu, nadam se da ćete malo prospavati.

— Dovoljno. Je li utanačen prijevoz?

— Sve do vigvama velikog poglavice na Via Vittorio.— Vrlo zgodno. Ambasada?

— Tako je. Vi ste specijalni omot. Garantirana isporuka ravno iz Bruxellesa.— To je krivo. Ambasada nije u igri.

— Dobili smo takva naređenja.— Ja izdajem nova.

Ogilvie je ušao u mali ured rezerviran za ljude poput njega, u zgradi za održavanjeaerodroma koji nije označen na kartama. Bila je to prostorija lišena prozora, samo s osnovnimnamještajem; tu su bila dva telefona koja su stalno bila rutirana kroz elektronski sistemscramblera.1 Vanjski hodnik, koji je vodio u ured, čuvala su trojica stražara neupadljivoodjevena u radne kombinezone. Ispod nabrekle tkanine, međutim, svaki je nosio oružje, a akobi neka neidentificirana osoba ometala pridošlog putnika ili bi se posum-njalo na prisustvofotoaparata, oružje bi po potrebi bilo odmah upotrebljeno. Ta su utanačenja bila rezultatizvanrednih sastanaka između nepoznatih ljudi obiju vlada čija je briga prelazila izrečenegranice tajnih operacija; sasvim jednostavno, bila su potrebna.

1 Uređaj kojim se postiže tajnost u bežičnim telefonskim razgovorima; elektronski uređaj za zamućivanietelefonskog razgovora osim za osobu sa specijalnim prijemr nikom, promjenom frekvencija na kojima se prenosikomunikacija (op. prev.)

Vladama su posvuda prijetili izvana i iznutra, od fanatika ljevice i desnice, kojima jebio jedini cilj uništenje status quoa. Fanatizam se hranio samim sobom, senzacionalizmom,spektakularnim prekidom normalne aktivnosti; valjalo je omogućiti tajni pristup onima koji suse borili protiv ekstremista u bilo kojem obliku. Pretpostavljalo se da su takvi borci oni kojiprođu kroz Palombaru, a sadašnji je putnik nesumnjivo znao da je jedan od njih. Ukoliko nedovede agenta skitnicu, opasnog paranoika čiji je mozak držao tajne akcije, slučajeve ipredmete tisuća neispričanih obavještajnih operacija koje traju već šesnaest godina, taj bičovjek mogao uništiti savezništva i mreže širom Evrope. Izvori bi nestali, mogući izvori biishlapili. Michaela Havelocka treba pronaći i onemogućiti; nijedan terorist ne bi mogaonanijeti toliko štete.

Ogilvie je prišao stolu, sjeo i uzeo telefon sa svoje lijeve strane; bio je crn, što jeoznačavalo domaću upotrebu. Nazvao je broj koji je dobro pamtio i nakon dvanaest sekundi sdruge strane žice začuo se pospani glas potpukovnika Lawrencea Baylora Browna.

— Brown. Što je?— Baylor Brown?

— Apaš?— Da. Ja sam u Palombari. Jeste li išta čuli?

— Ni jednu riječ. Postavio sam tragače po cijelom Rimu; nema ni pomena o njemu.— Vi ste učinili što!

— Tragači. Svaki izvor koji možemo platiti ili koji nam duguje uslugu...— Prokletstvo, opozovite ih! Što, dođavola, mislite da radite?

— Hej, polako, draškane. Bojim se da se nećemo slagati.— A meni se živo jebe hoćemo li ili nećemo! Ti nemaš posla s križaljkom G-dva; on

je zmija, druškane. Dopusti mu da utvrdi da si za njim, i pomislit će da si povrijedio pravila.A on to hoće ustanoviti; tada on grize. Isuse, zar misliš da nikad prije nisu tragali za njim?

— Ti misliš da ja ne znam svoje tragače? — suprotstavi mu se Baylor ljutito,obrambeno.

— Mislim da bi bilo najbolje da razgovaramo.— Onda dođi ovamo — odgovori mu pukovnik.

— To je nemoguće — odgovori mu Ogilvie. — Ambasada je van igre.— Zašto?

— Između ostaloga, on bi mogao biti iza prozora preko ulice.— Tako?

— On zna da se ja nikad ne bih pojavio unutar teritorija. Kamere KGB-a rade nepre-stano, usmjerene na svaki ulaz.

— On čak i ne zna da ti dolaziš — protestirao je Baylor. — Ili tko si ti.— Znat će kad mu kažeš.

— Ime, molim? — tvrdoglavo upita armijski oficir.— Apaš će zasad biti dovoljno.

— To će mu nešto značiti?

— Hoće.

— Meni ne znači.— To i nije bilo u namjeri.

— Mi definitivno nećemo moći jedan s drugim.— Žao mi je zbog toga.

— Budući da nećete u zgradu, gdje se sastajemo?— Borghese. U vrtovima. Pronaći ću vas.

— To će biti jednostavnije nego da ja nađem tebe.— Varaš se, Baylor.

— Oko čega?— Ja mislim da ćemo moći zajedno, da ćemo se slagati. — Ogilvie je zastao nakratko.

— Neka bude za dva sata. Naš bi cilj mogao do tada pokušati komunicirati s tobom.— Za dva sata. — I, Baylor...?

— Što?— Opozovi te jebene lovce tragova, druškane.

Mjesec mart nije bio blag Borgheseu. Hladnoća rimske zime još je lebdjelaonemogućavajući pupanje cvjetova i punu eksploziju vrtova koji su u proljeće i u ljetooblikovali redove i krugove bliještavih boja. Brojne staze koje su vodile kroz visoke pinijeprema velikom muzeju, izgledale su donekle prljave, a zelenilo pinija umorno, zaspalo. Čaksu bile prašnjave i klupe koje su oivičavale uske puteljke za pješake. Prozirna opna spustila sena park Villa Borghese; nestat će s aprilskim kišama, ali je za sada ostala martovskabeživotnost.

Ogilvie je stajao pored debelog debla hrastova stabla na granici vrtova iza muzeja.Bilo je prerano za ikoga osim za nekoliko studenata i turista; razasuti su pojedinci šetalistazama čekajući na stražare da otvore vrata koja vode do bogatstva Casino Borghese. Bivšiterenac, koji se opet našao na terenu, pogledao je na sat. Bilo je gotovo dvadeset do devet;armijski obavještajni oficir kasni već pola sata. Ogilvie je bio ljut i na sebe i na Baylora. Ubrzini da onemogući sastanak u ambasadi i stavi mu jasno do znanja da je on taj koji držistvari u svojim rukama, izabrao je loše mjesto sastanka, čega je bio svjestan. Vjerojatno je toznao i pukovnik, ako je razmišljao o tome; možda je razmišljao, možda je to razlog zaštokasni. Borghese je u taj sat vrlo mirno mjesto, s previše sjenovitih zaklona iz kojih bi oni kojiprate bilo koga od njih dvojice mogli mirno promatrati svaki njihov pokret, čuti im svakuriječ, imati ih vizualno i elektronski. Ogilvie je tiho opsovao; to nije bio najpogodniji načinnametanja svog autoriteta. Ataše-veza je vjerojatno krenuo zaobilaznim putem; usput jepromijenio vozilo, a zacijelo se koristio i skanerima frekvencija1 u nadi da će tako otkriti iotarasiti se pretpostavljenog nadzora. Kamere KGB-a su uperene u ambasadu; pukovnik jestavljen u tešku situaciju zbog nabrušenog izvora iz Washingtona enigmatski nazvanog Apaš.Pokrivač sa stražnje strane kutije s cerealijama.

Enigma je bila tu, ali ne ludorije, ne knjiga s cerealijama. Prije sedam godina u Istan-bulu, dvojica tajnih terenskih agenata nazvanih Apaš i Navaho gotovo su izgubili živote na-stojeći spriječiti KGB-ovu asasinaciju na Mesrutiyetu. Nisu uspjeli, a u toku akcije su Nava-hoa stjerali u kut na napuštenom Ataturku u četiri sata izjutra, dok su se KGB-ovi ubijačkitimovi nalazili na oba ulaza. Bila je to situacija totalnog gubitka, sve dok Apaš nije pojurio

preko mosta u ukradenom automobilu i vratolomno se zaustavio pored pješačkog prolaza,vičući svom kolegi da uskoči u kola ukoliko ne želi da mu progonitelji smrskaju glavu.Ogilvie je tada jurio kroz kišu metaka. Jedan ga je okrznuo po sljepoočici, a dva je metkadobio u desnu ruku probijajući se kroz grmljavinu ranojutarnje barikade. Čovjek, nazvanNavaho prije sedam godina, nije mogao zaboraviti Apaša. Bez njega bi Michael Havelockumro u Istanbulu. Ogilvie je računao na to sjećanje.

Krc. Iza njega. Okrenuo se; crna ruka bila je podignuta pred njim, a iza nje nepomičnocrno lice, široke oči i napet pogled.

Baylor je dvaput oštro zatresao glavom, podignuvši kažiprst do usana. A onda jepolako prišao bliže, povukavši obojicu iza debla drveta i raslinja, pa kretnjom pokazao premajužnom vrtu, na stražnji ulaz kamenog muzeja. Četrdesetak metara od njih bio je čovjek utamnom odijelu, koji je bacakao poglede, nesigurna izražaja lica. Krenuo je naprijed, zatimpromijenio smjer, nesiguran kojom stazom da krene. Začula su se tri visoka oštra zvukaautomobilske sirene, a zatim je negdje van parka, upaljen motor. Iznenađen, čovjek je stao, pase dao u trk prema smjeru dolazećih zvukova, da bi zatim nestao iza zida istočnog zidaBorghesea.

— Ovo je glupa lokacija — rekao je pukovnik, gledajući na sat.

— To je bila vaša sirena? — upita Ogilvie.— Parkirana je pored vrata Veneto. Bila je dovoljno blizu da je se čuje; to je bilo jedi-

no važno.— Žao mi je — mirno će bivši terenac. — Prošlo je dugo vremena. Obično ne činim

ovakve greške. Borghese je uvijek krcat.— Nema razloga za znoj. A nisam ni siguran je li to bila greška.

— Nek’ igla izađe na vidjelo. Ne bodi me ljubaznošću.— Ti me ne čitaš. Tvoji osjećaji nisu moja briga. Nikad ranije koliko mi je poznato,

nisam bio pod prismotrom KGB-a. Zašto sada?— Makni tragače. Mislim da sam to spomenuo.

Crni oficir je šutio, pažljiva pogleda svojih crnih očiju. — Onda sam ja gotov u Rimu— konačno će.

— Možda.— Ne možda. Ja sam u svakom slučaju gotov. Zato i kasnim.— Uspostavio je vezu s tobom. — Crvenokosi agent mirno je iznio svoju tvrdnju, a ne

pretpostavku.— S punom artiljerijom, a ja ću biti prvi koji će biti otkriven. Ušao je u trag Karasovoj

i slijedio je do luke Civitavecchia, otkud je ona otplovila. Nije htio reći kako i na kom brodu.Bila je stupica; on se nekako izvukao, zgrabivši odgovornog čovjeka, sitnog muvala podokovima. Havelock ga je slomio, a ono što je saznao — što misli da je saznao — pretvoriloga je u skladište nitra.1

— O čemu se radi?— Dvostruko programiranje. Nekakva taktika koja je navodno primijenjena na njega.

Mi smo je maznuli vrećicom pijeska i omamili je protiv njega.— Kako?1 Nitroglicerin (op. prev.)

— Netko ju je uvjerio da je on prešao Sovjetima i da je namjerava ubiti.— To je sranje od sranja.— Ja samo ponavljam što je rekao, što mu je rečeno. Kad se sve razmotri, to nije bez

logike. To bi mnogo toga objasnilo. KGB ima prilično dobre glumce; mogli su organiziratipredstavu za nju. To je zdrava strategija. On je van, a ona bježi. Produktivni tim jeneutraliziran.

— Mislim da je sve to sranje od sranja — uzvrati Ogilvie. — Ne postoji Jenna Karas.Umrla je na plaži Montebello na Costa Bravi. A ona je bila KGB, terenski oficir VKR-a poddebelim pokrivačem. Nije se pogriješilo, ali i to sada nije važno. Glavno u svemu je da je onamrtva.

— On to ne vjeruje. Kad govoriš s njim i sam posumnjaš. Ja nisam siguran davjerujem u to.

— Havelock vjeruje u ono što želi vjerovati, što mora vjerovati. Čuo sam medicinskeizraze i sveo ih na naš jezik: otišao je preko ruba. On hoda naprijed-natrag između onoga štojest i onoga što nije, ali, u osnovi, on je otišao.

— Prokleto je uvjerljiv.— Zato jer ne laže. To je dio toga. Vidio je što je vidio.

— To je ono što on kaže.— Ali to nije mogao; i to je dio svega. Njegova je vizija iskrivljena. Kad pređe ivicu

on ne gleda svojim očima, već jedino glavom, a ona je oštećena.— I ti si uvjerljiv.

— Zato jer ne lažem, a glava mi nije oštećena. — Ogilvie posegnu u džep za cigareta-ma. Izvukao je jednu i pripalio je sa starim, besjajnim »zippom«1 kojeg je kupio prije četvrtstoljeća. — To su činjenice, pukovniče. Ti možeš ispuniti prazna mjesta, ali je najdonja crtajasna. Havelocka treba uzeti.

— To neće biti lako. Možda on trčkara u svojim zamagljenim tunelima, ali on nijeamater. On možda ne zna kamo ide, ali je na terenu preživio šesnaest godina. Mudar je, vještu obrani.

— Znamo to. To je dio realnosti. Rekao si mu da sam ovdje, zar ne?

— Rekao sam mu da je ovdje čovjek koji se zove Apaš. — Oficir je zastao.— Dakle?

— To mu se nije sviđalo. Zašto ti?— Zašto ne ja?

— Ne znam. Možda te ne voli.— Duguje mi.

— Možda je to tvoj odgovor.— Što si ti? Psiholog? Ili pravnik?

— Malo od jednog i drugog — nato će pukovnik. — Stalno. Zar ti nisi?— U ovom sam trenutku iznerviran. Kamo, dovraga, ciljaš?1 Trgovački naziv za starinsku verziju upaljača na butan (op. prev.)

— Havelockovo je reagiranje na tebe bilo brzo, vrlo glasno. ’I tako su poslali Gunslin-gera1.’ Je li to tvoje drugo ime.

— Dječja posla. Loša šala.— Nije zvučao baš veselo. Nazvat će u podne s instrukcijama za tebe.— U ambasadu?— Ne. Treba da uzmem sobu u »Excelsioru«. Ti moraš biti tamo sa mnom; tada će

razgovarati s tobom.— Kurvin sin! — Ogilvie je usisao zrak kroz zube.

— To je problem?— On zna gdje sam ja, ali ja ne znam gdje je on. On me može pratiti, ali ja ne mogu

njega.— U čemu je tu razlika? On se očito želi susresti s tobom. Da bi ga onemogućio,

moraš se susresti s njim.— Ti si novi dječak u ulici, pukovniče, bez uvrede. On mi steže ruku i to s vrha.

— Kako to?— Trebat će mi dva čovjeka — Talijana, po mogućnosti, što neupadljivija — da me

slijede kad napustim hotel.— Zašto?

— Zato jer bi on mogao uzeti mene — objasni bivši terenac zamišljeno. — Odostraga.Na pločniku punom svijeta. Nema skoka koji on ne zna... Čovjek se skljokao na ulici, prijateljmu pomaže do automobila. Obojica Amerikanci, ništa neuobičajeno.

— To znači da neću biti s tobom. Pa ipak, ja sam veza. Ja bih mogao opravdati svojboravak tamo.

— On bi tada krenuo u Kairo. A ako me pokušaš držati na vidiku, nekako mi se činida bi te opazio. Nisam...

— ...mislio uvrijediti... Postoje smetnje... ja ću ti osigurati pokrivač. — Oficir je opetzašutio, pa nastavio: — Ali ne dvojicu muškaraca. Mislim da bi jedan par bio bolji.

— To je dobro. Ti imaš raznih mogućnosti, pukovniče.

— Osim toga imam i preporuku koju iznosim, ali ću poreknuti da mi je ikad upućena.A uzimajući u obzir nadimak Gunslinger, mislim da mi neće biti ni najmanje teško reći dasam to čuo od tebe.

— Ne mogu dočekati da to sam čujem.

— Ja sam odgovoran za veliki teritorij na ovom području operacija. Posao koji obav-ljam za Pentagon i State se miješa; to je neizbježno. Treba mi usluga ili je netko treba od nas,i tako se krug tiho širi, čak ako se nikad nismo ni susreli.

— Mrzi me ponavljati — prekinu ga Ogilvie — ali, dođavola, kamo sada smjeraš?

— Ja ovdje imam mnogo prijatelja. Ljudi koji mi vjeruju, koji imaju vjeru u moj ured.Ako moram otići, htio bih da ured ostane nedirnut, dakako, ali ima nešto još važnije. Ja ne že-lim da ti prijatelji, poznati i nepoznati, budu povrijeđeni, a Havelock bi ih mogao povrijediti.On je radio Italiju, Jadransko more, Ligursko — od Trsta preko granice, duž sjeverne obale.................. .......

1 U američkom slangu — revolveraš, osobito na »divljem zapadu« (op. prev.)

sve do Gibraltara. Mogao bi izazvati odmazde. Mislim da toga nije vrijedan jedan umirovljenismućeni terenac.

— I ja tako mislim.

— Onda ga uzmi. Ne samo u našem smislu, već ga sasvim uzmi.— To si mogao čuti od mene.

— Da li sada čujem?Čovjek iz Washingtona je zašutio na trenutak; onda je odgovorio. — Ne.

— Zašto ne?— Zato jer bi taj čin mogao izazvati posljedice koje ne želimo.

— Nemoguće. Nije imao vremena za to.— Ti to ne znaš. Ako ova stvar raste još od Costa Brave, nema načina da kažemo koje

je pologe učinio ili gdje ih je učinio. Mogao je ostaviti dokumente u pola tuceta zemalja uzposebnu napomenu da budu pušteni u javnost ako ne dođe do dogovorenih kontakata. U tokuposljednjih šest tjedana bio je u Londonu, Amsterdamu, Parizu, Ateni i Rimu. Zašto? Zaštobaš u tim mjestima? Sa čitavim svijetom koji može birati i s novcem u džepu, vraća se ugradove u kojima je uvelike djelovao pod pokrivačem. To bi mogao biti način ponašanja.

— Ili podudarnost. On ih je poznavao. Vani je; tamo se osjeća i sigurnim.

— Možda, možda ne.— Ne slijedim logiku. Ako ga jednostavno uzmeš, on još neće uspostaviti te kontakte.

— Postoje načini.— Klinike, pretpostavljam. Laboratoriji gdje doktori ubrizgavaju serum da bi olabavili

jezik i mozak?— Tako je.

— A ja mislim da nisi u pravu. Ja ne znam je li on vidio Karasovu ili nije, ali što jegod vidio — što se god dogodilo — dogodilo se u toku posljednja dvadeset i četiri sata. Nijeimao vremena obaviti nijednu prokletu stvar. Može ti reći da jest, ali nije.

— Je li to mišljenje ili si ti vidovnjak?

— Nijedno. To je činjenica. Slušao sam čovjeka u šoku, čovjeka koji je netom prošaoiskustvo od kojeg prska mozak. To nije bio rezultat upaljene mentalne aberacije; to sejednostavno dogodilo. Kad govoriš o tome što je mogao učiniti, pologe ili očitovanja koja jemogao dati, služiš se riječima koje sam ti ja dao, jer su to riječi koje je meni izrekao.Spekulirao je o onome što bi mogao učiniti, a ne što je učinio. Tu je paklenska razlika,gospodine strategu.

— I zbog toga ga želiš mrtva?— Ja želim da mnogo drugih ljudi živi.

— I mi. Zbog toga sam ovdje.— Kako bi ga mogao vratiti živa — podrugljivo će Baylor. — Baš poput Franka

Bucka.1

— To će biti dovoljno.1 Pogrdni naziv za mladog američkog Indijanca ili Crnca; Crnac iz jednog poznatog američkog romana (op. prev.)

— Ne, neće. Pretpostavimo da ne uspiješ? Pretpostavimo da pobjegne?

— To se neće dogoditi.— Mišljenje ili vidovnjaštvo?

— Činjenica.— Nikako. To je pretpostavljanje, faktor vjerojatnoće na koji ne želim računati.

— Nemaš izbora, vojniče. Komandni lanac je rekao.— Onda mi dopusti da ti nešto islovkam, civilu. Ne govori sa mnom o komandnom

lancu. Ja sam izrintao svoje crno dupe u ovoj bijelčevoj vojsci — bijeloj na vrhu, crnoj na dnu— sve dok me nisu morali učiniti vitalnim zupcem u velikom bijelom kotaču. Sada ti dolazišovamo sa svojom predstavom o tajnom agentu i sa šifriranim imenom ravno s...

— ...korica kutije sa cerealijama? — upadne mu Ogilvie u riječ.

— Shvatio si. Kutija s cerealijama. Nikakvo ime na koje mogu ukazati ili ga zazvati,nikakva identifikacija s kojom mogu naprijed da bih se skinuo s kuke. Samo oblačić iz stripa.A ako ti promašiš i Havelock umakne, ja sam na liniji vatre — kao meta. Kaveno Lice jezajebalo stvar; njegova je mreža kompromitirana. Izvuci ga iz velikog bijelog kotača.

— Ti hipokritsko kopile — rekao je čovjek iz Washingtona, gadeći se. — Jedino zašto si zainteresiran jest da spasiš vlastitu kožu.

— Zbog mnogo suviše blagih razloga da bi ih ti shvatio. Bit će ih više poput mene, nemanje... Kamo god ti krenuo u ovom gradu, ja nisam daleko iza tebe. Uzmi ga na svoj način,meni je to sasvim u redu. Ja ću vas vratiti u Palombaru i sam ću vas obojicu vezati u mlažnja-ku s pismom preporuke napisanom na klasičnom latinskom. Ali ako ga ti ne uzmogneš zaja-hati i on se otrgne, on tada ide mojim putem.

— To ne zvuči poput čovjeka koji vjeruje u svoju priču, koji pledira za svoj predmet.

— Ja nisam pledirao za njegov slučaj, ja sam ga samo iznio, raportirao. I to ne čininikakvu razliku da li mu vjerujem ili ne. On je meni aktivna, opasna prijetnja, ne samo meninego mojoj funkciji ovdje u Rimu i veljkom dijelu mreže koju sam održavao po naređenjumoje vlade i na račun američkih građana koji plaćaju porez. — Pukovnik je zastao; nasmijaose. — To je sve što imamo znati da bih povukao obarač.

— Mogli biste otići predaleko.

— To i namjeravam; ja moram ispuniti neke točke.Ogilvie se odmaknuo od stabla; pogledao je pored graničnog lišća na uspavane vrtove

iza njih. Progovorio je mirno, ravnim glasom, suzdržljivo. — Mogao bih te izgubiti, znaš.Ubiti te, ako moram.

— Pravilno — suglasio se oficir. — Tako ću zaboraviti o »Ekcelsioru«. Ti uzimašsobu u moje ime, a kad dođe poziv od Havelocka ti se gradiš da sam ja. On očekuje da ću bititamo, potvrđuje tvoju prisutnost; on zna da sam ja upleten u sve to. A, usput, kad mu govoriškao da sam to ja, nemoj to učiniti suviše nigerski.1 Ja sam Rhodes Scholar, Oxford, '71.2

Agent se okrenuo. — Ti si još nešto više. Ja te mogu optužiti, vojni sud ti je garanti-ran. Izravna neposlušnost nadređenom na terenu.

1 Pogrdni naziv za američkog Crnca (op. prev.)2 Jedna od 72 stipendije koje je zasnovao engleski kolonijalni državnik i financijer Cecil John Rhodes (1853-1902),

koje se godišnje dodjeljuju zaslužnim studentima iz Britanske zajednice naroda i SAD za dvogodišnje ili trogodišnjestudiranje na oksfordskom sveučilištu (op. prev.)

— Zbog razgovora kojeg nije bilo? Ili ga je možda bilo, a ja sam se koristio pravom dadadem svoje vojničko mišljenje na licu mjesta. Subjekt je našao da je kontakt neprihvatljiv; jasam htio drugog čovjeka u Rimu. Kako ti se to sviđa, Gunslingeru?

Ogilvie mu nije odgovorio gotovo minutu. Bacio je cigaretu na zemlju, zgnječivši jecipelom. — Ti si talentiran, pukovniče — konačno će. — Trebam te.

— Ti ga zaista želiš? — Da.— Mislio sam tako. To ti je bilo u glasu preko telefona. Htio sam tu potvrdu, gospodi-

ne strategu. Jednostavno me smatraj policom osiguranja koju ne želiš nositi, ali ti računovođakaže da moraš. Ako je moram isplatiti, ništa nije izgubljeno. Ja taj postupak mogu opravdatibolje od ikoga za konferencijskim stolom u D.C. Ja sam jedini koji je razgovarao s njim. Jaznam što je učinio i što nije učinio.

— Vrlo malo vremena bi moglo dokazati da si u krivu.— Ja ću na slijepu sreću. To govori koliko sam siguran.

— Nećeš trebati. Neće biti nikakve isplate s tvoje strane, jer ja neću promašiti i onneće otići.

— Drago mi je čuti. Osim bračnog para koji će te pokupiti kad napustiš hotel, što ti jejoš potrebno?

— Ništa. Svoju sam opremu donio sa sobom.— Što mu kaniš reći?

— Što god bude htio čuti.— Što kaniš upotrijebiti?

— Iskustvo. Jesi li utanačio za sobu?— Prije četrdeset pet minuta — odgovori mu Baylor. — Jedino, to nije soba, to je

apartman. Tako imaš dva telefona. Tek u slučaju da si u kušnji da mi odrediš krivo mjestosastanka, ja ću slušati sve što bude govorio.

— Ti me zatvaraš u kutiju, momče.— Pustit ću tvoju primjedbu neka prođe. Gledaj na to na ovaj način : kad ovome danu

dođe kraj, ti ćeš biti na putu za Washington ili s njim ili bez njega, ali bez kuka za vješanje utebi. Ako ga zgrabiš, baš lijepo. Ako ne uspiješ, sva će se vrelina preliti na mene. Moj se sudcijeni u Pentagonu; u okolnostima koje jesu, rješenje će biti posljednja krajnost, što jeprihvatljivo.

— Ti dobro poznaješ tu knjigu, zar ne?— Sve do stotinu i više kontradikcija. Vrati se natrag dobru životu, gospodine strate-

gu. Budi dobar i sretan u krugu Georgetowna1. Izgovaraj svoja objavljenja s daljine, a terenprepusti nama. Tako ćemo bolje živjeti.

Ogilvie je savladao grč koji mu je zatitrao na licu. Osjetio je oštru bol što mu sepropinje kroz grudni koš, zgrabivši ga kao pandžama za donji dio vrata. Širila se; svakog jedana dopirala malo dalje, pozlijeđivala je malo više. Signali neopozivog. — Hvala ti nasavjetu — rekao je.

1 Georgetown je ameriika metafora za život u mirnom mjestu, bez izuzetnih uzbuđenja; pojam mirnog starogsveučilišnog grada (op. prev.)

9

Palatine, jedan od sedam rimskih brežuljaka, uzdiže se iza Konstantinova lûka;njegovi su blagi obronci bili istočkani alabasterskim ruševinama antike. To je bio rendezvous.

Četvrt milje sjeverozapadno od Gregorijevih vrata nalazila se drevna sjenica spoprsjem cara Domicijana koje se odmaralo na izbrazdanom postolju na kraju kamene stazeoivičene mramornim ostacima škrbastog zida. Grane divlje masline spuštale su se prekoizrezbarena kamena, dok su dolje gmizali smedi i zeleni trsovi, ispunjavajući udubine, širećipaukovsku rešetku preko ispucalog mramora. Na kraju staze, iza Domicijanova mrljavaozbiljna lica, bili su ostaci fontane ugrađene u brežuljak. Sjenica je naglo završavala; nije biloizlaza.

Mirna je okolica podsticala stvaranje slika: državnici u togama šeću na suncu provla-čeći se kroz ovješene grane, razmišljajući o velikim poslovima Rima i o stalno proširivanimgranicama carstva, uznemireni sve većim zloupotrebama koje dolaze s golemom moći —pitajući se, možda, gdje će biti početak kraja.

Taj šumoviti dio drugog vremena bio je određen za kontakt. Vremenski raspon:trideset minuta — između tri i tri i po sata, kad je sunce na srednjoj točci zapadnog neba. Tuće se sastati dvojica ljudi, svaki s različitim ciljevima, obojica svjesna da bi razlike mogleizazvati smrt jednog ili drugog, a da nijedan ne želi takav ishod. Oprez je bio na dnevnomredu tog poslijepodneva.

Dvadeset minuta iza tri, početak dogovorena vremena. Havelock se smjestio izanekoliko grmova na susjednoj kosini s koje se vidjela sjenica, stotinjak metara iznad Domici-janova poprsja. Bio je zabrinut, ljutit, dok je pogledom pretraživao kamenu stazu i neobrađeniteren iza donjih zidova. Prije pola sata, iz kafića na pločniku preko Via Veneto od »Excel-siora«, vidio je ono čega se bojao da će vidjeti. Nekoliko sekundi pošto je crvenokosi Ogilvieizišao kroz staklena vrata na pločnik, dočekali su ga muškarac i žena koji su se pojavilineočekivano, ovlaš — suviše ovlaš, a i malčice prebrzo, izniknuvši iz susjedne draguljarnice.Trgovina je imala vrlo veliki izlog koji je promatračima iznutra omogućavao prilično širokvidik na ulicu. Čovjek iz Washingtona je nakratko krenuo desno, a onda se zaustavio prijenego je ušao u potok pješaka koji su išli lijevo. Bili su dogovoreni signali; neupadljiv pokretruke ili brzo spuštanje pogleda na pločnik, to su bile kretnje koje su ga označavale u gomili.Neće biti mogućnosti da Apaša zgrabi prije nego stigne do Palatina. Ogilvie je predvidiotakav pokušaj; nije htio izgubiti vlast nad situacijom, pa se tako zaštitio. Bivši je terenacpreko telefona ponudio samo glađenje i susretljivost. Toliko sa strane dičnog stratega. On imarazumne — iako vrlo tajne — podatke koje će mu iznijeti; u njima će biti odgovor na ono štoMichael traži. Nemoj se uzrujavati, Navaho. Razgovarat ćemo.

Ali ako Apaš ima ponuditi razborita objašnjenja, nije mu potrebna zaštita. I zašto seOgilvie tako spremno suglasio za sastanak na mjestu izvan puta? Zašto nije jednostavnoponudio sastanak na ulici, ili u kafiću? Čovjek koji je tako uvjeren u vijesti koje nosi neosigurava se na taj način. No strateg je postupio baš tako.

Umjesto objašnjenja, nije li Washington uputio još jednu poruku?

Brza otprema? Proglasiti me mrtvim?

Ja nisam rekao da bismo te ubili. Mi ne živimo u takvoj zemlji... S druge strane, zaštone? Potpukovnik Lawrence Baylor Brown, obavještajni kanal, Ambasada SjedinjenihAmeričkih Država, Rim.

Ako je Washington došao do tog zaključka, planeri su uputili kvalificiranog asasina.Havelock je poštivao Ogilvieove talente, ah ga nije uvažavao kao čovjeka. Bivši je operativacbio jedan od onih ljudi koji svoju nasilnost opravdavaju suviše brzo i rječito, s mrvicamasamoopravdavajuće filozofije koja upućuje na osobno gađenje čak spram potrebnih nasilnihčina. Pomoćnici i suradnici na terenu znali su, ipak, više o tome. Ogilvie je ubojica, podsticannekom unutrašnjom potrebom da se osveti pred svojim osobnim furijama, koje je skrivao odsviju osim od onih koji su s njim blisko radili pod maksimalnim stresom; oni koji su ga znaličinili su sve što su mogli da više s njim ne rade.

Poslije Istanbula Michael je učinio nešto što je mislio da nikad neće učiniti. Došao jedo Anthonya Matthiasa i savjetovao mu da Reda Ogilviea povuče s terena. Taj je čovjekopasan. Michael se ponudio da će prisustvovati zatvorenom saslušanju sa stratezima, ali, kaouvijek, Matthias je imao bolji metod, koji će izazvati manje nesporazuma. Ogilvie jestručnjak; malo je ljudi imalo prošlost poput njegove u tajnim operacijama. Državni jesekretar naredio da se uspne za stepenicu više, imenujući i Ogilviea strategom.

Matthiasa tih dana nije bilo u Washingtonu. To nije bila ugodna misao. Do odluka sečesto dolazilo bez polaganja računa, iz jednostavnog razloga što oni koji su trebali da bududubinski obaviješteni — nisu bili pristupačni. Hitnost određene krize često je bila zelenosvjetlo za pokret.

To je to, pomisli Havelock, dok mu se pogled zadržao na figuri u daljini, na kosini izadesnog zida. Bio je muškarac koji je ispratio ženu iz draguljarnice u blizini »Excelsiora«, onajkoji je dočekao Ogilviea. Michael pogleda sebi nalijevo; tamo je bila žena. Stajala je uzastepenice drevnog kupatila, s blokom za risanje u ruci. Ali u desnoj ruci nije imala nekosredstvo za crtanje, već je ruku držala ispod suvratka gabardenskog kaputića. Havelock sevratio čovjeku na polju, s desne strane. Sada je sjedio na zemlji, ispruženih nogu, s otvorenomknjigom na krilu — Rimljanin koji je došao provesti neko vrijeme u miru, čitajući. Aličinjenica da je i on držao ruku na gornjim dijelovima svoje jakne od grubog tweeda, nije bilaslučajna. Njih su dvoje bili u komunikaciji, a Michael je znao jezik. Talijanski, Talijani. Nepodređenici iz ambasade, ne ljudi koji rade za CIA-u, ne Baylor — ni Amerikanca na vidiku.Kad je Ogilvie stigao, bio je jedini. To je bilo primjereno: ukloni američko osoblje, ukloni svetragove. Upotrijebi samo lokalnu podršku, muškarce ili žene koji su sami izvan spasa.Otpravi. Hitno obavi.

Zašto? Zašto je on kriza? Što je učinio, ili znao, da ga ljudi u Washingtonu želemrtva? Najprije su ga htjeli ukloniti putem Jenne Karas. Sada ga žele mrtva. Kriste nanebesima, što je to?

Osim tog para, ima li i drugih? Napregao je oči nasuprot suncu, proučavajući svaki diozemljišta, odijeljujući teren u blokove — čudni puzzle.1 Domicijanova sjenica nije bila istak-nuto mjesto na Palatinu; bio je to djelić antike koji je pušten da propada. Turobni mart još jeviše smanjio broj posjetilaca. Na daljini, na brežuljku prema istoku, skupina djece se igralapod pomnom paskom dvoje odraslih. Učitelji, možda. Dolje, prema jugu, nalazio se nekošenizeleni travnjak s mramornim stupovima ranog carstva, koji su stajali poput uspravnih leševabez krvi, veoma različitih visina. Nekoliko turista opterećenih fotografskom opremom, pozira-li su jedan drugome ispred izdubljenih ostataka. Ali osim para koji je pokrivao obje straneulaza u sjenicu, u neposrednoj blizini Domicijanova utočišta nije bilo nikoga. Ako su dobristrijelci, nikakva dodatna pomoć im nije potrebna. Bio je samo jedan ulaz, a čovjek koji se.................. ............ ...

1 Rastavljena slika koju valja opet sastaviti, zagonetka, nešto što čeka rješenje (op. prev.)

penje na zid je laka meta; bio je to izazov s jedinim izlazom. I to pomaže politici otpreme.Upotrijebi mještane što je manje moguće; imaj uvijek na pameti da bi te mogli izazvatiiznudom.

Ironija mu se pojavila nesvjesno. Michael je tog jutra tumarao po Palatinu, odabravšimjesto baš zbog prednosti koje bi sada mogle biti upotrebljene protiv njega. Pogledao je nasat: četrnaest minuta do tri. Mora brzo krenuti, ali ne prije nego ugleda Ogilviea. Apaš jemudar; on zna da je u njegovu korist ako ostane izvan pogleda što je duže moguće, kako biprotivnikovu koncentraciju prikovao na njegov očekivani dolazak. Michael je to shvatio, pa sekoncentrirao na svoje opcije: na ženu s risankom u ruci, na muškarca koji se odmara u travi.

Odjednom, evo ga. U minutu do tri crvenokosi se agent pojavio na vidiku. Na stazikoja je vodila od Gregoriovih vrata vidjela mu se glava i ramena; pored čovjeka na traviprošao je kao da ga ne poznaje. Ima tu nešto čudno, pomisli Havelock, nešto čudno sa samimOgilvieom. Možda je to bila njegova odjeća, kao uvijek zgužvana, kao uvijek loše mu stoji...prevelika i za njegovo krupno tijelo. Što god to bilo, izgledao je drugačije; ne lice — bio jepredaleko da bi mu lice jasno vidio. Bilo je to u njegovu hodanju, u načinu kako je držaoramena, kao da je blaga kosina brežuljka mnogo strmija nego jest. Apaš se izmijenio odIstanbula; tih sedam godina nisu bile blage spram njega.

Ogilvie je stigao do ostataka mramorna lûka, koji je bio ulaz u sjenicu; ostat će unutra.Bila su tri sata; počelo je odbrojavanje.

Michael se izvukao iz svoje udubine iza divljeg grmovlja i visoke travuljage, te se staobrzo iskradati spuštajući se dolje niz visoku travu. Držao se tla što je više mogao, a zatimnačinio široki lûk sjeverno sve dok nije došao do podnožja brežuljka. Baci pogled na sat;trebalo mu je gotovo dvije minute.

Žena je sada bila iznad njega, otprilike sto metara od sredine donjeg polja i desno odDomicijanove sjenice. Nije ju mogao vidjeti, ali je znao da se nije pokrenula. Ona je pažljivoizabrala svoj vidik, što je običaj pomoćnog ubojice. Na rukama i koljenima se uputio gore uzkosinu, odjeljujući vlati trave ispred sebe, slušajući neće li čuti zvuk neočekivanih glasova.Nije ih bilo.

Stigao je do sljemena. Žena je bila ravno naprijed, udaljena ne više od dvadesetmetara, i još je stajala na prvom stepeniku krivudavog bijelog stepeništa koje je vodilo doljedo starog mramornog kupatila. Risanku je držala ispred sebe, ali joj pogled nije bio na njoj.Zurila je u ulaz sjenice, potpuno koncentrirana, tijelo u položaju da se odmah pokrene. A ondaje Havelock vidio što je očekivao da će vidjeti: desna ruka krupne žene više nije bila nasuvratku. Sad je bila skrivena ispod gabardenskog ogrtača, gdje je nesumnjivo stezalaautomatik koji je znala brzo izvući i točno naciljati, ni najmanje neometana nespretnošćudžepa. Michael se bojao tog oružja, a još više radija. Sada mu je bio neprijatelj, smrtonosanpoput oružja.

Opet je pogledao na sat, ljut što vidi otkucavanje sekundi; mora krenuti brzo. Učinio jeto, pomičući se prema kamenom prokopu koji je vodio do zdenca rimskog kupatila. Visok jekorov iznikao na svim stranama i iz pukotina u prokopu, pokrivajući ga i dajući mu izgledogrome ružne stonoge. Havelock je razmicao mokro prljavo raslinje, sklizao se naprijed potrbuhu, pa stao puzati duž izrošvanog mramornog jarka. Poslije trideset sekundi pojavio se izkorova u drevnim ostacima zavojitog bazena koji je, nekad davno primio nauljena nakljukanatijela careva i kurtizana. Dva i po metra iznad njega, osam raspadnutih stepenica dalje,nalazila se žena čiji je zadatak bio da ga ubije ukoliko njen sadašnji poslodavac to ne bude umogućnosti učiniti. Bila mu je okrenuta leđima; debele je noge usadila u zemlju poputnarednika-vodnika koji komandira vodom mitraljezaca.

Pregledavao je ostatke mramorna stepeništa; bili su krhki i zaštićeni željeznomogradom od trideset centimetara na drugom stepeniku, kako bi se spriječilo namjernicima dasilaze po njima. Težina tijela na bilo kojoj stepenici mogla bi izazvati lom kamena, a zvuk mune bi išao u prilog. Ali što ako zvuk bude popraćen odjekom jakog fizičkog udarca? Znao jeda se mora brzo odlučiti, brzo nastupiti. Svaki minut koji je prolazio činio je sve većomuzbunjenost asasina u Domicijanovoj sjenici.

Tiho je pomaknuo ruke ispod isprepletena rastinja; prsti mu udariše u tvrd predmetoštrih rubova. Bio je to komadić mramora, prije dvije hiljade godina isklesani dio umjetnič-kog djela. Stegao ga je u desnoj ruci, a s drugom je izvukao automatik »Hama« koji je uzeomafiosu u Civitavecchi. Davno je uvježbao pucanje s lijevom rukom kao s desnom; osnovnamjera predostrožnosti. Ta će mu vještina sada poslužiti; to je njegova dodatna prednost. Akonjegova taktika ne uspije, on će ubiti ženu koja je unajmljena kako bi se pripremila njegovasmrt na Palatinu. Ali to je samo ispomoć, samo način da osigura da će ostati na životu. On jehtio održati rendezvous u Domicijanovoj sjenici.

Polako je skupio noge, spreman na skok. Žena je bila manje od metra i po od njega,izravno iznad njega. Podigao je desnu ruku s teškim izrupčanim komadom mramora. Nagnuose bacajući teški komad svom snagom koju je smogao u široki dio gabardena između njenihramena; zamahnuo je takvom snagom da je komad ogromnom brzinom pošao sasvimnedaleko cilja.

Zvuk je izazvao instinkt. Žena se stade okretati, ali je udarac bi brži. Škrbasti kamenjoj se sjurio u vrat u bazi lubanje, a krv joj je odmah obojala tamnu kosu. Havelock jurnunaprijed stepeništem i zgrabivši joj kaput oko pasa, povuče je dolje preko male željezneograde, dok joj je podlakticom začepio usta i ugušio vrisak. Oboje su pali u mramorni zdenac,a dok su padali Michael joj je okrenuo tijelo. Udarili su o tvrdo tlo; zabio je koljeno u njenaprsa između dojki, a cijev »llame« joj je pritisnuo u vrat.

— Slušaj me! — oštro je prošaptao, znajući da ni ambasada niti Ogilvie ne bi zaposlilipomoćnike koji ne govore tečno engleski, jer bi inače mogli krivo shvatiti naredbe. — Uključiradio i kaži prijatelju da dođe ovamo što brže može! Kaži mu da je u pitanju hitan slučaj. Kažimu da se posluži šumom ispod lûka. Ne želiš da ga Amerikanac vidi.

— Cosa dici?1

— Čula si me i razumiješ me! Učini kako ti kažem! Kaži mu da misliš da ste obojeizdani. Prudente! Io parlo italiano. Capisci?2 — dodao je Havelock, još više pritišćući ikoljenom i cijevi. — Presto!3

Žena je iskrivila lice, uvlačeći zrak između stisnutih zubi. Polako, kako je Michael po-micao koljeno, ona je podigla desnu ruku do suvratka i okrenula ga, otkrivši tranzistoriziranimikrofon u obliku debelog dugmeta, pričvršćen za tkaninu. U sredini je bila mala ravnauključnica za prijenos; uključila ga je. Začuo se kraći šum; signal je proputovao sto metaraprema zapadu, na Palatinu; progovorila je.

— Trifoglio, trifoglio4 — rekla je brzo radi prepoznavanja. — Ascolta! C'èun'emergenza...!5 — Prenijela je Michaelovu naredbu; prošaptana hitnja u njenom glasu pre-nijela je uzbunu koju je osjećala dok joj se »Hama« još više zabio u vrat.

1 Što kažeš? (tal.); (op. prev.)2 Razumiješ? (tal.); (op. prev.)3 Brzo! (tal.); (op. prev.)4 Trolist, trolist (tal.); (op. prev.)5 Slušaj! Ima jedna hitnost...! (tal.); (op. prev.)

Odgovor je došao u iznenađenom, metaličnom talijanskom.— Che avete?1

— Sbrigatevi!2

— Arrivo!3

Havelock se odmaknuo od žene i povukao ju da stoji oslonjena na koljena, dok joj jeistodobno rastrgao ogrtač. Oko struka je imala dugu futrolu pričvršćenu širokim pojasom; iztôka je virila ručica snažnog automatika magnuma4. Velika kožna futrola nije bila samo zapištolj: u njoj se smjestio i dodatak za cijev. Bio je to izrupičani cilinder — prigušivač, stalnopričvršćen na oružju namješten tako da se u gađanju postiže maksimalna točnost. Žena jezaista bila profesionalka. Michael je brzo izvukao oružje i gurnuo ga sebi za pas. Naglo jepodigao ženu na noge, prisilivši je da se uspne još jednu stepenicu kako bi oboje mogli vidjeti— između šiljaka male željezne ograde — preko vrha starog kupatila. Bio je iza nje, svoje jetijelo pritisnuo o njeno přikovavši je na mjestu. Lijevom rukom joj je pritisnuo vrat držeći»Hamu« uperenu u njenu desnu sljepoočicu. Za nekoliko je sekundi ugledao njenog kolegukako sagnut trči kroz travurinu ispod sjenice; bilo je to sve što je trebalo da vidi. Bezupozorenja, potegao je lijevu ruku unazad istjeravši dah iz ženina grla, a onda joj je snažnimstezajem prisilio glavu naprijed. Tijelo joj je olabavilo kao da je bez života; bit će u nesvijestisve dok ne padne mrak na Palatine. Nije je htio ubiti; htio je da ona ispriča svoju priču patrio-tima koji su je unajmili. Maknuo se na stranu, a ona je po ispucanu mramoru skliznula uzdenac pun korova. Čekao je.

Čovjek se oprezno pojavio na kosini, držeći ruku ispod jakne od tweeda. Previšeminuta; vrijeme je prolazilo prebrzu, pola dogovorena vremena već je prošlo. Potraje li jošznatno duže, mogao bi se uzbuniti asasin kojeg je poslao Washington. Ako iziđe izvan sjeniceznat će da mu čuvari nisu na mjestima, da situacija više nije u njegovim rukama; dat će se utrk. To se ne smije dogoditi! Odgovori koje Havelock traži nalaze se pedeset metara od njega.

Čim jednom stekne vlast nad situacijom — samo ako tako bude — mogao bi saznatiodgovore. Učini svoj pokret, službenice, pomisli Havelock dok se Talijan približavao.

— Trifoglio, trifoglio! — rekao je Michael oštrim šapatom, zgrabivši osuto kamenjesa stepenica i bacivši ga preko vrha mramorna prozora s njegove desne strane, na suprotnomdijelu zavojite ograde.

Čovjek stade trčati u smjeru zvuka, glasa ponovljenog kôda i kamenja koje je padalo.Havelock se pomaknuo ulijevo i sagnuo se na trećoj stepenici, držeći ruku na šiljku ograde,dok je nogama stalno iskušavao kamen ispod sebe; mora ga držati.

Izdržao ga je. Michael se naglo nagnuo preko vrha baš kad je Talijan stigao do mra-morna ruba; čovjek se tako iznenadio da je razjapio usta od šoka, panika ga je onesposobila zaakciju. Havelock je jurnuo naprijed i zario »Hamu« u Talijanovo lice, slomivši mu kost izube; krv mu je navrla iz usta i prenijela se na košulju i jaknu. Čovjek se stade rušiti;Havelock se sjuri da ga uhvati, zatim ga okrenu i gurnu preko ruba mramorna kupatila.Talijan se skljokao jer su ga izdale noge i ruke; na dnu je ležao nepokretno, preko tijela žene,dok mu je krvava glava bila na njenom trbuhu. I on će imati svoju priču za ispričati, pomisliMichael. Važno je da to stratezi u Washingtonu čuju, jer ako odgovori ne dođu za nekolikoidućih minuta, Palatine će biti samo početak.

1 Što imate? (tal.); (op. prev.)2 Požurite! (tal.); (op. prev.)3 Stižem! (tal.); (op. prev.)4 Automatski pištolji koji koriste magnum municiju kalibra .22, .32, .44 i .357. Magnum .357 je policijski metak

koji probija automobilski lim; zrno je visoke polazne brzine, a učin je vrlo efektan na cilju (op. prev.)

Havelock je ugurao »Hamu« u unutrašnji džep jakne i osjetio neugodni pritisakvelikog automatika magnuma ispod pasa. Zadržat će oba oružja; »Hama« je kratka i lako seskriva, dok bi magnum sa svojim stalno pričvršćenim prigušivačem mogao biti od prednosti uokolnostima koje zahtijevaju odsustvo zvuka.

Dok se približavao oronulom mramornom lûku oči su mu instinktivno pretraživale tlo,izbjegavajući da stane na otkinute grančice koje bi mogle zapucketati ispod njega. Stigao jedo izrovašenog zida lûka, pa se postrance tiho stao približavati otvoru. Blago je razmaknuotrsove koji su padali s vrha i pogledao unutra. Ogilvie je bio na kraju kamene staze poredpoprsja Domicijana na pijedestalu. Pušio je i gledao na brežuljak iznad sjenika sa svoje desnestrane, isti brežuljak — isti teren obrastao visokim grmljem — gdje se Michael sakrio prijedevetnaest minuta. Apaš je na svoj način ocijenio situaciju, točnost njegove analize bila jeočita.

Havelock je uočio da je Ogilvieova zgužvana jakna bila zakopčana, ali i da mu to neometa brz pristup pištolju. Michael se zadržao na strategovu licu; promjena je bila iznenađu-juća. Bilo je bljeđe nego se Havelock sjećao da ga je ikad vidio. Brazde koje su bile i ranijesada su uklesane dublje i duže poput lanca raspadanja u izblijedjelu mramoru drevnog sjenika.Nije trebalo biti liječnik pa zaključiti da je Ogilvie bolestan čovjek i da boluje od teške bole-sti. Ako je u njemu ostalo velike snage mora da je ona bila skrivena kao i oružje koje je nosio.

Michael je stupio unutra, pažljivo promatrajući neće li opaziti neki neočekivani pokretbivšeg terenca. — Zdravo, Red — rekao je. .

Ogilvie je samo malo okrenuo glavu, što je značilo činjenicu da ga je krajičkom okaopazio prije pozdrava. — Drago mi je što te vidim, Navaho — odgovori mu strateg.

— Baci taj »Navaho«. Ovo nije Istanbul!

— Ne, nije, ali sam ti tamo spasio dupe, zar ne?— Spasio si mi ga pošto si gotovo izazvao da budem ubijen. Rekao sam ti da je most

zamka, ali si ti, moj takozvani pretpostavljeni — usput rečeno, bila je to naljepnica koju sisuviše upotrebljavao — inzistirao drugačije. Vratio si se po mene jer sam ti rekao da je isprednašeg punkta i kontrolora u Mesrutiyetu — zamka. On bi te dobro udario na muke u svomizvještaju.

— Pa ipak, ja sam se vratio — uporno i brzo će Ogilvie, ljutit, dok mu je boja prelilablijedo lice. Onda se savladao, slabašno se nasmiješio i zatresao ramenima. — Dođavola, tonije važno.

— Ne, nije. Ja mislim da bi ti riskirao da tebi i djeci razmrskaju glave samo da bi seopravdao, ali kao što kažeš, vratio si se. Hvala ti na tome. Bilo je brže, mada ne znači isigurnije, nego skočiti u Bospor.

— Ti u tome ne bi nikad uspio.— Možda da, možda ne.

Ogilvie je bacio cigaretu, zdrobio je cipelom, pa zakoraknuo. — Ne djeci, Havelock.Meni da. Ne djeci.

— U redu, ne djeci. — Spominjanjem djece, učinio je to ne razmišljajući, Michaelosjeti trenutačnu zbunjenost. Sjećao se da su Ogilvieu uzeli djecu. Taj čovjek, odjednomstarac, bio je sam u svijetu sjena sa svojim osobnim furijama.

— Porazgovarajmo — rekao je čovjek iz Washingtona, hodajući prema mramornojklupi na granici kamene staze. — Sjedi... Michael. Ili je bilo Mike? Ne sjećam se.

— Kako ti drago. Ja ću stajati.

— Ja ću sjediti. Ne kanim ti zatajiti, ali sam stučen. Dug je put od D.C., dug je let. Ja uavionu ne spavam dobro.

— Izgledaš umorno.Čuvši tu primjedbu, Ogilvie je stao i bacio pogled na Havelocka. — Bistro — rekao

je, pa sjeo. — Reci mi nešto, Michael. Jesi li ti umoran?— Da — odgovori mu Havelock. — Od te cijele bogomproklete laži. Od svega što se

dogodilo. Njoj. Meni. Svima vama u vašim bijelim sterilnim uredima, s vašom prljavomsavjesti — neka mi Bog pomogne, bio sam dio vas. Što ste mislili učiniti. Zašto ste to učinili?

— To je velika optužba, Navaho.— Rekao sam ti, odbaci to jebeno ime.

— Kao s kutije s cerealijama, ha?— Gore. Radi tvojeg prosvijetljenja, Navaho su u srodstvu s Apašima, ali, za razliku

od Apaša, pleme je u suštini bilo miroljubivo, obrambeno. To ime nije pristajalo u Istanbulu,a ne pristaje ni sada.

— To je zanimljivo; ja to nisam znao. Ali, uostalom, držim da je to ono što će iznaćinetko tko nije rođen u zemlji, netko tko je doveden nakon što je na drugom mjestu proživioprilično mučno djetinjstvo. Hoću reći da je proučavanje te vrste historije jedan od načina da sekaže hvala, nije li tako?

— Ne znam o čemu govoriš.— Zacijelo znaš. Dijete koje je preživjelo pokolj, vidjelo kako mu iz mitraljeza ubijaju

prijatelje i susjede, i bacaju ih u jarke, majku mu šalju u Bog zna što, a on zna da je više nećevidjeti. To dijete je nešto. Skriva se u šumi i nema što jesti, osim ono što može uhvatiti ustupicu ili ukrasti, preplašeno da bi se pojavilo na čistini. Zatim ga pronađu, pa idućihnekoliko godina provodi po ulicama s eksplozivom vezanim za leđa; neprijatelj je sa svihstrana, a jedan je od njih njegov mogući krvnik. Sve to prije nego je navršio deset godina, akad je navršio dvanaestu oca mu ubijaju Sovjeti... Kriste, kad dijete poput takvoga konačnodođe u sigurnu luku, ono će naučiti sve o tome mjestu. Ono zapravo kaže hvala vam što ste midopustili da dođem ovamo. Ne bi li se ti složio... Havlíček?

— To se ne odnosi na našu temu.— Dakle, možda se i odnosi — rekao je bivši terenac, premjestivši se na klupi, dok je

ruku ovlaš pomaknuo prema unutarnjem džepu.— Ne čini to. — Što?

— Tvoja ruka. Odmakni je.— O, oprosti... Kao što sam rekao, sva bi se ta prethodna priča mogla odnositi na

temu, pripadati joj. Čovjek može tokom godina akumulirati do određene granice, znaš štomislim? A onda, jednog dana, nešto napukne i on nije ono što je bio. On se vraća — priličanput, svakako — do vremena kada mu se događalo ono što mu se događalo, vraća se godinamai motivima ljudi koje je znao onda, pa mu se sve to smiješa s godinama i ljudima koje sadazna. Počinje optuživati sadašnjost zbog svih ušljivih događaja koji su mu se dešavali uprošlosti. To se često dešava ljudima koji su živjeli tvojim i mojim životom. To čak nije nineuobičajeno.

— Jesi li završio? — hrapavo će Havelock. — Jer ako si ti...

— Ma pusti mene, Michael — prekinu ga čovjek iz Washingtona. — Potrebna ti jepomoć. Mi ti možemo pomoći.

— Putovao si pet tisuća milja da mi to kažeš?! — viknuo je Havelock. — To supodaci, tvoje objašnjenje?

— Polako. Ohladi se.

— Tebi kažem polako! Ti se ohladi, jer će ti biti potreban svaki ohlađeni živac kojegimaš! Svima vama! Počet ću ovdje u Rimu, pa nastaviti radom dalje, kroz Švicarsku, Njemač-ku... Prag, Krakow, Varšava... sve do Moskve, ako budem morao! A što budem više govorio,to ćete biti dublje u dreku, svaki od vas. Tko si ti dođavola da objašnjavaš što je i gdje mi jeglava? Vidio sam tu ženu. Ona je živa! Slijedio sam je u Civitavecchiu, gdje je iščezla, ali samiznašao što si joj rekao, što si joj učinio! Ja idem za njom, ali će vas svaki tako utrošeni dankoštati! Počet ću istog minuta kad odem odavde, a ti me nećeš biti kadar zaustaviti. Večerasslušaj vijesti i čitaj jutarnje novine. Ovdje u Rimu postoji kanal, veza, poštovani ataše prvogranga, pripadnik manjine — kakva vražja kamuflaža. Jedino, izgubit će svoju vrijednost isvoju mrežu prije nego sunce siđe. Vi kopilad! Što vi mislite, tko ste vi?

— U redu, u redu! — kao molećivo će Ogilvie, s obim rukama u zraku, potiskujućizrak ispred sebe. — Ti to sve imaš, ali me ne možeš kriviti što sam pokušavao. To su bilanaređenja. Dovedi ga ovamo kako bismo mu ovdje rekli, tako su mi kazali. Pokušaj bilo što,ali nemoj ništa reći, ne dok je izvan zemlje. Rekao sam im da to neće ići, ne kad si ti upitanju. Natjerao sam ih da mi dadu opciju otkrivanja istine; nisu htjeli, ali sam im toiscijedio.

— Onda govoril— Okay, okay, dobio si. — Čovjek iz Washingtona je istjerao zrak, pa polako zatresao

glavom naprijed-natrag. — Isuse, stvari su se zapetljale.— Otpetljaj ih!

Ogilvie pogleda u Michaela, podigavši ruku do gornjeg lijevog dijela zgužvane jakne.— Dim, ako ti ne smeta?

— Povuci.Strateg je povukao suvratak, otkrivši kutiju s cigaretama u džepu košulje. Istresao je

cigaretu u desnu ruku i povukao poklopac s omota šibica; omot je bio prazan. — Govno —promrmljao je. — Imaš li ti vatre?

Michael je posegao u džep, uzeo šibice i dao mu ih. — Bilo bi dobro da ono što miimaš reći ima smisla...

O, moj Bože! Je li to bio jedva vidljiv pokret crvenokose glave, ili čudan položaj Ogil-vieove desne ruke, ili odsjaj sunca koje se odrazilo s celofana preko kutije s cigaretama, tonikad neće znati, ali je u stjecaju neočekivanih činilaca znao da je stupica krenula. Izbacio jelijevu nogu, uhvativši strategovu desnu ruku, zakrenuvši je natrag; snaga udarca je Ogilvieaodbacila sa klupe. Odjednom se zrak ispunio valovitim oblakom maglice. Jurnuo je nadesno,iza staze, držeći nosnice, zatvorivši oči, prevrćući se po zemlji sve dok nije udario u ostatkeizrovašena zida, izvan dosega plinskog oblaka.

Savitljiva fíjala bila je skrivena u kutiji s cigaretama, a kiseli vonj koji je prožeosjenicu rekao mu je što je bilo u posudici. Bio je to nervni plin koji sprečava svaku kontrolumišića ako je cilj ulovljen u jezgri; njegove posljedice ne traju manje od jednog sata, ne duljeod tri. Taj se plin koristi gotovo isključivo za otmice, a rijetko, ako ikada za — otpremanje.

Havelock je otvorio oči i oslonio se na koljena, podupirući se o zid. Iza mramorneklupe čovjek iz Washingtona udarao je po preizrasloj travi, kašljući, pokušavajući ustati, dokmu je tijelo bilo u grčevima. Ispuh plina gaje zahvatio samo postrance, ali dovoljno da izgubitrenutačnu vlast nad sobom. Michael je ustao i gledao kako se plavkastosivi oblak raspršuje uzraku iznad Palatinea; sredina oblačića se držala sve dok ju nije rastjerao povjetarac. Otvorioje jaknu i izvukao oružje s ružnim izrupičanim prigušivačem na cijevi, pa se preko travenesigurnim koracima uputio Ogilvieu. Crvenokosi je muškarac teško disao, ali mu oči bijahučiste; prestao se trzati, gledajući sada u Havelocka i oružje u njegovoj ruci. — Naprijed,Navaho — rekao je glasom koji je bio jedva više od šapata. — Uštedi mi teškoće.

— Tako sam i mislio. — Havelock pogleda na mršavo izborano lice bivšeg terenskogoperativca, lice koje je imalo kredastobijelu boju smrti.

— Ne misli. Pucaj.— Zašto bih? Učinio to lakšim, to htjedoh reći. Ili težim, što se toga tiče. Ti me nisi

došao ubiti, došao si me uzeti. A nemaš nikakvih odgovora.— Dao sam ti ih.

— Kada?— Prije nekoliko minuta... Havličeku. Rat. Čehoslavačka. Prag. Tvoj otac i majka.

Lidice. Sve to što ima značaja za ovo.— O čemu ti dovraga govoriš?— Glava ti je oštećena, Navaho. O tome ti ne lažem.— Što?— Ti nisi vidio Karasovu. Ona je mrtva.— Ona je živa! — viknuo je Michael, sagnuvši se pored čovjeka iz Washingtona,

zgrabivši ga za suvratak njegove zgužvane jakne.— Proklet bio, ona me je vidjela! Pobjegla je od mene!

— Nikako — odvrati Ogilvie, zatresavši glavom. — Ti nisi bio sam kod Costa Brave,bio je još netko. Mi imamo njegove nalaze s mjesta događaja; donio je dokaze — komadićetkanine, krv koja odgovara njenoj, njene stvari. Ona je umrla na obali Costa Brave.

— To je laž! Bio sam tamo cijele noći. Sišao sam do ceste, do obale. Nije bilonikakvog komada tkanine; ona je trčala, nije bila dotaknuta sve dok nije bila mrtva, nakon štosu je meci pogodili. Tko god je ona bila, tijelo joj je odneseno netaknuto, ništa nije zderano snjene odjeće, ništa nije ostalo na obali! Kako je moglo biti? Zašto bi bilo? To opažanje na licumjesta je laž!

Strateg je ležao nepokretno, oči su mu pratile Havelockove, a stao je mirnije disati.Bilo je jasno da mu misli jure, cijedeći istinu gdje je to bilo moguće. — Bio je mrak — rekaoje monotonim glasom.

— Nisi mogao vidjeti.

— Kad sam ja došao do obale, sunce se već uzdiglo.Ogilvie se trgnuo, pritiskujući glavu u lijevo rame, rastegnutih usana; oštra bol mu je

sijevala prsima i niz ruku. — Čovjek koji je donio dokaze imao je koronarku tri tjedna poslijetoga — rekao je strateg, čiji je glas bio napeti šapat. — Umro je na jedrenjaku u Chease-peaku... Ako si ti u pravu, onda tamo u D.C. postoji problem o kojemu ni ti ni ja ne znamo.Pomozi mi. Moramo se izvući do Palombare.

— Ti idi u Palombaru. Ja ne dolazim dok nema odgovora. Rekao sam ti to.

— Moraš! Jer ti se nećeš odavde izvući bez mene, a to ti je sveto pismo.— Izgubio si svoj kontakt, Apašu. Ovaj sam magnum uzeo od lijepog lica koje si

unajmio. Usput, njen gumba1 je sada s njom, a oboje se odmaraju na dnu mramornog kupatila.— Ne oni! On! — Čovjek iz Washingtona je odjednom bio uspaničen. Odgurnuo se

tako da se oslonio na lakte, podigavši vrat i gledajući na brežuljak iznad .sjenice. — On čeka,promatra nas — prošaptao je. — Spusti pištolj! Iskoristi prednost. Požuri!

— Tko? Zašto? Zbog čega?— Za ime Krista, učini kako sam ti rekao! Brzo!

Michael je zatresao glavom i ustao. — Pun si malih trikova, Red, ali te već dugo nijebilo na mjestu događaja. Od tebe se širi isti smrad koji njušim sve od Potomaca...

— Nemoj! Ne! — vrisnuo je bivši terenac, široko raskrilivši oči, napinjući se i sveudiljgledajući u vrh brežuljka. A onda je zahvatio iz nevjerojatnog rezervoara snage, iznenada setrznuo s tla, zgrabio Havelocka i povukao ga s kamene staze.

Havelock je podigao cijev s pridodanim teškim cilindrom htijući s njim snažno udaritiu Ogilvieovu lubanju, kad su se čula dva škljocaja, dva prigušena praska s visine. Ogilvie jerazjapio usta, zatim je glasno istjerao dah, stvorivši strašan zvuk poput pobješnjele vode;skljokao se leđimice u travu. Na vratu mu je bila rupa od metka; bio je mrtav, zaustavivšimetak namijenjen Michaelu.

Havelock se baci prema zidu; začuše se još tri pucnja od kojih su prskali mramor izemlja oko njega. Potrčao je do kraja neravnog zida, s magnumom uz lice, pa je provirio krozprocijep u kamenu, u obliku slova V.

Tišina.

Podlaktica. Rame. Iza skupine divljih grmova. Sad! Pažljivo je naciljao i ispalio četirimetka u brzom slijedu. Krvava ruka je skočila u zrak, a slijedilo ju je rame zakrenuto u zraku.Zatim se ranjeni čovjek brzo povukao iz šipražja i još brže odšepesao prema sljemenubrežuljka. Kosa lika bez šešira bila je kratko šišana i crna, koža tamnosmeđa. Mahagonij.Ubojica koji to nije postao na Palatineu bio je »kanal« za tajnu aktivnost na sjevernomsektoru Sredozemlja. On je pritisnuo obarač u ljutnji, ili u strahu, ili u kombinaciji obojeg,uplašen i bijesan što bi mu pokrivač i mreža mogli biti otkriveni? Ili je hladno slijedionaređenja? Još jedno pitanje, još jedan bezoblični djelić mozaika.

Havelock se okrenuo i naslonio na zid, iscrpljen, zastrašen, osjećajući se ranjiv kaonekad davno, u danima djetinjstva. Pogledao je dolje u Reda Ogilviea — Johna Philipa Ogil-viea, ako se točno sjeća. Prije nekoliko minuta bio je čovjek koji umire, a sada je bio mrtavčovjek. Ubijen dok je spašavao život drugoga kojeg nije htio vidjeti da umire. Apaš nije došaootpremiti Navahoa; došao ga je spasiti. Ali se sigurnost ne može naći među stratezima uWashingtonu; njih su programirali lažljivci. Lažljivci drže uzde.

Zašto? S kojim ciljem?Nema vremena. Mora napustiti Rim, otići iz Italije. Do granice kod Col des

Moulinetsa, a ako tamo ne uspije, do Pariza.K Jenni. K Jenni, sada više nego ikad.

10

Dva telefonska razgovora potrajala su četrdeset sedam minuta iz dviju odijeljenihkabina u vrevi aerodroma Leonardo da Vinci. Prvi je bio s uredom direttorea rimske Ammini-strazione di Sicurezza1, talijanskog psa čuvara nad tajnim inozemnim aktivnostima. Zahvalju-jući kratkim spominjanjima autentičnih tajnih operacija od prije više godina, Havelocka subez identificiranja prespojili do administrativnog pomoćnika direktora. Čovjeka je zadržao urazgovoru manje od minute, a onda je spustio slušalicu rekavši što je imao reći. Drugi poziv,iz kabine na suprotnoj strani terminala, bio je upućen redattoreu lista Il Progresso, talijan-skom vrlo političkom, dogmatskom, uvelike antiameričkom dnevniku. Uzevši u obzir temurazgovora, do glavnog urednika je mnogo lakše dopro. A kad je novinar prekinuo Michaelaradi identifikacije i razjašnjenja, Havelock je odgovorio s dva prijedloga; prvo, neka provjerikod administrativnog pomoćnika direttorea Amministrazione di Sicurezza; drugo, neka pripa-zi na ambasadu Sjedinjenih Država iduća sedamdeset i dva sata, a neka posebnu pažnju pos-veti pojedincu o kome je riječ.

— Mezzani!2 — škrgutao je urednik.— Addio — odgovori mu Michael i spusti slušalicu.

Potpukovnik Lawrence Baylor Brown, diplomatski ataše i pravi primjer američkoguvažavanja manjina, ostao je bez posla. S kanalom je svršeno, njegova je mreža postalanekorisnom i neupotrebljivom; proći će mjeseci, možda i godina, dok ponovo bude izgrađena.A bez obzira na težinu rane koju je zadobio, Browna će već za nekoliko sati prevesti avionomiz Rima u SAD, da objasni smrt crvenokosog čovjeka na Palatineu.

Prva je ustava bila otvorena. Druge će uslijediti. Koštat će vas svaki dan dok topotraje. On je tako mislio.

— Drago mi je što ste ovdje — rekao je Daniel Stern, zatvarajući vrata bijele sobe bezprozora na trećem katu zgrade State Departmenta. Dvojica kojima se obratio sjedili su zakonferencijskim stolom: uznapredovano ćelavi psihijatar, dr Paul Miller, koji je pregledavaoneke svoje zabilješke; pravnik po imenu Dawson, koji je odsutno buljio u zid. — Upravo samse vratio iz Walter Reeda3 — Baylorov brifing. Sve je potvrđeno. Ja sam to sam čuo, ja samga ispitivao. Ali se drži stegnuto; on je dobar čovjek.

— Nikakvog skretanja od prvobitnog izvještaja? — upita ga pravnik.

— Ništa značajno; bio je jasan i prvog puta. Kapsula je stavljena u Ogilvieove cigare-te, sastav blagog difenilamina koji se pritiskom otpušta kroz patronu CO2.

— Na to je Red mislio kad je rekao da će uzeti Havelocka, ako mu dođe na udaljenostruke — mirno ga prekinu Miller.

— Gotovo je uspio — rekao je Stern, ušavši u sobu. Na malom stolu pored stolice bioje crveni telefon; pritisnuo je dugme na kosom prednjem dijelu aparata i sjeo. — Slušati Bay-

1 Uprava za sigurnost (tal.); (op. prev.)2 Budale; kreteni; muške kurve, i sl. (tal.); (op. prev.)3 Jedna od triju najpoznatijih američkih vojnih bolnica, koja je dobila ime po čuvenom američkom liječniku

Walteru Reedu (1851-1902); (op. prev.)

lora kako to priča mnogo je življe nego čitati suhi izvještaj — rekao je direktor Konzularnihoperacija, pa zašutio; dvojica stratega su čekala. Stern je nastavio tiho: — On je miran, gotovopasivan, ali mu pogledaj u lice i znat ćeš kako se osjeća. Kao odgovoran.

Dawson se nagnuo naprijed. — Jesi li ga upitao što je Havelocka upozorilo? To nije uizvještaju.

— Nije u izvještaju jer ne zna. Sve do posljednje sekunde činilo se da Havelock uništa ne sumnja. Kao što stoji u izvještaju, njih dvojica su razgovarali; Ogilvie je uzeo cigareteiz džepa i očito zamolio šibice. Havelock je posegao u džep da izvuče šibice, dodao ih jeRedu, a onda se to dogodilo. Naglo je izbacio nogu, tako da je Ogilvie gotovo pao s klupe, akapsula je eksplodirala. Kad se dim raščistio, Red je bio na zemlji a Havelock je stajao nadnjim s oružjem u ruci.

— Zašto Baylor nije tada pucao? U tom trenutku? — Pravnik je bio uznemiren. Tomu se osjećalo u glasu.

— Zbog nas — odgovori mu Stern. — Naša su naređenja bila čvrsta. Havelocka trebadovesti živa. Jedino je mogao intervenirati sud u krajnjoj neizbježnosti.

— Bolje bi bilo da je postupio drugačije — brzo će Dawson, gotovo upitno. —Pročitao sam Brownov — Baylorov izvještaj — službeni izvještaj. Tu imamo kvalificiranogstručnjaka u oružju, sa specijalnim naglaskom na ručnom oružju. Malo je toga u čemu on nijekvalificirani stručnjak; on je hodajuća reklama za NAACP1 i oficirski korpus. Rhodesovastipendija, Specijalne snage, taktičko gerilsko ratovanje. Samo izgovori, i on to ima u dosjeu.

— On je crn, znači da mora biti dobar. To sam ti i prije rekao. Što je tvoje mišljenje?

— Mogao je raniti Havelocka. Noge, ramena, zdjelica. Zajedno, on i Ogilvie su mogliuzeti Havelocka.

— To znači tražiti mnogo točnosti s udaljenosti od 25 do 35 metara.— Dvadeset pet do trideset metara. Gotovo ekvivalent udaljenosti za gađanje iz

ručnog oružja, a Havelock je stajao mirno. On nije bio pokretna meta. Jesi li pitao Baylora otome?

— Iskreno rečeno, nisam vidio razloga za to. Ima toga dovoljno u svijesti, uključujućii nastrijeljenu ruku, koja bi mu mogla značiti odlazak iz vojske. Po mom mišljenju, on je pos-tupio korektno u teškoj situaciji. Čekao je sve dok nije vidio Havelocka kako je uperio pištolju Ogilviea, sve dok se nije uvjerio da Red nema šanse. Tek tada je pucao, baš u trenutku kadse Ogilvie bacio na Havelocka i uzeo metak. Sve je u skladu s autopsijom u Rimu.

— Odgađanje je Reda stajalo života — rekao je Dawson, nezadovoljan.

— Skratilo ga je — ispravi ga doktor. — I ne za dugo.— I to je u izvještaju o autopsiji — doda Stern.

— Ovo će možda zvučati prilično hladno s obzirom na okolnosti — rekao je pravnik— ali je možda u vezi. Mi smo ga precijenili.

— Ne — nije se suglasio direktor Cons Opa. — Potcijenili smo Havelocka. Što je višepotrebno? Prošla su tri dana od Palatinea, a u ta tri dana on je uništio kanal, prestrašio lokalceu Rimu — sada nitko ne želi za nas raditi — i srušio mrežu. Dodajmo k tome da je preko Švi-carske rutirao telegram predsjedniku Kongresnog nadzornog odbora, aludirajući na nekompe-tenciju CIA-e i korupciju u Amsterdamu. A jutros dobijamo poziv od Šefa sigurnosti Bijele.................. ......

1 Akr. od američkog National Association for the Advancement of Colored People, Nacionalno udruženje zanapredak obojenih; organizacija koja se bori protiv rasne segregacije uperene uglavnom protiv Crnaca u SAD (op. prev.)

kuće, koji ne zna odrediti je li uspaničen ili uvrijeđen. I on je primio telegram, taj u šifri šes-naest stotina2, iz koga bi proizlazilo da blizu Predsjednika postoji sovjetska krtica.

— To dolazi od Havelockova takozvanog sučeljenja s Rostovom u Ateni — rekao jeDawson, bacivši pogled na žute pravne papire. — Baylor je o tome izvijestio.

— A Paul ovdje sumnja da je do sastanka ikad došlo — sada će Stern, gledajući uMulera.

— Maštanje i zbilja — upleo se psihijatar. — Ako su sve informacije koje smosakupili točne, on se kliže naprijed-natrag, nesposoban da razlikuje gdje je. Ako su naši podacitočni. Prema svemu sudeći, u Amsterdamu postoji stupanj nekompetencije, čak i manjekorupcije. Međutim, isto tako mislim da je nevjerojatno da bi sovjetska krtica prodrla upredsjednički krug.

— Mi ovdje možemo pogriješiti i griješimo — ponudi Stern — kao i Pentagon, i, Bogće znati, u Langleyu. Ali su izgledi za tu vrstu greške minimalni. Ja ne kažem da se to nećedogoditi ili da se nije dogodilo, ali svatko tko je blizak Ovalnom uredu ima svaku svojugodinu, svaki mjesec, svaki tjedan svog života pod mikroskopom; čak se to odnosi i naPredsjednikove najbliže prijatelje. Bistri regruti postaju takvom metom istraživanja kao da suStaljinovi nasljednici; to je standardna procedura još od 1947. — Direktor je opet zastao, opetnije završio. Pogled mu je odlutao do pojedinačnih listova ispred liječnika. Nastavio jepolako, zamišljeno. — Havelock zna koje dugme valja pritisnuti, kojim ljudima telefonirati ilibrzojaviti, zna prave šifre koje treba upotrijebiti; čak i stare šifre djeluju. On može izazvatiuzbunu, jer svojoj informaciji daje autentičnost... Koliko daleko će još otići, Paul?

— Nema apsolutnih stavova, Daniel — odgovori psihijatar, zatre-savši glavom. — Štogod ja kažem jedva da je izvan nagađanja.

— Stručnog nagađanja — prekinu ga pravnik.— Da li bi ti htio suditi u predmetu u kome prije rasprave nije bilo istrage.— Imaš iskaze, statistiku, uviđaj na licu mjesta i detaljan dosje. To je lijepo priprem-

ljen predmet.— Loša analogija. Žao mi je što sam je iznio.— Ako ga ne budemo mogli naći, koliko će daleko otići? — ustrajno će direktor Cons

Opa. — Koliko imamo vremena prije nego stane ugrožavati živote?— Već je počeo — upade Dawson.— Ne u kontroliranom smislu — suprotstavi mu se Miller. — To je bila izravna reak-

cija na nasilni napad na njegov život. Postoji razlika.— Izreci je, Paul.— Kako je ja vidim — sada će psihijatar, uzevši zabilješke i namjestivši očale. — A

da se poslužim Ogilvieovim omiljenim izrazom, ja ne tvrdim da je to sveto pismo. Ali postojeneke stvarčice koje su bacile malo svjetla, a, bit ću pošten spram vas, one me uznemiruju.Ključ je, dakako, u onome što je izrečeno između Ogilviea i Havelocka, ali budući da mi nemožemo znati što je to bilo, možemo se jedino vratiti Baylorovu podrobnom opisu mjesta,fizičkom kretanju, općem tonu. Pročitao sam ga niz puta, a sve do konačnih trenutaka —izbijanja nasilja — bio sam iznenađen nečim što nisam očekivao naći. Odsutnost podržavanogneprijateljstva.

— Podržavano neprijateljstvo? — upita ga Stern. — Ja ne znam što to znači u smisluponašanja, ali nadam se da to ne znači da se nisu prepirali, jer jesu. Baylor to čini jasnim.

1 Adresa Bijele kuće u Washingtonu — Pennsylvania Av. 1600 (op. prev.)

— Dakako da su se prepirali; to je bilo sučeljavanje. Havelock je imao produženinastup, ponavljajući ranije prijetnje, ali je onda vikanje prestalo; moralo je tako biti.Postignuta je neka vrst usuglašavanja ili trpeljivosti u razgovoru. Nije moglo biti drugačije usvjetlosti onog što je uslijedilo.

— U svjetlosti onoga što je uslijedilo? — zapita Stern, zbunjen. — Ono što jeuslijedilo bila je Ogilvieova stupica, plin difenilamin, eksplozija.

— Žao mi je, varaš se, Daniel. Prije toga je bilo povlačenje. Podsjeti se, od trenutkakad se Havelock pokazao pa do onog trenutka na klupi kad je gurnuo nogu, onemogućavajućizamku, nije bilo iskazivanja fizičkog nasilja, nije bilo pokazivanja oružja. Bio je razgovor,konverzacija. Zatim cigarete, pa šibice. To je prokleto razumno.

— Što želiš reći?— Stavi se na Havelockovo mjesto. Tvoja je pritužba ogromna, tvoja je ljutnja u razini

groznice, a čovjek kojeg smatraš neprijateljem traži od tebe šibice. Što ćeš učiniti?— To je samo šibica.— To je točno, šibica. Ali si istrošen, glava ti puca od tjeskobe, tvoje stanje svijesti je

zapravo otrovno. Čovjek ispred tebe predstavlja izdaju u najgorem izdanju, najličniju izdaju,onu koja se najdublje osjeća. Postoje stvari koje paranoidni shizofrenik osjeća u takvimtrenucima, s čovjekom poput toga. A taj čovjek, taj neprijatelj — čak da ti je obećao reći svešto želiš čuti — traži od tebe šibicu. Kako reagiraš?

— Dao bih mu je.— Kako?— Dakle, ja bih... — Šef odjela je zašutio, a onda dovršio odgovor, govoreći tiho. —

Ja bih mu je bacio.— Ili mu rekao da zaboravi na to, ili je bacio, ili bi jednostavno nastavio s

razgovorom. Ali mislim da ne bi izvukao kutiju sa šibicama iz džepa i prišao mu, uručio ihtom čovjeku kao da je to trenutačna stanka u raspri, a ne prekid vrlo nabijenog momentakrajnje osobne tjeskobe. Ne, ja ne mislim da bi ti to učinio. Mislim da ne bi nitko od nas.

— Mi ne znamo što mu je Ogilvie rekao — usprotivi se Stern. — Mogao je...— To gotovo i nije važno, zar ne vidiš? — prekinu ga psihijatar. — To je kalup,

prokleti kalup ponašanja.— Koji se razabire po kutiji šibica?— Da, jer je simptomatično. Tokom cijele konfrontacije, uz izuzetak jednog izljeva,

Havelock je pokazao izuzetnu odsutnost agresivnosti. Ako je Baylor tako točan kao što kažeš— a držim da je tako, jer bi s obzirom na okolnosti bio spreman uveličati bilo koji prijetećipokret ili kretnju — Havelock je pokazao izvanredno svladavanje... racionalno ponašanje.

— Što ti to govori? — upita ga Dawson, prekinuvši šutnju, pomno gledajući u Mulera.— Nisam siguran — odgovori mu doktor, uzvrativši pogled pravniku. — Ali znam da

to ne odgovara portretu čovjeka do kojeg smo prethodno došli. Da malčice izokrenem jednufrazu, tu ima previše razboritosti, a nema dovoljno ludila.

— Čak s njegovim klizanjem u zbilju i iz nje? — nastavi Dawson.— To ovdje nije relevantno. Njegova je zbilja proizvod njegova čitavog iskustva,

njegova svakodnevnog življenja. Ne njegovih uvjerenja; ona mu se uglavnom zasnivaju naemocijama. U okolnostima sastanka, trebalo je da više iziđu na površinu, da mu iskriverealnost, prisiljavajući ga da manje sluša i da zauzima agresivniju pozu... Previše je slušao.

— Ti znaš što govoriš, zar ne, Paul? — upita pravnik.

— Ja znam što ja podrazumijevam, zasnovano na podacima koje svi prihvaćamo kaosasvim točne... od početka.

— Taj čovjek prije tri dana na Palatineu ne pristaje portretu? — upita Dawson.— Mogao bi ne pristajati. Nema apsoluta, samo stručno nagađanje. Mi ne znamo što

je bilo rečeno, ali u onome što je opisano ima suviše racionalnosti za takav portret.— Koji je dokučen na bazi informacije koju smatramo nepogrešivom — zaključi

pravnik. — Prema tvojim riječima, od početka. Od Costa Brave.— Točno. Ali pretpostavimo da nije bila? Pretpostavimo da nije?

— Nemoguće! — rekao je direktor Konzularnih operacija. — Ta je informacijaprosijana kroz tucet sita, a onda još kroz dvadeset. Nije bilo margine za pogrešku. Karasova jebila KGB; umrla je kod Costa Brave.

— To je ono što smo prihvatili — suglasio se psihijatar. — A do Boga se nadam dajest točna, te da su moja nagađanja i primjedbe bezvrijedna reagiranja na netočno opisaniprizor. Ali ako nije i oni nisu, ako postoji i najdalja mogućnost da mi nemamo posla s psiho-patom već s čovjekom koji govori istinu zato jer je to istina, onda smo suočeni s nečim očemu čak ne želim razmišljati.

Trojica zašutješe; svaki se bavio s drastičnošću implikacije. Konačno je progovorioDawson. — Mi moramo misliti o torne.

— Strašno je čak pomisliti na to — sada će Stern. — Postojala je MacKenzievapotvrda, a to je bila potvrda. Razderana odjeća, dijelovi bluze, suknje, to je pripadalo njoj, toje utvrđeno. I tip krvi, A-negativan. Njen.

— A Steven MacKenzie je umro od srca poslije tri tjedna — prekinu ga Miller. —Bacili smo pogled na to, ali je to jednostavno izblijedjelo.

— Hajde, Paul — usprotivi se Stern. — Taj je doktor u Marylandu jedan od najuvaže-nijih na Eastern Shore. Kako se zove?... Randolph. Matthew Randolph. Johns Hopkins,klinika Mayo, u upravnim odborima Massachusetts General, njujorški Mount Sinai1, i sasvojim vlastitim medicinskim centrom. Bio je temeljito saslušan.

— Ja bih htio opet razgovarati s njim — rekao je doktor.

— A ja te podsjećam — nastavi direktor Cons Opa — da je MacKenzie imao jednu odnajboljih prošlosti koja je ikad došla iz Centralne obavještajne agencije. Ono što ti nabacuješje nezamislivo.

— Tako je bio i konj u Troji — odgovori pravnik — kad je bio zamišljen. — Okrenuose Milleru, koji je skinuo naočari. — Stručno nagađanje, Paul. Počnimo od početka; to uvijekmožemo izgrepsti, ali recimo da ima suštine. Što misliš da će on sad učiniti?

— Reći ću ti što neće učiniti — ako ima suštine. On nam neće doći, a mi ga nemožemo namamiti trikovima i mamcima jer on razumije — racionalno — da smo u svemu štose dogodilo mi bili ili dijelom, ili nismo znali, ili je to izvan našeg domašaja. Bio je napadnut;on će poduzeti svaku obrambenu mjeru za koju je saznao za šesnaest godina koliko je bio naterenu. A odsad dalje će biti bezobziran, jer je bio izdan. — Psihijatar je pogledao u Sterna. —To ti je odgovor, Daniel, ako ima suštine. Prilično je začuđujuće, ali je on sad zaista natrag usvojim ranima danima — mašinske puške, Lidice, izdaja. On trči ulicama pitajući se tko bi ugomili mogao biti krvnik.

1 Nazivi najuglednijih američkih bolnica (op. prev.)

Oštar, strugavi zvuk izbi iz crvena telefona na malom niskom stoliću pored Sterna.Direktor uze slušalicu, s pogledom još na Milleru. — Da?

Uslijedilo je trideset sekundi tišine, prekinute samo Sternovim tihim potvrđivanjemdok je slušao, zureći preko psihijatrovih zabilješki, upijajući informaciju koju sluša. — Osta-nite na liniji — konačno će, pritisnuvši okidač i gledajući u oba stratega. — Na telefonu jeRim. Pronašli su čovjeka u Civitavecchii, ime broda. Možda jest djevojka. Ili sovjetska psina;to je sasvim moguće. To je bila Baylorova teorija i on je se još drži. Prvobitna naredba ostaje.Uzeti Havelocka, ali ne u otpremi; ne smatra ga se 'izvan spasa'... Nego sada, moram postavitipitanje — prvenstveno tebi, Paul, a znam da te ne mogu přikovati za apsolutne istine.

— To je jedini apsolut.— Djelovali smo uz pretpostavku da imamo posla s neuravnoteženim čovjekom, s ne-

kim čija ga paranoja može natjerati da deponira dokumente ili izjave koje otkrivaju prošleoperacije s trećim stranama, a bili bi objavljeni prema naputama. Je li to točno?

— U osnovi, da. To je vrst manipulacije karakteristične za shizofrenični mentalitet,koliko zbog osvete toliko zbog prijetnje. Upamtite, treće strane nesumnjivo bi bile zastupljenepreko nižih elemenata; ugledni bi se ljudi držali podalje od takvih osoba, a, ispod svega,njemu je to poznato. To je prisilna, nedobrovoljna igra. On uistinu ne može pobijediti, jedinotraži osvetu, i tu postoji opasnost.

— Da li bi zdrav čovjek igrao takvu igru?Psihijatar je zašutio, dodirujući prstima naočari. — Ne na isti način.— Kako to misliš?— Kako bi ti mislio?— Molim te, Paul.— Ne, ja govorim ozbiljno. Ti bi se više brinuo oko prijetnje nego oko osvete. Ti

nešto želiš; osveta može biti niz put kojim hodaš, ali to nije ono što ti je sada prvenstveno napameti. Ti želiš odgovore. Prijetnjama bi ih mogao osigurati, ali riskiranje otkrivanja tajnihdokumenata njihovim izručenjem veoma sumnjivim posrednicima dovodi u pitanje svrhu.

— Što bi zdrav čovjek učinio?— Vjerojatno bi uputio riječ onima kojima prijeti o vrsti informacije koju kani objelo-

daniti. Onda bi nastavio s uspostavljanjem kontakata s kvalificiranim trećim stranama — izda-vačima, možda, ili ljudima koji vode organizacije što se zakonito, otvoreno, suprotstavljajuvrsti posla koju mi ovdje obavljamo — i sklopiti utanačenja s njima. To je pristup zdravačovjeka, njegov napad, njegova konačna prijetnja.

— Nema dokaza da je Havelock učinio išta od toga.— Tek su tri dana prošla od Palatinea; nije imao vremena. Ti poslovi uzimaju vremena— Što daje uvjerljivost šibicama. Njegovu duševnom zdravlju.— Mislim tako, i sada grizem metak. Ja sam mu dao etiketu, zasnovanu na onome što

smo imali, a sada se pitam ne bi li je trebalo ukloniti.— A ako je skinemo, prihvaćamo mogućnost napada zdrava čovjeka. Kao što si rekao,

on će biti bezobziran, mnogo opasniji od shizofreničara.— Da — suglasio se psihijatar. — Neuravnoteženi čovjek nailazi često na odbijanje,

ima posla s ucjenjivačima... a važno je shvatiti da od Costa Brave nikakav takav iznuđivačnije pokušao uspostaviti dodir s nama. Ali legitimni interesi, bez obzira kako bili krivousmjereni, mogu izazvati izuzetnu štetu.

— I koštati nas mreža, doušnika, izvora, godina rada. — Direktor spusti ruku dotelefona, do dugmeta. — I života.

— Da, ako je zdrav — prekinu Dawson oštro, opet prekinuvši tišinu. — Ako postojidjevojka, to znači mnogo dublji problem, zar ne? Njena krivnja, njena smrt, sve je u pitanju.Sva ta nepogrešna informacija koja se cijedila kroz sva ta sita na najvišoj razini odjednomizgleda kao ogromna prevara tamo gdje prevare nije trebalo biti. To su odgovori kojeHavelock želi.

— Mi znamo pitanja — mrko odgovori Stern, još s rukom na telefonskom prekidaču— ali ne možemo dati odgovore. Možemo ga jedino zaustaviti da nam ne nanosi daljnu štetu.— Direktor Cons Opa je zašutio na trenutak, s očima uperenim u telefon. — Kad je svaki odnas ušao u ovu sobu shvatio je da je ovdje jedini moral pragmatični moral, ne filozofija, većnaša vrst utilitarizma: najveća pogodnost i prednost za mnoge — nad nekolicinom, nadpojedincem.

— Ako ga staviš u kategoriju 'izvan spasa', Daniel — nastavi pravnik tiho ali naglašeno — jate ne mogu podupirati. I to ne s etičke točke gledišta, već s vrlo praktične.

Stern ga pogleda. — Što je to?

— Potreban nam je da bismo pratili drugi, dublji problem. Ako je on zdrav, postoji pristupkoji još nismo iskušali, pristup kojemu bi se on možda priklonio. Kao što si rekao, mi smo postupili uzpretpostavku da on nije uravnotežen; to je bila jedina razumna pretpostavka koju smo mogli imati. Aliako nije, on bi mogao slušati istinu.

— Koju istinu?

— Koju mi ne znamo. Dopustimo mu da je vidio Karasovu, da ona jest živa. Zatim mu trebareći da je nama stalo do odgovora kao njemu. Možda čak i više.

— Uzmimo da ćemo mu moći prenijeti glas o tome, pretpostavimo da će nas saslušati,pretpostavimo da zatraži jedino odgovore koje mu ne možemo dati, te da sve smatra trikom kojim seslužimo da ga uzmemo. Ili ga likvidiramo. Što onda? Mi imamo arhiv Costa Brave; sadrže imena svihkoji su s tim imali veze. Od kakve pomoći on može doista biti? S druge strane, znamo kakvu štetumože uraditi, uzbunu koju može stvoriti, živote koje može koštati.

— Žrtva postaje nitkov — umorno će Miller. — Isuse Kriste.

— Mi naše probleme uzimamo redom kako se pojavljuju i po prioritetu — rekao je Stern — apo mom mišljenju riječ je o dvije odijeljene krize. Povezane, ali sada odijeljene. Sada idemo za prvom.Što još možemo učiniti?

— Možemo priznati da ne znamo! — brzo mu odgovori Dawson.

— Poduzet će se svaki napor da se postupi po prvobitnom naređenju, da ga se uzme živa. Aliim treba dati i opciju.

— Dajući je, kažete im da je izdajnik. Upotrijebit će je i prilikom najmanjeg izazova. Ubit ćega. Ponavljam, ja te ne mogu podržati.

Direktor je polako pogledao u pravnika; pojavile su se duboke brazde oko njegovih umornihočiju koje su bile ispunjene sumnjom. — Ako smo tako daleko, onda je vrijeme — rekao je mirno,oklijevajući.

— Za što? — upita ga Miller.

— Da ovo damo Matthiasovom uredu. Oni mogu doći do starca; ili ne, znajući da vrijemeprotiče. Otići ću ja sam i dati sažetak. — Stern je pritisnuo prekidač na telefonu. — Rim? Žao mi ješto ste ostali visiti, ali se bojim da će biti i gore. Držite brod pod zračnom prismotrom i pošaljite svojeljude u Col des Moulinets; neka im radiofrekvencije budu na scrambleru zbog instrukcija. Ako

ne dobiju naređenja do vremena kad će se iskrcati, neka vam se javljaju svakih petnaestminuta. Vi ostanite kod ove linije i zatvorite je — neka bude samo za vašu upotrebu. Vratitćemo vam se čim budemo mogli, ili ja sâm ili netko gore. Ako nije za mene, kôd će biti...Dvosmislenost. Jeste li to shvatili? Dvosmislenost. To je sve za sada, Rime. — Direktor ConsOpa je spustio slušalicu, pritisnuo prekidač, i ustao sa stolice. — Paklenski mrzim ovakvopostupanje... u trenucima poput ovih — rekao je. — Mi bismo trebali biti štit s tisuću očijukoje sve vide i sve znaju. Drugi mogu planirati, drugi mogu izvršavati, ali smo mi oni kojidajemo riječ za akciju. Uzima se da se ušljivi zaključci donose ovdje, to je naša funkcija,prokletstvo.

— I prije nam je trebala pomoć — rekao je psihijatar.— Jedino u taktičkim pitanjima na koja Ogilvie nije mogao odgovoriti, nikad u pita-

njima procjene i prosudbe. Nikad za nešto poput toga.— Dan, mi se ne igramo u direktorskim stolicama u vijeću direktora — dodao je Daw-

son. — Mi smo naslijedili Costa Bravu, nismo je započeli.— Ja to znam — rekao je Stern, krenuvši prema vratima. — Držim da je to utjeha.

— Želiš li da pođemo s tobom? — upita ga Miller.— Ne, to ću sam obaviti... Mi trčimo... Mi trčimo protiv sata u Rimu — nastavi direk-

tor. — Što nas je manje, manje je pitanja. Ionako je sve svedeno na jedno pitanje. Zdrav ilinezdrav. 'Izvan spasa' ili ne. — Stern je otvorio vrata i izišao.

Nešto kasnije direktor Konzularnih operacija napustio je ured na petom katu, SekcijaL Statea, zatvorivši tiho vrata za sobom, zatvarajući, ujedno, i dio problema koji mu je bio napameti. Sada je taj problem dijelio s drugima, odgovornost se proširila. Čovjek s kojim jedijelio taj problem — čovjek koji će uspostaviti vezu s Rimom pod šifriranim imenom Dvo-smislenost i dati svoj sud — pažljivo je izabran. Bio je jedan iz unutrašnjeg kruga AnthonyaMatthiasa, netko u koga je ministar za vanjske poslove imao potpuno povjerenje. On ćerazmotriti sve opcije prije nego li donese odluku — a u tome nesumnjivo neće biti sam.

Pitanje je bilo jasno koliko je moglo biti. Ako je Havelock zdrav i govori istinu, kadarje učiniti izuzetnu štetu jer se smatra izdanim. A ako je to tako, onda znači da postoji izdajaovdje u Washingtonu, na nezamislivim mjestima. Srodne ali odijeljene krize. Da li bi trebaloda ga se odmah stavi pod kategoriju 'izvan spasa', tako da njegova smrt spriječi veliku štetukoju bi mogao nanijeti obavještajnim operacijama širom Evrope? Ili bi naredbu o njegovomsmaknuću trebalo odgoditi, u nadi da bi se moglo dogoditi nešto što bi moglo pomiriti čovjekakoji je bio nevinom žrtvom s onim koji ga nisu htjeli izdati?

U Col des Moulinetsu bio je jedini način da se pronađe ta žena, a, ako je ona JennaKaras, da je se dovede Havelocku, dopusti im se da udruže snage i da se zajedno brinu odrugoj, moguće većoj krizi ovdje u Washingtonu. Ali ako to nije Jenna Karas, ako je tosovjetsko vabilo, ako ona ne postoji osim kao smrtonosna marionetska gruba šala kako bi sečovjeka natjeralo da poludi i postane izdajnikom, što onda? Ili ako je ona živa, a oni je neuzmognu pronaći, hoće li Havelock htjeti slušati? Hoće li Mihail Havlíček, žrtva, preživjeli izLidica i sovjetskog Praga, htjeti slušati? Ili će vidjeti izdaju tamo gdje je uopće nema, pa će,zaokrenuvsi, on izdati svoje? Dakle, može li se odlaganje opravdati? Bog zna da to ne bi biloopravdano spram razmontiranih mreža ili spram podzemnih agenata koji bi se mogli naći uLubjanki. A ako je to odgovor, postoji mogućnost, postoji vjerojatnost da čovjek moraumrijeti zato što je bio u pravu.

Ovdje je jedini moral pragmatični moral, ne filozofija, već naša vrst Militarizma;najveća pogodnost ili prednost za mnoge — nad nekolicinom, nad pojedincem.

To je realni odgovor, statistika ga je dokazala. Ali, to je unutrašnji teritorij domeneAnthonya Matthiasa. Hoće li oni naći odgovor? Hoće li ga vidjeti? Po svoj prilici neće,pomisli Stern. Strah će natjerati čovjeka s kojim je razgovarao da uspostavi dodir s Matthia-som, a ugledni državni sekretar će odgađati.

A dio Daniela Sterna — ne profesionalni već osoba unutra — nije se protivio. Ne bitrebalo da čovjek umre zato što je u pravu, zato što je zdrav. Pa ipak je Stern učinioprofesionalno najbolje da razjasni opcije, da opravda tu smrt ako dođe do nje. A u jednompogledu ga je poslužila sreća, mislio je dok se približavao vratima vanjske recepcijskeprostorije. Problem nije mogao iznijeti pravednijem i smirenijem čovjeku. Titula ArthuraPiercea — poput titule tolikih drugih mladih i sredovječnih ljudi u Ministarstvu — bila jedržavni podsekretar, no on je bio za glavu i ramena viši od ostalih. Kad je Stern stigao na petikat, u L sekciji je bilo dvadesetak osoba seniorskih titula, ali se Pierceovo ime isticalo. Započetak, Pierce nije bio svaki dan u Washingtonu; bio je pridodan Ujedinjenim narodima uNew Yorku kao glavna veza između ambasadora i State Departmenta, položaj koji je odredioAnthony Matthias, koji je znao što radi. Kad prođe određeno vrijeme, Arthur Pierce će postatiambasador U.N., a taj dobri čovjek, pošteni čovjek, neće biti nagrađen samo zbog svojeizuzetne inteligencije već i zbog svog poštenja.

A Bogu je znano da je sada potrebno poštenje... Ili, je li doista tako? pitao se Stern,iznenadivši se, dok je ruku ispružio prema kvaci vrata recepcije. Jedini moral ovdje jepragmatički moral... U tome je bilo poštenje stava koji je imao u vidu stotine mogućih žrtavana terenu.

Bez obzira na sve, to je izvan njegovih ruku, pomisli Stern, otvorivši vrata. Odlukakoju treba donijeti i prenijeti pod šifriranim nazivom Dvosmislenost, sada je bila na Pierce-ovoj savjesti. Arthur Pierce, tih, razborit, pun razumijevanja — pored Mihaila Havličekanajbliži Matthiasu — razmotrit će sve strane pitanja, a zatim iznijeti nova. Odluku će donijetikomitet, ako je bude trebalo donositi. Oni su sada Dvosmislenost.

— G. Stern? — oglasila se recepcionistkinja dok je prolazio pored nje, na putu premaliftu.

— Da?

— Poruku za vas, sir.U njoj je stajalo: »Daniel, još ću neko vrijeme biti u uredu. Ako si van pameti, dođi na

piće. Odvest ću te kući, kukavico.«Dawson se nije potpisao, niti je to bilo potrebno. Često izdvojeni, smotreni pravnik,

činilo se da uvijek zna kad je potrebno tiho razgovarati; to mu je bila toplija strana. Dvojicahladnih analitičara tu i tamo su osjećala potrebu za olakšanjem koje su osiguravale laganijestrane njihovih ličnosti. Humoristična ponuda da će ga odvesti kući odnosila se na Sternovogađenje spram vašingtonskog prometa. Uzimao je taksi kamo god išao, što je uznemiravalonjegovu osobnu prismotru. Dakle, što god tim čuvara sada priprema, bit će bolje da načinepauzu i vrate mu se poslije kad dođe kući u Virginiju; do tada će dobro poslužiti Dawsonovistražari.

Ogilvie je bio u pravu, čitav taj posao je glup; baština od Angletonovih1 dana uLangleyu. Stern je pogledao na sat; bilo je dvadeset minuta iza sedam, ali je znao da ćepravnik još biti u uredu i da će ga još čekati radi mirnog razgovora.

Razgovarali su više od sata prije nego su sišli do Dawsonovih kola, analizirajući ireanalizirajući događaje kod Costa Brave, shvaćajući da nema objašnjenja, da nema odgovora

1 Jedan od osnivača CIA-e, legendarna osoba u američkoj obavještajnoj službi (op. prev.)

koji mogu shvatiti. Svaki je nazvao svoju ženu; obje su žene bile prekaljene; privikle su se nabeskonačne sate koje je zahtijevao posao u Stateu, pa su tvrdile da to razumiju. Svaka jelagala, a oba su ih muža razumjela; tajna područja vlade vrše suviše veliki pritisak na bračnezavjete. Taj će 'nikakav' život jednog dana ipak završiti. Iza Potomaca postoji mnogo zdravijisvijet koji je svaki od njih godinama poznavao.

— Pierce će otići Matthiasu, a Matthias neće o tome raspravljati, to ti je poznato, zarne? — rekao je Dawson, skrenuvši s prenapučene autoceste na sporedni put u Virginiji,prolazeći pored svijetlećih signala koji su glasili RADOVI NAPRIJED. — On će zahtijevatireviziju, čitav novi izvještaj.

— Moj je sastanak s Pierceom bio jedan prema jednome — rekao je Stern, odsutnobacivši pogled na stražnje ogledalo izvan prozora, znajući da će za koji trenutak ugledati nazrcalu par automobilskih reflektora. Psi čuvari su na uzici. — Bio sam balansiran ali čvrst;svaka odluka ima svoju vrijednost, obje imaju mane. Kad razgovara sa svojim komitetom onimogu odlučiti da zaobiđu Matthiasa zbog vremenskog faktora. To sam naglasio. Za manje odtri sata naši će ljudi biti u Col des Moulinetsu; isto tako i Havelock. Moraju znati kako ćepostupati.

— Što god ispadne, oni će ga najprije pokušati uzeti živa.— To je prioritet; nitko ovdje ne žeh da bude drugačije. — Stern je kroz periodično

osvijetljavane sjene pogledao u pravnika. — Ali, ja se ne zavaravam, ti si ranije bio u pravu.Ako dođe do 'izvan spasa', on je mrtav. To je dozvola da se ubije netko tko će ubiti tebe akouzmogne.

— Ne mora baš biti tako. Možda sam ja prejako reagirao. Ako je naređenje jasno —otprema je posljednji pristup — mogao bih se varati.

— Sada se varaš, bojim se. Misliš li da će im Havelock pružiti izbor? Preživio jePalatine; upotrijebit će svaki trik u svojoj vrlo debeloj knjizi. Nitko mu neće prići dovoljnoblizu da ga uzme. Ali, dobiti ga na nišan puške, to je druga stvar. To može biti učinjeno inesumnjivo će i biti.

— Nisam siguran da se slažem.— To je bolje nego da me ne podržavaš.— Jednostavnije je — rekao je Dawson, nasmiješivši se nakratko. — Ali Havelock ne

zna da smo mi našli onog čovjeka u Civitavecchii; on ne zna da ga slijedimo u Col desMoulinets.

— Pretpostavit će da je tako. Bayloru je rekao kako Karasova odlazi, sada je uvjerenda je otišla. Očekivat će da mi to sve slijedimo. Mi ćemo se usredotočiti na nju, dakako. Akoto jest Jenna Karas, ona je odgovor za sve; bit ćemo slobodni bez jednog ispaljenog metka. Aonda s Havelockom možemo potražiti što je ovdje zamiješano. To je optimum, a nadam se doKrista da će se tako dogoditi. Ali možda neće. A onda smo ostali s čovjekom u sjecištu križapuščanog nišana — rekao je Dawson britkim glasom, dok je ubrzavao po ravnom i jedno-smjernom dijelu pokrajinske ceste. — Ako ono jest Karasova moramo je pronaći. Moramo.

— Bez obzira tko je ona, učinit ćemo, prokletstvo, što najbolje možemo — rekao jeStern, kojemu je pogled opet zalutao na ogledalo izvan prozora. Nije bilo automobilskogsvjetla. — To je čudno. Psi čuvari su zalutali, ili je tvoje stopalo brže od njih.

— Na autocesti je bilo mnogo prometa. Ako su došli u spori kolovoz, može im sedupe upaliti prije nego iziđu iz njega. Petak je i u Virginiji, vrijeme za cocktaile i pićence zadiplomate iz pokrajine čuvene po lovu. Kad su noći poput ove, ja počinjem shvaćati zašto tine voziš.

Na to nije stigao odgovor. Umjesto toga, prasak od koga su pucali bubnjići eksplodi-rao je pri zaglušujućem udarcu, smrskavši vjetrobran u tisuće sječiva od letećeg stakla, probi-jajući meso i oči, presijecajući vene i arterije. Metal je zaglušnom škripom udarao o metal,savijajući se, pucajući, kovrčajući se, udarajući sam u sebe dok se lijeva strana automobila po-digla s ceste, odbacujući tijela dolje u lokvu od zagasitocrvenih potočića.

Čelična neman, žuta i crna, kojoj su boje blistale u odrazu jedinog prednjeg svjetla,gromovito je treperila; orijaški konci nazubljenih kablova prevrtali su se kroz velika kućištakotača, neprestano prisiljavajući čudovište da se kreće naprijed. Ta ogromna mašina koja jepokretala zemlju s brda i šuma sada je puzala naprijed, gnječeći razbijeno vozilo, gurajući gapreko i izvan ceste. Pravnikova su se kola sjurila niz oštru kosinu plitkog klanca; rezervoar zagorivo je eksplodirao i vatra se posvuda proširila, žderući tijela u automobilu.

Onda je jarko obojeni stroj, sa zaobljenim oruđem uništenja hidraulički podignutim utrijumfu, zatrzao naprijed-natrag, dok su mu se masivni pogonski uređaji okretali, a visinazvuka bila viša — životinja koja objavljuje da je ubila plijen. Sa sporadičkim, ali određenimpokretima, povukla se preko ceste u svoj brlog na rubu šume.

Visoko u mraku kabine, nevidljivi vozač je ugasio motor i podigao ručni radio dousana.

— Dvosmislenost je okončana — rekao je.— Izvuci se od tamo.

Velika siva limuzina zagrmila je kroz izlaz na autoputu na pokrajinsku cestu. Kao štosu registarske tablice pokazivale, vozilo je registrirano u državi Sjeverna Karolina, ali biuporni istraživač saznao da je pojedinac naveden u Raleighu kao vlasnik, zapravo jedan oddvadeset četvorice ljudi stacioniranih u Washingtonu, D.C. Bili su jedinica, a svaki je imaoveliko iskustvo u vojnoj policiji i kontra-špijunaži; bili su pridodani State Departmentu.Automobil koji je sada jurio tamnom pokrajinskom cestom u Virginiji pripadao je Stateu,Odjelu za konzularne operacije.

— Napišite izvještaj za osiguravajući zavod u Raleighu — rekao je čovjek što jesjedio uz vozača, govoreći u mikrofon povezan s velikim radijem ispod komandne ploče. —Neki je clown projurio pored nas, pa smo se zabili u momka iz Jerseya. Mi nismo imalinikakve štete, dakako, ali njemu nije ostalo baš puno od karoserije. Htjeli smo se što prijeizvući odanle, pa smo mu rekli.

— Grahame!— Što je!

— Naprijed! Vatra!— Isuse Kriste! Požuri!

Siva je limuzina poskočila, a zvuk njenog snažnog motora odjekivao je pokrajinom.Poslije devet sekundi kola su stigla do oštrog uspona ispred plitkog klanca; kotači su škripomposlušali kočnice. Obojica su iskočili i potrčali do ruba, ali su zbog vrućine od plamenovaispod njih, zakoraknuli natrag, zaklanjajući oči od vatre.

— O, moj Bože! — viknuo je vozač. — To su Dawsonova kola! Možda bismo mogli...— Ne! — viknuo je čovjek što se zvao Graham, zaustavljajući kolegu koji je htio

otpuzati po strani klanca. Oči mu je privukao žuto-crni buldožer koji je nepokretno stajao nasvom mjestu sa strane ceste. Onda... — Miller! — vrisnuo je. — Gdje je Miller?

— U rasporedu stoji Bethesda, mislim.

— Pronađi ga! — viknuo je Graham, trčeći preko ceste, sagnuvši se, posegnuvši zaoružjem u futroli na bedru. — Dobij Bethesdu! Digni ga!

Glavna sestra za stolom recepcije na šestom katu Mornaričke bolnice Bethesda bila jenepopustljiva. Nije joj se ni sviđao agresivni ton glasa kojim je govorio čovjek s druge stranetelefonske linije; to je bila loša veza od početka, a njegovo je vikanje još pogoršalo situaciju.

— Ponavljam, dr Miller je na psihijatrijskoj sjednici i ne smije ga se uznemiravati.— Dobijte ga na liniju i dobijte ga odmah! Ovo je hitnost Četiri Nula, State Depart-

ment, Konzularne operacije. Ovo je izravno naređenje rutirano i kôdirano kroz Stateovu cen-tralu. Potvrdite, molim.

— Potvrđeno — mirno će treći glas. — Ovdje je operator jedan-sedam, State, za vašuponovnu provjeru.

— Vrlo dobro, operatore jedan-sedam, a možete biti sigurni da ćemo provjeriti. —Sestra je pritisnula kažiprst na dugme za privremeni prekid razgovora, ustala je i pošla okostola. Zbog histeričnih ljudi kao što je takozvani specijalni agent iz Konzularnih operacijapsihijatrijski odjel radi punom parom, pomisli dok je bijelim hodnikom išla do niza prostorijaza terapiju. Vrištali su o hitnosti zbog najslabijih razloga, a zapravo su najviše htjeli svakogaimpresionirati svojim takozvanim autoritetom. Baš bi bilo dobro za specijalnog agentaKonzularnih-što bilo, kad bi doktor odbio da dođe do telefona. Ali on neće odbiti; glavnasestra je to znala. Profesionalna vrsnoća dra Mulera nikako nije kvarila njegovu iskrenuljubaznost; ako je imao manu, onda je to bila njegova pretjerana velikodušnost. Bio je u sobiT.R. 20; prišla je vratima i opazila upaljeno crveno svjetlo pored vrata, što je značilo da jeprostorija zauzeta. Pritisnula je na dugme za internu komunikaciju.

— Dr Miller, mrzi me što vas prekidam, ali je na liniji čovjek iz State Departmenta.Kaže da se radi o hitnosti.

Nije bilo odgovora; možda intercom1 ne funkcionira. Glavna je sestra opet pritisnuladugme, ali sada jače, progovorivši glasnije — Dr Miller? Ja shvaćam da ovo nikako nije regu-larno, ali je telefonirao čovjek iz Statea. On je vrlo uporan, a operator je potvrdio status poziv

Ništa. Tišina. Nije bilo zvuka okretanja ručice na vratima, nikakve potvrde sestrinihriječi. Doktor je očito ne može čuti; intercom ne radi. Pokucala je na vrata.

— Dr Miller? Dr Miller?Zaista, pa taj čovjek nije gluh. Što radi? Pacijent mu je marinac, jedan od talaca iz

Teherana.2 Nije nasilan, zapravo je prepasivan. Ima li regresiju? Sestra je okrenula ručicu iotvorila vrata terapijske sobe 20.

Vrisnula je i vriskala opetovano.Savijen u kutu, drhćući, bio je mladi marinac u bolničkom kaputu. Buljio je kroz

svjetlo svjetiljke na stolu, a pogled mu je bio prikovan za figuru izvaljenu na stolici.Millerove su oči bile široko otvorene, staklaste i beživotne — bio je mrtav. U sredini čela bilamu je rupa od metka, iz koje je curila krv klizeći licem do okovratnika bijele košulje.

Čovjek u Rimu je pogledao na sat. Četiri sata i petnaest minuta ujutru. Njegovi suljudi bili na položajima u Col des Moulinetsu, ali još nema riječi iz Washingtona. Jedinadruga osoba u kôdnoj sobi bio je radiooperator; osjećajući dosadu zbog neaktivnosti, radist jeodsutno gledao u brojčanike i uglavnom hvatao beznačajne prometne signale s brodova.Svako malo bi se naslonio na stolicu i prelistavao stranice nekog talijanskog časopisa.

1 Uređaj za internu komunikaciju (op. prev.)2 God. 1979. su iranski »revolucionarni studenti« zauzeli američku ambasadu u Teheranu i sve osoblje zadržali kao

taoce (op. prev.)

Svjetlo na telefonu prethodilo je šumu. Čovjek podigne slušalicu. — Rim — rekao je.

— Ovdje je Dvosmislenost, Rim. — Glas je bio jasan, smotren. — To mi ime dajepotpunu vlast u pogledu naređenja vašoj jedinici kod Col des Moulinetsa. Držim da vam jedirektor Stern to učinio jasnim.

— Vrlo jasnim, sir.

— Jesmo li na potpunom scrambleru?— Potpunom.

— Ne smije se snimati ni upisivati u dnevnike. Je li to shvaćeno?— Shvaćeno. Bez vrpci, bez upisivanja. Koja je riječ?

— 'Izvan spasa'. Potpuno. — To je to, dakle.— Nije još. Ima više. — Što?

— Razjašnjenje. Nije bilo kontakta s teretnjakom, zar ne?— Dakako da nije. Nadgledanje iz malih aviona dok sasvim ne zamrači, zatim

skrećemo na paralelno promatranje s obale.— Dobro. Nju će iskrcati negdje prije San Rema, rekao bih.

— Mi smo spremni.— Je li tamo Korzikanac na čelu? — upita glas iz Washingtona.

— Onaj koji se ukrcao prije tri dana? — Da.— Jest. On je sastavio jedinicu i mogu vam reći da mu dugujemo. Broj naših trutova

tamo se smanjio.— Dobro.

— Govoreći o razjašnjenju, držim da pukovnikova naredba još stoji. Mi uzimamoženu.

— Neoperativno. Tko god ona jest, nije Karasova; ona je ubijena kod Costa Brave, mito znamo.

— Onda, što ćemo učiniti?— Neka je Moskva ima natrag. Ova je sovjetski otrov — vabilo da bi cilj poludio. To

je djelovalo; on je već govorio. On je...— 'Izvan spasa'.

— Samo je izvucite odanle. Mi ne želimo nikakav trag koji bi doveo do nas, ne želimoponovno otvaranje spekulacija o Costa Bravi. Korzikanac će znati što mora učiniti.

— Nisam siguran da razumijem.— I ne moraš. Mi samo želimo dokaz otpreme. Njegove otpreme.— Dobit ćete ga. Naš čovjek s očima je tamo.— Želim vam ugodan dan, Rime. Dobar dan bez grešaka.— Bez grešaka, bez trake, bez zabilješki.— Out1 — rekao je glas poznat samo kao Dvosmislenost.1 Izvan, vani, gotovo — zadnji naglasak na povjerljivu razgovoru da se više neće nastaviti (op. prev.)

Čovjeku iza stola vidjela se samo linija siluete. Bio je ispred prozora s kojeg je pucaovidik na područje ispod State Departmenta. Slabi sjaj dalekih uličnih svjetiljaka bilo je jedinosvjetlo koje je prodíralo u mračnu sobu. Čovjek je gledao u prozor, a telefonsku je slušalicudržao blizu usana. Okrenuo se na stolici, s obrisima u sjeni; spustio je slušalicu i nagnuo senaprijed, odmarajući čelo na ispruženim prstima obiju ruku; čudna pruga bjelila koja seprobijala kroz njegovu tamnu kosu blistala je čak i na slabom svjetlu.

Državni podsekretar Arthur Pierce, rođen kao Nikolaj Petrovič Maljekov u selu Ra-menskoje, jugoistočno od Moskve, a odrastao u državi Iowa, duboko je disao, jednakomjerno,namećući si mir kao što je naučio kroz godine, kada god bi kriza zahtijevala brze i opasneodluke; dobro je znao posljedice neuspjeha. To je, dakako, bila snaga ljudi poput njega: nisuse bojali ne uspjeti. Shvaćali su da su velika ostvarenja u povijesti zahtijevala najveće rizike;da historiju zapravo nije oblikovala samo smionost kolektivne akcije već i pojedinačne inici-jative. Oni koji bi se uspaničili pri pomisli na neuspjeh, koji nisu postupali s jasnoćom iodlučnošću kad bi se našli u trenucima krize, zaslužili su ograničenja na koja ih je osudionjihov strah.

Treba donijeti još jednu odluku, odluku koja je u svakom djeliću opasna kao i onakoju je prenio Rimu, ali je se nije moglo izbjeći. Stratezi Konzularnih operacija su opet otvo-rili događaje koji su se zbili one noći na Costa Bravi; stali su ljuštiti naslage prevare o kojojnisu ništa znali. Sve to treba pokopati — njih treba pokopati. Pod svaku cijenu, uza sve rizike.Costa Bravu treba opet potopiti i pretvoriti je u opskurnu varku u zamršenom svijetu laži. Zanekoliko sati će stići vijest s Cola des Moulinetsa: »Naredba za 'izvan spasa', izvršena je.Ovlaštenje: kôd Dvosmislenost — koji je postavio i dao mu podobnost D.S. Stern, direktorKonzularnih operacija.«

Ali su jedino stratezi znali kome se Stern obratio svojom dvostrukom ili dvosmisle-nom dilemom. Zapravo, ni sam Stern nije znao kome će pristupiti sve dok se nije pojavio napetom katu i proučio popis po funkciji starijeg osoblja; on je to dao jasno do znanja. Nijevažno, pomisli Arthur Pierce u tamnoj uredskoj sobi, bacivši pogled na potpisanu fotografijuAnthonya Matthiasa na zidu. Uzevši sve zajedno, njemu bi bilo nezamislivo da se s njim nisukonzultirali u vezi s krizom. Bilo mu je jednostavno pogodnije da bude u uredu kad Stern idrugi stratezi odluče gore donijeti nerješiv problem. Da ga nije bilo na katu, ipak bi doprli donjega i potražili savjet. Rezultat bi bio isti: »Izvan spasa«. Jedino bi metod bio drugačiji: ne-dokumentirani konsenzus bezličnog komiteta. Sve je ispalo kako je najbolje moglo; prošladva sata su bila orkestrirana kako treba. O neuspjehu se pomislilo, ali ne i razmišljalo. Ne-uspjeh je bio izvan pitanja. Stratezi su mrtvi, a sve veze s kôdom Dvosmislenost presječene.

Treba im vremena. Dana, tjedan, mjesec. Moraju pronaći čovjeka koji je obavio nevje-rojatno — uz njihovu pomoć. Pronaći će ga, jer iza sebe ostavlja trag straha — ne, ne straha,prepasti — a tragovima se može ući — u trag. A kad ga pronađu, onda neće biti skrušeni kojinaslijeđuju zemlju. To će biti Voennaja.

Njih je malo ostalo na ovoj strani svijeta. Tako malo, tako snažnih, koji su tako upravu. Oni su već sve vidjeli, sve su proživjeti. Laži, korupciju, suštinski trulež u srcu vlasti;bili su dijelom toga radi veće stvari. Nisu zaboravili tko su bili, ni tko su sada. Ili zašto su bili.Bili su suputnici, a nema višeg poziva; njegova se ideja zasniva u realnosti, ne u romantičnimiluzijama. To su ljudi novog svijeta, a stari ih je očajnički trebao. Nije ih bilo mnogo ubrojevima — manje od stotinu — ali su to bile fino podešene jedinice, spremne da odmahnastupe u svakoj mogućnosti, u svakoj hitnosti. Imaju položaje, prave papire, prava sredstva.Voennaja je velikodušna; oni su, sa svoje strane, bili odani elitnom korpusu KGB-a.

Smrt stratega bila je veoma važna. Nastali vakuum će paralizirati prvobitne arhitekteCosta Brave, osupnjujući ih do šutnje. Oni neće ništa reći; pokrivač je od najveće važnosti. Jer

čovjek u sjeni iza stola nije lagao Rimu: neće biti otvaranja nove runde spekulacija oko CostaBrave. Ni s jedne strane.

Dok mu je mrak skrivao pokrete, Arthur Pierce, najmoćniji paminjatčik u StateDepartmentu, ustao je od stola i tiho odšetao do naslonjača uza zid. Sjeo je i ispružio noge; tuće ostati do jutra, sve dok starije i podređeno osoblje ne stane popunjavati peti kat. Zatim ćese pomiješati s drugima, potpisati zaboravljeni popis osoblja; njegova će jutarnja nazočnostbiti privremena, jer ga trebaju natrag u New Yorku. On je, na koncu svega, ipak vašingtonskinajstariji pomoćnik američkog ambasadora pri Ujedinjenim narodima. U suštini, on jenajvažniji glas State Departmenta na East Riveru; ubrzo će postati ambasador. To je bilanamjera Anthonya Matthiasa; svi su to znali. To će biti još jedan značajan korak u njegovojizuzetnoj karijeri.

Odjednom Maljekov-Pierce poskoči u naslonjaču. Treba po posljednji put nazvatiRim, posljednji glas koji treba stišati: čovjek u radio-sobi koji je odgovorio na sterilnitelefonski poziv i uzeo poruku, bez trake i bez upisa u knjige.

11

— Ona nije na brodu, kunem se! — protestirao je salijetani kapetan teretnjaka SantaTeresa, sjedeći za stolom u maloj kabini na krmi kormilarnice. — Pretražite, ako želite,signore. Nitko vas neće ometati. Mi smo je iskrcali na kopno prije tri ... prije tri i po sata.Madre di Dio! Kakvo ludilo!

— Kako? Gdje? — zahtijevao je Havelock.

— Isto kao i vi. Motorni čamac nas je sačekao dvanaest kilometara južno od Arme diTaggia. Kunem vam se, ja ništa nisam znao! Ubit ću onu svinju u Civitavecchi! Samopolitička izbjeglica s Balkana, rekao je — žena s malo novaca i prijateljima u Francuskoj.Mnogo ih je ovih dana. Gdje je grijeh ako sam još nekome pomogao?

Michael se nagnuo naprijed i uzeo oveliku diplomatsku legitimaciju koja mu navodistatus konzularnog atašea pri Ministarstvu za vanjske poslove, SAD, pa mirno rekao: —Nema nikakva grijeha, ako je to ono što ste vjerovali.

— Istina je, signore! Gotovo trideset godina guram svoje stare krave ovim vodama.Uskoro napuštam more, imam neku zemljicu, nešto novaca. Uzgajam grožđe. Nikadnarcotici!1 Nikad contrabbandi! Ali ljudi — da. Tu i tamo ljudi, a toga se ne stidim. To su onikoji bježe iz svojih mjesta i ljudi o kojima vi i ja ništa ne znamo. Opet vas pitam, gdje je tugrijeh?

— U griješenju.— Ne mogu vjerovati da je ta žena kriminalka.— Ja to nisam rekao. Rekao sam da je moramo pronaći. Kapetan je kimnuo glavom u

znak pokoravanja. — Vrlo je loše što ćete me prijaviti. Napuštam more za zatvor. Grazie,gran signor americano.

— Ni to nisam rekao — mirno će Michael.Kapetanove se oči raširiše dok je dizao pogled, nepokretne glave. — Che cosa?— Nisam očekivao da ćete biti ono što se čini da jeste.— Che dice?— Nije važno. Postoje trenuci kad bi zbujenost trebalo izbjegavati. Ako budete surađi-

vali, ništa se ne mora reći i prijaviti. Ako budete surađivali.— Na koji god način hoćete! To je poklon koji nisam očekivao.— Kažite mi sve što vam je rekla. I učinite to brzo.— Bilo je mnogo toga što je bilo bez smisla...— To nije ono što želim čuti.— Razumijem. Bila je mirna, očito vrlo inteligentna, ali, ispod, vrlo preplašena žena.

Bila je u ovoj kabini.— O?1 Narkotici (tal.); (op. prev.)

— Ne sa mnom, u to vas uvjeravam. Ja imam kćeri njene dobi, signore. Tri puta smozajedno blagovali; nije bilo drugog mjesta za nju, a moja posada, dakle, to nisu ljudi s kojimabih htio da moje kćeri objeduju. Osim toga, nosila je sa sobom vrlo mnogo lira. Morala je;prijevoz koji je kupila nije jeftin... Očekuje velike neugodnosti. Večeras.

— Što hoćete reći?

— Upitala me jesam li ikad bio u selu Col des Moulinets, u planinama Ligurije.— Govorila vam je o Col des Moulinetsu.

— Držim da je pretpostavljala da ja znam, da sam ja samo jedan dio putovanja, a svje-sna je i drugih dijelova. I dogodilo se da sam ja bio u Moulinetsu nekoliko puta. Brodovi kojemi daju moraju često na popravak, ovdje u San Remu, ili u Savoni, ili u Marseillu, koji je,usput, najdalja luka do koje plovim. Ja nisam poput onih koje nazivaju capitano superiore...

— Molim vas. Nastavite.— Ovdje u San Remu nekoliko puta smo bili u suhom doku, a ja sam otišao u brda, do

Col des Moulinetsa. To je preko francuske granice zapadno od Monesija, lijepog gradićapunog planinskih potoka i — kako vi to kažete? Ruote a pale?

— Kotači s lopaticama. Moulinets može također značiti kotače s lopaticama nafrancuskom.1

— Si. To je manji prolaz u donjim Alpama, koji se mnogo ne upotrebljava. Teško jestići do njega, ceste su i prijevoz loši, javne pogodnosti još gore. A pogranične straže sunajlabavije u Ligurskim Alpama i Maritimnim Alpama; jedva imaju vremena da iz ustaizvuku »gauloises«2 i bace pogled na papire. Pokušao sam uvjeriti svoju prestrašenu bjegunkuda neće imati teškoća.

— Mislite li da će ona pokušati proći kroz pograničnu postaju?— Ima samo jedna, kratki most preko planinske rijeke. Zašto ne? Sumnjam da bi čak

bilo potrebno podmititi stražara; ako je jedna žena u skupini dobro odjevenih ljudi u noći, a nakojima se vidi da su pred sobom imali dobro vino, sve će biti u redu. Što ih je briga.

— Mene je briga.Kapetan je zašutio; naslonio se na naslonjač i promatrao američkog funkcionera. —

Onda ćete na to morati sami sebi odgovoriti. Tko drugi može? — Obojica se stadoše gledati,nijedan nije govorio. Kapetan kimnu i nastavi: — Ali ću vam ovo reći; ako ne upotrijebi most,morat će se probiti kroz vrlo gustu šumu s mnogim strmim stijenama, a ne zaboravite i rijeku.

— Hvala vam. To je informacija koja mi je potrebna. Je li vam rekla zašto iz Italijeodlazi na ovakav način?

— Uobičajeno. Aerodromi su pod prismotrom; isto tako i željezničke stanice i većeceste koje prelaze u Francusku.

— Pod čijom prismotrom?— Ljudi poput vas, signore.— Je li vam tako rekla?— Nije trebalo da kaže više nego je rekla, a ja je nisam ispitivao. To je istina.— Vjerujem vam.1 Na području Col des Moulinetsa računa se da postoji oko 600 mlinova na planinskim rječicama i brzacima (op.

prev.)2 Vrst jake francuske cigarete (op. prev.)

— Hoćete li odgovoriti na pitanje, onda? Znaju li drugi?

— Nisam siguran — odvrati Michael. — Istina.— Jer ako znaju, ja sam uhapšen. Napuštam more za zatvor.

— Da li bi to značilo da bi to bila javna informacija?— Najsigurnije. Optužbe bi bile iznesene pred la commissione.

— Onda ne mislim da će vas dirnuti. Moja je misao da je ovaj incident posljednjastvar na svijetu za koju bi ljudi s kojima sam upleten htjeli da bude poznata. Ako dosad nisustigli do vas — radiom, brzim čamcem ili helikopterom. Ili ne znaju za vas, ili vas ne želedotaći.

Kapetan je opet zašutio, gledajući pažljivo u Havelocka. — Ljudi s kojima steupleteni, signore? — rekao je, pustivši riječi da mu vise u zraku.

— Ne razumijem.— Upleteni, ali ne od njih, je li to točno?— To nije važno.— Vi želite pomoći toj ženi, nije li tako? Vi niste za njom da je... kaznite.— Odgovor na prvo je da. Na drugo, ne.— Onda ću vam reći. Pitala me da li znam za aerodrom blizu Col des Moulinetsa.

Nisam znao. Nisam nikad čuo za njega.— Aerodrom? — Michael je shvatio. Bila je to dodatna informacija koja mu ne bi bila

dana prije deset sekundi. — Most preko planinske rijeke, i aerodrom. Noćas.— To je sve što mogu reći.Planinska cesta koja je vodila iz Monesija prema francuskoj granici bila je dovoljno

široka, ali obilje kamenja, stijena, litica i gustog raslinstva s kojim je graničila, činilo je da sedoima užom, pogodnijom za teretna vozila s teškim kotačima i snažne jeepove1, nego za bilokoji normalni automobil. Bila je to isprika kojom se Michael poslužio da bi posljednjupolovinu milje propješačio, na olakšanje vozača taksija iz Monesia.

Saznao je da se prije mosta nalazi seosko svratište, pojilište za talijanske i francuskepatrole; mjesto gdje su dva mala garnizona, svaki s jedne strane, dovoljno razumjela obajezika, kao i nekoliko mještana i još manje turista koji su ponekad prelazili amo-tamo. Natemelju malo onoga što je Havelock vidio i što mu je rečeno, kapetan »Sante Terese« bio je upravu. Pogranična postaja Col des Moulinetsa bila je manji prolaz u donjim Alpama, kojemuse nije lako pristupalo, i u kojemu je bilo malo osoblja u državnoj službi. Ljudi su tu boravilizato jer je tako bilo desetljećima, a nikakvom birokratskom zakonodavstvu nije palo na pametda ga ukine. Opći tok prometa između dviju zemalja bio je ili po širokim obalnim cestamaSredozemlja petnaest milja južnije, ili po većim, prilagođenijim prolazima na sjeveru, kao štosu Col de Larche i Col de la Madeleine, zapadno od Torina.

Kasno poslijepodnevno sunce sada je bilo lepezasti lûk jake narančaste i žutih boja,raspršenih s viših planina, ispunjavajući nebo iznad Maritimesa odjecima svjetla koje se pov-lačilo. Sjene na primitivnom putu postajale su sve duže i oštrije; za nekoliko minuta će imobrisi iščeznuti, pa će se pretvoriti u tamne oblike, nerazgovjetne u sivom mraku rane večeri.Michael je hodao rubom šume, spreman da skokne u raslinje na prvi zvuk koji ne pripada šu-mi. Znao je da svaki korak koji učini mora unaprijed ocijeniti uz pretpostavku da je Rim sazna

1 Malo vojno cestovno vozilo s pogonom na sva četiri kotača koje je dobilo ime po slovima G. P., skraćenica za»General Purpose« — (vozilo) opće namjene (op. prev.)

za Col des Moulinets. Nije lagao kapetanu »Santa Terese«; mogao je biti čitav niz razlogazašto bi oni koji rade za ambasadu htjeli biti dalje od broda u međunarodnim vodama. Sporomteretnjaku se moglo ući u trag i pratiti ga — vrlo je vjerojatno da je tako i bilo — ali je drugastvar ukrcati se na brod u svojstvu zakonitog funkcionera. Bila je to taktika visokog rizika;vrlo lako bi se moglo postaviti pitanje pred commissione.

Je li Rim pronašao čovjeka iz Civitavecchie? Mogao je samo pretpostaviti da bi drugimogli učiniti ono što je on učinio; nitko nije bio tako izuzetan ili tako sretan. On je u ljutnji —ne, u bijesu — viknuo ime lučkog grada u telefon, a Baylor ga je ponovio. Ako je ranjeniobavještajni oficir bio kadar funkcionirati poslije Palatina, zasigurno je naredio svojimljudima da pročešljaju obalu u Civitavecchii i pronađu ugovarača ilegalnih putovanja.

Ali ipak, uvijek postoje procijepi, prostori koje se nije moglo ispuniti. Hoće li čovjek uCivitavecchii imenovati određeni brod, znajući da mu, ako to učini, više nitko neće vjerovatina obali? Vjerovati, pakao; mogao je biti ubijen u bilo kojoj od tuceta sporednih ulica i uličicaispunjenih izmaglicom. Ili bi mogao tvrditi da ne zna tu fazu bijega — prodali su je drugi kojisu mu nepoznati — ali i otkriti Col des Moulinets kako bi stekao prednost kod moćnihAmerikanaca u Rimu, koji su nevjerojatno velikodušni prema onima koji su im po volji... »Jošjedna izbjeglica s Balkana, gdje je grijeh, signori?«

Toliko procijepa, tako malo onoga što je konkretno... tako malo vremena zarazmišljanje, toliko nepodudarnosti. Tko bi pomislio na to da postoji umorni kapetan u godi-nama, koji se protivi prometu i trgovanju u profitirajućem svijetu narkotika i krijumčarenerobe, ali je sasvim voljan prokrijumčariti izbjeglice iz Italije — što nije manja opasnost, nitimanji razlog za dospijevanje u zatvor?

Ili grubi Red Ogilvie, nasilan čovjek koji nikad nije prestao pokušavati opravdatinasilje. Bilo je dvostranosti u tom čudnom opravdanju. Sto je tjeralo Johna Philipa Ogilviea?Zašto se čovjek napinje cijelog života da bi slomio lance koje si je nametnuo? Tko je zapravobio Apaš? Gunslinger? Tko god je bio i što je god bio, umro je naprasnom smrću baš utrenutku kad je saznao drastičnu istinu. Lažovi su na vlasti u Washingtonu.

Iznad svega, Jenna. Njegova ljubav koja nije izdala tu ljubav, već su nju izdali. Kakoje mogla povjerovati lašcima? Što su joj mogli reći? Koji su joj neoborivi dokaz predstavili daga je ona prihvatila? Najvažnije od svega, tko su lažovi? Koja su im imena i odakle su?

Sada je bio tako blizu da je to mogao osjetiti, osjećati to sa svakim korakom na svetamnijem planinskom putu. Prije nego se sunce pojavi na drugoj strani svijeta, imat će odgo-vore, dobit će natrag svoju ljubav. Ako su neprijatelji došli iz Rima, oni mu nisu par; on je toznao. Povjerenje u sebe bujalo je u njemu; suviše je često bilo neopravdano, ali je bilopotrebno. Čovjek ne može nadživjeti nekadašnje dane, strašne dane, i preživjeti bez toga.Svaki korak i on je bliže...

A kad bude imao odgovore i svoju ljubav, telefonirat će u brvnaru u drugom gorju,udaljenom tisuće kilometara. Blue Ridge i Shenandoah, SAD. Njegov mentor, njegov přítel,Anton Matthias, saznat će za zavjeru koja je dosegla u crijeva tajnih operacija; njenopostojanje je neosporno, njen cilj nepoznat.

Odjednom je opazio mali krug svjetla ispred sebe, koji je sjao kroz lišće s lijeve straneputa. Sagnuo se i promatrao ga, nastojeći ga odrediti. Svjetlo se nije kretalo; samo je bilotamo, gdje ranije nije bilo svjetla. Oprezno je krenuo naprijed, hipnotiziran, uplašen; što je to?

Zatim je ustao s olakšanjem i opet stao disati. Na putu je bio zavoj, a u koritu su mubili obrisi zgrade; to je svratiste. Netko je baš upalio vanjsku svjetiljku na stupu; uskoro ćeuslijediti druga svjetla. Mrak se pojavio odjednom, kao da je sunce propalo u rupu. Visoki

borovi i velike litice onemogućavali su trakama narančaste i žute boje da se probiju, mada ihje još bilo na nebu. Sada se svjetlo pojavilo i u prozorima, tri na najbližoj strani, više naprednjoj strani; koliko, nije mogao reći, ali najmanje šest ako je suditi po svjetlu koje seprosulo preko trave i pošljunčanog ulaza u kuću.

Michael je stupio u šumu da provjeri grmlje i travurinu. S njima može na kraj, pa sezaputio prema trima osvijetljenim prozorima. Više nije imalo smisla ostati na cesti.

Stigao je do ruba šume gdje je deblo borovog stabla stajalo između njega i dubokoizbrazdana prilaznog puta od teškog blata. Put se širio duž strane konačišta, pa je iza njegazaokrenuo u neku vrst parkirališta uz teretni ulaz u zgradu. Udaljenost do prozora, koji je bioravno ispred njega, iznosila je oko osam metara; stupio je iza stabla.

Odjednom su ga zaslijepila jaka automobilska svjetla. Kamion je dotutnjao izprimitivna puta trideset metara s njegove desne strane, pa skrenuo na blatnjavi pristupni put.Havelock je brzo odskočio u šipražje, iza borova debla, pa posegnuo za španjolskimautomatikom koji mu je bio pričvršćen na grudima. Teretnjak je odskakutao pored njega,uzdižući se i padajući preko osušenih brazdi prolaza poput malog prama na nemirnoj vodi. Izunutrašnjosti teretnjaka čuo je ljutite uzvike ljudi koji su se protivili neudobnosti putovanja.

Havelock nije mogao reći jesu li ga vidjeli ili nisu; opet je čučnuo da se zaštiti ipromatrao. Teretnjak se iznenada zateturao i zaustavio na ulazu velikog ravnog parkirališta;vozač je otvorio vrata i iskočio. Spreman da potrči u šumu, Michael se povukao nekolikokoraka. To nije bilo potrebno; vozač se protegnuo, psujući na talijanskom; lik mu je odjednombio uhvaćen u snopu svjetla koje je netko otvorio unutar zgrade, Ono što je svjetlo otkrilo biloje zbunjujuće: vozač je bio u uniformi talijanske vojske, s oznakama graničara. Otišao je dostražnjeg dijela kola i otvorio velika dvostruka vrata.

— Izlazite, kopiladi! — viknuo je na talijanskom. — Imate otprilike jedan sat danapunite bubrege prije nego ćete na dužnost. Ja ću otići do mosta i reći drugima da ste tu.

— Način kako vozite, naredniče — rekao je vojnik, kreveljeći se dok je izlazio. —Čuli su vas na pola puta do Monesia.

— Ne budali!Izišla su još trojica, udarajući stopalima i rastežući se; svi su bili čuvari granice.

Narednik je nastavio: — Paolo, ti uzmi novaka. Nauči ga redu i pravilima. — Nared-nik je oteturao prilaznim putem pored Havelocka; počešao se po slabinama i povukao doljerublje ispod hlača — znaci dugog, neugodnog putovanja.

— Ti, Ricci! — viknuo je vojnik pred stražnjim dijelom teretnih kola, gledajući unu-tra. — Zoveš se Ricci, zar ne?

— Da — rekao je glas iznutra, pa se iz sjene pojavila i peta figura.

— Imaš najbolju dužnost koju možeš naći u vojsci, paesano!1 Smještaj je gore poredmosta, ah mi imamo jedno utanačenje: mi uglavnom živimo ovdje. Ne idemo tamo gore svedok ne krenemo dalje. Kad uđeš, potpišeš se, razumio?

— Ja razumijem — rekao je vojnik po imenu Ricci.

Ah njegovo ime nije bilo Ricci, pomisli Michael, gledajući u plavokosog čovjeka kojije vojničku kapu držao u lijevoj ruci. Havelockova je svijest brzo trčala unatrag preko tucetafotografija, da bi oko svijesti izabralo jednu. Taj čovjek nije vojnik u talijanskoj vojsci — za-cijelo nije graničar. On je Korzikanac, vrlo vješti trut s puškom ili pištoljem, žičanom uzicom

1 Seljak (tal.); (op. prev.)

ili nožem. Njegovo pravo ime nije važno, ali govori sporim, monotonim glasom. Uostalom,tko zna koliko je raznih prezimena dosad upotrijebio. Bio je »specijalist« kojeg suupotrebljavali samo u situacijama »izuzetne predrasude«, povjerljivi krvnik koji je znao svojput oko Sredozemlja, koji je kod kuće i na Balearskom otočju i u šumama Sicilije. Prijenekoliko godina mu je agent CIA-e u hermetički zatvorenoj prostoriji u Palombari pokazaonjegovu fotografiju i dokumentaciju o njegovim poznatim pothvatima. Havelock je pratiojedinicu Brigate Rosse i trebalo je da dođe do nepripisivog ubojstva, kako se to kaže užargonu; tada je odbio plavokosog čovjeka koji je sada stajao desetak metara od njega, naosvijetljenom prilaznom putu. Tada nije imao u njega povjerenja; Rim sada ima.

Rim jest znao. Ambasada je pronašla čovjeka u Civitavecchii, a Rim je poslao krvnika— radi nepripisivog ubojstva. Nešto ili netko je uvjerio lašce u Washingtonu da je bivšiterenski oficir sada prijetnja jedino ako je živ, pa su poslali glas da je »izvan spasa«, anjegovo neposredno otpremanje najviši prioritet.

Lažovi mu ne žele dopustiti da stigne do Jenne Karas, jer je ona dio njihove laži, ukoju spada i njena lažna smrt na španjolskoj obali. Pa ipak i Jenna bježi; nekako, na nekinačin je pobjegla nakon Costa Brave. Je li sada uključena u krvnikov dnevni red? To jeneizbježno; mamcu se ne smije dopustiti da živi, pa prema tome plavokosi asasin nije jediniubojica na mostu kod Col des Moulinetsa. Na njemu ili pored njega.

Četiri vojnika i novi regrut uputili su se prema stražnjem ulazu u svratište. Vrata ispodreflektora bila su otvorena, a jako građeni muškarac je govorio gromkim glasom: — Ako stevi svinje potrošili sav svoj novac u Monesiu, što dalje odavde!

— Ah, Gianni, onda bismo te morali zatvoriti jer francuske djevojke prodaješ skupljeod naših.

— Vi platite!— Ricci — rekao je jedan od vojnika — ovo je lopov Gianni. On je vlasnik ove hrpe

govana. Pazi što jedeš.— Moram upotrijebiti kupaonicu — rekao je novi regrut. Netom je pogledao na sat;

bio je to čudan postupak.— Tko ne mora? — viknuo je drugi dok su svih pet ulazili u zgradu. Čim su se vrata

zatvorila, Havelock je pretrčao preko prilaza do prvog prozora. Prozor je gledao u blagovao-nicu. Stolovi su bili prekriveni crvenim kockastim stolnjacima, s jeftinim priborom i čašamana mjestu, ali nije bilo gostiju; ili je bilo prerano za kuhinju ili tog poslijepodneva nije biloklijenata. Pozadi, odijeljena samo širokim lukom koji je bio širine zida, bila je veća središnjaprostorija, točionica. Prema onome što je mogao vidjeti, desetak osoba je sjedilo za malimokruglim stolovima — između deset i petnaest, bio je njegov proračun, gotovo svi muškarci.Dvije su žene, koje je mogao vidjeti, bile šezdesetih godina života, jedna debela, drugamršava; sjedile su pijući pivo, za susjednim stolovima, u društvu brkatih muškaraca. Pitao seima li još koja žena u toj prostoriji; pitao se — dok mu je udaralo u prsima — nije li se Jennaskupila na stolu u kutu koji nije mogao vidjeti. Ako je tako, onda mora paziti na vrata izstražnjeg dijela prostorije — iz kuhinje, možda — kroz koja će pet vojnika ući u točionicu.On mora biti u položaju da to vidi. Slijedećih nekoliko minuta bi mu moglo reći što moraznati: koga će plavokosi ubojica prepoznati među klijentelom u točionici, barem brzimpogledom, mreškanjem usana ili gotovo neprimjetnim kimanjem glave?

Michael se sagnuo i potrčao do drugog prozora duž puta; ugao pod kojim je mogaovidjeti još je bio ograničen. Dotrča do trećeg, zatim je zaokrenuo oko ugla zgrade do prvogprozora sprijeda. Sada je mogao vidjeti vrata — CUCINA1, kazivala su slova na vratima; sva-

1 Kuhinja (tal.); (op. prev.)

kog trenutka će pet vojnika izići kroz ta vrata, ali nije mogao vidjeti sve stolove. Preostala sujoš dva prozora nasuprot kamenom popločane staze koja je vodila do ulaza. Drugi je prozorsada bio previše blizu vratima da bi se mogao razumno zaštititi, ali je ipak dopuzao do njega,a onda ustao i stao u sjenu bora široke krošnje. Polako je lice približavao staklu, a ono što jevidio, reklo mu je ono što je trebao znati. Prozor je bio iza unutrašnjeg nadsvođenog prolaza.Mogao je vidjeti ne samo ulaz u kuhinju, već svaki stol, svaku osobu u prostoriji. Jenna tamonije bila. A onda mu je pogled odlutao do udaljenog zida; tu su bila još jedna vrata, uska vratas dva odijeljena reda slova. Uomini i Hommes1, klozet za muškarce.

Vrata na kojima je pisalo CUCINA naglo su se otvorila i petorica vojnika je ušlo uprostoriju; lopov Gianni je imao ruku na ramenu plavokosog vojnika čije je ime bilo Ricci.Havelock je zurio u ubojicu, zurio je u njegove oči sa svom mogućom koncentracijom.Vlasnik svratišta je kretnjom pokazao sebi ulijevo — Michaelu zdesna — pa se asasin uputiopreko prostorije prema muškom zahodu. Oči. Pazi mu oči!

Došlo je! Samo neznatni treptaj kapaka, ali je bilo tu, pogled je bio tu. Prepoznavanje.Havelock je slijedio crtu pogleda plavokosog čovjeka. Potvrđeno. Dva su čovjeka bila zastolom u sredini sobe; jedan je spustio pogled do pića dok je govorio, a drugi — loša kretnja— zapravo je premještao noge, tako da je okrenuo glavu od staze ubojičina kretanja. Jošdvojica članova jedinice — ali je samo jedan od njih bio aktivan. Drugi je bio promatrač.Čovjek koji je premjestio noge bio je agent potvrde, koji će potvrditi otpremu, ali u tome nećeni na koji način sudjelovati. Bio je Amerikanac; njegove su greške to govorile. Njegova jaknabila je skupa švicarska vjetrovka, krivo odabrana za mjesto radnje i izvan sezone; cipele sumu bile od mekane crne kože, a na zglavku je imao blistavi digitalni kronometar — sve takoupadljivo, tako u suprotnosti s planinskom odjećom njegova kompanjona. Tako američki.Agent ubilježbe, ali je to dokumenat koji neće nikad vidjeti više od šest živih ljudi.

Još je nešto bilo u neskladu; to su bile brojke. Jedinica od troje ljudi sa samo dvaaktivna oružja znači da je nedovoljna, ako se uzme u obzir prioritet ubojstva i prošlost oficirainozemne službe koji je prvenstveni cilj. Michael stade proučavati svako lice u prostoriji,promatrajući oči, nastojeći uloviti hoće li ičiji pogled odlutati do čudno kombiniranog para zasrednjim stolom. Nakon lica došla je na red odjeća, osobito ona što je pripadala nekolicini štosu bili u kutu s njegove točke gledanja. Cipele, hlače i pojasevi, ako ih je moguće uočiti;košulje, jakne, šeširi i sav nakit koji se mogao vidjeti. Pokušao je otkriti još neki kronometar,ili alpsku vjetrovku, ili mekane kožnate cipele. Nepodudarnosti. Ako ih je bilo, nije ih mogaonaći. Uz izuzetak dvojice ljudi za srednjim stolom, ljudi koji su pih u svratištu bili suživopisna grupa brđana. Farmeri, vodiči, trgovci — očito Francuzi preko mosta — i, dakako,graničari.

— Ehi! Che avete?2 — Riječi su bile njemu dobačene; vojnikov izazov. Narednik izkamiona je stajao, s rukom na futroli, u polumraku staze koja je vodila do ulaza u svratište.

— Mia sposa — brzo će Havelock; glas mu je bio nizak, iskazivao je hitnju, a govorioje s dužnim poštovanjem. — Noi siamo molto disturbati, signor maggiore. Io vado ad aiutareuna ragazza francese. Là mia sposa mi seguirà!3

Vojnik se nacerio i odmaknuo ruku s futrole s oružjem. Ukorio je Havelocka na garni-zonskom talijanskom: — Tako ljudi iz Monesia još idu preko granice za francuskom guzi-com, e? Ako vaša žena nije unutra, vjerojatno je u vašoj spavaćoj sobi gdje je pumpa neki

1 Muškarci (tal. i franc); (op. prev.)2 Ej! Što imate? (tal.); (op. prev.)3 Jako smo uznemireni, gospodine majore. Idem pomoći jednoj francuskoj djevojci. Moja će supruga naići (tal.)

(op. prev.)

Francuz! — Jesi li ikad mislio na to?

— Putevi svijeta, majore — odgovori mu Havelock učtivo, slegnuvši ramenima, inadajući se do Krista da će ta glasnousta trica ući unutra i ostaviti ga samog. On se moravratiti prozoru!

— Ti nisi iz Monesia — sada će narednik, odjednom uzbunjen. — Ti ne govoriš kaočovjek iz Monesia.

— Švicarska granica, majore. Ja sam iz Lugana. Ovdje sam došao prije dvije godine.

Vojnik je šutio na trenutak, žmirkajući. Havelock je u sjeni polako maknuo rukuprema struku, gdje se, osiguran ispod pasa, nalazio teški magnum s pridodanim prigušivačem.Neće biti zvuka pištoljske paljbe, ako dođe do toga.

Konačno je narednik odbacio ruke, tresući glavom u gađenju.

— Švicarac! Talijan — Švicarac, ali više Švicarac nego Talijan! Svi vi! Šuljajuća ko-pilad. Ja neću služiti u bataljonu sjeverno od Milana. Kunem se. Prije ću izići iz vojske. Vratise svom šuljanju, Švicarče!

— Okrenuo se i kočoperno ušao u svratiste.

Unutra, druga vrata — uska vrata koja vode u muški zahod — sada su se otvorila.Izišao je muškarac, a Michael nije samo znao da je pronašao treće oružje u jedinici iz Rima,već je shvatio da postoji i četvrti. Čovjek je bio član tima — dvojica stručnjaka za rušenje kojirade zajedno — veterani plaćenici koji su proveli nekoliko godina u Africi dižući u zrak sveod brana i aerodroma do velikih vila koje su odjednom zauzeli nesposobni despoti u graustar-kijanskom1 kraljevskom ruhu. CIA ih je pronašla u Angoli, na krivoj strani, ali je tadaamerički dolar bio zdraviji, uvjerljiviji. Dvojicu stručnjaka su stavili u jedan fascikl crnogruba duboko u kabinetima tajnih operacija.

A činjenica da se oni nalaze pored mosta Col des Moulinetsa dala je Havelocku jošjednu vitalnu informaciju: očekuje se vozilo, ili vozila. Bilo koji od te dvojice stručnjaka zarušenje može se na deset sekundi zaustaviti pored automobila, pa će vozilo eksplodirati desetminuta poslije, ubivši svakoga u neposrednoj blizini. Očekuje se da će Jenna Karas prećipreko granice u automobilu; nekoliko minuta poslije bit će mrtva; uspješno, nepripisivoubojstvo.

Aerodrom. Rim je saznao za aerodrom od čovjeka iz Civitavecchie. Negdje na putuizvan Col des Moulinetsa bit će dignuto u noćno nebo bilo koje prijevozno sredstvo u komeona bude.

Michael se bacio na tlo iza borova stabla. Kroz prozor je mogao vidjeti stručnjaka zaeksploziv kako ide prema prednjim vratima svratišta; čovjek je pogledao na sat kao što je iplavokosi ubojica učinio nekoliko minuta prije. Raspored je u napredovanju, ali koji raspored?

Čovjek se pojavio; njegovo je tamno lice izgledalo još tamnije na slabom svjetlusvjetiljke na stupu na kraju staze. Stade hodati brže, ali je ubrzanje bilo jedva uočljivo; to jebio profesionalac koji je znao vrijednost samokontrole. Havelock usta oprezno, spreman da gaslijedi: baci pogled na prozor, pa opet pogleda, uzbunjen. Unutra, pored bara, narednik jerazgovarao s plavokosim regrutom zvanim Ricci; očigledno mu je davao neku neželjenunaredbu. Činilo se da ubojica prosvjeduje, da podiže pivo kao da mu je to toliko potrebanlijek, a ujedno i isprika što ne sluša. Onda se iskreveljio, popio piće u nekoliko gutljaja, te seuputio k vratima.

1 Po nazivu jedne jamaikanske rock grupe koja se oblačila u izmišljene kraljevske uniforme (op. prev.)

Raspored je poštovan. Kako je unaprijed utanačeno, nekoga kod mosta su naputili danovog regruta pozove da na dužnost nastupi prije vremena dužnosti. Njega će upisati iregistrirati prije kraja smjene. Proceduralne metode bile bi pokrivač i nitko se nećesuprotstavljati. No to nije bila prava procedura, to nije bio normalni raspored.

Znali su. Jedinica iz Rima je znala da je Jenna Karas na putu prema mostu. Motorničamac su opazili već u Arma di Taggia, pa putnike slijede. Vozilo u kojem je ona putovala uligurijska brda bit će sada opaženo minutu-dvije po dolasku u Col des Moulinets. To jelogično : koje je bolje vrijeme za prelazak preko granice nego krajem smjene, kad su vojniciumorni, iscrpljeni od dugočasovne monotonije, kad čekaju na smjenu i manje su pažljivi negoinače?

Vrata su se otvorila i Michael se opet sagnuo, gledajući sebi nadesno kroz borovegrane na cestu, iza stupa sa svjetiljkom. Plaćenik je prošao dijagonalno do vrha druge strane,pa skrenuo lijevo prema mostu — obični pješak, možda Francuz koji se vraća u Col desMoulinets. Ali za nekoliko trenutaka će iščeznuti u šumi i zauzeti unaprijed određen položajistočno od ulaza na most, odakle će moći dopuzati do automobila koji će nakratko zadržatistražari. Plavokosi ubojica bio je sada na pola puta do stupa sa svjetiljkom. Zastao je, upaliocigaretu; postupak koji je dao još jedan razlog odlaganju. Čuo je zvuk vrata koja su se otvorilai bio zadovoljan. »Vojnik« je nastavio svojim putem, dok su dvojica uz srednji stol, američkiagent potvrde i njegov kojekako odjeveni kompanjon, izišli iz lokala.

Havelock je sada shvatio. Zamka je zamišljena precizno; za nekoliko minuta bit će namjestu. Dvojica majstora strijelaca će »uzeti« nezvanog gosta, koji će se pokušati uplitati ukola koja voze Jennu Karas — vatrenom salvom, iste sekunde kad se pojavi na vidiku, advojica stručnjaka za rušenje garantiraju da će automobil koji prođe eksplodirati negdje naulicama Col des Moulinetsa; ili na putu prema neoznačenom aerodromu.

Mogla bi se razmotriti i druga pretpostavka, osim činjenice da raspored već teče poplanu, a koja uključuje atuomobil na putu prema mostu. Jedinica iz Rima je znala da je on tu,znala je da će on biti dovoljno blizu pograničnoj patroli da prati sve putnike u bilo kojimkolima koji daju pasoš stražarima. Pažljivo će ispitati svaku mušku figuru koja se pojavi, dokće za to vrijeme držati ruke na oružju. Njihova je prednost u broju, ali i on ima jednu prednosti to znatnu; znao je tko su oni.

Dobro obučeni Amerikanac i njegov službenik, drugi pištolj, odijelili su se kod ceste;agent je skrenuo nadesno kako bi se udaljio s terena smaknuća, a ubojica skrenu nalijevo,prema mostu. Dva omanja teretnjaka tandrkala su putem iz Monesia; jedan samo s jednimsvjetlom, drugi s oba putna svjetla ali bez vjetrobrana. Ni Amerikanac ni njegovo unajmljenooružje nisu obratili nikakvu pažnju; znali su kola koja čekaju, a to nisu bila jedna od tih.

Ako znaš strategiju, možeš se suprotstaviti strategiji — riječi njegova oca prije mnogogodina. Sjećao se visokog erudite koji je strpljivo objašnjavao partizanskoj ćeliji, smirujućinjihova strahovanja, usmjeravajući im ljutnju. Lidice su bile njihov razlog, a smrt Nijemacacilj. Svega toga se sada sjećao dok je polako prilazio putu, pa preko njega pretrčao u šumu.

S ruba cestovne okuke koja je vodila do svratišta, prvi je put ugledao most udaljen okotri stotine metara; on je taj zaokret izbjegao krenuvši šumom. Prema onome što je mogaovidjeti, most je bio uzak i nedug, što je bio blagoslov za vozače, jer bi se dvoja vozila koja biprolazila istodobno jamačno okrznula. Sada je bio upaljen dvostruki niz golih žarulja; bio jeovješen sa središnjeg čeličnog stupa, pa zahvaćen s dva potpornja; nekoliko je žaruljapregorilo, ali će biti zamijenjene tek kad im se i druge pridruže. Kontrolna postaja se sastojalaod dviju suprotstavljenih zgrada koje su služile kao vrata u kućicama, visokih i širokihprozora, svaka sa svjetlom na stropu. Između dviju malih četvrtastih zgrada nalazila se brklja

dizana rukom, obojana jarko narančastom bojom koja je odražavala svjetlost. Desno odručnog čekrka za manipuliranje cestovnom preprekom, nalazila su se vrata visoka samo doramena, a otvarala su se samo pješacima vodeći na pješački prolaz.

Dva vojnika u smeđim uniformama sa crvenim i zelenim trakama bila su sa svakestrane teretnjaka, razgovarajući živo s vozačem. Treći je stražar bio odostraga; njegova pažnjanije bila usmjerena na vozilo već na šumu iza mosta. Razgledavao je područje s jedne i drugestrane kao što bi to činio lovac kad se prišuljava ranjenoj planinskoj mački. Oči su mu rovale,ali mu je glava bila gotovo nepokretna. To je bio plavokosi ubojica. Tko bi mogao očekivatida je obični vojnik na pograničnoj postaji zapravo ubojica poznat zbog niza pothvata upodručju Sredozemlja?

Četvrti je čovjek netom prošao kroz pješačka vrata. Polako se vukao gore blagomkosinom prema srednjem dijelu mosta. Ali taj čovjek nije imao namjeru da prijeđe na drugustranu, nije imao namjeru da pozdravi francuske patrole na ligurijskom patoisu1, ističući kaošto su mnogi isticali da je zrak drugačiji u la belle France2, a Bogu hvala i zbog vitkihdjevojaka. Ne, pomisli Michael, taj nezgrapno odjeveni planinski seljak s ovješenim hlačama ivelikom, teškom jaknom ostat će u središnjoj sjeni i, ako svjetlo bude dovoljno prigušeno,provjerit će svoje oružje, nesumnjivo brzometnu repetirajuću mašinsku pušku s naramenica-ma, s kundakom od čeličnih šipki pričvršćenih za ramena; oružje koje se lako skriva ispododjeće. Otpustit će osigurač i biti spreman da pojuri do kontrolne postaje u trenutku likvida-cije, spreman da ubije talijanske stražare budu li se uplitali, s namjerom da puca u tijelo čovje-ka koji će se pojaviti iz mraka da dočeka ženu koja prelazi granicu. Taj čovjek, posljednji putviđen za srednjim stolom u svratištu bio je potpomoć ubojici plave kose.

Bilo je to poput onog kažnjavanja kad je čovjek prisiljen da trči između dva reda ljudišto ga udaraju. I jednostavno i s dobro raspoređenim ljudima, koristeći se prirodnim iprocedurálním blokovima: čim cilj jednom uđe, on je u zamci i iznutra i izvana. Dvojica ljudisu čekali s eksplozivom i oružjem na ulazu u zamku, jedan u njoj, a četvrti pri njenoj vanjskojogradi. Dobro smišljeno, vrlo profesionalno.

1 Narječje; pučki govor; iskvaren jezik (franc.); (op. prev.)2 Lijepa Francuska (franc); (op. prev.)

12

Sićušan sjaj cigarete zaštićene dlanom mogao se vidjeti u grmlju dijagonalno prekotamne ceste. Loš običaj. Agent potvrde bio je čovjek koji si je ugađao; nije se mogao odreći nikronometra ni cigareta za vrijeme prvih stadija ubojstva.1 Treba ga zamijeniti; bit ćezamijenjen.

Havelock je prosudio kut cigarete, njenu udaljenost od tla; čovjek je bio sagnut iličučao, možda i sjedio. Stajao nije. Zbog gustoće lišća čovjeku je bilo nemoguće da jasno vidicestu, što znači da još neko vrijeme ne očekuje kola s Jennom Karas; ponašao se suviše ovlaša da bi očekivao neposrednu akciju. Narednik je na prilaznom putu rekao vojnicima da imajujedan sat da napune bubrege; dvadeset minuta je prošlo, ostaje još četrdeset. Pa ipak, ne baštočno četrdeset. Posljednjih deset minuta smjene bit će izbjegnuto, jer promjena stražezahtijeva razmjenu informacija, bez obzira kako bile nebitne ili pro forma. Michael je imaovrlo malo vremena da učini ono što je morao učiniti, da stavi u pogon svoju protustrategiju.Prvo, morao je saznati sve što je mogao o Rimu.

Odstupao je natrag duž ruba lišća, sve dok mu stabla nisu gotovo sasvim zakloniladaleko svjetlo s mosta. Pretrčao je cestu i utrčao u raslinje, skrenuo lijevo, provjeravajućisvaki korak kako bi osigurao nečujnost koja je bitna.

Agent potvrde sjedio je na kamenu i, sasvim u skladu s ugađanjem samom sebi, igraose sa satom: pritiskao je dugmad, kontrolirao vrijeme, promatrao tok polusekundi. Havelockje posegao u džep i izvukao jedan od predmeta koje je kupio u Monesiu — deset centimetaradugački nož za čišćenje riblje krljušti, zatvoren u kožnim koricama. Odijelio je grane ispredsebe, nisko se sagnuo, pa jurnuo.

— Vi! Isuse Kriste!... Nemojte! Što radite? O, moj Bože!— Budeš li govorio iznad šapata, nećeš imati lica! — Michaelovo je koljeno bilo

čvrsto utisnuto u agentov vrat, dok je poput britve oštrim narovašenim sječivom pritisnuo čo-vjekov obraz ispod njegova lijevog oka. — Ovaj nož čisti ribu, ti kurvin sine. Ja ću ti sastru-gati kožu ukoliko mi ne kažeš što želim znati. Odmah sada.

— Vi ste manijak!

— A ti si gubitnik, ako vjeruješ u to. Koliko si ovdje?— Dvadeset šest sati.

— Tko je dao naređenje?— Kako da ja znam.

— Zato jer bi se čak i dupe poput tebe pokrilo! To je prva stvar koju naučimo uotpremi, zar ne? Naređenje! Tko ga je dao!

— Dvosmislenost! Kôd je bio Dvosmislenost — viknuo je agent potvrde, dok mu serub nepravilnog sječiva zabio u lice. — Kunem se u ime Krista da je to sve što ja znam! Tkogod je upotrijebio tu šifru, nju su odobrili u Cons Opu — D.C. Može joj se slijediti trag dotamo! Isuse, ja samo znam da su nam naređenja stigla od kôda! To nam je bilo odobrenje!

1 Kill (engl.) znači ubiti, ali u slangu i — akcija, pothvat; uništenje, okončanje, itd. (op. prev.)

— Prihvatit ću to. A sada mi daj raspored korak po korak. Sav. Ukebali ste je u Armadi Taggia i odonda je pratite. Kako?

— Promjena kola još od obale.

— Gdje je ona sada? Koja su kola? Kada se očekuju?— Lancia. ETA1 kao prije pola sata, ukoliko...

— Skrati! Kada?— Sedam četrdeset dolazak. Buba je umetnuta u kola. Bit će ovdje u sedam i dvadeset.

— Znam da nemaš radio, radio bi bio dokaz u tvom slučaju. Kako su s tobom kontak-tirali?

— Telefon u svratištu. Isuse! Odmaknite tu stvar od mene!— Ne još, zdravi čovječe. Raspored, koraci? Tko je sada tamo u očekivanju kola?

— Dvojica u izudaranom teretnjaku, četvrt milje dalje. U slučaju da presretnete, oni ćeto čuti i biti na vama.

— Ako to ne učinim, što onda?— Mi smo to dogovorili. Od sedam i trideset nadalje, svatko tko prelazi granicu izlazi

iz kola ili teretnjaka, ili što bilo. Vozila se pretražuju — mi ubacujemo lire — pa će se onamorati pokazati ovako ili onako.

— To je trenutak za koji ste pretpostavili da ću ja izići?— Ako vas mi... oni ... prije ne pronađu. Oni misle da će vas opaziti prije nego ona

dođe ovamo.— A ako se to ne dogodi?

— Ja ne znam! To je njihov plan.— To je tvoj plan! — Havelock je posjekao kožu na agentovu licu; krv mu je potekla

niz obraz.— Kriste! Nemojte, molim vas!

— Kaži mi!— Planirano je da izgleda kao da ste vi napali. Znaju da imate oružje, pokazivali ga ili

ne. Zgrabe vas i izvuku vam oružje ako vam nije u ruci. To nije važno, to je samo radipometnje. Pobjeći će; teretnjak ima dobar motor.

— A automobil? Što je s automobilom?— Proguran je naprijed. Mi samo želimo da ne bude tamo. Ona nije Karas, ona je

sovjetski mamac. Pustit ćemo Moskvi da je dobiju natrag. Francuzi se neće uplitati, stražar jepotplaćen.

— Lažljivac! Prokleti lažljivac! — Michael je kliznuo sječivo noža za ribe prekoagentova lica do drugog obraza. — Lažljivce treba označiti! Ti ćeš biti označen, lažljivče! —S vrškom je presjekao kožu. — Ona dvojica nitro clownova, oni koji su radili Afriku —Tanzanija, Mozambik, Angola — oni nisu ovdje zbog planinskog zraka, lažljivče!

— O, Isuse! Ubijate me!— Ne još, ali je sasvim moguće. Koji je njihov čin?1 Akr. od »Estimated Time of Arrival«, proračunato vrijeme dolaska (op. prev.)

— Oni su samo pripomoć! Ricci ih je doveo.

— Korzikanac?— Ja ne znam... Korzikanca.

— Plavi.— Da! Ne režite me! Molim vas, ne režite me!

— Pripomoć? Kao tvoj prijatelj za stolom?— Stolom? Kriste, tko ste vi?

— Promatrač, a ti si glup. Za tebe su oni samo pištolji?— Isuse, da! To su oni!

Tako su lažljivci u Washingtonu lagali čak i svojima u Rimu. Jenna Karas ne postoji.Žena u automobilu trebalo bi da bude otpremljena, a da o tome Rim ne bude obaviješten.Lažljivci! Ubojice!

Zašto?Tko su oni?— Krvarim! Krv mi je u ustima!— Ugušit ćeš se u njoj ako mi ne kažeš. Gdje?— Jedan sa svake strane! Osam, deset metara prije vrata. Kriste, ja umirem!— Ne, ti ne umireš, agentu potvrde. Ti si samo označen; ti si gotov. Ne zaslužuješ

kirurški zahvat. — Havelock je premjestio nož u lijevu ruku, i podigao desnu s ispruženim na-petim prstima, ukočenih mišića dlana. Zviznuo je rukom o čovjekov vrat; bit će izvan strojane manje od jednog sata. To će biti dovoljno dugo; mora biti.

Puzao je kroz grmlje i travurinu, siguran u ono što radi, u svom elementu uprijateljskoj šumi.

Našao ga je. Čovjek je bio na koljenima, presavijen nad platnenom torbom — ruksa-kom, ili vunenim čupavcem; svjetlo s mosta bilo je dovoljno jako za obris figure, a preslaboda bi je činilo jasno vidljivom, ako čovjek ne zna što traži. Odjednom se začu sve jači zvukmotora praćen čegrtanjem olabavjele cijevi ispušnika ili odbojnika u kontaktu s kamenjem naputu. Michael se okrenu, zadržavši dah, rukom posegnuvši prema pasu. Tandrkajući teretnjakse pojavio na vidiku. Michaelom se širio mučni osjećaj, jer se pitao nije li agent slagao? Opetpogleda u specijalistu za eksplozive; čovjek se sagnuo, lišivši se svakog pokreta, a Havelockje polako ispustio dah.

Klepetavo vozilo je prošlo mimo i zaustavilo se kod mosta. Plavokosi ubojica bio jestražar; njemu je očito bilo rečeno da poštuje uobičajeni postupak, ali, umjesto toga, on jepogledom pretraživao šumu i donji dio ceste. Bučni glasovi ispunili su područje vrata: muška-rac i žena u kolima su se usprotivili neočekivanu zahtjevu da iziđu; bilo je očito da su svako-dnevno prelazili to granično mjesto.

Michael je znao da mu je galama u korist; probijao se naprijed. Bio je manje od dvametra od čovjeka kad su se otvorila stražnja vrata kamiona, a izvikivane bestidnosti su rasle ucrescendu. Vrata su se zatvorila s lupom. Havelock je poskočio iz grmlja, ispruženih ruku isavijenih prstiju za napad.

— Che mai...?1

1 Što je ovo; gle ovo...? (tal.); (op. prev.)

Specijalist nije imao prilike da doživi daljnji šok. Michael mu je glavom udario omekanu zemlju i kamenje, a desnicom mu stegnuo vrat; grčevito je kašljao i otromboljio se.Havelock je preokrenuo onesviješteno tijelo; izvukao mu je pas iz hlača, ugurao mu ga ispodjednog i drugog pazuha i čvrsto ga stegnuo, pa zaomčio i začvorio. Izvukao je automatik»llamu« iz mjesta na prsima i udario s cijevi u čovjekovu glavu iznad desne sljepoočice,produživši vrijeme koliko će biti u nesvijesti.

Michael je rasporio platnenu torbu. Bio je to specijalistov pokretni laboratorij, ispu-njen kompaktnim blokovima dinamita i mekanim svicima plastičnog eksploziva. Uređaji sažicama koje su bile spojene s minijaturiziranim satovima i radijumskim brojčanicima bili sudetonatori, s pozitivnim i negativnim polovima utisnutim zajedno u smrtonosni prah, namje-šteni da okretanjem prstiju emitiraju naboj u određenom trenutku. Bio je i drugi tip uređaja zadetoniranje, mali, ravni, zaobljeni moduli, ne veći od brojčanika muškog sata; bili su bez žicai imali su samo preču sa svijetlećim brojčanim očitanjem, te sićušno dugme s desne stranekojim se određuje željeno vrijeme. Bili su specijalno smišljeni za plastične eksplozive, ukopa-ni u naboje, s točnošću unutar pet sekundi u razdoblju od dvadeset četiri sata. Havelock jenapipao kutijicu s jednim plastiqueom. Na gornjoj je površini bio samoljepivi jezičac krozkoji se umeće modul, a dno je bilo označeno drugim jezičcem koji je trebalo odguliti nekolikominuta prije postavljanja. Izvukao je tri naboja i module, pa ih stavio u džepove. Zatim se op-rezno udaljio vukući platnenu torbu za sobom; tri metra dalje u šumi gurnuo ju je ispod otpaleborove grane. Pogledao je na sat. Ima još dvanaest minuta.

Kod mosta je prestala vika. Ljutiti bračni par se vratio u teretno vozilo, a stražari su seispričali zbog glupih privremenih propisa. Burocrati! Motor je upaljen a niz stenjanja metalaprethodio je punoj grmljavini akceleratora pritisnutog do poda. Putna su svjetla ugašena inarančasta prepreka podignuta, dok je pogonska mašinerija škripala a olinjalo vozilo zatandr-kalo na most. Čegrtanje je sada bilo glasnije, zapravo zaglušujuće, dok je vozilo zapraskalopreko površine mosta izbrazdane uskim, otvorenim metalnim potpornjima. Buka je odjekivalagore i dolje, ispunjavajući zrak s nezaustavljivim staccatom, koji je učinio da se jedan od ču-vara trgnuo i stavio obje ruke na uši. Čegrtanje, putna svjetla: prvo je bilo odvraćanje pažnje;drugo, slično kao i prvo. Kad bi barem imao pošten vidik mogao bi, to je samo mogućnost —eliminirati pomoćnog krvnika; to neće pokušati dok vjerojatnosti ne budu na njegovoj strani.

Kršan čovjek u teškoj jakni vjerojatno će obujmiti ogradu, naginjući se, možda, dabude što je moguće neupadljiviji u sjaju automobilskih svjetala; umorni pješak s previše vinau sebi. Na jedan se metak nije moglo računati; nitko nije tako točan strijelac na udaljenostivećoj od dvadeset pet metara. Ali magnum je moćno oružje, a stalno pričvršćeni prigušivač,podešen za nulto nišanjenje, svakako predstavlja najbolje što se može tražiti u toj vrsti oružja.Prema tome, precizan strijelac koji ispaljuje pet ili šest metaka na određenu metu zacijelo ćeimati vjerojatnoću na svojoj strani, ali jedino ako meci budu ispaljeni u rafalu; svaki trenutakodjeljivanja bit će mogućnost za grešku. To bi zahtijevalo poduprtu ruku na nečemu čvrstom,pogled koji ne iskrivljuju svjetlo i sjena. Doći bliže — ne bi ni najmanje smetalo.

Usredotočenost je jednako razdijelio između raslinja ispred sebe i plavokosog ubojice,kojeg je vidio kroz stabla sebi s lijeve strane; išao je brzo, i što je mogao tiše, do ruba riječnogklanca.

Svjetlo baterijske svjetiljke zasja iza njega. Uzverao se iza velike stijene, pa sedjelomično okliznuo po glatkoj površini, zahvativši nogom greben koji je stršio. Njegovo jeutočište bio vrh nazupčana zida od stijene i grmlja, koji je vodio sve do zapjenušane vodestotinjak metara niže. Jasno je vidio na daljinu; gledao je u kraj snopa svjetla. Neki dijelovigrančica kroz koje je protrčao su zapucketali, a ubojica plave kose nepokretno je stajao sbaterijskom svjetiljkom u ruci. Postupno mu je pažnja oslabila: životinja ili noćna ptica,prosudio je; nema ljudskog stvora koji se može vidjeti.

Gore je čegrtavi teretnjak stigao do sredine mosta. Tamo je! Manje od petnaest metaraispred, nagnuo se preko ograde a glavu je duboko uronio u okovratnik teške jakne. Sada jeklepetanje bilo poput grmljavine; jeka je bila potpuna dok su automobilska svjetla uhvatila usnop pomoćnog krvnika. Havelock se okrenuo na stijeni, oslanjajući noge na iždjikalomkamenju sa strana. Neće imati više od sekunde da donese odluku, ne više od dvije ili tri daotvori vatru iz magnuma za vrijeme onog kratkog razdoblja kad će stražnji dio teretnog vozilablokirati pogled iz kabina na ulazu. Pun nesigurnosti, Michael je izvukao teško oružje izpojasa i podupro ruku na stijenu. Nogama se čvrsto oslonio na kamen, prebacujući na njih i nastijenu sav pritisak svoje težine, dok je lijevom rukom stezao desni zaglavak da učvrsti cijevkoja je bila uperena dijagonalno gore. Mora biti siguran; ne može riskirati noć i sve što noćznači. Ali ako bi vjerojatnosti bile na njegovoj strani...

Bile su. Kad je vozilo prednjim dijelom prošlo pored čovjeka, on je ustao, pa se sadavidjela njegova silueta — velika nepokretna masa. Havelock je u brzom nizu ispalio četirimetka u skladu sa zaglušujućim trandrkanjem na mostu. Pomoćni ubojica je opisao lûkunazad, a zatim potonuo u sjenama čvrste čelične barikade pješačkog prolaza.

Lupetanje se smanjilo kad je teretnjak stigao do druge strane mosta. Na francuskojstrani nije bilo narančaste pregrade preko ulaza: franci su isplaćeni, a dvojica stražara supušila oslonjeni na zid ulaznih vrata. Međutim, upleo se novi zvuk; dolazio je odostraga i biojoš poprilično daleko, na cesti iz Monesia. Michael je iskrivio kičmu na površini stijene iodskliznuo dolje u raslinje. Odmah je čučnuo i vrući magnum stavio za pas. Pogledao je krozdrveće na kontrolni punkt; iza velikih staklenih prozora stražarnice bila su dvojica autentičnihvojnika koji su kimali jedan drugome kao da broje nešto što im je u rukama — lire su stigledo druge razine. Plavokosi samozvanac bio je vani — autsajder, barem što se tiče tekućihdogađaja; gledao je niz cestu i žmirkao na slabom svjetlu.

Podigao je ruku do sredine grudi i dvaput stresao zglavkom — bezopasna kretnja,čovjek vraća cirkulaciju podlaktici koja se netom istegla od nošenja prevelike težine. Bio je tosignal.

Ubojica je spustio ruku do desnog bedra, i nije trebalo mnogo mašte da se shvati daotpušta zapor na futroli dok mu je sva pažnja usredsređena dolje na cestu. Havelock se brzoprovukao kroz šumu sve dok nije stigao do onesviještene figure specijaliste za eksplozive.Zvuk motora bio je sve jači, a sada mu se pridružio slabašni bas-ton šuma u velikoj daljini —drugo je vozilo postupno pojačavalo brzinu. Michael je odijelio debele grane bora i pogledaoulijevo. Nekoliko stotina metara niz cestu moglo se vidjeti blistavo kućište motora automo-bila, odražavajući svjetlo s mosta. Kola su napravila zaokret; bila je to »lancia«, bila je toJenna! Havelock je natjerao svijest i tijelo da ga slušaju, čudeći se što je u tome uspio. Idućihnekoliko minuta će dovesti u igru sve što je naučio od vremena djetinjstva u Pragu, svakuvještinu koju je upio u sjenovitom svijetu u kojem je toliko živio.

Limuzina »lancia« prilazila je bliže i već bila dovoljno blizu da izazove oštre ugrizebola u Michaelovim grudima: gledajući kroz vjetrobran vidio je da Jenne nema u kolima.Umjesto nje vidjela su se dvojica muškaraca zasjajenih odrazom svjetla s komandne table.Vozač je pušio, a njegov se kompanjon očito razbrbljao, mašući rukama. Zatim je vozač okre-nuo glavu postrance, obraćajući se nekome na stražnjem sjedištu. »Lancia« stade usporavati;bila je šezdesetak metara od stražarnice.

Plavokosi novak kod narančaste ograde se okrenuo i brzo otišao do stražarske kabine:pokucao je na prozor, pa pokazao na kola koja su se približavala i na sebe. On je revni regrutkoji kaže svojim veteranskim pretpostavljenima da će on obaviti taj neposredni zadatak.Dvojica vojnika su pogledala nezadovoljni tim smetanjem, pitajući se možda nije li tajgnjavator možda vidio kako novac mijenja ruke; kimnuli su mu i kretnjom pokazali da idesvojim putem.

Umjesto da odmah ode, asasin kojeg je zaposlio Rim, stavi ruku u džep i izvuče nekipredmet, pa se neupadljivo približi zaključanim vratima kabine. Predmet je umetnuo u okvirispod prozora, a kretnje ramena su ukazivale da je upotrijebio znatnu snagu. Havelock si jepokušao predstaviti o čemu se radi, što ubojica sprema. A onda je bilo jasno; kabina je imalaklizna vrata, koja se sada neće pomicati. Čovjek po imenu Ricci ustavio je tanku čeličnupločicu s malim kosim šiljcima u prostor između okvira i vrata; vrata su bila ukliještena. Štose više sile upotrijebi da ih se otvori, to će se sitni šiljci dublje ustavljati, sve dok svaki pokretbude onemogućen. Dvojica su vojnika u kućici kao u stupici, a kao što je slučaj sa svimpograničnim stražarnicama — bez obzira na to kako bile male — kabina je bila čvrsto izgra-đena s debelim staklima u prozorima. Pa ipak tu je zabluda; jednostavan poziv u vojničkebarake negdje s druge strane osigurao bi pomoć. Michael je kroz prigušeno svjetlo pogledaoiznad stražarske kućice i vidio da ipak, nema zablude. S jedne grane visila je debela telefon-ska žica; vod je presječen. Ubojice iz Rima su imale vlast nad pograničnim punktom.

Plavokosi čovjek je išao po metalnoj podnici koja je dijelila cestu od ulaza na most.Zauzeo je vojničku pozu: rastavljene noge, lijeva ruka, kod struka, desna podignuta u stavu»stanite«; bio je okrenut prema vozilu koje će se zaustaviti.

»Lancia« se zaustavila. Prednji prozori su bili spušteni, pa su kroz njih dvojica ljudi naprednjem sjedištu ponudili svoje putne isprave. Ubojica je prišao vozačevu prozoru i tiho go-vorio — suviše tiho da bi Havelock čuo riječi — gledajući pored vozača na stražnje sjedalo.

Vozač je nešto objašnjavao i okrenuo se suputniku da on to potvrdi. Drugi čovjek senagnuo preko sjedišta, kimajući glavom pa tresući njome, kao u tuzi. Lažni stražar seodmaknuo i govorio glasnije, s autoritetom vojnika.

— Žalim, signori e signora — rekao je na talijanskom. — Večerašnji propisizahtijevaju da svi putnici istupe iz kola za vrijeme pregleda.

— Ali nama je rečeno da ćemo kroz Col des Moulinets proći što je brže moguće,caporale1 — protestirao je vozač, podižući glas. — Draga žena pokopala je muža prije manjeod dva sata. Ona je izvan sebe... Evo njenih papira, evo njen pasoš. Evo i naših. Sve je u redu,u to vas uvjeravam. Očekuju nas na misi u osam sati. Ona je iz fine familije, francusko-talijanski brak koji je strašan incident tragično okončao. Gradonačelnici Monesia i Moulinetsasu bili na sprovodu...

— Žalim, signore — ponovi ubojica. — Molim vas, izađite. Iza vas je kamion i nijered da zadržavate promet.

Havelock je okrenuo glavu, gledajući u rasklimani teretnjak sa snažnim motorom.Unutra nije bilo nikog. Dvojica ljudi su bili na suprotnim stranama ceste, odjeveni kao brđani;pogledima su pretraživali cestu i šumu, s rukama u džepovima. Pripomoć za pripomoć,podrška za podršku. Granica je pripadala jedinici iz Rima, koja je sigurno znala da nitko nemože proći a da ne bude viđen. Ako cilj bude viđen, cilj će umrijeti.

A ako ne bude viđen? Hoće li biti na snazi druga naredba? Hoće li sekundarni cilj —mamac — biti likvidiran u Col des Moulinetsu jer više nije mogući mamac? Odgovor jeMichaelu bio tako bolan da si gotovo nije htio priznati da je tako očigledan. Ona mora bitilikvidirana. Ona ne postoji, njeno je postojanje suviše opasno za lažljivce koji su dalinaređenja i stratezima i ambasadama. Jedinica će se vratiti u Rim bez ubijenog primarnogcilja, a jedini gubitak bit će agent potvrde koji nije imao pojma o sekundarnom cilju.

Visoka, vitka figura u crnom izišla je iz kola — žena u tugovanju. Taman veo od crnečipke padao joj je sa šešira širokog ruba i pokrivao joj lice. Havelock je buljio; bol u prsima.................. ..

1 Kaplar, narednik (tal.); (op. prev.)

bila mu je gotovo nepodnosiva. Nije bila udaljena od njega više od sedam metara, ali jerazmak bio ispunjen smrću; njena će smrt uskoro uslijediti izišao on ili ne.

— Moje saučešće, opet, signora — rekao je ubojica u uniformi. — Bit će potrebno daskinete šešir.

— Dobri Bože, zašto? — upita Jenna Karas tihim glasom, savladavajući se ali stragom jecaja, što bi mogao biti i znak tuge, ali i straha.

— Samo da usporedim vašu fotografiju na pasošu s licem, signora. Zacijelo znate daje to uobičajeno.

Jenna je polako podigla veo s lica a zatim šešir s glave. Koža koja je tako često dobija-la bronzanu boju od sunčanja sada je bila bijela poput krede — avetinjsko svjetlo s mosta;njene nježne crte su bile napete, a visoke jagodice kao u maske; dugačka plava kosa bila jepovučena unazad i strogo vezana u čvor. Michael je gledao, polako dišući. Dio njega je htiozaplakati, dok ga je drugi očajnički, glupo, vraćao u drugo vrijeme... kad su zajedno ležali natravi iznad Moldave, hodali niz Ringstrasse, držeći se za ruke kao što to čine djeca, smijući seironiji što se dvoje agenata pod dubokim pokrivačem ponašalo poput ljudskih bića... Ukrevetu, držeći se, govoreći jedno drugome da će se nekako iskobeljati iz svog pokretnogzatvora.

— Signora ima lijepu kosu — rekao je ubojica, s osmijehom koji mu je nijekao rang.— Moja bi se majka složila. I mi smo sa sjevera.

— Hvala vam. Mogu li staviti veo, caporale? Ja sam u tugovanju.— Trenutak, molim — odgovorio je Ricci, držeći pasoš ali ne gledajući u nj. Umjesto

toga, gledao je posvuda, ne mičući pritom glavu, očito bivajući sve ljući. Jennini pratioci sunepokretno stajali pored automobila, izbjegavajući vojnikove oči.

Iza »lancie«, s jedne i druge strane izlupetanog teretnjaka, pomoćne ubojice su bilenapete, buljeći u sjenu; zatim opet gledajući u blizinu svratišta, s očekivanjem na licu. Činilose kao da su svi očekivali da će se on materijalizirati iz mraka; da će se pojaviti odjednom,hodajući ili neusiljeno ili odlučno stazom do svratišta, ili iza debelog debla bora na rubu ceste,pozivajući ženu iz automobila. To su očekivali. S njihove točke gledišta, to se imalo dogoditi.Sve je bilo čisto, ništa nejasno. Meta nije prešla preko mosta u proteklih dvadeset šest sati, ada je prešla prije minus dvadeset šest, to bi bilo glupo. Nije bilo načina kako bi mogao saznatiu kojim se kolima vozi Jenna Karas ili kojim će putem krenuti kroz Col des Moulinets. Osimtih dedukcija, nije bilo razloga da čovjek označen za otpremu zna gdje je jedinica iz Rima upograničnom mjestu. Dogodit će se sada ili se neće dogoditi.

Napetost na mjestu događaja bila je napregnuta do točke prsnuća. Još su je višenaglašavala dvojica vojnika unutar stražarske kućice koji su pokušavali otvoriti vrata, vičućikroz prozore, ali im je vika bila prigušena zbog debela stakla. Jenna Karas i njeni plaćenipratioci nisu propustili ni trenutak te situacije; vozač se stade jedva vidljivo primicati vratima,a njegov kompanjon prema granici ceste i šume. Stupica je u toku, ali iz razloga koje nisumogli shvatiti, bilo je jasno da to nije stupica za njih; da je bilo tako, njih bi odmah uzeli.

Havelock je znao da je sada sve u vrijemeslijedu; vječno čekanje dok nadođe trenutak,a onda taj trenutak kad će mu instinkt reći da krene u akciju. Nije mogao preinačitivjerojatnoće da mu idu u prilog, ali ih je mogao smanjiti protiv sebe. Protiv Jenne.

— Finirà in niente1 — rekao je uniformirani asasin, dovoljno glasno da ga se čuje;podigao je ruku do struka i dvaput zatresao zglavkom kao što je učinio prije, dajući signal kaoi prije.

1 Završit će u ništa (tal.); (op. prev.)

Michael je posegao u džep i izvukao paket plastičnog eksploziva i modul. Osvijetljenibrojčanik pokazivao je '0000'; oprezno je pritiskao dugme mjerača vremena dok nije dobiobrojke koje je htio, a zatim je modul umetnuo u samoljepivi rub. Nekoliko je puta provjeriosvoj položaj u mraku; znao je stazu s najmanje prepreka i sada ju je iskoristio. Promigoljio jedva i po metra u šumu, promatrao obrise grana prema noćnom nebu, pa paket bacio u zrak.Istog trena kad ga je ispustio, provrdao je natrag do ceste, naginjući se ulijevo, tako da je sadabio paralelno s izlupetanim teretnjakom, tri i po metra do pomoćnog ubojice u brđanskojodjeći. U magnumu je imao dva metka; moguće je da će ih upotrijebiti prije nego bi to htio,ali su prigušeni zvuci poželjniji od eksplozija iz automatika »llama«. Još nekoliko sekundi.

— Opet žalim zbog odgađanja, signora i signori — rekao je asasin kojeg je poslaoRim, odlazeći od »lancie« prema čekrku kojim se rukuje s narančastom preprekom. — Pravilase moraju poštovati. Sada se možete vratiti u automobil, sve je u redu. — Plavokosi je prošaopored prozora kućice zanemarujući ljutitu viku vojnika u njoj; nema vremena da ga gubi naneznatnije igrače. Plan nije uspio. Fino podešena strategija bila je vježba jalovosti; ljutnja irazočaranje bili su drugi po redu, a prvi je bio njegov profesionalni instinkt koji mu je govorioda napusti scenu. Preostao mu je još samo jedan posao o kojemu agent potvrde nije ništaznao. Podigao je narančastu prepreku i odmah otkoračio na sredinu ulaza onemogućujućiprolaz. Iz džepa je izvukao bilježnicu i olovku — pograničnik koji zadovoljava posljednjuproceduru, bilježeći registarski broj automobila. I to je bio signal.

Samo sekundi.Jenna i dvojica pratilaca su ušli u kola, a lica dvojice odavala su zbunjenost i oprezno

olakšanje. Lupnuli su vratima, a na taj zvuk se iz lišća preko ceste, blizu »lancie«, polakopojavio niski, zdepasti muškarac. Pošao je ravno prema stražnjem dijelu automobila, ali paž-nju nije posvećivao automobilu već šumi izvan ceste. Podigao je ruku do pasa, dvaput zatre-sao zglavkom, iznenađen neodgovaranjem na taj znak. Stajao je na trenutak, a namrgođenolice mu je odavalo manju uzbunu, no ne i paniku. Ljudi u njegovu poslu razumiju problemeslabog funkcioniranja opreme; problemi su nastajali naglo i bili smrtonosni, što je bio razlogzašto su dvojica specijalista putovali kao tim. Brzo je okrenuo glavu prema graničnomprelazu; plavokosi asasin je bio nestrpljiv. Čovjek je kleknuo, uzeo predmet iz lijeve ruke iprenio ga u desnu. Ispružio je ruku ispod kola, na dio ravno ispod rezervoara s gorivom.

Više nije bilo ni sekundi. Meta ne može čekati.

Havelock je imao čovjeka u križu magnuma. Opalio je; specijalist je kriknuo dok muje tijelo udarilo u metal branika; rukom je trznuo natrag i paket je izletio iz ruke. Metak mu sezabio u kičmu i tijelo mu se izvijalo od bolova koji su ga vrelo sjekli. Iako u agoniji, asasin seokrenuo prema izvoru eksplozivnog pljucaja, izvukao je automatik iz džepa i odmah gauperio. Michael se grozničavo iskotrljao s tog područja sve dok ga nije zaustavilo gustoraslinje. Pucnji su odjekivali posvuda, tanad je prskala po tlu, a Havelock je podigao magnumi ispalio posljednji metak. Iza prigušena pucnja začu se glasno hvatanje zraka; čovjeku poredkamiona bio je rasprskan vrat.

— Dov'è? Dov'è?1 — vikao je plavokosi asasin, trčeći oko »lancie«.Eksplozija je ispunila zrak. Zasljepljujuće svjetlo detoniranog plastiquea okupalo je

mrak šume, odjekujući brdima. Asasin se bacio na zemlju pa, ciljajući u ništa, stade pucati usve. Motor »lancie« je zagrmio, kotači se okrenuše i kola su jurnula na most. Jenna je bilaslobodna.

Još nekoliko sekundi. On to mora učiniti.1 Gdje je? Gdje je? (tal.); (op. prev.)

Michael je ustao i istrčao iz šume, s praznim magnumom za pašom i »llamom« u ruci.Asasin ga je ugledao u svjetlosti plamena koji je osvijetljavao šumu. Plavokosi se oslonio nakoljena i, podupirući desnu ruku lijevom, naciljao u Havelocka. Pucao je brzo, opetovano;tanad su zviždukala rikošetirajući i pucketala zrakom iznad Michaela i desno od njega, dok jejurio da se zaštiti iza kamiona. Ali to nije bila zaštita; začu struganje, zatim korake iza sebe;okrenu se, leđima prema vratima. Sa stražnje strane kamiona došao je ubojica-vozač, sagnuvšise — kretanje profesionalca koji je na blizini stjerao plijen u kut. Podigao je oružje i ispalio.Čim ga je ugledao Havelock se bacio na zemlju i uzvratio s dva pucnja; osjetivši ledenu bol uramenu znao je da je pogođen, ali nije znao koliko je rana ozbiljna. Vozač se u grču otkotrljaos ruba ceste; ako nije otišao, uskoro će.

Odjednom je zemlja prsnula ispred Michaela; sada kad mu je s pomoćnikom bilosvršeno, plavokosi asasin je bio slobodan da nastavi s paljbom. Havelock je zaronio sebinadesno, zatim se bacio ispod kamiona i panično otpuzao na drugu stranu. Sekunde. Preostalesu samo sekunde. Skoči na noge i bočnim korakom dođe do vrata. Nekoliko uplašenih ljudikod svratišta vikala je međusobno, jedan na drugog, trčeći u svim smjerovima. Preostalo jetako malo vremena; vojnici će istrčati iz svojih nastambi, možda već trče. Zgrabi ručicu inaglo otvori vrata; vidio je ono što je htio vidjeti : ključevi su bili u mjestu za paljenje motora,kao što se divlje ponadao da će biti. Jedinica iz Rima je imala vlast nad situacijom, a to značisposobnost da se odmah napusti mjesto smaknuća.

Skočio je na sjedalo, spustio glavu što niže, dok su mu prsti bijesno radili. Okrenuo jeključ; motor je uhvatio i već na prvi zvuk začu se paljba naprijed sa ceste. Meci su se zabadaliu metal. Nasta stanka koju je Michael shvatio; asasin puni svoje oružje. To su odsudnesekunde. Upalio je putna svjetla; poput motora bila su snažna, zasljepljujuća. Ispred njega jeplavokosi muškarac klečao na rubu ceste, gurajući magazin u dršku automatika. Havelocksnažno pritisnu kvačilo, stavi u brzinu i pritisnu gas do poda.

Teško vozilo jurnu naprijed, dok su mu gume škripale preko kamenja i zemlje.Michael okrenu upravljač na desnu stranu dok je motor grmio razvijajući brzinu. Brzi pucnji;vjetrobran je bio probušen, a mreža prskotina proširila se staklom dok su meci fijukali ukabinu. Havelock podignu glavu tek da vidi ono što je htio vidjeti. Ubojica je bio u središtasvjetla od reflektora. Michael je držao kurs sve dok nije osjetio i čuo udarac popraćenbijesnim krikom koji je naglo umukao kad se asasin nagnuo i okrenuo, mada je ostao namjestu: duboko izbrazdane gume kamiona slomile su mu noge. Havelock je opet okrenuoupravljač, sada nalijevo, vrativši se na pravu cestu; projurio je pored dviju stražarskih kućicana most, opazivši u jurnjavi dvojicu vojnika koji su ležali ispruženi na podu.

Na francuskoj je strani bio kaos, ali nije bilo prepreke koja bi mu blokirala put.Vojnici su jurili do kontrolnog punkta i od njega, izvikujući naređenja nikome i svakome; uosvijetljenoj stražarskoj kućici okupila su se četiri stražara, skupljeni jedan uz drugoga, dok jejedan vikao u telefon. Cesta za Col des Moulinets skreće lijevo od mosta, zatim zavija desno.Ušao je u usku ulicu popločanu oblucima; nekoliko je pješaka odskočilo na uski pločnik,iznenađeni koliko zvukom toliko i teškim talijanskim teretnjakom.

Ugledao je crvena svjetla... široka, stražnja svjetla »lancie«. Bila su na daljini;skrenula su u ulicu — Bog zna koju ulicu, toliko ih je. Col des Moulinets je jedno od onihsela gdje su svaka i najstarija staza i prolaz za stoku popločani kamenjem; neki su od njihpretvoreni u ulice, drugi tek u čudne prolaze, jedva dovoljno široke za kola s teretom. Ali onće znati kad dođe do toga; mora znati.

Poprečne ulice su bile sve šire, a kuće i trgovine sve povučenije; uske kaldrme postalesu pločnici, a sve više seljana šetalo je pored osvijetljenih izloga. »Lancie« nije bilo nigdje;iščezla je.

— Pardon! Où est l'aéroport1? — viknuo je kroz prozor starijem paru koji se spremaoda s pločnika zakorači na kaldrmisanu ulicu.

— Aerodrom? — odgovori mu starac na francuskom, izgovorivši riječ akcentom kojije bio više talijanski nego galski. — Nema aerodroma u Col de Moulinetsu, monsieur. Možetese odvesti južnom cestom do Cap Martina.

— Ima jedan aerodrom blizu sela, uvjeren sam u to — vikao je Havelock, nastojećisvladati tjeskobu. — Prijatelj, vrlo dobar prijatelj, rekao mi je da leti u Col des Moulinets.Moram ga dočekati. Kasnim.

— Vaš je prijatelj mislio na Cap Martin, monsieur.

— Možda nije — javio se mladić naslonjen na vrata trgovine koja je bila zatvorena. —Nema pravog aerodroma, monsieur, ali ima uzletište petnaest, dvadeset kilometara sjevernood puta za Tendu. Upotrebljavaju ga bogataši koji imaju imanja u Roquebillièru i Breilu.

— To je to! Koji je najbrži put?

— Krenite prvom desno, pa opet desno tri ulice natrag do Rue Maritimes. Skrenitelijevo; odvest će vas na planinski autoput. Petnaest, osamnaest kilometara sjeverno.

— Hvala vam.Vrijeme je bilo jureća montaža svjetla i sjena, ispunjena ljudima i figurama koje su

odskakale, malim dosadnim automobilima i njihovim blještavim svjetlima, da bi ih postupnozamijenilo manje kuća, manje ljudi, manje ulične rasvjete; stigao je do ruba sela. Ako suuspaničeni pogranični stražari izvijestili policiju, on joj je izmakao jer su okolnosti bile nanjegovoj strani; malo policajaca nasuprot širokom području. Minutama kasnije — koliko ih jeprošlo, to neće nikad znati — letio je kroz mračnu pokrajinu Maritimesa. Valoviti brežuljcikoji su bili posvuda, bili su uvod u brda iza njih, barikade koje treba svladati svom brzinomkoju može smoći snažni teretnjak. Dok su pogonski uređaji maksimalno funkcionirali a kotačiškripali do crescenda, gledao je u obrise mlinova s lopaticama; poput brežuljaka, bili su po-svuda pored kućica uz planinske rječice i potoke; okretali su se polako, s nekom veličanstve-nošću u svojem nikad završenom kretanju — ponovni dokazi da su vrijeme i priroda vječni.

Na autoputu nije bilo svjetala, nije bilo crvenih mrlja u mraku. »Lanciu« se nigdje nijemoglo vidjeti. Ide li on uopće u pravom smjeru? Ili mu je tjeskoba izobličila osjećaje? Takoblizu a ipak tako strašno daleko. Preko jednog ponora je prešao, još jednog valja preskočiti.Prešao? Mi smo to bolje rekli u Pragu. Přejezd1 to bolje kaže.

Miluji vas, ma drahá.2 Mi razumijemo te riječi, Jenna. Ne treba nam jezik lažljivaca.Nije trebalo ni da ga naučimo. Ne slušaj lažljivce! Oni su nas neutralizirali, sada nas želeubiti. Moraju jer ja znam da su tamo. Ja znam, a tako ćeš i ti.

Reflektor! Njegov je snop prelazio noćnim nebom. Iza najbližih brežuljaka,dijagonalno naprijed s lijeve strane. Negdje će cesta zaokrenuti; negdje minutama dalekonalaze se aerodrom i avion — i Jenna.

Drugi je brežuljak bio strm, druga strana još strmija, zavojita; upravljač je držao svomsnagom, naginjući kola na svakom zaokretu. Svjetla. Široki bijeli snopovi ispred, dvije crvenetočke odostraga. Bila je to »lancia«! Milju, dvije milje naprijed i dolje; bilo je to nemogućereći, ali polje je tamo. Paralelne linije žutih svjetala na dnu križale su se na točkama više odčetrdeset stupnjeva; vjetrovi u dolini bili su proučeni zbog maksimalnog uzgona. Aerodrom je

1 Oprostite! Gdje je aerodrom? (franc); (op. prev.)2 Prijelaz (češ.); (op. prev.)3 Ljubim vas, moja draga (češ.); (op. prev.)

bio u dolini, dovoljno širokoj i dugoj za male mlažnjake kao i za avione s propelerima — kojeupotrebljavaju bogataši što imaju imanja u Roquebillièru i Breilu.

Havelock je sasvim pritisnuo papučicu za ubrzanje, a lijeva noga mu je dodirivalakočnicu u trenucima kad je ravnoteža bila u opasnosti. Cesta je sada bila ravna postavširavnom prugom što je okruživala ograđeni aerodrom. U ogromnom zagrađenom dijelu vidjelisu se živi odrazi blistavih krila i trupova; možda je tucet aviona bilo usidreno u raznimpoložajima izvan poletno-sletne staze — jučerašnje jahte zamijenjene su srebrnim cijevimakoje su plovile nebom. Tri i po metra visoka ograda imala je bodljikavu žicu na vrhu i bilanakošena još metar i po prema unutra. Bogataši Roquebillièra i Breila su vodili brigu o svojojzrakoplovnoj imovini. Takva ograda — dvostruka milja po dužini — imala je cijenu odnekoliko stotina tisuća dolara; a budući da je tako, neće li naići na sigurnosna vrata i načuvare koji će biti donekle pažljiviji od francuskih i talijanskih vojnika?

Bili su. Zaokrenuo je u ulicu ulaza. Teška, tri i po metara visoka vrata zatvarala su sestotinu metara ispred njega. Unutra je »lancia« jurila preko polja. Odjednom joj se svjetlaugasiše; negdje unutar prostranstva trave i asfalta njezin je vozač opazio avion. Svjetla biotkrila oznake, a oznake su tragovi; ako je on mogao vidjeti svjetla »lancie« nekoliko miljadalje, i njega su mogli vidjeti. Sada su mu preostale samo sekunde i polusekunde, svakisićušan pokret sata sužavao je konačni bezdan ili ga proširivao.

Stežući volan, pritiskao je dlanovima o rub teretnjakove sirene, udarajući jedinialarmni kôd koji mu je pao na pamet: Mayday, Mayday, Mayday! Neprekidno ga je ponavljaojureći prilaznim putem prema vratima što su se zatvarala.

Dva uniformirana čuvara bila su unutar ograde. Jedan je gurao debelu metalnuprečagu, drugi je stajao pored zasuna spreman da primi šipku i umetne sponu. Kad su vratabila tri četvrtine zatvorena, obojica stražara su zurila kroz žičanu mrežu dok je snažni kamionjurio na njih; nisu prečuli zvukove sirena. Njihova su prestrašena lica govorila da nemajunamjeru ostati na stazi podivljalih kola koja će se začas sjuriti u vratnicu. Stražar s prečagomotpusti je i pobjegne ulijevo; vrata su se djelomično otvorila — samo djelomično — kad jepovukao ruku. Čovjek pored zasuna odskočio je nadesno, zaronivši u travu, tražeći zaštitu uogradi.

Došlo je do udarca. Kamion je iskrivio vrata na šarkama, odnio ih i lupio s njima ukućicu, razbivši staklo i presjekavši neki električni vod koji je buknuo krijesnicama išuštanjem. Michael je pojurio kolima u polje, doživljavajući vrhunac boli u ramenu; teretnjakse oštro nagnuo, zamalo izbjegavši dva susjedna aviona parkirana u sjeni jedinog širokoghangara. Okrenuo je kotač ulijevo, upućujući ga u smjeru »lancie«, kojim je prošla prijemanje od minute.

Ništa. Apsolutno ništa! Gdje je? Gdje su?Treptaj svjetla. Pokret — na dalekom kraju polja iza žute linije sjeverne poletne staze,

nešto iza najudaljenijeg zemaljskog niza. Kabina aviona bila je otvorena, unutrašnje je svjetlonakratko zasjalo, pa odmah bilo ugašeno. Pritisnu volan nadesno, dok mu se krv iz ranjenaramena što se trzalo proširila košuljom, pa pojuri dijagonalno preko ogromnog terena; žaruljeotporne na svako vrijeme eksplodirale su pod gumama, dok je on žurio prema sada zamrače-nom dijelu gdje je prije nekoliko sekundi ugledao prigušeni trzaj svjetla.

Eno ga! To nije bio mlažnjak, već jednokrilni dvomotorac, čiji su se propeleriodjednom stali bijesno okretati, dok je plamen rigao iz ispušnika. Nije bio na poletnoj staziveć iza sjaja paralelnih linija žutih svjetala; pilot se spremao doći u poziciju za uzlet. Ali sesada ne kreće; stoji na mjestu!

»Lancia«. Bila je iza i zdesna od aviona. Opet, svjetlo! Sada ne iz aviona, već iz same»lancie«. Vrata su se otvorila, figure su iskočile trčeći do aviona. Vrata od kabine, još jednosvjetlo! Za trenutak je Michael pomislio da udari u trup aviona ili u najbliže krilo, ali bi tomogla biti tragična greška. Ako udari u rezervoar s gorivom avion bio za nekoliko sekundimogao otići u zrak, ali eksplozijom. Zaokrenuo je teškim vozilom na desnu stranu, pa nalijevu, a onda je zaškripivši kotačima zaustavio vozilo nekoliko metara ispred aviona, paiskočio.

— Jenna! Jenna! Poslouchám já! Stůj! Slušaj me!Ona se uspinjala dok ju je gurao vozač »lancie«, koji ju je slijedio unutra i zatvorio

vrata. Potrčao je nesvjestan bilo čega osim nje; mora je zaustaviti! Avion se okrenuo namjestu poput grotesknog, crnog kormorana. Njegova je staza bila slobodna od »lancie«!

Udarac je došao iz mraka, prigušen ali istodobno uvećan bijesnim vjetrovimapropelerove mlatnje. Glava mu odskoči unazad, noge su mu se saplele, a krv mu je natočilakosu iznad desne sljepoočice. Bio je na koljenima, podržavajući se rukama, buljeći u avion, uprozor aviona koji se kretao, ali se on nije mogao pokrenuti! Svjetlo u kabini ostalo jeupaljeno nekoliko sekundi i on je vidio lice iza stakla, pogled koji je uzvraćao njegov. Bit ćeto pogled koji će pamtiti do kraja života. Drugi udarac tupim predmetom dobio je u donji diovrata.

Sada nije mogao misliti o strašnom prizoru, o njoj! Čuo je vrisku sirena preko polja,vidio je sjaj reflektora preko piste, uhvatio je blistavi metal aviona koji je jurio između žutihsvjetala. Čovjek koji ga je dvaput udario trčao je prema »lancii«; mora se pokrenuti! Mora sepokrenuti odmah, ili mu neće biti dopušteno da živi, dopušteno da je više ikad vidi. Nekako jestao na noge i izvukao automatik »llamu« ispod jakne.

Dvaput je opalio iznad krova automobila; čovjek koji je uskočio na sjedište mogao gaje ubiti prije nekoliko trenutaka; on sad neće ubiti njega. Ruke su mu bile suviše nesigurne, abljeskajuća preplavljujuća svjetla previše zbunjujuća da bi mu omogućila čak da ga rani. Alion mora imati kola. Opet je opalio, a metak je rikošetirao od metala kad se približio prozoru.

— Izlazite vani ili ste mrtvi! — vikao je, stežući ručku vrata. — Čuo si što sam rekao!Izlazi! — Havelock je zgrabio čovjeka za jaknu i izvukao ga iz kola, bacivši ga u travu. Nijebilo vremena za tucet pitanja koja je želio postaviti. Mora pobjeći! Skliznuo je iza upravljača ičvrsto zalupio vratima; motor je bio u pogonu.

Idućih četrdeset pet sekundi je šarao aerodromom ogromnim brzinama, izbjegavajućiljude iz Sigurnosti aerodroma, upadajući u svjetlosne snopove reflektora i bježeći iz njih.Desetak se puta gotovo zabio u avione, prije nego je dospio do srušenih vrata. Projurio je kroznjih, ne videći cestu, funkcionirajući samo po nervu i instinktu.

Nije mogao odagnati strašan prizor Jenninog lica u prozoru aviona koji se kretao. URimu joj je lice pokazivalo sirovi strah i zbunjenost. Prije nekoliko trenutaka bilo je neštodrugo; bilo joj je u očima.

Ledena, čista mržnja.

13

Vozio je jugozapadno do Provence, zatim ravno na jug prema obali, do gradićaCagnes-sur-Mer. Godinama je obrađivao sjeverno Sredozemlje i znao je jednog doktoraizmeđu Cagnesa i Antibesa; trebala mu je pomoć. Strgao je rukav s košulje i zavezao čvor okorane na ramenu, ali to nije spriječilo gubitak krvi. Cijela prsa su mu bila natopljena, odjeća selijepila za kožu, a osjećao je i slatko-kiselkasti vonj koji je tako dobro poznavao. Vrat mu jeprošao samo s ogrebotinama — paramedicinsko mišljenje koje ni najmanje ne umanjuje bol— ali je udarac u glavu zahtijevao šavove; najmanja poderotina bi otvorila laceraciju koja jejedva bila zapečaćena koaguliranom krvlju.

Trebala mu je i druga pomoć, a pružit će mu je dr. Henri Salanne. Mora uspostavitivezu s Matthiasom; odlaganje bi doista bilo glupo. Određenim identitetima se može ući u tragpo naređenjima, po kôdnom imenu Dvosmislenost; ima dovoljno informacija. Površinskidokazi o velikoj uroti bili su čisti na osnovu činjenice da je Jenna preživjela Costa Bravu —iako su je službeno ubilježili kao mrtvu — i njegove osude na kaznu »izvan spasa«. Prvo ćeMatthias prihvatiti od svog přítele, a drugo će mu biti potvrđeno iz zapečaćenih direktiva scrnim rubom u arhivi Konzularnih operacija. Dopuštajući da su »zašto« izvan Havelockovadosega, ali ne i činjenice — oni su postojali i Matthias može postupiti po njima. A dokdržavni sekretar postupa, Michael mora stići u Pariz što je prije moguće. To neće bitijednostavno; posvetit će se pažnja svakom aerodromu, autocesti i željezničkoj stanici uProvenci i Maritimesu, a Matthias ne može učiniti ništa oko toga. Vrijeme i komunikacije suna strani lažljivaca. Izdavanje prikrivenih naređenja mnogo je jednostavnije nego njihovoopozivanje; ona se šire kao tamna mreža od tinte na mekanom papiru; kasnije primaociiščezavaju, ali prije toga svaki želi da se njemu pripiše zasluga za obavljeni posao.

Za jedan sat — ako se to već nije dogodilo — Rim će saznati za događaje kod Col desMoulinetsa. Telefoni i malo upotrebljavane radiofrekvencije bit će upotrebljeni radiodašiljanja riječi: Čovjek »izvan spasa« je slobodan; on nas može koštati mnogo toga što jevrijedno, uključujući vrijeme i naše živote. Svo mrežno osoblje je u stanju budnosti; upotrebasvakog izvora, svakog raspoloživog oružja. Nulto područje: Col des Moulinets. Polumjer:maksimalno dva sata putovanja, kažu da je ranjen. Posljednje poznato vozilo: poljoprivredniteretnjak lošeg izgleda sa snažnim motorom, i limuzina »lancia«. Pronaći ga. Ubiti ga.

Nema sumnje da su lažljivci na Potomacu već stigli do Salannea, ali kao što je takočesto slučaj u zasjenjenom svijetu, postoje skrivena povjeravanja — ono što je sada ili je bilo— o kojima oni koji odobravaju isplate u Washingtonu ili Rimu, ili Parizu, ništa ne znaju. Akad su u pitanju »trutovi« poput dra Henna Salannea, samo stanoviti ljudi na terenu koji subili na određenoj sceni u određeno vrijeme znali su za njih, pohranivši im imena za even-tualnu buduću osobnu upotrebu. Bila je i nekakva nejasna moralnost u takvom postupanju, jerinkriminirajuća informacija ili sami događaji najčešće su bili rezultat privremene krize ilislabosti koji nisu zahtijevali da određena osoba bude uništena — ili ubijena.

U pitanju Sallanea, Havelock je bio tamo gdje se to dogodilo — preciznije rečeno,jedanaest sati nakon što se to dogodilo, dovoljno rano da se izmijene posljedice. Doktor jeprodao jednog američkog agenta u Cannesu koji je koordinirao malu flotu oceanskih plovilaza zabavu radi praćenja sovjetskih pomorskih pozicija na tom sektoru. Salanne ga je prodao

za novac doušniku KGB-a, a Michael nije shvatio: ni novac ni izdaja nisu bili motiv koji biimao smisla kad je doktor u pitanju. Bilo je dovoljno samo jedno tiho sučeljavanje da bi sesaznala istina, a to je bila istina stara kao groteskni svijet u kojemu su živjeli. Blagi iakodonekle cinični sredovječni doktor bio je strastveni kockar; to je bio prvenstveni razlog zaštoje sjajni mladi kirurg iz l'Hôpital de Paris tražio praksu u trokutu Monte Carla. U Monacu suuvažavali njegove vjerodajnice i reference, što je bila dobra stvar, ali njegovi gubici u casinounisu.

I dolazi Amerikanac s pokrivačem vlasnika jahte i jet-settera,1 a koji je novac poreznihobveznika trošio oprezno ali pokudno za stolovima. Njegova pokudnost, međutim, nije zavr-šavala chemin de ferom; bio je ženskar sa sklonošću spram mladih djevojaka, što je image,kako je racionalizirao, koji neće učiniti nikakve štete njegovu pokrivaču. Jedna od djevojakakoju je doveo u svoj zaposleni krevet bila je Salanneova kćer, Claudie, prijemljivo dijete kojeje propatilo jaku depresiju kad se iz te veze nije rodilo ništa drugo.

Sovjeti su bili na tržištu; doktorovi bi gubici mogli biti pokriveni, a grabežljivicoureur2 uklonjen sa scene. Pourquoi pas?3 Tako se i dogodilo.

I dolazi Havelock, koji je ušao u trag izdaji, izvukao Amerikanca prije nego su njegovibrodovi bili prepoznati, i suočio se s Henriem Salanneom. O tome nije raportirao; možda nijebilo potrebe, a doktor je shvatio uvjete svog »pomilovanja«. Više nikad... i tako je nastalajedna zadužnica.

Michael je našao telefonsku kabinu na napuštenom uglu komercijalnog dijela Cagnes-sur-Mer. Teško se podupirao izlazivši iz kola i držeći jaknu skupljenu u ruci; bio je hladan,još je krvario. U govornici je izvukao »llamu« iz futrole, smrskao svjetlo iznad glave, pa biraobrojke u mraku. Nakon čekanja koje mu se činilo da nema kraja, informacijska služba Anti-besa mu je dala broj.

— Votre fille, Claudie, comment va-t-elle?4 — tiho upita. Nasta mrtva tišina. Konačnoje doktor progovorio, hotimično izabravši engleski. — Pitao sam se hoću li čuti za vas. Akoste to vi, onda mora da ste ozlijeđeni.

— Jesam.— Kako teško?

— Treba mi čišćenje i nekoliko šavova. To je sve, mislim.— Ništa unutrašnje?

— Ne, koliko mogu reći.— Nadam se da ste u redu. Odabrati bolnicu predstavljalo bi sumnjiv ukus u ovom

trenutku. Mislim da su sve sobe za hitne intervencije pod prismotrom na cijelom području.Michael se odjednom uzbunio. — Što je s vama?

— Raspoloživih ljudi ima koliko ima. Oni neće ljude trošiti na nekoga koji bi, kakodrže, radije gledao da deset pacijenata umire na operacijskom stolu nego da bude lišen njihovevelikodušnosti.

— Zaista?1 Pripadnik bogatog međunarodnog mondenog društva koji bezbrižno dokoličari uglavnom na osnovu naslijeđenog

novca; isprazni mondeni bogataš koji stalno putuje mlažnjacima u smjerovima zabave sa sebi sličnima (op. prev.)2 Brzoteča; (fran.); (op. prev.)3 Zašto ne? (fran.); (op. prev.)4 Vaša kći, Claudie, kako je ona? (fran.); (op. prev.)

— Hajd'mo to prepoloviti — rekao je Salanne, tiho se nasmijavši. — Usprkos mojimnavikama, moja savjest ne bi mogla uzeti više od pet. — Doktor je zašutio ali ne dovoljnodugo da Havelock nastavi.

— Međutim, mogao bi biti jedan problem. Kažu da vozite teretnjak srednje veličine...— Ne vozim.— Ili možda tamnosivu limuzinu »lancia« — nastavi Salanne.— Vozim.— Onda je se otarasite ili odite što dalje od nje.Michael pogleda na veliki automobil izvan kabine. Motor se prezagrijao; para je

izlazila iz radijatora, dizala se i širila ispod svjetla ulične svjetiljke. Sve je to privlačilo pažnjuna kola. — Nisam siguran koliko daleko mogu hodati — rekao je doktoru.

— Gubitak krvi?— Dovoljno da to mogu osjetiti.— Merde!1 Gdje ste vi?Havelock mu je rekao. — Ranije sam ovdje bio, ali ne sjećam se baš previše.— Dezorijentacija ili odsutnost utisaka?— U čemu je razlika?— Krv.— Osjećam se smućeno, ako na to mislite.— To je. Mislim da znam taj ugao. Je li bijouterie2 na drugoj strani? Zove se nekako

— i sin?Michael je žmirnuo kroz staklo pored »lancie«. — »Ariale et Fils?« — rekao je, čita-

jući podignuta bijela slova znaka iznad zatamnjene trgovine preko puta ulice. — »Fini nakit,satovi, dijamanti«. Je li to?

— Ariale, dakako, Imao sam i dobrih noći, znate. Mnogo su prihvatljiviji od lopova uSpéluguesu. A sada, nekoliko trgovina dalje od Ariale je ulica koja vodi do malog parkiralištaiza trgovina. Stići ću tamo što brže mogu, najdulje za dvadeset minuta. Ne bih htio juritiulicama u ovim okolnostima.

— Molim vas, nemojte.— Ne bih smio. Hodajte polako, a ako tamo ima neki parkirani automobil, propuzite

ispod jednoga i ležite ravno na leđa. Kad me vidite da dolazim, upalite šibicu. Što manjepokreta; je li to shvaćeno?

— Shvaćeno.Havelock je izišao iz govornice, ali prije nego je prešao ulicu otvorio je jaknu, izvukao

krvlju natopljenu košulju i stisnuo je sve dok se crvene kapi nisu pojavile na pločniku.Sagnuvši se, učimo je desetak koraka ravno naprijed pored ugla zgrade, ušao u sjenu, stružućikrv s potplata cipela i onda krenuo unazad; svatko tko bi razgledavao »lanciu« i susjednopodručje zaključio bi da je on pobjegao niz ulicu koja se ukrštava s tom. Onda se zaustavio,nespretno skinuo cipele i postrance došao do ruba pločnika, držeći donji dio jakne u ruci.Promijenio je smjer i odšepesao preko raskršća na stranu ulice gdje se nalazila trgovina»Ariale et Fils«.

1 Govno (fran.); (op. prev.)2 Trgovina dragim kamenjem i nakitom (fran.); (op. prev.)

Ležao je na leđima, sa šibicama u rukama, zureći u nauljenu donju stranu »peugeota«,i licem prema zidu parkirališta, održavajući svijest budnom jednom vježbom nemogućeg.Zadatak: vlasnik kola se vrati s prijateljem i obojica ulaze u kola. Što bi Michael učinio i kakobi učinio a da ga ne opaze? Odgovor na prvo je otkotrljati se — očito — ali na koju stranu?

Dva automobilska svjetla blizanca presjekoše mrak ulaza na parkiralište, prekinuvšinjegova razmišljanja. Tri metra unutar ulaza kod kojeg nije bilo čuvara, svjetla se ugasiše;kola se zaustaviše, ali motor je i dalje bio u pogonu. Bio je to Salanne, koji mu je tako dao doznanja da je stigao. Havelock dogmiže do ruba šasije »peugeota« i upali šibicu. Za nekolikosekundi je doktor bio nad njim, a već za nekoliko minuta su se vozili na jug cestom premaAntibesu. Michael je bio na stražnjem sjedištu, iskošen u kutu, ispruženih nogu, izvan vidika.

— Ako se sjećate — rekao je Salanne — postoji ulaz sa strane u moju kuću, do kogase dolazi pristupnim putem. Vodi ravno u moj ured i u ordinaciju.

— Sjećam se. Koristio sam se njim.

— Ja ću ući prvi, tek toliko da budem siguran.— Što ćete učiniti ako naiđete na automobile pred ulazom?

— Radije ne bih o tome mislio.— Možda bi trebalo.

— Zapravo, jesam. Imam kolegu u Villefrancheu, starijeg čovjeka bez prigovora.Dakako, više bih volio njega ne upetljavati.

— Cijenim ovo što radite — reče Havelock, gledajući u stražnji dio doktorove glavena blistavom svjetlu, primjetivši da je kosa koja je pred godinu dana bila samo dodirnutasijedom kosom, sada bila praktički bijela.

— Ja cijenim ono što ste učinili za mene — tiho mu odgovori Salanne. — Preuzeosam dug. Nikad drugačije nisam mislio.

— Znam. To je prilično hladno, zar ne?

— Ni najmanje. Upitali ste me kako je Claudie, pa neka vam reknem. Sretna je, imadijete, udata je za mladog liječnika na praksi u bolnici u Nici. Prije dvije godine gotovo si jeoduzela život. Koliko mi to vrijedi, moj prijatelju?

— Drago mi je to čuti.

— Osim toga, besmisleno je ono što kažu o vama.— Što kažu?

— Da ste umobolni, opasni psihopat koji nam svima prijeti otkrivanjem — sigurnasmrt od lutajućih šakala KGB-a — ako vam se dopusti da živite.

— I to je vama besmisleno?— Barem prije jedan sat, mon ami méchant.1 Sjećate li se čovjeka u Cannesu koji je

bio upetljan s mojom indiskrecijom?— Doušnika KGB-a?

— Da. Vi biste rekli da on zna i poznaje stvari.— Najbolji na sektoru — odgovori mu Havelock. — Sve dotle da smo ga ostavili

samog i nastojali ga hraniti dezinformacijama. Što je s njim?1 Moj zločesti prijatelju (fran.); (op. prev.)

— Kad je izišla riječ o vama, telefonirao sam mu — iz javne govornice, dakako. Htiosam potvrdu tog novog, nevjerojatnog suda o vama, pa sam ga upitao kako je mekano tržište,koliko je fleksibilno u pogledu cijene za američkog konzularnog atašea porijeklom iz Praga.Ono što mi je rekao bilo je i iznenađujuće i određeno.

— A to je bilo? — upita Michael, sagnuvši se zbog bolova.

— Nema tržišta za vas, nema cijene — visoke, niske, bilo kakve. Vi ste gubavac iMoskva se ne želi zaraziti vašom bolešću. Vas se ne smije ni dotaći, ni potvrditi. Dakle, kogabiste mogli izložiti na taj način? — Doktor je zatresao glavom. — Rim je lagao, što znači daje netko u Washingtonu lagao Rimu. »Izvan spasa«? Izvan vjerovanja.

— Da li biste te riječi ponovili nekome?— I učinivši to pozvati svoju likvidaciju? Postoje granice mojoj zahvalnosti.

— Nećete biti identificirani, dajem vam svoju riječ.— Tko bi vam to povjerovao bez imenovanja izvora koji može provjeriti?

— Anthony Matthias.— Matthias? — uzviknu Salanne, odbacivši glavu na stranu, steg-nuvši upravljač,

napinjući vid da ostane na cesti. — Zašto bi on... ?— Zato jer ste sa mnom. Opet, dajem svoju riječ.

— Čovjek poput Matthiasa je izvan dobronamjernih riječi i pojedinca, moj prijatelju.On pita i ti mu moraš reći.

— Jedino ako to razbistrite.— Zašto bi vam on vjerovao? Vjerovao meni?

— Maločas ste to rekli. Ataše čije je porijeklo u Pragu. Tako je i njegovo.— Tako — sada će doktor zamišljeno, vrativši glavu naprijed. -To nikad nisam

povezao, nisam čak ni mislio o tome.— To je zamršeno i ja obično ne govorim o tome. Sve nas to vraća davno unazad.

— Moram misliti. Imati posla s takvim čovjekom stavlja sve u drugačiju perspektivu,zar ne? Mi smo obični ljudi koji rade svoje glupe stvari; on nije običan. On živi na drugojrazini. Amerikanci imaju izreku za ono što tražite.

— Drugačija igra s loptom?

— To je.— Nije. To je ista igra, a sastavljena je protiv njega. Protiv sviju nas.

Unutar radijusa od četiri bloka od Salanneove kuće nije bilo čudnih automobila, nijetrebalo putovati u Villefranche, do starijeg liječnika bez mane. U ordinaciji su Havelockuskinuli odjeću, očistili mu tijelo, sašili rane, a doktoru je u svemu pomagala njegova mala,nekako nekomunikativna supruga.

— Trebalo bi da se odmarate nekoliko dana — rekao je Francuz pošto mu je ženaotišla, uzevši sa sobom Michaelovu odjeću da opere što može i spali što je neupotrebljivo. —Ako ne bude pucanja šavova, zavoji će držati pet, možda šest dana, a onda bi ih trebalopromijeniti. Ali morate mirovati.

— Ne mogu — odgovorio je Havelock, s grimasom boli, dok je sjedao za stol, snogama preko ruba.

— Boli vas kad se pokrenete i tih nekoliko centimetara, zar ne?— Samo rame, to je sve.— Izgubili ste krvi, to znate.— Izgubio sam više, i to znam. — Michael je zastao, proučavajući Salannea. — Imate

li u svom uredu stroj za diktiranje?— Svakako. Pisma i izvještaji — medicinski izvještaji — sa svim tim treba imati

posla dugo pošto sestre i recepcionistkinje odu kući.— Želim da mi kažete kako se upotrebljava, a želim i da slušate.Neće biti dugo, a vi nećete biti identificirani na traci. Zatim želim telefonirati u

Sjedinjene Države.— Matthias?— Da. Ali će okolnosti odrediti koliko mu mogu reći. Tko je s njim, koliko je telefon

sterilan; on će znati što mora učiniti. Stvar je u ovome: kad čujete što imam reći, vrpcu usvojoj mašini, možete se odlučiti hoćete li govoriti s njim ili nećete — ako dođe do toga.

— Stavljate mi teret.— Žao mi je — neće ih biti mnogo više. Ujutru će mi trebati odjeća. Sve što imam je

u Monesiu.— Nema problema. Moja vam ne bi pristajala, ali moja supruga kupuje za mene. Sutra

će kupiti za vas.— Kad govorimo o kupovanju, imam prilično novaca ali će mi trebati više. Imam

bankovne račune u Parizu; dobit ćete ga natrag.— Sad me zbunjujete.— Nije mi to bila namjera, ali, vidite, evo zakačke. Da bih vam ga vratio, moram stiću

u Pariz.— Matthias se zacijelo može pobrinuti za brz i siguran prijevoz.— Sumnjam. Razumjet ćete kad čujete što kažem u vašem uredu. Oni koji su lagali

Rimu vrlo su visoko u Washingtonu. Ja ne znam tko su ili gdje su oni, ali znam da prenosesamo ono što žele. Pored njegovih naređenja prolaze jer su već izdali svoja naređenja, a nežele da budu obezvrijeđena. A ako ja kažem gdje sam, gdje mogu do mene, poslat će ljude zamnom. U svakom slučaju, mogli bi uspjeti, pa mi je zbog toga potrebna traka. Možemo li tosada obaviti, molim?

Poslije trideset i četiri minute, Havelock je otpustio prekidač na kasetnom mikrofonu istavio ga na Francuzov stol. Rekao je sve, od vriska na Costa Bravi do eksplozija kod Col desMoulinetsa. Nije se mogao suzdržati da ne doda posljednji sud. Civilizirani svijet može dobropreživjeti kompromitiranje bilo koje protegnute, monolitne obavještajne službe — bez obzirana rasu, vjeru ili nacionalno porijeklo — ali ne i kad je jedna od žrtava čovjek o kome je tajisti civilizirani svijet ovisio: Anthony Matthias, državnik kojeg posvuda poštuju geopolitičkiprijatelji i protivnici. Njemu su sistematski lagali u vezi s materijom u koju je on tako dubokoušao. S koliko su ga još laži nahranili?

Salanne je sjedio s druge strane, duboko u mekanom kožnom naslonjaču, nepokretan,ukočena lica, s pogledom prikovanim za Havelocka. Bio je osupnut, bez riječi. Poslijenekoliko trenutaka je zatresao glavom i prekinuo tišinu.

— Zašto? — upita jedva čujnim glasom. — To je sve tako besmisleno, takobesmisleno kao ono što kažu za vas. Zašto?

— Upitao sam se to niz puta, i stalno se vraćam onome što sam rekao Bayloru u Rimu.Oni misle da znam nešto što ne bi trebalo da znam, nešto što ih plaši.

— Znadete li?

— To me on upitao.— Tko?

— Baylor. A bio sam pošten prema njemu — možda suviše pošten — ali mi je šok štosam je ugledao odnio glavu. Nisam mogao mirno misliti. Osobito nakon onoga što mi jeRostov rekao u Ateni.

— Što vam je rekao?

— Istinu. Da bih ja kad bih nešto znao, zaboravio to, ili me se to nikad nije biloposebno dojmilo.

— To nije poput vas. Za vas kažu da ste hodajuća banka podataka, netko tko se sjećaimena, lica, manje važnih događaja koji su se zbili prije mnogo godina.

— Poput većine takvih mišljenja, to je mit. Bio sam student ali i student poslijediplome dugo vremena, pa sam razvio stanovitu disciplinu, ali ja nisam kompjuter.

— Svjestan sam toga — tiho će Francuz. — Nijedan kompjuter ne bi za mene učiniošto ste vi učinili. — Salanne zasta, pa se nagnu naprijed. — Jeste li prošli preko mjeseci kojisu prethodili događaju na Costa Bravi?

— Mjeseca, tjedana, dana — sve, svako mjesto u kojem smo bih... ja sam bio.Beograd, Prag, Krakow, Beč, Washington, Pariz. Ni iz daljine nije bilo ničeg iznenađujućeg,ali pretpostavljam da je to poredbeni izraz. Uz izuzetak jednog zadatka u Pragu kad smodobili neke dokumente iz Státni Bezpečnost1 — sjedišta tajne policije — sve je bilo priličnorutinski. Sakupljanje informacija, što je prokleto blizu onoga što bi svaki turist mogao učiniti,to je sve.

— Washington?

— Manje od ništa. Doletio sam natrag na pet dana. To je godišnji događaj za terence,razgovor i procjena situacije i osobe, što je uglavnom gubljenje vremena, mada držim da tu itamo ulove nekog whackoa.2

— Whackoa?

— Netko tko je prešao preko mentalne crte, misli da je ono što nije, koji je isfantaziraou osnovi rutinski posao. Iskre ogrtača i bodeža,3 držim da biste to tako mogli nazvati. Todolazi sa stresom, pošto se suviše često gradite da ste netko tko niste.

— Zanimljivo — rekao je doktor, kimajući glavom u nekoj apstraktnoj suglasnosti. —Je li se još nešto dogodilo dok ste bili tamo?

— Ništa. Otišao sam u New York na jednu noć da posjetim bračni par koji sam upoz-nao kad sam bio mlad. On posjeduje marinu na Long Islandu, a ako je on ikad imao nekupolitičku misao u glavi, ja je nisam čuo. Zatim sam proveo dva dana s Matthiasom; posjet izdužnosti, uistinu.

1 Državna sigurnost (češ.); (op. prev.j2 Whacko je u amer, slangu uzvik sreće ili vrhunskog zadovoljstva, a u posljednje vrijeme označuje i osobu u tom

stanju; vjerovatno onomatopeja od engl, »whack«, snažni udarac (op. prev.)3 Ogrtač i bodež je engl. metafora za uhodu ili špijuna starog stila, kojima je dugi ogrtač bio uniforma a bodež

stalno oružje zanimanja (op. prev.)

— Bili ste bliski... jeste bliski.— Rekao sam vam, to se vraća davno unazad. Bio je tamo kad mi je bio potreban;

shvatio je.

— Što je bilo tokom ta dva dana?— Manje od ništa. Viđao sam ga samo uvečer kad smo zajedno večerali — dvije

večere, zapravo. Čak i onda, premda smo bili sami, stalno su ga prekidali telefonski pozivi iljudi koji su ga kinjili iz Statea — molitelji, tako ih je zvao — koji su uporno zahtijevali damu donesu izvještaje. — Havelock je utihnuo, ugledavši naglu zategnutost na Salanneovulicu, ali je brzo nastavio. — Nitko me nije vidio, ako na to mislite. On bi se s njima sastajao usvojoj radnoj sobi, a blagovaonica je na drugoj strani kuće. Opet, on je shvatio; suglasili smose da ne pokazujemo naše prijateljstvo. Za moju dobrobit, zapravo. Nitko ne voli protégéavelikog čovjeka.

— Teško mi je o vama misliti na taj način..— Bilo bi vam nemoguće da ste večerali s nama — rekao je Michael, smijući se tiho.

— Sve što smo radili bilo je prerađivanje radova koje sam napisao za njega prije gotovodvadeset godina; još bi bio kadar naći rupu u njima. Govorite o potpunom sjećanju, on gaima. — Havelock se nasmijao, ali mu je osmijeh nestao kad je rekao: — Vrijeme je. —Posegnu za slušalicom.

Do imanja u Shenandoahu došlo se nizom telefonskih brojeva. Prvi je aktivirao dalekimehanizam u Matthiasovoj rezidenciji u Georgetownu, koji je bio elektronski povezan slinijom udaljenom sto i četrdeset milja, u Blue Ridge Mountains, gdje je zvonio privatnitelefon državnog sekretara. Ako nije na licu mjesta, nitko neće odgovoriti na telefonski poziv;ako jest, samo on podiže slušalicu. Pravi je broj poznat možda tucetu ljudi u državi, a međunjima su Predsjednik, potpredsjednik, predsjedavajući Predstavničkog doma, šef generalštaba,ministar za obranu, predsjednik Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, dvojica starijihpomoćnika iz Statea, i Mihail Havliček. Posljednje je bilo privilegija koju je na svojeinzistiranje podijelio svome krajanu,1 svome spolupracovníku2 sa sveučilišta, čiji mu je otac uPragu bio kolega po intelektu i duhu, mada ne i u dobroj sreći. Michael je telefon upotrijebiodva puta u proteklih šest godina. Prvi put, kad je nakratko boravio u Washingtonu zbog novihinstrukcija. Matthias mu je ostavio poruku u hotelu da to učini, a poziv je bio društveneprirode. Drugi slučaj nije bio ugodan za Havelocka da ga se sjeti. Ticalo se čovjeka koji seprezivao Ogilvie, a Michael je bio snažnog uvjerenja da bi tog čovjeka trebalo ukloniti sterena.

Operator u Antibesu ponudio mu je da ga nazove kad prođe poziv za Washington,D.C., ali je iskustvo naučilo Havelocka da ostane na liniji. Ništa ne može toliko iskušatikoncentraciju telefonistice nego otvorena linija; ostajući u vezi, pozivi se mnogo bržerješavaju. A dok je slušao niz visokotonskih zvukova koji su označavali međunarodniprijenos, javio se Salanne.

— Zašto niste s njim prije razgovarali?— Zato jer ništa nije imalo smisla, a htio sam da ima. Htio sam mu dati nešto konkret-

no. Ime ili imena, položaj, titulu, neku vrstu identiteta.— Ali na osnovu onoga što sam čuo, vi to još ne možete učiniti.— Da, mogu. Ovlaštenje za otpremu ima izvor. Kôdno ime Dvosmislenost. To može

doći samo od tri ili četiri ureda, a samu je riječ morao odobriti netko tko je vrlo visoko u.................. ............ ............ ...........

1 Zemljak (češ.); (op. prev.)2 Suradnik (češ.); (op. prev.)

Stateu, tko je bio u vezi s Rimom. Matthias naziva Rim, traži pregled ubilježbi razgovora udolasku, razgovara s onima tko ih je primio, i saznaje tko je Dvosmislenosti dao taj status.Postoji još jedno ime, ali ne znam koliko će dobra učiniti. Postojala je druga takozvanapotvrda Costa Brave, uključujući i otparane komadiće okrvavljene tkanine. Sve je to laž; namjestu nije ostala nikakva odjeća.

— Onda nađite tog čovjeka.— Mrtav je. Kažu da je umro od srčanog napada na jedrilici, tri tjedna poslije. Ali

postoje činjenice koje valja potražiti, ako ih nisu zamračili. Odakle je on, tko mu je daozadatak za Costa Bravu.

— A ako mogu nadodati — rekao je Francuz — postoji i doktor koji je potpisaoumrlicu.

— U pravu ste. — Pjevajući tonovi su iščezli s linije, a zamijenila su ih dva kratkajednolična šuma, zatim kraj tišine, pa se začu uobičajeno zvonjenje. Elektronski su uređajiobavili svoj zadatak; telefon u brvnari u Shenandoahu je zvonio. Michael je osjetio bubnjanjeu grlu i kratkoću daha što je znak tjeskobe. On ima toliko toga reći svom přítelu; nadao se doKrista da će to moći reći i tako otpočeti kraj svog košmara. Zvonjava je prestala; netko jepodigao slušalicu. Hvala Bogu!

— Da? — upita glas udaljen četiri tisuće milja, u planinama Blue Ridge, muški glas,ali ne glas Antona Matthiasa. Ili je zvuk bio iskrivljen, a jedna riječ prekratka da bi seprepoznalo čovjeka?

— Jak se vàm daří?1

— Što? Tko je to?To nije bio Matthias. Jesu li pravila izmijenjena? Ako jesu, to nema smisla. To je linija

za hitnosti, Matthiasov osobni telefon kojeg su dnevno kontrolirali zbog presreta; jedino je onodgovarao na zvonjavu telefona. Nakon pet zvonjenja, pozivač će prekinuti vezu i nazvatiredovni telefonski broj, ostaviti ime i poruku koju želi, svjestan da je povjerljivost znatnomanje sigurna. Možda postoji jednostavno objašnjenje: možda je Matthias onako ovlašzamolio prijatelja najbližeg telefonu da podigne slušalicu.

— Državni sekretar Matthias, molim? — reče Havelock.— Tko zove?— Činjenica da sam upotrijebio ovaj broj lišava me potrebe da na to odgovorim.

Sekretara, molim vas. Ovo je hitnost i povjerljivo.— G. Matthias je u ovom trenutku na sastanku i zatražio je da se svi pozivi zadrže.

Kad biste mi rekli svoje ime...— Prokletstvo, vi ne slušate! Ovo je hitan slučaj!— Ima još jedan, sir.— Upadnite na sastanak i kažite mu slijedeće riječi. Krajan ... i bouře.2 Jeste li

uhvatili? Samo dvije riječi! Krajan i bouře. Odmah to učinite! Jer ako to ne učinite, imat ćevašu glavu i posao kad budem s njim razgovarao. Učinite to!

— Krajan — začu se oklijevajući muški glas. — Bouře.Linija je zašutjela, a tišinu je odjednom prekinula tiha podstruja razgovora na daljini.

Čekanje je bilo agonija, a Michael je čuo odjeke svog disanja. Najzad se glas vratio.1 Kako ste? (češ.); (op. prev.)2 Bura (češ.); (op. prev.)

— Bojim se da ćete morati biti jasniji, sir.

— Što?— Ako mi date pojedinosti hitnosti i telefonski broj kamo vas se može nazvati...

— Jeste li mu rekli moju poruku? Riječi! Jeste li ih izgovorili?— Državni sekretar je izuzetno zauzet i zahtijeva da pojasnite prirodu vašeg poziva.

— Prokletstvo, jeste li ih rekli?— Ja ponavljam što je sekretar rekao, sir. On sada ne može biti uznemiravan, ali ako

vi navedete pojedinosti i ostavite broj, netko će biti u kontaktu s vama.— Netko? Što je dovraga ovo? Tko ste vi? Kako se zovete? Nasta stanka. — Smith —

rekao je glas.— Vaše ime! Želim vaše ime!

— Sad sam vam ga rekao.— Dajte mi Matthiasa...!

Začu se klik. Linija je bila mrtva.Havelock se zabuljio u aparat u ruci, a zatim je zatvorio oči. Njegov mentor, njegov

přítel, jednostavno ga je srezao. Što se dogodilo?On to mora ustanoviti; to nema smisla, to nema nikakva smisla. Postoji još jedan

telefonski broj u planinama Blue Ridge; to je kuća čovjeka kojeg je Matthias često viđao kadje bio u Shenandoahu, stariji čovjek čija su ljubav za šah i fino staro vino smanjivali monu-mentalni pritisak u Antonovu mozgu. Michael je bio u društvu Leona Zelienskog niz puta i nanj je uvijek ostavljao utisak drugarstva između dvojice akademičara; bio je sretan zbogMatthiasa što postoji takva osoba, čije korijenje, mada nije bilo u Pragu, nije bilo tako daleko;bilo je u Varšavi.

Zelienski je bio veoma uvaženi profesor evropske historije, pozvan u Ameriku prijemnogo godina da predaje na Berkeleyu. Anton je upoznao Leona, koji je došao s varšavskogsveučilišta, za vrijeme jednog od svojih ranih odlazaka na kampuse radi održavanjapredavanja; Matthiasu su dodatna sredstva uvijek dobro došla. Razvilo se prijateljstvo —većinom preko pošte i oko šaha — a nakon umirovljenja i smrti Zelienskieve žene, Anton jeprivolio starijeg znanstvenika da dođe u Shenandoah.

Telefonisti u Antibesu trebalo je znatno duže vremena oko drugog poziva, ali jeHavelock najzad čuo starčev glas.

— Dobra večer.— Leon? Jeste li to vi, Leon?

— Tko je to?— Ovdje je Michael Havelock. Sjećate li me se, Leone?

— Mihail! Da li se sjećam! Ne, zacijelo ne, a ja nikad ne bih dotakao kielbasu,1 timladi baranie! Kako si? Jesi li u posjeti našoj dolini? Zvučiš kao da si tako daleko.

— Ja jesam vrlo daleko, Leone. Osim toga sam vrlo zabrinut. -Havelock je objasniosvoju zabrinutost: ne može uspostaviti kontakt s njihovim zajedničkim voljenim prijateljem, ipitao je da li Zelienski namjerava vidjeti Antona dok je Matthias u Shenandoahu.

1 Kobasica (češ.); (op. prev.)

— Ako je ovdje, Mihail. Ja to ne znam. Anton je, dakako, vrlo zauzet. Ponekadpomislim da je on najzaposleniji čovjek na svijetu... pa tako ne nalazi vremena za mene uovim danima. Ja ostavljam poruku u njegovoj kući, ali bojim se da ih on zanemaruje. Razum-ljivo, ja to razumijem. Kreće se s velikim ljudima ... on jest veliki čovjek, a ja sam jedva jedanod njih.

— Žao mi je što to čujem... da nije bio u kontaktu.— O, nazivaju me ljudi da mi izraze njegovo žaljenje, govoreći da on ovih dana

rijetko dolazi u našu dolinu, ali kažem ti, od toga pati naš šah. Moram se zadovoljiti s jednimdrugim našim zajedničkim prijateljem, Mihail. Prije nekoliko je mjeseci bio često ovdje. Tajfini novinar Raymond Alexander. Aleksandar Veliki, ja ga zovem, ali što se tiče igre mnogoje bolji pisac.

— Raymond Alexander? — upita Havelock, jedva slušajući. — Izrazite mu mojenajbolje pozdrave. I hvala vam, Leone. — Havelock je spustio slušalicu i pogledao uSalannea. — On više nema vremena za nas — rekao je zbunjeno.

14

U Pariz je stigao u osam sati ujutru, uspostavio je dodir s Gravetom u devet, a ujedanaest i četvrt je hodao prema jugu, u vrevi na Boulevardu St. Germain. Profinjeniumjetnički kritičar i posrednik u tajnama pristupit će mu negdje između Rue de Pontoise iQuai St. Bernard. Gravetu su trebala dva sata da potraži koliko je više izvora moguće uodnosu na informaciju koju treba Havelock. Michael, s druge strane, iskoristio je to vrijemeda poboljša svoju garderobu.

Nije bilo vremena da mu Salanneova žena kupi odjeću ujutru; nije bilo druge već stićiu Pariz što je prije moguće, jer je svaki izgubljeni trenutak produžavao udaljenost izmeđuJenne i njega. Nikad nije bila u Parizu osim s njim, pa je imala samo određeni broj opcija;mora biti tamo kad ih ona suzi.

Doktor je vrlo velikom brzinom tri i po sata vozio do Avignona, odakle u jedan satpolazi vlak s poljoprivrednim proizvodima za Pariz. Michael ga je ulovio, odjeven u ono štose moglo spasiti od njegove odjeće, uz dodatak vunene majice i gabardenskog ogrtača koji munije dobro pristajao a dao mu ga je Salanne. Sada je gledao u svoj odraz u izlogu neketrgovine; jakna, hlače, otvorena košulja i šešir koji je prije četrdeset pet minuta kupio s policeu Raspailu, sve je to bilo primjereno njegovom cilju. Odjeća mu je bila ovješena i izbjegavalaje opis. Čovjeka koji nosi takvu odjeću neće izdvojiti, a rub mekanog šešira padao je bašdovoljno nisko preko čela, osiguravajući sjenu licu.

Iza izloga bio je uski stup čistog stakla, dio izložene robe, ogledalo. Privuklo ga je,privuklo je lice u sjeni oboda od šešira. Njegovo lice. Bilo je oronulo, s crnim krugovimaispod očiju i stubljikom crne brade. Nije mislio na brijanje ni kad je kupovao u Raspailu. Biloje ogledala u trgovini, ali je on gledao samo u odjeću, usredotočujući misli na Pariz koji suJenna Karas i on zajednički znali: jedan ili dva kontakta iz ambasade; nekoliko kolega podpokrivačem; nekoliko francuskih prijatelja — vlada, uglavnom, čija su ih ministères1 dovela unjegovu putanju; i tri ili četiri znanca koja su upoznali u kavanama što rade do kasno u noć, akoji nemaju nikakve veze sa svijetom u kojemu on živi.

Sada ga je u St. Germainu pepeljasto lice koje je ugledao podsjećalo na to koliko jeumoran i koliko pati od bolova, koliko želi leći i pustiti snagu da mu se vrati. Kao što jeSalanne rekao, veoma mu je potreban odmor. Pokušao je spavati u vlaku iz Avignona, ali biga česta zaustavljanja kod pokrajinskih skladišta gdje su poljoprivrednici isporučivali svojurobu, podbola da se probudi kad bi god zadrijemao. A kad je bio budan, u glavi mu je lupalo,a misli su mu bile ispunjene dubokim osjećajem gubitka, pometenosti i ljutnje. Jedini čovjekna zemlji kojemu je dao povjerenje i ljubav, velikan koji mu je zamijenio oca i oblikovao muživot, otpustio ga je od sebe a on nema pojma zašto. Tokom godina, za vrijeme najmučnijihvremena usamljenosti, on nekako nije bio nikad sam, jer je postojanje Antona Matthiasauvijek bilo s njim. Anton je bio ostruga koja ga je podbadala da bude bolji nego jest, njegovazaštita protiv uspomena na rane strašne dane, jer mu je přitel dao značenje, perspektivu.Zacijelo ne opravdanje, ali razlog da radi ono što radi, što život troši u abnormalnom svijetusve dok mu netko unutar njega nije rekao da bi se mogao pridružiti normalnom.

1 Ministarstva (fran.); (op. prev.)

Došao je tako blizu da bude slobodan, da mu bijes bude sveden na apstraktni osjećajbeskorisnosti; njegov povratak u normalni svijet bio je unutar njegova dosega i razumijevanja.To se dogodilo dvaput. Jednom sa ženom koju je volio, koja je njegovu životu dala drugačijidah značenja... a onda bez nje, ne voleći ni nju ni uspomenu na nju, vjerujući u laži lažljivaca,izdajući svoje najdublje osjećaje — i nju. O, Bože!

A sada ga je jedini čovjek koji je mogao ispuniti svoje proricanje koje je prije tolikogodina dao svom krajanu, svom studentu, svome sinu — izbacio iz svog života. Velikan jesmrtnik, nakon svega. A sada i njegov neprijatelj.

— Mon Dieu, vi izgledate kao da ste diplomirali u Auschwitzu! — prošaptao je visokiFrancuz u ogrtaču s baršunastim okovratnikom i blistavim crnim cipelama, koji je stajaometar nadesno od Havelocka, ispred izloga. — Što se dogodilo s vama?... Ne, nemojte mireći! Ne ovdje!

— Gdje?

— Na Quai Bernardu, iza sveučilišta, u malom parku, igralištu uglavnom za djecu —nastavi Gravet, uživajući u svojoj figuri u staklu. — Ako su klupe zauzete, nađite mjestopored ograde a ja ću vam se pridružiti. Na putu prema tamo, kupite vrećicu slatkiša i nastojteizgledati kao otac, a ne kao seksualni devijant.

— Hvala na povjerenju. Jeste li mi išta donijeli?— Kažimo da ste mi u teškom dugu.

— O njoj?— Još radim na tome. O njoj.

— Onda što?— Quai Bernard — reče Gravet i poravna svoju grimiznu kravatu i nahereni sivi

homburg, gledajući svoj odraz u zrcalu. Okrenuo se s dražesti baletnog majstora i otišao.Mali je park bio ohlađen vjetrovima sa Seine, koji nisu omeli dadilje, njegovateljice i

mlade majke da na igralište dovedu svoje bučne štićenike. Djeca su bila posvuda — naljuljaškama, konopcima, gredama, ljestvama, zibaljkama — bila je to ludnica. Na sreću zaMichaelovu snagu što je slabila, bila je prazna klupa uz udaljeni stražnji zid, dalje odkaotičnijeg središta parka uz rijeku. Sjeo je i odsutno izvukao bombon od metvice iz bijelepapirne vrećice, gledajući u posebno neugodno dijete koje je nogom udarilo u tricikl; nadao seda će tko god ga bude pogledao misliti da je dijete njegovo, računajući da će stvarni čuvar togdjeteta biti što je dalje moguće.

Elegantni Gravet je prošao kroz ulaz obojen crvenim trakama i lebdeći hodao oko rubaigrališta, kimajući prijazno, dobrostivo djeci koja su vriskala i bila mu na putu; starija osobapuna dobrote spram mladih. To je dobra gluma, pomisli Havelock, znajući da je obospolnikritičar prezirao tu okolinu. Konačno je stigao do klupe i sjeo, izvukavši novine ispred sebe.

— Ne bi li trebalo da posjetite doktora? — upita kritičar, gledajući u novine.

— Jednog sam ostavio nema nekoliko sati — odgovori mu Michael, s usnama poredruba bijele papirne vrećice. — Ja sam u redu, samo sam umoran.

— Osjećam olakšanje, ali bih vam predložio da se očistite, uključujući i brijanje. Nasbi dvojica u ovom određenom parku mogli navući gendarmes.1 Suprotni polovi bestidnogspektra, glasio bi zaključak.

1 Oružnik, žandar, pripadnik državne policije (fran.); (op. prev.)

— Ne osjećam se tako da mi je smiješno, Gravet. Što imate? Kritičar je savio novine,pa ih opet otvorio dok je govorio. — Kontradikcija, ako su moji izvori točni, a imam sverazloge da vjerujem u njih. Donekle nevjerojatna kontradikcija, zapravo.

— Što je to?— KGB nema nikakvog zanimanja za vas. Mogao bih vas izručiti, brbljavog prebjega

izvučenog iz ralja imperijalista, u njihovo pariško sjedište — a ne bih dobio ni soua.— Zašto je to kontradikcija? Isto sam vam rekao prije nekoliko tjedana na Pont

Royalu.— To nije kontradikcija.

— Što jest?— Netko drugi vas traži. Sinoć je doletio jer misli da ste sada ili u Parizu, ih na putu

ovamo. Riječ je da bi platio bogatstvo za vaš leš. On nije KGB u uobičajenom smislu, ahnemojte se zavaravati, on je iz zemlje Sovjeta.

— Ne... u uobičajenom smislu? — upita Havelock, zbunjen, ali osjećajućipribližavanje jednog zlokobnog sjećanja, nedavne uspomene.

— Ušao sam mu u trag kroz izvor u Militaire Etranger. On je iz specijalnog odjelasovjetske obavještajne službe, elitni korpus...

— Voennaja Kontra Razvedka — hrapavo će Michael.— Ako je skraćeni oblik VKR, onda je to.

— To je.— Hoće vas. Skupo će platiti.

— Manijaci.— Mihail, trebalo bi da vam kažem. Doletio je iz Barcelone.

— Costa Brava!— Ne gledajte u mene! Maknite se na rub klupe!

— Znadete li što ste mi netom rekli?— Uznemireni ste. Ja moram otići.

— Ne!... U redu, u redu! — Havelock je podigao bijelu papirnu vrećicu do lica; objesu mu ruke drhtale, a jedva je mogao disati kad mu se bol iz prsiju podigla do sljepoočica. —Vi znate što mi sada morate isporučiti, zar ne? To imate, pa mi dajte.

— Niste u stanju.

— O tome ja donosim sud. Kažite mi!— Pitam se da li bi trebalo. Sasvim na stranu od isplate koju možda nikad neću vidjeti,

postoji moralna dilema. Vidite, vi mi se sviđate, Mihail. Vi ste civiliziran čovjek, možda čak idobar čovjek, u vrlo neukusnom poslu. Vi ste se izvukli; imam li ja prava da vas vratim?

— Ja jesam natrag!— Costa Brava?

— Da!— Hodite u svoju ambasadu.

— Ne mogu! Zar vi to ne razumijete?

Gravet je odbacio svoje vlastito sakrosanktno pravilo: spustio je novine i pogledao uHavelocka. — Moj Bože, nisu mogli — rekao je nezavršeno.

— Samo mi recite.— Ne ostavljate mi izbora.

— Kažite mi! Gdje je on?Kritičar je ustao s klupe, savio novine, pa progovorio. — Ima jedan ruševni hotel u

Rue Etienne. Lao Couronne Nouvelle. On je na drugom katu, soba dvadeset tri. Ona jenaprijed; vidi svakoga tko ulazi.

Savijena figura lutalice doimala se poput napuštenika u svakom velikom gradu.Odjeća mu je bila iskrzana ali dovoljno debela da otjera hladnoću u napuštenim prolazimatokom noći, cipele nekakve odbačene glondže debelih potplata, vezice prekinute i povezane uvelike čudne čvorove. Na glavi mu je bila vunena pletena kapa, postavljena nisko do obrva;pogled mu je bio spušten, izbjegavao je svijet s kojim se nije mogao takmičiti, a kojemu je,zauzvrat, njegova prisutnost išla na živce. Ali je preko skitničina ramena bila prljava platnenatorba, jedini remeni koje je čvrsto držao, kao da njima objavljuje dostojanstvo posjeda: to jesve što mi je ostalo, i to je sve moje. Čovjek koji se približavao Couronne Nouelle nije imaodobi: vrijeme je mjerio samo po onome što je izgubio. Zaustavio se kod žičane košare i stao jeprekapati s metodičkom strpljivošću — arheolog s pločnika.

Havelock je odijelio istrzano sjenilo lampe od promokle vrećice s polupojedenimručkom, i između njih nakosio malo nijansirano ogledalce, dok mu je prljava tkanina sjenilasakrila ruke. Vidio je Rusa ravno ispred na drugom katu; naslonio se na dasku prozora,gledajući na ulicu, promatrajući prolaznike, čekajući. Ostat će pored prozora iz jednostavnograzloga: njegova udarna snaga je razmještena; jesu li drugi pripremili protuudar? Michael gaje znao — ne po imenu ili reputaciji, čak niti s fotografije u arhivi, ali ga je znao; znao je takopostavljeno lice, pogled u očima. Havelock je bio gdje je taj čovjek bio — gdje je sada.Postupak je stavljen u pokret, glas je oprezno pušten van ; sada se očekuje povratna riječ ukomandnoj postaji jednoga. Uspostavljen je kontakt sa smrtonosnim kompromi-serima, anijedan nema zakletvu vjernosti ničemu ili bilo kome, osim dolaru, franku, funti i D-marki.Klizajuća skala pobuđujućih plaćanja već je u opticaju, nagrade variraju u ovisnosti od raznihdoprinosa, a najviša je, dakako, namijenjena za ubojstvo s dokazom da je to učinjeno. Riječ imetod metina dolaska, njegovo opažanje na određenim mjestima, da li je sam ili s poznatimili nepoznatim pomoćnicima, hotel, kavana, pension, svratište — sve te okolnosti oko meteimaju vrijednost u neposrednom plaćanju. Stvoreno je takmičenje među kvalificiranimpraktičarima nasilja, a svaki je dovoljno profesionalac da zna da se komandnoj postaji ne laže.Današnji gubitak, bit će dobitak nekog drugog dana.

Prije ili kasnije će čovjek na prozoru stati primati odgovore. Nekoliki će biti samonagađanja zasnovana na informacijama iz druge ruke; drugi će biti u poštenoj grešci, što nećebiti kažnjeno već analizirano za ono što jeste. Zatim će doći jedan telefonski poziv, čiju ćeautentičnost uspostaviti opisna fraza ili stanovita reakcija — nepogrešivo metina — ikomandno mjesto će imati prvi prodor. Ulica, kavana, klupa, možda u dječjem parku na Seini— praktičari će se razletjeti na sve strane. Lov je započeo, a nagrada u visini nekolikogodišnjih zarada. A kad se lov okonča, čovjek s prozora će izaći iz svog pokretnog zatvora.Da, pomisli Michael, on je bio tamo. Čekanje je najgori dio.

Pogledao je na sat, dok mu je ruka još bila ukopana u otpacima. Niz blok, s drugestrane od ulaza u hotel, bila je druga žičana košarica; pitao se hoće li biti potrebno da ode do

nje i nastavi potragu za krmom. Dvaput je prošao pored hotela vozeći se taksijem, projicira-jući svoje pokrete pješice, računajući vrijemeslijed — prije nego je potražio trgovinu s rablje-nom odjećom u Séverineu — tu trgovinu i jednu opskurnu trgovinu na Sommerardu gdje jekupio municiju za automatik »llamu« i magnum. Prije sedam minuta je telefonirao Gravetu irekao mu da je sat krenuo; Francuz će telefonirati iz telefonske kabine na Place Vendôme;gomila ljudi će garantirati njegovu anonimnost kojoj se ne može ući u trag. Sto ga zadržava?Postojalo je toliko mogućnosti: zauzeta kabina, telefoni koji ne funkcioniraju, brbljavi znanackoji je inzistirao na tome da produži razgovor na uglu ulice. Sve su to razborite pretpostavke,ali, što god bilo, Havelock je znao da ne može više ostati na istom mjestu. Nespretno, poputstarca u bolovima — a on je zacijelo bio ne tako mlad čovjek u bolovima — stade seuspravljati. On će prisiliti namjerno nefokusiran pogled da vidi što nije smio gledati.

Čovjek na prozoru je odjednom povukao glavu. Nešto je prekinulo njegovu koncentra-ciju na ulicu; vratio se u sjenu sobe. Gravet telefonira. Sada.

Michael je podigao torbu sa zemlje, bacio je u žičanu košaricu i prešao dijagonalnopreko pločnika prema kratkom nizu stepenica koje vode do ulaza u hotel. Svakim je korakomsmanjivao svoju zgrbljenost i postupno se vraćao u normalnu visinu. Dok se uspinjaobetonskim stepenicama, stavio je ruku ispred jedne strane lica, pa je prstima držao rub pletenevunene kape. Ne više od dva i po metra iznad njega bio je prozor kod kojega je sovjetskioficir KGB-a stajao prije nekoliko sekundi, a za nekoliko sekundi će se vratiti. Gravetov ćepoziv biti kratak, profesionalan; poziv se ne može nikako iskonstruirati kao varka. Postojimogućnost da je viđen na Montparnassu. Je li meta ranjena? Hoda li naglašeno hramajući?Koji god odgovor dade Rus, poziv će biti završen, vjerojatno usred rečenice. Ako je to bilameta, ona ide prema Métrou; lovac će opet nazvati.

U tamnom, smusanom predvorju s podom od ispucanih keramičkih pločica i paučinomkoja je zahvatila sva četiri kuta stropa, Havelock je skinuo kapu, poravnao suvratke svojeneuredne jakne i strgao već otrganu tkaninu koja je visila s donjeg dijela jakne. To nije bilobaš neko poboljšanje, ali na prigušenu svjetlu i uz uspravno držanje, njegova pojava nije bilaneprimjerena hotelu koji je zbrinjavao naplavnjake i kurve. To nije bilo mjesto koje sezanimalo za ispitivanje i identificiranje svoje klijentele — jedino ih je zanimala valjanostnjihova novca.

Bila je Michaelova namjera da projicira sliku čovjeka koji se bolno vraća s dugepijanke, tražeći krevet u kojemu će izdrhturiti svoju posljednju kušnju nakon pijanke. To nijebilo potrebno; debeli concierge iza ispucane mramorne tezge drijemao je na stolici, a mekane,debele ruke je presavio na izbočenom trbuhu. U predvorju je bila još jedna osoba: mršavistarac je sjedio na klupi, dok mu je cigareta klepala s usana ispod neurednog sivog brka;nagnuo je naprijed glavu žmirkajući na novine koje je imao u ruci. Nije ni podigao pogled.

Havelock je bacio kapu na pod, odgurnuo je prema zidu, pa otišao nalijevo gdje je bilousko stepenište s izanđalim glatkim stepenicama od dekada upotrebe i nebrige. Ograda je bilaslomljena na nekoliko mjesta. Stade se uspinjati škripavim stepeništem i osjeti olakšanjevidjevši da je stepenište kratko. Nije bilo zaokreta ni odmorišta na sredini: stepenice su ravnovodile s jedne razine na drugu. Stigao je do drugog kata i stao nepokretno, slušajući. Nije bilodrugog zvuka osim udaljenog šuma prometa isprekidanog sporadičnom vriskom nestrpljivihautomobilskih sirena. Pogledao je na vrata udaljena tri i po metra; na njima je bio izblijedjeliobojeni broj 23. Nije mogao razabrati nikakvu vokalnu podstruju jednostrane telefonskekonverzacije; razgovor s Gravetom je završio i oficir sovjetskog VKR-a bio je natrag kodprozora, a da proteklo vrijeme nije bilo duže od četrdeset pet sekundi. Michael je raskopčaosvoju iskrzanu jaknu, posegnuo ispod i zgrabio ručicu magnuma. Dok je oružje izvlačio izpasa, izrupičani cilinder se nakratko uhvatio za kožu; s palcem je otpustio osigurač i krenuotamnim uskim hodnikom prema vratima.

Zaškripio je pod — ne ispod njega, iza njega! Okrenuo se, dok su se prva vrata s lijevestrane iza stepeništa polako otvarala. Budući da su bila ostavljena otvorena nije bilo zvukaručice koja se okreće; pritvorena su vrata nekome unutra osiguravala liniju svjetla. Niski,krupni muškarac se pojavio, s rukom sa strane, s ramenima i kičmom oslonjenim na vratnicu.Podigao je oružje. Havelock nije imao vremena za poniranje u situaciju ili njeno ocjenjivanje,mogao je samo reagirati. U drugačijim okolnostima on bi podigao ruku i oštro prošaptao riječ-dvije, signal, upozorenje da bi odagnao strašnu pogrešku; umjesto toga je opalio. Čovjek jepogođen odskočio gore, svinuvši se natrag u okvir. Michael pogleda u oružje koje je još bilo unjegovim rukama. Imao je pravo što je pucao; oružje je bilo »graz-burija«, najsnažniji,najtočniji automatik proizveden u Rusiji. Oficir VKR-a nije sam. A ako je jedan...

Okrenula se ručica; to su bila vrata ravno ispred sobe 23. Havelock se baci prema zidus desne strane vrata; vrata su se otvorila i Michael se okrenu oko sebe, s magnumom u visiniprsiju, spreman da puca ili zada udarac — ili spusti oružje ako ispadne da je to nevini hotelskigost. Čovjek je bio sagnut i držao je pištolj. Havelock je sjurio cijev magnuma u čovjekovuglavu. Rus je pao leđimice u sobu; Michael ga je slijedio i zgrabio vrata da ih spriječi da sezatvore treskom. Ostavio je vrata u otklonu ali ne većem od dva centimetra. Mirno je stajao ičekao. U hodniku je bila tišina osim dalekih zvukova saobraćaja. Odmaknuo se od vrata, smagnumom uperenim u njih, dok je pogledom pretraživao pod tražeći čovjekovo oružje. Biloje otprilike metar iza onesviještena čovjeka. Gurnu ga naprijed iza tijela, čučnu i podignu ga. Ito je bio »graz-burija«; jedinica upućena u Pariz bila je opremljena s najboljim. Stavio ga jesebi u džep od jakne, pa potegnu Rusa prema sebi; čovjek je bio otromboljen i satima nećepovratiti svijest.

Ustao je, otišao do vrata i izišao. Nagle kretnje su ga iscrpile; naslonio se na zid dišućipolako, duboko, nastojeći izbaciti iz svijesti slabost i bol u tijelu. Sada se nije mogaozaustaviti. Postojao je prvi čovjek u vratima iza stepeništa; vrata su bila otvorena. Netko tkoprolazi mogao bi baciti pogled unutra i postati histeričan — pošto će kradomice potražitinovac u džepovima mrtvaca. Michael se odgurnu od zida, pa tiho, na vršcima cipela s debelimđonom, krenu uskim hodnikom prema sobi 23.

Stajao je gledajući u jedva čitljive brojke i znao da mora iznaći snagu. Treba seosloniti na šok potpuno neočekivanog.

Osjeti napetost u prsima i odmaknu se od vrata; onda jurnu naprijed ispruživšineranjeno rame, pa svom težinom tijela tresnu u drvo. Vrata se razmrskaše u iverje i otvore;oficir VKR-a se zavrti od prozora, a ruka mu posegnu prema futroli pričvršćenoj za pojas.Stao je i brzo podigao obje ruke ispred sebe, dok su mu oči gledale u veliku cijev magnumauperenu u njegovu glavu.

— Vjerujem da ste me tražili — reče Havelock.— Čini mi se da sam vjerovao krivim ljudima — odgovori mu Rus mirno na dobro

akcentiranom engleskom.— Ali ne svojim ljudima — prekinu ga Michael.

— Vi ste specijalni.— Vi ste izgubili.

— Ja nikad nisam naredio da vas ubiju. Možda su oni.— Sada lažete, ali nije važno. Kao što sam rekao, izgubili ste.

— Vama treba čestitati — promrmljao je oficir VKR-a, čiji je pogled odlutao iznadHavelockova ramena do razbijenih vrata.

— Niste me čuli. Izgubili ste. Postoji čovjek u sobi s druge strane hodnika; on nećebrinuti vašu brigu.

— Tako.

— I drugi niz hodnik, iza stepeništa. On je mrtav.— Njet! Molnija!1 — Sovjetski agent je pobijelio; prsti mu bijahu ispruženi, napeti,

desetak centimetara od pojasa.— Ja govorim ruski, ako vam je pogodnije.

— To nije važno — rekao je unezvijereni čovjek. — Ja sam diplomirao na Massachu-setts Institute of Technology.

— Ili u američkom kompleksu u Novgorodu,2 diploma KGB.— Cambridge, ne Novgorod — suprotstavi mu se Rus, s prezirom u glasu.

— Zaboravio sam. VKR je elitni korpus. Diploma roditeljske organizacije mogla bi sesmatrati uvredom. Neobučeni i nevješti, pa da daju diplome svojim kućnim pretpostavljenima.

— Nema takvih odjela u sovjetskoj upravi.— Moje dupe.

— To je besmisleno.— Da, jest. Što se dogodilo kod Costa Brave?

— Nemam pojma na što mislite.— Vi ste VKR, Barcelona! Costa Brava je na vašem sektoru! Što se desilo te noći,

četvrtog siječnja?— Ništa što se nas tiče.

— Mičite se!— Što?

— Pred zid!Bio je to vanjski zid, izgrađen od žbuke i teške cigle, dekadama čvrst, težina na težini,

neprobojan. Rus krenu polako, pa se zaustavi ispred njega. Havelock je nastavio.— Ja sam tako specijalan da vaš šef sektora u Moskvi ne zna istinu. Ali je vi znate.

Zbog toga ste sada u Parizu, zbog toga ste stavili premiju na mene.— Krivo ste informirani. To je zločin koji je ravan izdaji — prikrivati informacije od

svojih pretpostavljenih. A što se tiče mog dolaska u Barcelonu, vi to zacijelo razumijete. Jasam bio vaš posljednji zadatak i vaš posljednji istovrsnik. Imao sam najsvježije informacije ovama. Koga je bolje poslati za vama?

— Vi ste vrlo dobar. Dobro klizite.

— Nisam vam rekao ništa što ne znate, ništa što niste mogli saznati.— Nešto ste propustili. Zašto sam ja specijalan? Vaše kolege u KGB-u nemaju ni

najmanje interesa za mene. Obratno, neće me ni dotaći; smatraju me lošim tekstom. A ipakkažete da sam specijalan. Voennaja me hoće.

1 Ne! Munja! (rus.); (op. prev.)2 Mjesto gdje je KGB vodio svoj »međunarodni istražni centar« za pripremu mladih kadrova određenih za rad u

inozemstvu (op. prev.)

— Ja ne poričem da postoji stupanj rivaliteta među službama, čak između odjela.Možda smo to naučili od vas. Vi toga imate u izobilju.

— Niste odgovorili na moje pitanje.

— Mi znamo stanovite stvari o kojima naši drugovi ne znaju.— Kao na primjer?

— Vas je vaša vlastita vlada stavila u kategoriju »izvan spasa«.— Znadete li zašto?

— Razlozi su u ovoj situaciji drugorazredni. Mi nudimo utočište.— Razlozi nisu nikad drugorazredni — ispravi ga Michael.

— Vrlo dobro — oklijevajući se suglasio sovjetski oficir. — Donesen je sud da ste vineuravnoteženi.

— Na osnovu čega?— Naglašeno neprijateljstvo popraćeno prijetnjama, brzojavima, halucinacijama.

— Zbog Costa Brave?— Da.

— Samo tako? Jedan dan hodam zdrav i uravnotežen, pišem izvještaje, odlazim učasnu mirovinu; idućeg dana kukavica koja zvižduče na mjesec. Sada vi niste vrlo dobar.Uopće ne klizite.

— Govorim vam što znam — ustrajao je Rus. — Ja ne donosim takva rješenja, ja sli-jedim instrukcije. Premija, kako je vi zovete, trebalo je da bude isplaćena za sastanak izmeđunas. Zašto bi bilo drugačije? Ako bi vaše ubojstvo bilo ciljem, bilo bi mnogo jednostavnijeplatiti informacije o vašem boravištu i telefonirati vašoj ambasadi u Gabrielu, tražeći određenikućni broj; mogu vas uvjeriti da mi to znamo. Informacija bi stigla do pravog osoblja, a mi nebismo bili upleteni. Nema mogućnosti greške što vode do daljnjih reperkusija.

— Ali nudeći mi utočište i dovodeći me, vi uzimate trofej koji su vaši manjetalentirani drugovi izbjegli, jer su mislili da je to zamka, programirana ili drugačija.

— Suštinski, da. Možemo li razgovarati?

— Razgovaramo. — Havelock je promatrao čovjeka; bio je uvjerljiv, sasvim je mogu-će da je govorio svoju verziju istine. Utočište ili metak, koja je? Jedino će otkrivanje laži toreći. Treba paziti na laži a ne na tumačenja istine jednog potčinjenoga. Svojim perifernimvidom Michael je ulovio odraz mutnog ogledala iznad pohabane komode pored zida; opet jegovorio. — Vi biste od mene očekivali da vam dadem informaciju za koju znate da je imam.

— Spasili bismo vam život. Naredba za »izvan spasa«, za takav vaš kraj, neće bitiopozvana, vi to znate.

— Vi mi predlažete da prebjegnem.

— Koji izbor imate? Što mislite, koliko dugo ćete izdržati bježeći? Koliko će proćidana ili tjedana prije nego vas pronađu njihove mreže i kompjuteri?

— Iskusan sam. Imam resursa. Možda želim provjeriti svoje šanse. Poznato je da suljudi iščezli — ne u gulazima, već na drugim mjestima — i iza toga sretno živjeli. Što jošmožete ponuditi?

— Što tražite? Udobnost, novac, dobar život? Mi to nudimo. Vi to zaslužujete.

— Ne u vašoj zemlji. Ja neću živjeti u Sovjetskom Savezu.

— O?— Recimo da vam kažem da sam odabrao mjesto. Ono je tisućama milja daleko, u

Tihom oceanu, na britanskom Solomonskom otočju. Bio sam tamo; to je civilizirano alidaleko, nitko me ne bi pronašao. Uz dovoljno novaca, tamo bih dobro živio.

— Može se utanačiti. Ja sam ovlašten da to garantiram.Laž broj jedan. Nijedan prebjeg nije napustio Sovjetski Savez i oficir VKR-a to dobro

zna.— Sinoć ste doletjeli u Pariz. Kako ste znali da sam ovdje?

— Doušnici u Rimu, kako inače?— Kako su oni saznali?

— Doušnike se previše ne ispituje.— Ma vraga ne.

— Ako im se vjeruje.— Vi tražite izvor. Ne ostavljate postaju i letite u grad udaljen stotinama kilometara a

da niste prilično sigurni da izvor može biti potvrđen.— Vrlo dobro — rekao je oficir VKR-a. — Bila je istraga; pronađen je jedan čovjek u

Civitavecchii. Rekao je da ste na putu za Pariz.— Kad ste dobili glas?

— Jučer, dakako — nestrpljivo mu odgovori Rus.— Kada jučer?

— Kasno poslije podne. Pet i trideset, mislim. Pet trideset pet, da budem precizan.Laž broj dva; laž je nađena u preciznosti. Odluku da se uputi u Pariz morao je donijeti

poslije Col des Moulinetsa. Osam sati navečer.— Vi ste uvjereni da je ono što mogu otkriti o našim evropskim obavještajnim opera-

cijama od takve vrijednosti za vas da ste voljni prihvatiti odmazdu koja dolazi s prebježištvomna mojoj razini?

— Prirodno.— To mišljenje ne dijeli komitet rukovodilaca KGB-a.

— Oni su budale. Zaplašeni, umorni zečevi među vukovima. Mi ćemo ih zamijeniti.— Zar vas ne brine da sam možda programiran? Da bi sve što vam kažem mogao biti

otrov, nekorisno?— Ni za trenutak. Zbog toga ste »izvan spasa«.

— Ili da sam paranoidan.— Nikad. Niti ste paranoidni niti halucinantni. Vi ste ono što ste uvijek bili, vrlo inte-

ligentan specijalist na svom području.Laž broj tri. Riječ o njegovu navodno psihotičkom stanju se proširila. Washington je

vjerovao u nju; mrtvi Ogilvie ju je potvrdio na Palatinu.

— Tako — reče Havelock, s grimasom, glumeći bol, za što mu nije bilo potrebnomnogo truda. — Ja sam tako prokleto umoran — rekao je i malčice spustio magnum, okre-nuvši se blago na svoju lijevu stranu, dok su mu oči bile milimetrima od kontakta s ogledalomna zidu. — Dobio sam metak. Nisam uopće spavao. Kao što rekoste, ja sam stalno u trku,pokušavajući iznaći...

— Što još treba iznalaziti? — upita ga Rus, kojemu je sad glas kliznuo u sučuvstvo,maltene sažaljenje. — To je u osnovi ekonomična odluka koja štedi vrijeme, vi to znate.Umjesto da mijenjaju kôdove, mreže i izvore, odlučili su ukloniti čovjeka koji znade previše.Šesnaest godina službe na terenu i to ti je nagrada uz mirovinu. »Izvan spasa«.

Michael je još spustio pištolj, još je sagnuo glavu, ali mu je sada pogled bio naogledalu. — Moram razmisliti — prošaptao je. — Sve je to tako ludo, tako nemoguće.

Laž broj četiri — najočitija laž! Rus je posegao za pištoljem!Havelock se okrenuo i ispalio. Metak je udario u zid. Oficir VKR-a zgrabi svoj lakat,

dok je krv navrla kroz košulju i stala kapati. — Ubljudok!1— viknuo je.— Tek smo počeli! — prošaptao je Michael, savladavajući bijes. Približio se Rusu i

gurnuo ga na zid, zatim mu je izvukao otkriveno oružje iz futrole i bacio ga preko sobe. — Viste suviše uvjereni u sebe, druže, suviše sigurni u činjenice! Nikad ih nemojte izgovarati stakvim uvjerenjem; ostavite prostora za grešku jer bi barem jedna mogla biti. Imali ste ihnekoliko.

Rus mu je odgovorio šutnjom, s pogledom punim mržnje i pokoravanja situaciji.Havelock je znao takve oči, znao je kombinaciju mržnje i priznavanja smrtnosti; to je urođenoprirodi stanovitih ljudi, koji su se godinama uvježbavali da mrze i umru. Moglo ih seprepoznati po bilo kojem imenu: Gestapo, Nippon Kal,2 palestinski ekstremisti, Voennaja... Abilo je i nižih liga, amatera koji nisu znali ništa izvan nabusitosti i mržnje — vrišteći fanaticikoji su marširali uz bubanj licemjernog gnušanja.

Michael je vratio šutnju šutnjom, pogled pogledom. Onda je progovorio.— Ne trošite adrenalin — rekao je mirno. — Ja vas neću ubiti. Vi ste spremni na nju;

pripremljeni već godinama. Proklet bio ako ću vam ugoditi. Umjesto toga smrskat ću vam obakoljena — a onda ruke. Niste obučeni da živite s takvim rezultatima. Nitko nije, zapravo, aosobito ne oni vaše vrste. Toliko će rutinskih stvari biti iza vas. Jednostavnih stvari. Prilaženjevratima ili zaključanom ormaru s arhivom, otvaranje, bilo kojih. Telefoniranje ili odlazak utoaletu. Posizanje za pištoljem i povlačenje oroza.

Rusovo je lice poblijedjelo a donja mu usna stade drhtati. — Njet — hrapavo jeprošaptao.

— Da — na ruskome će Havelock. — Postoji samo jedan način kako me možetezaustaviti. Recite mi što se dogodilo na Costa Bravi.

— Rekao sam vam. Ništa!Michael je spustio magnum i ispalio metak u protivnikovo bedro ; krv jé popljuskala

zid. Rus stade vriskati, srušivši se na pod. Havelock mu je stisnuo usta lijevom rukom.

— Promašio sam koljeno. Sada više neću promašiti. Ni jedno ni drugo. — Ustao je iuperio oružje prema dolje.

— Ne! Stanite! — Oficir VKR-a se otkotrljao, držeći se za nogu. Bio je slomljen;mogao je prihvatiti smrt, ali ne i ono što mu je Michael naznačio. — Reći ću vam što znam.

1 Izrode, nakazo (rus.); (op. prev.)2 Zloglasna japanska vojna policija (op. prev.)

— Znat ću ako lažete. Moj je prst na okidaču, a oružje je upereno u vašu desnu ruku.Budete li lagali, više je nećete imati.

— Što sam vam rekao — jest istina. Mi te noći nismo bili kod Costa Brave.

— Vaša je šifra bila probijena. Washington ju je probio. Vidio sam je, ja sam jeposlao!

— Washington nije ništa probio. Ta je šifra bila napuštena sedam dana prije te noćičetvrtog januara. Čak da ste je poslali a mi je prihvatili, ne bismo mogli odgovoriti. To bi bilofizički nemoguće.

— Zašto?

— Mi nismo bili u blizini tog područja, nitko od nas. Upućeni smo izvan sektora. —Rus je zakašljao u boli, iskrivljena lica. — Za jedno tadašnje razdoblje sva je aktivnost bilaodgođena. Zabranili su nam da dolazimo unutar dvadeset milja od obale Montebello na CostaBravi.

— Lažljivac!— Nisam — rekao je oficir VKR-a, povukavši nogu koja je krvarila, ispod sebe; tijelo

mu je bilo napeto kao struna, oči zabuljene u Michaela. — Ne, ja ne lažem. To su bile naredbeiz Moskve.

DRUGI DIO

15

Te noći je kišilo u Washingtonu. Ljutite, dijagonalne pljuskove tjerali su hiro-viti vjetrovi, prisiljavajući i pješake da ne vjeruju u ono što vide; automobilska svjetlasu se odbijala, rastapala, zaslijepljena u kutovima koji su se naglo mijenjali. Šofer zavolanom limuzine koja je išla 14. ulicom prema Istočnim vratima Bijele kuće nije bioimun od tog problema. Pritiskao je kočnice i zaokrenuo da izbjegne sudar s kolima,što su dolazila, a čija su svjetla izazivala privid velikog insekta u napadu. Mala sukola bila dobrano lijevo na svojoj strani crte, pa je taj manevar bio nepotreban. Šoferse pitao nisu li njegovi veoma važni putnici zamijetili grešku.

― Oprostite, gospodo ― rekao je, govoreći preko intercoma, gledajući u ogle-dalo koje je pokazivalo situaciju iza kola, i u staklenu ogradu koja ga je dijelila odnjih.

Nitko mu nije odgovorio. Kao da ga nisu ni čuli; plavo svjetlo intercoma jebilo upaljeno što znači da mu je glas bio prenesen. Crveno svjetlo, dakako, bilo jemračno; nije mogao čuti ni riječi onoga što je bilo rečeno na stražnjem sjedištu.Crveno je svjetlo bilo uvijek isključeno, osim kad su vozača napućivali, a svakog danaje sistem bio dvaput provjeravan u garaži prije nego je vozači napuste. Bilo segovorilo da su instalirani mali prekidači kruga koji su se stavljali u funkciju kad binetko i najmanje zapetljao s mehanizmom intercoma.

Ljudi koji su se vozili u tim limuzinama dobili su ih na raspolaganje od pred-sjednika Sjedinjenih Država, a šoferi koji su ih vozili bili su neprekidno podložni naj-strožijim sigurnosnim provjerama. Svaki je bio neoženjen i bez djece, i svaki je bioveteran iz borbe ― dokazan pod vatrom ― s velikim iskustvom u gerilskom ratova-nju i tehnikama snalaženja u najrazličitijim situacijama. Kola koja su vozili bila suizgrađena maksimalno sigurno. Prozori su mogli izdržati udarac zrna kalibra .451;uređaji za samonavođenje bili su ugrađeni ispod karoserije, a male mlaznice koje suotpuštale dva različita tipa plina pritiskom dugmeta nalazile su se na svim točkama ša-sije ― jedan je plin samo omamljivao i upotrebljavao se za nemire i neobuzdaneprotestase, dok je drugi bio smrtonosni sastav dioksida, namijenjen teroristima.Šoferima je rečeno: »Čuvajte putnike svojim životom.« Ti su ljudi držali državnetajne; to bijahu najbliži Predsjednikovi savjetnici u vrijeme krize.

Vozač je bacio pogled na ploču s instrumentima. Bilo je devet i dvadeset, go-tovo četiri sata pošto je ista kola odvezao natrag u garažu nakon izvršenja ranijeg za-datka, pričekao elektronsku provjeru i otišao s posla u noć. Trideset pet minuta poslijetoga ispijao je piće u restaurantu u Ulici K i baš se spremao naručiti večeru kad sejednotonski kriještavi signal začuo s njegovog beepera2 zataknutog za pojasom. Tele-fonirao je broju neuvedenom u imeniku tražeći Sigurnosnu otpremu, pa mu je naređe-no da odmah dođe u garažu: Hitnost vodenjak jedan, škorpion u spuštanju. Izvankonteksta i izvan putanje, ali je poruka jasna. U Ovalnom uredu su pritisnuli dugme;šoferi višeg ranga su sada bili na dužnosti, sva prethodna utanačenja pometnuta.

1 Približni prečnik cijevi od 11,43 mm (op. prev.)2 Elektronski aparat koji emitira kratke visoke tonove što vlasnika upozoravaju da se javi određenoj

osobi ili određenoj centrali emitenta (op. prev.)

Vrativši se u garažu bio je blago iznenađen vidjevši da su samo dva vozila bilapripremljena za transport. Očekivao je da će naći šest ili sedam crnih »abrahama«1

izvučenih iz svojih spremišta spremnih za kotrljanje; umjesto toga, bila su samo dva― za jednoga je glasila naredba za jednu adresu u Berwyn Heightsu, Maryland, a dru-gi ― njegov ― imao je otići na aerodrom Andrews da pričeka dolazak dvojice ljudi uvojnim mlažnjacima, koji dolaze s dva otoka na Karibima. Vremena su koordinirana;približno vrijeme dolaska, ETA, bilo je petnaest minuta razmaka jedan od drugoga.

Mlađi od dvojice muškaraca doletio je prvi, a vozač ga je odmah prepoznao; tosvatko ne bi bio kadar. Ime mu je Halyard,2 poput užeta na jedrilici, ali je ugled stekaona zemlji: WW II,3 Koreja, Vijetnam. Ćelavi je muškarac počeo kao komandir vodovai četa u Francuskoj i preko Rajne, zatim bataljona u Kesongu i Inčonu, i, konačno,armija u jugoistočnoj Aziji, gdje ga je vozač vidio više nego jednom u Danangu. On jebio drugačiji na svoj način u gornjim rangovima vojske; nije zabilježeno da je ikadodržao konferenciju za štampu ― vojnu ili civilnu, jednako ― ma gdje se nalazio.»Nategnuto Uže« Halyard bio je vojnik kojeg su smatrali sjajnim taktičarem, jedan odprvih koji su ubilježeni u Congressional Record4 kao autori tvrdnje da je Vijetnamidiotizam bez mogućnosti pobjede. Publicitet je izbjegavao s istom žilavošću koju jepokazivao na bojnom polju, a njegov niski profil, govorilo se, sviđao se Predsjedniku.

Generala su ispratili do limuzine i, pošto je pozdravio vozača, čekao je nastražnjem sjedištu ne izgovorivši više ni riječi.

Drugi je muškarac stigao dvanaest minuta poslije. On je bio tako daleko od»Nategnutog Užeta« Hallyarda kao što je orao od lava, ali su obojica bili sjajniprimjeri svojih vrsta. Addison Brooks je bio pravnik, međunarodni bankar, savjetnikdržavnika, ambasador, i konačno i sam stariji državnik i savjetnik predsjednika. Bio jeutjelovljenje aristokracije Istočnog establišmenta,5 posljednji od gomile stara-školska-kravata6, pravi WASP7 koji je razblažavao image brzim dosjetkama i primjedbamakoje bi mogle biti jednako blage i sučuvstvene kao i razarajuće. Političke je ratovepreživio ispoljavajući istu spretnost koju je Halyard pokazao na bojnom polju. U biti,obojica su bili spremni na kompromis s realnošću, ali ne s principom. Dakako, to nijebio osobni šoferov sud; o tome je čitao u Washington Postu, kad mu je pažnjuprivukla politička kolumna koja je analizirala dvojicu savjetnika, jer je ambasadoraznao a generala je vidio u Danangu. Vozio je ambasadora u nizu prilika, polaskan štose stari Brooks sjećao njegova imena i uvijek je nalazio nešto osobno da mu kaže:»Imam unuka koji se kune da vas je vidio kako igrate jednu svoju dvominutnu igru zaSteelerse, Jack.«8 Ili: »Prokletstvo, Jack, zar vi nikad ne dobijete na težini? Moja mežena tjera da pijem svoj gin s nekim bogustrašnim dijetnim voćnim sokom.« To pos-ljednje mora da je bilo pretjerivanje; ambasador je bio visok, vitak muškarac, a srebr-..............

1 Američka limuzina marke »lincoln« (op. prev.)2 Dizač ― uže za dizanje ili spuštanje jedra ili križa (op. prev.)3 Kratica od World War II, drugi svjetski rat (op. prev.).4 Službena edicija koju izdaje Kongres, a u kojoj je iscrpno zabilježen rad kongresnih tijela (op. prev.)5 Američki aristokrat, osoba čiji su se preci doselili u SAD prije mnogo generacija, i koja raspolaže

»starim novcem«, baštinom koja joj osigurava ugled (op. prev.)6 I u SAD gotovo sve visoke škole imaju kravate sa svojim simbolima, a njihovi učenici dovijeka gaje

lojalnost prema svojoj školi, druže se na toj osnovi i pomažu jedni drugima (op. prev.)7 Američki izraz, često pogrdan: osoba koja potječe iz sjeverne Evrope, uglavnom protestantske vjere,

koja često pripada grupi koja se u SAD smatra najutjecajnijom, najprivilegiranijom i najdominantnijom. Akr. odW(hite) A(nglo) S(axon) P(rotestant), bijeli anglo-saksonski protestant (op. prev.)

8 Momčad američkog nogometa (op. prev.)

na kosa, orlovske crte i savršeno njegovani brk činili su mu pojavu više engleskomnego američkom.

Večeras, međutim, nije bilo osobnih pozdrava na Andrews Fieldu, nije biloviceva. Umjesto toga, Brooks je odsutno kimnuo kad mu je vozač otvorio stražnjavrata; onda je zastao kad su mu oči uspostavile dodir s generalom koji je već sjediounutra. U tom je trenutku bila izgovorena samo jedna riječ. ― Parsifal ― rekao jeambasador, niskim glasom, ozbiljan; to je bio jedini pozdrav.

Onda su zašutjeli, ili se barem tako činilo vozaču kad bi mu god pogled načasodlutao do retrovizora. Nekoliko puta kad bi ih pogledao, kao što ih je sada gledao, idiplomat i vojnik su gledali ravno naprijed; nijedan nije govorio. Koja je god bilakriza koja ih je dovela u Bijelu kuću, svakog s jednog otoka na Karibima, njen jeintenzitet bio izvan diskusije.

Vozačeve su se uspomene uskomešale kad je skrenuo kratkim prilaznimputem koji vodi do stražarske kućice na Istočnom ulazu. Poput mnogih srednjoškol-skih atleta čije su sposobnosti dolazile donekle više do izražaja na igralištu negoli uučionici ili u školskom laboratoriju, on je pohađao kurs za razumijevanje muzike, kojisu mu predložili njegovi treneri; to nije bilo baš lako. Pa ipak, sjećao se. Parsifal jeWagnerova opera.

Vozač »abrahama sedam« skrenuo je s Kenilworth Roada u rezidencijalni dioBerwyn Heightsa, Maryland. Do kuće je vozio dvaput prije, što je bio razlog zašto suga večeras odabrali za tu rutu, usprkos njegovom ranijem zahtjevu da ga više ne do-djeljuju na zadatak državnom podsekretaru Emory Bradfordu. Kad su ga u Sigurnos-noj otpremi upitali zašto, jedino je mogao odgovoriti da mu se taj čovjek ne sviđa.

― To se vas zapravo ne tiče, Yahoo ― bio je odgovor. ― Ono što ti voliš iline voliš još čeka da postane politikom ovdje. Samo obavljaj svoj posao.

Dakako, o tome se radilo ― posao. Ako je dio posla da Bradfordov životzaštićuje na rizik, svoga, nije baš siguran da bi se toga držao. Prije dvadeset godina jehladni, analitički Emory Bradford bio jedan od najboljih i najumnijih; novi soj mladihpragmatista koji je u traženju nabadao na ražanj protivnike i slijeva i zdesna. Atragedija u Dallasu1 nije ništa učinila da uspori njegovu potjeru za vlašću; žalovanje jeubrzo bilo zamijenjeno prilagođavanjem izmijenjenom stanju. Država je bila uopasnosti a oni koji su bili obdareni sposobnošću da razumiju agresivnu naravfakcionaliziranog komunizma trebalo je da stoje čvrsto i okupljaju snage. Bradford,čovjek stisnutih usana, neemotivan, postao je bestrasni jastreb. Igra nazvana dominoodjednom je postala teorijom na kojoj se zasnivalo preživljenje slobode.2

A u Idahou, jedri dječak s farme bio je zahvaćen groznicom. Odgovorio je napoziv; to je bila njegova osobna izjava o tome što misli o dugokosim ćudljivcima kojisu spaljivali zastave i regrutacijske iskaznice, pljujući na ono što je pošteno i ― ame-ričko. Osam mjeseci poslije toga, dječak s farme bio je u džungli i gledao razmrskaneglave svojih prijatelja, i lica i ruke i noge. Vidio je vojnike ARVN3 kako bježe s pop-rišta borbe i njihove komandire kako prodaju puške, jeepove i cijele isporuke spakira-nih bataljonskih obroka. Stao je shvaćati što je bilo svakome jasno osim Washingto-nu i Komandi Sajgon. Takozvane žrtve takozvanih ateističkih hordi ne daju ni koliko

1 God. 1963. u Dallasu je ubijen 35. predsjednik SAD, John Fitzgerald Kennedy (op. prev.)2 Aludira se na igru domina koji, kad stoje uzdignuti, svi padaju ako se jedan gurne; zapadna politička

teorija (skovana za jugoistočnu Aziju) prema kojoj će »komunističko preuzimanje vlasti u jednoj ranjivoj državiizazvati sličnu promjenu i u susjednim zemljama« (Henry Kissinger, bivši amer. drž. sekretar) (op. prev.)

3 Akr. od A(rmy) of the R(epublic) V(iet) N(am), vojska Republike Vijetnam (op. prev.)

je govnić za bilo što drugo osim za svoju kožu i profite. To su bili oni koji su pljuvalii spaljivali sve što se nije moglo zamijeniti ili prodati, oni koji su se smijali. Isuse, štosu se smijali! Na račun svojih takozvanih spasilaca, sisančadi ružičastog lica i okrug-lih očiju, koji su primali vatru i nagazne mine, koji su gubili glave, lica, ruke, noge.

A onda se to dogodilo. Mahniti jastreb u Washingtonu, Emory Bradford, ugle-dao je svjetlo, drugačije svjetlo. U izvanrednom javnom pokazivanju mea culpe, poja-vio se pred senatskim odborom i objavio naciji da je nešto pošlo krivo, da su sjajniplaneri ― uključujući njega ― žalosno pogriješili. Zastupao je neposredno povlačenjebestrasni jastreb pretvorio se u strastvenog goluba.1

Ustali su i priredili mu ovacije. Dok su glave i lica i ruke bili razasuti podžungli, a dječak s farme iz Idahoa činio sve što je mogao da ne umre kao ratnizarobljenik. Ustajanje, ovacije, prokletstvo!

Ne, gospodine Emory Bradford, ja neću svoj život riskirati za vaš. Ja nećuumrijeti za vas ― opet.

Velika trokatnica u kolonijalnom stilu2 bila je povučena iza njegovana travnja-ka. Najbolji i najumniji također lakrdijaše, to im je dio životnog stila, to je prirođenonjihovoj vrijednosti i imageu. Dječak s farme u Idahou se pitao kako bi se državnipodsekretar Emory Bradford ponašao u kavezu punom vodenih štakora u deltiMekonga.3

Vozač ispruži ruku ispod ploče s instrumentima i izvuče izvlačni mikrofon.Pritisnuo je dugme i progovorio.

― »Abraham sedam«. Otpremi.― Govori, »abraham sedam«.― Stigao na lokaciju. Molim da teret izvijestite telefonom.― Učinit ćemo, sedmico. Dobra pravovremenost. Vi i »abraham četiri« treba-

lo bi da stignete do Vodenjaka otprilike u isto vrijeme.― Drago mi je zbog pohvale. Pokušavamo zadovoljiti.Trojica su zajednički sišli liftom, dvojica starijih iznenađeni što će se konfe-

rencija održati u jednoj od podzemnih prostorija za strategiju, a ne u Ovalnom uredu.Državni podsekretar, s taškom u ruci, činilo se da razumije zašto je tako. Prednosti se,dakako, nalaze u opremi. Tu su bili kompjuteri i projektori koji su bacali slike iinformacije na veliki zidni ekran, komunikacijski uređaji koji su Bijelu kuću povezi-vali gotovo sa svakim u svijetu, strojevi za obradu podataka koji su izolirali činjeniceod gomile nekorisnih visokoumotvorina. Pa ipak, sva ta superrazvijena oprema u Wa-shingtonu bila je sama po sebi bez koristi, ako nema prodora. Je li se to dogodilo?pitali su se stariji savjetnici dok su upitno gledali jedan u drugoga. Je li došlo do pro-dora, do proboja? Ako je bilo tako, Predsjednikovi pozivi nisu to spominjali ni ukazi-vali na to. Umjesto toga, preneseno je ili se stvarao dojam o obratnom. »Škorpion usilazu« bilo je ravno katastrofi, pa je svaki osjećao kako mu se stežu trbušni mišićičim su stigli do donjeg kata, kad su se otvorila vrata lifta otkrivši hodnik nekadašnjihbijelih zidova. Izašli su i hodali kao jedan prema sobi za sastanak s predsjednikomSjedinjenih Država.

1 »Jastreb« je osoba koja zastupa ili podupire rat ili ratobornu politiku, obratno od »goluba« (op. prev.)2 Neoklasicistička arhitektura karakteristična za brit. kolonije u Americi u 17. i 18. stoljeću (op. prev.)3 Vijetnamski način mučenja kad se u rijeku spusti kavez s vodenim štakorima koji ne mogu umaći, i

ljudskom žrtvom (op. prev.)

Predsjednik Charles Berquist je svakog pridošlicu učtivo pozdravio, a svaki jerazumio. Nije u prirodi zdepastog Minnesotanca da bude hladan ― tvrd, da, vrlo tvrd,ali ne hladan; bio je uplašen. Nestrpljivom kretnjom je pokazao na podignuti konfe-rencijski stol u obliku slova U na kraju sobe; stol je bio nasuprot zidnom ekranu uda-ljenom deset metara, na kojemu projiciraju razni videomaterijal. Trojica su se uspeladvjema stepenicama s Predsjednikom i zauzela mjesta za stolom; kod svakog jemjesta bila mala svjetiljka »tensor«1 iskošena na blok za zabilješke. Addison Brooksje sjedio Berquistu zdesna, general Halyard slijeva, a mladi Emory Bradford dalje oddržavnika; jedna je stolica bila uklonjena tako da se mogao obraćati trojici. Taj je redkljucanja2 imao korijen u logici; većina će pitanja biti postavljena Bradfordu, a on ćesa svoje strane postavljati i većinu pitanja usmjeravati na bilo koga, koga su pozvalina ispitivanje. Ispod U-stola, a suočen s njim na sredini do ekrana, bio je drugi stol,manji, četverokutan, s dvije zavrtne stolice koje su omogućavale onima što sjede nanjima da se okreću i promatraju slike projicirane na platno.

― Izgledate umorno, gospodine Predsjedniče ― rekao je Brooks kad su svisjeli i kad su svjetiljke bile prilagođene potrebi.

― Ja jesam umoran ― suglasio se Berquist. ― Osim toga, žao mi je što samVas i Hala vratio u ovo loše vrijeme.

― S obzirom na činjenicu da ste smatrali potrebnim da nas pozovete ―iskreno je komentirao Halyard ― rekao bih da je vrijeme najmanji od naših problema.

― U pravu ste. ― Predsjednik je pritisnuo dugme uloženo u stol s njegove li-jeve strane. ― Prva slika, molim vas. ― Gornja su se svjetla ugasila, pa samo »tenso-ri« ostadoše upaljeni; na ekranu koji se nije spuštao već slagao pojavile su se fotogra-fije četvorice muškaraca. ― Poznajete li bilo kojeg od tih ljudi? ― upita Berquist, pabrzo nadoda: ― Pitanje nije za Emorya. On ih poznaje.

Ambasador i general baciše pogled na Bradforda, a onda se okrenuše fotogra-fijama. Progovorio je Addison Brooks. ― Prijan s gornje desne strane zove se Stern.David ili Daniel Stern, vjerujem. On je u Stateu, zar ne? Jedan od evropskih specija-lista, pametan, analitičan, dobar čovjek.

― Da ― tiho je potvrdio Berquist. ― Što je s tobom, Hal? Prepoznaješ li iko-ga?

― Nisam siguran ― rekao je umirovljeni general, žmirkajući na ekran. ―Onaj ispod tog Sterna, dolje desno. Mislim da sam ga vidio.

― Jeste ― rekao je Bradford. ― Proveo je neko vrijeme u Pentagonu.― Ne mogu ga zamisliti u uniformi, s činom.― Nije nosio uniformu, niti ju je imao. On je doktor; svjedočio je pred nizom

panelki1 o traumama POW.2 I vi ste sjedili na dvije ili tri, mislim.― Da, svakako, sada se sjećam. On je psihijatar.― Jedan od vodećih autoriteta za ponašanje u stresu ― rekao je Bradford,

promatrajući dvojicu starih ljudi.1 Trg. naziv za stolnu svjetiljku s fleksibilnim »vratom« (op. prev.)2 Bilo koji hijerarhijski red medu ljudima određene skupine; društveni red ili linija u kojem je mjesto

svake osobe označeno stupnjem moći ljudi iznad nje ili njene moći da vlada onima ispod sebe (na temeljuhijerarhije u prehrani koja vlada među stanovitim pticama); (op. prev.)

3 »Okrugli stol«; obično manji skup stručnjaka koji raspravljaju o određenoj temi (op. prev.)4 Akr. od P(risoner) O(f) W(ar), ratni zarobljenik (op. prev.)

― Što je to bilo? ― ambasador brzo upita. ― Stresno ponašanje? Riječi suiznenadile savjetnike. Stari vojnik se nagnuo naprijed.

― Postoji li veza? ― upitao je ambasador.― S Parsifalom?

― Na što bih dovraga drugo mislio. Ima li veze?― Postoji, ali to nije to.

― Što nije? ― Brooks će sa zebnjom u glasu.― Millerova specijalizacija. To mu je prezime. Dr Paul Miller. Mi ne mislimo

da je njegova veza s Parsifalom u bilo kakvoj vezi s njegovim proučavanjem stresa.― Hvala Bogu ― promrmlja general.

― Onda što jest to? ― nestrpljivo će stariji diplomat.― Mogu li ja, gospodine Predsjedniče? ― upita Bradford, s pogledom na

vrhovnog komandanta. Berquist je tiho odobrio; podsekretar se okrenuo ekranu ifotografijama. ― Dvojica s lijeve strane, gore i dolje, su John Philip Ogilvie i VictorAlan Dawson.

― Dawson je pravnik ― upadne Addison Brooks. ― Nikad ga nisam susreoali sam čitao više njegovih sažetaka. On je sjajan na području pregovora o međuna-rodnim ugovorima. On ima dubinski osjećaj za strane pravne sisteme i njihove nijanse

― Sjajan ― tiho se suglasio Predsjednik.― Posljednji čovjek ― brzo nastavi Bradford ― nije bio manji stručnjak na

svom terenu. Gotovo dvadeset godina je bio tajni agent, jedan od taktičara koji jenajviše znao na polju prikrivenih operacija.

Podsekretarova upotreba prošlog vremena nije prošla nezapaženo dvojici sa-vjetnika. Pogledaše jedan u drugoga, a onda u predsjednika Berquista. Minnesotanacje kimnuo.

― Oni su mrtvi ― rekao je Predsjednik, podignuvši desnu ruku do čela, da bizatim prstima nervozno masirao obrve. ― Svi. Ogilvie je umro prije četiri dana uRimu; posljedica metka koji mu nije bio namijenjen, okolnosti prihvatljive. Drugi nisunesretni slučajevi; ovdje su ubijeni. Dawson i Stern istodobno, a Miller dvadeset miljadalje u isto vrijeme.

Ambasador se nagnuo, s pogledom na ekranu. ― Četiri čovjeka ― rekao jetjeskobno. ― Jedan je stručnjak za evropska pitanja i politiku, drugi je pravnik čije jestručno područje bilo gotovo isključivo u međunarodnom pravu, treći je veteran, tajniagent s širokim taktičkim iskustvom, a četvrti psihijatar koji je priznat kao vodećispecijalist u stresnom ponašanju.

― Čudna zbirka ciljeva ― zaključi stari vojnik.

― Oni su povezani, Hal ― reče Brooks. ― Jedan s drugim prije Parsifala.Jesam li u pravu, gospodine Predsjedniče?

― Neka Emory objasni ― odgovori mu Berquist. ― Na njega će se sručitiono najvrelije, pa neka objasni.

Bradfordov je pogled prenio činjenicu kako je on vidi: da bi objašnjenje moglobiti njegovo ali da bi odgovornost trebalo da bude podijeljena. Pa ipak, način kako je

polako udahnuo i kako je tiho govorio također je upućivao na zaključak da se bojinajgorega.

― Ti su ljudi bili stratezi Konzularnih operacija.― Costa Brava! ― Ime je eksplodiralo šapatom s ambasadorovih usana.

― Oni su to ogulili i našli nas ― rekao je Halyard, čije su oči bile ispunjenevojnikovim ljutitim prihvaćanjem. ― I platili su za to.

― Da ― suglasio se Bradford ― ali mi ne znamo kako se to dogodilo.― Kako su oni bili ubijeni! ― reče general s nevjericom.

― Mi to znamo ― odgovori mu podsekretar. ― Vrlo profesionalno, odluka jebrzo donesena.

― Onda što vi ne razumijete? ― Brooks nije mogao sakriti blagu iznervira-nost.

― Veza do Parsifala.― Ali vi ste rekli da je bilo veze ― ustrajao je stariji državnik. ― Ima je ili je

nema?― Mora je biti. Mi to jednostavno ne možemo slijediti.

― Ja ne mogu vas slijediti ― rekao je vojnik.― Počnite od početka, Emory ― prekinu Predsjednik. ― Kako vi razumijete

početak. Od Rima.Bradford je kimnuo. ― Prije pet dana su stratezi dobili prioritetni telegram od

spoja u Rimu, potpukovnika Baylora. On nadgleda mrežu tajnih aktivnosti.― Larry Baylor?

― Da, generale.― Vraški dobar oficir. Dajte mi dvadeset Negroa poput njega i možete baciti

Ratni koledž.― Pukovnik Baylor je crnac, gospodine ambasadore.

― Očito, gospodine podsekretaru.― Za ime Krista, Emory ― sada će Berquist.

― Da, gospodine Predsjedniče. Da nastavim, telegram pukovnika Baylora seodnosio na sastanak s... ― Bradford je zastao. Ime je izrekao oklijevajući: ― Michae-lom Havelockom.

― Costa Brava ― tiho promrmlja vojnik.

― Parsifal ― doda Brooks, zastavši nakratko, a onda nastavivši; riječi su mubile protest. ― Ali je Havelock isključen. Nakon klinike i njegova odvajanja, bio jepod prismotrom, iskušavan je, njegov je svaki pokret bio postavljen pod, mislim da sezove, mikroskop. Bili smo uvjereni da nema ništa, apsolutno ništa.

― Manje od ništa ― suglasio se čovjek iz Statea. ― Pod kontroliranim okol-nostima prihvatio je mjesto nastavnika ― pomoćna profesura ― na Concord Univer-sity u New Hampshireu. U svemu je bio potpuno izvan i mi smo natrag s prvotnimscenarijem.

― Što ga je izmijenilo? ― upita vojnik. ― Što je promijenilo Havelockovstatus?

Bradford je opet zastao, pa nastavio oklijevajući. ― Ta Karasova ― najzad ćetiho. ― Pojavila se na površini; vidio ju je, u Rimu.

Tišina za stolom odavala je šok. Lica dvojice starijih ljudi su otvrdla, oba paraočiju piljila su u podsekretara, koji je njihove poglede prihvaćao s granitnompomirenošću. Najzad je ambasador progovorio. ― Kad se to dogodilo?

― Prije deset dana.

― Zašto nismo bili obaviješteni, gospodine Predsjedniče? ― nastavi Brooks, sočima i nadalje na Bradfordu.

― Sasvim jednostavno ― odgovori podsekretar prije nego je Predsjednikprogovorio; pogled mu se spleo s državnikovim. ― Zato jer ja nisam bio informiran.

― Ja to nalazim neprihvatljivim.― Nesnosnim ― oštro doda stari vojnik ― Čime vi, dovraga tamo upravljate?

― Izuzetno efikasnom organizacijom koja odgovara inputu.1 U ovom slučaju,možda suviše efikasnom, suviše prijemljivom.

― Objasnite to ― naredi mu Halyard.― Ta su četiri čovjeka ― rekao je Bradford, pokazujući kretnjom na projicira-

ne fotografije mrtvih stratega ― bila uvjerena izvan svake sumnje da je Karasova ubi-jena kod Costa Brave. Kako su mogli misliti drugačije? Sve smo odigrali ― sve smoizveli ― sve do najsitnije pojedinosti. Ništa nije ostavljeno spekulaciji; Havelock jebio svjedokom njene smrti, koja je kasnije potvrđena krvavom odjećom. Htjeli smo dato bude jasno a nitko nije postavljao pitanja oko toga, najmanje od sviju Havelock.

― Ali je ona isplivala ― inzistirao je Halyard. ― Kažete da ju je vidio. Držimda je ta informacija bila u telegramu pukovnika Baylora.

― Da.

― Onda zašto nije odmah izviješteno o njoj? ― zahtijevao je Brooks.― Zato jer oni nisu vjerovali u nju ― odgovori mu Bradford. ― Mislili su da

je Havelock lud ― halucinirajuće lud, baš tako. Uputili su Ogilviea u Rim, što jesamo po sebi bilo izuzetno, a ukazuje na to da su stanje smatrali ozbiljnim. Baylor jeto potvrdio. Kazao je da mu je Ogilvie rekao da je Havelock prešao preko ruba, davidi ono čega nema, a halucinacije su izazvane dubokim, latentnim neprijateljstvom igodinama pod pritiskom. Jednostavno je eksplodirao; to je barem ono što je Ogilvieprećutno podrazumijevao.

― To bi bio Millerov sud ― prekinu ga Predsjednik. ― Kad razmislim otome, to je jedini zaključak do kojeg bi on došao.

― Havelockovo se ponašanje brzo pogoršavalo ― nastavi podsekretar. ―Zaprijetio je da će izložiti prošle i sadašnje pokrivene operacije, ako mu ne damoodgovore, objašnjenje. Čak je poslao brzojave koji izazivaju nered da bi pokazao štomože. Stratezi su ga uzeli vrlo ozbiljno. Ogilvie je bio u Rimu ili zato da vrati Have-locka ― ili da ga ubije.

― Umjesto toga, njega su ubili ― rekao je vojnik. Tvrdnja.1 Podaci kojima se »hrani« kompjuter iz periferne jedinice; ulaz informacija u kompjuter (op. prev.)

― Tragično. Pukovnik Baylor je pokrivao Ogilvieov sastanak s Havelockomna brdu Palatine; to je bilo izolirano mjesto. Iznikla je raspra, prerana erupcijaživčanog plina koju je izazvao Ogilvie, a kad to nije uspjelo, Havelock je htio na nj soružjem. Kako to Baylor priča, čekao je sve dotle dok je mogao čekati. Ispalio jetočno u trenutku kad je vjerovao da će Havelock ubiti Ogilviea, i očito je bio u pravu.Ogilvie mora da je i sam tako osjećao, jer se u istom trenutku bacio i uhvatio metak.Sve je to u Baylorovu izvještaju, koji vam je obojici na raspolaganju, dakako.

― To su bile prihvatljive okolnosti, gospodine Predsjedniče? ― upita Brooks.

― Jedino u smislu objašnjenja, Addisone.― Prirodno ― rekao je Halyard, kimnuvši, gledajući u Bradforda.

― Ako su to riječi Larrya Baylora, nije mi potreban njegov izvještaj. Kako onto uzima? Ta crnčuga ne voli gubiti ili glupariti.

― Teško je ranjen u desnu ruku. Razmrskana mu je i možda se neće povratiti.Naravno, to će ograničiti njegovu aktivnost.

― Nemojte ga odbaciti s prljavom vodom; to bi bila pogreška. Stavite ga zadesk gdje će raditi s terenom.

― To ću preporučiti Pentagonu, generale.― Vratimo se stratezima Cons Opa ― rekao je državnik. ― Meni još nije

jasno zašto nisu izvijestili o informaciji pukovnika Baylora, osobito o razlozima izaHavelockovih postupaka ― o tim »telegramima koji unose nered«, tako ste se nekakoizrazili. Usput, koliko su nemira unosili?

― »Uzbunjujući« je bolja riječ; još je bolje »lažna uzbuna«. Jedna je porukadošla ovamo ― u nedavnoj prioritetnoj šifri šesnaest stotina ― a u njoj stoji da je uBijeloj kući duboko pokriveni sovjetski agent. Drugi je upućen kongresnom odboru zanadzor; u njemu stoji da je CIA u Amsterdamu korumpirana. U oba slučaja upotrebašifre i navođenje imena u Amsterdamu očito su dali autoritet podacima.

― Ništa tvarno? ― upita vojnik.― Ništa tvarno. Ali su reagiranja bila promjenljiva. Stratezi su znali da bi

mogla postati gora.― Sve je to razlog više zbog čega su morali izvijestiti o Havelockovim moti-

vima ― ustrajao je Brooks.― Možda i jesu ― tiho mu odgovori Bradford ― Nekoga. Doći ćemo do toga

― Zašto su ubijeni? Kakva je njihova veza s Parsifalom? ― General je spustioglas. ― S Costa Bravom.

― Nije bilo »Costa Brave« dok je nismo pozvali, Hal ― rekao je Predsjednik.― Ali i to mora biti ispričano u slijedu. To je jedini način kako možemo naći nekismisao u tome... ako ima ikakvog smisla.

― To se nije smjelo dogoditi ― upleo se državnik srebrne kose. ― Nismoimali pravo.

― Nismo imali izbora, gospodine ambasadore ― rekao je Bradford, nagnuvšise naprijed. ― Državni sekretar Matthias je izgradio slučaj protiv Karasové, mi toznamo. Bio mu je cilj, koliko smo mogli zaključiti, da Havelocka udalji od službe, aliu to ne možemo biti sigurni. Njihovo je prijateljstvo bilo čvrsto, vraćalo se godinama

unatrag, a njihove su obiteljske veze bile još čvršće, vraćale su se do Praga. Je liHavelock bio dio Matthiasovih planova ili nije? Je li bio voljni igrač koji slijedinaređenja, gradeći se da čini ono što bi drugi okrstili savršeno razumljivim, ili je biosvjesnom žrtvom strašne manipulacije? Mi to moramo iznaći.

― Mi to jesmo iznašli ― tiho je protestirao Addison Brooks, uvrijeđeno. ― Uklinici u Virginiji. Sondirali su ga svačim čime doktori i laboratorije mogu isprobava-ti; nije znao apsolutno ništa. Kao što ste rekli, vratili smo se do prvotnog scenarija,ostajući potpuno u mraku. Zašto ga je Matthias htio vani? Na to pitanje nije odgovo-reno, a možda je sada i nemoguće odgovoriti na nj. Kad smo to shvatili, trebalo je daHavelocku kažemo istinu.

― Nismo mogli. ― Podsekretar se opet naslonio na stolicu. ― Jenna Karas jeiščezla; mi nemamo pojma je li ona živa ili mrtva. U tim okolnostima, Havelock bipostavio pitanja koja se ne mogu postaviti izvan Ovalnog ureda ― ili sobe poput ove.

― Pitanja ― doda Predsjednik Sjedinjenih Država ― koja, ako budu otkrive-na, mogu baciti svijet u globalni nuklearni rat već za nekoliko sati, ako Sovjeti ili Na-rodna Republika Kina saznaju da ova vlada nema uzde u svojim rukama. ICBM-ovi1bi bili lansirani iz obaju polutki, a tisuće podmornica postavljeno u oba oceana radisekundarnih taktičkih udara ― uništenje svega. A mi nemamo uzde.

Šutnja.― Ima netko s kim bih htio da se sastanete ― konačno će Bradford. ― Uredio

sam da doleti s alpskog prolaza nazvanog Col des Moulinets. On je iz Rima.― Nuklearni rat ― prošaptao je Predsjednik, pritisnuvši dugme na velikom

zavojitom stolu. Ekran se zamračio.

1 Akr. od I(nter) C(ontinental) B(allistic) M(issile), međukontinentalna balistička raketa (op. prev.)

16

Havelock je povukao dvije crte preko sedamnaestog i osamnaestog imena napopisu, spustio slušalicu zidnog telefona pa izišao iz derutnog caféa na Montmartru.Dva poziva jednim telefonom, to je bilo sve što si je dopustio. Najsuvremenijielektronski tragači pronašli bi lokaciju za nekoliko minuta, a ako netko od onih kojezove budu »uhvaćeni« u elektronske uređaje u američkoj ambasadi, to bi bilo isto kaoda pozove pariški kanal Cons Opa i odredi vrijeme za svoje smaknuće. Dva poziva sjednog telefona, a svaki telefon mora biti najmanje šest blokova udaljen odprethodnog; nijedan razgovor ne smije trajati duže od devedeset sekundi. Prošao jekroz polovinu popisa, a sada će ostatak imena morati pričekati. Bilo je gotovo devetsati; šarolika svjetla Montmartrea bombardirala su ulicu mahnitim erupcijama bojekoja je bila u skladu s grozničavom kakofonijom noćnih zabava i zabavljača te četvrti.A on se ima susresti s Gravetom u uličici nedaleko Rue Norvins. Umjetnički kritičarje proveo poslije podne tražeći bilo koga u svom posebnom svijetu, koji bi mogaoznati za Jennu Karas.

Na neki način, tako je i Michael proveo vrijeme, ali je njegov početni posaobio cerebralan. Uzeo je svoju odjeću iz ormarića u Métrou, kupio je osnovne toaletnepotrepštine, notes, kemijsku olovku, a sobu je uzeo u jeftinom hotelu iza ugla LaCouronne Nouvelle. Računao je na to da ranjeni oficir VKR-a, kad zatraži pomoć,neće pomisliti na to da svoje ubojice pošalje niz ulicu da potraže metu. Havelock seobrijao i okupao, pa je sada ležao na škripavu krevetu. Tijelo mu se odmaralo, ali ne iduh. Vratio se natrag u vremenu, disciplinirao je pamćenje, sjećajući se svakogtrenutka koji su Jenna i on podijelili u Parizu. Tome je prišao akademski, kao što bistudent mogao vjerno slijediti kronološki razvoj nekog događanja u kaotičnomrazdoblju povijesti. On i Jenna, Jenna i on; gdje su bili, što su vidjeli, s kim surazgovarali, sve po slijedu. Svako mjesto i prizor imali su lokaciju i razlog zašto sutamo bili; naposljetku, svako lice koje je imalo značenja imalo je i ime, ili ako neodređeno ime, a ono identitet nekoga tko ga je poznavao.

Nakon dva sata i četrdeset minuta sondiranja, sjeo je na krevet, uzeo notes ipero koje je ostavio na stoliću pored kreveta, pa započeo popis. Pola sata kasnije,popis je bio gotov ― gotov koliko mu je sjećanje dopuštalo. Opustio se, legao,znajući da će mu doći toliko potreban san. Isto je tako znao da će ga sat u svijestiprobuditi kad okonča svjetlo dana. Tako je i bilo. Već za nekoliko minuta bio je naulici, odlazio od jednog telefona do drugog, od jednog caféa koji je u izlogu imaoznak TÉLÉPHONE do drugog, a svaki je bio šest blokova dalje od prethodnog.

Razgovore je počinjao brzo ali neusiljeno, pripremivši uši da uhvate bilokakav znak uzbune u odgovorima. Pristup mu je uvijek bio isti: u podne se imao naćis Jennom u baru Meurice, ona i on su doletjeli u Pariz iz različitih gradova, ali mu jeavion kasnio satima; a budući da je Jenna često spominjala ime te osobe ― osjećajućii simpatiju spram nje ― Michael se pita nije li ju nazvala, nju ili njega, tražećiposlijepodnevno društvo u gradu koji je jedva poznavala.

Većina je bila blago iznenađena čuvši Havelockov glas, tako neusiljen, ali jošviše iznenađena što im se Jenna Karas sjećala imena, a da i ne spominjemo to što ih se

sjeća s privrženošću, simpatijom; to su uglavnom bili samo kratki susreti i upoznava-nja. Međutim, ni u jednom slučaju nije naišao ni na najmanje oklijevanje, osimnormalnog opreza koji je potreban kad se suočimo s neočekivanim. Osamnaest imena.Ništa. Kamo je otišla? U Parizu ne može otići u podzemlje, ne može a da je on nepronađe; ona to mora znati.

Stigao je do Rue Ravignan i počeo strmim uspinjanjem brežuljkomMontmartrea, prolazeći pored tamnih starih kuća koje su svojedobno bili domovilegendi, pa je izbio na malom trgu, Place Clément, te nastavio niz Rue Norvins.Uličica koju je Gravet opisao bila je baš prije uske Rue des Saules; ugledao je prekidu nizu starih zgrada ispred sebe, pa požurio.

Prolaz popločan starim ciglama bio je mračan i prazan. Havelock je stupio uprolaz i ruku instinktivno pomaknuo prema otvoru jakne gdje se magnum nezgrapnonalazio na svom mjestu. Gravet je kasnio, što je neučtivost koju bi sam kritičarocijenio groznom. Što se dogodilo?

Michael je našao zasjenjeni ulaz u slabo osvijetljenoj uličici; naslonio se naokvir od cigli, izvukao cigaretu i zapalio je. Skrivajući dlanom cigaretu, misao mu jeskočila natrag do Palatina, do kutije sa šibicama i do čovjeka koji mu je nastojaospasiti život, a ne uzeti ga. Umirući čovjek koji je umro nekoliko minuta kasnije,znajući da postoji izdaja u najvišim razinama vlade.

U Rue Norvins nasta naglo komešanje; kratko iskrenje temperamenata prili-kom sudara dvojice muškaraca. Onda je visoki vitki muškarac na trenutak stao us-pravno i pustio iz sebe potok psovki na francuskom. Njegov mnogo mlađi, krupnijiprotivnik, mrzovoljno je komentirao protivnikove pretke, pa krenuo dalje. Povrijeđenastranka je poravnala suvratke, okrenula se nalijevo i ušla u prolaz. Gravet je stigao, nobez svog uobičajenog elana.

― Merde! ― ispljunu kritičar, ugledavši Havelocka koji je izišao iz sjene naslabo svjetlo. ― To su te prljave, izrošvane terenske jakne koje nose! Jedan od njih!Odmah znam da mu kapa iz usta dok jede, i da su mu zubi žuti. Samo Bog zna kad suse posljednji put okupali ili govorili civilizirano. Žao mi je što kasnim.

― To je samo nekoliko minuta. Netom sam stigao.

― Kasnim. Namjeravao sam biti u Rue Norvins još prije pola sata da bih seuvjerio da vas ne prate.

― Ne prate me.― Da, vi biste to znali, zar ne?― Znao bih. Što vas je zadržalo?― Mladi čovjek kojeg sam kultivirao a radi u katakombama Quai d'Orsaya.1

― Iskreni ste.― A vi krivo tumačite ― Gravet se pomakao prema zidu, okrećući glavu, gle-

dajući u oba ulaza u prolaz; bio je zadovoljan. ― Otkad ste nazvali nakon vašeg poslau Couronne Nouvelle ― poziva, usput, za koji nisam bio siguran da ćete ga ikad ost-variti ― bio sam u dodiru sa svim zamislivim kontaktima koji bi mogli nešto znati ousamljenoj ženi u Parizu koja traži utočište, papire ili tajni prijevoz, ali mi nitko nijemogao pomoći. Zapravo je to sasvim nelogično; na koncu, postoji samo određeni brojizvora ilegalnih makinacija, a jedva ih je za koje ja ne znam. Čak sam proverio talijan-

1 Francusko ministarstvo za vanjske poslove (op. prev.)

ske četvrti misleći da bi joj pratioci iz Col des Moulinetsa mogli dati jedno ili dvaimena. Ništa... Onda mi je sinulo. Ilegalni pokušaji? Možda tražim na krivompodručju. Umjesto toga, možda ta zena traži legitimniju pomoć, a da ne mora podrob-no nabrajati svoje nelegitimne razloge. Na kraju, ona je bila iskusan terenski operati-vac. Trebalo bi da zna ― ili zna ― za stanovite ljude u savezničkim vladama, madasamo preko vas.

― Quai d'Orsay.― Naturellement. Ali donje strane, katakombe, gdje za vas moraju postojati

posebne, nepublicirane pogodnosti.― Ako ih je, ja ne znam za njih. Sastajao sam se s nizom ljudi u ministarstvi-

ma, ali nikad nisam čuo za katakombe.― Londonski Foreign Office1 ih naziva obračunskim centrima. A vaš State

Department se odnosi spram njih manje tankoćutno. Odjel diplomatskih transfera.― Imunitet ― rekao je Havelock. ― Jeste li nešto našli?

― Moj je mladi prijatelj proveo proteklih nekoliko sati tragajući. Rekao sammu da je vremensko razdoblje povoljno suženo. Drugim riječima, ako se nešto dogo-dilo, trebalo je da se danas dogodi. Tako se on nakon večere vratio u svoju malu spiljupod jednim ili drugim izgovorom, pa je prorifljao kroz današnje sigurnosne duplikate.Misli da je to našao, ali ne može biti siguran, a ne mogu ni ja. Međutim, možda bistevi bili kadri povezati.

― Što je to?― Jutros u deset i četrdeset pet stigao je dopis iz Ministère des Affairs Etran-

gères2 kojim se naručuje otvaranje identiteta. Subjekt: žena, bijele puti, rane tridesetegodine života, jezici: slavenski3, ruski, hrvatskosrpski, pokrivno ime i statistika zahti-jevaju se odmah. A sada, ja znam da postoje tuceti...

― Koji odjel ministarstva? ― prekinu ga Havelock.

― Četiri. Četvrti odjel.― Régine Broussac ― rekao je Havelock. ― Madame Régine Broussac. Prvi

pomoćnik zamjenika. Odjel-IV.― To je veza. To je ime i potpis na zahtjevu.

― Ona mi je dvadeset deveta na popisu, dvadeset deveta od trideset jedan. Vi-djeli smo je ― ja sam je vidio ― na kraće od minute, na ulici, prije gotovo godinudana. Jedva da sam Jennu i predstavio. To jedva ima smisla; ona je jedva poznaje, nepoznaje je.

― Jesu li okolnosti vašeg susreta prije godinu dana bile značajne?― Držim da je bilo tako. Jedan je od naših ljudi bio dvostruki agent u francus-

koj ambasadi u Bonnu; periodično bi letio na Istok putem Luckenwaldea. Našli smoga na krivoj strani Berlina. Na sastanku Geheimdiensta4

1 Britansko ministarstvo za vanjske poslove (op. prev.)2 Ministarstvo za vanjske poslove (tran.); (op. prev.)3 Tako je u originalu (op. prev.)4 Tajna služba, nacistička tajna policija (njem.); (op. prev.)

― Izdanak SS1-a na moskovskoj lutki. Rekao bih vrlo značajno. ― Gravet jezašutio pa pustio ruke. ― Ta Broussac. Ona je starija žena, zar ne? Prije dosta godinaheroina Résistancea?2.

― Ona i njen muž, da. Njega je ubio Gestapo; što su našli od njega nije bilougodno.

― Ali je ona nastavila. ― Da.

― Jeste li, možda, bilo što od toga ispričali svojoj prijateljici? Havelock sevratio u mislima, povukavši dim, a zatim je bacio cigaretu i zgazio je. ― Vjerojatno.S Régineom nije uvijek lako, može biti nagla, kaustična, neki je zovu kujom, ali onato nije. Ona mora biti oštra.

― Onda mi dopustite da vas upitam nešto drugo: s odgovorom sam maglovitoupoznat, ali se zasniva samo na govorkanju; ono što sam pročitao ― nisu se gradili daje to službeni materijal. ― Kritičar je opet prekrižio ruke. ― Što je vašu prijateljicunavelo da učini što je učinila, da živi tom vrstom života kojim je živjela s vama, aočito i prije vas?

― 1968. ― glatko odgovori Havelock.― Invazija varšavskog bloka?― Taj augustovski černý den. Crni dani. Roditelji su joj umrli, a ona je živjela

u Ostravi s dvoje starije braće, jednim oženjenim. Obojica su bili Dubčekovi3aktivisti, mlađi student, stariji inženjer kojemu su za vrijeme režima Novotnogzabranili svaki smisleni rad. Kad su ušli tenkovi, mlađi je brat bio ubijen na ulici, astarijeg su pokupile sovjetske izvidnice radi »saslušanja«. Obogaljen je za cijeli život― ruke i noge ― potpuno bespomoćan. Prostrijelio si je mozak, a žena mu je nestala.Jenna je otputovala u Prag gdje je nitko nije poznavao, i prešla u podzemlje. Znala je skim mora uspostaviti vezu, znala je što hoće.

Gravet je kimnuo; njegovo je lice izgledalo nategnuto čak na slabom svjetlu.― Ljudi koji rade ono što vi radite, mirno, tako efikasno, svi vi imate različite priče,ali kroz njih prolazi zajednička tema. Nasilje, bol... gubitak. I nepatvorena osveta.

― Što ste očekivali? Samo si ideolozi mogu priuštiti da viču; mi uglavnomimamo druge misli na pameti. Zbog toga smo i upućeni. Ne treba nam mnogo pa dapostanemo efikasni.

― Ili da prepoznate jedan drugoga, zamišljam.― Pod određenim okolnostima, da. Mi iz toga ništa ne izvlačimo. Što želite

reći?― Broussacova. Vaša prijateljica s Costa Brave bi se sjećala nje. Muž, braća,

bol, gubitak... sama žena. Takva bi se žena sjećala druge žene koja je izdržala.― Očito da je tako, samo na to nisam mislio. ― Havelock odsutno kimnu. ―

U pravu ste ― tiho će. ― Hvala vam što ste to stavili u perspektivu. Dakako da bi jese sjećala.

― Budite oprezni, Michael.1 Akr. od njem. Schutzstaffel, zaštitni odred; paravojna organizacija unutar nacističke stranke, koja je

davala Hitlerovu tjelesnu stražu, snage sigurnosti, čuvare koncentracionih logora, itd. (op. prev.)2 Francuski pokret otpora protiv njemačkih okupatora (op. prev.)3 Aleksandar Dubček (1921-), čehoslovački državnik čije su reforme, dok je bio prvi sekretar KP ČSSR

(1968-69), izazvale sovjetsku okupaciju zemlje i intervenciju trupa zemalja Varšavskog ugovora (op. prev.)

― Zbog čega?― Iskrena, nepatvorena osveta. Među njima mora da postoji sympathie. Ona

bi vas mogla izručiti vašima, uhvatiti vas u stupicu.― Bit ću oprezan; ali i ona. Što mi još možete reći o tom dopisu? Je li

spomenuto odredište?― Ne, ona može kamo hoće. To će biti sređeno u Affaires Etrangères i o tome

će se šutjeti.― Što je s njenim pokrivačem? Ime?

― To je obrađeno ali izvan očiju mog mladog prijatelja, barem večeras. Mož-da će sutra moći zaviriti u arhiv koji je večeras zaključan.

― Prekasno. Rekli ste da je dopisom zatražen neposredan odgovor. Taj jepasoš lažno ispunjen i izdan. Ona je na putu da napusti Francusku. Moram se brzokretati.

― Što je jedan dan? Dvanaest sati od sada ― možda ćemo naći i ime. Nazovi-te zrakoplovne linije na bazi specijalne hitnosti, a oni će provjeriti u svojim manifesti-ma. Znat ćete kamo je otišla.

― Ali ne sada.― Je ne comprends pas.1

― Broussac. Ako je toliko učinila za Jennu, učinit će i više. Ne bi je ostavilasamu na nekom aerodromu. Sve bi se dogovorilo na drugi način, tajna utanačenja. Jamoram znati koja su.

― I mislite da će vam to ona reći?

― Mora. ― Havelock je zakopčao svoju jaknu koja je nezgrapno stajala nanjemu i povukao suvratke oko vrata. Prolaz je bio tunel za vlažne povjetarce odozdo-la, a osjećala se hladnoća. ― Na jedan ili na drugi način, mora mi reći. Hvala, Gravet,dugujem vam.

― Da, dugujete.― Večeras ću vidjeti Broussacovu a ujutru otići... ovako ili onako. Ali prije

nego odem, želim vam reći da je u Parizu banka u kojoj imam depozit; ja ću to sreditii kod trezora ostaviti omotnicu za vas. Nazovite to djelomičnom isplatom. To jeBanque Germaine na Aveniji George Cinq.

― Veoma ste smotreni, ali je li to mudro? U svoj skromnosti, ja sam neštopoput javne figure i moram biti pažljiv sa svojim poznanstvima. Netko bi vas tamomogao znati.

― Ne po imenu za koje ste ikad čuli.― Onda, koje ću ime upotrijebiti?― Nijedno. Samo kažite »gospodin iz Texasa«; on je ostavio omotnicu za vas.

Ako to čini da se bolje osjećate, kažite da me nikad niste vidjeli. Ja pregovaram okupnji slike za anonimnog kupca u Houstonu.

― A ako bude komplikacija?― Neće ih biti. Vi znate kamo idem večeras, pa, u produžetku, sutra.1 Ja ne razumijem (franc); (op. prev.)

― Na koncu, mi smo profesionalci, zar ne, Michael?― Ne bih htio da bude drugačije. Čišće je. ― Havelock je ispružio ruku. ―

Opet vam hvala. Vi znadete koliko ste mi pomogli. Ne želim ići u detalje.― Možete zaboraviti na omotnicu, ako hoćete ― rekao je Gravet, rukujući se,

gledajući u Michaelovo lice u sjeni. ― Možda će vam trebati novac, a moji sutroškovi bili minimalni. Ja to mogu dobiti prilikom vašeg idućeg dolaska u Pariz.

― Ne mijenjajte pravila, predugo smo živjeli s njima. Ali cijenim glas povje-renja.

― Uvijek ste bili civilizirani, a ja ništa ne razumijem u vezi s ovim poslom.Zašto nju? Zašto vas?

― Kunem se Bogom da bih to htio znati.― To je ključ, zar ne? Nešto što znate.

― Ako je tako, ja nemam ni najmutniju predstavu o tome što bi moglo biti.Doviđenja, Gravet.

― Non, au revoir. Ja doista ne želim omotnicu, Mihail. Vratite se u Pariz. Tomi dugujete. ― Ugledni kritičar se okrenuo i nestao u prolazu.

Biti nejasan s Réginom Broussac ― ne bi imalo nikakva smisla; ona bi odmahosjetila okolišanje, a podudarnost vremena bila bi više nego nevjerojatna. S drugestrane, dati joj prednost naznačivši rendezvous bilo bi jednako glupo; ona bi topodručje osigurala ljudima za koje Quai d'Orsay nema pojma da su mu na platnomspisku. Broussacova je bila čvrsta, znala je kad njenu vladu treba a kada ne trebaupetljavati, a u zavisnosti od onoga što joj je Jenna rekla, mogla bi smatrati da bilokakvi kontakti s neuravnoteženim američkim terenskim obavještajcem više pozivajuna postupanje neslužbenim metodima. U tim metodima nema suzdržavanja; opasni sujer nema linije odgovornosti, samo je skrenut neki novac koji nitko ne želi priznati.Leziguzi, trutovi, i kako ih još nazvati po imenu ili po isplati, bili su prvi rođacipraktičarima nasilja ― bez obzira da li ih je zaposlio Rim ili oficir VKR-a u jeftinomhotelu na Rue Etienne. U suštini svi nose smrt, a njihova je smrtonosnost samo pitanjestupnja, a sve ih treba izbjegavati ukoliko nemaju poslodavca. Havelock je shvatio; onmora Broussacovu naći sam, mora je uvjeriti da nije opasan ― i mogao bi dobitiinformaciju koja je izuzetno vrijedna.

Dok je silazio beskrajnim stepenicama Montmartrea, na pamet mu je palačudna pomisao, kratko razmišljanje o istini. On će reći dio istine, ali ne svu. Lažljivciiskrivljavaju istinu, a ona bi mogla slušati njihovu verziju istine, ne njegovu.

Ime joj je bilo navedeno u pariškom telefonskom imeniku.

― ... Nikad vam nisam dao krivu informaciju, a neću početi ni večeras. Ali toje izvan sankcija. Izvan staze, izuzetno nekonvencionalno. Da biste mogli prosuditikoliko je to daleko, upotrijebite nečije drugo ime u Quai d'Orsayu i nazovite mojuambasadu. Upitajte za moj status, a pitanja uputite starijem atašeu Konzularnihoperacija. Recite da sam vas nazvao odnekud s juga i da sam htio ugovoriti sastanak.Kao funkcioner prijateljske vlade, zahtijevajte instrukcije. Telefonirat ću vam za desetminuta, ne s ovog telefona, dakako.

― Dakako. Deset minuta.

― Régine?― Da?

― Sjetite se Bonna.― Deset minuta.

Havelock je otišao u smjeru juga, do Trga Berlioz, stalno gledajući na sat,znajući da će dodati pet do sedam minuta ugovorenim deset minuta. Razvlačenjevremena novog poziva pod pritiskom često otkriva više nego je primalac voljanotkriti. Na uglu je bila cabine, u kojoj je mlada žena vikala u slušalicu, uz istodobnegrozničave kretnje. U nastupu vrelog temperamenta zalupila je slušalicom i izišla izkabine.

― Vache!1 ― uzviknula je mlada djevojka prolazeći pored Havelocka, bijesnonamještajući na ramenu remenje svoje velike torbe.

Otvorio je vrata i ušao; produženo vrijeme je sada iznosilo devet minuta.Nazvao je i slušao.

― Da? ― Glas Broussacove začu se nakon prvog zvonjenja. Bila je zabrinuta;razgovarala je s ambasadom.

― Jeste li razgovarali s atašeom?― Kasnite. Rekli ste deset minuta.

― Jeste li govorili s njim?― Jesam. Sastat ću se s vama. Dođite u moj stan što prije možete.

― Žao mi je. Nazvat ću vas malo kasnije.― Havelock!

Spustio je slušalicu i izišao iz kabine. Pogledom je pretraživao ulicu tražećislobodni taksi.

Poslije dvadeset dvije minute bio je u drugoj kabini, a u polumraku je jedvarazaznavao brojke. Zapalio je šibicu i nazvao.

― Da!― Uzmite metro do stanice Bercy, pa iziđite na ulicu. Nekoliko blokova niže,

zdesna, nalazi se niz skladišta. Ja ću biti na tom području. Dođite sami, jer ću znatibude li drugačije. A ako ne dođete sami, ja se neću pojaviti.

― To je smiješno! Sama žena po noći u Bercyu!― A ako u ovaj sat bude ikoga tamo, upozorit ću ga na vas.― Protivno zdravu razumu! Na što vi mislite?― Godinu dana ranije u drugoj ulici ― rekao je Michael. ― Na Bonn. ―

Slušalicu je spustio u vilicu.

Područje je bilo napušteno, niz skladišta mračan, ulična svjetla polusvijetla, jerje takva jačina svjetla određena općinskom odlukom. Bio je to pogodan sat i lokacijaza susret koji obuhvaća više nego sastanak s nekim ili razmjenu neke robe. Moglo serazgovarati bez galame ulične vreve ili gurkanja s nestrpljivim pješacima, a za razlikuod caféa ili gradskog parka, bilo je malo takvih mjesta gdje bi se nepoznati promatrač

1 Krava (fran.); (op. prev.)

mogao sakriti. Nekoliko osoba koje tu stanuju, a izniknu iz rasvijetljenih kaverni met-roa gore uz ulicu mogu se uz malo pažnje držati na oku ― oklijevanje ili naglinestanak bili bi primijećeni; zalutali automobil se moglo vidjeti i nekoliko blokovadalje. Potpuna je prednost u tome, dakako, ako se na mjesto sastanka dođe prije dogo-vorenog vremena. I bio je; izišao je iz kabine i uputio se preko Boulevarda de Bercy.

Bila su parkirana dva kamiona, jedan iza drugog, na pločniku ispred platformeza ukrcaj. Njihove su otvorene karoserije bile prazne; stacionarni simboli ranojutarnjedužnosti vozača. Čekat će između dva vozila, pa će imati čistu vidnu liniju u svakomsmjeru. Régine Broussac će doći; uzbuđena lovkinja, podstaknuta i izazvana, neće semoći suprotstaviti neobjašnjenom.

Jedanaest odijeljenih puta čuo je prigušenu tutnjavu podzemnih vlakova iosjetio treperenje u betonu i zemlji ispod sebe. Započinjući sa šestim, usredotočio sena ulaz u metro; nije mogla doći prije. Međutim, radioveze su uobičajene i brze;nekoliko minuta poslije drugog poziva stao je proučavati ulice, nečeste automobile,još rjeđe bicikle. Nije vidio ništa što bi ga uzbunilo, a to bi izazvao i nejbeznačajnijiupad neke neočekivane okolnosti.

Dvanaesta tutnjava je prestala. Pod nogama je još odjekivalo slabo titranje, akad je podzemna tutnjava opet započela ugledao je njenu nisku, široku figuru kako seiz jakog svjetla pomalja na slabo osvijetljenoj ulici. Prije nje su izišli muškarac i žena;Michael ih je pažljivo promatrao. Bili su stariji par, stariji od Broussacove; hodali supolako i pažljivo; oni joj ne bi mogli biti od koristi. Oni su skrenuli lijevo, izačetvrtaste željezne ograde ulaza, pa krenuli dalje od kamiona i skladišta; nisu pripadalinekoj noćnoj jedinici. Régine je nastavila naprijed oklijevajući kod svakog čudnogšuma, zbiljskog ili zamišljenog. Prošla je ispod uličnog svjetla i Havelock se sjetio:koža joj je bila siva kao i kratko šišana kosa, što je svjedočilo o godinama mučenjakoje kao da nije priznavala, ali su joj široke plave oči smekšavale lice svojomizražajnošću, mada su bile zasjenjene. Kad je prolazila ispod svjetla u sjenu, Havelo-cku navriješe Gravetove riječi: »Nasilje, bol, gubitak.« Régine Broussac je živjela usvemu tome i preživjela ― mirna, oprezna, tiha čvrsta i ni na koji način pobijeđena.Uživala je u tajnoj, nevidljivoj moći koju joj je dala njena vlada; to joj je pomoglo uporavnanju. Michael je razumio; nakon svega, ona je jedna od njih. Preživjelih.

Pločnikom je došla do njegove visine ulice. Tiho ju je pozvao izmeđukamiona. ― Régine!

Zaustavila se, stajala nepokretno, s pogledom ravno ispred sebe, ne gledajući unjega. Rekla je: ― Je li potrebno držati oružje upereno u mene?

― Ja nemam oružje upereno u vas. Ja imam pištolj, ali mi nije u ruci.

― Bien! ― Broussacova se okrenula i podigla torbicu. Prasak je načinio rupuu materijalu; ispod Havelockovih nogu se razmrskaše beton i kamen, a rasprsnutikomadići mu probiše hlače, okrznuvši mu noge. ― Za ono što se učinili Jenni Karas!― viknula je žena, iskrivljena lica. ― Ne mičite se! Jedan korak, jedna kretnja inačinit ću vam rupu u vratu.

― Što to radite?

― Što ste vi učinili! Za koga sada radite?― Za sebe, prokletstvo! Za sebe i za Jennu! ― Havelock je podigao ruku,

instinktivan pokret, ali i molba. Nije bila prihvaćena.

Iz razmrskane torbe začu se druga eksplozija; metak mu je okrznuo vanjskustranu dlana, pa rikošetirao s metala kamiona, zazviždivši u noći.

― Arrêtez!1 Uskoro bih mogla izručiti i leš, kao i tijelo koje još diše. Moždaono prvo radije u vašem slučaju, cochon.2

― Izručiti kome?― Rekli ste mi da ćete me nazvati »ubrzo« ― nisu li nekako tako glasile vaše

riječi. Dakle, uskoro će ovdje biti nekoliko mojih kolega, nakon isteka vremena kadsam htjela riskirati. Za manje od trideset minuta osjećali biste se sigurnim; pokazalibiste se. Kad oni stignu, odvest ćemo se do kuće u pokrajini gdje ćemo imati sjedeljkus vama. Onda ćemo vas predati Gabrielu. Oni vas ludo trebaju. Nazvali su vasopasnim, to je bilo sve što je trebalo da znam... s onim što već znam.

― Ne vama! Ja sam opasan za njih, ne za vas!― Za koga me uzimate? Nas uzimate?― Vidjeli ste Jennu. Pomogli ste joj...― Vidjela sam je. Slušala sam je. Čula sam istinu.― Kako ona u nju vjeruje, a ne kako je uistinu! Slušajte me! Poslušajte mene!― Govorit ćete pod prikladnim okolnostima. Vi ih znadete kao što ih ja znam.― Meni nisu potrebne kemikalije, vi gruba žensko! Nećete čuti ništa druga-

čije!― Slijedit ćemo proceduru ― odgovori mu Broussacova, izvukavši ruku i piš-

tolj iz izrupičane trobe. ― Maknite se od tamo ― nastavi, gestikulirajući s oružjem.― Stojite u sjeni. To mi se ne sviđa.

Svakako da joj se ne sviđa, pomisli Havelock, gledajući staru ženu kako trepćeočima. A kao što je čest slučaj sa starijim ljudima, noć nije bila saveznica njenomvidu. Zbog toga je stalno micala glavom odlazeći od osvijetljena ulaza u metro;neočekivane su je sjene brinule kao i zvukovi. Morao je održavati razgovor, da skrenedio njene koncentracije.

― Vi mislite da će američka ambasada trpjeti to što radite? ― upita jeMichael, izišavši iz sjene koju su stvorile rebrenice otvorena kamiona i prosipanjeuličnog svjetla.

― Neće biti međunarodnog incidenta; mi nemamo alternative već da vamdamo sedative. Po njihovim riječima, vi ste opasni.

― Oni to neće prihvatiti i vi to znate.― Imat će malo izbora. Gabrielu je rečeno da postoji krajnje abnormalna situ-

acija u kojoj će bivši američki obavještajni oficir ― stručnjak za tajne aktivnosti ―možda pokušati kompromitirati funkcionera Quai d'Orsaya. Predviđena konfrontacijabit će dvadeset milja od Pariza, blizu Argenteuila, a od Amerikanaca se traži da ublizini imaju kola s naoružanim ljudima. Uspostavljena je radiofrekvencija. Mi ćemoamerički problem predati Amerikancima čim saznamo prirodu iznuđivanja. Mi štitimointerese naše vlade. Savršeno prihvatljivo, čak velikodušno.

― Kriste, vi ste temeljiti.1 Stanite! (fran.); (op. prev.)2 Svinjo (fran.); (op. prev.)

― Vrlo. Poznavala sam ljude poput vas, a nekada smo takvim ženama šišaliglave. Ja vas prezirem.

― Zbog onoga što vam je rekla?― Poput vas, ja znam kad sam čula istinu. Ona nije lagala.

― Slažem se. Jer ona vjeruje u sve to ― baš kao što sam i ja vjerovao. Anisam bio u pravu ― Bože, kako sam se varao ― baš kao što ona sada nije u pravu.Mi smo upotrijebljeni, oboje smo bili upotrijebljeni.

― Od vaših ljudi? S kojom svrhom?

― Ja to ne znam!Slušala ga je, a koncentracija joj stade slabiti. Nije si mogla pomoći jer ju je

neistraženo suviše podbadalo.― Zašto mislite da bih vas nazvao? ― upita je. ― Za ime Krista, imao sam

snagu da vas potražim, a mogao sam vas i zaobići! Vi mi ne trebate, Régine. Mogaosam bez vas saznati ono što sam htio saznati. Telefonirao sam vam jer sam vamvjerovao!

Broussacova je žmirnula, a sivo meso oko očiju joj se nabralo u mislima. ―Imat ćete priliku da govorite ― pod pravim okolnostima.

― Nemojte to činiti! ― uzviknu Michael, zakoračivši kratki korak. Nije puca-la; nije micala pištolj. ― Stavili ste to u pokret, morat ćete me predati! Znaju da samto ja i bit ćete prisiljeni na to! Vaši će prijatelji inzistirati. Oni neće voditi računa ovašem mišljenju, bez obzira na to što biste čuli od mene ― pod pravim okolnostima!

― Zašto bismo izgubili?

― Zato jer su lagali ambasadi. Lagali su im ljudi koji su vraški gore!Oči stare žene su žmirnule dok se trzajem povukla. Nije pucala kad se on

pomaknuo prije nekoliko sekundi.Sad!

Havelock se bacio naprijed, ispružene desne ruke, ravne i čvrste poputželjezne šipke. Uspostavio je dodir s pištoljem i gurnuo ga ustranu kad je treći prasakrazbio tišinu napuštene ulice. Lijevom je rukom zgrabio cijev i istrgnuo joj pištolj izruke, a onda ju snažno odgurnuo na zid skladišta.

― Cochon! Traître!1 ― vikala je Broussacova, izobličena lica. ― Ubijte me!Od mene nećete ništa saznati!

Podlakticu joj je držao na vratu ― osjećajući jake bolove od rane na ramenu― i pritiskao joj glavu u cigle, s oružjem u svojoj ruci. ― Ono što ja želim ne možese iz vas izvući silom, Régine ― rekao je, hvatajući dah. ― Zar to ne razumijete? Tomora biti dano.

― Ništa! Koji su vas terroristes kupili? Meinhofove kukavice? Arapskesvinje? Izraelski fanatici? Brigate rosse? Tko hoće ono što možete prodati?... Ona jeznala. Ustvrdila je to! A vi je morate ubiti! Ubijte najprije mene, izdajico!

Havelock je polako popuštao pritisak svoje ruke i, još sporije, stade se odmica-ti od nje. Znao je rizik; nije ga uzeo lako. S druge strane, znao je Régine Broussac.

1 Svinjo! Izdajice! (fran.); (op. prev.)

Nakon svega, ona je jedna od njih; preživjela je. Uklonio je ruku i stao isprednje, pa stade nepokolebljivo gledati u njene oči.

― Ja nisam izdao nikog osim sebe ― započe. ― A kroz sebe osobu koju jakovolim. Mislim to što kažem. Ne mogu vas prisiliti da mi kažete ono što moram znati.Između ostalog, mogli biste mi lako slagati, vrlo uspješno, pa bih bio natrag tamo gdjesam bio prije deset dana. Ja to neću učiniti. Ako je ne mogu pronaći, ako je ne mogudobiti natrag, možda to nije ni važno. Ja znam što sam učinio i to me ubija. Ja jevolim... potrebna mi je. Mislim da smo oboje potrebni jedno drugome više nego ištana svijetu, baš sada. Mi smo sve i to smo jedno drugom ostavili. ― Podigao je pištoljlijevom, pa uzeo cijev desnom rukom. Pružio ga je njoj. ― Ispalili ste tri puta; ostalasu još četiri metka.

Broussacova je stajala mirno, zureći u njega, proučavajući mu lice, oči. Uzelaje oružje i uperila mu ga u glavu, njen je ispitivački pogled tražio njegov. Konačno suse njene iskrivljene crte smekšale, a iznenađenje je zamijenilo neprijateljstvo. Polakoje spustila oružje.

― C'est incroyable1 ― prošaptala je. ― To je istina, onda.

― Istina.Régine je pogledala na sat. ― Vite!2 Moramo otići. Bit će ovdje za nekoliko

minuta; posvuda će tražiti.― Kamo? Nema taksija...

― Métro. Uzet ćemo ga do Rochereaua. Ima mali park gdje možemo razgova-rati.

― Što je s vašim timom? Što ćete im reći?― Da sam iskušavala vašu budućnost ― rekla je, uzevši mu ruku. ― Zaputiše

se pločnikom prema osvijetljenom ulazu u podzemnu željeznicu. ― Da sam htjelavidjeti kako bi postupili u određenoj situaciji. To je dosljedno; kasno je, oni nisu nadužnosti, a ja sam kuja.

― Ali još imate ambasadu.

― Znam; bila sam u tome temeljita, pa ću o tome morati razmisliti.― Moža se ja uopće nisam pojavio ― rekao je Havelock, trljajući si rame,

zahvalan što mu se bol smanjuje.― Merci.

Park u Denfert Rochereau bio je mali travnjak s kamenim klupama, kvrgavimstablima i vodoskokom u sredini. Jedini izvor svjetla bila je ulična svjetiljka udaljenadesetak metara. Svjetlo koje je prosipala cijedilo se kroz granje stabala. Sjeli su jednopored drugoga na hladnu klupu. Michael je rekao Broussacovoj ono što je vidio ― išto nije vidio ― na Costa Bravi. Onda je morao postaviti pitanje. ― Je li vam reklašto se dogodilo?

― Bila je upozorena, rečeno joj je da slijedi instrukcije.― Čije?― Visokog vladinog funkcionera iz Washingtona.1 To je nevjerojatno (fran.); (op. prev.)2 Brzo (fran.); (op. prev.)

― Kako ga je mogla prihvatiti?― Doveo joj ga je čovjek identificiran kao stariji ataše madridskih Konzular-

nih operacija.― Konzularnih... Madrid? Gdje sam ja bio?― Madrid.― Isuse, sve do tih trenutaka?― Kojih trenutaka?― Cijele te proklete stvari. Koje su joj instrukcije dali?― Da se te večeri sastane s jednim čovjekom i s njim napusti Barcelonu.― Je li to učinila?― Nije.― Zašto nije?― Uhvatila ju je panika. Prema njenim riječima, njoj se sve srušilo. Osjećala

je da više ne može imati povjerenja ni u koga. Pobjegla je.― Hvala Bogu. Ja ne znam tko je ubijen na toj obali, ali je smrt bila Jeni

namijenjena. Na neki način, to cijeli događaj čini bestidnijim. Tko je bila ona? Netkotko nije imao pojma niočemu? Tamo su doveli neku ženu da baca frisbee1 namjesečini znajući unaprijed da će umrijeti. Kriste, koja vrst ljudi su oni?

― Ustvrdite preko Madrida. Ataše iz Konzularnih operacija.― Ne mogu. Nahranili su je s još jednom laži. U Madridu nema jedinice Cons

Opa; klima je suviše loša. Djeluje iz Lisabona, jedan sat udaljenosti.Régine je šutjela, gledajući u njega. ― Što se događa, Michael?Havelock je gledao fontanu, vodoskok na tamnoj vodi. Njene raspršene kapi

su slabile u dometu, nestajale su, umirale; negdje je nečija ruka okretala ručicu,zatvarajući vodu preko noći. ― U mojoj vladi djeluju lažljivci na vrlo visokimmjestima. Oni su prodrli na područja za koja sam mislio da je u njih nemogućeprodrijeti. Oni kontroliraju, ubijaju ― lažu. A netko u Moskvi radi s njima.

― Moskva? Jeste li sigurni.― Siguran sam. U riječ čovjeka koji se nije bojao umrijeti, ali se bojao živjeti

onako kako sam mu zaprijetio da će biti prisiljen živjeti. Netko u Moskvi, netko okome kontrolori KGB-a ništa ne znaju, on je u dodiru s lažljivcima.

― Radi koje svrhe? Vi? Da bi uništili vašu vjerodostojnost, zatim vas ubili?Da bi obezvrijedili neki noviji pothvat rušeći profesionalnu prošlost mrtva čovjeka?

― Nisam ja; ja sam samo dio toga. Prije to nije bilo važno, sada sam važan. ―Havelock je okrenuo glavu i pogledao u staru Broussacovu, čije je lice sada bilo blagoi suosjećajno ali ipak pepeljasto na mutnom svjetlu. ― Zato jer sam vidio Jennu, zatošto sam našao da je živa. Sada moraju mene ubiti. I nju moraju ubiti.

― Zašto? Bili ste najbolji!― Ne znam, ja samo znam da je Costa Brava mjesto gdje moram potražiti

odgovore. Tamo je počelo za Jennu i mene... gdje je trebalo i da završi. Jedno od nasmrtvo, drugo umire iznutra, svršeno. Van.

1 Trg. naziv za mali plastični disk, obično promjera 20 do 25 cm, koji se baca zaokretnom kretnjom radirekreacije ili na takmičenju (op. prev.)

― Ona sada umire iznutra. Zapanjilo me da može funkcionirati kao što čini,kretati se kao što pokazuje. Ona je izuzetna. ― Régine je zašutjela. Fontana više nijeraspršivala kapi, pa su ostala samo prokapljavanja što su lijeno padala u bazen uobliku tanjura. ― Voljela vas je, znate.

― Prošlo vrijeme?― O, da. Svi se učimo prihvaćati nove realnosti, zar ne? U tome smo bolji od

većine ljudi jer je nagla promjena stari znanac a može nam biti i neprijatelj. Mi stalnotražimo izdaju u drugima; mi je propovijedamo. A čitavo to vrijeme nas iskušavajunaši protivnici u čvrstoj namjeri da nam zavedu duh i apetite. Ponekad uspijevamo,ponekad oni. To je realnost.

― Beskorisnost ― doda Havelock.― Vi ste previše philosophe u ovom poslu.

― Zbog toga sam izišao. ― Michael odvrati pogled. ― Vidio sam joj lice uprozoru aviona u Col des Moulinetsu. Njene oči. Kriste, bilo je strašno.

― Uvjerena sam da je bilo tako. Događa se. Mržnja zamjenjuje ljubav, zar ne?To je jedina obrana u takvim slučajevima... Ubit će vas ako bude mogla.

― O, Bože... ― Havelock se nagnu naprijed, s laktovima na koljenima, dok jebradu oslonio na dlanove, zureći u vodoskok. ― Toliko je volim. Volio sam je i onenoći kad sam je ubio, znajući da će dio mene uvijek ostati na toj obali do kraja mogživota. Nešto unutar mene mi je pokušavalo reći da nam rade strašne stvari, ali nisamhtio slušati... Bio sam previše pozlijeđen da bih sebe slušao. Ja, ja, mene! Nisammogao sebe maknuti s puta i čuti istinu koja viče!

― Bili ste profesionalac u profesionalnoj krizi ― blago će Régine, dodirnuvšimu ruku. ― Prema svemu onome što ste naučili, s čime ste živjeli godinama, učiniliste što ste morali učiniti. Profesionalac.

Michael okrenu glavu i pogleda je. ― Zašto nisam bio svoj? ― upita jedno-stavno. ― Zašto nisam slušao druge krike, one koje nisam mogao istjerati iz grla?

― Vi to znate.

― Znam da je volim... volio sam je i onda kad sam mislio da je mrzim, kad jetaj profesionalac u meni očekivao da će je vidjeti kako umire, jer bih tako zatvoriozamku neprijatelju. Nisam je mrzio. Volio sam je. Znadete li zašto ja to znam?

― Zašto, mon cher1?

― Zato jer nije bilo zadovoljstva u dobijanju, ni najmanjeg. Jedino preokret,jedino tuga... samo sam želio da bude kako nije moglo biti.

― Zbog toga ste izišli, zar ne? To je ono što smo čuli, u što mi je bilo veomateško povjerovati. Sada razumijem. Veoma ste je voljeli. Meni je žao, Michael.

Havelock je zatresao glavom, zatvorio oči; tama mu je godila na trenutak. ―U Barceloni ― rekao je opet otvorivši oči, gledajući u mirnu površinu bazena ispredsebe. ― Što joj se dogodilo? Kažite mi što vam je rekla.

― Ne može razumjeti što se dogodilo. Da li su vas Sovjeti uistinu kupili ili jeWashington naredio njeno smaknuće? To joj je enigma ― silna enigma. Otputovala jeiz Španjolske i otišla u Italiju, išla je od grada do grada, tražeći onih nekoliko ljudi za

1 Moj dragi (fran.); (op. prev.)

koje je mislila da u njih može imati povjerenja, nadajući se da će joj tako pomoći,sakriti je. Ali su uvijek bila pitanja: gdje ste vi? Zašto je sama, a ne s vama? Spočetka,nije se usudila reći, a kad bi rekla nitko joj nije htio povjerovati. Kada god bi ispričalasvoju priču i bila odbijena, osjećala je da mora opet u bijeg, uvjerena da bi je neki odnjih mogli zgrabiti, a vi biste došli za njom. Živi s košmarom da ste uvijek tamo,slijedite je ― lovite je. A kad se nakratko smirila na sigurnom mjestu, pod pokriva-čem, pojavio se jedan Rus, netko koga ste oboje poznavali u Pragu, koljač KGB-a.Podudarnost? Tko je mogao reći? Opet bi nagnula u trk, ali je tog puta ukrala velikusvotu novca od svog poslodavca.

― Pitao sam se u vezi s tim. Kako je mogla kupiti svoj izlazak iz Italije, prećipreko granice, otići u Pariz. U usporedbi s nekim drugim rutama, putovala je prvo-klasno.

Broussac se nasmijala. Plave oči su joj oživjele u sjeni, što mu je govorilo daće uslijediti kratki tren zabavnijeg tona. ― Smijala se u vezi toga ― tiho, dakako ―ali je smijeh bio dobar; to što se mogla smijati bilo je dobro, Michael. Znate na štomislim? Na minutu-dvije bila je poput djevojčice koja se sjeća neke lakrdije.

― Čujem joj smijeh u snu... kad je ne čujem da vrišti. Njen je smijeh uvijekbio tih, nikad glasan, ali nekako pun... odjek duboko u njoj. Voljela se smijati; to joj jebilo opuštanje, nešto što obično nije bilo dopušteno, pa je u tome još više uživala kadbi se dogodilo. ― Zastao je, a pogled mu je opet obuhvatio fontanu. ― Kako je ukralanovac? Gdje?

― Milano.

― Sovjeti gmižu po cijelom Milanu. Koga god je vidjela ― to je bila migra-cijska podudarnost... Oprostite, što se dogodilo?

― Radila je u onoj ogromnoj trgovini na Piazza del Duomo, u onoj gdje seprodaju knjige, časopisi i novine iz cijelog svijeta. Znadete li je?

― Vidio sam je.― Zbog svojih jezika je dobila posao, pa je obojala kosu, nosila naočari, sve

uobičajene stvari. Ali je njena figura izazvala nepodijeljenu pažnju vlasnika, svinje skrupnom ženom koje se strašno bojao, i s osmero djece. Stalno bi je pozivao u svojured, surovo postupao s njom i za njene usluge obećavao joj Galeriju Vittorio.1 Jednogdana u podne u trgovinu je ušao Rus; prepoznala ga je i znala da mora bježati; bojalase da je povezan s vama, da vi pretražujete Evropu tražeći je... U vrijeme objeda, onaje doslovce napala vlasnika u njegovu uredu, tvrdeći da ona više ne može čekati nanjegove usluge, te da se samo mali zajam nalazi između njih i apsolutne ekstaze. Sadaje već imala skinutu bluzu, ali i novčarku sirotog čovjeka ispod stolice. Gotovo ustanju apopleksije, idiot je otvorio kasu, gdje je bio pohranjen utrošak od nekolikodana ― bio je petak, ako se sjećate.

― Zašto bih se sjećao? ― prekinu je Havelock.― Doći ćemo na to ― rekla je Régine, s djelomičnim osmijehom na usnama.

― Bez obzira na sve, kad je omatorjeli, znojni Lothario otvorio kasu a naša Jennaskidala grudnjak, on joj je drhtavih ruku izbrojao nekoliko tisuća lira a ona ga jeudarila u glavu stolnim satom. Zatim je nastavila prazniti sef, osupnuta količinomnovca koji je prepunio odjeljke u kasi. Taj joj je novac bio pasoš i ona je to znala.

1 Poznata trgovačka galerija u centru Milana (op. prev.)

― A ujedno i poziv policiji da započne lov za njom.― Lov koji se mogao odgoditi, a odgoda joj je omogućila da napusti Milano.― Kako?― Strah, pometnja, zbunjenost ― odgovori mu Broussacova. ― Jenna je

zatvorila kasu, svukla vlasnika do gola i posvuda ga označila kratkim trakama od ružaza usne. Zatim je nazvala njegovu kuću i, razgovarajući s kućnom pomoćnicom, reklada vlasnik hitno zahtijeva da njegova žena dođe u trgovinu za jedan sat, ni prije nikasnije.

― Strah, pometnja, zbunjenost ― suglasio se Michael, kimnuvši. ― Oborilaga je još jednom, čineći sve da ostane gdje jest, pretpostavljajući da mu neće pasti napamet da potrči do sefa ispred svoje žene, dodajući ričetu u kome je već bio... A,dakako, ona je sa sobom ponijela i njegovu odjeću ― doda Havelock, nasmiješivši se,sjećajući se žene koja je bila Jenna Karas.

― Dakako. Idućih nekoliko sati je provela sakupljajući svoje stvari, znajući daće policija prije ili kasnije izdati potjernicu za njom. Skinula je boju s kose. Zatim sepridružila gomili na milanskoj željezničkoj stanici.

― Željeznica...? ― Michael se nagnuo na klupu i pogledao u Réginu. ―Vlak. Uzela je vlak za Rim! Eto tada sam je vidio!

― To je trenutak koji neće nikad zaboraviti. I eto vas tamo, stojite, zurite unju. Čovjek koji ju je prisilio da se skriva, da bježi, koji ju je natjerao da promijeniizgled i promijeni slijed svojih jezika. Jedina osoba na zemlji koje se boji mogla bi jepronaći, ubiti je ― a ona je tamo; sve njeno prerušavanje je otišlo, prepoznao ju jeonaj kojeg se najviše bojala.

― Da šok nije bio tako paralizirajući, da sam samo bio brži... toliko toga bibilo drugačije. ― Michael je istegnuo vrat unazad i doveo ruke do lica, pokrivši oči.― O, Kriste, bili smo tako blizu! Vikao sam joj, vrištao i nastavljao vrištati, ali je onaiščezla. Izgubio sam je u vrevi; nije me čula ― nije me htjela čuti ― i izgubio sam je.― Havelock je spustio ruke i stegao rub kamene klupe. ― Uslijedila je Civitavecchia.Je li vam pričala o tome?

― Da. Tamo je vidjela podivljalu životinju koja ju je pokušavala ubiti namolu...

― To nije bila ona! Kako je mogla pomisliti da sam tako mislio? Isuse, jebenakurva s dokova! ― Michael se savladao; nema smisla izgubiti vlast nad sobom.

― Vidjela je što je vidjela ― mirno će Broussacova. ― Nije mogla znati štovi mislite.

― Kako je znala da ću otići u Civitavecchiu? Tamo mi je čovjek rekao da jemislila kako ću ispitivati taksiste. Nisam. Bio je štrajk, iako ih je nekoliko vozilo,mislim.

― Tako je, a vi ste najbolji među lovcima. Sami ste je naučili da je najboljinačin da se neviđeno izađe iz zemlje otići na zaposlenu obalu u ranim satima jutra. Uluci uvijek ima nekoga tko je voljan posredovati oko mjesta, mada jedino u prostoruza teret. Pitala je ljude u vlaku, gradeći se da je supruga Poljaka u trgovačkoj mornari-ci, a muž joj je na teretnjaku. Ljudi nisu glupi; shvatili su; još jedan par napušta Med-vjedove šape. 'Civitavecchia', rekli su joj. 'Pokušajte u Civitavecchii.' Pretpostavila jeda biste i vi mogli doći do istog zaključka ― bazirajući se na onome što ste je naučili― pa se tako pripremila. Bila je u pravu; vi ste stigli.

― Drugačijim putem ― rekao je Havelock. ― Zbog konduktera trećeg vago-na vlaka koji se sjećao belle ragazze.1

― Bez obzira na sve, ona je pretpostavila tu mogućnost i postupila je u skladus njom, stavljajući se u položaj promatrača. Kao što sam rekla, ona je izuzetna.Napetost, pritisak. Učiniti to što je ona učinila bez panike, sama stvoriti strategiju... toje izuzetno. Mislim da ste bili sjajan učitelj, Michael.

― Imala je deset godina obuke prije nego sam je upoznao. Bilo je mnogo togašto je ona mene mogla podučiti, i tako je bilo. Vi ste joj dali pokrivač i diplomatskupotvrdu. Kamo je otišla? Kakve ste aranžmane učinili?

― Kako ste to saznali?― Nemojte me činiti da platim cijenu, dugujem mu. Umjesto toga, dopustite

mi da vam ga pošaljem. Nemojte ga izdati; sami ga upotrijebite. Nećete požaliti, alimi je potrebna garancija.

― Prilično pravedno. Talente bi trebalo dijeliti, a ja poštujem pošiljaoca.Sjećam se Bonna.

― Kamo je otišla?― U Sjedinjene Države.Havelock je zapanjeno gledao u staru ženu. ― Kako ste to smislili?

― Pregledavala sam odgovarajuće telegrame iz vašeg State Departmenta, tra-žeći bilo kakvo spominjanje Jenne Karas. Zaista, bilo je tamo. Jedini umetak datirandesetog siječnja, u kojem se ukratko navode događaji kod Costa Brave. Opisana jekao infiltratorka uhvaćena u obratnoj stupici, kojom je prilikom izgubila život, a smrtsu potvrdila dva odijeljena opažanja i sudskomedicinsko ispitivanje njene okrvavljeneodjeće. Taj je fascikl zatvoren na zadovoljstvo Konzularnih operacija.

― Rote2 to imaju ― nato će Michael. ― Aye, aye, sir.3 Slijedeći slučaj,molim.

― Neuvjerljivost je bola oči, dakako. Viđenja svjedoka mogu biti kriva, aliforenzički laboratorij mora raditi s materijalima. Ali ih nisu mogli imati, ti materijalinisu mogli biti autentični. Ne samo da je Jenna Karas veoma živa i sjedila u momuredu, već ona nije nikad ni bila na toj plaži u Costa Bravi. Sudskomedicinska potvrdaje bila laž, a netko je to morao znati, netko tko je htio da laž bude prihvaćena kaoistina. ― Broussacova je zastala. ― Pretpostavljala sam da ste to vi. Okončanjeizvršno, smaknuće po planu. Ako su vas kupili Sovjeti, koji bi mogli imati bolji dokaznego onaj što je od State Departmenta? Ako ste izvršavali vašingtonske instrukcije,niste im mogli dozvoliti da misle kako niste uspjeli.

― U svjetlosti onoga što vam je ona rekla, mogu razumjeti.

― Ali ja nisam bila zadovoljna; prihvaćanje je bilo suviše jednostavno, pasam dalje gledala. Otišla sam do kompjutera za obradu podataka i stavila njeno ime uscanner4 sigurnosti koji se tiče protekla tri mjeseca... To je bilo izvanredno. Pojavila.................. .

1 Lijepe djevojke (tal.); (op. prev.)2 Uobičajena ili mehanička rutina ili postupak; serija sudovanja »na brzaka« (op. prev.)3 Osoba koja glasa afirmativno; da: arhaično ili dijalektalno osim kod vokalnog glasanja (engl.): (op.

prev.)4 Uređaj, obično elektronski, koji se upotrebljava za mjerenje ili ispitivanje neke količine ili stanja u

određenom sistemu, regiji ili području (op. prev.)

se ne manje od dvanaest puta, ali nikad u komunikejima State Departmenta. Sve samto našla na telegramima iz Centralne obavještajne agencije, a ispisano na vrlo čudnomjeziku. Uvijek je bilo isto, telegram za telegramom: vlada SAD izdala je cirkular snjenim opisom i imenom Karas ― koje je bilo treće ili četvrto na popisu pola tucetalažnih imena. To je bilo vrlo klasificirano istraživanje, ali očito vrlo intenzivno.Tražila se najšira suradnja. To je bilo čudno, gotovo amaterski. Kao da jedna granavaše obavještajne zajednice nije htjela da druga znade što radi.

― To nije mene oteretilo?

― Obratno. Pronašli su vas, laž je otkrivena.― Onda, zašto nisu izdali cirkular zbog mene?

― Jesu, postoji. Od prije pet dana.Pet dana, pomisli Havelock. Palatine. ― Ali vi niste znali za to.

― Oni u Quai d'Orsayu koji su vas uveli kao američku vezu, oni su znali, a tobi rutinski stiglo na moj stol. Međutim, ni vi ni ja nismo spominjali jedno drugo usvojim izvještajima. To je bilo razumijevanje među nama.

― Služilo je svrsi. Je li cirkular ili poziv na oprez specifičan. Jesam li dobiopriljepnicu?

― Ne. Jedino da je imperativno da vas se locira ― kao mjera unutrašnjesigurnosti. Opet, pretpostavljala sam ovako: otkriveni ste, ili kao prebjeglica, ili kaoosoba koja je lagala svojim pretpostavljenima, pa iščezla. Zaista nije bilo važno što jeod toga dvoga. Zbog Jenne Karas, vi ste bili neprijatelj u svakom slučaju. To mi jepotvrđeno kad sam nazvala ambasadu.

― Zaboravio sam. Ja sam opasan.― Jeste. Nekome. Provjeravala sam u Londonu, Bruxellesu, Amsterdamu i

Bonnu. Oba su dopisa u cirkulaciji, oba imaju najviši prioritet, ali nisu povezani.― Još mi niste odgovorili na pitanje. Zašto ste je uputili u Države?

― Upravo sam vam odgovorila; vi niste slušali. Potraga za njom ― a sada i zavama ― centrirana je na Evropu. Rim, Sredozemlje, Pariz, London... Bonn. Zaokretskreće na sjever, uzima se da je odredište istočni blok. To je linija napredovanja nakoju su se usredotočili, gdje su se njihovi agenti razvili u lepezu, povlačeći izvore ikontakte. Neće im pasti na pamet da gledaju u svoje dvorište, kraj suše.

― Stražnje dvorište ― odsutno će Michael.― Qu'est-ce que c'est?1

― C'est américain. Peu importe.2 Kad je otišla?― U tri i trideset danas poslije podne... sada već jučer poslije podne. Air

France do New Yorka, diplomatski status, pokrivno ime izvučeno iz mrtve arhive ―neumrljano, dakako.

― I nepoznato.― Da, to nije važno. Bit će izmijenjeno.― Kakva su utanačenja?1 Što je to? (fran.); (op. prev.)2 To je američki. Nije važno (fran.); (op. prev.)

― Naći će se s jednim čovjekom; nema sumnje da se već sastala s njim. On ćese pobrinuti za utanačenja, a naša je politika da nikad ne pitamo kakva su. Istu vrstljudi imate ovdje ― u Parizu, Londonu, Amsterdamu, gdje god hoćete. Oni ne razgo-varaju s vama izravno.

― Posrednici na polovini puta ― rekao je Havelock ― koji ljude što im ihšaljemo vode na sigurne teritorije, osiguravajući im identitet, papire, obitelji s kojimaće živjeti, pažljivo odabrana naselja i gradove. Mi plaćamo preko slijepih kanala, anakon kontakta nismo više upregnuti. Nikad nismo čuli za njih; neznanje je na dnev-nom redu. Ali, postoji i druga strana, zar ne? Mi doista ne znamo što se događa s timljudima, je li tako?

― Sa sigurnim transferom, naše su obaveze ispunjene. Oni više ne pitaju a miviše ne nudimo, takvo je uvijek bilo razumijevanje između nas. Ja, što se mene tiče,nikad nisam bila znatiželjna.

― Ja jesam znatiželjan, Régine, ludim od toga! Ona je sada na vidiku, mogu jenaći! Ja nju mogu naći! Za Kristovo ime, pomozite mi! Kome ste je uputili?

― Vi mnogo tražite, Michael. Tražite od mene da prekršim povjerenje za kojesam se zaklela da ga neću prekršiti. Mogla bih izgubiti vrijednog čovjeka.

― Ja bih mogao nju izgubiti! Pogledajte me! Kažite mi da ne bih isto učinioza vas! Da je to vaš muž, a ja da sam tamo, i Gestapo je došao za njim, pogledajte mei recite mi da vam ne bih pomogao?

Broussacova je nakratko zatvorila oči, kao da je udarena. ― Taj spomen nijeljubazan, a nije bez istine. Vi ste umnogome slični njemu... Da, pomogli biste mi.

― Izbavite me iz Pariza. Odmah. Molim vas!Régine je šutjela na trenutak, dok su joj oči pretraživale njegovo lice. ― Bilo

bi bolje da to sami učinite. Ja znam da možete.― Moglo bi potrajati danima! Morao bih se rutirati kroz stražnja vrata u

Meksiku ili Montrealu. Ne mogu gubiti vrijeme. Ona je svakim satom sve dalje. Znatešto se može dogoditi. Mogla bi biti progutana, dok se kreće iz jednog kruga u drugi, ada joj nitko ništa ne kaže. Mogla bi iščeznuti i ja je više nikad ne bih našao!

― Vrlo dobro. Sutra. Podnevni let u »concordeu«1. Bit ćete Francuz, člandelegacije u Ujedinjenim narodima. Dokument bacite u klozet i pustite vodu isteminute kad stignete na terminal u Kennedyu.2

― Hvala. A sada o čovjeku napô puta. Tko je on?― Dobacit ću mu riječ o vama, ali on može odabrati da vam ništa ne kaže.

― Dobaciti riječ njemu. Tko je on?― Taj se čovjek zove Handelman. Jacob Handelman. Sveučilište Columbia.

1 Prvi komercijalni nadzvučni avion anglo-francuske konstrukcije, koji može letjeti brzinom od preko2160 km/sat (op. prev.)

2 Njujorški aerodrom za međunarodne letove (op. prev.)

17

Čovjek s jednom trakom na svakom obrazu sjedio je za malim stolom ispodzavojitog podija u prostoriji za strategiju, u podzemlju Bijele kuće. Meso na njegovuuglatu licu bilo je nategnuto; na mjestu su ga držali šavovi ispod smeđe samoljepivetrake, tako da se doimao poput robota, jezovito. Odgovarao je prigušenim mono-tonom, a odgovori koje je davao jačali su o njemu sliku čovjeka koji nije sasvim svoj,ali koji ipak govori supersuzdržano. Istini za volju, bojao se: agent potvrde s Col desMoulinetsa bio bi još prestrašeniji prije trideset pet minuta, kad je skup ljudi što su gaokruživali bio potpun. Sada su bila četvorica. Predsjednik se uklonio. On je razvojradnje promatrao iz jednog nevidljivog pregrađenog prostora iza platforme, krozpremazano staklo koje je bilo dijelom unutrašnjeg zida i nije se razlikovalo od njega.U sobi su izgovarane riječi koje ne mogu biti izgovorene u njegovoj nazočnosti; nijesmio biti svjedokom naređenja za otpremu na alpskom prolazu, i ranijih komunikacijakoje su uključivale frazu »izvan spasa«.

Ispitivanje je prošlo pola puta. Državni podsekretar Emory Bradford sondiraoje ono što je najviše štrčalo, dok su ambasador Brooks i general Halyard bilježili usvoje blokove pod oštrim svjetlom »tensor« svjetiljaka.

― Neka ovo razjasnimo ― rekao je Bradford. ― Vi ste bili terenski oficir zapotvrdu i jedini u dodiru s Rimom. Je li to točno?

― Da, sir.― I sasvim ste sigurni da nijedan drugi član jedinice nije bio u kontaktu s

ambasadom?― Da, sir. Nije, sir. Ja sam bio jedini kanal. To je standardno ne samo iz

razloga sigurnosti već da bi se izbjegla i svaka pometnja u naređenjima. Jedan ihčovjek prenosi, drugi ih prima.

― Pa ipak kažete da je Havelock dvojicu članova jedinice spominjao kaostručnjake za eksploziv, što je činjenica koje niste bih svjesni.

― Nisam.― Ali kao terenski funkcioner potvrde...

― Agent potvrde, sir.― Oprostite. Kao agent potvrde, zar nije trebalo da znate?

― Normalno. Trebalo je.― Ali niste znali, a jedino objašnjenje koje ste nam dali jest u tome da je taj

novi regrut, Korzikanac po imenu Ricci, unajmio dvojicu o kojoj je riječ.― To je jedini razlog koji mogu smisliti. Ali je Havelock bio u pravu; ako nije

lagao.― Izvještaji iz Col des Moulinetsa ističu da je u to vrijeme bilo mnogo

eksplozija u blizini ulaza na most. ― Bradford je prelistavao papire ispred sebe. ―

Uključujući i jaku detonaciju na cesti koja se dogodila otprilike dvanaest minutanakon sučeljenja, ubivši tri talijanska vojnika i četiri civila. Očito je da je Havelockznao o čemu govori; nije vam lagao.

― Nisam mogao znati, sir. Bio sam u nesvjestici... krvario sam. Kurvin...Havelock me izrezao.

― Da li ste medicinski zbrinuti kako treba? ― prekinu ga ambasador Brooks,podigavši pogled sa žutog bloka ispod svjetiljke.

― Da ― odgovori mu agent; desna mu je ruka skliznula preko lijevog zglav-ka, pa je prstima gladio blistavo kućište svog kronometra. ― Jedino doktori nisu si-gurni hoće li rane zahtijevati plastičnu kirurgiju, a ja mislim da bi to trebalo.

― To je njihovo područje, dakako ― rekao je državnik.― Ja sam... koristan, sir. Bez operacije sam označen, sir.

― Uvjeren sam da će podsekretar Bradford prenijeti to bolnici Walter Read ―rekao je general, čitajući notes.

― Kažete da nikad niste vidjeli tog čovjeka, Riccija ― nastavi Bradford ― daga niste vidjeli prije brifmga u Rimu, netom prije nego je jedinica odletjela do Col desMoulinetsa. Je li to točno?

― Da, sir. Nisam, sir. Nikad ga nisam vidio. Bio je novi.

― I niste ga vidjeli kad vam se povratila svijest poslije događaja na mostu.― Ne, nisam.

― Ne znate kamo je otišao?― Ne, sir.

― Ne zna ni Rim ― tiho je dodao podsekretar, naglašeno.― Saznao sam da je kamion udario jednog talijanskog vojnika i prilično gad-

no ga udesio, tako da je vrištao kao da će mu prsnuti glava. Netko je rekao da je imaoplavu kosu, pa sam pretpostavio da je to bio Ricci.

― I?― Iz šume se pojavio neki čovjek ― netko s otvorenom ranom na glavi, i od-

vezao ga.― Kako ste to saznali?

― Pitao sam, mnogo sam pitao... pošto sam primio prvu pomoć. To mi jeposao, sir. Tamo je bila ludnica, Talijani i Francuzi su se posvuda derali. Ali ja nisamnapustio mjesto događaja sve dok nisam utvrdio sve što sam mogao ― ne dopuštajućinikome da mene pita.

― Trebalo bi vam odati priznanje ― rekao je ambasador.― Hvala vam, sir.

― Recimo da ste u pravu. ― Bradford se nagnuo naprijed. ― Plavokosi muš-karac je bio Ricci, a netko s ranom na glavi ga je izvukao odanle. Imate li ikakvupredstavu o tome tko je to mogao biti?

― Mislim, da. Jedan od ljudi koje je doveo sa sobom. Drugi je ubijen.

― I tako su Ricci i taj drugi čovjek otišli. Ali Rim nije ništa čuo o Ricciju. Dali biste rekli da je to normalno?

― Nikako, sir. Ni najmanje normalno. Kad se god nešto dogodi nekome od tihljudi, oni nas stisnu zbog svega što bi mogli dobiti, i oko toga ne gube vrijeme. Našaje politika u crnim operacijama čista. Ako ne možemo evakuirati ranjene...

― Mislim da razumijemo ― prekinu ga Halyard; antene starog vojnika uhva-tile su signal skriven u vojnikovu rječniku.

― Onda, ako je vaše mišljenje da su Ricci i njegov stručnjak za rušenja otišlinedirnuti, oni bi uspostavili vezu s našom ambasadom u Rimu što je prije moguće.

― Da, sir. S ispruženim rukama i vičući cijelim putem. Očekivali bi prontopažnju i prijetili nam na način koji ne želimo ― ako ne bi osigurali traženu pažnju.

― Što mislite da se dogodilo?

― Rekao bih da je to prilično očito. Nisu se probili.― Kako to mislite? ― upita ga Brooks.

― Nema nikakvog drugog objašnjenja. Ja znam te ljude, sir. Oni su smeće;ubili bi svoju majku ako je prava cijena. Oni bi uspostavili vezu s Rimom, vjerujte mi.

― 'Nisu uspjeli?' ― ponovi Halyard, zureći u čovjeka s Col des Moulinetsa.― Što mislite reći?

― Ceste, sir. One zavijaju gore i dolje po tim planinama poput vadičepa,ponekada miljama nema nikakva svjetla. Ranjeni čovjek vozi, a drugi je sav slupan idere se. To je vozilo kandidat za pad u lijepu provaliju.

― Rane na glavi mogu zavaravati ― komentirao je Halyard. ― Krvavi nosizgleda paklenski gore nego jest.

― Upada mi u oči ― rekao je Brooks ― da je taj isti čovjek djelovao uzveliku prisutnost duha usred kaosa. Funkcionirao je...

― Oprostite mi, gospodine ambasadore ― prekinu ga Bradford, koji je malopovisio glas ali ne napuštajući stalno prisutnu notu poštovanja. Taj upad nije značiopovredu ponašanja već je bio signal. ― Mislim da je terenski oficir dobro opazio.Temeljito istraživanje tih cesta će nesumnjivo otkriti vozilo negdje na dnu klanca.

Brooks je razmijenio pogled s čovjekom iz Statea; signal je bio potvrđen. ―Da, svakako. Realistički gledano, nema drugog objašnjenja.

― Još samo jedna ili dvije napomene i gotovi smo ― rekao je Bradford, po-novno složivši svoje papire. ― Kao što vam je poznato, sve što je ovdje rečeno jepovjerljivo. Nema skrivenih mikrofona, nema uređaja za bilježenje; riječi koje suovdje izgovorene pohranjene su samo u našem pamćenju. To je radi zaštite svih nas― ne samo vas, prema tome osjećajte se sasvim slobodno i govorite iskreno. Nepokušavajte smekšati istinu; mi smo u istom čamcu.

― Razumijem, sir.

― Vaša su naređenja u pogledu Havelocka bila sasvim jasna i nedvosmislena.On je službeno klasificiran kao 'izvan spasa' a riječ iz Rima glasila je da ga seterminira s 'krajnjom netrpeljivošću'. Je li to točno?

― Da, sir.

― Drugim riječima, trebalo ga je smaknuti. Ubiti kod Col des Moulinetsa.― Tako je značilo.

― A vi ste te napute dobili od starijeg atašea, Konzularne operacije, Rim.Čovjek po imenu Warren, Harry Warren.

― Da, sir. Bio sam u stalnom kontaktu s njim, čekao sam na odluku... čekaoda mu je Washington da.

― Kako možete biti sigurni da je čovjek s kojim ste razgovarali bio HarryWarren.

Agent je izgledao zbunjen, kao da je pitanje glupo, premda čovjek koji ga jepostavio nije bio ni najmanje glup. ― Između ostaloga, ja sam s Harryem radio višeod dvije godine. Znao sam mu glas.

― Samo glas?

― I broj u Rimu. To je bila direktna linija do radiosobe ambasade, neuvedenai vrlo klasificirana. I to sam znao.

― Je li vam se učinilo da je bio pod prisilom kad vam je dao vaše posljednjeinstrukcije. Protiv svoje volje?

― Ne, sir, ni najmanje.― To vam uopće nije palo na pamet?

― Da je bilo tako, on bi mi rekao.― S pištoljem uperenim u svoju glavu? ― sada će Halyard. -Kako?

― Bio je utemeljen kôd i on ga je upotrijebio. To ne bi učinio da nešto nijebilo u redu.

― Objasnite to, molim ― rekao je Brooks. ― Koji kôd?― Riječ ili nekoliko riječi koje potiču iz Washingtona. Na njih se poziva kad

se prenose odluke; tako znate da postoji ovlaštenje bez spominjanja imena. Da neštonije bilo u redu, Harry ne bi upotrijebio kôd, a ja bih znao da nešto nije u redu. Upitaobih ga i on bi mi dao drugačije. Nije, pa nisam ni ja. Upotrijebio je pravi.

― Koji je bio kôd za Col des Moulinets? ― upita ga Emory Bradford,

― Dvosmislenost, sir. To je došlo izravno od Cons Opa, iz Washingtona, i bitće ubilježeno u telefonske upisnike ambasade, klasificirana arhiva!

― Što je dokaz ovlaštenja ― rekao je Bradford, davši svoj stav.― Da, sir. Datumi, imena i porijeklo odobravanja nalaze se u tim ubilježnica-

ma.Bradford je držao fotografiju formata 13 puta 18 muškarčeva lica, namještaju-

ći »tensor« svjetiljku tako da se može jasno vidjeti. ― Je li ovo Harry Warren?― Da, sir. To je Harry.

― Hvala vam. ― Podsekretar je fotografiju odložio na stol i stavio oznaku narubu svojih zabilježaka. ― Dopustite mi da se malo vratim; ima nešto u što nisamsiguran da je jasno. Što se tiče žene, recite mi, nju je trebalo poslati preko graniceneozlijeđenu, ako je moguće. Je li to točno?

― Operativne riječi su glasile 'ako je moguće'. Nitko ne bi trebao ništariskirati zbog nje. Ona je bila samo igla.

― Igla?― Za zabadanje u Sovjete. Neka Moskva zna da mi ne grizemo u mamac.― Što bi trebalo značiti da je ona rusko oruđe. Žena slična pojavom ― možda

osoba koja je bila podvrgnuta kozmetičkoj kirurgiji ― koju su Sovjeti opetovanoizbacivali na površinu na odabranim mjestima za Havelocka, puštajući mu da sepribliži, ali nikad dovoljno blizu da je uzme. Je li to želite reći?

― Da, sir.― Cilj je bio da se Havelocka šokira do stanja duševne nestabilnosti, sve do

točke prebježišta?― Učiniti da ga to poremeti, da, sir. Držim da je to upalilo; 'izvan spasa' je

stigao iz Washingtona.― Od Dvosmislenosti?― Dvosmislenosti, sir.― Čijem je identitetu moguće ući u trag kroz telefonske knjige ambasade.― Da, sir. Knjige.― I tako je izvan svake sumnje ustanovljeno da žena na mostu nije bila Jenna

Karas.― Izvan sumnje. Ona je ubijena kod Costa Brave, svi su to znali. Sam je

Havelock bio agent potvrde na toj obali. Poludio je.Ambasador Brooks je lupnuo olovkom o stol i nagnuo se naprijed,

proučavajući čovjeka iz Col des Moulinetsa. Oštri, odjekujući udarac olovke, kao isama kretnja, bili su više od prekida; kombinirano pokazivali su protivljenje. ― Tacijela operacija, nije li vam se učinila... dakle, bizarnom, da se kaže najmanje? Dabudemo sasvim iskreni, je li smaknuće bilo jedino rješenje? Znajući ono što svi viznate ― što se uzima da znate ― niste li mogli pokušati uhvatiti tog čovjeka,poštedjeti mu život, vratiti ga ovamo na liječenje?

― S poštovanjem sir, to je mnogo lakše reći nego učiniti. To je Jack Ogilviepokušao u Rimu i više nije napustio Palatine. Koliko mi znamo, Havelock je ubiotrojicu ljudi na tom mostu; možda su dosad još dvojica mrtva, a vjerojatno i jesu. Za-rio mi je nož u lice, on je psiho. ― Agent je zastao ali nije dovršio. ― Da, sir. Uzima-jući sve u obzir, ubijamo ga. To je 'izvan spasa' i nema ništa sa mnom. Ja slušamnaređenja.

― Jedna od veoma poznatih fraza, sir ― rekao je Brooks.― Ali opravdana s obzirom na okolnosti. ― Bradford je brzo upao, ispisujući

riječ Dvosmislenost na stranici ispred sebe, pa nastavio prije nego je itko drugi mogaoprogovoriti ili se usprotiviti. ― Što se dogodilo sa Havelockom? Jeste li saznali?

― Govore da je jedan assassino pazzo ― luđak, ubojica ― prevezao kolapreko mosta kao da je pakao iza njega, pa nestao. To mora da je bio Havelock.Upućena su upozorenja na budnost u svim provincijama ― gradićima i gradovima,gore i dolje uz sredozemnu obalu. On je 'radio' obalu; doći će u kontakt s nekim i naćiće ga. Kažu da je ranjen; neće dospjeti daleko. Moje je nagađanje još najviše dva-tridana pa je u mreži, a želio bih da sam tamo da ga sâm uzmem.

― Opet, sasvim opravdano ― rekao je Bradford. ― A mi vam želimozahvaliti na vašoj večerašnjoj suradnji. Bili ste vrlo koncizni i pomogli ste nam. Sadamožete otići, i dobra vam sreća.

Čovjek je ustao, nespretno kimnuo i otišao do vrata. Stao je, dodirnuo lijeviobraz i traku, pa se okrenuo licem u lice prema moćnim ljudima na podiju. ― Jazaslužujem kirurgiju ― rekao je.

― Uvjeren sam u to ― odgovorio mu je podsekretar.Agent potvrde iz Col des Moulinetsa, pripadnik obavještajne operative koja u

svim obavještajnim službama svijeta nosi tako priglup naziv, otvorio je vrata i stupiou hodnik bijelih zidova. Istog trenutka kad su se vrata zatvorila, Halyard se okrenuoBradfordu i viknuo mu: ― Zgrabite Rim! Nabavite te ubilježbe i nađite tu Dvosmisle-nost! To ste nam pokušavali reći, zar ne? To je veza s Parsifalom!

― Da, generale ― odgovori Bradford. ― Kôd Dvosmislenost je uspostaviodirektor Konzularnih operacija, Daniel Stern, čije se ime pojavljuje na ubilježbama uambasadi, a bilježio je stariji ataše Cons Opa, Harry Warren. Warren je jasno ubilje-žio; pročitali su mi prijepis. Napisao je slijedeće ― podsekretar je uzeo zabilješku navrhu svojih papira ― »kôd Dvosmislenost. Predmet: M. Havelock. Odluka u toku«.

― 'U toku'? ― upita Brooks. ― Kad je to učinjeno?

― Prema dnevnicima u ambasadi te noći više nije bilo nikakvog spominjanjaDvosmislenosti, Havelocka, ili jedinice kod Col des Moulinetsa.

― Nemoguće ― protestirao je general. ― Čuli ste tog čovjeka. Dano jeodobrenje da se proslijedi, dan je kôd ovlaštenja. On nije kosao riječi. Taj je pozivmorao doći.

― Došao je.

― Da li vi govorite da je ubilježba izbrisana? ― upita ga Brooks.― Nije ni učinjena ― odgovori mu Bradford. ― Warren to nije ubilježio.

― Onda ga uhvatite ― rekao je Halyard. ― Pritisnite ga. On zna s kim jerazgovarao. Prokletstvo, Emory, dohvatite tu slušalicu. Ovo je Parsifal! ― Okrenuose na stolici, obrativši se zidu. ― Gospodine Predsjedniče?

Nije bilo odgovora.

Podsekretar je odijelio papire ispred sebe i iz ostatka izvukao tanku omotnicu.Otvorio ju je, izvadio drugu fotografiju i predao je bivšem ambasadoru. Brooks ju jegledao, a uz prvi pogled je naglo udahnuo. Bez riječi ju je predao Halyardu.

― Isuse... ― Halyard je fotografiju stavio ispod mlaza svjetlosti iz »tensora«.Površina je bila zrnasta, a linije su bile rezultat stroja za prijenos; no, slika je bilajasna. Bila je to fotografija leša ispruženog na bijelom stolu, s razderanom i krvavomodjećom; lice je bilo stucano, ali čisto oprano radi identifikacije. Lice mrtvaca bilo jeisto kao na prvoj fotografiji koju je Bradford pokazao agentu s Col des Moulinetsaprije nekoliko minuta. Pripadalo je Harryu Warrenu, starijem atašeu, Cons Op, Rim.

― To su nam teleksirali u jedan sat danas poslije podne. To je Warren. Prijedva dana, rano izjutra pregažen je u Via Frascati. Bilo je svjedoka, ali oni nisu moglimnogo pomoći, jedino što su našim ljudima rekli da je to bila velika limuzina snažnogmotora; grmila je ulicom, očigledno hvatajući brzinu baš prije udarca. Tko god ju jevozio, nije htio promašiti; zahvatio je Warrena dok je zakoračio na pločnik i nabio ga

u stup ulične rasvjete, izazvavši priličnu štetu na automobilu. Policija traži ta kola, alinema mnogo nade. Kola su vjerojatno na dnu rijeke.

― Tako je veza otišla. ― Halyard je gurnuo fotografiju prema Brooksu.― Ja žalim tog čovjeka ― rekao je podsekretar ― ali nisam siguran koliko je

on bio veza.― Netko je tako mislio ― rekao je vojnik.― Ili je pokrivao bok.― Što mislite reći? ― upita ga Brooks.― Tko god je posljednji nazvao ovlastivši 'izvan spasa' nije mogao znati što je

Stern rekao Warrenu. Sve što mi znamo jest da odluka nije bila donijeta.― Molim vas budite jasniji ― ustrajno će državnik.― Recimo da su stratezi Konzularnih operacija zaključili da ne mogu donijeti

odluku. Površinski gledano, to se ne bi činilo tako teškim, donijeti odluku ― psihopat,agent koji se odmetnuo, a kadar je izazvati izuzetno veliku štetu, potencijalni prebjeg,ubojica ― dakle, odluka nije bila takva da bi im prenategla savjest. Ali recimo da sunešto saznali, u nešto posumnjali, nešto što je sve dovodilo u pitanje.

― Karasova ― rekao je Halyard.― Možda. Ili možda komunikacija, ili signal od Havelocka koji je bio u sup-

rotnosti s tvrdnjom da je on manijak. Da je zdrav kao i oni; zdrav čovjek ulovljen ustrašnoj dilemi koju nije on stvorio.

― Što je, dakako, istina ― tiho ga prekinu Brooks.― Istina ― suglasio se Bradford. ― Što bi učinili?― Potražili pomoć ― rekao je Halyard. ― Savjet.― Smjernicu ― dodao je državnik.― Ili, praktično govoreći ― rekao je podsekretar ― osobito ako činjenice ni-

su jasne, oni bi proširili odgovornost za odluku. Nekoliko sati kasnije su to učinili, aovi su bili mrtvi... a mi ne znamo tko je to učinio, tko je posljednji telefonirao. Samoznamo da je to bio netko tko je dovoljno sigurnosno podoban, u koga se imalo dovolj-no povjerenja da bi mu rekli za kôd Dvosmislenost. Taj je čovjek donio odluku; on jetelefonirao u Rim.

― Ali to Warren nije zabilježio ― javi se Brooks. ― Zašto nije? Kako se tomoglo dogoditi?

― Onako kako se i ranije događalo, gospodine ambasadore. Rutirana linijakojoj bi vodio trag do jednog telefonskog kompleksa negdje u Arlingtonu, ovlaštenjeverificirano kôdom, i zahtjev postavljen na bazi interne sigurnosti. Neće biti upisa, nitrake, nikakva spominjanja razgovora; zapravo, to je naredba. Primalac je polaskan;njega su odabrali, ljudi koji donose važne odluke njega su počastili povjerenjem,smatrajući ga osobom koja je pouzdanija od ostalih. A u čemu je razlika? Trasa doovlaštenja vodi preko kôda ― u ovom slučaju preko direktora Cons Opa, DanielaSterna. Samo, on je mrtav.

― To je grozno ― rekao je Brooks, gledajući u svoje zabilješke.

― Čovjeka treba smaknuti zato jer je u pravu, a kad pokušaj ne uspije,proglašavaju ga odgovornim za smrt oni koji su ga pokušali ubiti i stavljaju mu

naljepnicu ubojice. A mi ne znamo tko je službeno izdao naredbu. Mi ga ne možemonaći. Kakva vrst ljudi smo mi?

― Ljudi koji čuvaju tajne. ― Glas je došao iza podija. Predsjednik Sjedinje-nih Država se pojavio iz bijelo obojanih vrata postavljenih u bijelom zidu. ― Oprosti-te mi, ja sam vas promatrao, slušao. To je često korisno.

― Tajne, gospodine Predsjedniče?

― Da, Hal ― rekao je Berquist, uputivši se prema stolici. ― Sve te riječi sutu, nisu li? Vrhunska tajna, samo za oči, visoko klasificirano, zahtijeva se maksimalnasigurnosna podobnost, umnožavanje zabranjeno, ovlaštenje mora biti uz pristupni kôd― toliko riječi. Mi pretražujemo sobe i telefonske linije s instrumentima koji namkažu jesu li postavljene bube ili presreti, a onda razvijamo hardware1 koji krivousmjerava te iste scannere koje umećemo u naše uređaje. Ometamo radioemisije ―uključujući satelitske transmisije ― i uklanjamo ometanja laserskim zrakama što noseriječi koje želimo uputiti. Stavljamo pokrov nacionalne sigurnosti na informaciju kojučuvamo od javnosti, kako bismo mogli procuriti odabrane dijelove koje želimo, dokostatak držimo nepovredivim. Mi jednom odjelu, ministarstvu ili agenciji, kažemojednu stvar a drugoj sasvim drugu, kao da želimo sakriti treći set činjenica ― istinukoja je štetna. U najrazvijenijem razdoblju komunikacija u historiji, činimo sve štomožemo da ih zašljivimo, pometemo, da ih, zapravo, krivo upotrebljavamo. ―Predsjednik je sjeo, pogledao na fotografiju mrtvog čovjeka u Rimu, pa je okrenuo nadrugu stranu. ― Držanje tajni i skretanje toka točnih informacija, to su prvi ciljevinaše tehnologije koja se stalno širi, tehnologije komunikacija. Ironično, zar ne?

― Nažalost, ali i vitalno važno, sir ― javio se Bradford.― Možda. Kad bismo samo mogli biti sigurni kad ih primjenjujemo. Često se

pitam ― kasno noću, gledajući svjetla na stropu dok pokušavam zaspati ― da nismopokušali zadržati tajnu prije tri mjeseca, da li bismo danas bili suočeni s ovim čimejesmo, sada.

― Naše su opcije bile izuzetno ograničene, g. Predsjedniče ― čvrsto će pod-sekretar. ― Mogli smo se suočiti s još gorim.

― Gorim, Emory?

― Ranije, hoću reći. Jedino je vrijeme na našoj strani.― A mi moramo upotrijebiti svaki prokleti minut ― suglasio se Berquist,

gledajući najprije u generala, a onda u Brooksa. ― Sada ste vas dvojica svjesni onogašto se dogodilo u protekla sedamdeset dva sata, i zašto sam vam morao telefonirati dase vratite u Washington.

― Osim najrelevantnije činjenice ― rekao je državnik. ― Parsifalova reakcija

― Nikakva ― odgovori Predsjednik.― Onda on ne zna ― brzo i naglašeno će Halyard.

― Ako to budete imali ispisano u kamenu, moći ću noću spavati.― Kad je posljednji put komunicirao s vama? ― upita ga Brooks.

― Prije šesnaest dana. Nije imalo smisla da vas potražim; radilo se o još jed-nom zahtjevu, jednako nečuvenom poput drugih, a sada i besmislenom.

1 Kompjuterska tehnologija ― fizička oprema koja se upotrebljava u kompjuterskom sistemu, kao što sucentralna procesna jedinica, periferni uređaji i memorija (op. prev.)

― Nije bilo ničega u smislu ranijih zahtjeva? ― nastavi državnik.― Ništa. Prije petnaest dana smo kanalizirali osam stotina milijuna dolara u

banke diljem Bahama, Kajmana i srednje Amerike. Postavili smo svaki... ― Predsjed-nik je zašutio dodirnuvši fotografiju ispred sebe, presavijajući joj kut sve dok se nijevidjela okrvavljena nogavica od hlača ― svaki kôd i kontrakôd koji je tražio, pa jedepozite mogao provjeriti kada je god htio, mogao je imati novac upućen na bankovneračune u Zürichu i Bernu, gdje će mu biti pristupačni. Nije pokrenuo ni jednu centu, aosim triju verifikacija nije stupio ni u kakav dodir s drugim bankama. Nema interesaza novac; to je samo sredstvo potvrđivanja naše ranjivosti. On zna da ćemo učiniti svešto traži. ― Berquist je opet zastao; kad je progovorio glas mu je bio jedva čujan. ―Neka nam Bog pomogne; ne možemo si priuštiti drugačije ponašanje.

Nasta šutnja na podiju, priznanje nezamislivog. Šutnju je prekinuo generalsvojim poslovnim komentarom. ― Ovdje ima nekoliko rupa ― rekao je, gledajući uzabilješke, a zatim u podsekretara. ― Možete li ih ispuniti?

― Mogu spekulirati ― odgovori mu Bradford. ― Ali da bih i to učinio,moramo se vratiti na sami početak. Prije Rima.

― Costa Brava? ― upita Brooks s prezirom.― Prije toga, g. ambasadore. U vrijeme kad smo se svi suglasili da mora biti

Costa Brava.― Meni je prigovoreno, ukoren sam ― ledeno će državnik. ― Molim vas

nastavite.― Vraćamo se do onda kad je sam Matthias započeo istragu o Jenni Karas.

Bio je to sam veliki čovjek, a ne njegovi pomoćnici, koji je prenosio informacije odneimenovanih informanata, izvora tako duboko u sovjetskoj obavještajnoj službi da ječak razglabanje o njihovu identitetu bilo ravno otkrivanju naših operacija.

― Ne budite skromni, Emory ― prekinu ga Predsjednik. ― Mi nismo saznalida je to bio Matthias. Vi ste saznali. Bili ste pronicivi pa ste zaobišli 'velikog čovjeka',kako ga zovete.

― Jedino s osjećajem tuge, sir. Bih ste vi, gospodine Predsjedniče, koji stezahtijevali istinu od jednog od vaših pomoćnika u Ovalnom uredu, i on ju vam jerekao. Rekao je da oni ne znaju odakle je stigla informacija, jedino da ju je samMatthias donio. On to meni ne bi nikad rekao.

― To je soba učinila, ja nisam ― rekao je Berquist. ― Ne laže se čovjekukoji sjedi u njoj... ukoliko niste Anthony Matthias.

― Budimo pravedni, g. Predsjedniče ― mekano će Brooks ― nije mu bilanamjera da vas zavara. Vjerovao je da je u pravu.

― Vjerovao je da je trebalo da on sjedi na mojoj stolici, u mom uredu! DobriKriste, on u to još vjeruje. Čak sada! Nema kraja njegovoj bogomprokletojmegalomaniji. Nastavite, Emory.

― Da, sir. ― Bradford je podigao pogled. ― Zaključili smo da je Matthiasovcilj da Havelocka prisili da se umirovi, da dobije svog bivšeg studenta i jednog odnajboljih ljudi koje smo imali u Konzularnim operacijama. Mi smo o toj temi većgovorili; tada nismo znali zašto, a ni sada ne znamo zašto.

― Ali on je išao dalje ― sada će Berquist ― a mi nismo znali što imamo.Slomljenog funkcionera vanjske službe koji nije htio dalje, ili podvaljivača ― gore od

podvaljivača. Matthiasova lakeja, koji je htio vidjeti tu ženu ubijenu kako bi sa stranemogao raditi za velikog čovjeka. O, i kakav je posao mogao obavljati! Međunarodniemisar za svetog Matthiasa. Ili je to car Matthias, vladar svih država i teritorijarepublike?

― Hajde, Charley. ― Halyard je dodirnuo Predsjednikovu ruku. ― S tim jegotovo. Nismo zbog toga ovdje.

― Da nije tog kurvinog sina Matthiasa ne bismo bili ovdje! Držim da mi je toteško zaboraviti. A tako bi mogao i svijet jednoga dana... ako je itko ostao sasjećanjem.

― Onda, možemo li se vratiti toj beskrajno zlokobnijoj krizi, g. Predsjedniče?― Brooks će blago.

Berquist se naslonio na stolicu; pogledao je u aristokratskog državnika, a ondau starog generala. ― Kad mi je došao Bradford i uvjerio me da postoji uhodani slijedvaranja na najvišim razinama Statea, a u koje je upleten Anthony Matthias, zatražiosam da dođete vas dvojica ― i samo vas dvojica. Barem za sada. Bit će bolje daizdržim vašu kritiku, jer je očekujem od vas.

― Upravo zbog toga ste nas tražili, sir! ― rekao je Halyard.― Ti kvariš igru, Hal. ― Predsjednik je kimnuo prema čovjeku iz Statea. ―

Žao mi je. U redu, tada nismo znali, ali ni danas ne znamo zašto je Matthias htioHavelocka vani. Ali nam je Emory donio scenarij.

― Nevjerojatni scenarij ― suglasio se Bradford, položenih ruku na vrhu papi-ra jer mu bilješke više nisu trebale. ― Slučaj koji je Matthias zamiješao protiv Kara-sove svakako je studija cjepidlački obrađenog izuma. Preobraćeni terorist iz Baader-Meinhofa odjednom se pojavljuje tražeći oprost; on će svoje informacije zamijeniti zapremještaj i brisanje svoje smrtne kazne. Bonn pristaje ― oklijevajući ― i mi kupuje-mo njegovu priču. Žena koja je tada radila s terenskim oficirom Cons Opa u Barcelonizapravo je član KGB-a. Opisan je metod prenošenja naređenja koji obuhvaća čitavslijed: predaju ključa, mali kofer za noć koji se ostavlja na aerodromu, njen kofer, pundokaza koji su potrebni da bi ju se optužilo ― detaljne analize aktivnosti u koju suona i Havelock bili uključeni tokom prošlih pet tjedana, sadržaji dubinskih, klasifici-ranih informacija koje je Havelock uputio State Departmentu, i kopije tekućih šifara iradiofrekvencija koje smo upotrebljavali na terenu. U tom kovčežiću bile su iinstrukcije iz Moskve, uključujući i KGB-ov kôd s kojim će se poslužiti bude li jojtrebao kontakt s KGB-ovim sjeverozapadnim sektorom. Probali smo kôd i bio jeautentičan, dobili smo odgovor.

Brooks je podigao lijevu ruku ali ne više od desetak centimetara od povišepostavljenog stola; kretnja čovjeka koji je naučio komandirati pažnju. ― GeneralHalyard i ja upoznati smo s većinom toga, ali ne i s pojedinostima. Držim da postojirazlog zašto vi to iznosite tako podrobno.

― Postoji, gospodine ambasadore ― suglasio se Bradford. ― Tiče se DanielaSterna. Molim vas izdržite.

― Onda, kad ste već kod toga ― nato će general ― kako ste verificirali KGB-ov kôd?

― Upotrebljavajući tri temeljne pomorske frekvencije za taj dio Sredozemlja.To je standardan postupak za Sovjete.

― To je vraški jednostavno kod njih, nije li?― Ja nisam stručnjak, generale, ali bih rekao da je to prilično mudro. Proučio

sam način kako mi to radimo ― morao sam ― i nisam siguran da je naš načindjelotvorniji. Frekvencije koje odabiremo obično su slabije, ne uvijek čiste, i lako ihje ometati. Ne miješaš se s pomorskim kanalima, bez obzira na to koliki je promet, aipak šifre prolaze nakon prihvatljivog čekanja.

― Vrlo ste uvjerljivi ― rekao je Brooks.― Prošao sam niz udarnih lekcija u toku protekla tri mjeseca. Zahvaljujući

izvršnom naređenju Predsjednika, imao sam i povlasticu: podučavali su me najboljimozgovi u obavještajnoj zajednici.

― Razlog za to izvršno naređenje nije objašnjen ― prekinu ga Berquist,bacivši pogled na starijeg čovjeka, a onda se okrenuo Bradfordu. ― U redu, vi steverifikacijom ustvrdili da je to autentičan KGB-ov kôd.

― Od dokumenata u koferu taj je najviše inkriminirao; nije mogao biti falsifi-ciran. I tako joj je ime pušteno kroz kotače Centralne obavještajne službe ― vrloduboke kotače. ― Bradford je zastao. ― Kao što možda znate ili ne znate, generale― gospodine ambasadore ― to je bio trenutak kad sam izišao na scenu. Nisam tražioda me se uključi; tražili su me ljudi s kojima sam radio za vrijeme Johnsonoveadministracije... i u jugoistočnoj Aziji.

― Ostaci dobrostivog AID-a1 u Vijentijanu koji su ostali s Agenčijom? ―zajedljivo upita Halyard.

― Da ― odgovori podsekretar; u njegovu odgovoru nije bilo opravdavanja niisprike. ― Dvojica ljudi čije ih je veliko iskustvo u tajnim operacijama ― probitačnoi neprobitačno ― dovelo da su postali, kako se to zove, izvorni nadzornici zadoušnike duboko u sovjetskom aparatu. Jedne noći telefonirali su mi kući; rekli su dasu u mjesnom baru u Berwynu i zašto im se ne pridružim na piću ― u ime starihvremena. Kad sam rekao da je kasno, onaj s kojim sam razgovarao rekao je da jekasno i za njih, a do Berwyn Heights je duga vožnja od McLeana i Langleya.Razumio sam i pridružio im se.

― Ja to nikad nisam čuo ― prekinu ga bivši ambasador. ― Treba li dazaključim da ti ljudi nisu raportirali kroz normalne kanale već su se, umjesto toga,izravno obratili vama?

― Da, sir. Bili su uznemireni.― Hvala Bogu na zajedništvu i pričesti bivših grešnika ― rekao je Predsjed-

nik. ― Kad su se vratili tim normalnim kanalima, učinili su to na naš način. To jeizvan njihova djelokruga, izjavili su. Izvukli su se i sve ostavili u Bradfordovu krilu.

― Tražena informacija o Karasovoj bila je osnovno obavještajno pitanje ―rekao je Halyard. ― Zašto su oni bili uznemireni?

― Zato jer je to bilo visoko negativno istraživanje koje je pretpostavljalo da jesubjekt suviše duboko, suviše skriven za CIA-ino opažanje. Bit će pronađena krivombez obzira s čime se pojavi Agencija.

― Znači da ih je naljutila ta arogancija? ― napomenu Brooks.1 Akr. od engl. A(gency) for I(nternational) D(evelopment), (američka) Agencija za međunarodni razvoj,

u kojoj je vladao prvenstveno utjecaj CIA-e (op. prev.)

― Ne, naučili su se da to očekuju od Statea. Ono što ih je uznemirilo bilo jeuvjerenje da pretpostavka ne može biti istinita. Uspostavili su dodir s pet različitihizvora u Moskvi, izvora od kojih nijedan ne zna za druge ― krtice koje imaju pristupsvakom crnom fasciklu u KGB-u. Svaka proba je dala negativan rezultat. Ona je bilačista, ali ju je netko u Stateu htio prljavu. Kad je jedan od tih ljudi rutinski pozvaojednog Matthiasovog pomoćnika da bi dobio daljnju dubinsku informaciju od ConsOpa, jednostavno mu je rečeno da pošalje neproduktivni izvještaj ― State ima sve štoje potrebno. Drugim riječima, objesili su je bez obzira na to što je Agencija poslala, akontroloru izvora se činilo, imao je nekakav takav daleki dojam da će State pokopatisve što mu se pošalje. Ali Jenna Karas nije nikad bila dijelom KGB-a.

― Kako su vaši prijatelji objasnili KGB-ov kôd? ― zanimalo je vojnika.― Netko u Moskvi ga je dao ― objasni Bradford. ― Netko tko radi s Matthi-

asom.Šutnja na podiju je opet ukazivala na nezamislivo, a general ju je opet preki-

nuo. ― Mi smo isključili! ― viknuo je.― Ja bih to htio oživjeti ― sada će Bradford tiho.

― Mogućnost smo ispitali do iscrpljenja ― rekao je Brooks, gledajući u Brad-forda. ― Praktički i konceptualno, u toj teoriji nema vrijednosti. Matthias je nepopu-stljivo vezan za Parsifala; jedan ne postoji bez drugoga. Kad bi Sovjetski Savez neštoznao o Parsifalu, deset tisuća višestrukih bojevih glava bilo bi u položaju da uništipola naših gradova i sve naše vojne objekte. Rusi ne bi imali drugog izbora već dalansiraju, postavljajući svoje konačno pitanje poslije prvog udara. Mi imamoobavještajni prodor koji bi nas upozorio na takvo postavljanje raketa; nije bilo takvogupozorenja. Po vašim riječima, gospodine Bradford, jedino je vrijeme na našoj strani.

― Ostat ću uz taj sud, gospodine ambasadore. Pa ipak, šifra KGB-a je našlaput u fabricirani dokazni materijal protiv Karasove, iako je ona čista. Ne moguvjerovati da je to bilo na prodaju.

― Zašto ne? ― upita general. ― Što nije na prodaji?

― Ne šifra poput te. Ne kupuješ kôd koji se mijenja periodički, u neregular-nim terminima, bez rasporeda promjena.

― Što želiš reći? ― prekinu ga Halyard.― Netko je u Moskvi morao pribaviti taj kôd ― rekao je Bradford, podižući

glas. ― Možda smo bliže Parsifalu nego što mislimo.― Koja je vaša teza, gospodine podsekretaru? ― Brooks se nagnu naprijed, s

laktovima na stolu.― Ima netko tko pokušava naći Parsifala jednako grozničavo kao mi. Tko god

je to, on je ovdje u Washingtonu ― možda je to netko koga viđamo svakog dana, a neznamo tko je. Jedino znam da on radi za Moskvu, a razlika između njega i nas je utome što on traga duže nego mi. Za Parsifala je znao prije nas. A to znači da i netko uMoskvi zna. ― Bradford je zastao. ― To je razlog većine bogustrašnih kriza s kojimase ova zemlja ikad suočila ― s kojima se svijet ikad suočio. Ovdje u Washingtonupostoji krtica koja može prevagnuti jezičac moći ― osnovnog globalnog priznanjanaše fizičke i moralne superiornosti, što jest moć ― ako prvi stigne do Parsifala. Amogao bi jer on zna tko je to, a mi ne znamo.

18

Čovjek u ogrtaču i sa šeširom spuštena ruba što mu je zaklanjao lice izišao jeiz dvobojnog coupea; s teškoćom je izbjegao da ne zakorači u veliku lokvu poredvozačevih vrata. Posvuda su se čuli zvukovi noćne kiše; kapi su se odbijale od kućištamotora i udarale u staklo vjetrobrana; tabale su po vinilskom krovu i eruptirale umirijadama lokvica koje su se oblikovale cijelim napuštenim parkiralištem uz obalurijeke Potomac. Muškarac gurnu ruku u džep, izvuče zlatom obloženi butanski upaljači upali ga. Čim se plamen pojavio ugasio ga je; vrativši upaljač u džep, u njemu jezadržao šaku s rukavicom na njoj. Otišao je do ograde i pogledao dolje na mokro lišćei granicu debelog blata koja je iščezavala u crnoj vodi što je tekla. Podignu glavu istade pretraživati suprotnu obalu; svjetla Washingtona treperila su kroz gustu kišu.Čuvši korake iza sebe, kožu koja je strugala preko mokrog šljunka, okrenuo se.

Približavao se muškarac koji je dolazio na vidik između blokova mraka. Nosioje platneni poncho1 ukrašen nejasnim oblicima zelene i crne boje, što je značilo vojnoporijeklo. Na glavi je imao teški kožnati šešir široke rubnice, križanac između safarijai Diggera.2 Lice pod šeširom odavalo je tridesete godine života; bilo je oštro,neobrijano, imalo je široko razmaknute oči koje su se jedva mogle vidjeti izmeđužmirkava mesa. Bio je pijan; cerekanje što je uslijedilo nakon pozdrava bilo jegroteskno kao i cijela njegova pojava.

― Hej, što misliš o ovome, ha? ― uzviknu čovjek u ponchou, govorećigrleno, nejasno. ― Bam! Tres! Bum... kabuum! Poput jebenog gooka3 vozača rikšekad ga udari tenk! Barn! Ovako nešto još nisam vidio!

― Vrlo dobar posao ― rekao je čovjek u ogrtaču.

― Moš' se kladiti u svoje dupe! Uhvat'o sam ih kod prolaza i kabuum! Hej,jedva te vidim. To jesi ti, a?

― Jesam, ali me razočaravaš.― Zašto? Dobro sam obavio!

― Pio si. Mislio sam da smo se dogovorili da više nećeš.― Nekoliko pićenceta, to je sve. U vlastitoj sobi, ne u nekoj krčmetini.. ne sir!

― Jesi li razgovarao s nekim?― Kriste, nisam!

― Kako si došao ovamo?― Kao što si rekao. Autobusom... tri autobusa... a posljednjih nekoliko kilo-

metara sam prošetao.1 Vrst ogrtača koji se prvobitno nosio u Južnoj Americi, načinjen od kvadratnog ili okruglog komada

tkanine s rupom za glavu u sredini (op. prev.)2 Šešir širokog oboda koji je bio prvenstveno karakterističan za Australiju i Novi Zeland (op. prev.)3 U amer, slangu, pogrdna riječ za osobu iz dalekoistočne zemlje (op. prev.)

― Cestom?― Van ceste. Nekako, kao što su bili S & D1 u Danangu.

― Dobro. Zaslužio si svoj R & R2.― Hej, majore...? Oprostite, hoću reći... sir.

― Što je?― Kako to da ništa nije bilo u novinama? Hoću reći, bio je to jedan lijep

prasak! Mor'da je satima gorilo, vidjelo se nekoliko kilometara daleko. Kako to?― Oni nisu važni, narednice. Bili su samo ono što sam ti rekao da su bili. Loši

ljudi koji su izdali ljude poput tebe i mene, koji su ostali ovdje, a nas pustili daginemo.

― Jaa, dobro, poravnao sam nekoliko računa. Držim da bi sada trebalo da sevratim, ha? U bolnicu.

― Ne moraš. ― Civil koji je bio oslovljen kao »major«, polako je izvukao izdžepa ruku u rukavici, držeći automatik kalibra .223, sakriven mrakom i kišom.Podigao ga je sa strane i jednom opalio.

Čovjek je pao; krvava glava mu je utonula u mokri poncho. Civil istupi i očistioružje o tkaninu svog ogrtača. Kleknuo je i raširio prste mrtvačeve desne ruke.

Dvobojni coupe svladao je zaokret na pokrajinskoj cesti, dok su mu reflektoripretraživali merilendsko polje išarano kamenjem. Visoka trava se savijala pod snagomvjetra i noćne kiše. Vozač u tamnom ogrtaču i sa šeširom nisko spuštene rubnice vidioje što je očekivao da će vidjeti i usporio, ugasivši svjetla prije nego je zaustavio kola.Sa strane puta, pored ograde od bodljikave žice, nepomično su stajala blistava bijelaambulantna kola, s registracijom koja je pripadala federalnoj vladi; crna slova na vra-tima vozila naznačivala su suvlasništvo s poreznim obveznikom kao i identifikaciju:MORNARIČKA BOLNICA BETHESDA, JEDINICA ZA HITNE SLUČAJEVE 14.

Sad je vozač doveo coupe duž dugog bijelog vozila. Izvukao je upaljač, od-maknuo vršak i nakratko zadržao plamen prema suprotnom prozoru. Vrata ambulant-nih kola su se otvorila i na kišu je iskočio muškarac kasnih dvadesetih godina života.Službeni kišni ogrtač se razdvojio otkrivši bijelu uniformu bolničkog službenika.

Vozač je pritisnuo dugme i spustio desni prozor. ― Ulazi! ― viknuo je krozbubnjanje kiše. ― Sav ćeš se smočiti!

Čovjek se uspeo u kola, zalupio vratima, pa desnom rukom obrisao lice. Bio jeHispanac1; njegove velike oči bile su dva blistava tvrda ugljena, kosa mu je bilasasvim crna, sukladna tamnoj puti čela.

― Duguješ mi, mama2 ― rekao je Latinac. ― Oh, velika mama mi dugujeveliki montón de dinero3.

1 U amer. vojnom slangu oznaka za akciju »Search and Destroy«, pretraži i uništi (op. prev.)2 Amer. vojni leksik - »R(est) and R(ecreation)«, odmor i rekreacija (op. prev.)3 Kalibar 5,6 mm. Jedan od najpopularnijih metaka svih vremena, velike polazne brzine, veoma opasan

(op. prev.)4 Osoba koja potječe iz Španjolske ili bivših španjolskih kolonija (op. prev.)5 U američkom španjolskom slangu ― budža, čovjek i po, ljudina, gazda, momčina, i sl. (op. prev.)6 Gomila novaca (španj.); (op. prev.)

― Bit će ti plaćeno, mada pretpostavljam da bih mogao reći da si jednostavnoizbrisao stari dug prema meni.

― Olvídalo1, mama majore!― Bio bi smaknut na polju ili bi još gurao kamenje oko Leavenwortha2 da nije

bilo mene. Nemoj to zaboraviti, kaplaru.― Za tebe sam udesio onog shrinkera3! Ti plaćaš!

― Ti si udesio, kao što si rekao, dvojicu iz MP4 u Pleiku, koji su te ulovilikako kradeš narkotike iz medicinskog vozila. Nisi li bio sretan što sam se ja tamonašao? Još dvojica MIA5 u rijeci.

― Svakako, mama, vrlo sretan! Tko je bio puerco6 koji mi je rekao za onovozilo? Ti, majore.

― Znao sam da si poduzetan. Tih prošlih godina imao sam oko na tebi. Ti menisi nikad vidio, ali ja tebe jesam. Uvijek sam znao gdje ću te naći, jer dugove trebaplatiti.

― Daa, dobro, ti si u krivu, majore. Vidio sam te neke večeri u TV vijestima.U Ujedinjenim narodima, zar ne. To si bio ti, zar ne?

― Sumnjam.― Svakako, to si ti bio! Ja znam veliku mamu kad je vidim. Ti mora da si

netko! Ti plaćaš, mama. Ti ćeš puno platiti.― Moj Bože, počinješ me ljutiti.― Samo mi plati.― Najprije oružje ― rekao je čovjek u ogrtaču. ― Dao sam ti ga i želim ga

natrag. Zaštićivao sam te; nitko mu nije mogao balistički ući u trag.Bolnički radnik posegnu u džep svog ogrtača i izvuče mali pištolj, istovjetan

po obliku i kalibru s pištoljem koji je vozač coupea upotrijebio prije jedan sat naparkiralištu uz Potomac.

― U njemu nećeš naći metaka ― rekao je Hispanac, držeći automatik umraku. ― Evo, uzmi ga.

― Daj mi ga.― Uzmi ga! Za ime Krista, ja ovdje ništa ne vidim! Au! Govno! Što se

dovraga...?Vozačeva je ruka skliznula iza kratke cijevi pištolja, djelomično odgurnuvši

bolničarev široki rukav uz podlakticu. ― Oprosti ― rekao je čovjek za volanom. ―Moja identifikacijska narukvica se malo iskrivila. Jesam li te ogrebao?

― Zaboravi to, mama. Novac. Daj mi jebeni dinero!1 Zaboravljeno (španj.); (op. prev.)2 Američka vojna kaznionica (op. prev.)3 U engl. slangu ― psihijatar; doslovce, osoba koja nešto steže ili smanjuje, poput stanovitih lovaca na

ljudske glave koji ih smanjuju kuhanjem i balzamiranjem (op. prev.)4 Akr. od M(ilitary) P(olice), Vojna policija (op. prev.)5 Akr. od engl. M(issing) I(n) A(ction), nestao u akciji (op. prev.)6 Svinja (španj.); (op. prev.)

― Zacijelo. ― Čovjek je gurnuo pištolj u džep. Uze upaljač iz krila i upali ga;na mjestu između njih bila je hrpa novca povezanog gumenom elastikom. ― Evo ga.Pedeset jedna stotina dolarskih novčanica ― opranih1, dakako. Želiš li ih izbrojati?

― Zašto bih? Sada znam gdje te mogu naći ― rekao je bolničar, otvarajućivrata. ― A mene ćeš često viđati, velika mama.

― Očekujem to ― odgovori mu vozač.Vjetar je opet rastvorio bolničarev službeni ogrtač, otkrivši mu bijelu uniformu

čim je zalupio vratima i uputio se prema ambulantnim kolima. Čovjek u coupeunagnuo se u sjeni, gledajući kroz suprotni prozor. Držao je prste na kvaci vrata poredsebe, spreman da iskoči iz kola istog trenutka kad ugleda ono što je očekivao vidjeti.

Bolničar stade posrtati; izgubivši ravnotežu nagrnu naprijed, ispruženih ruku.Uhvatio se za stranu ambulantnih kola. Podigao je glavu i vrisnuo, dok su mu krupnekapi udarale u lice; tri sekunde poslije srušio se na mokru travu.

Čovjek u ogrtaču iskočio je iz kola i prošao oko prtljažnika, dok je iz lijevogdžepa izvlačio predmet od cjevastog stakla. Prišao je bolničaru, kleknuo i povukaogore široki rukav nepokrenute ruke. Zatim je staklenu cjevčicu namjestio u lijevojruci, a desnom je izvukao hipodermičku iglu. Uronio ju je u mekano meso i pritisnuovratilo sve dok se fíjala bijele tekućine nije ispraznila u ruku, a onda je dugu igluostavio gdje je bila, čvrsto zabodenu u kožu. Ispružio je ruku preko bolničareva tijela ibeživotnu ruku povukao prema fijali, pritisnuvši prste oko nje, tako da je palac biočvrsto na uranjalki, a onda je pustio ruku da padne.

Čovjek je ustao i na noćnom svjetlu vidio razbacane novčanice, dok je težinabolničareva tijela mnoge držala na jednom mjestu. Okrenuo se i otvorio vrataambulantnih kola; unutrašnjost je bila uredna, oprema na mjestu, kao što priličivjernom službeniku Mornaričke bolnice Bethesda. Iz džepa je izvukao mali automatiki bacio ga na sjedište. Zatim je posegnuo u drugi džep i izvukao sadržaj. Četiridodatne staklene fíjale, dvije pune, dvije prazne. Provjerio je naljepnice:

Mornarička bolnica BethesdaOpskrba sigurnosne kontrole

Sadržaj: C17 H19 NO3 H20 - MORFINUzeo ih je i bacio na pod ambulantnog vozila.Odjednom je s polja dohujao nagli nalet vjetra, prisiljavajući kišu da pada u

dijagonalnim potočićima. Čovjek podignu ruku prema šeširu, ali je bilo kasno.Ulovljen uzgonom, šešir mu se podigao s glave i zavitlao se u stranu coupea. Krenuoje preko trave da ga podigne. Čak se i u mraku mogao vidjeti pramen bijele kose, kojise kroz valovitu crnu kosu progurao do čela.

Istini za volju, Nikolaj Petrovič Maljekov je bio uznemiren, a mokra mu jekosa bila samo dio razloga njegovoj uzrujanosti. Vrijeme leti. U svom identitetu kaodržavni podsekretar Arthur Pierce mora presvući odjeću i pojaviti se kako mu pristoji.Čovjek njegova položaja u vladi Sjedinjenih Država ne skitara se po blatu i pljusku;čim dođe kući telefonirat će da mu pošalju limuzinu. Pristao je da se kasno navečernađe na piću s britanskim ambasadorom, jer je iznikao neki novi problem s OPEC-om2; državni poslovi koje je morao obaviti.

1 Nezakonito stečen novac koji kroz niz »sivih« financijskih transakcija, kroz »pranje«, stječe zakonitoruho (op. prev.)

2 Akr. za O(rganization) of P(etroleum) E(xporting) C(ountries), Organizacija zemalja izvoznika naftestvorena 1961. radi vođenja zajedničke politike u prodaji nafte (op. prev.)

To nije ono što su njegovi ljudi u Moskvi htjeli, ali ne treba odbaciti saznanjeo novoj anglo-američkoj naftnoj strategiji. Sve su takve informacije dovodileVoennaju bliže moći kojoj teže otkad ih je Jagoda usmjerio prije pola stoljeća. Ali biipak čovjek kojeg se ne može pronaći, čovjek koji je znao tajnu Anthony Matthiasa,mogao dovesti Voennaju do njene sudbine ― za dobro svijeta.

Arthur Pierce, odrastao na jednoj farmi u Iowi, ali rođen u ruskom seluRamenskoje, okrenuo se prema kolima na kiši. Nije bilo vremena da bude umoran jeršarada nikad ne prestaje. Ne za njega.

Ambasador Addison Brooks je gledao u Bradforda preko stola. ― Kažete data krtica zna tko je Parsifal, znala je za nj prije nas! -uzviknuo je. ― Na temelju čegazasnivate tu izuzetnu izjavu?

― Costa Brava ― rekao je podsekretar. ― I protekla sedamdeset dva sata.― Uzmite ih u slijedu ― naredi mu Predsjednik.

― U posljednjim satima Costa Brave Havelock je dobio radioodašiljač čije sukalibracije frekvencije izmijenili tehničari CIA-e u Madridu. Radili su po 'slijepim'naređenjima; nisu imali pojma čemu će poslužiti taj odašiljač ni tko će ga upotrijebiti.Kao što vam je poznato, čitav zadatak oko Costa Brave nadzirao je Steven MacKen-zie, najiskusniji oficir za crne operacije u Centralnoj obavještajnoj agenciji; sigurnostje bila garantirana.

― Potpuno ― prekinu ga Berquist. ― MacKenzie je umro od koronarke tritjedna pošto smo ga izvukli iz Barcelone. Nije bilo ništa sumnjivo. Doktor je uvažen,dobro poznat liječnik, kojeg su temeljito ispitivali. MacKenzieova je smrt prirodna.

― Jedino je on znao sve podrobnosti ― nastavi Bradford. ― On je unajmiočamac, dvojicu ljudi, plavokosu ženu koja je govorila češki i koja je imala zadatak davrišti na udaljenosti ― u mraku ― za vrijeme sablasnog prizora koji su režirali na tojplaži. Njih troje su bili talog ― mali dileri narkotika i prostitutka ― a pobrali su lijephonorar. Nisu postavljali pitanja. Havelock je poslao svoju transmisiju u šifri KGB-aonima za koje je mislio da su ljudi Baader-Meinhofa u čamcu nedaleko obale.MacKenzie je to uhvatio na scanneru i signalizirao čamcu da dođe. Nekoliko minutakasnije, Havelock je vidio što je htio vidjeti ― ili je mislio da je vidio. OperacijaCosta Brava bila je završena.

― Opet ― nestrpljivo ga prekide ambasador. ― General Halyard i ja smosvjesni suštine...

― Bila je završena i osim Predsjednika i nas trojice više nitko nije znao za to― rekao je podsekretar žureći riječima. ― MacKenzie je to izgradio u dijelovima, panijedna grupa nije znala što druga radi. Jedino što smo pustili bila je verzija odvostrukom agentu uhvaćenom u stupicu. Nije bilo zakopanih izvještaja, nije bilofascikla unutar fascikla koji su u proturječnosti. A smrću MacKenziea otišao jeposljednji čovjek izvana, koji je znao istinu.

― Možda posljednji muškarac ― rekao je Halyard. ― Ali ne i posljednjažena. Jenna Karas je znala i zna. Otišla je od vas, ali je znala.

― Znala je jedino što joj je bilo rečeno, a ja sam bio onaj koji je s njomrazgovarao u hotelu u Barceloni. Priča koja joj je ispričana imala je dvostruku svrhu.Prvo, da je zaplaši pa da postupi točno onako kako to od nje traže, kako bismo joj

tobože spasili život; i drugo, da joj uznemirimo duh kako bismo iznenadili Havelocka,što bi nam pomoglo da ga uvjerimo da je ona oficir KGB-a, ako ima ikakvih sumnjiili emotivnih prepreka. Bude li slijedila moje napute bit će sigurna. Ili, kad bismo jepronašli, ona ne bi bježala od ljudi koji je sada trebaju ubiti ― i ubiti Havelocka ―kako bi istina o Costa Bravi ostala tajnom. Zato jer oni znaju istinu.

Ambasador Brooks je tiho zazviždao. ― Stigli smo do posljednjih sedamdesetdva sata ― rekao je ― počevši od telefonskog poziva Rimu kojemu se ne može ući utrag, a kojemu je prethodio kôd autorizacije koji je uspostavio Daniel Stern.

― Da, sir. Col des Moulinets. Vidio sam obrise povezanosti kad sam čitaoizvještaj agenta potvrde, ali ništa nije bilo jasno. Samo obrisi, sjene. A onda je postalojasno kad nam je uvečer ispričao svoju priču.

― Neki Ricci kojeg nikad prije nije vidio ― rekao je Brooks ― i dvojicastručnjaka za eksploziv o kojima ništa nije znao.

― I velika eksplozija koja je detonirala nekih dvanaest minuta nakon vatre izoružja na mostu ― doda Bradford. ― Onda njegov opis žene kao 'igle' za Sovjete,ruska ubačenica koju Moskva može imati natrag i tako naučiti lekciju.

― Što je bila laž ― usprotivio se Halyard. ― Ta je bomba bila namijenjenaautomobilu u kojemu je ona bila. Ubila je koliko? Sedam ljudi na putu za most?Kriste, znači da je bila dovoljno snažna da uništi kola i svakoga u njima bezmogućnosti raspoznavanja. A naši vlastiti ljudi nije trebalo da o tome imaju pojma.

― I to sve putem čovjeka koji se preziva Ricci ― rekao je Bradford ―Korzikanca kojeg nitko ne poznaje, i dvojice pomoćnika s malim oružjem, koji suzapravo bili stručnjaci za eksploziv. Uputio ih je Rim, ali dvojica koja su pobjeglanisu ni u snu pomišljala da nakon događaja uspostave dodir s našom ambasadom. Poriječima našeg agenta, to nije normalno. Nisu se usudili vratiti u Rim.

― Uputili su ih naši ljudi ― rekao je Berquist. ― Ali oni nisu došli od našihljudi. Imali su poseban dogovor s istom osobom koja je taj posljednji put telefoniralaiz Washingtona u Rim, a kojoj ne možemo ući u trag kao ni razgovoru.Dvosmislenost.

― Ta ista osoba, gospodine Predsjedniče, koja može uspostaviti vezu sMoskvom i izvući autentični KGB-ov kôd ― Havelock ne bi prihvatio ništa manje odtoga. Netko tko je znao istinu o Costa Bravi, i koji je jednako tjeskobno, možda čak iočajnički, nastojao sve to zadržati u mraku.

― Zašto? ― upita general.

― Zato jer bismo, vratimo li se natrag i ispitamo svaku stranu te operacije,mogli pronaći da je bio tamo.

Predsjednik i general su reagirali kao da je svaki čuo za neočekivanu smrt;jedino je Brooks ostao nepomičan. Pomno je promatrao Bradforda; prvorazredni umpriznavao je prisutnost drugoga.

― To je paklenski skok, sine ― rekao je Halyard.

― Ja ne mogu smisliti nikakvo drugo objašnjenje ― rekao je Bradford. ―Havelockovo je smaknuće bilo sankcionirano, a sankciju su razumjeli čak i oni koji supoštovali njegovu djelatnost i prošlost. Okrenuo se na drugu stranu; bio je 'psiho',ubojica, opasan za svakog čovjeka na terenu. Ali zašto je žena kod Col des Mouli-

netsa trebala da bude upućena preko granice? Zašto se reklo da je ona 'igla',ubačenica? Zašto je njen bijeg trebao da bude pouka Rusima, kad bi je bomba sodgođenim djelovanjem uskoro digla u zrak zajedno s kolima i učinila je lešom kojise ne može prepoznati?

― Da bi se održala iluzija kako je ona umrla kod Costa Brave ― rekao jeBrooks. ― Ostane li živa mogla bi potražiti utočište i ispričati svoju priču; time ne biništa izgubila.

― Prisiljavajući tako nadležne da ponovo ispitaju događaje na toj plaži, obali― rekao je Predsjednik, dovršivši misao. ― Trebalo je da bude ubijena dalje odmosta dok bi se istodobno čuvala laž da je umrla kod Costa Brave.

― A osoba koja je telefonirala ovlašćujući naše ljude da smaknu Havelocka― rekao je Halyard, namrgodivši se, s nesigurnošću u glasu ― osoba koja jeupotrijebila kôd Dvosmislenosti, i stavila tog Riccija i dvojicu nitro ljudi na Col desMoulinetsu, preko Rima... kažete da je te noći bila na obali?

― Sve ukazuje na to, generale.― Za ime Krista, zašto?― Zato jer ona znade da je Jenna Karas živa ― odgovorio je Brooks, i dalje

gledajući u Bradforda. ― Ako ništa drugo, taj čovjek zna da Karasova nije ubijenakod Costa Brave. Nitko drugi to ne zna.

― To je spekulacija. To je moglo ostati u tišini, ali mi je tražimo već gotovočetiri mjeseca.

― A da nismo nikad priznali da je to bila ona ― objasnio je podsekretar ―nikad ne priznajući da ona jest živa. Uzbuna je bila za osobom, ne za imenom. Ženakoju je njena stručnost kao duboko pokrivenog agenta mogla dovesti do ljudi s kojimaje prije radila pod brojnim identitetima. Naglasak je na fizičkoj pojavi i jezicima.

― Ono što ne mogu prihvatiti je vaš skok. ― Halyard je zatresao glavom; bilaje to kretnja vojnog stratega koji je uočio pukotinu u planu za terenski manevar. ―MacKenzie je Costa Bravu sastavio u komade, raportirajući samo vama. CIA uLangleyu nije znala o Madridu, a Barcelona je skrivena od obje strane. Pod kojimokolnostima, kako netko može prodrijeti u nešto što nije bilo tamo? Ukoliko nemislite da vas je MacKenzie prodao ili da je sve ispreturao, zaušljio.

― Ja ne mislim ni jedno ni drugo. ― Podsekretar je zastao. ― Ja mislim da ječovjek koji je preuzeo kôd Dvosmislenost bio već prije više mjeseci obuhvaćenParsifalom. Znao je na što se treba koncentrirati ali se uzbunio kad je Havelockunaređeno da ode u Madrid pod sigurnošću Četiri-Nula.

― Netko iz State Departmenta koji je dobio maksimalnu sigurnosnupodobnost ― upade ambasador. ― Netko tko ima pristup povjerljivim izvještajima ipapirima.

― Da. On je pratio Havelockovu aktivnost i vidio da se nešto događa. Odletioje u Španjolsku, pokupio ga u Madridu i slijedio ga natrag u Barcelonu. Ja sam biotamo; isto tako i MacKenzie. On bi me gotovo sigurno prepoznao, a kako sam se sMacKenziem dvaput sastao, razborito je pretpostaviti da nas je vidio zajedno.

― Uzimajući da je bilo tako, isto je tako razborito pretpostaviti da je Moskvaimala o MacKenzieu dovoljno debeli fascikl da uzbuni sovjetske obavještajce. ―Brooks se nagnuo naprijed, opet ukrstivši pogled s Bradfordovim. ― Fotografija je

žicom upućena KGB-u, pa je čovjek kojega tražimo, koji vas je vidio zajedno uBarceloni, znao da je crna operacija krenula i da traje.

― Moglo se dogoditi i na taj način, da.― Uz mnogo nagađanja s vaše strane ― rekao je Halyard.

― Ja ne mislim da je državni podsekretar završio, Mal. ― Ambasador jekimnuo glavom na papire koje je Bradford upravo razdvojio i pregledavao. ― Ja nevjerujem da bi on svojoj mašti dopustio da odluta na tako egzotična područja ukolikoga nešto nije podstaklo. Jesam li u pravu?

― U suštini, da.― Kako bi bilo čuti jednostavni da ― sada će Predsjednik.

― Da ― rekao je čovjek iz Statea. ― Držim da bih mogao biti gonjen zbogonoga što sam učinio danas poslije podne, ali sam to smatrao vrlo potrebnim. Moraosam otići dalje od telefona i prekida; morao sam ponovno pročitati neke od ovihmaterijala i upotrijebiti svu maštu koju imam. Otišao sam do tajne arhive Cons Opa,uzeo Havelockov sažetak Costa Brave pod 'Kemijska terapija' i to odnio kući.Proučavao sam to od tri sata ― sjećajući se MacKenzieva verbalnog izvještaja kad sevratio iz Barcelone. Postoje nepodudarnosti.

― U čemu? ― upita Brooks.

― U onome što je MacKenzie planirao i što je Havelock vidio.― Vidio je ono što smo htjeli da vidi ― rekao je Predsjednik. ― Vi ste to

naglasili prije nekoliko minuta.― Možda je on vidio više nego mi mislimo, više nego je MacKenzie izgradio.

― MacKenzie je bio tamo ― usprotivio se Halyard. ― O čemu vi ,dovraga,govorite?

― On je bio približno sedamdeset metara udaljen od Havelocka, samo sperifernim pogledom na obalu. Više ga je zanimalo da prati Havelockovo reagiranjenego ono što se dolje događalo. Imao je nekoliko probi s dvojicom muškaraca iplavokosom ženom. Prema tim praktičnim susretima, sve se imalo događati blizuvode; pucnjevi ispaljeni na površini, žena koja pada na mokri pijesak, njeno tijelo kojese kotrlja s valovima, čamac koji je blizu, na dohvat. Udaljenost, mrak ― sve je biloradi efekta.

― Vizualno uvjerljivo ― prekinu ga Brooks.

― Vrlo ― suglasio se Bradford. ― Ali to nije bilo ono što je Havelockopisao. Ono što je on vidio bilo je beskrajno uvjerljivije. Pod kemikalijama u klinici uVirginiji on je doslovce ponovo proživio taj događaj, uključujući emotivnu traumukoja je bila dio toga. Opisao je metke kako prskaju u pijesak, ženu koja trči goreprema cesti, a ne uz vodu, i dvojicu ljudi kako odnose tijelo. Dvojicu ljudi.

― Dvojica su bila unajmljena ― rekao je Halyard iznenađeno. ― U čemu jeproblem?

― Jedan je morao biti u čamcu; čamac je bio sedam metara od obale, supaljenim motorom. Drugi je čovjek imao ispaliti hice, odvući ženu u vodu, ubaciti'mrtvo tijelo' u čamac. Udaljenost, mrak, snop svjetla ― to su bili dijeloviMacKenzieve scene, onoga što je uvježbavao s ljudima koje je unajmio. Ali je

baterijsko svjetlo bila jedina konstanta između onoga što je MacKenzie planirao i štoje Havelock vidio. On nije vidio cijelu glumu; vidio je samo kad su ženu ubili.

― Isuse! ― General se leđima opet oslonio na stolicu.― MacKenzie nije nikad spomenuo nešto od ovoga? ― upita Brooks.― Ne mislim da je on ovo vidio. Sve što mi je rekao bilo je: 'Moj poslodavac

mora da je izveo vrašku predstavu'. Nekoliko je sati ostao tamo gdje je bio, nabrežuljku iznad ceste promatrajući Havelocka. Otišao je kad se stalo daniti; nijemogao dopustiti da ga Havelock vidi.

Addison Brooks je podigao desnu ruku do brade. ― I tako je čovjek kojegatražimo, čovjek koji je povukao obarač na Costa Bravi, kojega je Stern upoznao skôdom Dvosmislenost i koji je Havelocka gurnuo u kategoriju 'izvan spasa' ―sovjetski agent u State Departmentu.

― Da ― kratko će podsekretar.― I on želi pronaći Parsifala jednako očajnički poput nas ― zaključio je

Predsjednik.― Da, sir.― Pa ipak, ako vas pratim ― brzo će Brooks ― postoji enormna nesklapnost.

On svoju iznenađujuću informaciju nije prenio normalnoj kontroli KGB-a. Da je toučinio, mi bismo znali. Dobri Bože, znali bismo!

― Ne samo da ju je zadržao, gospodine ambasadore, već je namjerno krivoizvijestio jednog od visokih direktora KGB-a. ― Bradford je uzeo gornju stranicusvojih bilježaka i s poštovanjem ju je dodao državniku srebrne kose na njegovojdesnoj strani. ― Ovo sam sačuvao za kraj. Ne, usput rečeno, da vas prenerazim ilišokiram, već zato što to ne bi imalo nikakva smisla sve dok ne razmotrimo sve drugou vezi s tim. Iskreno, još nisam siguran da razumijem. To je brzojav Pjotra Rostova uMoskvi. On je direktor Vanjskih strategija, KGB.

― Telegram od sovjetske obavještajne službe? ― upita Brooks, iznenađen.Podigao je papir.

― Nasuprot onome što većina vjeruje ― dodao je podsekretar ― stratezi izsuprotnih obavještajnih službi često uspostavljaju dodir jedan s drugim. To supraktičari u smrtonosno praktičnom poslu. Oni si ne mogu doputiti krive signale...Prema Rostovu, KGB nema nikakve veze s Costa Bravom i želi da mi to znamo.Usput, pukovnik Baylor je u svom izvještaju napisao da je Rostov uhvatio Have-lockau stupicu u Ateni, i premda ga je mogao izvesti iz Grčke u Rusiju preko Dardanela,izabrao je da to ne učini.

― Kad ste ovo dobili? ― upita ga državnik.― Prije dvadeset četiri sata ― odgovorio je Predsjednik. Mi smo ga prostudi-

rali, nastojeći sve shvatiti. Očito, ne traži se nikakav odgovor.― Pročitajte to, Addisone ― rekao je Halyard.― Upućeno je D.S. Sternu, direktoru Konzularnih operacija, Ministarstvo za...

Brooks pogleda u Bradforda. ― Stern je ubijen prije tri dana. Zar to Rostov nijeznao?

― Ne bi ovo uputio da je znao. On ne bi dopustio ni najmanju spekulaciju daje KGB upleten u Sternovu smrt. Uputio je ovaj telegram jer nije znao da je Sternmrtav ― ni ostali.

― Jedino je Millerova smrt objavljena ― rekao je Berquist. ― O tome nismomogli šutjeti; to su znali svi u Bethesdi. Stavljamo zamračenje na Sterna i Dawsona,barem za sada, dok ne saznamo što se dogodilo. Njihove smo obitelji prebacili usigurnosni krug Cheyenne u Colorado Springsu.

― Pročitajte to ― rekao je general.Brooks je stranicu držao pod svjetlom tensorske svjetiljke. Govorio je polako,

čitao u monotonu. ― 'Izdaja kod Costa Brave nije bila naša, niti je mamac uzet uAteni. Ozloglašene Konzularne operacije nastavljaju svoje provokativne akcije, aSovjetski Savez nastavlja protestirati protiv njihova nepoštivanja ljudskog života kao iprotiv zločina i terorističkih akata koje ta organizacija vrši nad nevinima ―pojedincima i nacijama, podjednako. A ako ta zloglasna grana američkog Ministarstvaza vanjske poslove vjeruje da ima suradnike unutar zidova Dzeržinskog, buditeuvjereni da će takvi izdajnici biti iskorijenjeni i da će dobiti kaznu koju zaslužuju.Ponavljam, Costa Brava nije naša.' ― Državnik je završio; telegram je bio pročitan.Pustio je da mu lijeva ruka padne na povišeni stol, ali je stranicu još držao izmeđupalca i kažiprsta. ― Svemogući Bože! ― promrmljao je.

― Ja razumijem riječi ― javio se Halyard ― ali ne što nam pokušavaju reći.― 'Bolje Satana koju poznaješ od one koju ne poznaješ', odgovori mu Brooks.

― Na Trgu Dzeržinski nema zidova.― To je to ― rekao je Bradford, okrenuvši se Predsjedniku. -To je ono što

nismo povezali. Zidovi su u Kremlju.― Izvan i iznutra ― nastavi bivši ambasador. On nam kaže da se Costa Brava

ne bi mogla dogoditi bez kolaboracionih ili kolaboracionista u Moskvi...― Mi to razumijemo ― prekinu ga Berquit. ― Što je sa zidovima? Kremlj?

Kako to čitate?― Upozorava nas. Kaže nam da on ne zna tko su oni, a budući da ne zna, njih

je nemoguće kontrolirati.― Zato jer su oni izvan normalnih kanala komunikacije? ― upita Predsjednik.― Čak i abnormalnih kanala ― doda Brooks.― Bitka za vlast. ― Berquist se okrenuo podsekretaru. ― Je li sa strane naših

obavještajnih odjela bilo nešto ozbiljno u vezi s ovim?― Samo uobičajena trvenja. Stara garda odlazi, mladi komesari su uznemire-

ni, ambiciozni.― Gdje generali stoje? ― upitao je general.― Pola ih želi dignuti u zrak Omahu1 a pola želi SALT III.― A Parsifal bi ih mogao ujediniti ― rekao je državnik. ― Sve bi njihove

ruke bile na nuklearnim prekidačima.― Ali Rostov ne zna o Parsifalu ― protestirao je Bradford. ― On nema

predstavu...― On to njuši ― javio se ambasador. ― On zna da je Costa Brava bila opera-

cija State Departmenta nekako u vezi s elementima u Moskvi. Pokušao im je ući utrag ali ne može; to ga strašno uzbunjuje. Postoji jedna neravnoteža, pomak od normena najvišim razinama.

1 Grad u ist.Nebraski, na rijeci Missouri; najveći centar za prodaju stoke i obradu mesa u SAD (op. prev.)

― Zašto to kažeš? ― Predsjednik je uzeo telegram od Brooksa, ispitujući gakao da nastoji naći ono što prije nije vidio.

― To nije tu, sir ― rekao je Bradford, kimnuvši Brooksu dok je govorio. ―Osim riječi 'mamac', koja se odnosi na Havelocka. Sjetite se, on nije Havelocka uzeou Ateni. Rostov je svjestan vrlo neuobičajenih odnosa između Michaela Havelocka iAnthonya Matthiasa. Ceh i Čeh, učitelj i učenik, zapravo preživjeli ― na mnogonačina otac i sin; gdje jedno prestaje a počinje drugo? Je li samo jedan ili obojicaimaju posla s nekim u Moskvi? I radi kojeg cilja? Razumni ciljevi mogu bitiisključeni; na to bi ukazivalo izbjegavanje normalnih kanala. Ne prije mnogo vremenapitali smo se isto: što je Matthias učinio i gdje Havelock stoji? Zbog toga smo stvoriliCosta Bravu.

― A onda nas je Parsifal našao i to više nije značilo nikakvu razliku ―prekinu ih Berquist. ― Bili smo kod zida. Još smo pred zidom ― jedino, sada jepostao veći, pa se razdvojio u dva zida, a mi smo leđima okrenuti prema zidovima bezobzira na to kako se okretali. Traganju za Parsifalom pridružilo se traganju za drugimčovjekom. Za nekim tko je ovdje i koji promatra svaki pokret koji učinimo. Sovjetskakrtica koja je kadra iz Moskve izvući zakopani kôd, i dovoljno duboko promijenitilice Costa Brave... Moj Bože, moramo ga izbaciti iz zemlje! Ako Parsifala pronađeprije nas, on i luđaci kojima odgovara u Kremlju mogu ovoj zemlji diktirati uvjetekoje god žele.

― Vi znate gdje je ― nato će general. ― Krenite za njim! On je u Stateu.Visoko; s pristupom telegramima ambasada, a očito prokleto blizak Matthiasu. Jer,ako vas ja sada razumijem, on je zakucao Karasovu. On je dao kôd; on ga je stavio unjen kovčezić. On ju je pribio!

― Držim da je on sve nabavio. ― Bradford je polako tresao glavom, nabravšiobrve kao da se sjeća nemogućeg. ― Uključujući kofer, doušnika iz Baader-Meinhofanaše kôdove i instrukcije iz Moskve. Sve se jednostavno pojavilo u Barceloni ― odniotkuda. A nitko ne zna, doista, kako.

― Mislim da nema svrhe još pritiskati Matthiasa? ― upitno će Brooks, koji jeipak to pitao.

― Bez svrhe ― odgovori mu Bradford. ― On ponavlja ono što je govorio odpočetka. 'Dokazi su bili tamo. To je bila istina. Bilo je kanalizirano na mene.'

― Zvona čuje sveti Anthony! ― eksplodirao je Predsjednik.― Krtica u Stateu ― ustrajao je Halyard. ― Dobri Kriste, pronaći ga ne može

biti tako teško. S koliko je ljudi Stern razgovarao? O koliko se vremena radi?Nekoliko minuta? Nekoliko sati? Vratite se i uđite u trag svakom pokretu koji jeučinio.

― Stratezi Cons Opa djelovali su u potpunoj tajnosti ― rekao je Bradford. ―Nije bilo kalendara s ugovorenim sastancima, nije bilo rasporeda konferencija.Određenoj osobi gore došao bi poziv, ili u Agenciju, ili u NSC-u1 i sve bi biloočišćeno za bilo kojeg od stratega, a sastanak nikad ne bi bio ubilježen. Unutrašnjasigurnost opet; doušnici s pristupom takvim ubilježbama ili službenim dopisima, ilipodsjetnicima, mogli bi iz toga sastaviti lijepe cjeline.

― Krivo usmjerite tok točnih informacija pod svaku cijenu ― tiho ćePredsjednik.

1 Akr. od N(ational) S(ecurity) C(ouncil), Vijeće za nacionalnu sigurnost (op. prev.)

― Prema našim ocjenama, Stern je mogao razgovarati s bilo kojom izmeđušezdeset i sedamdeset pet osoba ― nastavio je Bradford ― a možda i potcjenjujemotaj broj. Postoje autoriteti unutar timova specijalista, specijalisti među onima koje sesmatra autoritetima. Popis je beskrajan, a svi ti ljudi dobili su maksimalnu sigurnosnupodobnost.

― Ali mi govorimo o State Departmentu ― naglašeno će Brooks. ― Negdjeizmeđu Sternova posljednjeg razgovora s Rimom i četiri sata kasnije, kad je datoovlaštenje za Col des Moulinets. To znatno sužuje mogućnosti.

― A tko god je to, on to zna ― rekao je podsekretar. ― To još više zamračujenjegove pokrete. Ni različite provjere to ne mogu dokazati, pa ni dnevnici raznihfunkcionera, ni upisi posjetilaca.

― Je li itko vidio Sterna? ― uporno će Brooks. ― Dakako, pitali ste.

― Što smo tiše mogli. Nijedan od onih s kojima smo razgovarali nije potvrdioda ga je vidio unutar dvadeset četiri sata koji su nas interesirali, ali nismo ni očekivalida će onaj koji ga je vidio to i reći.

― Nitko ga nije vidio? ― upita general, namrgodivši se u nevjerici.

― Dakle, da, netko ga je vidio ― odgovori mu Bradford. ― To je vanjskirecepcionist na petom katu, Sekcija L. Dawson je ostavio poruku za Sterna; on ju jeuzeo na putu prema liftu. Mogao je biti u bilo kojem od sedamdeset pet ureda izavrata recepcije.

― Tko je bio unutra u to vrijeme? ― Ambasador je zatresao glavom čim je toupitao, kao da je htio reći »oprostite, nije važno«.

― Točno ― rekao je Bradford, prihvaćajući državnikovu neizgovorenu misao.― To nije pomoglo. Dvadeset tri osobe su uvedene da nisu izišle. Bilo je sastanaka,sekretarice su pisale zabilješke, bilo je brifinga među odjelnim osobljem. Sve je pro-vjereno. Nitko nije izbivao sa sastanka tako dugo da bi obavio taj telefonski razgovor.

― Ali, prokletstvo, vi imate jedan kat! ― uzviknu vojnik. ― Sedamdeset petureda, sedamdeset pet ljudi. To nije sto i pedeset ili tisuću; to je sedamdeset pet, ajedan od njih je krtica! Započnite s onima koji su najbliži Matthiasu i izvucite ih.Stavite svakog od tih prokletnika u kliniku ako morate!

― Izbila bi uzbuna; čitav State Department bi bio demoraliziran― rekao je Brooks. ― Ukoliko... postoji li klika, posebna grupa najbliža

Matthiasu?― Vi ga ne razumijete. ― Bradford je sklopljenim rukama dodirnuo bradu,

tražeći riječi. ― On je prvo, posljednje i uvijek dr. Matthias, učitelj, prosvjetitelj,podstrekač misli. On je radišni Sokrat na Potomacu, koji okuplja svoje vjernike gdjeih god može naći, koji hvali one koji vide svjetlo, a nevjernike udara najokrutnijimhumorom koji sam ikad čuo. Okrutnim, ali uvijek zaodjenutim sjajno čednimriječima. I poput većine samoimenovanih arbitara jedne elite, njegova ga nabusitostčini paklenski kolebljivim. Jednom će mu jedna grupa privući pažnju i to će nekovrijeme biti njegovi plavokosi dječaci i djevojčice, sve dok ne iskrsne druga skupina ipolaska mu u pravom trenutku, pretvarajući se u novo jato udvorica koje ćepodučavati. Naravno, tokom prošle godine to je postalo još gore. ― Bradford si jedopustio početak nategnutog smiješka. ― Ali, no, možda ja govorim opterećenpredrasudama. Meni nikad nije bio dopušten pristup u jedan od tih začaranih krugova.

― Zašto mislite da ste bili isključeni? ― upita ga ambasador.― Nisam siguran. Svojedobno sam i ja imao svoju reputaciju; možda mu je

bilo neugodno zbog nje. Ali mislim da je to zato što bih ga promatrao vrlo pomno,vrlo oštro. Bio sam neodoljivo privučen, a znam da to njemu nije bilo ugodno...Vidite, ljudi poput njega su mnogim čudnim putevima vodili najbolje i najumnije.Neki od nas su odrasli, a mislim da Matthias nije odobravao taj rast. S tim dolaziskepticizam. Tomistički skok više nije dovoljno dobar; slijepa vjera može iskvariti vid― i perspektivu. ― Bradford se nagnuo naprijed, s očima na Halyardu. ― Žao mi je,generale. Moj odgovor vama obojici, vama i ambasadoru Brooksu, jest u tvrdnji da nepostoji nijedna grupa na koju bih se ustremio, nikakva garancija da bismo našu krticumogli uhvatiti prije nego se uspaniči i pobjegne. A ne smijemo dopustiti da se todogodi. Ja znam da sam u pravu. Ako ga pronađemo, on nas može dovesti do čovjekakojeg mi nazivamo Parsifal. Možda ga je privremeno izgubio, ali on zna tko jeParsifal.

― Stariji su zašutjeli; gledali su jedan u drugoga, a onda se okrenuliBradfordu. General se namrgodio, dok mu se u jasnim očima iščitavao ispitivačkipogled. Predsjednik je polako kimnuo, prinijevši desnu ruku do obraza i zureći učovjeka iz Statea.

Progovorio je ambasador, čija je vitka figura bila ukočena na stolici. ―Odajem vam priznanje, gospodine podsekretaru. Mogu li pokušati rekonstruirati noviscenarij?... Iz nepoznatih razloga, Matthiasu je trebala neoboriva konstrukcija protivKarasove, koja bi dovela do Havelockova odlaska u mirovinu. Ali je sada, zbog onogašto je učinio, Matthias postao Parsifalova marioneta ― njegov zatvorenik, uistinu ―ali Parsifal zna da mu je u interesu da sprovodi Matthiasovu opsjednutost. On odlazidobro ukopanom sovjetskom agentu u gornjim slojevima State Departmenta iosiguravaju se inkriminirajući dokazi protiv Karasove; dokazi su prikupljeni, prou-čeni, odobreni. Osim što dvojica kontrolora izvora iz CIA-e dolaze k tebi i kažu ti dato ne može biti istina ― ništa od svega toga ― pa vi, Emory Bradford, ulazite u sliku.Zapravo, Predsjednik, alarmiran zbog onoga što se doima poput urote u Stateu,odlučuje da nas sve unese u sliku ― a mi regrutiramo operativca za crne operacije dastvori vježbu pod naslovom Costa Brava. Ta vježba, taj prizor, okreće u ubojstvo, a utom je trenutku vaša teza da je krtica izgubila Parsifala s vidika.

― Da. Parsifal, ma tko to bio, dobio je što je htio od krtice, pa ju je odbacio.Krtica je osupnuta, vjerojatno pomamna. Nesumnjivo je da je obećavao Moskvi,zasnivajući to na Parsifalovim obećanjima, veliki poraz američke vanjske politike, avjerojatno i njeno rušenje.

― I jedno i drugo ― upleo se Predsjednik tihim monotonim glasom ― bila bidobrodušna alternativa.

― A onaj tko ima informaciju sadržanu u Parsifalovim dokumentima, taj ćepreuzeti vlast u Kremlju. ― Brooks je ostao ukočen, njegovo aristokratsku liceblijedo, zategnuto. ― Mi smo u ratu dodao je meko.

― Ponavljam ― opet će Halyard. ― Krenite za onim gore, pročešljajte onihsedamdeset pet funkcionera u Stateu. Pometite ih, nazovite to medicinskomkarantenom; to je jednostavno ali djelotvorno, čak prihvatljivo. Učinite to rano uvečerkad napuste posao. Pokupite ih u njihovim kućama, restaurantima; odvucite ih istavite u svoje laboratorije. Pronađite krticu! ― Generalovo snažno opisivanje taktikeimpresioniralo je civile, koji su šutjeli. Halyard je snizio glas. ― Ja znam da to smrdi,ali mislim da nemate izbora.

― Potrebno je dvije stotine ljudi da poziraju kao medicinski tehničari, plusvozači ― rekao je Bradford. ― Između trideset i četrdeset vladinih vozila. A da nitkoništa ne zna.

― Imali bismo posla i s obiteljima i sa susjedima, dok 'tehničari' noću lupajuna vrata ― usprotivio se Berquist. ― Kriste, taj kurvin sin? Taj čovjek za sve sezone!― Predsjednik je stao, duboko uzdahnuo, pa nastavio: ― Nikad se ne bismo mogliizvući iz toga;govorkanja bi se proširila poput mesabi1 vatre u suhom srpnju. Štampabi to iščačkala, nazivajući nas svim i svačim, svime što zaslužujemo. Masovnahapšenja bez objašnjenja ― ima li neko koje bismo mogli dati? ― ispitivanja bezpoštivanja pravnog postupka, udarne jedinice... kemikalije. Nabijali bi nas na križ nasvakoj stranici uvodnika u zemlji, optuživali bi nas sa svake propovjedaonice, sasvakog govorničkog sanduka.

― Što je još važnije, gospodine Predsjedniče ― rekao je ambasador ― a žaomi je što moram reći da to mislim, sama akcija bi Parsifala nesumnjivo uspaničila.Vidio bi što radimo, znao bi koga želimo iskopati kako bismo njega pronašli. Mogaobi ostvariti svoje prijetnje, izvesti nezamislivo.

― Da, znam. Prokleti smo ako se pokrenemo, bespomoćni ako to ne učinimo.― To bi moglo uspjeti ― ustrajno će general.

― Sprovedeno korektno, moglo bi, gospodine Predsjedniče -doda Bradford.― Za ime Božje, kako?

― Svatko tko bi se uporno i žilavo protivio, čak do točke odbijanja iliizbjegavanja, vjerojatno bi bio naš čovjek ― odgovori mu Bradford.

― Ili netko tko skriva nešto drugo ― blago će Brooks. ― Mi smo u vremenutjeskobe i zabrinutosti, g. podsekretaru, a ovo je grad s niskim pragom za privatnost.Mogli biste stjerati u kut osobu koja ne sakriva više od neotvorena ormara, mržnjeprema pretpostavljenom, nepopularnog gledišta ili ljubavne avanture u uredu. Parsifalće vidjeti samo ono što ga njegovo bezumlje tjera da vidi.

Bradford je slušao, prihvaćajući s oklijevanjem državnikov sud. ― Ima jošjedan pristup koji nismo imali vremena sprovesti. Provjera putovanja. Provjeritimjesto boravka svake osobe na tom katu za vrijeme tjedna Costa Brave. Ako smo upravu, ako se ja ne varam, on nije bio tamo. Bio je u Madridu, u Barceloni.

― On će se pokriti ― suprotstavi mu se Halyard.

― Bez obzira na to, generale, morat će opravdati zašto je izbivao izWashingtona. Koliko bi tih odsustvovanja moglo biti?

― Kad možete početi? ― upita Berquist.― Prva stvar ujutru.

― Zašto ne noćas? ― presiječe ga general.― Kad bi ti dokumenti bili pristupačni, mogao bih. Nisu, a nekoga pozvati da

ih otvori u ovo doba noći moglo bi izazvati govorkanje. To sebi ne možemo priuštiti.― Čak ujutru ― rekao je ambasador. ― Kako možete potisnuti znatiželju,

držati sve u tišini?Bradford je zastao prije nego je odgovorio, spuštena pogleda.1 Područje Mesabi u Minnesoti koje je obraslo suhom travuljagom (op. prev.)

― Proučavanje vremena, tako se to zove ― odgovorio je, sada podigavšipogled; njegove su riječi graničile s pitanjem. ― Reći ću onome tko vodi brigu otakvom upisniku da je to rutinsko proučavanje vremena. Netko uvijek obavlja sličnoispitivanje radi boljeg rasporeda putovanja, efikasnosti rada itd.

― Prihvatljivo ― suglasio se Brooks. ― Banalno i prihvatljivo.― Ništa nije prihvatljivo ― tiho je rekao Predsjednik Sjedinjenih Država,

gledajući u bijeli zid na kome su prije jedan sat bila projicirana lica četvorice mrtvihljudi. ― 'Čovjek za sva vremena', zovu ga. Original je bio učenjak, državnik, kreatorUtopije... i spalitelj heretika ― to lijepo zaboravljaju, zar ne? 'Osudite nevjernike; onine vide što ja vidim, a ja sam sankrosanktan'. Prokletstvo, kad bih ja imao svoj put,učinio bih ono što je debeli Henry učinio s Thomasom Moreom. Matthiasu bih odsje-kao glavu, a umjesto na londonskom mostu, postavio bih je na vrh Vašingtonskogspomenika kao podsjetnik. I heretici su građani republike pa tako, sveti čovječe, nemože biti hereze! Proklet bio!

― Vi znadete što bi se dogodilo, zar ne, g. Predsjedniče?― Da, g. ambasadore, znam. Ljudi bi gledah u krvavi vrat i u to uvijek dobro-

stivo lice ― nema sumnje da bi naočari s okvirom od kornjačevine ostale netaknute― pa bi u svojoj beskrajnoj mudrosti govorili da je bio u pravu, da je uvijek bio upravu. Građani ― uključujući heretike ― dakle, građani bi ga kanonizirali, i u tome jeušljiva ironija.

― On bi to još mogao učiniti, mislim ― Brooks je glasno razmišljao. ―Mogao bi otići i vika bi odmah započela. Ponudili bi mu krunu, on bi je odbio, a onibi bili uporni ― sve dok to ne bi postalo neizbježno. Još jedna ironija. Pozdravite neCezara već Anthonya ― krunidba. Kroz Dom i Senat bi utabali ustavni amandman ipredsjednik Matthias bi sjedio u Ovalnom uredu. Koliko se to god čini nevjerojatnim,on bi još to mogao izvesti. Čak sada.

― Možda bi trebalo da mu to dopustimo ― Berquist će tiho, ogorčeno. ―Možda je narod ― u svojoj beskrajnoj mudrosti ― u pravu, na koncu konca. Moždaje i on oduvijek u pravu. Ponekad više ništa ne znam. Možda on doista vidi ono štodrugi ne vide. Čak sada.

Aristokratski državnik i general jednostavnih riječi napustili su podzemnuprostoriju. Četvorica će se opet sastati sutradan u podne. Svaki će doći odijeljeno odjužnog Ulaza sa stupovima, što dalje od znatiželjnih očiju štaba novinara u Bijelojkući. Ako ujutru bude nekih iznenađujućih razvoja u Bradfordovom traženju u Stateu,vrijeme sastanka će biti pomaknuto unaprijed, a Predsjednikov kalendar izbrisan.Krtica ima prvenstvo. Mogla bi ih dovesti do luđaka kojeg Predsjednik i njegovisavjetnici zovu Parsifal.

― Ja vas pohvaljujem, gospodine podsekretaru ― rekao je Berquist,spuštajući glas u amaterskoj imitaciji ambasadorova tečnog i uglađenog govora. Bilaje to imitacija sa samo tragom pakosti; poštovanje nije iščezlo. ― On je posljednji odoriginala, zar ne?

― Da. sir. Nije ih mnogo ostalo, a nijednom od onih koje ja znam nije stalo.Porezi i velika demokratizacija su ih uklonili ― čak ih otuđili. Osjećaju se neugodno,a ja mislim da je to gubitak za zemlju.

― Ne budite tako morbidni, Emory, to vam ne pristoji. Treba nam; onimoćnici na Hillu još osjećaju strahopoštovanje spram njega. Ako je ikad postojao

odgovor Matthiasu, to je Addison Brooks. Mayflower1 i Plymouth Rock,2 njujorškeČetiri stotine3 i blaga stečena na grbačama imigranata ― što je nasljednike navelo doosjećaja krivnje. Dobrostivi liberali koji plaču kad ugledaju nabrekle crne trbuhe udelti Mississippia.4 Ali, za Kristovo ime, ne uzimajte im Château d'Yquem.5

― Da, gospodine Predsjedniče.― Mislite 'ne, gospodine Predsjedniče'. To vam je u očima, Emory; uvijek je u

očima. Nemojte me krivo shvatiti, ja se divim starom elegantnom dupetu, poštivamono što mu je u glavi. Kao što mislim da je Nategnuto Uže Halyard jedan od nekolikovojnih relikata koji su uistinu pročitali Ustav i razumiju što civilna vlast zapravoznači. Nije to da je rat previše važan da bi ga se ostavilo generalima; to je sranje.Obojica bismo istrulili manevrirajući uz Rajnu. To je završetak ratova. Generalioklijevajući prihvaćaju prvo, a nemaju predstavu o drugom. Halyard je drugačiji, a toPentagon zna. Šefovi štabova ga uvažavaju, generalštab ga sluša jer je bolji od njih. Injega trebamo.

― Slažem se.― Tako treba shvatiti ovaj ured. Treba. Ne, voli ili ne voli, jedino ― treba.

Ako se ikad vratim u Mountain Iron, Minnesota, živ i u komadu, tada mogurazmišljati da li nekoga volim ili ne. Ali sada to ne mogu. Važno je samo što mi treba.A ono što mi sada treba jest zaustavljanje Parsifala, zaustavljanje onoga što je učinio,što je učinio Anthonyu Matthiasu. ― Predsjednik je zastao, zatim nastavio. ― Jamislim ono što sam rekao ― što je on rekao, ja vas pohvaljujem. To je vraški posao.

― Hvala vam, sir.― Osobito ono što niste rekli. Havelock. Gdje je on?― Zasigurno u Parizu; tamo se zaputila Jenna Karas. Između listanja stranica,

danas poslije podne, telefonirao sam ljudima koje poznajem u Skupštini, Senatu, u ne-koliko ministarstava, Quai d'Orsayu, i našoj ambasadi. Primijenio sam pritisak, nago-vješćujući da moja naređenja dolaze iz Bijele kuće, ali ne spominjući vas po imenu.

― Mogli ste.― Ne još, g. Predsjedniče. Možda jednom, ali zacijelo sada ne.― Onda mi razumijemo jedan drugoga ― sada će Berquist.― Da, sir. Potreba.― Halyard bi mogao shvatiti; on je vojnik praktičar. Brooks ne bi; ispod te

diplomatske vanjštine on je temeljiti moralist.― To je bila moja ocjena, razlog zašto nisam razjasnio Haveloc-kov status.― Ostaje što je bilo kod Col des Moulinetsa. Ako je on razotkrio Costa Bravu,

to bi Parsifala moglo uspaničiti brže nego bilo što, što bismo mogli učiniti u StateDepartmentu. Havelock je bio u centru ― od početka.

1 Brod u kome su engleski puritanci otplovili iz Plymoutha u Massachusetts 1620. godine, gdje suosnovali Plimutsku koloniju (op. prev.)

2 Obala Massachusettsa za koju se tradicionalno misli da je bila mjesto iskrcavanja puritanskih»hodočasničkih otaca« 1620. godine (op. prev.)

3 Najekskluzivnija ili najutjecajnija društvena klika u nekom mjestu ili području SAD (op. prev.)4 Tradicionalno najsiromašniji crnački dio SAD (op. prev.)5 Slatko bijelo stolno vino koje se proizvodi u vinogradima Yquem na području Sauternes pored

Bordeauxa (op. prev.)

― Razumijem, sir.Berquistove su oči odlutale do sada neosvijetljenog bijelog ekrana na kraju

sobe. ― U drugom svjetskom ratu, Churchill je morao donijeti odluku koja ga jerastrzala. Njemački mašinski kôd Enigmu provalila je saveznička obavještajna služba,pothvat koji je značio presretanje vojnih strategija iz Berlina, čime se moglo spasitistotine tisuća ― u konačnici možda milijuna ― života. Tako se saznalo da Nijemcipripremaju veliki zračni napad na Coventry. To je bila samo jedna transmisija,šifrirana kroz Enigmu. Ali bi informacija o tome, evakuiranje grada ili čak uspostav-ljanje nagle, pojačane obrane, moglo otkriti da je zagonetka Enigme riješena...Coventry je imao biti bombardiran, kojom je prilikom razoreno pola grada, samo da bise sačuvala tajna. Tajnu Costa Brave ne može se otkriti iz istog razloga ― na vazi sumilijuni ljudi.... Pronađite Havelocka, gospodine podsekretaru. Pronađite ga i ubijtega. Osnažite naredbu za njegovo smaknuće.

19

Havelock je znao da su ga opazili: dok je hodao između konopaca na stupići-ma Air Franceove sale za iskrcaj na Kennedyu prema hodniku koji je vodio do imi-gracije, netko je naglo spustio novine. Imao je prvenstvo zbog svog diplomatskog sta-tusa; papiri koje mu je osigurala Broussacova garantirali su mu brz izlaz kroz ame-ričku carinu, a s obzirom na sve to znao je da papire mora uništiti što je prije moguće.Nosio je mali kovčežić ― službeno zatvoren i oblijepljen trakom na kojoj je u Parizuudaren žig Diplomatique. Čim prođe kroz hodnik, propustit će ga kroz teška metalnavrata koja vode u terminal. Bit će dovoljno da pokaže svoje vjerodajnice Ujedinjenihnaroda i da izjavi kako nema drugog prtljaga. Njegovo će ime biti provjereno premaimenu na manifestu, pa će biti slobodan da pretražuje Sjedinjene Države ili budeubijen. Sve je bilo tako jednostavno.

Međutim, zbog zaštite Régine Broussac ― a u konačnici i zbog svoje ―morao se otarasiti lažnih papira koji su mu sve to omogućili. Osim toga, moraustvrditi tko je osoba koja je spustila novine. Čovjek siva lica polako je ustao, savionovine i stavio ih ispod ruke, pa se uputio prema vanjskom, prepunom hodniku koji jebio paralelno s unutrašnjim hodnikom što je vodio do sumnjive slobode. Tko je tajčovjek?

Ako to ne uzmogne saznati, moguće je da će ga ubiti prije nego se pobrine okotoga, i prije nego stigne do posrednika napo puta, Jacoba Handelmana.

Uniformirani službenik bio je pronicljiv, uljudan. Pitao ga je prava pitanja,netremice ga gledajući u oči.

― Vi nemate prtljaga, sir?

― Non, monsieur. Samo ovo što držim u ruci.― Onda ne očekujete da ćete se dugo zadržati u Prvoj aveniji?

― Dan, četrdeset osam sati ― odgovorio je Michael, slegnuvši ramenima nagalski način. ― Une conférence.

― Uvjeren sam da se vaša vlada pobrinula za prijevoz po gradu. Hoćete lipričekati i na ostale iz vaše grupe?

Službenik je bio vrlo dobar, pomisli Havelock. ― Oprostite mi, monsieur, pri-siljavate me da budem iskren. ― Michael se nespretno nasmiješio. ― Jedna me damačeka; viđamo se vrlo rijetko. Možda je to zabilježeno u vašoj informaciji, bio sam nadužnosti u Prvoj aveniji nekoliko mjeseci prošle godine. Žurba, mon amie, žurba mi jena pameti.

Službenik mu je polako uzvratio osmijeh provjerivši ime, pa je pritisnuodugme. ― Dobar provod, sir ― rekao mu je.

― Mnogo hvala ― rekao je Havelock i brzo prošao kroz otvorena čeličnavrata. Vivent les amours des gentilhommes français,1 pomisli.

1 Živjele ljubavi francuske gospode (fran.); (op. prev.)

Čovjek siva lica stajao je pored kratkog niza telefona, od kojih je svaki biozauzet; bio je drugi u redu iza trećega. Novine koje je imao ispod ruke, sad je brzootvorio. Nije mogao telefonirati, a s obzirom na okolnosti to je bilo najbolje što seMichael nadao da će vidjeti.

Uputio se u smjeru tog čovjeka, brzo prošao pored njega gledajući naprijed.Najprije je skrenuo lijevo u ukrštavajući široki hodnik ispunjen potocima putnika kojisu išli prema izlazima. Zaokrenu desno u uži hodnik, u kojemu je bilo znatno manjeljudi, a većina je bila u uniformama raznih zrakoplovnih kompanija.

Opet lijevo, duži hodnik, još uzak, čak manje ljudi, većinom u bijelimkombinezonima i u košuljama kratkih rukava; ušao je u neku vrst teretnog kompleksa;službeni dio. Nije bilo putnika, nije bilo poslovnih odijela, nije bilo poslovnihkovčežića ili torbi s naramenicama.

Nije bilo ni javnih telefona. Zidovi su bili goli, isprekidani širokim staklenimvratima. Najbliži je telefon bio daleko otraga, iza ugla u prvom, glavnom hodniku.Izvan vidokruga.

Pronašao je mušku toaletu na kojoj je pisalo SAMO ZA SLUŽBENIKEAERODROMA. Ušao je unutra. Bila je to velika prostorija sa zidovima u pločicama,bez prozora, ali su na zidu bila dva velika ventilatora koja su usisavala zrak i vraćalasvježi. Slijeva je bio niz toaletnih kabina, dok su umivaonici i urinali bili zdesna.Ispred četvrtog urinala stajao je čovjek na čijem su kombinezonu bila utisnuta slovaExcelsior Airline Cateters;1 u nekoj od kabina netko je pustio vodu. Havelock jeprišao umivaoniku, stavivši kovčežić ispod njega.

Čovjek kod urinala je odstupio i povlačio patentni zatvarač na kombinezonu;pogledao je u Michaela, uhvativši pogledom skupo odijelo koje je tog jutra kupio uParizu. A onda, kao da kaže »u redu, gospodine šefe, ja ću oprati ruke«, skrenuo jeprema najbližem umivaoniku i okrenuo pipac za vodu.

Iz kabine se pojavio drugi čovjek. On je čvrsto stegnuo pojas i zaputio sevratima, psujući; za košulju mu je bila pričvršćena pločica I.D.2 pokazujući da jenadglednik, a lice mu je odavalo da se zbog nečega kinji.

Čovjek u kombinezonu istrgao je papirnati ubrus iz mašine od nerđajućegčelika, na brzinu osušio ruke, pa smeđi papir bacio u sud. Otvorio je vrata i zakoračio.Kad su se vrata pokrenula natrag, Havelock je potrčao da ih uhvati. Držao ih jeotvorenim samo dva-tri centimetra vireći vani.

Nepoznati osmatrač bio je u hodniku, udaljen petnaestak metara; ovlaš senaslonio na zid pored vrata nekog ureda, pa je čitao presavijene novine. Pogledao jena sat, a zatim na matirana staklena vrata; bio je slika posjetitelja koji čeka naprijatelja da izađe i pridruži mu se na kasni ručak ili na piće. Nije odavao nikakvuprijetnju, ali je Michael znao da je u tom neiskazivanju prijetnje, svladavanju,profesionalizam.

No, obojica su se mogla svladavati, obojica čekati, obojica se ponašatiprofesionalno. Prednost je pripadala onome tko je iza vrata, unutra. Onaj vani si nijemogao priuštiti da ode ― možda do telefona ― jer kad se jednom izgubi s vidika,plijen će mu pobjeći.

1 Uslužno-opskrbljivački servis zrakoplovne kompanije Excelsior (op. prev.)2 Dokumenti identifikacije (op. prev.)

Čekati. Svladavati se. I otarasiti se lažnih papira, koji bi progonitelje moglidovesti do Régine Broussac i čovjeka što se zove Jacob Handelman. Ime naavionskom manifestuje beznačajno, umetnuto kompjuterima koji ne mogu otkriti tkoje izbušio ključeve, ali bi papiri mogli dovesti do onog tko ih je izdao. Havelock jedokumente istrgao u komadiće, bacio ih u zahodsku školjku i povukao vodu. Džepnimje nožem skinuo traku Diplomatique, koja je garantirala da neće biti službeneinspekcije, i otvorio kovčežić u kabini na kraju reda. Ispod složene odjeće izvukao jeautomatik »llamu« kratke cijevi, i omotnicu za pasoš, u kojoj su bili njegovi autentičnipapiri. Prezentirani na uredan način, njegovi su dokumenti u biti bili bezopasni.Međutim, nije mu bio cilj da ih uopće prezentira, a na ulicama njegove usvojenezemlje rijetko kad su mu trebali, što je bila jedna od pogodnosti zbog koje je bio jakozahvalan.

Za vrijeme dok je uništio svoje lažne papire i pasoš u koricama i oružje staviona njihova mjesta, toalet za muškarce imao je još dva posjetitelja. Došli su zajedno ―pilot Air Francea i njegov prvi oficir, koliko se moglo zaključiti na temelju njihovarazgovora. Michael je ostao u kabini. Oni su raspravljali, urinirali, psovali nekebirokratske mjere prije leta, pa se pitali koliko bi njihove »havane monte cristo«1

donijele u baru »L'Auberge au Coin«, restaurantu koji se očito nalazio usredManhattana. I na odlasku su nastavili govoriti o svojoj zaradi.

Havelock je skinuo jaknu od odijela, zamotao je i čekao u kabini. Vrata jedržao otvorena samo jedan centimetar i gledao na sat. U toj je prostoriji gotovopetnaest minuta. To će se uskoro dogoditi, razmišljao je.

Dogodilo se. Netko je potegnuo velika metalna vrata i Havelock je najprijeugledao rame a zatim rub presavijenih novina. Nepoznati osmatrač bio je profesiona-lac: nije bilo presavijene jakne ili kaputa u kojima je skriveno oružje ― nije bilonabrane tkanine koju bi se moglo zgrabiti i iskrenuti, upotrijebiti je na štetu onoga tkoje drži ― samo ovlaš spremljene novine koje se moglo lako odbaciti i »čisto« pucatiiz oružja

Čovjek je zaobišao vrata, s leđima na metalnoj ploči, dok je očima pretraživaozidove, ventilatorske otvore, redove kabina. Zadovoljan, savio se u koljenima, spus-tivši se, ali ne da bi provjeravao otvorene prostore ispod vrata prvih nekoliko kabina.Oči su mu letjele lijevo-desno. Tijelo je imao okrenuto od Michaela. Što on radi?

A onda je to uradio, a Michaelu se pojavila slika drugog profesionalca namostu kod Col des Moulinetsa, plavokosog profesionalca u uniformi talijanskogstražara. Ali je ubojica »Ricci« došao pripremljen, znajući što je oko njega, znajući dana stražarskoj kućici postoje vrata koja treba onemogućiti u jednoj funkciji. Ovajprofesionalac sivog lica je improvizirao; ispit domišljatosti na licu mjesta. Slomio jekomad drveta, komadić jeftinog industrijskog oblika ― kojeg ima na desecima mjestau svakom aerodromskom hodniku ― pa ga je postavljao ispod vrata. Ustao je, stavionogu na drvo, pa povukao metalnu ručicu na vratima. Vrata su bila ukliještena; bili susami. Čovjek se okrenuo.

Virkajući iz kabine, Havelock ga je proučavao. Na prvi pogled, nije čovjekovafizička sprema bila prijetnjom. Bio je možda na sredini između četrdesete i pedesetegodine, a iznad siva lica s gustim obrvama i visokim jagodicama rijedila mu se kosa.Nije bio viši od sto sedamdeset centimetara, a ramena su mu bila uska, čvrsta, zbijena.Ali Michael mu je onda ugledao lijevu ruku ― desna mu je bila skrivena ispod novi-

1 Jedna od tri najskuplje kubanske cigare (op. prev.)

na; bila je to krupna, snažna seljačka ruka, koju su oblikovale godine rada s teškimpredmetima i opremom.

Čovjek se uputio prema nizu kabina, kojima su strane bile uzdignute pet centi-metara iznad popločanog poda, što ga je prisililo da bude metar ispred svakih vrata pada se uvjeri je li kabina zauzeta ili nije. Budući da je imao cipele s debelim gumenimpotplatima, kretao se u potpunoj tišini. Odjednom je desnu ruku zavrtio u krugu, od-bacivši novine. Havelock je zurio u pištolj dok se upadač približio trima posljednjimkabinama. Bio je ljutit ali i zbunjen ― oružje, to je bio »graz-burija«. Rus se sagnuo...

Sad. Michael je svoju smotanu jaknu odbacio preko zida kabine, sebi zdesna.Zvuk je učinio da Rus skoči i okrene se ulijevo, s podignutim automatikom.

Istodobnim pokretima, Havelock je zgrabio ručicu svog kovčega i lupio uvrata otvorivši ih, a zatim je teški kofer zabacio obilaznim lukom prema čovjeku sivalica. Lijevom je rukom zgrabio »graz-buriju« i iščupao mu ga iz ruke. Rus se okrenunatrag, a njegove snažne ruke su blokirale Havelocka; Michael ih je upotrijebio ―čovjekovu je lijevu ruku zabravio ispod svoje desne, pa je zaokrenuo naprijed sve dokse Rusu nije lice izdužilo od boli. Pištolj je olabavio u ruci, a onda je s cijevi udario uneznančevu glavu. Kad je Rus stao padati, Havelock se sagnuo i ramenom ga udario ububreg, odgurnuvši ga natrag prema nizu urinala.

Čovjek sivog lica pao je na koljena, podupirući se na desnoj ruci, dok je u bolilijevu držao preko prsiju. Hvatao je dah i tresao glavom. ― Njet, njet ― gušio se. ―Razgovarati jedino! Jedino razgovarati!

― S vratima koja su kao zaključana i s oružjem u ruci?

― Da li biste vi pristali na razgovor da sam vam prišao i predstavio se? Naruskom, možda?

― Trebalo je da pokušate.― Niste ostali dovoljno dugo... Mogu li? ― Na koljenima, Rus se odmakao

unazad, držeći ruku i dižući jednu nogu, moleći dopuštenje da ustane.― Naprijed ― rekao je Havelock, čvrsto držeći »graz-buriju« u ruci. ―

Pokušavali ste telefonirati.― Zacijelo. Da prenesem riječ da ste pronađeni. Što ste mogli učiniti? Ili ne

znam, možda ne bi trebalo da pitam.― Što vi znate? Kako ste me našli? ― Michael podignu pištolj, ciljajući u

čovjekovu glavu. ― Savjetovat ću vam da mi kažete istinu. Ja nemam što izgubiti svašim lesom ovdje.

Rus je zurio u cijev a onda u Havelockove oči. ― Ne, vi nemate što izgubiti;ne biste oklijevali. Ovdje je trebalo poslati mlađeg čovjeka.

― Kako ste znali da sam bio u tom avionu?― Nisam. Nitko mi nije rekao... Oficir VKR-a je nastrijeljen u Parizu; nije se

imao kome obratiti osim nama.― Uvozna firma na Beaumarchaisu? ― prekinu ga Michael. ― Sjedište

KGB-a, Pariz.Rus je prešao preko tog prekida. ― Znali smo da imate veza u američkoj

vladi. Vojna obavještajna služba, Quai d'Orsay, deputati. Bila vam je nakana da

napustite Francusku, a postojao je samo jedan način kako to možete postići.Diplomatski prekrivač. Pod paskom su svi letovi Air Francea koji na popisu putnikaimaju i one s diplomatskim statusom. Posvuda. London, Rim, Bonn, Atena,Holandija, cijela Južna Amerika ― posvuda. Moja je nesreća da ste izabrali vratiti sebaš ovuda; to nije bilo očekivano. Vi ste »izvan spasa«.

― Čini se da su tu informaciju dobro publicirali.

― Cirkulirala je u stanovitim krugovima.― Je li to ono o čemu ste htjeli da razgovaramo? Jer ako je tako, Moskva gubi

mnogo radnih sati na svim tim aerodromima.― Nosim vam poruku od Pjotra Rostova. Misli da biste je poslije Rima htjeli

čuti.― Rima? Što je s Rimom?

― Palatin. Čini se da je to bilo zaključno za vas. Trebalo je da umřete naPalatinu.

― Tako? ― Havelock je gledao u čovjekove oči, u ponašanje njegovih usana.Dakle, Rostov je znao za Palatin; to se moglo i očekivati. Tamo su pronađena tijela:leš bivšeg američkog agenta poznatog po smrtonosnim operacijama i njegova dvatalijanska ranjena truta koji nisu imali što izgubiti, a mogli su čak nešto i dobitigovoreći istinu. Moskva zacijelo zna. Ali Rostov ne zna o Jenni Karas ili Col desMoulinetsu, inače bi i njih uključio u svoj otvoreni mamac. Pod drugačijim biokolnostima moglo biti potrebno brzo izvikivati riječi: Jenna Karas je živa! Col desMoulinets! Ta su dva događaja bila mnogo uvjerljivija. ― Koja je poruka?

― Kaže da vam reknem da se mamac ponovno razmatra. On će ga sada uzeti imisli da ćete se suglasiti. Kaže da vam više nije neprijatelj, već drugi koji bi mogli bitii njegovi.

― Što to znači?― Ne mogu vam na to odgovoriti ― rekao je čovjek, čije su debele obrve

nepomično stajale iznad duboko usađenih seljačkih očiju. ― Ja sam samo glasnik. Navama je da znate suštinu, a ne na meni.

― Znali ste za Palatine?― Smrt manijaka brzo putuje, osobito ako vam je protivnik ― a osobito ako

je ubio nekoliko vaših prijatelja... Koje su mu ono ime nadjenuli njegovi? Gunslinger,vjerujem. Romantični lik iz vaših vesterna, koje, usput, jako volim gledati. Ali uhistoriji, takav je prijan neopozivo prljava, neprincipijelna svinja, lišena morala iliideologije, motivirana jedino zaradom ili patološkom surovošću. U ovim bivremenima mogao biti predsjednikom neke ogromne korporacije, ne?

― Poštedite me. Ostavite to za državne škole.― Rostov bi htio odgovor, ali ga ne morate dati odmah. Ja vas mogu potražiti.

Za dan, dva dana ― za nekoliko sati. Možete navesti mjesto. Mi vas možemo izvući.U sigurnost.

Michael je opet proučavao lice Rusa. Poput Rostova u Ateni prije njega,čovjek prenosi istinu ― kako ju je znao i kako je znao riječ svojih pretpostavljenih uMoskvi. ― Što Rostov nudi?

― Rekao sam vam. Sigurnost. Vi znate što vas ovdje čeka. Palatine.

― Sigurnost u zamjenu za što?― To je između vas i Rostova. Zašto bih ja izmišljao uvjete? Vi ne biste

povjerovali u njih.― Kažite Rosto vu da se vara.

― Oko Rima, Palatina?― Palatina ― rekao je Havelock, pitajući se nakratko da li bi direktor KGB-a,

udaljen deset tisuća milja, shvatio suštinsku istinu unutar veće laži. ― Nije mipotrebna sigurnost Lubjanke.

― Vi odbijate tu ponudu, dakle?― Odbijam mamac.

Začu se nagli udarac na vratima muške toalete, a iza njega je uslijedioprigušeni glas koji je psovao, pa opetovano lupao po metalnim vratima. Komadićdrveta umetnut ispod vrata zaškripao je po pločicama; vrata su se ipak otvorila najvišedva centimetra, što je bilo dovoljno da kroz pukotinu upadač viče, nastavljajući slupanjem. ― Hej, što je dovraga ovo! Otvorite!

Rus je bacio pogled na vrata; Havelock nije. Čovjek je brzo govorio: ― Akopromijenite mišljenje, u parku Bryant postoji niz kanti za smeće, iza vaše Javnebiblioteke. Na prednji dio jedne od njih stavite crvenu oznaku ― predlažem flomasterili, još bolje, poliš za ženske nokte. A onda, upućujući se u deset sati iste večeri,hodajte sjeverno i južno po Broadwayu, između Četrdeset druge i Pedeset treće ulice,ostajući na istočnom pločniku. Netko će vam se pridružiti i dati vam adresu zakontakt. To će biti vani, dakako. Nikakve stupice.

― Što se tamo događa? Za ime Krista, otvorite ta prokleta vrata!― Mislio sam da ste mi nagovijestili da bih mogao samo dobiti poruku s

detaljima.― Možete. Samo kažite čovjeku koji dođe do vas gdje želite sastanak. Samo

nam dajte tri sata.― Da je uzmete?

― Kurvin sin! Otvarajte! ― Novi je udarac pomakao vrata za još nekolikocentimetara, dok je drvo ispod vrata zagrebalo po pločicama.

Drugi, autoritativni glas se pridružio bijesnom upadaču. ― U redu, o čemu seradi?

― Vrata su blokirana! Ne mogu ući ali ih čujem kako govore! Blokirali sujebena vrata! ― Novi udarac, nova suha škripa, još dva-tri centimetra.

― Mi poduzimamo mjere opreza kao i vi ― rekao je Rus. ― Ono što jeizmeđu vas i Rostova... jest između vas i Moskve. Mi nismo u Moskvi, ja nisam uMoskvi. Ja ne pozivam policiju kad sam u nezgodama u New York Cityu.

― Dakle vi tamo! ― viknuo je drugi glas u službovnom donjem registru. ―Lijepo vas upozoravamo, vi bludnici! Ometanje normalnih operativnih postupaka nameđunarodnom aerodromu znači teško krivično djelo, a to uključuje i toaletu! Pozvatću Sigurnost aerodroma! ― Čovjek ozbiljna glasa obratio se upadaču. ― Kad bih biona vašem mjestu pronašao bih drugu mušku toaletu. Ta djeca upotrebljavaju igle;opiju se narkoticima i postaju prilično nasilni.

― Moram ispustiti takav potok, čovječe! A oni ne zvuče kao djeca... Evopajkana! Hej, Fuzz!1

― Ne može vas čuti. Brzo hoda. Otići ću do telefona.― Govno!

― Hajdemo ― rekao je Havelock, sagnuvši se po jaknu, koju je odmahobukao.

― Moj život, onda? ― upita ga Rus. ― Bez leša u muškoj toaleti?― Želim da moj odgovor bude izručen. Zaboravite na lak za nokte na onim

kantama za smeće.― Onda, ako smijem, moje oružje, molim vas?

― Nisam tako milosrdan. Vidite, vi ste moj neprijatelj. Već dugo.― Teško je objasniti oružje koje nedostaje. Razumijete li me?

― Kažite im da ste ga prodali na otvorenom tržištu; to je prvi korak ukapitalizam. Kupite jeftino ― ili dobijte za ništa ― a prodajte skupo. »Burija« jedobar pištolj; donio bi veliku zaradu.

― Molim vas!

― Vi ne razumijete, druže. Bili biste iznenađeni koliko bi vas poduzetnih ljudiu Moskvi poštivalo. Hajde! ― Havelock je čovjeka zgrabio za rame i gurnuo gaprema vratima. ― Izbacite trijesku ― naredio mu je, gurnuvši oružje za pas i uzevšikofer.

Rus je učinio kako mu je rečeno. S bočnom stranom cipele je pritisnuokomadić drveta, mičući ga naprijed-natrag, dok je vrata zatvorio. Umetak je olabavio;odgurnuo ga je nogom i otvorio vrata.

― Isuse Kriste! ― viknuo je čovjek u radnom kombinezonu nebeski plaveboje. ― Dvojica jebenih homića!

― Dolaze! ― viknuo je čovjek u košulji kratkih rukava, dotrčavši krozuredska vrata preko hodnika.

― Mislim da ste zakasnili, gospodine nadglednice ― rekao je službenikširokih očiju, gledajući u Havelocka i Rusa. ― To su vaši jebeni guzolizi. Dvije starekraljice2 koje su zaključile da je na parkiralištu suviše hladno.

― Hajdemo! ― prošapće Havelock, zgrabivši Rusa za lakat.― Gadljivo! Odvratno! ― vikao je nadglednik. ― U vašim godinama? Zar

vas nije stid? Perverznjaci posvuda!― Nećete promijeniti mišljenje o oružju? ― upita Rus, hodajući bez daha

hodnikom, trznuvši se kad mu je Michael zgrabio povrijeđenu lijevu ruku. ― Bit ćuoštro disciplinski kažnjen. Nisam ga upotrebljavao godinama; to je zapravo oblikodjeće, znate.

― Kažem vam da će vas unaprijediti ako pravi ljudi budu mislili da ste mezgrabili.

1 Slang za policiju ili policajca; fon. »faz«; (op. prev.)2 U amer, slangu »pederi« (op. prev.)

Stigli su do drugog hodnika, pa skrenuli lijevo prema sredini terminala. Kao iprije, i sada su tu milili ljudi u kombinezonima, gledajući u poneku sekretaricu koja bise pojavila na uredskim vratima. Naprijed je bio glavni hodnik; gomila se valjala uoba smjera, prema izlazima za polazak i područjima za prtljagu.

Za nekoliko sekundi ih je pomeo tok novopridošlica. Nekoliko sekundi kasnijevidjeli su trojicu uniformiranih policajaca kako se probijaju kroz struju putnika kojiprolaze, gurkajući ramena, kovčežiće i plastične vrećice. Havelock je zamijenio stranes Rusom, gurnuvši ga ulijevo, a policajci su im došli paralelno sa suprotne strane.Michael je ramenom udario u svog suputnika, koji se opet zabio u plavu uniformu.

― Njet! Kiški!1 ― viknuo je Rus.

― Prokletstvo! ― viknuo je policajac izgubivši ravnotežu; spotakao se o svogkolegu, koji pade na stariju plavokosu ženu.

Havelock je ubrzao, probijajući se kroz iznenađene putnike koji su žuriliprema pomičnim stepenicama s desne strane, što su vodile do prtljažnog dijela.Slijeva je bila nečija ideja nebeskog lûka, koji je vodio u centralni terminal; zaputio setamo, hodajući sve brže kako je ispred sebe nailazio na manje putnika. U terminalu jejarko poslijepodnevno sunce prodíralo žarnim zrakama kroz velike prozore od podado stropa. Pogledao je unaokolo, krenuvši prema izlazu iznad kojeg je pisalo: Taksi.Ispod panoplija redova letenja s bijelim slovima nalazili su se redovi tezgi; slova subila u stalnom pokretu. Na sredini kupolaste zgrade bile su kružne lože u kojima su seprodavale razne sitnice, sjajne bezvrijedne tričarije koje postoje zbog putničkepsihologije naivnih. Duž zidova su bili redovi telefona i uleknuté police s telefonskimimenicima. Skrenuo je prema najbližemu.

Što je tražio pronašao je za trideset sekundi: Handelman, J. Adresa je bila ugornjem Manhattanu, na 116. ulici, Morningside Heights.

Jacob Handelman, čovjek-međupostaja, mešetar utočišta za progonjene irazvlaštene. Čovjek koji će sakriti Jennu Karas.

― Stanite tamo ― rekao je Havelock, nagnuvši se naprijed na sjedištu,pokazujući na plavu nebnicu ukrašenu malom zlatnom krunom i nazivom THEKING'S ARMS HOTEL preko valova zastora. Nadao se da neće morati tu provestinoć ― svaki protekli sat sve više udaljuje Jennu i njega ― ali, s druge strane, mogaobi hodati oko Sveučilišta Columbia noseći samo mali kovčežić, dok traži JacobaHandelmana. Vozaču taksija je rekao da krene preko mosta Triborough, pa na zapadprema Hudsonu, te na jug u Morningside Heights; htio je proći adresu na 116-toj, aonda naći sigurno mjesto gdje će ostaviti svoj prtljag. Bila je sredina poslijepodneva iposrednik će se nalaziti negdje unutar širokog kompleksa urbanog campusa.

Michael je bio u Columbiji dvaput dok je bio student na Princetonu: jednomradi predavanja o Evropi nakon Napoleona, koje je održao dosadnjaković, profesor izOxforda, a drugi put radi među-školskog seminara u povodu pupajućeg CarlaSchorskesa.2 Nijedna zgoda nije se usjekla u pamćenje, obje su bile kratke, pa kaorezultat toga zapravo nije ništa znao o tom mjestu. To vjerojatno nije važno, ali nijeirelevantna činjenica da sasvim ništa nije znao o Jacobu Handelmanu.

King's Arms je bio iza ugla od Handelmanova stana. Bio je to jedan od onihmalih hotela koji nekako uspijevaju očuvati svoj stil unutar okoline gradskog sveučili-

1 Ne! K vragu sve! (ruski slang); (op. prev.)1 Američki filozof i lingvist (op. prev.)

šta; odgovor gornjeg Manhattana starom Taftu1 u New Havenu ili, malo nategnuvši,Innu u Princetonu ― u biti, sveučilišni krupni inventar, više privremeni smještaj zapredavače posjetioce nego mjesto lokanja za srednjoškolce i studente. Imao je izgledengleske ugode u stilu stare kože, i miris Akademije. Mada u to nije baš osobitovjerovao, ipak se odlučio da se raspita za Handelmana, budući da mu je stan takoblizu, pa uvijek postoji mogućnost da ga netko poznaje.

― Zacijelo, gospodine Hereford ― rekao je recepcionist čitajući registracijskukarticu. ― Dr Handelman tu i tamo navrati ovdje ― malo vina ili večera s prijatelji-ma. Prekrasan gospodin, najšarmantniji osjećaj za humor. Mi ga svi ovdje, poput veći-ne ostalih, zovemo rabin.

― To nisam znao. To da je rabin, to želim reći.― Nisam siguran je li formalno, mada sumnjam da bi netko dovodio u pitanje

njegove vjerodajnice. On je jarmainski2 profesor filozofije, a saznajem da često držipredavanja u Jevrejskom teološkom seminaru. Bit će vam ugodan razgovor s njim.

― Uvjeren sam u to. Hvala vam.― Front ― rekao je recepcioner, pritisnuvši zvono.Stambena zgrada u kojoj je stanovao Handelman bila je između Broadwaya i

Riverside Drivea, ulica koja se iskosila prema Riverside parku i Hudsonu. Bila je točvrsta zgrada od teškog bijelog kamena ― svojedobno spomenik njujorškom 'bumu'izgradnje uvis ― kojoj je bilo dopušteno da blago stari i da prođe kroz razdobljakratke renesanse, da bi se povukla u to groblje visokih ukrašenih zgrada, previšenespretnih za efikasnu ekonomiju. Nekoć je vratar stajao ispred fasade od stakla iželjeza, a sada su bile dvostruke brave na unutrašnjim vratima, i komunikacijskisistem između posjetitelja i stanara.

Havelock je pritisnuo zvonce, htijući se samo uvjeriti je li Handelman kodkuće; iz glasoprijenosnika nije bilo odgovora. Opet je pozvonio. Ništa.

Odmakao se od kuće, pa prešao ulicu i stao kod uvučenih vrata, razmatrajućimogućnosti. Telefonirao je u sveučilišni informacijski centar, pa su mu dali lokaciju ibroj Handelmanova ureda. Drugi poziv ― telefonirao je anonimno kao službenikadministracije i zamolio raspored za četvrtak ― otkrio je činjenicu da Handelman imadoktorantske sastanke koji će potrajati možda i do iza četiri sata poslije podne. Sada jebilo gotovo pet sati i Michaelov osjećaj osujećenja je rastao. Gdje je Handelman?Dakako, nema nikakve garancije da će se s posla vratiti ravno kući, ali posrednik zautočišta koji je upravo smjestio ― ili smješta ― ženu koja je pobjegla iz Pariza,zacijelo ima stanovitih obaveza. Havelock je pomišljao i da mu ode u ured ili da gapresretne na ulici; opet je razmatrao te dvije opcije. Možda je neki ugovoreni susretduže potrajao, ili je prihvatio poziv na večeru; možda tamo još ima nekoga tko bi otome mogao znati, tko bi mu mogao pomoći.

Svladavajući napetost čekanja, osjećao je bolove, istinsku fizičku bol u trbuhu.Duboko je disao; s posrednikom se nije mogao suočiti u njegovu uredu, ili na ulici, ilina javnom mjestu; znao je to. Sastanak mora biti na mjestu gdje su imena i brojevi,karte i kodovi; to je posredničko oruđe. To se sve mora pohraniti na sigurnom mjestu,na dosegu ruke. Ispod poda, ili duboko u zidu, ili mikroskopski reducirano, pa u vrškucipele ili umetnuto u dugmad za košulju.

1 Sveučilište u južnom Connecticutu koje je dobilo ime po 27. američkom predsjedniku WilliamuHowardu Taftu (1857-1930), a osnovano je u 18. stoljeću (op. prev.)

2 Jedna židovska obrazovna institucija (op. prev.)

Nije vidio Handelmanovu fotografiju, ali je znao kako on izgleda. Barmen ru-mena obraza u hotelu King's Arms ― i on očigledno inventar sveučilišta, s pronica-vošću i rječitošću petorazrednog pjesnika iz Dublina ― opisao je »rabina«. JacobHandelman je srednje visine s dugom bijelom kosom i kratkom sivom bradom, malči-ce naginje debljini, a trbuh mu se ističe više nego malčice. Hoda »polako i dostojan-stveno«, rekao je barmen, »kao da je judejske kraljevske krvi, sir, stalno rastavljavode ili se uspinje u arku da razgovara sa životinjama. Ali ima sjaj u očima i krasnosrce, sir«.

Havelock je slušao čovjeka, naručivši dvostruki scotch.Tri minute iza pet. Diši duboko. Uporno tako diši i misli na Jennu, misli na

ono što ćeš joj reći. Moglo bi biti još jedan sat ili dva, ili duže, možda pola noći. Polanoći za čovjeka napô puta. Ne zadržavaj se na tome.

Suton se vukao; narančasto je sunce zapalilo obzorje New Jerseya iza rijekeHudson. Glavna cesta West Side bila je krcata automobilima, a Riverside Drive, uspo-redo s njom, jedva nešto manje. Temperatura je padala i sivi oblaci su se pridružilinebu što se smračivalo; snijeg je bio u zraku.

A s druge strane ulice nogostupom je polako išao čovjek srednjeg rasta, široku pasu, u dugačkom crnom ogrtaču. Držanje mu je doista bilo dostojanstveno, uskladu s otmjenom slikom koju je stvarala njegova sasvim bijela kosa, što je padalanekoliko centimetara ispod ruba crnog šešira. Na svjetlosti ulične svjetiljke, Michaelje vidio i sivu bradu; to je bio čovjek napo puta.

Jacob Handelman je stigao do vanjskih staklenih vrata svoje stambene zgrade,pa ga je sada osvjetljavalo jače svjetlo ulaznih svjetiljaka. Havelock je zurio,istodobno hipnotiziran i uznemiren; ne zna li on tog čovjeka? Nije li »rabin« biodijelom jedne operacije... prije deset godina? Možda na Bliskom istoku, u Tel Avivu,Libanonu? Michael je imao snažan osjećaj da ga je znao. Je li to u hodu? Promišljenohodanje koje se doimalo gotovo anakronističkim, kao da se ta figura šeće usrednjevjekovnim haljama? Ili je to bilo u naočarima čelična okvira, tako čvrstopostavljenim u sredini velikog lica?

Trenutak je prošao; dakako, moguće je da je posrednik ukrstio put s njegovimu nizu situacija. Mogli su biti na istom sektoru u ovo ili ono vrijeme; uvaženi jeprofesor navodno na odmoru ali, u zbilji, on se sastaje s nekim poput RégineBroussac. Sasvim moguće.

Handelman je ušao u zgradu, uspeo se unutrašnjim stepeništem i zaustavio kodniza poštanskih sandučića. To je bilo sve što je Michael mogao učiniti kako bi sezadržao; želja da pređe ulicu i suoči se s tim čovjekom gotovo ga je savladala.

On može izabrati da vam ništa ne kaže. Broussac.Stari čovjek, ako ne želi pregovarati, može vrisnuti na stepeništu i vikom

zatražiti pomoć. A onaj kojemu je potrebna pomoć ne zna što je iza vrata preko ulice,što je grupa pametnih gradskih žitelja smislila da bi se obranila od napadača uhodnicima. Sigurnosni alarmi su preplavili tržište; mora čekati dok Jacob Handelmanne bude siguran u svom stanu. A onda kucanje na vrata i riječi »Quai d'Orsay« ― toće biti dovoljno

Starac je iščezao kroz unutrašnja vrata. Havelock je čekao tri minute; svjetlose upalilo u nekoliko prednjih prozora na četvrtom katu. Logično je što je brojHandelmanova stana bio 4A. Posrednik ima zacijelo nešto zajedničko s terenskim

osobljem pod dubokim pokrivačem, i sovjetskom VKR; moraju biti u položaju daosmatraju ulice.

Sada nije osmatrao; iza prozorskih zavjesa nije bilo nikakve figure. Michael jeistupio i prešao ulicu. Unutar ukrašenog ulaza upalio je šibicu i držao je u visini pâsa,gledajući u niz imena iznad dugmadi.

R. Charles, nadglednik ID.Pritisnuo je dugme i stavio usne blizu mrežastog zvučnika. ― Da, tko je to?

― upita muški glas čistim, dobro govorenim engleskim.― Vlada Sjedinjenih Država, Ministarstvo za...― Što?― Nema razloga za uzbunu, gospodine Charles. Ako biste mogli doći do

vrata, možete kroz staklo provjeriti moju identifikaciju, pa, ili ćete me pustiti, ili ćuvam dati broj da nazovete.

R. Charles je šutio, a onda je polako odgovorio: ― Mislim da je u redu.Trideset sekundi kasnije, u hodniku iza vrata pojavio se krupni mišićavi mladi

muškarac u sportskim kratkim hlačama i s majicom na kojoj je bila ispisana velikabrojka 20. Ili je to objavljenje njegovih godina ili mrežasti ― tako su bila otisnutaslova ― identitet jednog od većih linijskih igrača Columbije u američkom nogometu.Dakle, to je zaštita koju su izabrali stanari zgrade na Morningside Heightsu. Opet,logično: pobrini se za svoje da bi se pobrinuo za sebe. Znači, besplatan stan za osobukoja ulijeva poštovanje svojom pojavom. Michael je držao svoju staru ID kartu ucrnim plastičnim koricama; dakako, datume je zamutio.

R. Charles je žmirkao kroz staklo, slegnuo ramenima, pa otvorio vrata. ― Štoje, dovraga, ovo? ― upita glasom koji je više odavao znatiželju nego neprijateljstvo.Čovjek njegove građe ne mora biti agresivan: njegove debele noge i vrat, i mišićaveruke, djeluju dovoljno zaplaŠujuće. I njegova mladost.

― Ovdje je čovjek kojeg bih htio vidjeti zbog službenog posla Ministarstva zavanjske poslove, ali ga nema. Pozvonio sam, dakako; on mi je prijatelj.

― Tko je to?― Dr Jacob Handelman. On je naš savjetnik, ali to ne oglašuje.― Fino staro momče, Handelman.― Najbolji, g. Charles. Međutim, mislim da bi se uzbunio pomisli li da bih

mogao biti prepoznat. ― Havelock se nasmiješio. ― Osim toga, vani je prokletohladno.

― Ne mogu vas pustiti u njegov stan. Ja vas neću pustiti unutra.― A ja vam to ne bih ni dopustio. Čekat ću ovdje, ako je to u redu.R. Charles je oklijevao, spustivši pogled na otvorene korice koje je Michael

još držao u ruci. ― Daa, dobro, okay. Rekao bih vam da dođete kod mene, ali mojsobni kolega i ja izravnavamo grbe za sutra.

― Molim vas, ne bih na to ni pomislio...Havelocka je prekinula pojava još krupnijeg mladog čovjeka na vratima, na

kraju hodnika. On je bio u trenerci; knjigu je držao u jednoj ruci, a naočari u drugoj.― Hej, čovječe, što je?

― Ništa. Netko traži rabina.― Još jedan? Hajde, gubimo vrijeme. Ti si mozak, ja se sutra želim provući.

― Vaš sobni kolega također u timu? ― upita ga Michael, pokušavajućizvučati suvremeno.

― Ne. On rve. To jest, rva se dok ga ne izbace zbog nedozvoljenih zahvata.Okay, Samsove, dolazim. ― Kolega mu se vratio u stan.

― Opet hvala.― U redu. Vi čak zvučite službeno. Rabin bi se morao pojaviti svakog minuta.

― Prilično točan, ha?― Kao švicarski sat. ― Broj 20 se okrenuo, a zatim opet pogledao u

Havelocka. ― Znate, mislio sam da će biti kao što je bilo. Poput vas, mislim.― Kako to?

― Ne znam... ljudi koji ga posjećuju, držim. Ponekad kasno u noći; nisu baštipovi s campusa.

Upita li, ne može ništa izgubiti, pomisli Michael. Sam mladić mu je daootvaranje. ― Najviše se brinemo oko jedne žene, ne ustručavam se to vama reći. Zarabinovu dobrobit, nadamo se da je došla ovamo. Jeste li je slučajno vidjeli!Plavokosa žena, otprilike sto šezdeset pet centimetara, vjerovatno u ogrtaču, možda sašeširom. Jučer? Danas?

― Sinoć ― odgovorio je mladić. ― Ja nisam; bio je Samsov. Lisičava dama,rekao mi je; zgodna. Ali nervozna; pozvonila je na krivo dugme i dobila starogWeinberga ― on je u IV B i još nervozniji.

― Osjećamo olakšanje što je ovdje. Kad sinoć?― Kao sada, držim. Bio sam uz telefon kad nas je Weinberg nazvao preko

intercoma.― Hvala vam. ― Dvadeset četiri sata. Posrednik gore. Bila je na dosegu ―

mogao je to osjetiti. ― Usput, čistom podudarnošću, dobili ste privilegiranuinformaciju. Molim vas da to poštujete.

― Čovječe, a što ste službeni. Nikad vas nisam vidio, gospodine Havalatch.Ali ako ponovo uvedu vojnu obvezu, potražit ću vas.

― Učinite tako. Hvala vam.― Pazite se. ― Krupni student je krenuo hodnikom prema otvorenim vratima.

Istog trena kad su se vrata zatvorila, Havelock se brzo zaputio prema širokomkamenom stepeništu u sredini hodnika. Stepenice su bile glatke, izlokane desetljećimauporabe. Nije se smio poslužiti liftom; njegov bi zvuk mogao uzbuniti povjerljivogmišićavog studenta, koji bi odjednom mogao odbiti koncepciju privilegirane in-formacije u prilog manje ezoteričnih odgovornosti.

Kad je Michael u Parizu kupio skupe crne cipele da mu budu u skladu sodijelom, zatražio je da ih pođone s tvrdom gumom. Dobro su ga poslužile nastepeništu; peo se brzo, tiho, dvije do tri stepenice odjednom, zaokrećući okoodmorišta bez šuma. Za manje od pola minute stigao je do četvrtog kata; stan IVB bioje na kraju popločanog, slabo osvijetljenog hodnika. Stajao je nekoliko trenutaka

hvatajući dah, zatim je prišao vratima i pritisnuo malo dugme u zidnom vjenčiću. Izavrata je čuo zvonce a nekoliko sekundi kasnije začu i zvukove koraka.

― Da? ― javio se čudno visoki glas s evropskim grlenim akcentom.― Dr Jacob Handelman?

― Tko je to, molim? ― Govor je bio njemački s jevrejskim korijenom.― Imam vijesti iz Quai d'Orsaya. Možemo li razgovarati?

― Vos? ― Tišina je bila kratka, ali su uslijedile brzo izgovorene riječi. ―Prevarili ste se. Nemam pojma o čemu govorite. Ne poznajem nikoga u... kako kažete,Quai d'Orsayu.

― U tom slučaju moram izvijestiti Pariz i reći svom kontaktu da je učinilastrašnu grešku. Naravno, ime Jacoba Handelmana bit će uklonjeno iz kompjuterskogterminala u katakombama.

― Samo minutu, molim. Moram zdrmati sjećanje ovog starca. Havelock jeopet čuo zvukove koraka, sada brže, pa slabije; zvuci su se vratili prije nego je isteklaobećana minuta. Iza debele ploče vrata začuše se metalni zvuči nekoliko brava; vratasu se otvorila i posrednik je gledao u njega, pa mu kretnjom glave dao znak da uđe.

Što je to bilo? Zašto je bio tako siguran da zna tog čovjeka, tog starca sivebrade i dugačke bijele kose? Veliko je lice bilo blago, ali oči, izborano meso izanaočara s debelim lećama i tankim čeličnim okvirom, bilo je... Nije bio siguran, nijemogao reći.

― Vi ste u mojoj kući, sir ― rekao je Handelman, zatvorivši vrata imanipulirajući bravama. ― Mnogo sam putovao, dakako, ne uvijek po svojoj želji,poput mnogih tisuća u mojoj situaciji. Možda imamo zajedničkog prijatelja kojeg se uovom trenutku ne mogu sjetiti. U Quai d'Orsayu. Naravno, ja poznajem jedan brojprofesora na Sorbonni.

Je li to bilo u visokom, pjevuckavom glasu? Ili u ispitivačkom naklonu glave?Ili u načinu kako je stari čovjek stajao, čvrsto postavljenih nogu, mekana položajatijela, ali donekle ukočenog? Ne, to nije bilo ništa pojedinačno, bio je to njihov skup...nekako.

― »Zajednički prijatelj« nije sasvim točno. Vi znate to ime. Broussac,Ministarstvo za vanjske poslove Odjel IV. Trebalo je da danas uspostavi vezu s vama;ona je osoba od riječi. Mislim da je to i učinila.

― Ah, ali moj je ured ispunjen desetinama poruka za koje zna samo mojasekretarica, gospodine... gospodine...?

― Havelock.― Da, gospodine Havellacht. Uđite, uđite. U starim sam danima poznavao

jednog Habernichta u Berlinu. Friedrich Habernicht. Prilično slično, zar ne?― Blizu, držim. ― Je li to u načinu hoda? Isti svjesni korak koji je učinio

vani. Dostojanstveni... nabusiti koraci koji bi trebalo da su obavijenisrednjovjekovnim haljama, ili reverendom visokog svećenika. Mora ga upitati. ― Mismo se već susreli, jesmo li?

― Mi? ― Posrednikove obrve su se nadvile; namjestio je svoje naočari sčeličnim okvirom i zapiljio se u Michaela. ― Ne bih si mogao predstaviti gdje.

Ukoliko niste bili student u nekoj mojoj velikoj klasi, ali je to moralo biti prije mnogogodina, rekao bih. U takvom slučaju, vi biste se mene sjećali, ali ne bi trebalo da se javas sjećam. Godine i čista masa brojeva, razumijete li?

― Nije važno. ― Prije mnogo godina. Prije koliko godina? ― Da li mikažete da niste dobili glas od Broussacove?

― Ja vam ništa ne kažem... sjedite, izvolite sjesti... Ja samo kažem da neznam. Kažete da mi je ta osoba, Broussac, danas poslala poruku, a ja kažem daprimam na desetke poruka svakog dana do kojih često ne dolazim dok ne proteknemnogo dana. Opet, godine i čista masa brojeva.

― Čuo sam vas prije ― prekinu ga Havelock, koji je ostao na nogama ipogledom pretraživao prostoriju. Posvuda police s knjigama, stari namještaj ―pretapecirane stolice, svjetiljke s rojtama, jastučić za klečanje ― ništa spartansko. Jošjednom miris Akademije. ― Jenna Karas! ― odjednom će Michael, brzo, povisivšiglas.

― Druga poruka? ― bezazleno ga upita Handelman. ― Toliko poruka.Moram razgovarati sa svojom sekretaricom. Previše me štiti.

― Jenna Karas vas je sinoć posjetila, ja to znam!― Tri... ne, četiri osobe su me sinoć posjetile, svaka je moj student. Čak ovdje

imam i njihova imena, sažetke njihovih diplomskih radova. ― Handelman se uputioprema izrezbarenom stolu pored zida.

― Prestanite! ― viknuo je Havelock. ― Vi ste je upakirali a ja je moramnaći! To je poruka Broussacove.

― Toliko poruka ― intonirao je posrednik, kao da čita iz Talmuda. ― Ah,evo imena, evo sažetaka radova ― nastavi Handelman, sagnuvši se nad neurednomgomilom papira. ― Toliko posjetilaca ... toliko poruka. Tko to može pratiti?

― Slušajte me! Borussacova mi ne bi dala vaše ime i rekla mi gdje ću vas naćikad ja ne bih govorio istinu. Moram doprijeti do nje! Učinjena joj je strašna stvar ―nama ― a ona to ne razumije.

― »Filioque Denials in the Councils of Arius«1 ― pjevušio je Handelman,koji je sada stajao uspravno i držao hrpu papira pod svjetlom stolne svjetiljke. ― Tobi bilo nikejsko odbijanje istočne Crkve oko petog stoljeća. Vrlo malo shvaćeno,govoreći o razumijevanju.

Može izabrati da vam ništa ne kaze. ― Prokletstvo, kamo ste je poslali?Prestanite se igrati sa mnom! Jer, ako budem morao, ja ću...

― Da? ― Jacob Handelman je okrenuo glavu na svjetlosti stolne svjetiljke iopet stao virkati kroz naočari čelična okvira. Učinio je nekoliko koraka nalijevo istavio papire na stol.

Bilo je tu, u tom trenutku. Sve je bilo tu. Oči iza tankog čeličnog okviranaočala, ukočeno držanje mekana tijela... hod. Ne odmjereni korak visokog crkvenogprelata ili srednjevjekovnog baruna koji ulazi u veliku dvoranu... već kočoperenječovjeka u uniformi. U crnoj uniformi!

1 »Pobijanja fîlioquea u Ariusovim vijećima«; »filioque« (»i od sina«) je formula koja se nalazi uVjerovanju rimokatoličke crkve, a odnosi se na proishođenje Duha Svetoga, oko čega je došlo do velike shizmeizmeđu istočne i zapadne Crkve; doktrina grčkog kršćanskog teologa Ariusa (začetnika učenja arijanizma), koja jeproglašena heretičkom na Nikejskom koncilu, jer tvrdi da Krist nije od iste tvari kao Otac, već da je stvorenje kojeje Otac podigao do dostojanstva Sina Božjeg (op. prev.)

Udarci munje ispuniše Havelockove oči. Glava mu je eksplodirala... tada isada, sada i tada! Ne prije osam ili deset godina, već su to bile rane godine, strašnegodine! Bio je jedan od njih! Slike iz sjećanja su mu to potvrdile; čovjeka ispred sebevidio je sada kao što ga je onda vidio. Široko lice, bez brade, kosa ravna i dugačka, nebijela već arijevski žuta. Hoda... kočoperan... dolje do niza jaraka. Vatra iz mašinskogoružja. Krici.

Lidice!Kao u transu, Michael se uputio prema posredniku, čovjeku napô puta,

zategnutih i ukrućenih ruku, prstiju koji su se pretvorili u pandže, napet pred borbu sdrugom životinjom ― nižim oblikom životinje.

― Vos? ― Handelman je sibilant s izvukao svojim visokotonskim cvilenjem.― Što je s vama? Jeste li ludi, možda? Pogledajte se... jeste li bolesni? Ostanite daljeod mene!

― Rabin...? O, Kriste, vi kurvin sine! Vi nevjerojatni kurvin sine! Što ste viono bili ― Standartenführer? Sturmbannführer?... Ne, bio je to Obergruppenführer!To ste bili vi! Lidice!

Starčeve se oči raširiše; povećane debelim lećama, izgledale su monstruozno.― Vi ste ludi, potpuno, sasvim ludi! Napustite moju kuću! Vi ovdje niste dobrodošli.Uz bolove koje sam prepatio, ja neću slušati mahnitosti luđaka!

Jako pjevušenje riječi u alternativnom ritmu pokrilo je posrednikov pokret.Desna mu je ruka skliznula do stola, do hrpe papira. Havelock se bacio kad se pištoljpojavio u Handelmanovoj ruci. Obergruppenführer ga je tu postavio prije kojeminute: čovjek nije mogao zaborav0iti svoju prošlost. Čovjek napô puta bio je ubojicaČeha, Poljaka i Jevreja, čovjek koji je uzeo identitet odrpanog zatvorenika kojeg jeuputio pod plinski tuš ili u oganj.

Havelock je, dakle, zgrabio ruku s pištoljem, uguravši svoj srednjak izaobarača, pa s oružjem opetovano udarao o rub stola. Nije ga mogao olabaviti iz ruke!Posrednik je bio izvijen ispod njega, ne puštajući desnu ruku; lice mu je bilogroteskno, usne raširene kao u bijesna psa, mekano tijelo mu je odjednom otvrdlo,grčevito se kvrčilo. Handelman je podigao lijevu ruku i sručio je u Michaelovo lice,kopajući mu prstima u oči.

Havelock se silovito okretao naprijed-natrag, i posrednik je skliznuo ispodnjega. Bili su na rubu stola, onemogućeni rukama onog drugog do točke prsnuća.Odjednom je Michael oslobodio desnu ruku. Skupio ju je u šaku i svom snagomzamahnuo u udarcu koji se sručio u Handelmanovo lice.

Naočale s čeličnim okvirom su se rasprsnule. Nijemac je vrisnuo a pištolj jezveknuo na pod, dok je obje ruke prinosio licu.

Havelock je odskočio unazad, uspravivši Nijemca na noge, a zatim mu jedlanom zabravio usta. Pekle su ga oči, a suze i kapi krvi su mu maglili vid. Ali on jemogao gledati; nacist nije.

― Podignite glas, starce, i ja ću vas ubiti istog trenutka. Sjedite! Odvukao jeNijemca od stola i gurnuo ga u najbližu stolicu takvom snagom da mu je vratodskočio unazad. Razbijena su stakla, međutim, ostala na Handelmanovu licu; bila sudijelom tog lica, dijelom ružnoće.

― Oslijepili ste me! ― zajaukao je vojnik iz Lidica. ― Luđak dolazi u mojstan...

― Zaboravite to! ― rekao mu je Michael. ― Ja sam bio tamo!― Ludilo! ― Hvatajući zrak, Handelman je podigao ruke da skine naočari.

― Ostavite ih na mjestu! ― naredi mu Havelock. ― Neka ostanu tamo gdjejesu.

― Mladi čovječe, vi ste...― Ne govorite, slušajte. Ja mogu sastaviti trag za čovjekom koji se sada zove

Jacob Handelman, trag koji se vraća pedeset godina unazad. U tom će tragu biti sve onjemu ― stare fotografije, Nijemci koji su još živi a poznaju ga, ako je ikad postojao.Zatim će cirkulirati vaša fotografija, bez brade, dakako, u stanovitim četvrtima Praga.Bili ste tamo; kasnije sam vas vidio i htio vas ubiti. Dječak od devet ili deset godinahtio vam je zariti nož u vrat negdje na ulici. A netko tko još živi u Pragu, ili Rudni, iliKladnu, želio bi to i sad učiniti. To je donja crta, vi kopile! I tako mi nemojte govoritio onima koji sinoć nisu bili ovdje, već o onima koji su bili. Gdje je ona?

― Ja sam vrijedan čovjek...

― Kladio bih se u to. Tko bi mogao više znati o nalaženju sigurnih teritorijaod onoga koji se u tome tako iskazao. I tko bi mogao sebe bolje zaštititi od onoga kojibi mogao razotkriti boravište tolikih ljudi. Vi ste sebe pokrili, Morder1. Ali ne kadsam ja u pitanju, razumijete li to? Jer meni nije stalo. A sada, gdje je Jenna Karas.

― Iako se neću osvrtati na nemoguće optužbe koje mi upućujete ― cičao jeNijemac ― moglo bi se razmotriti pitanje razmjene.

― Imate svoj život ― rekao mu je Havelock. ― Ne zanima me. Dovoljno jeda znate da sam ja tamo negdje i da ga mogu okončati kad mi bude drago. To je vašarazmjena. Gdje je ona?

― Gornja ladica stola ― posrednik je pokazao svojom drhtavom rukom; očimu se nisu vidjele iza razbijenih naočala. ― Podignite kutiju s olovkama. Tu jesavijeni zeleni papir.

Michael je pošao do stola, otvorio ladicu i izvukao konkavnu kutiju za pera iolovke. Tu se nalazio papir svijetlozelene boje. Uzeo ga je i otvorio. Bio je to papir smemorandumom Columbia University Graduate Faculty of Philosophy2 Preciznim,rukopisnim velikim slovima bila je ispisana informacija zbog koje bi Havelock ubio;bila mu je sve.

BROUSSAC. MOLBA ZA DOKTORSKOG KANDIDATAIME: ARVIDAS CORESCU. C/O KOHOUTEK

RFD 3, MASON FALLS, PENNA

― Je li Corescu ime kojim se služi? ― oštro ga upita Havelock.― Privremeno. Papiri su samo privremeni; trebalo ih je izraditi za nekoliko

sati. Drugi će slijediti... ako će slijediti.― Što znači?

― Treba ih platiti. Ništa nije za ništa.― Naravno; udica je zaronila a povraz se odvrće. Mora da tamo imate neku

veliku ribu.1 Ubojice (njem.); (op. prev.)2 Filozofski fakultet Sveučilišta Columbia

― Mogli biste reći da imam moćne prijatelje. Na mnogim mjestima.― Tko je taj Kohoutek?

― Slaven ― odgovorio je posrednik, zatresavši ramenima pogrdno. ― Onima farmu.

― Kad je otišla?― Jutros su je povezli.

― Koji je njen pokrivač?― Još jedna jadna izbjeglica ― nećakinja, možda ― koja je pobjegla s

Balkana, ili od bilo kuda. Što dalje od Medvjeda1, kako oni kažu. Kohoutek će joj naćiposao; ima prijatelje u tekstilnim sindikatima.

― Od čega će plaćati njega i vas, ili papiri neće uslijediti.― Čovjeku su potrebni papiri — zacvilio je Handelman ― da bi vozio kola,

išao u banku.― Ili da ga imigracija ostavi na miru ― prekinu ga Michael. ― Ta je prijetnja

uvijek prisutna, zar ne?― Mi smo pravna država, sir.

― Izazivate mi mučninu ― nato će Havelock, približivši se stolici i gledajućidolje na životinju iz Lidica. ― Mogao bih vas sada ubiti i pritom osjetiti radost ―dodao je tiho. ― Možete li vi to razumjeti, filozofe? Ali neću, jer ja želim da znatekako se čovjek osjeća kad zna da se to može dogoditi svakog trenutka, svakog dana,svake noći. Uz kucanje na vratima. Živi s tim, du altes Luder.2 Heil Hitler!

Okrenuo se i uputio prema vratima.

Začu se oštar zvuk, kao da je nešto kvrcnulo iza njega. Naglo se okrenuo iugledao dugo sječivo noža što se ustremilo ravno u njegova prsa. Posrednik je skinuorazmrskane naočari i dograbio oružje skriveno u prenabujalom naslonjaču; pljesnjivivonj akademije odjednom se pretvorio u smrdljivi miris ničije zemlje na udaljenomratištu. Havelock je odskočio, ali ne prije nego je sječivo usjeklo jaknu odijela; poputbrijača oštar rub se urezao i u meso, označivši bijelu košulju mrljama krvi.

Desnom je rukom posegao za automatikom “llama«. Žestoko je udarao nogomispred sebe, nadajući se da će zahvatiti bilo koji dio Nijemčeva tijela. Kad je nožkrenuo natrag, odmakao se iz njegove putanje i podigao pištolj gađajući u lice.

Dvaput je ispalio; posrednik je pao na pod; glava mu je bila okupana krvlju, ajedno oko izbijeno.

Oružje je smirilo drugo oružje iz Lidica. Ali nije bilo radosti; više mu to nijebilo važno.

Postojala je samo Jenna. Našao ju je! Sada ga ne može zaustaviti da dopre donje. Mogla bi se ubiti, ali mu prvo mora pogledati u oči. To jest važno.

»Llamu« je zataknuo za pas. Papir zelene boje je stavio u džep i izjurio izstana.

1 Metafora za SSSR (op. prev.)2 Ti stara mrcino (njem.); (op. prev.)

20

― Ime je Broussac, gospodine Predsjedniče ― rekao je Emory Bradford utelefonsku slušalicu za svojim stolom u State Departmentu. ― Madame RégineBroussac. Quai d'Orsay, Ministarstvo za vanjske poslove, Odjel IV. Preksinoć jekontaktirala s našom ambasadom, i dala instrukcije jedinici u radiokolima da bude ublizini Argenteuila, kako bi pokupili bivšeg američkog obavještajnog oficira s kojimće se tamo susresti. Pod veoma neuobičajenim okolnostima, rekla je.

― Havelock?― Toliko je rekla, da.

― I?― Kola su se vozikala gore-dolje ulicama Argenteuila cijelu noć. Nije bilo

nikakva kontakta.― Što je ta Borussacova rekla? Držim da su je ispitivali.

― Ljutito. Ona tvrdi da se osoba nije ni pojavila.― Dakle?

― Naši ljudi misle da ona laže.― Zašto?

― Jedan od naših ljudi je otišao u njen stan i postavio još neka pitanja. Saznaoje da se kući vratila u jedan sat izjutra. Ako je bilo tako, a očito je bilo ― dva sususjeda to potvrdila ― zašto nije telefonirala u ambasadu i odjavila kola?

― Jesu li je upitali o tome?

― Ne, sir. Naši ljudi čekaju na instrukcije. Nije uobičajeno da osobljeambasade ide unaokolo i postavlja sumnjičava pitanja o funkcionerima Quai d'Orsaya.

Charles Berquist je zašutio, a onda čvrsto progovorio. ― Neka ambasadorRichardson telefonira toj madame Broussac i neka s poštovanjem zahtijeva da prihvatipoziv i posjeti ambasadu čim joj to bude pogodno, po mogućnosti unutar jednog sata.Bit će joj upućena limuzina, dakako. Predsjednik Sjedinjenih Država želi s njomrazgovarati na bazi povjerenja.

― Gospodine Predsjedniče...

― Samo učinite kako sam vam rekao, gospodine podsekretaru.― Da, sir.

― I Emory?― Sir?

― Kako se razvija drugi zadatak? Sedamdeset i više diplomata koji su moglibiti izvan grada za vrijeme španjolskog problema?

Bradford je zastao prije nego će odgovoriti. Kad je progovorio bilo je jasno daželi savladati svoj glas. ― U ovom trenutku, još petorica nedostaju.

― Što?― Nisam vam htio ništa reći do podneva, sve dok ne sakupim sve informacije,

ali posljednji izvještaj upućuje na to da devetnaest osoba nije bilo u uredu. Začetrnaest je objašnjeno, za petoricu još nije.

― Uhvatite to. Uhvatite sve informacije.― Nastojim.

― Do podne! Dobijte sve!Sinoćnja hladna kiša još je razvlačila s padanjem ali uz smanjenu snagu; nebo

iznad Ovalnog ureda bilo je tamno. Spusti li se temperatura za stupanj ili dva, pojavitće se mrlje snijega na travnjaku Bijele kuće. Berquist je stajao pored prozora, pitajućise nakratko koliko su duboki nanosi u Mountain Ironu, Minnesota. I mislio kako bi,tako mu Krista, sad htio biti tamo. Začu se zujanje s nosača telefona. Vraćajući sestolu bacio je pogled na sat; bilo je jedanaest i petnaest.

― Da?

― Vaš poziv iz Pariza, sir.― Hvala vam. ― Berquist je pritisnuo crveno dugme. ― Madame Broussac?

― Oui, Monsieur le Président. Čast mi je, sir. Počašćena sam što sam pozvanada razgovaram s vama. ― Glas stare žene bio je snažan, ali ne bez iznenađenja. I dozestraha.

― Veoma sam vam zahvalan, madame. Kao što sam zahtijevao, vi ste sami?

― Da, monsieur le Président. Ambasador Richardson mi je najučtivijedopustio upotrebu njegova ureda. Da budem sasvim iskrena, ja sam, kao što bistemogli reći, zbunjena.

― Imate riječ predsjednika Sjedinjenih Država da jesmo sami, madameBroussac. Nema nikakvog uplitanja u ovaj telefon, nema trećih strana ili mehaničkihuređaja za bilježenje našeg razgovora. Hoćete li prihvatiti moju riječ?

― Zasigurno. Zar bi jedna takva ličnost varala običnog funkcionera Quaid'Orsaya?

― Zbog mnogo razloga. Ali vas ne zavaravam.― Mais oui. Onda sam uvjerena.

― Dobro. Potrebna mi je vaša suradnja u stvari koja je od najveće važnosti iosjetljivosti. Ni najmanje se ne tiče vlade Francuske, ali bi bilo koja pomoć koju nampružite mogla biti u njenim krajnjim interesima. Opet, vi imate moju riječ za ovo, riječmojeg ureda.

― To je dovoljno, Monsaieur le Président.― Imperativno je da stupimo u vezu s umirovljenim službenikom inozemne

službe, koji se nedavno odvojio od State Departmenta. Njegovo je ime MichaelHavelock.

― S'il vous plâit, Monsieur le...

― Ne, molim vas ― prekinu ju Berquist. ― Dopustite mi da završim. Ovajured se itekako žaca od upetljavanja u vaše poslove, ili u aktivnosti u koje je biouključen g. Havelock. Ja vas samo molim da nam pomognete da ga nađemo.Odredište, ruta, ime kojim se služi. Sto god mi vi kažete bit će sačuvano u najstrožojtajnosti; nitko neće biti kompromitiran, niti će išta biti upotrebljeno protiv vas ili vašeaktivnosti. Ja vam to obećavam.

― Monsieur...― I na kraju ― nastavi Predsjednik nametnuvši se njenom glasu ― bez obzira

na ono što vam je mogao reći, njegova ga vlada nikad nije htjela povrijediti. Imamopreviše poštovanja za njegov doprinos službi, suviše smo mu zahvalni za sve što jeučinio. Tragedija za koju misli da je njegova zapravo je svih nas. To je sve što vammogu reći, ali se nadam da ćete uzeti u obzir izvor ― ured iz kojeg vam stiže ovajglas. Hoćete li nam pomoći, meni pomoći, madame Broussac?

Berquist je mogao čuti disanje preko telefona, ali i udaranje u svojim prsima.Pogledao je kroz prozor; sitne bijele mrlje su se miješale s prugastom kišicom.Djevičanski nanosi na poljima Mountain Irona najljepši su u sutonu; čovjek ih milujepogledom, dodirujući boje iz daljine, ne želeći da se prizor ikad izmijeni.

― Kao što ga vi pokušavate pronaći ― započe Broussacova -tako on tražinekog drugog.

― Mi to znamo. I mi je tražimo. Da joj spasimo život. Da spasimo njegov. ―Predsjednik je zatvorio oči; bila je to laž koje će se sjećati kad se vrati u brdaMesabija. Ali, uostalom, sjećat će se i Churchilla i Coventrya. Enigma... Costa Brava.

― Ima jedan čovjek u New Yorku.― New York? ― Berquist je sjeo naprijed, zapanjen. ― On je ovdje? Ona je..

― To vas iznenađuje, Monsieur le Président?― Veoma.

― Na to sam i mislila. Ja sam poslala nju. Poslala njega.― Taj čovjek u New Yorku?

― Njemu treba pristupiti s velikom ― kako ste spomenuli ― osjetljivošću.On ne može biti kompromitiran. Vi imate iste takve ljude u Evropi; svima namtrebaju, Monsieur le Président. Čak kad znamo za one koji pripadaju drugim...kompanijama, ostavljamo ih na miru.

― Sasvim razumijem. ― To je bila istina; upozorenje je bilo jasno. ― Tajnam čovjek može reći gdje je on?

― On vam može reći gdje je ona. To je,ono što vam je potrebno da znate. Alimora biti uvjeren da neće biti kompromitiran.

― Uputit ću samo jednog čovjeka i samo on će znati. Moja riječ.― Je le respecte.1 Moram vam reći da ga ja ne poznajem, osim kroz njegov

dosje. On je veliki čovjek s mnogo suosjećajnosti, on je jedan od preživjelih,monsieur. U travnju 1945. su ga odveli iz logora Bergen-Belsen u Njemačkoj.

― Prema njemu će se postupiti sa svim poštovanjem dostojnim ovog ureda, aneće biti zaboravljena tajnost koju sam vam obećao. Njegovo ime, molim vas.

1 Ja to poštujem (fran.); (op. prev.)

― Jacob Handelman, Columbia University.

Trojica su pažljivo slušala dok je Emory Bradford u prostoriji u podzemnomkompleksu Bijele kuće, polako, metodički govorio što je našao i saznao. Govorećismotrenim monotonom, opisao je potvrđena izbivanja devetnaestorice članova osobljaState Departmenta, s petog kata, Odjel L, dakle onih koji nisu bili u Washingtonu zavrijeme događaja na Costa Bravi. Kad je završio, na licu svakog čovjeka se ocrtavalabol i osujećenost, a Predsjednik u tome nije bio iznimkom. Nagnuo se naprijed na stol,a njegovo snažno skandinavsko lice bilo je izmučeno i izborano, a inteligentne očiljutite.

― Jutros ste bili tako sigurni ― rekao je. ― Rekli ste mi da petorica nedosta-ju, da se za njih ne može dati odgovor. Što se dogodilo?

― Bio sam u krivu, gospodine Predsjedniče.― Prokletstvo, to nisam htio čuti.

― Nije ni kralj Richard kad mu je stigla vijest da se Richmond iskrcao ― tihoće Addison Brooks. ― Udario je glasnika.

Berquist se okrenuo svom ambasadoru, gledajući u nj prije nego će odgovoriti.― Richard III je već primio dvije poruke koje je smatrao lažnima. Možda je testiraoposljednju poruku.

Brooks je zatresao glavom, s divljenjem u očima. ― Uvijek me iznenađujete,gospodine Predsjedniče.

― Ne bi trebalo. Radili ste za Trumana. On je o historiji znao više od svihCommagera i Schlesingera1 zajedno. I ja sam nešto čitao, a ovo je gubljenje vremena.― Berquist se okrenuo podsekretaru u Stateu. ― Tko su bila ta petorica?

― Žena koja se podvrgla operaciji. Abortus. Njen je muž pravnik i u Haagu jeimao proces, spor koji se vukao mjesecima. Bili su odijeljeni. Slika je prilično jasna.

― Kako ste uopće pomišljali na neku ženu? ― zahtijevao je Halyard. ― Neželim da me okrivljujete zbog dvostrukog standarda, ali bi žena negdje ostavila svojznak.

― Ne ako bi, preko Moskve, vladala nad muškarcima. Zapravo sam seprilično uzbudio kad joj je ime izbilo na površinu. Pomislio sam, dobri Bože, pa to jesavršeno. Nije tako bilo.

― Tko su ostali?― Dvojica atašea u našoj ambasadi u Meksiku. Njih su pozvali radi brifinga s

temom promjene politike, ali se nisu vratili u Ciudad de México do petog siječnja.― Objašnjenje? ― upita Predsjednik.

― Vrijeme dopusta. Otišli su odijeljenim putovima, a pridružile su im seobitelji. Jedni su otišli u skijašku kuću u Vermontu, a drugi na Karibe. Sve supotvrdili računi preko kreditnih kartica.

― Tko još? ― inzistirao je Predsjednik.

― Arthur Pierce.1 Američki pisci i povjesničari (op. prev.)

― Pierce? ― prekinu ga general, iznenađen. ― Momak koji je sada pri UN?― Da, generale.― Ja bih mogao izgladiti na drugom mjestu, ali je to sada Addisonova domena― I Matthiasova ― suglasio se Bradford. ― Ako u Stateu ima itko ko već

dugo ima čist pristup Matthiasu, ne znam tko bi to mogao biti osim njega. On jeimenovao Piercea u UN s očitom namjerom da ga progura na mjesto ambasadora.

― Ako mi dopustite jedan ispravak ― javio se Berquist. ― Ja sam gaimenovao kad nam ga je Matthias dao pa ga uzeo od nas. On je nekoliko mjeseciprošle godine radio ovdje s NSC-om, prije nego je veliki čovjek rekao da ga treba uNew Yorku.

― A on je bio momak za kojeg sam rekao Pentagonu da podmiti svakoga nebi li ga zadržao ― uzviknu general. ― Htio sam ga zadržati u vojsci; bio je predobarda bi ga se izgubilo. Njemu se metež u jugoistočnoj Aziji nije sviđao više nego meni,a njegova je prošlost tamo bila jednako dobra kao i moja... Suočimo se s tim; bila je ibolja.

Ambasador se nagnuo na naslonjač stolice. ― Ja znam Piercea. Jedanstarolinijski funkcionar Statea od karijere skrenuo mi je pažnju na njega. Mislim dasam ja bio odgovoran koliko svi drugi za njegov dolazak u State Department. Kolikoje meni poznato, on je dječak s farme u Iowi, prilično skromnog porijekla, vjerujem, astekao je i sjajnu diplomu, sve s najboljim ocjenama, sve na stipendiji. On je jedan odnekolicine danas i u ovo vrijeme, koji je uistinu prešao put od krpa do kraljevstva, odkrpa do bogatstva. Dobro, više utjecajan nego bogat, alije mogao biti. Više od desetaknajvećih korporacija u zemlji kaskalo je za njim, da i ne spominjem Rand i BrookingsInstitution.1 Ja sam bio uvjerljiv i vrlo praktičan. Patriotizam nastranu, naglasio sammu da bi mu posao u State Departmentu mogao samo povisiti cijenu na tržištu.Dakako, on je još relativno mlad; sa svojim ostvarenjima, ako napusti vladu, njegovoće ime određivati njegovu cijenu. On je istinska američka priča o uspjehu ― kako steuopće mogli pomisliti na moskovsku vezu?

― Ja nisam ništa predzamislio, osobito ne u ovom slučaju -rekao je Bradford.― Arthur Pierce mi je prijatelj ― a nemam ih mnogo. Smatram ga jednim odnajboljih ljudi koje imamo u Stateu. Ali usprkos našem prijateljstvu, tragao sam poizvještajima koje sam dobio. Samo ja, uzgred rečeno. Ne moja sekretarica ili pomoć-nik. Samo ja.

― Što ste dobili što vas je navelo na pomisao da bi Pierce mogao imati ikakvuvezu sa sovjetskom obavještajnom službom? Kriste, on je majka, Bog, pita od jabukai zastava.2

― Greška u upisnicima poruka iz UN. Prvotni izvještaj je pokazao da u tokuposljednjih dana prosinca i prva tri dana siječnja -tjedan Costa Brave ― Pierce nijeodgovorio na četiri odijeljena upitnika od Sekcije za Bliski istok. A onda su se,dakako, pokazali ― četiri odgovora koja bi mogla nači mjesto u priručniku za diplo-matskog analitičara. Bili su prodorni kao najbolje što sam čitao o tom području iiskorišteni s nekim drugim specifičnim materijalom u Vijeću sigurnosti. Istini zavolju, upotrebljeni su radi blokade jednog osobito agresivnog sovjetskog prijedloga.

― Objašnjenje je bilo u grešci u upisnicima? ― upita Brooks.1 Američki »trustovi mozgova« (op. prev.)2 Tradicionalni simboli »pravog« patriotskog Amerikanca (op. prev.)

― To je zaluđujuće. Uvijek postoji neko objašnjenje, zatim potvrda objašnje-nja. Promet porukama vrlo je gust, pa se dvadeset posto toga nađe na krivom mjestu.Pierceovi su odgovori bili tamo od početka.

― Tko je posljednji čovjek? ― Berquist nije htio odustati. Iz pogleda mu jebilo jasno da nije spreman od prve prihvatiti izmijenjene nalaze.

― Jedan za koga sam bio tako uvjeren da je krtica da sam gotovo rekao Tajnojslužbi Bijele kuće da ga pokupe. Hvala Bogu, nisam to učinio; nepostojan je, kričalo.

― Tko?

― Nikolaj Sitmarin. Rođen i odgojen u Lenjingradu, roditelji disidentski imi-granti od prije četrnaest godina. On je najcjelovitiji analitičar sovjetskih unutrašnjihpitanja, a točnost njegovih analiza iznosi otprilike sedamdeset posto. On je premija, pasam u njegovu slučaju pomislio ― ima li boljeg načina za Moskvu da ubaci krticu?Osamnaestogodišnji sin imigranata, a disidenti su dobili obiteljsku vizu kad ju je bilovraški teško dobiti.

― Je li Sitmarin Jevrej? ― upita general.― Nije, ali očekujem da većina ljudi misle da je; to je po mom mišljenju

pomoglo pokrivaču. Sovjetsko disidentstvo nije isključivo područje sovjetskihJevreja, iako se čini da je to opće mišljenje. Osim toga, bio je prilično izloženmedijskoj pažnji ― tridesetgodišnji Wunderkind ponesen osobnom vendettom.1 Svese to doimalo tako logično smotano, tako točno.

― Koje su bile okolnosti? ― Predsjednik je odsjekao riječi.― Opet, neobjašnjena odsutnost. U uredu ga nije bilo od sredine božičnog

tjedna pa sve do osmog januara. Jednostavno nije bio u Washingtonu, a nije zabilježenneki njegov zadatak koji bi pravdao što ga nema. Rekao sam svom čovjeku da nazovešefa sekcije; objašnjenje je dano.

― A bilo je? ― ustrajno će Berquist.

― Dopušteno mu je osobno odsustvo. Sitmarinova majka bila je teško bolesnau Chicagu.

― Lijepa prokleto pogodna bolest, zar ne?― Toliko da je gotovo umrla. To je potvrdila Opća bolnica Cook Country.

― Ali nije umrla ― prekinu ga Brooks.― Razgovarao sam osobno s liječnikom koji ju je liječio, a imao je vrlo jasno

predstavu težine mog zanimanja. Čitao je iz službenih bolničkih papira.― Neka nam to pošalje ― naredio je Predsjednik. ― Ima prokleto mnogo

objašnjenja; jedno od njih je laž.― Slažem se, ali koje? ― doda Bradford. ― Ne samo ovih pet, već svih de-

vetnaest. Netko tko misli da svom pretpostavljenom čini bezazlenu uslugu skrivajućiDvosmislenost od nas, sakrivajući krticu. Što se dešava kroz nekoliko ekstra danaskijanja, ili boravka na Karibima, ili boravka s ljubavnikom ili ljubavnicom ―oprostite mi.

― Oh, za ime Krista. Vratite se i zasijecite u svako objašnjenje koje ste dobili.Pronađite ono koje se neće održati.

1 Osveta (tal.); (op. prev.)

― Ono u kojemu ima nesuvislosti ― dodao je ambasador. ― Sastanci kojinisu održani, konferencija koja je odgođena, računi preko kreditnih kartica kad supotpisi sumnjivi, teško bolesna žena koja je možda dobila neko drugo ime.

― To će uzeti vremena ― rekao je podsekretar.― Toliko toga ste obavili za otprilike nešto više od dvanaest sati ― nastavi

Brooks suosjećajući. ― Opet, ja vas pohvaljujem.― A imate ovlaštenja ovog ureda da dobijete što vam je potrebno, sve što vam

je potrebno. Upotrijebite to! Pronađite krticu! ― Berquist je zaklimao glavom u raz-draženosti. ― On i mi smo u trci za luđakom kojeg nazivamo Parsifal. Ako Sovjetiprvi stignu do njega, ova zemlja više nema održivu vanjsku politiku. A ako se Parsifaluspaniči, to neće značiti neku veliku razliku. ― Predsjednik je stavio ruke na uzdig-nuti stol. ― Ima li još nešto? Dvojicu znatiželjnih senatora puštam da me čekaju a ni-je vrijeme da tako postupam. Oni su u Odboru za vanjske poslove, a imam neki osje-ćaj u stomaku da su nanjušili za Matthiasa. ― Berquist je zašutio; ustao je i pogledaou Bradforda. ― Ponovo me uvjerite da je svaki čovjek na Poole's Islandu1 siguran.

― Da, sir. Svaki je pregledan sve do otisaka prstiju, a dok to traje nitko nećenapustiti otok.

― I to će ići svojim tokom ― rekao je Brooks. ― Koliko će to potrajati? Tonije prirodno stanje.

― Ovo su neprirodne okolnosti ― upadne general Halyard. ― Patrole sunaoružane, mjesto je tvrđava.

― Naoružane? ― Predsjednik je govorio tiho, obuzet svojom mukom. ―Dakako da su naoružani. Bezumno!

― Što je s Havelockom? ― upita Brooks. ― Je li bilo ikakve informacije.― Ne ― odgovori vrhovni komandant, silazeći s podija i zaputivši se prema

vratima. ― Nazovite me poslije, gospodine podsekretaru ― rekao je bez objašnjenja.― Pozovite me u tri sata.

Snijeg, mada ne gust, sad je bičevao. Skretao je od vjetrobrana. Sićušne bijelepahuljice usmjeravale su se na staklo a onda tiho odskakale poput tisuća minijaturnihasteroida koji prolaze kroz galaktički prostor. U unajmljenom automobilu, Havelockse nekoliko minuta prije provezao pored znaka; slova koja je odražavalo svjetloautomobila govorila su: MASON FALLS 3 MILJE.

Odjavio se u hotelu King's Arms, osjetivši olakšanje što je na recepciji vidiodrugog službenika. Zatim se taksijem odvezao do aerodroma La Guardia. Iz kartekoju je na brzinu kupio ustanovio je gdje je Mason Falls, Pannsylvania. Let doPittsburgha bio mu je jedini izbor. Za neko se vrijeme više nije brinuo o daljnjemsovjetskom osmatranju. Rus kojega je uhvatio u stupicu nesumnjivo je izvjestio onjegovu dolasku, ali čak i da nije, LaGuardia nije međunarodni aerodrom. Nanjegovim izlazima se ne pojavljuju diplomati pristigli međunarodnim letovima.

U posljednjem je trenutku dobio mjesto u avionu kompanije US Air u 7,56 hposlije podne. U Pittsburgh je stigao u devet i petnaest. Unajmio je kola i potpisaokreditni dokument koji mu dopušta da kola ostavi na bilo kom mjestu gdje jeposlovnica Hertza. U devet i četrdeset pet vozio je na jug kroz duga prostranstvamračne pokrajine, po Cesti 51.

1 Nenastanjeni otočić uz američku obalu; vojna baza (op. prev.)

MASON FALLSUTEMELJENO 1858.

Kroz uskovitlane hrpice snijega ― sada gušćeg, punijeg ― Michael je mogaovidjeti sjaj neonskog svjetla naprijed s desne strane. Približio se, usporio, pročitaoslova; nametnuo se dodir apsurdnog:

HARRY'S BAR1. Ili je netko duž obala Monongahele imao osjećaj za humor,ili je postojao čovjek po imenu Harry koji nije znao koliko je udaljen od Venecije iliPariza. Ili je možda znao.

Očito je znao. Unutra su bile uvećane fotografije snimljene za vrijeme drugogsvjetskog rata, koje su prikazivale pariške prizore, a nekoliko ih je pokazivalo vojnikakako stoji izvan vrata pariškog Harry's Bara na Desnoj obali. Lokal je bio rustičan ―debelo drvo potamnjelo od upotrebe i sasvim netaknuto od laka za namještaj ― teškostaklo i barske stolice s visokim naslonom. Jukebox u kutu je meketao countrymuziku šestorici ili sedmorici posjetitelja koji su se dosađivali za barom. Bili su uskladu s okolinom: svi muškarci, obilje kockastih flanelskih košulja crvene boje,široke hlače od rebraste pamučne tkanine, cipele do gležanja koje se nose na polju i uhambarima. Bili su to farmeri i njihovi radnici; toliko je mogao uočiti i pokamionetima parkiranim izvan lokala, ali mu je pažnju odvratio vjetar što je ujedao ―to i činjenica da se nalazi u Mason Fallsu, u Pennsylvania.

Pogledom je potražio telefon na zidu. Našao ga je; bio je neprikladnopostavljen dva metra od jukeboxa. To mu nije davalo brige, ali ga je brinulo što nematelefonskog imenika; treba mu jedna adresa. Na aerodromu LaGuardia nije imaovremena da nađe pravi imenik za Mason Falls, a kako je Pittsburgh međunarodniaerodrom htio je otići iz terminala što je prije mogao. Otišao je do šanka, stao izmeđudvije prazne stolice, pa čekao da ga posluži jedan ostarjeli Harry mrzovoljna izgleda.

― Daaa, što bi bilo?― Scotch s ledom i telefonski imenik, ako ga imate, molim. Vlasnik je prou-

čavao Havelocka, ali nakratko. ― Ovdje mnogo ne traže scotch. Nije najbolji.― Vjerojatno najbolji ne bih ni razaznao.― Grlo ga razaznaje. ― Harry ispruži ruku ispod bara na svojoj desnoj strani,

ali umjesto čaše s ledom ispred Michaela je stavio tanki telefonski imenik. Zatim odenalijevo, prema nizu boca na osvijetljenoj polici.

Havelock je brzo prelistavao, a kažiprst mu se zaustavio kod početka nizaimena što su počinjala slovom K.

― Kohoutek Janos RFD 3 Box 12.2

Taj dio, cestovni broj 3, mogao je biti gdje mu drago u Mason Fallsu koji je,mada malen po broju stanovnika, zauzimao veliko prostranstvo u kvadratnimkilometrima. Jutra i jutra, hektari i hektari zemlje, farmi, putevi koji su zavijaliprobijajući se okolinom. A nazvati taj broj znači izazvati uzbunu; ako postoje posebneriječi, on ih nije znao, a uzevši sve zajedno, nesumnjivo su postojale specijalne riječi.Telefonirati i spomenuti Jacoba Handelmana isto je što i zatražiti da se potvrdnotelefonira u New York. Neće biti odgovora s telefona mrtvog posrednika sve dok gane pronađu, moguće ujutru, možda tek za nekoliko dana.

1 Harry's Bar u Parizu jedan je od najpopularnijih i najpoznatijih u svijetu; (op. prev.)2 Akr. od engl. R(oad) F(ree) D(elivery); pošt. oznaka koja znači da se poštanske pošiljke isporučuju u

sandučić na početku puta do neke kuće (op. prev.)

― Evo ga ― rekao je Harry i stavio piće na tezgu.― Da li biste znali nekog čovjeka koji se zove Kohoutek? ― upita ga Have-

lock tiho. ― Janoš Kohoutek?Vlasnik je zažmirio zauzet mišlju. ― Znam ime, ne njega, zapravo. On je

jedan od onih stranaca sa zemljom na zapadnoj strani.― Da li biste znali gdje na zapadnoj strani?

― Ne. Zar tu ne kaže? ― Harry je kretnjom pokazao na telefonski imenik.― Navodi samo RFD i broj poštanskog sandučića.

― Nazovite ga, za Kristovo ime.― Radije ne bih. Kao što kažete, on je stranac; možda neće razumjeti preko

telefona.― Hej! ― viknu Harry nadjačavši zvukove country glazbe. ― Je li neki od

vas guzica zna tipa po imenu Kohoutek?― Stranac ― odgovorio je jedan od odjevenih u flanelske košulje s crvenim

kockama.― Ima više od četrdeset jutara tamo na zapadu ― doda netko s lovačkom

kapom. ― Jebene izbjeglice s lovom koju su im dale njihove vlade mogu si topriuštiti, mi ne možemo.

― Da li biste znali gdje je to? ― upita Havelock.― To je u Chamberlainu, ili Youngfieldu, možda Fourforks, ne znam točno.

Zar to ne kaže u knjizi?― Ne, samo RFD-tri, to je sve. I broj sandučića.― Put broj tri ― javio se drugi gost. ― To je put Daveya Hookera. On je

raznosač, i taj kurvih sin ih dobro muze. Dobio je posao preko ujaka, jebenogpodmitljivca.

― Da li biste znali gdje je taj put?― Svakako. Fourforks Pike. Ide na zapad od željezničke stanice, jednu milju

niz Pedeset prvu.― Mnogo vam hvala. ― Michael je podigao čašu i ispio gutljaj. Piće nije bilo

dobro; to čak nije bio scotch. Iz džepa je izvukao novac i na šanku ostavio dva dolara.― Opet hvala ― rekao je vlasniku.

― To je šezdeset centi ― začu se Harry.― Za račun starih vremena ― odgovori mu Havelock. ― Za drugi lokal u

Parizu.― Hej, ti bio ondje?― Jednom ili dvaput.― Trebalo je da mi to kažeš! Dobio bi pošteni whisky! Dopusti da ti kažem,

'45. ja i...― Zaista mi je žao. Nemam vremena.

Michael se otisnuo od tezge i uputio prema vratima. Nije vidio čovjeka u kutuprostorije koji je ustao i otišao do telefona.

Fourforks Pike se pretvorio u blago zavojitu, beskrajnu, povučenu pokrajinskucestu, manje od milje zapadno od stare željezničke stanice. Prvi poštanski sandučićbio je označen s 5; dobro ukotvljen u tlu s njegove desne strane, bio je jasno vidljivkroz snijeg na blještavilu njegovih putnih svjetala. Međutim, idući bi Havelockpropustio da odjednom nije postao svjestan prekida u lišću i travu-ljazi; bio je to uskizemljani put njemu slijeva, ali se sandučić nije mogao ugledati od vila. Bio je to broj7, negirajući pravilo da parni i neparni brojevi znače različite strane na ruti dostave.Mora voziti polaganije i budnijim pogledom.

Iduća tri sandučića su bila unutar pola milje, svaki u slijedu, posljednji broj 10.Dvjesta metara iza, put se dijelio. Pošao je ravno. Broj 11 se nije pojavio dok se nijevozio gotovo milju i po: kad ga je ugledao nakratko je zatvorio oči u olakšanju, jer jenekoliko bolnih trenutaka bio uvjeren da je krenuo krivim putem. Pritisnuo je stopalona gas, ukočenih mišića lica i napetih očiju.

Ako se put doimao kao beskrajan ― utisak koji su sada pogoršavale uvojnicesnijega što su udarale u vjetrobran ― čekanje da konačno ugleda ono što je očekivaobilo mu je strašno, kao vožnja po mukama. Našao se na dugom, ravnom terenu koji sedoimao kao da nema kraja. Put je, koliko je mogao vidjeti, s jedne i druge strane gra-ničio poljima ili pašnjacima; ali nije bilo kuća, nigdje svjetla. Je li prošao pored kuće?Je li mu tiho udaranje snijega tako iskrivilo vidno polje, da je prošao pored poštan-skog sandučića ne opazivši ga? Postoji li neka nevidljiva cesta zdesna ili slijeva, a me-talna kućica sa strane puta, možda i pokrivena? To nije logično; snijeg je padao gušćeali nije bio težak, a vjetar je bio presnažan da bi snijegu dopustio da se smiri na tlu.

Tamo je! S desne strane. Velika crna kutija za poštu, oblikovana kaominijaturna »quonset«;1 pokriveni je otvor bio dovoljno širok da primi male pakete.Broj 12 je bio ispisan bijelom bojom ― debeli bijeli emajl koji je u mraku odbacivaosvjetlo kao da je izazvan. Havelock je usporio i virnuo kroz prozor; opet nije bilonikakvih svjetala, nikakva znaka života. Činilo se da je pred njim samo dugački putkoji je nestajao u zidu drveća i u daljnjem mraku.

Vozio je dalje, naprežući oči, tražeći nešto drugo, nešto što neće propustiti akoi kad stigne do toga. Samo se nadao da neće propustiti ono što traži. Jedino se nadaoda će to biti uskoro, a nekoliko stotina metara iza sandučića broj 12, naišao je naprihvatljiv faksimil. Ne idealan, ali sa snijegom, prihvatljiv. Bio je to niz divljihizraslina koje su puzale prema rubu ceste; kraj vlasništva, demarkaciona linija koja jeznačila kraj odgovornosti. Sto god to bilo, poslužit će.

Prešavši kraj ceste odvezao se u grmlje i visoku travu. Ugasio je svjetla i otvo-rio kofer na prvom sjedištu. Izvukao je sve identifikacijske papire i gurnuo ih u straž-nji džep, zatim je izvukao tešku poolovljenu plastičnu torbu koja je sigurna od rendg-en-zraka, ona vrst koja se često upotrebljava za prijenos osvijetljenog filma. Opreznoju je otvorio i izvukao automatik »llama«; magazin je bio pun. Najzad je iz kofera iz-vukao nož za skidanje krljušti s ribe, koji je upotrijebio kod Col des Moulinetsa; nala-zio se u tankim kožnatim koricama pričvršćenim na vrhu metalnom kvačicom. Nez-grapno je povukao strane ogrtača i potegao ih odostraga, gdje ih je spojio i pričvrstiopojasom, što je izgledalo čudno, ali je njemu bilo pogodno za njegov cilj. Nadao se damu nijedno oružje neće trebati. Riječi su beskrajno povoljnije, često djelotvornije.

Izišao je iz kola, zatvorio ih, izvukao i izgurao snijegom pokrivene grane okokola, izbrisao tragove iza sebe i krenuo niz Fourforks Pike prema P.O. Box 12, RFD3, Mason Falls, Pensylvania.

1 Trg. naziv za američku vojničku baraku od lima s polukružnim srednjim dijelom (op. prev.)

Hodao je ne dalje od deset metara od ceste i našao se na dugom uskom putukoji se činilo da iščezava u zidu mraka. Jesu li to bile godine koje je proveo instinktiv-no proučavajući strano zemljište ― svjestan činjenice da bi nepoznata staza u noćimogla prijetiti smrtonosnim iznenađenjima ― ili je to bio vjetar s polja koji ga jeprisiljavao da sagne glavu i zaštiti se od vjetra, nije mogao reći... Jednostavno je biozahvalan što je to vidio: sićušna zelena točka svjetla s njegove desne strane, okošezdesetak centimetara iznad, tu i tamo snijegom pokrivene zemlje. Činilo se da je toovješeno, ali je znao da nije. Umjesto toga, to je bilo žicom spojeno do kraja tankecrne metalne cijevi koja je bila ukopana u zemlju još šezdesetak centimetara radistabilnosti. Bila je to fotoelektrična ćelija, čiji je suprotni dio bio preko puta; nevidljivsnop svjetla koji prolazi kroz mrak, povezujući oba terminala. Sve što prekine taj snopduže od sekunde ili s gustoćom težine više od dvadeset pet kilograma negdje ćepovući alarm. Male životinje to ne mogu izazvati; automobili i ljudska bića ne mogune izazvati.

Michael je oprezno krenuo udesno kroz hladno mokro grmlje, da bi zaobišaouređaj. Opet se zaustavio kod ruba ispremiješana raslinja, zamijetivši treperavo bjelilousporedo s njegovim ramenima; odmah je shvatio da postoji još jedna prepreka. Bilaje to ograda od bodljikave žice koja je graničila sa susjednim poljem; pahuljicesnijega su se kratko zadržavale na bodljama prije nego ih je vjetar odnio. On to nijevidio kad je ušao na pokrajni put označen poštanskim sandučićem broj 12; pogledaoje natrag i shvatio. Ograda nije počinjala sve dok lišće nije bilo dovoljno visoko da jesakrije. A to je značilo da je još nešto shvatio: opet, gustoća težine. Dovoljan pritisakna rijetko raspoređene žice izazvao bi daljnje uzbune. Janoš Kohoutek je očito biočovjek koji je itekako vodio računa o sigurnosti. Uzimajući u obzir njegovu lokaciju,platio je za najbolje što je mogao dobiti.

Dakle, ovo je staza, pomisli Havelock. Između ovješena zelena svjetla i ogradeod bodljikave žice u visini ramena. Jer ako postoji jedan fotoelektrični alarm, postoje idrugi duž puta, jer je očekivanje prekida ili poremećene funkcije logičan dio zaštitnetehnologije. Pitao se koliko je dug »put«; nije mogao vidjeti ništa osim lišća i mraka, iuskovitlana snijega ispred sebe. Stao se doslovce gurati naprijed, sklanjajući zapletenogrmlje i spletene grane rukama i nogama, dok mu je pogled bio zakovan za zemlju,tražeći točke sablasnog zelenog svjetla.

Prošao je tri, zatim četiri, udaljene jedna od druge od pedeset do sto metara.Stigao je do zida visokog drveća, pa je ograda sada rasla uvis kao po komandi prirode.Bio je mokar, ledena lica, bijelih obrva, ali mu se bilo lakše kretati između stabaladebelih debla, koja su izgledala kao da su tako slučajno zasađena, ali su ipakoblikovala vizualni zid. Odjednom je shvatio da se ravnina terena mijenja, da silazi.Pogledao je dalje, na put; kosina je bila oštrija, a više se nije vidjela išarana površinazemlje sa snijegom. U stablima je bio prekid; uska kosa staza kojom je morao ići, jošje bila pokrivena travuljagom i drugim raslinstvom; visoka trava i nesputano grmljesavijali su se na vjetru i caklili se bjelinom.

A onda se ispred njega pružio prizor koji ga je hipnotizirao i uznemirio, na istinačin kako je reagirao kad je prvi put ugledao Jacoba Handelmana. Zaronio je krozguštaru, dvaput pao u ledeno bodljikavo grmlje, dok su mu oči budno gledale uzapanjujući prizor ispred njega, dolje.

Na prvi pogled to je bila farma kao svaka druga, ukopana dublje u blagoizdubljeni teren, naprijed zaštićena kosim poljima, a odostraga beskrajnom šumom.Bila je tu skupina zgrada, čvrsto građenih, jednostavnih, izgrađenih od teškog drveta

da odole oštrim zimama; svjetla u raznim prozorima treperila su na snježnoj vijavici.Uz glavnu kuću bilo je nekoliko staja, silos, kućice za oruđe i alat, skloništa zatraktore, plugove i opremu za žetvu. Bilo je to ono što se doimalo da jest, ali je,priznajući to, Havelock znao da sve to predstavlja više. Mnogo više.

Počinjalo je s vratima na kraju kosog puta. Bila su nepretenciozno uokvirenaželjeznim cijevima; žičana ograda bila je obična žičana ograda, ali je bila viša nego jetrebalo da bude, viša nego je uobičajeno za ulaz na farmu. Ne viša od visine koja bibola oči, već jednostavno viša nego je bilo potrebno, kao da je onaj tko ju je podizaoblago pogriješio u određivanju visine, ali je odlučio da živi s tom pogreškom. Onda jebila ograda koja se širila s obje strane ne baš neodoljivih vrata; i ona je bila čudna,nekako kriva, također viša nego je trebalo da bude radi zadržavanja životinja kojepasu izvan ograde. Je li to bila samo visina? Nije bila viša od dva i po metra,procijenio je Michael približavajući se; s vrha se doimala mnogo kraćom ― opet ništačudno... ali nekako krivo. A onda je shvatio što je to, zašto mu je pala na pamet riječ»kriva«. Vrh bodljikave žice bio je nagnut prema unutra. Ograda nije smišljena zbogzadržavanja životinja, već je bila smišljena da bi ljudima onemogućila da pobjegnu izprostora unutar ograde.

Odjednom je zasljepljujući snop svjetla iz reflektora grunuo s gornjeg dijelasilosa; svjetlo je u lûku prošaralo pored njega ― prema, njemu.

Bile su osamdesete godine ovog stoljeća, ali unatoč tome on je stajao predsimbolom krvoprolića koji ga je vraćao četrdeset godina unazad! Bio je tokoncentracioni logor!

― Pitali smo se koliko će vam vremena trebati ― začu se glas iza njega.Strelovito se okrenuo i posegnuo za oružjem. Bilo je prekasno.

Snažne ruke su ga siegle oko vrata, izvijajući ga unazad, dok su mu druge rukepritisnule mekanu, mokru tkaninu kiselog mirisa u lice.

Snop svjetla iz reflektora zadržao se na njemu. Mogao ga je vidjeti, osjetiti,dok su ga nosnice stale peći. Zatim je došao mrak i više nije mogao ni vidjeti niosjećati.

21

Najprije je osjetio toplinu; nije nalazio da je osobito ugodna već da se samorazlikovala od hladnoće. Kad je otvorio oči vid mu je bio zamagljen, ali mu se polakovraćao u žarište; istodobno je osjećao mučninu u grlu i peckanje na licu. Ujedljivimiris mu je lebdio u nosnicama; anestetizirali su ga čistim etil eterom.

Ugledao je plamen; cjepanice su gorjele iza zaslona crna ruba, u velikomkaminu od cigle. Bio je na podu ispred ognjišta od brusilovca; ogrtač su mu skinuli, amokra odjeća se neugodno zagrijavala na njemu. Međutim, dio neugodnosti poticao jeod donjeg dijela leđa; nož za krljušti još je bio na svom mjestu u kožnoj futroli, pa muje iritirao kožu. Bio je zahvalan toj boli.

Polako se okretao, centimetar po centimetar, napola zatvorenih očiju, proma-trajući što je mogao uz svjetlo vatre i nekoliko stolnih svjetiljaka. Čuo je zvuk prigu-šenih glasova; dvojica muškaraca su tiho razgovarala pored obične smeđe sjedeljke sdruge strane sobe; stajali su u hodniku. Nisu primijetili da se pomakao, ali su ga čuva-li. Sama prostorija bila je u skladu s rustičnom strukturom izvana ― solidan, funkcio-nalan namještaj, debele nabrane krpare razbacane po podu od širokih greda, prozorioivičeni kockastim zavjesicama koje kao da su došle iz kataloga Sears Roebucka.1

Bila je to jednostavna soba za dnevni boravak u pokrajinskoj farmerskoj kući,ništa više ili manje ― ili nešto drugo ― da bi uznemiravalo posjetiteljeve oči. Akobilo što, soba je bila spartanska, bez dodira žene, sasvim muška.

Michael je polako kliznuo rukom da pogleda na sat. Bio je jedan sat ujutru; unesvjestici je bio četrdeset pet minuta.

― Hej, on je budan! ― uzviknu jedan od ljudi.

― Pozovi gospodina Kohouteka ― nato će drugi, uputivši se preko sobe doHavelocka. Zaobišao je sofu i ispod kožnate jakne izvukao pištolj. Nasmiješio se;njegovo oružje bio je španjolski automatik »llama«, koji je doputovao od izmagličastadoka u Civitavecchii, preko Palatinea i Col des Moulinetsa, sve do Mason Fallsa, Pen-nsylvania. ― Mislim da je ovo dobra roba, g. Bezimeni. Već godinama nisam vidionešto ovakvo. Mnogo vam hvala.

Michael je bio na rubu da mu odgovori, ali ga prekidoše brzi, teški koracičovjeka koji je izišao iz hodnika noseći u ruci čašu s tekućinom koja se pušila.

― Vi ste vrlo slobodni s nekim stvarčicama ― zagrmio je Janos Kohoutek. ―Budite oprezni ili ćete bos hodati po snijegu.

Nie shodz sniegu bez butow.2

Kohoutekov akcent bio je dijalekt s Karpata, južno od Otrokovica. Riječi kojesu aludirale na gole noge u snijegu bile su českomoravsko upozorenje ništarijama kojine zarađuju ni za hranu ni za odjeću. Da bi shvatio hladnoću, hodaj bos po snijegu.

1 Najveći lanac robnih kuća u SAD (op. prev.)2 Ne hodaj po snijegu bez cipela (polj.); (op. prev.)

Kohoutek je obišao stražara i sada mu je Michael vidio cijelu pojavu. Bio jebik od čovjeka, a otvorena košulja mu je naglašavala debljinu vrata i prsiju; nategnutaodjeća je označavala širinu teških ramena; godine mu nisu dodirnule fizički izgled.Nije bio visok ali je bio krupan, a jedino mu je lice ukazivalo na godine ― više lalokenego lice. Lice mu je bilo duboko izbrazdano, oči duboko postavljene, a mesonavorano od više od šezdeset godina radnih napora. Vrela, tamnosmeđa tekućina učaši bio je čaj ― crni karpatski čaj. Čovjek koji ga je držao bio je Čeh po rođenju,Moravac po uvjerenju.

― Dakle, tu je naš upadač! ― zagrmio je, zureći u Havelocka. -Čovjek spištoljem ali bez identifikacije, čak bez vozačke dozvole ili kreditne kartice, ili lisniceu kojoj bi nosio takve stvari ― a napada moju farmu poput komandosa!1 Tko je tajšuljalac u noći? Koji je njegov posao? Njegovo ime?

― Havliček ― odgovori mu Michael niskim mrzovoljnim glasom, izgovorivšisvoje prezime akcentom bliskim moravskom. ― Mihail Havliček.

― Ceskíj?― Ano.― Obchodní? ― viknuo je Kohoutek.― Má žena ― rekao je Michael, odgovorivši mu na pitanje. ― Žena.― Co, žena? ― zahtijevao je ostarjeli grmalj.― Ona koja je ovdje jutros dovedena ― rekao je Havelock, nastavljajući na

češkom.― Dvije su doveli jutros! Koja?― Plavokosa... kad smo je posljednji put vidjeli.Kohoutek se nacerio, ne bez zabave u izražaju. ― Chlipný2 ― rekao je, pre-

predeno.― Mene ne zanima njeno tijelo, već informacija koju ima. ― Michael se

podigao. ― Smijem li ustati?― Vládním případě!3 ― Brdski bik je opet zaurlao pojurivši naprijed,

izbacivši desnu nogu, zahvativši Havelocka čizmom u vrat, prisilivši ga natrag doškriljevastog ognjišta.

― Proklatě! ― viknuo je Havelock, zgrabivši se za vrat. Bio je to trenutakkad treba ljutito reagirati, a najvažniji je bio početak. ― Ja sam platio! ― viknuo jena češkom. ― Što vi mislite da radite!

― Vi ste platili što? Da na cesti pitate za mene? Da se prišuljate mojoj kućiusred noći? Da nosite oružje na moju farmu? Ja ću vas platiti!

― Učinio sam kako mi je rečeno!― Tko vam je to rekao?― Jacob Handelman.― Handelman? ― Kohoutekov puni, razbijeni glas razvukao se u izraz

smetenosti. ― Vi ste platili Handelmanu? On vas je poslao?1 U nas se pogrešno udomaćilo da i u jednini govorimo i pišemo »komandos«, što je množina (op. prev.)2 Podlac (češ.); (op. prev.)3 Ni u kom slučaju (češ.); (op. prev.)

― Rekao mi je da će vam telefonirati, da će stupiti u vezu s vama ― brzo ćeMichael, posluživši se istinom iz Pariza koju je posrednik zanijekao u New Yorku,zanijekao da radi za zaradu. ― Nisam vam smio telefonirati ni u kojem slučaju.Trebalo je da kola ostavim na cesti prešavši vaš sandučić za poštu, pa da putem doše-ćem do vaše farme.

― Cesta? Vi ste u caféu na cesti pitali za mene!

― Nisam znao gdje je Fourforks Pike. Kako sam mogao znati? Jeste li imaličovjeka tamo? Je li vam telefonirao?

Čeh-Moravac je zatresao glavom. ― To nije važno. Jedan Talijan s kamione-tom. On ponekad vozi moje proizvode. ― Kohoutek je stao; prijetnja mu se vratila uoči. ― Ali vi niste išli po mom putu. Došli ste kao kradljivac, kao naoružani krad-ljivac!

― Ja nisam budala, přiteli. Ja znam što vi ovdje imate, pa sam tražio žice odalarma. Pronašao sam ih i bio oprezan; nisam htio da me napadnu psi ili da ljudipucaju na mene. Zašto mislite da mi je trebalo toliko vremena od caféa na cesti.

― Vi ste platili Handelmana?

― Vrlo dobro. Mogu li ustati?― Ustanite! Sjedite, sjednite! ― naredio mu je brdski bik pokazujući na krat-

ku đakonsku klupu s lijeve strane kamina. Sada mu je izraz lica bio još zbunjenijinego prije. ― Vi ste mu dali novac?

― Mnogo. Rekao mi je da ću doći do točke na putu odakle ću vidjeti farmudolje. Netko je trebalo da me čeka uz vrata i da mi dade znak baterijskom svjetiljkom.Nije bilo nikoga koga sam mogao vidjeti, nikoga pored vrata. Ali je vrijeme bilo loše,pa sam ja sišao.

Stežući čašu čaja iz koje se pušilo, Kohoutek se okrenuo i pošao preko sobe dostolića pored zida. Na njemu je bio telefon; spustio je čašu, uzeo slušalicu i stao birati.

― Ako zovete Handelmana...― Ja ne zovem Handelmana ― upadnu mu u riječ Čeh-Moravac.

― Ja nikad ne telefoniram Handelmanu. Ja telefoniram čovjeku koji telefoniradrugome; taj telefonira Nijemcu.

― Mislite na rabina?Kohoutek je podigao glavu i pogledao u Havelocka. ― Da, na rabina ― rekao

je bez komentara.― Dakle tko god... iz njegova stana neće biti nikakva odgovora. To je sve što

sam vam htio reći.― Zašto neće?― Rekao mi je da putuje u Boston. Drži predavanja u nečemu što se zove

Brandese ili Brandeis.― Jevrejska škola ― rekao je bik, a zatim progovorio u slušalicu.― Ovdje je Janos. Telefoniraj u New York. Prezime koje ćeš dati je Havlíček,

jesi li to uhvatio? Havlíček. Želim jedno objašnjenje.― Spustio je slušalicu, dohvatio čaj, pa krenuo natrag prema kaminu.

― Skloni to! ― naredio je čuvaru u kožnatoj jakni koji je “llamu« trljao orukav. ― Stoj u hodniku. ― Čovjek je otišao dok se Kohoutek približio vatri, pa sjeonasuprot Michaelu u stolici-ljuljački rustična izgleda. ― Sada čekamo, MihaileHavličeku. Neće dugo potrajati, nekoliko minuta, deset-petnaest možda.

― Ja ne mogu biti odgovoran ako on nije kod kuće ― rekao je Havelock, stre-savši ramenima. ― Ne bih bio ovdje da nismo sklopili sporazum. Ne bih vam znaoime ili gdje da vas nađem, da mi on to nije rekao. Kako bih mogao?

― Vidjet ćemo.

― Gdje je žena?― Ovdje. Mi imamo nekoliko zgrada ― odgovori mu čovjek s Karpata, ispi-

jajući čaj i ljuljajući se polako. ― Ona je uznemirena, dakako. Nije to baš ono što jeočekivala, ali će razumjeti; svi to razumiju. Mi smo im jedina nada.

― Kako uznemirena?Kohoutek je zaškiljio. ― Zainteresirani ste?

― Samo profesionalno. Ja je jedino moram izvesti i ne želim nikakvih nepri-lika.

― Vidjet ćemo.― Je li u redu? ― upita ga Michael, svladavajući tjeskobu.

― Poput nekih drugih, obrazovanih, neko je vrijeme izgubila pamet. ― Koho-utek se nacerio, a zatim se ružno nakašljao, pijući čaj. ― Objasnili smo pravila, a onaje rekla da nisu prihvatljiva. Možete li zamisliti? Nisu prihvatljiva! ― Bik je rikao, aonda je spustio glas. ― Na nju će se pomno paziti, a prije nego bude upućena vanirazumjet će. Kao što su svi razumjeli.

― Ne treba da se brinete. Ja je uzimam.

― To vi kažete.― Ja sam platio.

Kohoutek se nagnuo naprijed, zaustavivši kretanje stolice. ― Koliko?Bilo je to pitanje koje je Čeh-Moravac htio upitati prije nekoliko minuta.

Michael je znao da je na konopcu; u New Yorku neće nitko odgovoriti. Sada jetrebalo pregovarati, a to su obojica znala.

― Ne biste li vi to radije čuli od Handelmana? Ako je kod kuće.― Možda bih to radije čuo od vas, příteli.― Kako znate da mi možete vjerovati?― Kako znam da mogu rabinu vjerovati? Kako vi znate da mu možete vjero-

vati?― Zašto ne bih? Ja sam vas pronašao, pronašao sam ovo mjesto. Nije to način

na koji sam htio, ali ovdje sam.― Vi mora da predstavljate utjecajne interese ― rekao je Kohoutek, brzo

prevrćući, kao što je običaj gorštaka kad pregovaraju.― Tako utjecajnih da ne nosim identifikaciju. Ali, uostalom, vi to znate.

Ostarjeli lav se opet stade ljuljati. ―Takav utjecaj međutim, uvijek nosi novac

― Dovoljno.― Koliko ste platili Handelmanu? ― Nakon pitanja, prekinuti su svi pokreti

tijela i stolice.― Dvadeset tisuća američkih dolara.

― Dvadeset...? ― Kohoutekovo išibano lice izgubilo je nešto od svoje boje, aduboko usađene oči zapiljiše se u Michaela. ― Znatna svota, příteli.

― Rekao je da je pravična. ― Havelock je prekrižio noge; mokre hlače su muse uzgrijale uz vatru. ― Bili smo pripremljeni na to.

― Jeste li pripremljeni da znate zašto nije uspostavio kontakt sa mnom?― Uz to zamršeno utanačenje kako uspostavljate dodir, nisam iznenađen. Po-

lazio je na put u Boston, a ako nekoga nije bilo pored telefona...― Netko je uvijek uz telefon; on je bogalj. A vi ste bili na putu za stupicu koja

vas je mogla koštati života.Michael je odkrižao noge, a pogled mu je uronio u Kohoutekov. ― Svjetla za

spoticanje?― Govorili ste o psima; mi imamo pse. Oni napadaju samo kad im se naredi,

ali upadač to ne zna. Oni ga okružuju i prijeteći laju. Što biste učinili?― Upotrijebio bih pištolj, dakako.

― I zbog toga bi vas ustrijelili.Obojica su zašutjela. Konačno, Havelock progovori: ― I rabin ima dvadeset

tisuća dolara o kojima vi ne znate, a ja vam to ne mogu reći jer sam mrtav.― Sada vidite.

― On bi vam to učinio ― za dvadeset tisuća dolara?Brdski bik stade se opet ljuljati. ― Bilo bi i drugih razmatranja. Ja sam ovdje

imao manjih nezgoda, ništa što ne možemo prevladati, ali ovo je nerazvijenopodručje. Niču stanovite ljubomore kad imate uspješnu farmu. Handelman bi memožda htio zamijeniti, možda ima razlog da me zamijeni.

― Ja to ne razumijem.

― Mogao sam imati leš na rukama, leš koji je mogao telefonirati dok je bioživ. Trebalo je da nekome kaže kamo se zaputio.

― Vi pucate na upadača, čovjeka s oružjem, koji ga je vjerojatno upotrijebio.Branili ste svoju imovinu, zbog toga vas nitko ne bi mogao kriviti.

― Nitko ― suglasio se Kohoutek, ljuljajući se. ― Ali bi to bilo dosta. Mora-vac izaziva teškoće, ne možemo ga sebi priuštiti. Odsijecimo ga.

― Od čega?Brđanin je uzeo gutljaj čaja. ― Potrošili ste dvadeset tisuća dolara. Jeste li

spremni platiti više?― Možda bi me se moglo uvjeriti. Nama je potrebna žena; ona je radila s

našim neprijateljima.― Tko su »mi«?

― To vam neću reći. Ne bi vam ništa značilo kad bih vam... Dakle, odsjećivas od čega?

Kohoutek je slegnuo teškim ramenima. ― To je samo prvi korak za te ljude ―kao i za tu ženu, Corescu.

― To nije njeno ime.― Uvjeren sam da nije, ali to nije moja briga. Poput drugih, i ona će se smiriti

ili će je se smiriti; radit će ovdje mjesec ili dva, pa će biti upućena na drugo mjesto.Jug, jugozapad ― sjeverni Srednjozapad1 gdje je god smjestimo. ― Bik se nacerio.― Papiri su uvijek u dolasku ― još jedan mjesec, još jedan kongresmen kojeg trebaplatiti, senator do koga se mora doprijeti. Nakon nekog vremena, oni su poput luda.

― Čak se i lude mogu pobuniti.― S kojom svrhom? Koji bi bio kraj? Da ih se pošalje natrag odakle su došli?

Pred streljački stroj, ili u gulag, ili na garotu2 u nekoj zabitoj ulici? Vi to moraterazumjeti, to su uspaničeni ljudi. To je fantastičan posao!

― Da li papiri ikad stignu?― O da,često. Osobito za talentirane,za produktivne. Isplata se vuče godinama

― Mislim da može biti i rizika. Netko tko odbija, netko tko vam zaprijeti daće vas razotkriti.

― Onda osiguravamo drugi papir, příteli. Potvrdu o smrti, smrtovnicu.― Moj red za pitanje. Tko je »mi«?

― Moj red da vam odgovorim. Neću vam reći.― Ali vas rabin želi »odsjeći« od ovog fantastičnog posla.

― Moguće je. ― Zazvonio je telefon, čije je zvonce više strugalo negozvonilo. Kohoutek je ustao i brzim koracima pošao do ruba sobe. ― Možda ćemosada saznati ― rekao je, ostavivši čaj na stolu i podignuvši slušalicu usred drugogzvonjenja. ― Da?

Havelock je nehotice zadržao dah; bilo je toliko mogućnosti. Znatiželjni sveu-čilišni atlet kojemu je dobrobit stanara bila u okviru njegove odgovornosti, možda jeušao u predsoblje; student koji je imao zakazani sastanak. Toliko nesretnih slučajeva...

― Pokušavaj i dalje ― rekao je Karpaćanin. Michael je opet disao.

Kohoutek se vratio do stolice, ostavivši čaj na stolu. ― Nema odgovora sHandelmanova telefona.

― U Bostonu je.― Koliko bi vas se moglo uvjeriti da platite?

― Ja ne nosim sa sobom velike svote novca ― odgovori mu Havelock,ocjenjujući količinu gotovine u koferu. Bilo je blizu šest tisuća dolara ― novac koji jeiznio iz Pariza.

― Imali ste dvadeset velikih za rabina.1 Područje SAD koje se sastoji od država koje graniče s Velikim Jezerima, a često uključuju i doline

gornjeg Missisippia i Missouria (op. prev.)2 Španjolski metod ubijanja gušenjem ili lomljenjem vrata (op. prev.)

― Tako je bilo unaprijed dogovoreno. Mogao bih vam platiti ratu.― Ratu za što?

― Bit ću iskren ― sada će Michael, sagnuvši se naprijed na đakonovoj stolici.― Žena nama vrijedi trideset pet tisuća dolara; tolika je svota određena za to. Potrošiosam dvadeset.

― Uz pet, to ostavlja deset.

― To je u NewYorku. Novac možete sutra imati, ali ženu moram noćas vidjeti― I biti u avionu s mojih deset tisuća dolara?

― Zašto bih to učinio? To je budžetska stavka a ja se ne brinem oko financija.Osim toga, pretpostavljam da ćete lijepu svoticu prikupiti od Handelmana. Lopovulovljen da krade od lopova. Sada ga imate; sada možete njega odsjeći.

Kohoutek se sad smijao na svoj bikovski način. ― Vi ste s brda, Cechu! Alikoju garanciju imam?

― Pošaljite s nama svog najboljeg čovjeka. Ja nemam oružja; recite mu da miga drži naciljanog u glavu.

― Kroz aerodrom? Ja nisam blesav kao koza!

― Vozit ćemo se.― Zašto noćas?

― Očekuju me rano ujutru. Moram je odvesti čovjeku na uglu Šezdeset drugeulice i Avenije York, do ulaza na East River Drive. On ima preostali novac. On će jeodvesti na aerodrom Kennedy, gdje je sve već uređeno da je se prebaci u avion Aero-flota. Vaš čovjek mora biti siguran; on neće ući u kola dok se ne isplati novac. Što jošhoćete?

Kohoutek se ljuljao i žmirkao. ― Rabin je lopov. Je li to i Cech?

― Gdje je rupa? Zar nemate povjerenja u svog najboljeg čovjeka?― Ja sam najbolji. Pretpostavimo da sam to ja?

― Zašto ne?― Učinjenol Putovat ćemo zajedno, žena na stražnjem sjedištu sa mnom.

Jedan pištolj u njenu glavu, drugi u vašu. Dva pištolja, přiteli! Gdje je pet tisućadolara?

― U mojim kolima na putu. Pošaljite nekoga sa mnom, ali ja uzimam novac;on ostaje vani. To je uvjet ili nema dogovaranja.

― Vi komunisti ste svi tako sumnjičavi.― To smo naučili u brdima.

― Cechu!― Gdje je žena?

― U stražnjoj zgradi. Prije je odbila da jede, bacila je poslužavnik na Kuban-ca. Ali ona je obrazovana; to doduše nije uvijek pogodno, premda kasnije donosi višucijenu. Prvo je treba slomiti, možda je Kubanac već počeo. On je macho vrelogtemperamenta, s jajima što mu se klate do poda. Njen tip žene mu je najdraži.

Michael se nasmiješio; bio mu je to najteži osmijeh u životu. ― Jesu li sobeožičene?

― Zbog čega? Što oni rade? Kakve planove mogu sami smisliti i izvesti?Osim toga, uvođenje takvih stvari izaziva govorkanja. Alarmi na cesti su dovoljnaneprilika; dolazi čovjek iz Clevelanda koji ih obilazi.

― Želim je vidjeti. A onda želim otići odavde.

― Zašto ne? Kad ugledam pet tisuća dolara. ― Kohoutek se prestao ljuljati;okrenuo se na lijevu stranu vičući na engleskom. ― Ti! Vozi našeg gosta kamionetomdo njegovih kola. Neka on vozi i drži mu pištolj uperen u glavu!

Šesnaest minuta kasnije, Havelock je izbrojao novac u ruke Moravca.

― Idi do žene, přiteli ― rekao je Kohoutek.Prelazio je preko imanja ograđenog žicom lijevo od silosa, a iza njega je

koračao čovjek sa španjolskom »llamom«.― Tamo, desno ― rekao mu je stražar.

Uz rub šume bio je hambar, odnosno to je bilo nešto više od hambara. Na katuje prodiralo svjetlo kroz nekoliko prozora. A na tim svjetlima su se vidjele silueteravnih crnih linija; to su bile rešetke. Tko god je bio iza tih prozora, nije mogao vani.To je bila zatvorenička baraka. Ein Konzentrationslager.

Michael je osjećao pritisak kožne futrole na dnu kičme; njegov nož za krljuštijoš je bio na mjestu. Znao je da sada može uzeti stražara i »llamu« ― pokliznut će sena snijegu ili će izgubiti ravnotežu preko zaleđene trave i čovjek u kožnatoj jakni jemrtav čovjek ― ali ne još. To će doći kasnije, kad Jenna shvati, kad je ― i ako je ―uvjeri. A ako ne uspije, oboje će umrijeti.

― Pokucajte na vrata ― rekao je čovjek iza njega.Havelock je pokucao na drvo. Odgovorio je glas s latinskim akcentom.― Da? Što je?― Otvorite, naređenje gospodina K. Ja sam Ryan. Požurite! Zdepasti muška-

rac u boleru i grubim pamučnim radnim hlačama, odškrinuo je vrata samo nekolikocentimetara. Najprije je zurio u Michaela, a onda je ugledao stražara i potpuno otvoriovrata.

― Nitko nije zvao ― rekao je.― Mi smo mislili da ste možda zauzeti ― rekao je čovjek iza Havelocka, s

lažnim osmijehom u glasu.― S kim? Dvije svinje i jedna luđakinja.― On je želi vidjeti.― Bit će bolje da ima pene1 poput kamena. Ja vam ne lažem! Provirio sam

prije deset minuta; ona spava. Mislim da možda nije spavala nekoliko dana.― Onda je može zaskočiti ― rekao je stražar, gurnuvši Michaela kroz vrata.Uspeli su se stepenicama i ušli u uski hodnik s vratima na obim stranama.

Čelična vrata s prorezima u sredini; pomične pločice kako bi se moglo virkati unutra.Mi smo u pokretnom zatvoru. Gdje je to bilo? Prag? Trst?... Barcelona?1 Penis (španj.); (op. prev.)

― Ona je u ovoj sobi ― rekao je Latinac, zaustavivši se pred trećim vratima.― Želite pogledati?

― Samo otvorite vrata ― rekao je Havelock. ― I čekajte dolje.― Ojalá1...

― Naređenje g. K. ― prekinu ga stražar u kožnatoj jakni. ― Učini kako tičovjek kaže.

Kubanac je izvukao ključ s pojasa, otključao ćeliju i stao sa strane.― Odlazite odavde ― rekao je Michael.

Dvojica su otišla hodnikom.Havelock je otvorio vrata.

Mala je soba bila mračna, a tamno svjetlo noći se škrto prosipalo kroz prozor,dok su se bijele pahuljice odbijale od stakla i rešetaka. Ugledao ju je na krevetu, višeuskom lakom ležaju nego krevetu. Potpuno odjevena, ležala je s licem nadolje, dok jojse plava kosa rasipala niz ramena; jedna joj je ruka otrombljeno visila niz krevet, takoda su joj prsti dodirivali pod. Ležala je na pokrivačima, neuredne odjeće; položaj tijelai šum dubokog disanja bili su dokaz njene iscrpenosti. Gledajući je, osjeti bolove; bolmu je u prsima udarala zbog boli koju je ona izdržala. Povjerenje je odletjelo kaoptica, instinkti su odbijeni, ljubav sasvim potisnuta; on nije bio manje životinjom odživotinja koje su joj ovo učinile ― stidio se. I bio ispunjen ljubavlju.

Ugledao je obris podne svjetiljke pored kreveta; upaljena, obasjala bi je.Hladni strah je neumorno letio kroz njega, dok mu se vrat stezao. I ranije se suočavaos rizicima, ali nikad s opasnošću poput ove, nikad u trenutku koji mu je toliko značio.Ako ga izgubi ― ako nju izgubi, veza između njih će se nepopravljivo raspasti, ništaneće biti važno osim smrti lažljivaca. Ali je i čekanje mučenje koje si sam nanosiš;koje su bile riječi? Između vršenja onoga što je strašno i prve kretnje, sve umeđuvremenu je poput priviđenja ili strašna sna. To će završiti ili će početi kad upalisvjetiljku. Tiho je krenuo do kreveta.

Ruka je poletjela u mraku. Blijeda koža zasja na prigušenom svjetlu, ruka muzaroni u trbuh. Osjetio je udarac zašiljena predmeta ― ne noža, nečeg drugog.Odskočio je i zgrabio ruku, savijajući je i ne savijajući je ― nije joj htio zadavatidaljnju bol. Nije je mogao pozlijediti.

Ubit će vas ako bude mogla. Broussac.

Jenna se otkotrljala s kreveta, savijene lijeve noge; koljenom ga je udarila ububreg, a oštrim noktima zgrabila vrat, zarivajući ih u kožu. Nije ju mogao udariti, tonije mogao učiniti. Pograbila ga je za kosu, lice mu povukla dolje, a desnim jekoljenom prasnula u most njegova nosa. Tama se raspršila u fragmente bijela svjetla.

― Cuně2 ― viknula je zamućenim glasom, kojem je bijes dao grlenost.Razumio ju je; dobro ju je učio. Upotrijebi neprijatelja. Ubij ga jedino ako

moraš. Ali ga najprije upotrijebi. Namjera joj je bila da pobjegne; tako se tumačilanjena neuredna odjeća, suknja povučena da joj otkriva bedra. On je to pripisao njenojiscrpljenosti, ali se varao; bio je to prizor za prase koje je virilo kroz otvor na vratimaćelije.

1 Dabogda! (španj.); (op. prev.)2 Prase (češ.); (op. prev.)

― Stůj! ― oštro joj je prošaptao držeći je, ne iskrivljujući je, ne pozlijeđujućije. ― Těsímě1 ― Oslobodio je lijevu ruku i povukao njeno tijelo koje se grčevitosvijalo preko male sobe do svjetiljke. Ispružio je ruku i pronašao prekidač; pritisnuoga je; njeno je lice bilo ispred njegovog.

Zurila je u njega, a njene velike smeđe oči izgledale su kao da će prsnuti izočne duplje u čudnoj mješavini straha i prezira, što je već vidio u prozoru malogaviona u Col des Moulinetsu. Krik koji joj se istisnuo iz grla bio je i iz središta njenogživota; taj je krik bio dug i strašan ― dijete u ćeliji za mučenje, žena koja se suočila spovratkom beskrajne boli. Divlje je udarala nogama, naglo se trznula i izbavila izstiska njegovih ruku. Bacila se preko kreveta, gotovo na zid. Rukom je udarala gore-dolje, lupajući luđački; poludjela životinja ulovljena u kut, kojoj nije preostalo ništadrugo već da život završi skričući, grebući, lupajući tijelom dok se stupica neumoljivozatvorila. U ruci je stezala oruđe koje joj je bilo jedina nada za slobodu; bila je tovilica čiji su zupci bili okrvavljeni njegovom krvlju.

― Slušaj me! ― opet je oštro prošaptao. ― To je učinjeno nama obadvoma!To je ono što sam ti došao reći, što sam ti pokušao reći u Col des Moulinetsu!

― Učinjeno je meni! Ti si me pokušao ubiti... koliko puta? Ako ću ja umrijeti,onda ćeš ti...

Bacio se i ruku joj pritisnuo na zid, a desna joj je ruka bila ispod njegove;prisilio ju je da se prestane uvijati.

― Broussacova ti je vjerovala... ali je onda vjerovala; meni! Pokušaj razumje-ti. Ona zna da sam joj rekao istinu!

― Ti ne znaš istinu! Lažljivac, lažljivac! ― Pljunula mu je u lice; udarala gaje, grčevito se izvijala, zabijajući nokte svoje zarobljene ruke u njegov vrat.

― Htjeli su me vani, a ti si im bila na putu! Ja ne znam zašto, ali znam da suljudi ubijeni... muškarci i jedna žena, što je bilo tebi namijenjeno. Oni nas sada želeoboje ubiti, oni to moraju\

― Lažljivac!

― Oni jesu lažljiva, ali ja nisam jedan od njih!― Jesi, jesil Prodao si se zvířati! Kurva2!

― Ne! ― Okrenuo joj je ruku, a krvava viljuška je virila iz njene sapete pesti.Trznula se od boli dok joj je zglavak povlačio dolje. Zatim je ona polako smanjilasvoj protupritisak; njene su velike oči još bile uplašene, u njima je još carevalamržnja, ali ih je probadala i zbunjenost. Stavio je vilicu nasuprot svom vratu iprošaptao: ― Ti znaš što trebaš učiniti ― rekao joj je oprezno, jasno. ― Grkljan.Probodeš li ga za mene više nema izlaska odavde... Ali to je zbog tebe. Gradi se dapristaješ na ono što ti kažu; budi pasivna, ali motri na čuvara ― kao što znaš, on jesumanut. Što brže pokažeš da surađuješ, to će prije otkriti da ti radiš sa strane.Upamti, sve što želiš su tvoji papiri; oni su ti sve. Ali kad te puste, dođi nekako dotelefona i telefoniraj Broussacovoj u Pariz ― ti to možeš učiniti.

Pomoći će ti jer ona zna istinu. ― Zašutio je i odmaknuo ruku, oslobodivšinjene. ― Sad to učini. Ili me ubi ili mi vjeruj.

1 Stani!... Veseli me! (češ.); (op. prev.)2 Životinjo! Kurva! (češ.); (op. prev.)

Njen pogled mu je bio krik koji je odjekivao u najtamnijim predjelima njegovesvijesti, bacajući ga u užase tisuća sjećanja. Usne su joj drhtale, i to se polako dogo-dilo. Strah i zbunjenost ostali su joj u očima, ali se mržnja povlačila. Onda su došlesuze, koje su polako navirale; to je bio balzám koji je najavio početak ozdravljenja.

Jenna je spustila ruku a on ju je uzeo, držeći je u svojoj. Vilica je ispala izoslobođene šake, a tijelo joj je olabavilo, dok joj je nadolazio duboki, strašni jecaj.

Držao ju je. To je bilo sve što je mogao učiniti, sve što je htio učiniti.Jecaj se stao smirivati i minuti su prolazili u tišini. Sve što su mogli čuti bilo je

njihovo disanje; sve što su osjećali bila je njihova blizina, čvrsta povezanost. Konačnoje prošaptao: ― Izlazimo odavle, ali neće biti lako. Jesi li se susrela s Kohoutekom?

― Jesam, strašan čovjek.― On ide s nama, tobože da pokupi konačnu isplatu za tebe.― Ali nema nikakve isplate ― rekla je Jenna, odmaknuvši lice, proučavajući

ga, upijajući ga pogledom. ― Pusti me da te gledam, samo da te gledam.― Nema vremena...― Ššš. ― Stavila je prste na njegove usne. ― Mora biti vremena, jer nema

ničeg drugog.― Ja sam to isto mislio kad sam dolazio ovamo, i kad sam te gledao na

krevetu. ― Nasmiješio se, gladeći joj kosu i blago gladeći njeno ljupko lice. ― Dobrosi igrala, prĕkrásnĕ.

― Pozlijedila sam te.― Manja ranica i nekoliko većih ogrebotina. Ne brini zbog toga.― Krvariš... tvoj vrat.― I leđa, i ogrebotina viljuškom na mom trbuhu ― rekao je Michael. ―

Možeš me liječiti kasnije i bit ću ti zahvalan, ali baš sada to odgovara slici koju imaju.Vraćam te natrag na Aeroflot.

― Nastavljam li letenjem?― Ne, samo se drži neprijateljski. Primirila si se, znaš da ne možeš pobijediti.― A Kohoutek?― On kaže da ti ostaješ na stražnjem sjedištu s njim. Oboje će nas imati pod

pištoljem.― Onda ću puno pušiti. Ruka će mu pasti.― Nešto tako. To je dugo putovanje, mnogo toga se može dogoditi. Benzinska

stanica, kvar, nema svjetla. On može biti brdski bik, ali je blizu sedamdesetoj. ―Havelock ju je uhvatio za ramena.

― Može se odlučiti da te drogira. Ako bude tako, pokušat ću ga zaustaviti.― Neće dati ništa opasno; on hoće svoj novac. Ja se ne brinem, ja znam da si

tamo i znam što možeš učiniti.― Hajdemo.

― Mihail. ― Stezala mu je ruke. ― Što se dogodilo? Meni... tebi? Rekli sutakve grozne stvari, tako strašno! Nisam im mogla vjerovati, a ipak sam morala. Biloje tamo!

― Sve je bilo tamo. Sve do mog gledanja kako umireš. ― O, Bože...― Ja sam od tada u stalnoj trci, sve do one noći u Rimu. Onda . sam stao trčati

u drugom smjeru. Za tobom, za njima ― za lažljivcima koji su nam učinili sve ovo.― Kako su to učinili?

― Sada nema vremena. Poslije ću ti sve reći, a onda želim tebe čuti. Sve. Imašimena, znaš ljude. Poslije.

Ustali su i zagrlili se, držeći se nakratko, osjećajući toplinu i nadu koju su dalijedno drugome. Michael je izvukao maramicu iz džepa na prsima i držao je na vratu.Jenna ju je uzela iz njegove ruke i sama očistila duboke ogrebotine; dotakla mu jemost nosa, gdje ga je udarila koljenom, a zatim mu je poravnala kosu na sljepo-očnicama.

― Upamti, moj dragi ― prošaptala je. ― Postupaj prema meni strogo. Pogur-ni me, guraj me, a kad mi uhvatiš ruku čvrsto je stegni. Čovjek kojega je ogrebla žena,bila ona neprijatelj ili ne, to je ljutit muškarac. Osobito među muškarcima; njegovamuškost više pati nego što pati od rana.

― Hvala, Sigmunde Freude. Hajdemo.

Stražar u crnoj kožnatoj jakni se nasmiješio ugledavši Havelockov okrvavljenivrat, dok je Kubanac kimnuo; njegov je izražaj potvrdio raniji sud. Kao što jenapućen, Michael je Jenninu ruku držao čvrsto kao u škripcu, gurajući je naprijed;usne su mu se stanjile, a pogled mu je bio svladavajući, ali bijesan.

― Želim se vratiti Kohouteku i otići odavde! ― ljutito je rekao.― I ne želim nikakvu raspru, je li to jasno?

― Zar je naša djevojčica pozlijedila velikog muškarca? ― upita stražar, cere-kajući se.

Janoš Kohoutek je bio odjeven u »mackinaw« jaknu1, a na glavi je imao kapus rubom od krzna. I on se nasmijao ugledavši maramicu na Havelockovu vratu. ―Možda je ovo vještica s Karpata ― rekao je govoreći engleski, pokazujući prljavezube. ― Stare žene su pričale da imaju snagu planinskih mačaka i prepredenostdemona

― Izgovorite to sa slovom k, přiteli. Ona je kuja. ― Michael je gurnuo Jennuprema vratima. ― Ja želim da pođemo; snijeg će nam produžiti putovanje.

― Nije tako strašno ― rekao je Kohoutek. ― Više vjetra nego ičega. ― Izdžepa je izvukao namot debelog konopca i pošao prema Jenni. ― Takvo vrijeme držiautoputeve i naplatišta čistim.

― Što je to? ― upita Havelock, pokazavši kretnjom na konopac.― Da joj drži ruke. Drži joj ruke ― naredi Kohoutek, obraćajući se stražaru.

― Vi se možda hoćete igrati s ovom mačkom, ali ja neću.― Ja pušim ― protestirala je Jenna. ― Pustite me da pušim, vrlo sam nervoz-

na. Što vam mogu učiniti?― Možda biste vi radije iglu? Tada nećete misliti o pušenju.― Moji ljudi ne prihvaćaju droge ― nato će Michael s čvrstinom u glasu. ―

Na aerodrome se pazi, osobito na izlazima za odlazak. Nema narkotika.1 Uglavnom u SAD: debeli kratki kaput s dvorednim kopčanjem (op. prev.)

― Onda će biti vezana. Dođi, uzmi joj ruku. ― Stražar u kožnatoj jakni prišaoje Jenni; ona je nevoljko ispružila ruke, kao da ne želi biti dodirnuta više nego jepotrebno. Kohoutek je stao. ― Je li ona bila u toaletu? ― oštro je upitao. ― Kažitemi, ženo, jeste li bili u toaletu?

― Sa mnom je sve u redu ― odgovorila je Jenna.― I kroz nekoliko sati? Neće biti zaustavljanja, razumijete li? Ni u kojem

slučaju neće biti zaustavljanja. Rozumíš?― Rekla sam da je sa mnom sve u redu.― Veži je i hajdemo. ― Havelock je učinio nekoliko nestrpljivih koraka

prema vratima, prošavši pored Moravca i bacivši pogled na Jennu. Oči su joj bileledeno staklo; bila je veličanstvena. ― Držim da će nas ovaj prebjeg iz žalára1 vozitiu kamionu.

Stražar je izgledao ljutit, dok se Kohoutek zacerekao. ― Vi se mnogo nevarate, Havliček. Nekoliko puta je stavljen na stranu zbog tvornog napada. Da, on ćenas povesti. ― Čvrsto je stegnuo uže oko Jenninih ruku, zatim se okrenuo i viknuo:― Axel!

― On ima moje oružje ― rekao je Michael, pokazujući kretnjom na čovjeka ukožnatom kaputu. ― Htio bih ga natrag.

― Dobit ćete ga. Na uličnom uglu u New Yorku.Drugi je stražar ušao u sobu iz hodnika, isti čovjek koji je prvi opazio da je

Havelock budan na podu.― Da, gospodine Kohoutek?― Ti sutra vršiš poslove po rasporedu, zar ne?― Da, sir.― Budi u radiokontaktu s kamionima na sjeveru i neka jedan dođe po mene u

Monongahelu, kad moj avion doleti sutra. Telefonirat ću s aerodroma i dati ti vrijemeleta.

― U redu.

― Mi idemo ― rekao je brdski bik, uputivši se vratima. Michael je uzeoJenninu ruku, a stražar u kožnatoj jakni je išao iza njih. Vani je vjetar bio snažnijinego prije. Snijeg je bio ljući, udarajući u krugovima i peckajući lice. Kohoutek jevodio; potrčali su stazom pored glavne kuće na farmi do teretnog vozila na cesti. Trećistražar, u bijeloj parki2, stajao je pored vrata udaljenih pedesetak metara; ugledao ih jei pošao do srednjeg zasuna.

Kamion je bio ograđen; u vozilu su se suočili s drvenim klupama za prijevozpetorice ili šestorice sa svake strane; smotana užad visila su sa strana. Ugledavšipokriveni prostor bez prozora Jenna je bila vidljivo potresena, a Havelock je toshvatio. Njena zemlja ― njegova zemlja rođenja ― vidjela je tokom godina mnogotakvih vozila, čula je previše istinitih priča ispričanih šapatom o konvojima koji suodvozili muškarce, žene i djecu, koje više nitko nije vidio. Ovo je Mason Falls,Pennsylvania, SAD, ali vlasnici i vozači teretnjaka nisu bili drugačiji od svoje braće uPragu i Varšavi, kasnije Moskvi ― prije toga u Berlinu.

1 Zatvor (češ.); (op. prev.)2 Topli kaput do koljena, često s kapuljačom, od materijala koji prkosi svakom vremenu, a prvobitno su

ga nosili Eskimi (op. prev.)

― Ulazite, penjite se! ― vikao je Kohoutek, koji je sada mahao velikimautomatikom kalibra .45, dok je stražar držao ručku stražnjih vrata.

― Ja nisam vaš zatvorenik! ― viknuo je Havelock. ― Dogovorili smo se!Imamo sporazum!

― A dio tog sporazuma, přiteli, jest da ste vi moj gost ali i talac sve dok nestignemo u New York. Nakon isporuke ― obiju isporuka ― bit ću sretan da odložimpištolj i platim vam večeru.

Brdski bik je zarikao smijehom dok su se Jenna i Michael uspinjali u kola.Sjeli su jedno pored drugog, ali se to nije dopalo Kohouteku. Rekao je: ― Žena sjedisa mnom. Vi idete preko. Brzo!

― Vi ste paranoidni ― rekao je Havelock, prešavši na drugu stranu, potraživšisjenu.

Vrata su se zatvorila, a stražar je manipulirao zasunom i bravom. Slabašnosvjetlo probijalo se kroz vjetrobran. Za nekoliko sekundi, pomisli Michael, upalit ćese svjetla, a odraženi rasap će djelomično osvijetliti i unutrašnjost vozila. U mraku jenavukao kaput i desnu ruku pomicao iza sebe, približavajući je nožu pričvršćenom zapojas, na dnu leđa. Ako ga sada ne izvuče, bit će mu to beskrajno teže kad bude zavolanom svojih kola.

― Što je to? ― viknu bik, podigavši pištolj u sjeni, uperivši ga u Havelockovuglavu. ― Što to radite?

― Kuja mi je zapandžala leđa; krv mi se prilijepila za košulju ― rekao jeMichael normalnim glasom. Onda je viknuo: ― Hoćete li to vidjeti, opipati?!

Kohoutek se nacerio, dobacivši pogled Jenni. ― Karpatska čarodějka1.Vjerojatno je pun mjesec, ali ga ne možemo vidjeti. ― Još se jednom nasmijao svojimsirovim brđanskim smijehom. ― Držim da je Lubjanka stroga kao što je uvijek bila.Ona će vam pojesti čuvara!

Čuvši spominjanje riječi »Lubjanka«, Jenna je razjapila usta, zadrhtala i rekla:― O, Bože! O, moj Bože!

Kohoutek ju je opet pogledao, a Havelock je opet razumio ― ona pokriva zanjega. Brzo je izvukao nož iz futrole i smjestio ga na dlan ruke. Sve je to potrajalomanje od dvanaest sekundi.

Otvorila su se vozačeva vrata; vozač se uspeo i upalio svjetlo. Pogledao jeodostraga. Stari bik mu je kimnuo i vozač je okrenuo ključ. Vozilo je imalo snažanmotor i minutu kasnije, pošto su kola prošla kroz čuvana vrata, već su se uspinjalistrmim brežuljkom. Teške gume su hrskale snijeg i meku zemlju, naginjući se, tresući,okrećući se u skladu s neravnim putem. Stigli su do zida stabala, odakle se pružioravan put; bili su vjerojatno tri osnune milje od Fourforks Pikea. Stražar-vozač jepritisnuo papučicu za brzinu, a onda je odjednom pritisnuo drugu, kočeći. Na ploči sinstrumentima pojavilo se isprekidano crveno svjetlo. Potražio je jedan pa drugiprekidač, te pritisnuo oba. Začu se pucketanje, a onda se kroz atmosferske smetnjejavio uzbuđeni glas: ― G. Kohoutek! G. Kohoutek!

― Što je to? ― upita stražar i dograbi mikrofon, pritisnuvši dugme. ― Ti sina kanalu za hitne slučajeve.

1 Vještica (češ.); (op. prev.j

― Vrabac u New Yorku ― on je uz telefon! Handelman je mrtav! Čuo je topreko radija! Ustrijeljen je u svom stanu, a policija traga za muškarcem...

Havelock je poletio stežući ručku noža u stisnutoj pesti, sa sječivom okrenutimdolje, dok je lijevom rukom strelovito uhvatio cijev automatika .45. Jenna se brzoodmakla; on je stezao dugački glatki čelik dok je Kohoutek ustajao, a onda je tresnuopištoljem o drvenu klupu. Zario je nož kroz ruku brdskog bika, pa se oštrica noža ―kroz meso i kosti ― zabila u drvo; krvava ruka je bila pribijena o drvo.

Kohoutek je vrisnuo; stražar na prednjem sjedištu naglo se okrenuo, ali seJenna bacila na njega; svom snagom je sručila svoje vezane ruke na čovjekov vrat iizvukla mu mikrofon iz ruke, prekinuvši vezu. Havelock je pištoljem udario u bikovuglavu; Kohoutek je zateturao, udario leđima o stijenku vozila, pa pao naprijed na pod,dok mu je ruka i dalje bila pribijena za drvenu klupu.

― Mihail!Stražar je, oporavivši se od Jenninih udaraca, izvlačio »llamu« iz džepa

kožnate jakne. Michael je poskočio i zabio tešku cijev automatika .45 u čovjekovusljepoočicu; spustio je ruku preko vozačeva ramena, uperivši mu »llamu« u srce,mada je pištolj još bio u čovjekovoj ruci.

― G. Kohoutek? Jeste li primili! ― viknuo je glas kroz radiosmetnje. ― Štobi trebalo da vrabac uradi? On želi znati!

― Kaži mu da si primio ― naredi mu Havelock, teško dišući, povukavši oroz.― Reci mu da vrabac ništa ne radi. Bit ćemo u kontaktu.

― Primili smo. ― Stražarev je glas bio šapat. ― Kažite vrapcu da ništa neradi. Bit ćemo u kontaktu.

Michael je odgurnuo mikrofon a onda pokazao na »llamu«. ― A sada mipolako uruči oružje ― naredio mu je. ― Upotrijebi samo dva prsta, samo dva prsta ―nastavio je. ― Na koncu, to je ipak moje, zar ne?

― Namjeravao sam vam vratiti ― rekao je preplašeni stražar, kojemu su usnedrhtale.

― Koliko bi godina morao vratiti ljudima koje si vozio u ovim kolima!― To nema ništa sa mnom, kunem se! Ja samo radim za život. Radim što mi

se kaže.― Svi vi tako. ― Havelock je uzeo “llamu« i pomaknuo automatik, pritisnuv-

ši ga u bazu stražareve lubanje. ― Sada nas odvezi odavde ― rekao je.

22

Vitki sredovječni muškarac ravne tamne kose otvorio je vrata telefonskegovornice na uglu 116. ulice i Riverside Drivea. Mokri gradski snijeg još se držao zastakla, zamagljujući crvena rotirajuća svjetla policijskih automobila nedaleko kabine.Utisnuo je kovanicu, birao 0, a zatim još pet brojeva; čuo je drugi ton i opet birao. Zanekoliko trenutaka zazvonio je telefon u privatnim prostorijama Bijele kuće.

― Da?

― Gospodin Predsjednik?― Emory? Kako je prošlo?

― On je mrtav. Ustrijeljen je.Tišinu iz Washingtona prekinuo je jedino zvuk Berquistova disanja. ― Kažite

mi što se dogodilo ― rekao mu je Predsjednik.― Bio je to Havelock, ali ime nije točno navedeno. Mi možemo poricati

postojanje takve osobe u Stateu.― Havelock? U...? O moj Bože!

― Ne znam sve pojedinosti, ali ipak dovoljno. Shuttle1 je kasnio zbog snijega,a oko LaGuardie smo kružili gotovo jedan sat. Kad sam ja ovdje stigao, već se okupilagomila, policijska kola, nekoliko novinarskih kola i ambulantna kola.

― Novinari?

― Da, sir. Handelman je ovdje bio istaknut čovjek. Ne samo zato jer je bioJevrej koji je preživio Bergen-Belsen, već i zbog svog statusa na sveučilištu. Poštivalisu ga, čak više od toga.

― O, Kriste... Što ste saznali? Kako ste to saznali? Vaše ime neće na površinu,zar ne?

― Ne, sir. Iskoristio sam svoj položaj u Stateu i stupio u kontakt s policijskomstanicom; detektiv je bio voljan surađivati. Kako se čini, Handelman je imaougovoreni sastanak s jednom studenticom, koja se dvaput vratila, a onda pozvonilanadgledniku. Otišli su do Handelmanova stana, vidjeli da vrata nisu zaključana, ušlisu u stan i pronašli ga. Nadglednik je telefonirao policiji, a kad su došli policajci rekaoim je da je pustio u kuću čovjeka koji je imao vjerodajnice State Departmenta. Rekaoje da mu je prezime Havilitch; ne sjeća se i imena, ali je inzistirao da mu je ID bio uredu. Policija je još u Handelmanovu stanu, uzimaju otiske prstiju, uzorke odjeće,ugrušanu krv.

― Jesu li pojedinosti objelodanjene?― U ovom gradu ne mogu čekati. Sve je pušteno u javnost prije dvadeset

minuta. Nije bilo načina da to zaustavim, čak da sam i htio. Ali State ne morarazjašnjavati; mi možemo poricati.

1 Čunak ― avion koji osigurava gusti servis u oba smjera (op. prev.)

Predsjednik je šutio, a onda progovorio. ― Kad bude pravo vrijeme. StateDepartment će u cijelosti surađivati s vlastima. Do tada želim da se stvori fascikl ―koji će cirkulirati samo na ograničenoj bazi ― o Havelockovoj aktivnosti pošto seodijelio od vlade. Mora održavati vladinu uzbunjenost zbog njegova duševnog stanja,njegova očita ubilačka nagnuća ― njegovu nelojalnost. Međutim, u interesunacionalne sigurnosti, taj će dokument ostati pod ograničenom klasifikacijom. Nećebiti objelodanjen.

― Nisam siguran da razumijem.

― Činjenice će biti otkrivene kad Havelock više ne bude prijetnjom interesi-ma ove zemlje.

― Sir?― Jedan čovjek je beznačajan ― rekao je Predsjednik tiho. ― Coventry,

gospodine podsekretaru. Enigma... Parsifal.― Ja prihvaćam rezoniranje, ali ne pretpostavku. Kako možemo biti sigurni da

ćemo ga naći?― On će nas naći; vas će naći. Ako je sve što smo saznali o Havelocku tako

točno kao što vjerujemo, on ne bi ubio Jacoba Handelmana da za to nije imao izuzetanrazlog. I on ga nikad ne bi ubio da nije saznao kamo je Handelman uputio Karasovu.Kad dođe do nje, znat će o vama.

Bradford je šutio nekoliko trenutaka. ― Da, svakako, gospodine Predsjedniče.

― Vratite se ovamo što prije možete. Moramo biti spremni... vi morate bitispremni. Uredit ću da dvojica ljudi dolete s Poole's Islanda. Sastat ćete se u Nationalu;ostanite u prostorijama Sigurnosti aerodroma dok ne stignu.

― Da, sir.

― Sada, slušajte me, Emory. Moje će instrukcije biti izravne, objašnjenjejasno. Predsjednikova je naredba da vas čuvaju dvadeset četiri sata; vaš je život unjihovim rukama. Vas lovi ubojica koji je neprijatelju prodao tajne svoje vlade. To ćebiti riječi koje ću ja upotrijebiti; vaše će biti drugačije. Vi ćete upotrijebiti jezikKonzularnih operacija: Havelock je 'izvan spasa'. Svaki dodatni sat koji živi opasnostje za naše ljude na terenu.

― Razumijem.― Emory? ― Sir?

― Prije nego se ovo dogodilo, ja vas zapravo nisam uopće poznavao ― tihoće Berquist. ― Kakva je vaša situacija kod kuće?

― Kuće?― Tamo će doći po vas. Imate li djece kod kuće?― Djece? Ne, ne, nema djece. Moj je stariji sin u koledžu, a mlađi je u škol-

skom internatu.― Mislio sam da sam negdje čuo da imate kćeri.― Dvije. One su sa svojom majkom. U Wisconsinu.― Tako. Nisam znao. Imate li drugu ženu?― Bilo ih je. Opet, dvije. Nisu potrajale.

― Onda znači da u vašoj kući nema žena?― Dolaze često, ali ne dogovoreno u minut. Samo nekoliko u protekla četiri

mjeseca.― Tako.

― Živim sam. Okolnosti su optimum, gospodine Predsjedniče.― Da, držim da jesu.

Upotrijebivši smotanu užad na stijenki vozila, stražara su vezali za upravljač, aKohouteka za klupu.

― Pronađi štogod i povezi mu ruku ― rekao je Michael. ― Želim ga živa.Želim da mu netko postavi par pitanja.

Jenna je našla farmerovu maramicu u odjelku za rukavice. Izvukla je nož zakrljušti iz krupne ruke starog brdskog bika, prerezala maramicu u dva dijela i stručnomu povezala ranu, zaustavivši krv i na otvoru rane i na zglavku.

― Držat će tri, možda četiri sata ― rekla je. ― Poslije toga ne znam. Ako seprobudi i ovo rastrga, mogao bi iskrvariti do smrti... Znajući što znam, ne trebaju mimolitve.

― Netko će ga naći. Ova kola. Za sat ili više bit će svjetlo, a Fourforks Pike jepokrajinski put. Sjedi jednu minutu. ― Havelock je upalio motor, otpustio kvačilo igurnuo kola u brzinu. Trzajući čovjeka naprijed-natrag za volanom, manevrirao jekolima tako da su se sada ispriječila preko puta. ― Okay, izađimo.

― Ne možete me ovdje ostaviti! ― zacvilio je stražar. ― Isuse!― Jeste li bili u toaleti?― Što?― Nadam se, za vaše dobro.― Mihail?― Radio. Mogao bi se netko pojaviti i osloboditi ga. On bi ga upotrijebio.

Potrebna nam je svaka minuta.

Havelock je podigao .45 sa sjedišta i opetovano praskao debelom ravnomručicom u brojčanike i prekidače, sve dok nije ostalo razbijeno staklo i plastika.Konačno je istrgnuo mikrofon, prekinuvši žice; otvorio je vrata i okrenuo se Jenni. ―Ostavit ćemo svjetla upaljena tako da netko ne lupi u kola ― rekao je, izišao ipovukao sjedište da ona može izaći. ― Još jedno što moramo obaviti. Dođi.

Zbog vjetra, na Fourforks Pikeu je bilo najviše dva centimetra snijega napovršini, osim isprekidanih nanosa koji su nalegli na graničnu travu. Michael je .45predao Jenni, a u desnu ruku je uzeo »llamu«. ― To izaziva previše buke ― nastavioje. ― Vjetar bi to mogao odnijeti do kuće na farmi. Ostani ovdje.

Obišao je kola i dvaput ispalio, razmrskavši obje stražnje gume. Potrča na dru-gu stranu i ispali još dvaput u prednje gume. Teretno vozilo se drmalo naprijed-natragdok je iz guma pištao zrak, pa se smirilo na putu. Da bi se oslobodio put, s vozilom semoglo doprijeti samo u travu, ali ne dalje od toga. Stavio je »llamu« u džep.

― Daj mi četrdeset pet ― rekao je Jenni, izvukavši košulju iz hlača.

Predala mu ga je. ― Što kaniš učiniti?― Očistiti ga. Ne tvrdim da će iz toga proizići mnogo dobra, jer su naši otisci

posvuda u kamionu. Možda tamo neće četkati; ovo hoće.― Pa?― Bacam kocku na mogućnost da će se naš vozač paklenski derati da to nije

njegovo oružje, već da pripada njegovu poslodavcu, tvom domaćinu, Kohouteku.― Balistika ― kazala je Jenna, kimnuvši. ― Ubojstva u arhivi.― Možda nešto drugo. Tu će farmu rastaviti u komade, a kad to učine, možda

će početi kopati po zemljištu. Moglo bi biti ubojstava koja nisu zabilježena u arhivipolicije. ― Automatik je držao s rubom košulje, otvorio vrata teretnjaka i prekoprednjeg sjedišta bacio oružje u pokrivena kola.

― Hej, čujte, za ime Krista! ― viknuo je vozač, izvijajući se, sapetkonopcima. ― Pustite me da iziđem odavde, hoćete li? Ja vam nisam ništa učinio!Vratit će me natrag na deset godina!

― Mnogo su blaži spram onih koji posvjedoče za optužbu. Razmisli o tome.― Havelock je udario vratima i brzo se vratio Jenni. ― Kola su otprilike četvrt milje,na drugoj strani Kohoutekova puta. Jesi li ti u redu?

Pogledala ga je; čestice snijega uplitale su joj se u plavu kosu, lice joj je bilosasvim mokro, ali su joj oči bile žive. ― Da, moj dragi, ja sam u redu... Gdje se godnalazili u ovom trenutku, ja sam kod kuće.

Uzeo ju je za ruku, pa se zaputiše prema kolima. ― Hodajmo po sredini kakobi nam otisci bili pokriveni snijegom.

Sjedila je blizu njega, dodirivala ga, s rukom u njegovoj, a glava joj se uprekidima odmarala na ramenu dok je on vozio.

Bilo je malo riječi između njih, šutnja je bila ugodna; bili su previše umorni isuviše preplašeni da govore razborito, barem ne još neko vrijeme. Već su bili tamo;znali su da će se malo mira vratiti s tišinom i činjenicom da su jedno uz drugo.

Sjećajući se Kohoutekovih riječi, Havelock je krenuo na sjever doPennsylvania Turnpikea, a zatim istočno prema Harrisburgu. Stari Moravac je bio upravu; niski vjetrovi su doslovce očistili velik dio ceste, a temperatura ispod ništiceodržavala je snijeg suhim i nestalnim. Iako je vidljivost bila loša, putovali su brzo.

― Je li ovo glavni autoput? ― upita ga Jenna.― To je državna ograda, da.― Je li pametno biti na ovoj cesti? Ako Kohouteka pronađu prije svanuca,

neće li ljudi paziti na ovu 'ogradu', kao što paze na Bahnen i dráha?1

― Mi smo posljednji ljudi na zemlji za koje bi on htio da ih nađe policija. Miznamo što je ta farma. On će zavlačiti, upotrijebit će priču o nekakvom upadaču, rećiće da je on bio talac, žrtva. A stražar neće reći ništa sve dok ne bude prisiljen na to,dok ne pronađu arhivu o njemu, a tada će pregovarati. S nama je u redu.

― To je policija, dragi ― rekla je Jenna, nježno mu dodirujući podlakticu. ―Ali recimo da to nije policija. Ti želiš da to bude policija, tako se uvjeravaš. Aliuzmimo daje to netko drugi. Farmer ili vozač mljekarskih kola. Mislim da biKohoutek platio mnogo novaca da se domogne sigurnosti svoje kuće.

1 Željeznica (njem. i češ.); (op. prev.)

Michael ju je gledao na prigušenom svjetlu ploče s instrumentima. Oči su jojbile umorne, s velikim podočnjacima; u sredini njenog pogleda još je bio strah. Aliusprkos iscrpljenosti i strahu, mislila je bolje od njega.

― Ti si divna ― rekao je.

― Ja sam prestrašena ― odgovorila je.― Osim toga si i u pravu. Postoji dječja pjesmica koja kaže »želeći, ispunit

ćeš želju«. To je laž, i samo za djecu, ali sam računao na to, nadao sam se tome.Mogućnosti da će policija pronaći Kohouteka, ili da će građanin izvijestiti policiju oonome što je našao, nisu veće od sedamdeset-trideset. Naprotiv. Skrenut ćemo na idu-ćem izlazu i krenuti prema jugu.

― Kamo? Kamo ćemo poći?― Prvo, gdje možemo biti sami, ne okrećući se stalno unazad. Gdje nećemo

bježati.Sjedila je na stolici pored prozora motela, a rano svjetlo se širilo preko brda

Alleghenya, još u daljini. Žute su zrake pojačale zlato u dugoj plavoj kosi koja joj jepadala preko ramena. Izmjenično bi gledala u njega, a onda okrenula lice i zatvorilaoči; njegove riječi su joj bile suviše bolne da bi ih slušala na svjetlu.

Kad je završio, još je bio u tjeskobi koja je dolazila s priznanjem: on je bionjen krvnik. Ubio je svoju ljubav i više ljubavi nije ostalo u njemu.

Jenna je ustala sa stolice i šuteći stajala pored prozora. ― Što su nam učinili?― prošaptala je.

Havelock je stajao na drugoj strani sobe i gledao je; nije mogao odvratiti pog-led. A onda se vraćao kroz beskrajno vrijeme, kroz uskovitlane izmaglice proganjaju-ćeg, opsesivnog sna koji ga nikad nije napuštao. Slike su bile tu. Sjećao se svih trenu-taka, ali su mu bili odgurnuti iz života samo da bi opet iznikli i napali ga, paleći gakada god bi uspomene odbile da leže zakopane. Što je ostalo kad vam je sjećanjeotišlo, g. Smith? Ništa, dakako, a koliko je često želio zaborav, bez slika i zapamćenihtrenutaka ― zamjenjujući ništavnost za odsutnost boli. Ali je sada prošao kroz košmarisprekidana sna i vratio se u život, kao što su suze navrle u Jennine oči i ispralemržnju. No stvarnost je bila lomna; njene dijelove treba zalijepiti, sastaviti ih.

― Moramo ustvrditi ― rekao je Michael ― zašto mi je Broussacova kazalašto ti se dogodilo, ali tako da je bilo rupa. Nisam mogao razumjeti.

― Ja joj nisam sve rekla ― sada će Jenna, zureći u snijeg. ― Ja joj nisamlagala, ali joj nisam sve rekla. Bojala sam se da mi neće pomoći.

― Što si izostavila?― Ime čovjeka koji me potražio. On je s tvojom vladom već niz godina. Svo-

jedobno je bio kontroverzan, ali i dalje poštovan, mislim. Barem sam to čula za njega.― Tko je to bio?

― Čovjek koji se zove Bradford. Emory Bradford.― Dobri Bože... ― Havelock je bio osupnut. Bradford je ime iz prošlosti, uz-

nemiravajuće prošlosti. Bio je jedna od političkih kometa rođenih u vrijeme Kenne-dya, ali je izišao na glas s Johnsonom. Kad su komete iščezle s vašingtonskog neba,usmjerene u međunarodne banke i fondacije, uvažene odvjetničke kancelarije i u sobe

direktora korporacija, Bradford je ostao ― manje slavan, svakako, i manje utjecajan,zacijelo ― tamo gdje su bili vođeni politički ratovi. Nikad se nije razumjelo zašto.Ostavljajući po strani mjeru osobnog bogatstva, mogao je učiniti tisuću drugih stvari,ali je izabrao da to ne učini. Bradford, pomisli Havelock, dok mu je to prezime odje-kivalo u glavi. Sve je te godine Emory Bradford samo obilježavao vrijeme, čekajućina drugu verziju Camelota1 da ga ponese u drugo vrijeme samoveličajuće slave? Takomora biti. Ako je on došao do Jenne u Barceloni, on je u jezgri prevare kod CostaBrave, prevare koja je išla daleko iza njega i Jenne, dvoje ljubavnika koji su se okre-nuli jedno protiv drugoga. To je povezivalo nevidljive ljude u Moskvi s moćnicima uvladi Sjedinjenih Država.

― Poznaješ li ga? ― upita ga Jenna, koja je još gledala kroz prozor.― Ne osobno. Nikad se nisam sastao s njim. Ali si ti u pravu, on je bio kontro-

verzan. Posljednje što sam čuo za njega ― bio je podsekretar u Stateu, niskog profilaali prilično visoke reputacije ― pokopan ali vrijedan, moglo bi se reći. Rekao ti je daje s Cons Opom u Madridu?

― Rekao je da je na specijalnom zadatku s Konzularnim operacijama, jednahitnost koja se tiče unutrašnje sigurnosti.

― Ja?

― Da. Pokazao je kopije dokumenata pronađenih u sefu na Ramblasu. ―Jenna se okrenula od prozora. ― Sjećaš li se da si mi govorio kako si u više navratamorao otići do Ramblasa?

― To je bilo mjesto za poštu za Lisabon. I to sam ti rekao. Ne brini, to je biloorkestrirano.

― Ali možeš razumjeti. Ramblas mi je ostao u sjećanju.― Oni su to znali. Kakvi su to bili dokumenti?― Instrukcije iz Moskve koje su mogle biti namijenjene jedino tebi. Bili su

datumi, putne rute; sve je bilo suglasno onome gdje smo bili, kamo smo namjeravaliići. A bili su i kôdovi; ako oni nisu bili autentični onda ja nikad nisam vidjela ruskušifru.

― Iste su materijale dali i meni ― rekao je Havelock, kojega je opet zahvataobijes.

― Da. Znala sam to kad si mi rekao što su ti dali u Madridu. Ne sve, dakako,ali je bila riječ o mnogim istim dokumentima i mnogim istim informacijama. Istimstvarima su zasuli i tebe i mene. Sve do radija u hotelskoj sobi.

― Pomorska frekvencija? Pomislio sam da si bila nepažljiva.― Nikad nismo slušali taj radio ― rekla je Jenna.― Kad sam našao ključ u tvojoj torbici, a slagao se s ključem za koji su

dokazi u Madridu rekli da ga imaš ― ključ za ormarić na aerodromu ― nisam mogaoostati u istoj sobi s tobom.

― To je bilo to, zar ne? Konačna potvrda za nas oboje. Promijenila sam se, ni-sam si mogla pomoći. A kad si se vratio iz Madrida, bio si drugačiji. Doimao si se kao

1 Prema legendi o kralju Arthuru, engleski grad u kojem su se nalazili palača i dvor kralja Arthura,legendarnog britanskog kralja iz 6. st. koji je vodio keltski otpor protiv Saksonaca; predstavljen kao vođa vitezovaOkruglog stola u Camelotu (op. prev.)

da si bio silovito povučen u nekoliko smjerova, ali samo s jednom istinskom preda-nošću i vezanošću, ali ne za mene, ne za nas. Prodao si se Sovjetima zbog razlogakoje nisam mogla razumjeti... Čak sam pokušala racionalizirati; možda si poslijetrideset godina čuo vijesti o svom ocu ― događale su se i čudnije stvari. Ili si išao podduboki pokrivač bez mene; prebjeglica u postupku postajanja dvostrukim agentom.Samo sam znala da prijelaz ― što god to bilo ― ne uključuje mene.

― Jenna se okrenula prozoru. Nastavila je, ali jedva čujnim glasom.― Onda je Bradford opet uspostavio vezu sa mnom; sada je bio uspaničen,

gotovo se nije mogao svladavati. Rekao je da je upravo uhvaćena poruka Moskve ―Moskva je naredila moje smaknuće. Ti ćeš me odvesti u stupicu, to ćeš učiniti još istevečeri.

― U Costa Bravi?

― Ne, nikad nije spomenuo Costa Bravu. Rekao je da će jedan čovjek nazvatioko šest sati, dok si ti vani, upotrebljavajući frazu ili opis koje ću prepoznati jedinokao tvoje. Reći će da nisi mogao do telefona, ali da ja uzmem kola i odvezem seobalom do Villanueve, gdje ćeš mi se ti pridružiti pored fontane na trgu. Ali se tinećeš pojaviti, jer ja tamo nikad ne bih stigla, uzeli bi me na putu.

― Ja sam ti rekao da idem u Villanuevu ― rekao je Michael. ― Bio je to diostrategije Cons Opa. Dok sam ja navodno poslovno dvadeset milja južnije, ti bi imalavremena da odeš do obale Montebello na Costa Bravi. To bi bio konačan dokaz protivtebe. Trebalo je da budem svjedokom ― ja sam to zahtijevao, nadajući se do Krista dase nećeš pojaviti.

― To sve pristaje, učinjeno je da pristaje! ― uzviknu Jenna. ― Bradford mije rekao da, ako dođe taj poziv, treba da bježim. Drugi će Amerikanac biti s njim upredvorju, pazeći na KGB. Oni će me odvesti u konzulat.

― Ali ti nisi otišla s njima. Žena koju sam ugledao nisi bila ti.― Nisam mogla. Odjednom više nisam nikome vjerovala. Sjećaš li se inciden-

ta one noći u caféu Paseo Isabel, baš prije nego si otišao u Madrid?― Pijanac ― rekao je Havelock, živo se sjećajući. ― Udario je u tebe ― pao

je na tebe, zapravo ― a onda je inzistirao da ti stegne ruku i poljubi je.― Smijali smo se tome. Ti više od mene.― Nisam poslije nekoliko dana. Bio sam uvjeren da je to bio trenutak kad ti je

uručen ključ za ormarić na aerodromu.

― Za čije postojanje uopće nisam znala.― A koji sam našao u tvojoj torbici, jer gaje tamo stavio Bradford kad je bio u

toj hotelskoj sobi, a ja u Madridu. Pretpostavio sam da si se ispričala na trenutak-dva.

― Bila sam u šoku; bila sam bolesna. Uvjerena sam da sam bila.― To objašnjava radio, pomorsku frekvenciju... Što je bilo s pijancem?

― Bio je jedan od Amerikanaca u predvorju hotela. Zašto je bio tamo? Tko jeon bio? Vratila sam se što sam brže mogla.

― Nije te vidio?― Ne. Pošla sam stepeništem. Njegovo me lice plašilo, ali ti ne znam reći

zašto. Možda zbog toga što se gradio da je prije bio netko drugi, netko tako drugačiji,

ne znam. Ja samo znam da su me njegove oči uznemirile; bile su ljutite, ali nisutumarale unaokolo. On nije gledao na predvorje zbog KGB-a, samo je pogledavao nasat. Tada sam već i sama bila uspaničena ― smetena, povrijeđena više nego sam ikadbila u životu. Ti si me pustio da umrem, a odjednom nisam njima mogla vjerovati.

― Vratila si se natrag u sobu?― Bože, ne, bila bih stjerana u kut. Bila sam u hodnicima, stajala na stepe-

ništu, pokušavala dokučiti situaciju. Mislila sam da sam možda suviše histerična,suviše uplašena da bih se razborito ponašala. Zašto nisam vjerovala Amerikancima?Trebalo je da donesem odluku, zapravo sam već gotovo donijela odluku da siđem ―kad sam čula zvukove u hodniku. Malo sam odškrinula vrata... i znala da sam dobroučinila ono što sam učinila.

― Došli su za tobom?

― Lift. Bradford je nekoliko puta pokucao na vrata, a dok je on kucao, drugičovjek ― pijanac iz caféa ― izvukao je pištolj. Kad nisu čuli odgovor, čekali su dokse nisu uvjerili da nikoga nema u hodniku. A onda, jednim udarcem noge, čovjek spištoljem je razbio vrata i nahrupio unutra. To nije bilo ponašanje ljudi koji su došlinekoga spasiti. Pobjegla sam.

Gledajući je, Havelock je pokušavao misliti. Bilo je toliko dvosmislenosti...dvosmislenosti. Gdje su bili obrisi čovjeka koji je upotrijebio kôd Dvosmislenost.

― Kako si dobila svoj kofer? ― upita je.

― Kao što si ga opisao, bio je to jedan moj stari kofer. Posljednje čega sesjećam jest da sam ga jednostavno ostavila u prizemlju stana koji sam unajmila uPragu. Zapravo si ga možda ti donio dolje.

― KGB bi ga našao.― KGB!― Netko u KGB-u.― Da, rekao si to, zar ne?... Morao je netko biti.― Koja je to bila fraza ili opis koje ti je taj čovjek dao preko telefona? Riječi

za koje bi pomislila da su od mene.

― Opet Prag. Rekao je da postoji dvorište s kaldrmom u centru grada;― Veřejná místnost1 ― rekao je Michael, kimnuvši. ― Praška sovjetska

policija. Oni bi znali o tome. U izvještaju koji sam poslao Washingtonu opisao samkako si se izbavila iz tog mjesta, kako si bila sjajna. I kako sam bio prokleto blizusmrti dok sam te promatrao s prozora tri kata više.

― Hvala ti na pohvali.― Skupljali smo sve naše točke zajedno, sjećaš li se? Spremali smo se da

pobjegne-mo iz našeg pokretnog zatvora.― A ti si se spremao predavati.― Historiju.― I namjeravali smo imati djecu...― I poslati ih na škole...1 Javna prostorija (češ.); (op. prey.)

― I voliti ih i koriti ih.

― I pohađati utakmice hokeja.

― Ti si rekao da nema takvih stvari...

― Ja te volim...

― Mihail?

Prvi su koraci bili oklijevajući; zatim su potrčali jedno drugom, čvrsto sestegli, odgurnuvši vrijeme, i bol, i tisuće trenutaka tjeskobe. Navrle su joj suze iisprale posljednje barikade koje su postavili lažljiva i ljudi koji služe lažljivcima.Stezali su se sve jače, a pritiskanje njihovih tijela bilo je očitovanje koje su razumjeli;usne im se susretoše, nabrekle, ispitivačke, u traženju opuštanja koje su požurivalijedno u drugome. Kao nikad prije bili su uhvaćeni u stupicu svog pokretnog zatvora― i to su znali ― ali su u tim trenucima bili i slobodni.

San se u cijelosti ostvario u životu, zbilja više nije bila lomna. Bila je porednjega. Njeno lice mu je dodirivalo rame, usne su joj bile odijeljene, dah dubok,odmjereno disanje mu je grijalo kožu. Kao tako često u prošlosti, pramenovi njenekose padali su mu po prsima, na neki način podsjetnik da je i u snu bila dio njega.Oprezno se okrenuo, tako da je ne probudi, i pogledao ju. Tamne sjene ispod njenihočiju još su bile tu, ali su nestajale kako se nagovještaj boje vraćao njenoj blijedojputi. Proći će dani, možda i tjedni, prije nego iščezne strah u njenim očima. Pa ipak,usprkos njemu, tu je bila i njena snaga; ona ju je provukla kroz nepodnosive napetosti.

Pomakla se, istegla se, a zrake sunca koje su žurile kroz prozore kupale su jojlice. Dok ju je gledao razmišljao je o svemu što je prošla, kakvu je snagu morala imatida bi sve to preživjela. Gdje je bila? Tko su ljudi koji su joj pomogli, koji su jepozlijedili? Ima toliko pitanja, toliko toga što želi saznati. Dio njega bio je nezreliadolescent, ljubomoran na slike koje si nije htio predstaviti, dok je njegov drugi diobio preživjeli koji je vrlo dobro znao cijenu koju treba platiti da bi se ostalo živim unjihovom, tako često silovitom svijetu. Odgovori će doći s vremenom, otkrivat će sepolako ili u erupcijama sjećanja, ili u zlovolji, ali ih on neće podstaknuti ni izazvati.Proces ozdravljenja ne može se nametnuti silom; bilo bi previše jednostavno Jenni dautone natrag i proživi strahovanja, ali bi ih samo produžila proživljavajući ih opet.

Opet se pomakla, glava se vratila njemu, dah joj je bio topao... A onda ga jepogodila apsurdnost njegovih misli. Što on misli gdje je on... gdje su oni? Što misli daće im biti dopušteno? Kako se mogao drznuti da razmišlja u terminima bilo kogvremena?

Jacob Handelman je mrtav, njegov ubojica gotovo sigurno identificiran ―zacijelo poznat lažljivcima u Washingtonu. Lovu na čovjeka dat će se okvir časti.Mogao je zamisliti izvještaje u novinama: voljeni učenjak okrutno ubijen odporemećenog bivšeg funkcionera inozemne službe, kojeg njegova vlada traži zbogsvih mogućih zločina. Da li bi netko povjerovao istini? Da je ljubazni stari Jevrej kojije propatio užase koncentracionog logora zapravo gizdavi čovjek-čudovište koji jenaredio paljbu u Lidicama? Bezumlje!

Broussacova bi se okrenula; svi na koje bi mogao računati sad ga ne bi nidodirnuli, njih ne bi dodirnuli. Nema vremena za viđanje rana, potreban im je svakisat. Pogledao je na sat: dva i četrdeset pet, tri četvrtine dana su otišle. Treba razmotritistrategije ― do lažljivaca treba stići u noći.

Ipak je nešto moralo biti. Za njih, samo za njih; radi olakšanja bolova, radibrisanja ostataka lomnosti. Ako toga nema, nema ničega.

Učinio je ono o čemu je sanjao, budeći se u znoju kad god bi to sanjao, znajućida to nikad neće biti. Sad bi moglo biti. Prošaptao joj je ime, pozvao ju je prekoklanaca sna.

I kao da nikad nije bilo trenutaka kad su bili daleko jedno od drugoga, njena jeruka posegnula za njegovom. Probudila se, a oči su joj upijale njegovo lice; a onda, negovoreći, podigla je pokrivače i prišla k njemu. Svoje golo tijelo pritisnula je onjegovo, rukama ga je zagrlila, usne spojila s njegovima.

Šutjeli su dok im je uzbuđenje raslo; u sobi su se čuli samo krici potrebe itjeskobe. Potrebu su osjećali jedno spram drugoga, a tjeskobe se nije trebalo bojati.

Još su dva puta vodili ljubav, ali je treći put bio uspješniji u pokušaju nego udovršenosti. Zrake sunca više nisu prodirale kroz prozore; umjesto njih se pojavionarančasti sjaj koji je bio odraz zalaza sunca u pokrajini. Sjedili su na krevetu;Michael joj je zapalio cigaretu, i oboje su se blago smijali svojoj krivo vođenojenergiji, svojoj privremenoj iscrpljenosti.

― Ti ćeš me odbaciti zbog vrelokrvnog pastuha iz Ankare.― Nemaš se zbog bilo čega ispričavati, moj dragi... moj Mihail. Osim toga, ja

doista ne volim njihovu kavu.― Osjećam olakšanje.― Ti si ljubav ― rekla je, dodirnuvši mu zavoj na ramenu.― Ja jesam u ljubavi. Toliko toga treba nadoknaditi.― Oboje, ne samo ti. Ne smiješ misliti na taj način. Prihvatila sam laži baš

kao i ti. Nevjerojatne laži, nevjerojatno predstavljene. A ne znamo zašto.― Ali znamo svrhu, što nam daje dio onoga zašto. Da me se izvuče iz službe,

ali i da me se drži pod prismotrom, pod mikroskopom.― Uz moje odmetništvo, moju smrt? Postoje drugi načini okončanja čovjeka

koji ti više ne treba.― Da ga ubiješ? ― upita je Havelock, kimnuvši; onda je zastao i zatresao

glavom. ― Na jedan način, da. Ali nema nikakva načina kontrole nad štetnimdokaznim materijalom koji je možda ostavio iza sebe. Mogućnost da je taj čovjekpohranio tu informaciju često ga održava živim.

― Ali te oni sada žele ubiti. Ti si 'izvan spasa'.― Netko je promijenio mišljenje.― Ta osoba nazvana Dvosmislenost ― doda Jenna.― Da. Što god ja znam ― ili oni misle da znam ― sad je zasjenjeno većom

prijetnjom koja im je mnogo opasnija. Opet, ja. Što sam pronašao, što sam saznao.― Ne razumijem.― Ti ― odgovori joj Havelock. ― Costa Brava. To mora biti pokopano.― Sovjetska veza?

― Ja ne znam. Tko je bila žena na obali? Što je ona mislila da tamo radi.Zašto to nisi bila ti ― hvala Kristu, nisi bila ― ali zašto nije bilo tako. Kamo su tevodili?

― U moj grob, mislim.― Ako je to bio slučaj, zašto tebe nisu uputili na tu plažu? Zašto te nisu tamo

ubili?― Možda su osjećali da ne bih pošla. Ja nisam s njima napustila hotel.

― To onda nisu mogli znati. Mislili su da te imaju, preplašenu, u šoku, doktražiš zaštitu. Važno je da nisu ni spomenuli Costa Bravu, nisu te čak pokušali nipripremiti.

― Ja bih se odvezla tamo one noći ― trebalo je samo da me pozo veš. Došlabih. I tako bi imali to smaknuće; ti bi vidio ono što su htjeli da vidiš.

― To nema smisla. ― Michael je pripalio cigaretu. ― A to je osnovnanepodudarnost, jer tko god je pripremio i sastavio Costa Bravu nesumnjivo je izvrstantehničar, stručnjak za crne operacije. Bilo je to sjajno izgrađeno, vrijemeslijedostvaren sve do djelića sekunde... Sve to nema smisla!

Jenna je prekinula kraću šutnju. ― Mihail ― rekla je mirno, nagnuvši se na-prijed, zamagljenih očiju, sa žarištem negdje u daljini. ― Dvije operacije ― prošapta-la je.

― Što?― Pretpostavimo da su bile dvije operacije, ne jedna? ― Okrenula se prema

njemu, sada vrlo živih očiju. ― Prva je stavljena u pogon u Madridu ― dokazi protivmene ― zatim provedena u Barceloni ― dokazi protiv tebe.

― I dalje jedan pokrivač ― nato će Havelock.― Ali koji je onda razderan ― ustrajala je Jenna. ― Postala su dva dijela.

― Kako?― Prvobitna je operacija presretnuta ― rekla je. ― Od nekoga tko nije dio nje

― Onda izmijenjena ― rekao je, počinjući shvaćati. ― Tkanina je ista, ali sušavovi ispreturani, pa se sve pretvorilo u nešto drugo. Drugačiji pokrivač.

― Pa ipak, s kojom svrhom? ― upita ga.― Kontrola ― odgovori joj. ― Onda si ti otišla i kontrola se izgubila.

Broussacova mi je rekla da za tobom postoji šifrirani 'alert'1 još od Costa Brave.― Vrlo šifrirani ― suglasila se Jenna, zgnječivši cigaretu. ― Što bi moglo

značiti da oni koji su presreli operaciju i izmijenili je možda nisu znali da sam izBarcelone izišla živa.

― Sve dok te ja nisam vidio i učinio da svi znaju ― svi koji su važni. Tadasmo oboje morali umrijeti; jedno po knjizi crnih operacija ― to sam bio ja. A drugožrtvom strategije ― a da toga nije bio svjestan nitko u sankcijama ― bomba koja jeraznijela automobil izvan Col des Moulinetsa. Ti. Sve pokopano.

― Opet Dvosmislenost?

― Nitko drugi to nije mogao učiniti. Nitko drugi osim čovjeka s kôdomsigurnosne podobnosti nije mogao infiltrirati strategiju na tom mostu.

Jenna ga je gledala, a zatim pogledala kroz prozor; narančasti je sjaj iščezavao.1 Uzbuna, upozorenje; nalog za neku brzu (i) skrivenu akciju; može biti različito stupnjevan, pa su

poznati polujavni, šifrirani, zeleni, crveni itd. (op. prev.)

― Ipak još ima mnogo izostavljenoga. Previše rupa.― Mi ćemo neke popuniti, možda i sve.― Emory Bradford, svakako.― I netko drugi ― rekao je Havelock. ― Matthias. Prije četiri dana sam mu

telefonirao iz Cagnes-sur-Mera putem njegove privatne linije ― vrlo malo ljudi imataj broj, ali nije htio razgovarati sa mnom. Ja to nisam mogao shvatiti. Ti ne možešznati kako je to bilo ludo, na neki način i nevjerojatno. Ali nije htio i ja sam mislionajgore: odrezao me čovjek koji mi je najbliži. Onda mi ti kažeš o Bradfordu ipočinjem misliti da sam se varao.

― Kako to misliš?― Recimo da Anton nije bio tamo? Pretpostavimo da su drugi zauzeli to

privatno mjesto, tu vrlo privatnu telefonsku liniju?― Bradford!― Ili netko drugi od plemena. Povratak političkih kometa koje nastoje dobiti

natrag svoje vatre. Prema magazinu Time, Matthias je na produženom odmoru, ali štoako nije? A što ako najslavljenijeg državnog sekretara u povijesti drže incommunica-do?1 Negdje u klinici, nesposoban da bilo kome pošalje riječ.

― Ali to je nevjerojatno, Mihail. Čovjek poput njega morao bi ostati ukontaktu sa svojim uredom. Svakog dana su brifinzi, odluke...

― To se može obaviti preko drugih i trećih strana, pomoćnika poznatihosoblju Statea.

― To je sasvim protivno zdravu razumu.

― Možda nije. Kad su mi rekli da Anton ne želi razgovarati sa mnom, nisamto htio prihvatiti. Telefonirao sam još jednom ― tog puta jednom starom čovjeku,Matthiasovu susjedu s kojim se viđao kad god bi otišao u svoju brvnaru na imanju uShenandoahu. Preziva se Zelienski ― umirovljeni profesor koji je prije izvjesnogbroja godina doveden iz Varšave. Sjedili bi i igrali šah, razgovarajući o starimdanima. Bio je tonik za Matthiasa i obojica su to znali, osobito Anton, ali kad samrazgovarao sa Zelienskim rekao mi je da je ovo vrijeme kad Anton nema vremena zanjega. Nije imao vremena.

― To je sasvim moguće, Mihail.― Ali ne neprekidno. Matthias bi stvorio vrijeme; on ne bi odrezao od sebe

starog prijatelja bez barem neke vrsti objašnjenja, kao što ne bi ni mene. To nije sličnonjemu.

― Kako to misliš?― Upamtio sam riječi Zelienskog. Rekao je da je Antonu ostavljao poruke, a

onda bi ga nazivali neki ljudi izražavajući mu Matthiasovo žaljenje, govoreći da serijetko kad doveze do svoje doline. Ali to nije točno; kad sam ja nazvao bio je udolini. Ili se pretpostavljalo da jest. Želim reći: možda nije bio.

― Sada ti nisi konzistentan ― upade mu u riječ Jenna. ― Ako je ono štokažeš istina, zašto nisu jednostavno rekli da nije tamo.

1 Engl, od španj. incomunicado: lišen komunikacija ili dodira s drugim ljudima, kao npr. osoba uzatvorskoj samici (op. prev.)

― Nisu mogli. Upotrijebio sam privatnu liniju na koju se odgovara samo akoje on tamo, i samo on diže slušalicu. Netko je podigao slušalicu zabunom i pokušao jeto pokriti.

― Netko tko radi za Bradforda?

― Netko tko je dijelom urote protiv Matthiasa, u svakom slučaju, a tu ne bihisključio Bradforda. Ljudi u Washingtonu tajno vode neke poslove s onima izMoskve. Zajednički su izgradili Costa Bravu, uvjerivši Matthiasa da si ti sovjetskiagent ― to mi je jasno stavila do znanja njegova kratka poruka. Mi ne znamo je li sveišlo po trasi ili nije, ali znamo da Matthias nema s time nikakve veze, ali Bradfordima. Anton nema povjerenja u Emorya Bradforda i njegovu bratiju; smatrao ih jenajgorom vrstom oportunista. Držao ih je postrance od izuzetno osjetljivih pregovorajer je smatrao da bi to oni iskoristili za svoje ciljeve. Znao je što radi; oni su to i prijeučinili, puštajući zemlji da zna samo ono što su htjeli da ljudi čuju, upotrebljavajućipečat klasifikacije tako da im je on postao potpisom. ― Michael je zastao dok ga jeJenna gledala. ― Možda se on i sada ponaša na taj način, samo Bog zna radi kojegcilja. Uskoro će biti mrak. Uputit ćemo se preko Marylanda, a onda u Washington.

― Do Bradforda?Havelock je kimnuo. Jenna mu je dotakla ruku i rekla: ― Oni će te povezati s

Handelmanom i pretpostaviti da si uspostavio vezu sa mnom. Znat će da je prvo imekoje sam ti dala ― Bradford. Čuvat će ga.

― Ja to znam ― odgovori joj Michael. ― Obučimo se, moramo jesti inabaviti neke novine, one koje prenose agencijske vijesti. Razgovarat ćemo u kolima.― Uputio se prema svom koferu, a onda je odjednom stao. ― Moj Bože, tvojaodjeća. Nisam ni mislio da nemaš svoju odjeću.

― Kohoutekovi ljudi su je uzeli, sve su uzeli. Rekli su da strane etikete, ev-ropski prtljag, uspomene, razni predmeti ― sve poput toga ― mora biti konfisciranoradi našeg vlastitog dobra. Nije smjelo biti nikakva traga mjesta ili zemlje iz kojihdolazimo. Kasnije bi mi dali sve što mi treba.

― Uzeli su ti sve što imaš, a onda te ostavili samu u ćeliji. ― Toliko računajoš treba srediti. ― Hajdemo ― konačno će.

― Morali bismo se negdje zaustaviti i uzeti komplet Prve pomoći ― sada ćeJenna. ― Taj povez na ramenu treba izmijeniti. Ja to mogu.

Toliko računa još treba srediti.

23

Kod restauranta na prilazima Hagerstowna, ugledali su žičanu policu zanovine, koja se odražavala na svjetlu ulaza. Preostala su još dva lista, obaposlijepodnevna izdanja baltimorskog Suna. Uzeli su oba primjerka da vide nisu lipuštene u javnost neke fotografije koje bi mogle uzbuniti nekoga unutar togrestauranta uz cestu. »Brijanje« negativnih mogućnosti bilo je instinktivno.

Sjedili su jedno nasuprot drugome u loži u kutu. Brzo su okretali stranice, akad su ih sve prelistali lakše su disali. Nije bilo fotografija. Za trenutak će se vratiti dočlanka i proučiti ga; bio je rta trećoj stranici.

― Ti mora da si ogladnjela ― rekao je Havelock.

― Da kažem istinu, htjela bih piće, ako ga ovdje uslužuju.― Uslužuju. Ja ću naručiti. ― Pogledao je na šank i podigao ruku.

― Nisam čak ni mislila o jelu.― To je čudno. Kohoutek je rekao da sinoć nisi htjela jesti, da si poslužavnik

bacila na Kubanca.

― Tanjur pun čvaraka sam pojela; uvijek si mi govorio da ne ostavljam hranukad sam u lošoj situaciji. Da nikad ne znaš kad ćeš opet jesti.

― Zašto si bacila poslužavnik? Da ga držiš dalje od sebe?― Da dobijem viljušku. Noža nije bilo.

Gojna, nakinđurena konobarica prišla je stolu; pogled joj je bio na Jenni kojuje mjerkala s mješavinom sjete i zavisti. Havelock je naručio piće. Konobarica senasmiješila i kimnula, pa brzo otišla; brzo će se vratiti.

― Vratimo se lošim vijestima ― rekao je Michael i otvorio novine.― Na trećoj su stranici.― Znam. Jesi li pročitala?― Samo posljednji redak gdje je rečeno, nastavlja se na stranici jedanaest!

Mislila sam da su uključili i fotografiju.― I ja. ― Havelock stade čitati dok ga je Jenna promatrala. Konobarica se

vratila i stavila naručeno piće na stol. ― Za minutu ćemo naručiti jelo ― rekao jeMichael, s pogledom prikovanim na novine. Konobarica je otišla a Havelock je brzopodesio novine za čitanje. Čitajući, doživio je olakšanje, zatim zabrinutost i, konačno,uzbunu. Završio je i naslonio se na naslon, gledajući u Jennu.

― Što je? Što kažu?― Oni to pokrivaju ― rekao je tiho.― Što?― Oni zaštićuju mene... Zapravo zaštićuju mene.

― Nisi dobro pročitao članak.― Bojim se da jesam. ― Nagnuo se naprijed, dok je prstima pretraživao retke

na stupcima novina. ― Slušaj ovo. »Prema State Departmentu, nijedan pojedinac togimena, opisa ili takvih otisaka prstiju niti je sada zaposlen niti je ikad bio u službiState Departmenta. Dalje, predstavnik Statea rekao je da bi spekulacija o sličnostinavedenog imena ubojice s bilo kojim sadašnjim ili bivšim službenikom bila veomanepravedna i netočna. Pošto je primljen izvještaj od manhatanske policije, izvršena jetemeljita kompjuterska provjera i rezultati su negativni. Međutim, izvještaj StateDepartmenta otkriva da je ubijeni profesor Handelman bio savjetnik Departmenta napodručju razmještaja evropskih izbjeglica, uz naglasak na osobe koje su preživjelenacističko razdoblje. Prema predstavniku Statea, manhatanska policija nagađa da biubojica mogao biti član terorističke organizacije koja je nasilno neprijateljska spramjevrejske zajednice. State Department naglašava da nije neuobičajeno da teroristi usvim zemljama uzimaju identitet vladinog osoblja.« ― Havelock je prestao i pogledaou Jennu. ― To je to ― rekao je. ― Oni su svakoga odbacili od sebe.

― Mogu li to povjerovati?

― Nije moguće. Za početak, postoji sto ljudi izvan Statea i unutar njega kojiznaju da sam ja bio s Konzularnim operacijama. Oni bi stavljali imena zajedno i izišlis mojim. Drugo, mora da se moji otisci prstiju nalaze posvuda u Handelmanovomstanu; a i u arhivi su. Posljednje, Handelman nema ama baš nikakve veze s bilo kojominstitucijom vlade; to mu je bila snaga. On je bio čovjek napo puta od Quai d'Orsaya,a oni ga ne bi nikad upotrijebili da su vjerovali da je pod vladinom prismotrom. To sene radi; mi smo svi »off-limits« .

― Kako tumačiš sve to?

Michael je utonuo u naslonu, uzeo whisky i ispio. ― Sve je to tako prozirnoglasno ― razmišljao je, držeći čašu ispred usana.

― Stupica, dakle ― nato će Jenna. ― Žele da dođeš, pretpostavljivo zaBradfordom, pa da te uzmu.

― Do točke, izvan spasa; da ponovim frazu. A kad sam jednom mrtav, nemogu govoriti, ali oni mogu objasniti da su ubojicu ulovili u pripremljenu zamku.Bilo bi lako doći do Bradforda, ali izići s njim nemoguće... Ukoliko ga ne uzmognemizvući, natjerati ga da dođe k meni.

― Oni to ne bi nikad dopustili. Bit će okružen stražarima koji će paziti nećešli se ti pojaviti. Ubili bi te čim te ugledaju.

Havelock je opet ispio gutljaj; na dnu svijesti ga je podsticala jedna misao, alijoš ne sasvim kristalizirana. ― Paziti na mene ― ponovio je, spustivši čašu. ―Tražiti mene... Ali mene ne bi nitko tražio osim ljudi koji su nam ovo uradili.

― Lažljivci, kako ih zoveš ― rekla je Jenna.

― Da. Nama je potrebna pomoć, ali sam pretpostavio da je nećemo dobiti, danas neće ni dotaci onaj kome bismo se obratili. Sada to više nije slučaj; oni suopozvali lov.

― Ne budi glup, Mihail ― prekinu ga Jenna. ― To je dio zamke. Naredba obudnosti izdana je zbog tebe i zbog mene, a tvoja nije šifrirana; tu nema ništadvosmisleno. Ti si ti, a svaka agencija koja bi mogla biti od koristi ima te na popisu.U koga u svojoj vladi misliš da bi mogao imati povjerenja?

― Ni u koga ― suglasio se Havelock. ― Nikoga tko bi mogao preživjetidruženje sa slučajem, izvan spasa; kad bih u njega i imao povjerenje.

― Onda što želiš reći?― Cagnes-sur-Mer ― rekao je Michael, žmirkajući. ― Kad sam bio u Salan-

neovoj kući, kad nisam mogao razgovarati telefonski s Antonom nazvao sam starogZelienskog ― rekao sam ti, sjećaš se? On je spomenuo njega. Aleksandar Veliki,nazvao ga je. Raymond Alexander. Ne samo zajednički prijatelj, već vraški dobarprijatelj ― i moj i Matthiasov. On bi to mogao učiniti.

― Kako?― Zato jer je on izvan vlade. Izvan, ali u priličnoj mjeri i njen dio; Washing-

ton ga treba, a njemu treba Washington. On piše za The Potomac Review i zna o vladiviše nego itko koga sam upoznao. Ali se on oslanja na svoje kontakte; ne bi midopustio da mu se približim da su me identificirali u novinama, ali nisu.

― Kako bi nam on mogao pomoći?

― Nisam siguran. Možda bi mi mogao izvući Bradforda. On radi dubinskeintervjue, a biti intervjuiran od njega je plus za svakoga u vladi. On je iznad sumnje.Mogli bi Bradforda voziti u tenku, ali bi njemu dopustili da uđe u Bradfordovu kuću.Mogao bih mu nabaciti o nečemu neočekivanom, o značajnoj promjeni u StateDepartmentu s Bradfordom u centru. Onda predložiti intervju ― ali da sam ja u kući islušam, verificiram.

― Kući?― On radi u kući; to je dio mistike. Poput Jamesa Restona u Timesu. Ako

političar ili birokrat kaže da je bio u Fierya Runu, svi znaju što to znači; uslijedit će otome članak iz pera Scottya Restona. Ako netko kaže da je bio u Fox Hollowu, isti ćeljudi znati da ga je intervjuirao Raymond Alexander. Fox Hollow je u Virginiji, bašzapadno od Washingtona.Tamo bismo mogli stići za sat i po, najviše dva sata.

― Da li bi on to učinio?― Mogao bi. Neću mu reći zašto, ali mogao bi. Prijatelji smo.

― Sveučilište?― Ne, ali ima veze. Upoznao sam ga preko Matthiasa. Kad sam počeo u

Stateu Raymond bi dolazio u Washington zbog ovoga ili onoga, gradeći svojekontakte, šarmirajući guzice utjecajnih guzica, pa bi mi Anton često užurbanotelefonirao, predlažući mi da im se obojici pridružim na večeri. Nikad nisam odbio, nesamo zbog društva, već i stoga što su ti restauranti bili one vrste koji su izvan dosegamoje plaće.

― To je bilo ljubazno od tvog přítelea.

― A nisam bio osobito mudar za društvo tako sjajnog čovjeka, uzevši u obzirvrst moje obuke. On je bio učitel koji je veličao dvojicu svojih ne baš obdarenihstudenata iz Prahe, a posljednje što mi je tada trebalo bilo je da me bilo tko zapazi.Tiho sam to objasnio Alexanderu. Obojica smo se smijali i, kao rezultat, tu i tamobismo večerali kad je Anton bio sigurno natrag u svom tornju u Princetonu, njegujućisvoje akademijske vrtove a ne pokušavajući saditi drveće u Washingtonu. Nemoj sezavaravati, veliki Matthias nije bio iznad gnojenja sjemena koje je posijao.

― Večeravali ste u Alexanderovoj kući?

― Uvijek. Shvaćao je da ni on nije netko s kojim bih se želio vidjeti ujavnosti.

― Onda vi jeste dobri prijatelji.― Prihvatljivo tako.

― A on je utjecajan?― Dakako.

Jenna je ispružila ruku i dotakla njegovu. ― Mihail, zašto mu ne reći sve?Havelock se namrštio i stavio ruku preko njene. ― Mislim da on to ne bi htio

čuti. To je ono od čega bježi.― On je novinar. U Washingtonu. Kako to možeš reći?

― On je analitičar, komentator. Nije istražni reporter, nije otkrivač skandalavezanih za javne ličnosti. On ne voli gaziti po prstima, samo po mišljenjima.

― Ali ono što mu ti imaš reći ― to je izuzetno.― Rekao bi mi da odem odmah i ravno u State Department, u njihov Biro za

sigurnost, jer da bi me tamo pravedno saslušali. To ne bih učinio, ako ne želim metaku glavu. Alexander je šezdeset-petgodišnje čangrizalo koje je već sve to čulo ― odDallasa do Watergatea ― a on misli da je sto i deset posto toga urota smeća. A kad bipronašao što sam ja učinio ― isključivši Handelmana ― on bi sam telefoniraoSigurnosti.

― Nije baš neka prijateljčina.― Po njegovu shvaćanju, jest; samo nemoj prestupiti. ― Michael je zašutio i

okrenuo joj ruku. ― Ali izvan mogućnosti da bi doveo Bradforda u Fox Hollow, imanešto što bi mogao raščistiti. Moj přítele. Zamolit ću ga da iznađe gdje je Matthias,rekao bih mu da mu ne želim sam telefonirati, jer nemam vremena da ga posjetim, pabi se Anton uzrujao. On bi to učinio; sa svojim vezama, on bi to mogao učiniti.

― Pretpostavimo da ne može?― Onda će nam to nešto reći, zar ne? U tom slučaju bih ga prisilio da dovede

Bradforda, pa makar mu morao uperiti pištolj u glavu. Ali ako uspostavi vezu s Mat-thiasom u njegovoj pokrajinskoj kući u Shenandoahu... znat ćemo nešto drugo, a tome paklenski plaši. To će značiti da državni sekretar ima moskovsku vezu u KGB-u.

Selo Fox Hollow bilo je malo. Ulice su bile osvijetljene plinskim svjetiljkamaa arhitektura je bila kolonijalna u mjeni gradića ili naselja; dućane su nazivalitrgovinama a njihova je klijentela bila među najbogatijom u Washingtonu ―njujorška putanja. Šarm tog sela nije bio samo očit, već je bio i objelodanjen, ali tonije bilo u korist autsajdera ― turiste su obeshrabrivali, ako ih nisu i ometali izanovijetali im. Minimalna policijska sila imala je maksimum oružja i komunikacijskisistem koji je srazmjerno bio u mjeri onoga u Pentagonu, gdje je vjerojatno i smišljen.Fox Hollow je bio otok na kopnom okruženom dijelu Virginije, isto kao da mu jekvadratna miljaža bila okružena nepremostivim morem.

Rijeka Potomac je zagrijavala zrak, a snijeg se povlačio na prilazima HarpersFerrya. Kod Leesburga se pretvorio u ledenu kišicu, a do tada je Havelock pripremiosvoj scenarij za Raymonda Alexandera. Birokratska prihvatljivost scenarija posudilamu je uvjerljivost, prihvatljivost zasnovanu na iskrenoj zabrinutosti gdje je to bilo uvezi sa sadašnjim ili bivšim pokrivenim operacijama. U New Yorku se dogodilo

ubojstvo ― ako to Alexander još nije čuo, čut će do jutra ― a ubojica je odigraopredstavu lažnog predstavljanja, uključujući ID i izgled koji je neugodno blizu Micha-elovu. State Department ga je vojnim avionom doveo iz Londona; svaka pomoć kojubi umirovljeni funkcioner inozemne službe mogao pružiti Konzularnim operacijamabit će primljena sa zahvalnošću; osim toga. on je bio u Londonu, zar ne?

Bradfordov će mamac biti redefiniran kako razgovor bude napredovao, ali ćeosnovni pritisak biti usmjeren na činjenicu da je nekad kontroverzní podsekretar uStateu na putu rehabilitacije, da bi ga opet osvijetlila svjetla pozornice. U Londonu je,Havelock će reći, dobio podroban izvještaj o Bradfordovim ekstenzivnim ali tajnimpregovorima o osjetljivoj materiji rasporeda raketa NATO-a; riječ je o većem pomakuu politici. Osim toga, to je sve toliko bombastično da će Alexanderovi sokovieksplodirati. To će biti neka vrst unaprijednog curenja1 u kojemu Alexander buja, kojeće mu dati vremena za iscrpnu analizu svih za i svih protiv. Ali ako staro ratno kljuseželi intervjuirati Emorva Bradforda ― uz nevidljivu ali in situ verifikaciju, možda isučeljenje ― on mora podsekretara uvjeriti da ujutru dođe u Fox Hollow. Havelockima rezervaciju za poslijepodnevni let u London ― i, dakako, dopuste li mu vrijeme iraspored, rado bi skoknuo do svog starog mentora Anthony a Matthiasa, pa makarsamo na nekoliko minuta. Ako Alexander zna gdje bi ga mogao pronaći.

Što se tiče Bradforda, nije imao izbora. Ako ga pozove novinar koji izazivastrahopoštovanje, pristat će. Druge stvari ― kao Costa Brava ― mogu biti najvažnije,ali on pod svaku cijenu mora još održavati nizak profil, a jedan od načina da ga izgubibilo bi odbijanje razgovora s Raymondom Alexanderom. A kad dođe u kuću u FoxHollowu, dok će mu čuvari ostati izvan kuće u limuzini, Michael će ga zgrabiti.Njegov će nestanak zbuniti lažljivce i čuvare koje su unajmili lažljivci. Novinarovavelika, razvučena kuća, bila je okružena miljama guste šume, prenabujalih polja ioštrih klanaca. Nitko ne poznaje šume onako kako ih Mihail Havliček poznaje; on ćeprovesti Bradforda kroz njih sve dok ne stignu negdje do udaljenog pokrajinskog puta,i do kola, i do žene koju je Bradford upotrijebio u Barceloni. Nakon svog sastanka sAlexanderom, imat će cijelu noć na raspolaganju radi proučavanja karte i vožnjeputovima, pazeći na policiju Fox Holiowa, imajući spremna objašnjenja ako ihzaustave. Oni mogu uspjeti. Oni moraju uspjeti.

― Kako je to lijepo! ― uzviknu Jenna, očarana uličnim plinskim svjetiljkamai malim alabasterskim stupovima pred trgovinama.

― To je ožičeno ― rekao je Michael, opazivši bijelo-modra patrolna kolaparkirana uz nogostup, na sredini bloka.

― Spusti se! ― naredio joj je. ― Smjesti se da te ne vide. ― Što?― Molim te.

Jenna je učinila kako joj je rečeno, pa se sklupčala na podu.On je usporio, vozio se uz policijska kola; ugledao je policajca u prozoru, pa je

skrenuo nadesno i parkirao se ravno ispred policijskih kola.― Što to radiš? ― prošaptala je Jenna, zbunjena.

― Pokazujem svoje vjerodajnice prije nego netko upita za njih.― To je vrlo dobro, Mihail.

1 Prijevod engl. izraza »curenje (informacija)«, prihvaćen u svim jezicima, a prvi put se pojavio 1950.godine (op. prev.)

Havelock je izišao iz coupea i vratio se do patrolnih kola. Policajac je spustioprozor, ali je prije toga osmotrio registraciju na Michaelovim unajmljenim kolima.Bilo je to baš ono što. je Michael htio da policajac vidi; to bi moglo biti od vrijednostikasnije te noći ako bude raportirano o »sumnjivom vozilu«.

― Policajce, da li biste mi mogli reći gdje ovdje ima javni telefon? Mislio samda ima jedan na uglu, ali ovdje već nisam bio nekoliko godina.

― Prije ste bili ovdje? ― upita ga policajac; glas mu je bio prijateljski, oči ne.― O, dakako. Ovdje sam često provodio vikende.

― Imate posla u Fox Hollowu, sir?― Dakle... ― Havelock je zastao kao da to pitanje graniči s nepristojnošću.

Onda je stresao ramenima, kao da želi reći »na koncu konca, policija ima svoj posao«.Progovorio je malo nižim tonom: ― U redu, razumijem. Moj posao je s mojim starimprijateljem Raymondom Alexanderom. Želim mu telefonirati i reći mu da sam ovdje...Tek onako u slučaju daje netko navratio kod njega, a on bi radije da ga ne susretnem.To je uobičajeno postupanje kad je u pitanju g. Alexander, policajce, ali vi tovjerojatno znate. Možda ću se malo vozikati. Kasnije ću to vjerovatno ionako morati.

Policajčevo držanje se vidljivo popravilo kad je čuo Alexanderovo ime.Limuzine i automobili vojnog osoblja bili su uobičajen prizor na putu prema utočištupoštovanog političkog komentatora. Takvog vozila sada nije bilo ispred njegove kuće,ali su operativne fraze bile utisnute u policajčevim očima: »stari prijatelj«, »čestoprovodio vikende«...

― Da, sir. Svakako, sir. Pet blokova dalje je restaurant s telefonom u predvorju

― »The Lamplighter«? ― upita Havelock, sjetivši se.― To je to.

― Ne mislim da je to najbolje, gospodine. Moglo bi biti večernje gužve. Zarnema kabine na ulici.

― Ima jedna na Acaciji.― Kad biste mi rekli kako da dođem tamo, i R.A. i ja bismo vam bili zahvalni.

― Možete me slijediti, sir.― Mnogo vam hvala. ― Michael se zaputio svojim kolima, ali se zaustavio i

vratio do prozora. ― Ja znam da ovo zvuči smiješno, ali obično bi me dovezli ovamo.Mislim da znam put do njegove kuće. Krećem lijevo na Webster do Underhill Roada,zatim ravno dvije ili tri milje, je li tako?

― Bit će prije šest milja, sir.

― O? Hvala.― Pošto telefonirate, mogao bih vas voditi, sir. Večeras je mirno u mjestu.

― To je vrlo ljubazno. Ali doista, to vas ne bih mogao zamoliti.― Nema problema. Zato smo ovdje.

― Dobro, opet hvala. To vrlo cijenim.Telefonski poziv Raymondu Alexanderu donio je odgovor koji je Havelock

očekivao. Ne želi čuti ništa drugo već da će ga Havelock posjetiti, pa makar samo na

jedno piće. Michael je rekao da je sretan što je Raymond slobodan, ne samo radiobnove starog prijateljstva već i stoga što je u Londonu nešto saznao o čemu biAlexander možda htio čuti. To bi čak moglo djelomično isplatiti mnoge skupe večereu kojima je Havelock uživao na Raymondov račun.

Vraćajući se svojim kolima iz govornice, Michael se zaustavio poredpolicajčeva prozora. ― G. Alexander je htio da mu kažem vaše ime. Vrlo vam jezahvalan.

― To nije ništa, sir. Moje je ime Lewis. Policajac Lewis; samo je jedan.

Lewis, mislio je. Harry Lewis, profesor političkih nauka, Concord University.Sada nije mogao misliti o Harryju, ali će uskoro morati razmisliti o njemu. Lewis jeitekako uvjeren da je Havelock napustio civilizaciju. Tako i jest, ali da bi joj se vratiomora pronaći i razotkriti lažljivce.

― Nešto nije u redu, sir?― Ne, baš ništa. Poznajem čovjeka koji se zove Lewis. Sjetio sam se da mu

moram telefonirati. Opet vam mnogo hvala. Slijedit ću vas.Havelock se uspeo u unajmljena kola i pogledao na Jennu. ― Kako si ti?

― Neudobno i preplašena do besvijesti. Recimo da je taj čovjek došao ovamo?― Zaustavio bih ga, pozvao bih ga iz govornice, ali ne mislim da je to bilo

blizu. Policija u Fox Hollowu ostaje uvijek blizu svog radija. Jednostavno ne želim date vide, ako to ikako možemo izbjeći. Ne ovdje, ne sa mnom.

Vožnja do Alexanderove kuće potrajala je manje od dvanaest minuta Bijelaograda od stupica i rešetki, koja je označavala novinarevo vlasništvo, sjala je nasvjetlu obaju automobila. Sama je kuća bila povučena od ceste. Bila je to ukusnakombinacija kamena i drveta, s jakim svjetlima koja su osvjetljavala zavíjeni pristupniput ispred širokih škriljčevih stepenica, što su vodile do teških hrastovih ulaznih vrata.Ispred kuće i sa strana teren je bio čist; debela, visoka stabla rasla su razbacano nanisko striženom travnjaku. Ali gdje je tratina završavala, na obje strane je odjednompočinjala gusta šuma. Michael je po sjećanju doživljavao stražnji dio kuće; drveće nijebilo dalje od velikog stražnjeg pokrivenog dvorišta nego što je bilo udaljeno od stranakuće. On će upotrijebiti tu šumu, a Bradford će ući u nju zajedno s njim.

― Kad čuješ da su policijska kola otišla ― rekao je Jenni ― ustani, ispruži se,ali ne izlazi. Ja ne znam koju vrstu sistema uzbune ima Alexander.

― Mora da je to bio čudan uvod u ovu tvoju slobodnu zemlju, Mihail.― Osim toga, ne puši.

― Děkuji.1

― Sve najbolje.

Izlazeći iz kola, Havelock je namjerno dodirnuo rub sirene; zvuk je bio kratak inagao, lako objašnjiv.Nije bilo pasa. Otišao je prema patrolnim kolima ispred sebe, na-dajući se poslužiti svojoj svrsi prije nego dođe do prozora. Tako je bilo prednja vratasu se otvorila i uniformirana kućna pomoćnica stajala je u vratnicama, gledajući vani

― Zdravo, Margaret! ― viknuo je Havelock preko kućišta motora policijskihkola. ― Evo me odmah. ― Pogledao je u policajca, koji je bacio pogled na vrata; nije

1 Hvala (češ.); (op. prev.)

propustio taj prizor. ― Još vam jednom hvala, oficiru Lewis ― rekao je, vadećinovčanicu iz džepa. ― Htio bih...

― O, ne, sir, hvala na isti način. Provedite dobru večer, sir. ― Policajac jekimnuo s osmijehom, stavio motor u brzinu i odvezao se.

Havelock je mahnuo; nikakve policije, nikakvih pasa, samo nevidljivi alarmi.Dok god Jenna bude ostala u kolima bit će sigurna. Uspinjao se stepenicama odškriljevca prema vratima i kućnoj pomoćnici.

― Dobra večer, sir ― rekla je žena izrazitim irskim blagozvučnim akcentom.― Zovem se Enid, ne Margaret.

― Strašno mi je žao.

― G. Alexander vas čeka. Nisam nikad čula za Margaret. Djevojka prije menebila je Gretchen. Radila je četiri godine, neka se Bog smiluje njenoj duši.

Raymond Alexander je ustao sa svoje mekane, lagane stolice u bibliotecidrvom opločenih zidova, sa svih strana oivičenoj knjigama, pa krenuo ispruženih rukuprema Michaelu. Korak mu je bio življi nego bi čovjek očekivao od njegove krupnefigure. Iznad kerubinskog lica s jasnim zelenim očima bila je masa neuredne kose,koja je uspijevala ostati tamnijom nego bi joj godine inače dopuštale. U skladu sasvojim anahronističkim životnim stilom, na sebi je imao jarkocrvenu smoking jaknuod crvenog baršuna, nešto što Havelock nije vidio od svojih adolescentnih dana uGreenwichu, Connecticut.

― Michael, kako si ti? Moj Bože, prošle su četiri, pet godina! ― viknuo jenovinar svojim odsječnim visokim glasom.

― Te su ti godine dobro poslužile, Raymonde. Izgledaš odlično.― Ti ne! Oprosti mi, mladi čovječe, ali ti izgledaš kao nešto što bi jedna od

mojih mačaka ostavila vani. Ne mislim da ti penzioniranje pogoduje. ― Alexander jepustio Havelockovu ruku i brzo podignuo obje svoje. ― Da, ja znam sve o tome. Javodim računa kad prijatelji odgovaraju na pitanja. Natoči si piće; ti znaš pravila u ovojkući, a izgledaš kao da ti je potrebno piće.

― Hoću, hvala ― rekao je Michael, uputivši se prema poznatom bakrenomsuhom baru pored zida.

― Mislim da bi bolje izgledao kad bi malo odspavao...To je bilo pogodno otvaranje. Havelock je sjeo nasuprot novinaru i ispričao

mu o ubojstvu u New Yorku i kako ga je State doletio iz Londona u 4 sata ujutru, pobritanskom vremenu.

― Jutros sam čitao o tome ― rekao je Alexander, tresući glavom. ― Prirodnoje da sam se sjetio tebe ― ime, dakako ― ali sam odmah znao da je to smiješno. Ti,od svih ljudi, s tvojom prošlošću? Je li netko ukrao neku tvoju staru legitimaciju?

― Ne, bila je lažna, tako mi mislimo. U svakom slučaju, to su bila duga dvadana. Jedno sam vrijeme mislio da sam zatvorenik.

― Dakle, oni te nikad ne bi doveli ovamo na taj način da je to Anton znao, toti mogu reći.

Matthiasa su samo njegovi najbliskiji prijatelji zvali češkim imenom. Sada jebilo potrebno izmijeniti slijed koji je Havelock pripremio, ali bi bilo neprirodno da gane upita. Mamac s Bradfordom doći će na red posljednji; sada Matthias.

― Pitao sam se o tome ― započe Havelock, okrećući čašu u ruci, govorećineusiljenim glasom. ― Jednostavno sam zaključio da je prokleto zauzet. Zapravo samte htio upitati je h on u Washingtonu. Htio sam navratiti i posjetiti ga, ali mi je vrijemeograničeno. Moram se vratiti u London, a kad bih ga mogao sam nazvati... dakle, tiznaš Antona. Inzistirao bih da provedem nekoliko dana.

Alexander se nagnuo naprijed u debelo tapeciranoj stolici, a njegovo jepametno lice izražavalo zabrinutost. ― Znači da ti ne znaš?

― Ne znam što?

― Prokletstvo, kad paranoja vlade ode predaleko! On ti je najbliže ocu, a ti simu najbliže sinu! Ti koji si čuvao tajne hiljade operacija ― a tebi nisu rekli.

― Što mi nisu rekli?― Anton je bolestan. Žao mi je što to moraš čuti od mene, Michael.

― Koliko bolestan?― Govorkanja obuhvaćaju od teško bolestan do kobno bolestan. On je očito

svjestan svog stanja, bolesti od koje boluje, pa, vjeran običaju, posljednji misli o sebi.Kad je State saznao da sam ja to iščačkao, on mi je poslao osobnu poruku zaklinjućime na tajnu.

― Kako si saznao o tome?

― Jedna od onih čudnih stvari o kojima zapravo ne misliš... dok ne misliš.Prije nekoliko tjedana su me namamili u Arlington na party1. Ti znaš koliko ja mrzimte iscrpljujuće vježbe verbalne izdržljivosti, ali je domaćica bila bliska prijateljicamoje pokojne žene.

― Žao mi je ― prekinu ga Havelock, koji se samo maglovito sjećao novina-reve žene, vitkog stvora koji se opredijelio za vrtove i cvjetne aranžmane. ― Nisamznao.

― Sve je u redu. Prošlo je više od dvije godine.

― Party u Arlingtonu?― Da, dakle osjećao sam se jako zbunjeno jer me je jedna žena mlađeg

izgleda, koja je bila prilično pijana, doslovce napadala. E sada, da je ona bila ženskagrabljivica koja je htjela seksualno spajanje, mogao bih je shvatiti što ju je takoprivlačio najpoželjniji muškarac na mjestu događaja, ali se bojim da to nije bio slučaj.Činilo se da ima bračne poremećaje najčudnije prirode. Njen je muž bio oficir aliodsutan iz domaćinstva ― čitaj bračnog kreveta ― gotovo tri mjeseca, a nitko joj uPentagonu nije htio reći gdje je on. Ona je glumila bolest, za što joj je, kako mi sečini, trebalo mnogo samouvjeravanja, pa su ga vratili na hitno odsustvo. Kad ga jedobila u svoju mrežu, zahtijevala je da zna gdje je on bio, što je radio ― čitaj: drugažena. Odbio je da joj kaže, pa kad je vojnik-dječak zaspao, ona mu je pretražila odjećui pronašla sigurnosnu ulaznicu za mjesto o kojem nikad nije čula, nisam ni ja, istini zavolju. Držim da ga je zdrmala i probudila, a sada je on u samoobrani izbrbljao da je toklasifikacija najvišeg prioriteta. To je bilo mjesto gdje se vrlo važan čovjek liječi i nijejoj mogao više reći.

― Anton? ― javio se Michael.1 Uglavnom ― večernja zabava, ležerno primanje, domjenak, zabavno druženje uz lagani buffet i piće, i

slično (op. prev.)

― Ja to nisam sastavio do idućeg jutra. Posljednje što mi je rekla ― prije negoju je neki dobrostivi ili preseksirani gost odvezao njenoj kući ― bilo je da bi zemljitrebalo reći o takvim stvarima, i da se vlada ponaša kao Majka Rusija. Tog jutra mi jetelefonirala, sasvim trijezna i ozbiljno uspaničena. Ispričala se zbog svog, kako ga jeopisala, stravičnog ponašanja i molila me da zaboravim sve što mi je rekla. Ponašaosam se veoma sačuvstveno, ali sam dodao da su joj možda njeni instinkti bili pravi,premda ja nisam osoba na koju treba apelirati u vezi s tim; postoje drugi koji će jebolje uslužiti. Odgovorila je da bi joj muž mogao biti uništen, a njegova sjajnavojnička karijera ― od nje ne bi ostalo ni traga. I tako je to bilo.

― To je bilo što? Kako si ustanovio da je to bio Matthias?

― Zato jer sam istog jutra pročitao u Washington Postu da Anton produžujekratki odmor i neće se pojaviti pred Senatskim odborom za vanjske poslove. Stalnosam mislio o toj ženi i o onome što mi je rekla... i činjenici da se Anton rijetko kadodrekao prilike da se pojavi pred kamerama u Senatu. A onda sam pomislio ― zaštone? Poput tebe, i ja znam gdje on provodi svaki slobodan trenutak koji ima...

― Imanje u Shenandoahu ― prekinu ga Havelock, imajući osjećaj déjà vu.

― Točno. Smatrao sam da bismo mogli sakupiti nekoliko dana za ribolov udolini ili za njegov ljubljeni šah, ako je istina da on uzima još nekoliko slobodnihdana. I opet poput tebe, i ja imam njegov telefonski broj, pa sam mu telefonirao.

― Nije bio tamo ― rekao je Michael.

― Oni to nisu rekli ― ispravio ga je novinar. ― Rekli su da ne može dotelefona.

― Tog telefona?― Da... tog telefona. Bila je to privatna linija.

― Ona na koju se ne odgovara ako on nije tamo.― Da. ― Alexander je podigao čašu i ispio.

Havelock je bio blizu da vrisne. Htio je potrčati do zdepastog komentatora iprodrmati ga: Nastavi! Nastavi, reci mi! Umjesto toga je tiho rekao: ― To mora da jebio šok.

― Zar tebi ne bi bio?

― Zacijelo. ― Bio je. Zar mi to ne vidiš u očima? ― Sto si učinio.― Kao prvo, telefonirao sam Zelienskom. Sjećaš se starog Leona, zar ne? Kad

god bi se Matthias dovezao ili bi doletio do svoje kuće bilo je uobičajeno da Zelien-skog pozove na večeru ― to je bilo standardno ponašanje već godinama.

― Jesi li mu uspio telefonirati?― Jesam, i on mi je rekao nešto. Rekao mi je da Antona nije vidio mjesecima,

da Matthias više ne odgovara na telefonske pozive ― ne osobno ― te da on misli da uovim danima naš veliki čovjek nema vremena za dolinu.

Déjà vu je bio potpun za Michaela. Onda se dosjetio. ― Ti si prijateljZelienskog, zar ne?

― Preko Antona, uglavnom. Pa se veza učvrstila. On tu i tamo dođe na ručakili na šah. Međutim, nikad na večeru; neće da vozi noću. Ali je najvažnija činjenica da

Matthiasa nema na jedinom mjestu gdje bi se imao nalaziti na odmoru. Ja doista nemogu zamisliti da ne viđa starog Leona. Što ti kažeš? Na koncu konca, Zelienski mupušta da pobijedi.

― A ja ne mogu zamisliti da si pustio da sve to tako legne.

― U pravu si, ništa nije leglo. Telefonirao sam u Antonov ured i zatražio dagovorim s prvim pomoćnikom. Naglasio sam da očekujem nekoga tko predstavljadržavnog sekretara u njegovoj odsutnosti, te da svoj poziv smatram u tolikoj mjerivažnim. Od svih ljudi, zamisli s kime su me spojili.

― Skim?― Emory Bradfordom. Sjećaš li ga se? Bradford bumerang, bič gospodara rata

kojima je ranije bio govornikom. Bio sam očaran jer mu se doista divim što je imaohrabrosti da se okrene, ali sam uvijek mislio da je Matthias mrzio to cijelo jato. Akoništa drugo, iskazivao je više simpatija spram onih koji su se srušili u plamenu jer oninisu mijenjali svoje mišljenje.

― Što ti je Bradford rekao? ― Michael je stezao čašu u ruci, odjednomprestrašen da bi je mogao razbiti.

― Hoćeš reći što mi je rekao pošto sam ja njemu kazao što mislim da sedogodilo? Naravno, onu ženu nisam ni spomenuo a, Bogu je to poznato, nije bilo nipotrebno. Bradford je bio u šoku. Molio me da ne kažem ništa i ne pišem ništa, te daće Matthias biti u kontaktu sa mnom. Pristao sam i sredinom poslijepodneva mi jeglasnik donio Antonovo pisamce. Poštovao sam njegov zahtjev ― sve do sada, jer nina trenutak ne mogu pomisliti da bi on tebe isključio.

― Ne znam što da kažem. ― Havelock je oslabio pritisak na čašu, duboku di-šući; momenat je trebalo tumačiti onako kako je novinar želio. Ali je to Michaelu biopreludij za najvažnije pitanje koje je možda ikad postavio u životu ― Sjećaš li se ime-na mjesta gdje je bio stacioniran muž one žene? Mjesta za koje nikad ranije nisi čuo?

― Da ― rekao je Alexander, proučavajući Havelocka. ― Ali nitko ne zna daja znam. Ili moj izvor.

― Hoćeš li mi reći? Nitko i nikad neće znati moj izvor, imaš moju riječ za to.― Zbog koje svrhe, Michael?

Havelock je zastao, a onda se nasmiješio. ― Vjerojatno bih poslao košaricu svoćem. Pismo, dakako.

Novinar je kimnuo, nasmiješio se i odgovorio. ― To je mjesto koje se zovePoole's Island, negdje nedaleko obale Georgije.

― Hvala ti.Alexander mu je opazio praznu čašu. ― Hajde, obojica smo slobodni. Osvježi

svoju a napuni i moju, kad si kod toga. I to je dio pravila, sjećaš li se?Michael je ustao i zatresao glavom, smješkajući se usprkos napetosti koju je

osjećao. ― Sa srećom napuni svoju, ali ja zaista moram ići. ― Uzeo je novinarevučašu. ― Očekivali su me u McLeanu prije jedan sat.

― Ti odlaziš? ― uzviknu komentator. Podigao je obrve, okrenuvši se nastolici. ― A što je s tom informacijom iz Londona za koju si tvrdio da će isplatitineke od najboljih večera u tvom životu, mladiću?

Havelock je stajao pored bakrenog suhog bara i točio brandy.― Mislio sam o tome dok sam se vozio ovamo ― rekao je zamišljeno.

― Možda sam se prenaglio.― Kvariš igru ― nato će Alexander, cerekajući se.

― Dakle, na tebi je. To se tiče vrlo zamršene obavještajne operacije s debelimpokrivačem, koja nas po mom sudu neće nikamo odvesti. Želiš li to čuti?

― Stani tu, dragi dječače! Dobio si krivog drljara, ja to ne bih ni dotakao.Potpisujem Antonovu maksimu. Osamdeset posto obavještajne aktivnosti je šah kojiigraju idioti za dobro paranoidnih slaboumnika!

Michael se uspeo u kola; osjećao se slab vonj cigareta. ― Pušila si ― rekaojoj je.

― Osjećajući se kao dječačić na groblju ― odgovorila je Jenna, savijena napodu. ― Što je s Bradfordom? Hoće li ga tvoj prijatelj domamiti ovamo?

Havelock je upalio motor, stavio u brzinu i brzo krenuo zavojitim prilazomprema izlazu. ― Sad možeš ustati.

― Što je s Bradfordom?― Pustit ćemo ga neko vrijeme da se malo znoji, razvući ćemo ga. Jenna se

uspela na sjedište, buljeći u njega. ― Što ti govoriš,Mihail?

― Vozit ćemo se cijelu noć, ujutru ćemo se malo odmoriti, a onda nastaviti.Želim tamo stići do sutrašnjeg poslijepodneva.

― Moj Bože, kamo?― Mjesto se zove Poole's Island, gdje god to bilo.

24

Otok je bio nedaleko od obale, istočno od Savannaha; prije pet godina to je biorijetko naseljen otok, prije nego ga je preuzela vlada za oceanska istraživanja. Neko-liko puta tjedno, kažu ribari, helikopteri iz zrakoplovne baze Hunter letjeli bi iznadvode prema nevidljivu sletištu negdje iza visokih borova na rubu stjenovite obale.

U Savannah su stigli u tri i trideset poslije podne, a u četiri su našli motel uteško opisivu stanju, uz oceanski put. U četiri i dvadeset su došli na molokomercijalne marine baš na vrijeme da vide dolazak tucet ili više ribarskih brodovaopterećenih dnevnim ulovom. Do četiri i petnaest razgovarali su s raznim ribarima, au pet i trideset je Havelock na miru razgovarao s upraviteljem marine. U deset do šest200$ je promijenilo ruke, pa mu je stavljen na raspolaganje pet metara dugi skif,brodica s vanjskim motorom od dvanaest konja. Može ga koristiti po svojoj volji, anoćni je stražar informiran o iznajmljivanju tog skifa.

Vraćali su se natrag autoputom do trgovačkog centra u Fortu Pulaski, gdje jeMichael našao trgovinu sportskim potrepštinama i kupio što mu je trebalo. Medukupljenim stvarima bile su vunena pletena kapa, uski džemper, jaka pamučna tkaninai polučizme debelih gumenih potplata ― sve u crnoj boji. Osim odjeće, kupio je islijedeće: nepromočivu baterijsku svjetiljku i kutiju od voštanog materijala, lovačkinož, i pet pakovanja vezanki od sirove kože, svaka dužine sto osamdeset centimetara.

― Džemper, kapa, baterija, nož ― brzo će Jenna, s ljutnjom u glasu. ―Kupuješ jedno od svačega. Kupi dvostruko. Ja idem s tobom.

― Ne, ne ideš.― Jesi li zaboravio Prag i Varšavu? Trst ili Balkan?

― Ne ja već ti. Na svakom mjestu ― kamogod pošli ― uvijek je bio sekunda-rac kod koga smo mogli navratiti, ako ništa a ono da kupimo vrijeme. Netko u amba-sadi ili u konzulatu, kojemu su rekli riječi koje su značile protuprijetnju.

― Nikad se nismo poslužili takvim ljudima.

― Nikad nas nisu ulovili.Gledala ga je, a oči su joj oklijevajući prihvaćale njegovu logiku. ― Koje

riječi ja imam?― Napisat ću ti ih. U blizini je papirnica. Želim kupiti žuti sudski blok i kar-

bon kopije. Hajdemo.Jenna je sjedila u naslonjaču uz stol u motelu, za kojim je Havelock pisao.

Uzimala je karbonske kopije kako ih je on skidao sa žutog papira, pa je provjeravalačitljivost plavih otisaka. Ispunio je devet stranica, svaki redak velikim preciznimslovima, sve pod brojevima, svaka podrobnost specificirana, svako ime točno. To jebio kompendij odabranih obavještajnih operacija s oznakom »vrhunska tajna«, akcija iprodora vlade Sjedinjenih Država diljem Evrope u posljednjih osamnaest mjeseci.Uključio je izvore, doušnike, dvostruke agente i one pod debelim pokrivačem, kao i

popis diplomata i atašea u trima ambasadama, koji su, zapravo, bili nadzornici zaCentralnu obavještajnu agenciju. Na desetoj stranici je opisao Costa Bravu, imenujućiEmorya Bradforda i ljude s kojima je razgovarao, koji su potvrdili dokazni materijalkoji se mogao dobiti jedino uz suradnju KGB-a i oficira VKR-a u Parizu koji jepriznao da su Sovjeti znali za varku. Na jedanaestoj je stranici opisao fatalni susret naPalatinu i američkog obavještajnog funkcionera koji je umro spašavajući njegov život,i koji je, nekoliko trenutaka prije smrti, uzviknuo da su to bile laži koje govore moćneličnosti u Washingtonu. Na dvanaestoj je kratko opisao događaje kod Col desMoulinetsa i naredbu za njegovo smaknuće koja je izdana pod kodnim nazivomDvosmislenost. Na trinaestoj i posljednjoj stranici rekao je istinu o ubojici iz Lidicakoji je sebi dao ime i prezime Jacob Handelman, te o svrsi postojanja farme u MasonFallsu, Pennsylvania, koja je prodavala usluge robova jednako efikasno kao bilo kojilogor koji je osiguravao radnu snagu za Alberta Speera.1 Posljednji je redak biokoncizan: Državnog sekretara Anthonya Matthiasa drže protiv njegove volje navladinom imanju koje se zove Poole's Island, u Georgiji.

― To su tvoje riječi ― rekao je i uručio Jenni posljednju stranicu. Ustao je iprotegnuo se. Boljelo ga je tijelo; gotovo dva sata je bjesomučno pisao. Dok je Jennačitala on je zapalio cigaretu i stajao pored prozora s koga se vidio autoput i ocean izaputa. Bio je mrak; mjesečina je isprekidano sjala na noćnom nebu išaranom oblacima.Vrijeme je bilo ugodno, more mirno; nadao se da će i jedno i drugo tako ostati.

― Ovo su jake riječi, Mihail ― rekla je Jenna i stavila posljednji otisak nastol.

― To je istina.― Oprosti mi što ne odobravam. S ovim bi ti mogao koštati života mnogih

ljudi, mnogih prijatelja.― Ne na posljednje četiri stranice. Tamo nema prijatelja... osim Apaša, a on je

otišao.― Onda upotrijebi samo četiri posljednje stranice ― uporno nastavi Jenna.Havelock se okrenuo od prozora. ― Ne, moram ići cijelim putem ili uopće ne

ići. Više nema sredine; oni moraju vjerovati da ću to učiniti. Što je još važnije, morajuvjerovati da ćeš to ti učiniti. Ako bude postojala i najmanja sumnja ja sam mrtav, atako bi moglo biti i s tobom. Prijetnja mora biti zbiljska, ne šuplja.

― Ti pretpostavljaš da će te uhvatiti.― Ako pronađem ono što mislim da ću pronaći, ja namjeravam biti uhvaćen.― To je umobolno! ― uzviknu Jenna, ustávši brzo.― Ne, nije. Ti obično nisi u krivu, ali sada jesi. Taj je otok prečac koji smo

tražili. ― Pošao je do stolice na kojoj su bile stvari koje je kupio u trgovini sportskimpotrepštinama. ― Obući ću se pa ćemo razraditi telefonski relej.

― Misliš na ovo, zar ne?― Na to mislim.― Kabine, onda ― rekla je oklijevajući. ― Nijedan poziv duži od dvanaest

sekundi.

― Ali samo jedan broj. ― Michael je prišao stolu. Uzeo je olovku, napisao nabloku, istrgao stranicu i dao je Jenni. ― Evo ga; to je recepcija Cons Opa za hitneslučajeve. Nazovi direktno ― reći ću ti kako ― a u novčarki imaj mnogo sitniša.

― Nemam novčarke.― Ni novaca, ni odjeće ― dodao je Havelock. Uzeo ju je za ramena i privu-

kao sebi. ― Popravi to, hoćeš li? Tako ćeš neko vrijeme skrenuti misli na drugo.Kreni u kupovanje.

― Ti si lud.― Ne, ja to mislim. Nećeš imati mnogo vremena, ali većina trgovina u tom

trgovačkom centru ostaje otvorena do deset i trideset. Tamo je kuglana, nekolikorestauranata i supermarket koji radi cijelu noć.

― Ja ti ne vjerujem ― uzviknula je; odmakla je glavu i gledala ga.― Vjeruj ― rekao je. ― To je sigurnije nego telefonske govornice na autopu-

tu. ― Pogledao je na sat. ― Sada je osam i deset, a Poole's Island je samo milju i pood obale. Neće mi trebati više od dvadeset minuta da dođem do njega ― recimo dodeset. Želim da u jedanaest staneš nazivati taj broj izgovarajući riječi biljar ili pool1.Shvatila?

― Zacijelo. Biljar ili pool.― Dobro. Ako ne dobiješ neposredan odgovor, spusti slušalicu i odi do

drugog telefona. Zovi svakih petnaest minuta.― Rekao si odgovor. Koji će odgovor biti? Havelock se namrštio. ― Mi smo

radije za pool;― Mi smo radije za pool. Onda što?

― Posljednji poziv, opet poslije petnaest minuta. Netko drugi osim operatorabit će ubačen u liniju za hitnost. On neće upotrijebiti ime ali će dati odgovor. Sekundupošto to učini, pročitaj mu prva dva retka na prvoj stranici. Uzet ću kopije sa sobomtako da se riječi slažu. Učini to brzo i spusti slušalicu.

― A onda počinje čekanje ― rekla je Jenna, držeći ga, s obrazom uz njegov.― Sada naš nepokretni zatvor.

― Vrlo nepokretan ― stacionaran, zapravo. Uzmi hranu u supermarketu iostani ovdje. Ne izlazi. Ja ću ti doći.

― Koliko će to potrajati, što misliš?Havelock je blago udaljio svoje lice od njenog i pogledao je. ― Moglo bi

potrajati dan, dva dana. Nadam se da neće, ali moglo bi.― A ako... ― Jenna nije mogla završiti rečenicu; suze su joj navrle, lice joj se

izdužilo.― Nakon tri dana pozovi Alexandera u Fox Hollow i reci mu da sam ubijen ili

su me uzeli, te da Antona Matthiasa drže kao zatvorenika. Káži mu da imaš dokazepisane mojim rukopisom, plus moj glas na traci koju sam snimio u Salanneovoj kućina Cagnes-sur-Me-ru. U ovim okolnostima, on se ne može distancirati od tebe. Neće.Njegovu voljenu republiku truju. ― Michael je zastao ― Samo posljednje četiri stra-nice ― rekao je tiho. ― Spali prvih devet. U pravu si, oni ne zaslužuju da umru.

Jenna je zatvorila oči. ― To ti ne mogu obećati ― rekla je. ― Ako teizgubim, nitko od njih više nije važan. Nijedan.

1 Američki biljar (op. prev.)

Voda je bila uzburkana, kao što je često kad su obalne struje naglo prekinutezemaljskim masama izvan obale. Bio je otprilike četvrt milje od stjenovite obaleotoka, približavajući mu se sa strane zavjetrine, dok je vjetar slabašni zvuk motoraodnosio na more. Ubrzo će ga ugasiti i poslužiti se veslima, veslajući prema najtamni-jem dijelu visokih borova, vođen slabašnim sjajem svjetla iznad stabala.

On je sklopio odvojena utanačenja s noćnim čuvarom marine, suptilna utana-čenja dostojna svakog iskusnog terenca koji bi unajmio čamac uz mogućnost da ganapusti. Čovjek se nikad ne odriče sredstava bijega ukoliko to nije apsolutno potreb-no, ali će sakriti ta sredstva što najbolje bude mogao, ako zbog ičega a ono da kupivrijeme; pet minuta pometnje često je razlika između hvatanja i bijega. Dosad je, me-đutim, sve proteklo mirno. Doveslat će do najmračnije uvalice i izvući ga, ili usidriti.

Sad je bio trenutak. Ugurao je upušni priklopac; motor je tiho zakašljao iumirio se. Skočio je do srednjeg sjedišta, nagnuo se naprijed i postavio vesla u zápore.Struja prema njemu bila je jača nego je očekivao. Stade veslati nadajući se da će sestrujanje izmijeniti ili skrenuti prije nego mu oslabe ruke i ramena. Stao je osjećatibolove u rani s Col des Moulinetsa; mora biti oprezan i upotrijebiti težinu tijela...

Zvuk. Ne njegov, već struganje, strugava škripa zápora za vesla ili prelijevanjevalova preko pramca. Prigušeni zvuk... motor.

Svjetlo, reflektor koji je pretraživao površinu oko pola milje s njegove desnestrane. Bio je to patrolni čamac koji je zakrenuo oko udaljenog kraja otoka i uputio sepramcem pravo prema njemu. Da li sigurnosni sistem otoka uključuje i sonar? Soničnisnopovi upućeni preko vode, dižu se i padaju s plimom i osekom, a mogu uhvatiti imalo plovilo koje se přibližuje obali? Ili je to bio čamac u rutinskoj patroli? To nijebio trenutak za spekuliranje. Savijena tijela, Havelock je brzo izvukao vesla iznjihovih zápora, pa ih je oba ugurao ispod rebrastih sjedala, tako da su bila na dnučamca. Uzeo je konopac za sidrenje i bacio ga preko pramca, a onda kliznuo u vodu,duboko dišući i natežući mišiće da bi odagnao hladnoću. Uhvatio se za osovinupropelera, prskajući vodom vanjski motor, hladeći mu površinu. Putovao je vrlosporo; za nekoliko bi minuta samo osjetljiva ruka mogla odrediti je li motor bio upogonu ― ako tko pomisli da to provjeri.

Reflektor ga je odjednom zaslijepio; opazili su skif. Daleki motor je zagrmiokroz vjetar, a pridružilo mu se zavijanje sirene. Patrolni je čamac ubrzao, jureći ravnona njega. Zaronio je i isplivao dalje, dalje od otoka, u čemu mu je pomagala struja.Skif je još bio udaljen gotovo četvrt milje od obale, predaleko od plivača a da bi mu tobilo ugodno u tim vodama; to je činjenica koja bi mogla prevagnuti u njegovu koristkad bude pronađen čamac.

Kad se veliki patrolni čamac našao usporedo sa skifom, ugasivši motore,Michael je bio dvadeset metara iza njegove krme, izlazeći na površinu, zaranjajući,navlačeći mokru crnu pletenu kapu što je niže mogao. Reflektor je posvuda križaoiznad vode; dočekao bi ga ispod vode, a izranjao bi kad bi snop prešao na drugustranu. Reflektor je nastavio pretraživati površinu, ali više ne odostraga. Dvojica ljudis motkama i kukama na vrhu uhvatili su skif i vukli ga; onaj na pramcu je vikao.

― Leova marina, poručnice! Iz Savannaha! Oznaka GA nula-osam-dva!― Kaži bazi da stupi u vezu s Leovom marinom u Savannahu i ubaci nas unu-

tra! ― vikao je oficir nevidljivom radisti u otvorenoj kabini. ― Broj je GA nula-osam-dva! Zatraži očitovanje!

― Da, sir! ― čuo se odgovor.

― I obavijesti bazu o našoj lokaciji. Neka provjere sigurnosno stanje nasektoru IV.

― Ovo nije moglo doći ovamo, poručnice ― rekao je čovjek s motkom nakrmi. ― Uhvatilo bi se u ravne mreže. Gdje god nema stijena imamo ravne mreže.

― Što, dovraga, onda radi tu? Ima li kakve odjeće? Opreme? Bilo čega?― Ništa, sir! ― zavikao je prvi čovjek, koji je sišao u skif. ― Smrdi po ribi,

to je sve.Tiho plivajući i ljuljajući se na vodi, Havelock ih je gledao, iznenadivši se

jednom čudnom činjenicom: ljudi u patrolnom čamcu su bili u terenskoj odjeći khakiboje, a oficir u terenskoj jakni. Bili su kopnena vojska, ne mornarica. A ipak, čamac jeimao mornaričku registraciju.

― Poručnice! ― Glas se čuo iz kabine, dok se lice sa slušalicama koje su gauokviravale pojavilo na otvorenim vratima. ― Čuvar kod Lea kaže da su dvojicapijanih unajmila taj čamac i vratili ga kasno. On drži da ga nisu propisno vezali, pa ječamac otišao s valovima. Veoma bi cijenio ako mu ga mi dovučemo. Čamac je govno,ali je motor vrijedan novaca.

― Meni se to ne sviđa ― rekao je oficir.― Hej, zaboga, sir. Tko će plivati pola milje u ovim vodama? Ribari su ovdje

viđali morske pse.― Uzmimo da je bio na otoku?

― Usprkos ravnim mrežama? ― upita ga čovjek s kukom na krmi. ― Nemamjesta za parkiranje, poručnice.

― Odjebi to! Baci konopac i zaobiđimo oko najbližih mreža i stijena. Ovonam Leo duguje.

A Havelock je znao da noćnom čuvaru duguje znatno više od sto dolara kolikomu je dao. Kad se prvi čovjek vratio u čamac, zagrmjeli su motori. Skif su vezalikonopcem iza krme. Za nekoliko sekundi se površinsko vrebalo usmjerilo premaobali, često mijenjajući smjer da bi izbjegli poznatim podvodnim hridima, dok jesnažni reflektor i dalje pretraživao mrak.

! Ravne mreže. Polja laganog tkanja na širokim površinama, a postavljena sunetom ispod površine gdje ih održavaju plutače od pluta ili stiropora, povezaneklavirskom žicom. Riba nije mogla prekinuti žice, ali propeleri mogu, a ako se todogodi uključit će se alarmi. Hridine. Dijelovi otočne obale, podvodne stijene ali inadvodne, koje sprečavaju pristup bilo kakvom plovilu, brodici bilo koje veličine.Morao je patrolni čamac držati na oku; približavao se stijenama.

Morski psi. Nije htio misliti o njima; od toga jednostavno nije bilo koristi.

Morao se usredotočiti samo najedno: kako stići do obale. Struja je bila gotovonesnosna, ali plivajući prsno između valova, polako je napredovao s onim što je vukaoza sobom, a kad je ugledao svjetla tuceta baterijskih svjetiljki kako prodiru krozborove, znao je da se přibližuje. Otkucavanje vremena nije bilo važno; njegovo seprolaženje odražavalo jedino u bolovima koje je osjećao u rukama i nogama, ali mu jekoncentracija bila potpuna. Mora se dospjeti do mreže ili stijenke, ili neke drugepodvodne prepreke na kojoj bi mogao stajati.

Najprije je došla mreža. Plivao je oprezno nadesno, rukom preko ruke,doskliznuvši do debele najlonske mreže, sve dok nije napipao veliku ploveću bačvuod stiropora, oblikovanu poput oceanske plutače. Zaokružio je to i povukao se na rubkonopca, sve dok mu koljena nisu udarila u dva oštra predmeta, što je značilo da jedopro do stijena. Držao se za mrežu, dok mu se tijelom poigrao nadolazeći val; čekaoje, hvatao zrak. Baterijske svjetiljke su nestajale u borovima; provjera sigurnosti nasektoru četiri nije dala rezultata. Kad je posljednji rasap svjetla iščezao izmeđuborova, on se stao polako približavati obali, držeći se svom snagom ozicene mreže,dok se sada niz valova razbijao nad njim. Mora biti što dalje od stijena! Sada su seuzdizale nad njim ― bijele, narovašeni vršci kamena, kamenje koje je postalo oštropoput brijača nakon milenija nesmiljenog udaranja vode. Jedan ogromni val i bio binabijen na stijenu.

Zamahnuo je ulijevo, raširivši se iznad mreže, koja je odjednom nestala. Višeje nije bilo! Mogao je osjetiti pijesak ispod sebe. Prešao je ogradu i našao se nazemlji.

Uspuzao je iz vode, jedva kadar podići ruke, pokrenuti noge. Mjesečina seopet pojavila, osvjetljujući dunu s visokom travom dvadeset metara naprijed; puzaoje, a svaki ga je korak približavao odmorištu. Stigao je do dune i uspeo se na njen suhipijesak; preokrenuo se na leđa i zagledao u tamno nebo.

Ostao je nepokretan gotovo pola sata, sve dok nije osjetio kako mu krv opetpuni ruke, kako mu se težina vraća u noge. Prije deset godina, čak prije pet, razmišljaoje, muka kroz koju je prošao uzela bi mu najviše petnaest minuta da povrati snagu.Sada je osjećao potrebu za višesatnim ako ne i cjelonoćnim odmorom.

Podigao je ruku i pogledao u brojčanik sata. Deset sati i četrdeset tri minute.Za sedamnaest minuta će Jenna prvi put nazvati recepciju za hitne slučajeve ConsOpa. Htio je da ima jedan sat na raspolaganju ― da istražuje, da donosi odluke ―prije prvog poziva, ali tako neće biti. Bio je četrdeset tri minute iza rasporeda. S drugestrane, ne bi bilo nikakva rasporeda kojeg bi se trebalo držati da on nije uspiosavladati prepreke.

Ustao je, protegnuo se, provjerio noge; tresao je rukama i krivio torzonaprijed-natrag, jedva opažajući neugodnost od mokre odjeće i struganja od pijeskakoje je osjećao po cijelom tijelu. Bilo je dovoljno da može funkcionirati. Može sekretati ― brzo ako mora ― a mozak mu je čist; ništa drugo mu ne treba.

Provjerio je svoju opremu. Nepropusna baterijska svjetiljka bila je obješena zapojas, odmah uz voštani paket na lijevoj strani; lovački nož u koricama bio je s desnestrane. Skinuo je paket, otklonio nepropusno krilce s patentnim zatvaračem i propipaosadržaj. Trinaest presavijenih stranica bile su suhe. Isto tako i mali španjolskiautomatik. Izvadio je oružje, stavio ga za pojas i opet ovjesio paket na staro mjesto.Zatim je provjerio džepove hlača; vezanke od sirove kože bile su mokre ali nedirnute― svaka vezanka odijeljena, smotana u klupko, pet u desnom a pet u lijevom džepu.Bude li mu ih trebalo više od deset, onda mu nijedna neće trebati. Sve bi bilebezvrijedne. Bio je spreman.

Koraci... Odakle koraci? Ako je tako, zvuk se nije slagao s pijeskom imekanom zemljom što su bili ispod oceanskih borova. Bilo je to polagano bubnjanje― kožnate pete udaraju u tvrdu površinu. Havelock se sagnuo, pa potrčao do utočištaod visokih stabala. Virkao je dijagonalno sebi zdesna u smjeru zvuka.

Drugo bubnjanje, sada njemu s lijeve strane, udaljenije, ali se približavalo.Bilo je slično prvome ― polako, smotreno. Uvukao se dublje ispod borova,zaustavivši se metar i po ili manje od ruba, gdje je spremno kliznuo na tlo. Odmah jepodigao glavu da vidi što će neočekivano novo svjetlo otkriti. Ono što je vidioobjasnilo je zvukove koraka, ali ništa drugo. Ravno ispred bila je široka betonskacesta glatke površine, a odmah iza nje bila je ograda visoka najmanje četiri metra,koja se u oba smjera širila daleko koliko je oko moglo zahvatiti. Svjetlo je došlo izaograde. Bio je to sjaj koji je vidi s mora, sada mnogo blistaviji, ali i dalje čudno blag,bez intenziteta.

S desne strane se pojavio prvi vojnik, hodajući polako. Poput posade patrolnogčamca i on je imao terensku odjeću kopnene vojske, ali mu je za pašom bio državnicolt .45 automatik. Bio je mladi pješak na stražarskoj dužnosti, a dosada na licu mu jeodražavala osjećaj gubljenja vremena. Njegov istovrsnik se pojavio iz sjene na lijevojstrani, možda pedeset metara dalje; njegov je hod, ako ništa drugo, bio sporiji negonjegovog druga. Približili su se jadan drugome poput dva robota, sastavši se ne višeod deset metara od Havelocka.

― Je li ti netko rekao? ― upita ga vojnik s desne strane.― Daa, neki čamac na vesla s motorom doplovio iz Savannaha s plimom, to je

sve. Nitko u njemu.― Je li netko provjerio motor?

― Što misliš?― Ulje. Ulje ostaje toplo, ako je motor radio. Kao u svakom motoru.

― Hej, ne pričaj. U svakom slučaju, tko bi dovraga mogao doći ovamo?― Nisam rekao da bi mogli. Samo sam rekao da je to jedan od načina da se

provjeri.― Zaboravi to. Još su zauzeti pretraživanjem tri-šezdeset.1 U slučaju da je

netko dobio krila, pretpostavljam. Svi ovdašnji bičevi su udareni u glavu.― Zar ti ne bi bio?

Stražar slijeva pogledao je na sat. ― U nečemu imaš pravo. Vidimo se unutra.― Ako se Jackson pojavi, bit ćeš unutra. Sinoć je kasnio pola sata. Možeš li

povjerovati? Rekao je da je morao vidjeti kraj ušljivog televizijskog filma.― On se dosta zeza. Jedne večeri mu je Wills rekao da će jednog dana netko

jednostavno otići i reći mu da je preuzeo dužnost. A on neka visi.― On bi se slatkorječivošću izvukao.

I jedan i drugi su se okrenuli i stali trupkati natrag. Michael je shvatio bitnjihova razgovora. Grupa ljudi pretražuje otok, a stražaranje dvojice stražara bližilo sekraju; stražarenje očito nije baš najstrože ako je ponoćna smjena mogla zakasniti polasata. To je bila nepodudarnost; otok je bio sigurnosna tvrđava, ali se na stražarskudužnost gledalo kao da je to jalova, mada potrebna predstava. Zašto?

Odgovor bi se, pretpostavljao je, mogao naći u jednom starom opažanju.Osoblje u vojničkim nastambama i barakama, i pretpostavljeni nižeg ranga, bili suprvi koji bi shvatili nepotrebnu dužnost. Što bi opet moglo značiti da su obalni alarmi

1 360 stupnjeva; manevar u daskanju na vodi pri kojem vozač opiše puni krug (op. prev.)

bili sukladni unutrašnjim senzorima. Michael je proučavao visoku ogradu sa stupovi-ma. Bila je nova, drvo blijedog tona, a trebalo je malo mašte pa da se zamisle ozicenestupice iza njih ― dvostruki snopovi koje izaziva masa, težina i toplota tijela. Ogradaispod koje je nemoguće proći, koju nije moguće preskočiti, kroz koju se ne možeprodrijeti. A onda je ugledao ono na što se nije usredotočio: ograda je bila zavojita ―kao što je i betonska cesta zavijala ― na obim stranama. Vrata mora da su iza linijevida, a na ulazima, jedinim točkama ulaska, bili su stražari. Ni najmanje neozbiljnazaštita.

Pretraživanje tri ― šezdeset.Vojnici sa snažnim baterijama promiču između borova i preko obale, tražeći

moguće eventualnosti. Počeli su ravno iza njega, na dijelu obale koji nazivaju sektorIV pa se kretali brzo ― možda tucet ljudi, možda vod od trinaestorice. Odakle god sudošli, nesumnjivo će se vratiti na isto mjesto kad dovrše krug... a noć je bila tamna,mjesečina sve neredovitija. Upotrijebiti grupu pretraživača kao dio strategije bila jevanjska mogućnost ― jedina koje se mogao sjetiti ― ali da bi mu taktika djelovalamorao se pokrenuti. Sada.

Vojnik zdesna nije bio samo najbliži, već je bio i najlogičniji za njegovu prvuakciju. Bio je gotovo izvan vidokruga, iščezavao je iza ugla ograde. Havelock je ustaoi pretrčao preko puta, a zatim je nastavio trčati pješčanom nadvisicom, bijesan zbogzvuka visokih cipela punih vode. Došao je do zaokreta; ispred su bila svjetla vrata,možda udaljena dvjesta metara. Trčao je još brže, svladavajući jaz između sebe isporog vojnika, nadajući se da će šum vjetra kroz drveće prigušiti spužvasto krckanjeispod njega.

Bio je udaljen četiri metra kad se čovjek zaustavio, uzbunjen, nagnute glave nastranu odakle je dolazio zvuk. Havelock je odskočio, proletivši posljednja dva metra uzraku; desnom je rukom vojnika zgrabio za usta, a lijevom za bazu lubanje, pazećikako će oboje pasti na zemlju. Čvrsto je držao vojnika; koljeno mu je upro u leđa, pamu tijelo podigao gore.

― Nemoj pokušavati vikati! ― prošaptao je. ― Ovo je samo sigurnosnavježba ― poput ratnih igara, razumiješ li? Pola ovdašnjeg garnizona zna za to,polovina ne zna. Sada ću te povesti preko puta, vezat ću te i zapušiti usta, ali ništaneće biti suviše pritegnuto. Ti si jednostavno izvan manevra, Okay?

Mladi je stražar bio previše u šoku da bi odgovorio na drugi način osimopetovanog treptanja velikim, preplašenim očima. Michael mu nije mogao vjerovati― točnije, nije mu mogao vjerovati da se neće uspaničiti. Podigao je i kapu i njega, srukom još na vojnikovim ustima; obojica su pretrčala preko ceste, skrenuvši nadesno,pa prema borovima. Kad su bili u mraku ispod grana, Havelock se zaustavio i vojnikaoborio na zemlju; bili su prilično duboko na sektoru IV.

― Dakle, sada ću odmaknuti ruku ― rekao je Michael, klečeći ― ali akoučiniš neki zvuk morat ću te onesvijestiti, shvaćaš? Kad to ne bih učinio, izgubio bihpoene. Okay?

Mladić je kimnuo i Havelock je polako skinuo ruku s vojnikovih usta, spremanda je zatjera natrag ako začuje prvi glasni zvuk. Stražar je protrljao obraze i tihorekao: ― Preplašili ste i govno u meni. Što se, dovraga, dešava?

― Točno ono što sam ti rekao ― odgovorio mu je Michael. Skinuo je vojni-kov opasač s oružjem. ― To je sigurnosna vježba ― dodao je, posegnuvši u džep za

vezankom od sirove kože. Stražareve je ruke povukao na leđa. ― Mi ćemo ući unutra.― Vezao je vojnikove zglavke i podlaktice, pletući vezankama sve do lakata.

― U kompleks?― Tako je.

― Nikako, čovječe. Gubiš!― Alarmni sistem?

― To je sedam puteva do Memphisa1 i natrag. Neku večer je pelikan izgoriona žici; cvrljio je prokletih pola sata. Bio kurvin sin ako sutradan nismo imali pečenupticu.

― Što je unutra?

― O čemu govoriš?― Ima li unutra još alarmnih uređaja?

― Samo u Georgetownu.― Što? Što je Georgetown?

― Hej, ja znam pravila. Imam dati samo ime, čin i serijski broj.― Vrata ― rekao je Havelock prijeteći. ― Tko je na vratima?

― Vod za čuvanje vrata, tko drugi? Što izlazi vani, ulazi unutra.― Sada, ti mi reci...

Slabašni sjaj svjetla ušao je u Michaelovo oko. Grupa za pretraživanjezaokružuje otok. Više nije bilo vremena za razgovor. Isparao je dio vojnikove košulje,zamotao je i ugurao u usta koja su prosvjedovala. Zatim je još jednom vezankomvezao mladićevu glavu, tako da je vezica držala isparanu košulju u ustima. Trećomvezankom vezao mu je zglavke na nogama.

Havelock je stavio na sebe njegovu terensku jaknu, a pojas s oružjem vezaooko pâsa. Skinuo je pletenu vunenu kapu i stavio je u džep. Stavio je vojnikovu kapunabivši je što je niže mogao, a onda je posegao ispod svog mokrog džempera ioslobodio nepromočivu baterijsku svjetiljku. Ocijenio je uglove prolaza kroz stabla,udaljenost od svjetala svjetiljaka, pa stao trčati dijagonalno, desno kroz borove ―prema rubu stijene ili obali, nije znao kamo.

Držao se za stijenu, dok je ispod njega udaralo more zapjenušanim valovima;vjetar je bio jak. Čekao je dok gore nije prošao i posljednji vojnik. Čim je prošao,Michael je ustao i potrčao prema liku koji je nestajao; s iskustvom rođenim ustotinama takvih susreta, zgrabio je čovjeka za vrat, prigušio mu svaki zvuk i bacio gana zemlju. Poslije trideset sekundi, onesviješteni je vojnik bio vezan ― ruke, noge iusta, sasvim onesposobljen i izbačen iz akcije.

― U redu, frajeri! ― viknuo je autoritativan glas. ― Zajebano vrijeme jeprošlo! Vratite se u svoje štenare!

― Govno, kapetane ― sad je viknuo neki vojnik hineći nezadovoljstvo cijelegrupe vojnika. ― Mi smo mislili da nam dovodite brod pun kurvi, a ovo je bio lov nablago!

1 Više puteva, ali nijedan prolazan (op. prev.)

― Nazovi to probom, gumba.1 Možda idući put pogodiš.― On čak ne može pogoditi na pinballu!2 ― viknuo je drugi. ― Što bi on

učinio s kurvom?Havelock je slijedio snopove svjetla kroz borove. Pojavila se cesta ― glatka

betonska cesta svijetle boje koja je odražavala oštro svjetlo svjetiljki kod ulaza. Vodje prešao preko ceste bez formiranog reda. Michael se progurao naprijed, tako da budevojnika iza njega. Nitko ga nije opazio, nitko nije primijetio njegov manevar. Ljudi sukoračali šutljivo, kao nakon obavljena posla. Prošli su kroz čeličnu strukturu, a stražarje izvikivao brojeve kad bi svaki čovjek prošao pored njega.

― Jedan, dva, tri, četiri...

On je bio broj osam. Prolazeći, spustio je glavu i trljao oči.― Sedam, osam, devet...

Bio je unutra. Ruke je udaljio od očiju i krenuo s vodom vojnika preko čudnoglatke površine.

Disanje mu je prestalo, a noge mu se ukočiše kad je podigao pogled. Jedva jemogao krenuti naprijed, jer je odjednom bio u drugom vremenu, na drugom mjestu.Ono Što je vidio ispred sebe i oko sebe bilo je nestvarno, nadrealno. Apstraktne slike,izolirani fragmenti nezemaljskog prizora.

On nije bio u kompleksu na maloj kopnenoj masi otoka nedaleko obaleGeorgije, nazvanog Poole's Island. Bio je u Washingtonu, D.C.

1 Prijan; tip; budala (kreolski); (op. prev.)2 Automat za igru, u kojoj igrač puca lopticom i svladava razne prepreke na stolu, što izaziva razne

električne efekte (op. prev.)

25

Bilo je to nešto iz jezovitog sna, iskrivljena stvarnost, apstraktna, deformiranada bi ispunila demonsku fantaziju. Smanjeni modeli poznatih prizora bili su uzduž dvametra visokih mjesta koje je itekako poznavao. To su bile male, uske, drvećemoivičene ulice koje su naglo počinjale i odjednom završavale, gubeći se na zemlji,ulični znakovi i ulične svjetiljke ― sve u minijaturi. Blagi sjaj svjetla prelijevao sepreko masivnih vrata i ulaza normalne veličine, i preko zgrada, ali to nisu bile zgradeveć samo njihove fasade.

Tu su bila staklena vrata State Departmenta; pored njih kameni ulaz novezgrade FBI-a, a preko puta sićušni park s malim bijelim klupama i smeđe stepenicekoje vode do glavnih vrata Pentagona. Daleko s lijeve strane vidio je visoku crnuogradu od kovanog željeza s otvorom u sredini za pristupni put, a sa strane dvijesićušne staklene stražarske kućice. Bio je to South Portico1 ulaz u Bijelu kuću.

Nevjerojatno!Blistali su automobili normalne veličine. Taksi, dvoja kola vojnog štaba, dvije

ogromne limuzine, svi parkirani odvojeno; stacionarni simboli drugog mjesta. A udaljini s njegove desne strane mogli su se vidjeti nepogrešivi simboli iza minijaturnogparka: mali alabasterski modeli ― ne viši od metra i po ― Jeffersonovog memo-rijala, Vašingtonskog spomenika, i malih kompaktnih duplikata Reflecting Poola naMallu2 ... Sve okupano u svjetlosti, savršena predočavanja iz daljine, nepogrešivimeđaši.

Sve je bilo tu, sve umobolno! Prizor za snimanje filma, ispunjen ogromnimzrnastim fotografijama, minijaturiziranim modelima, djelomičnim strukturama. Cijelaje scena mogla biti proizvod lude mašte, djelo stvaraoca filma koji želi rekonstruiratitaj košmar okupan bijelim svjetlom koji je bio njegova iskrivljena verzija Washing-tona, D.C.

Strašno.Bizarni, lažni svijet koji je stvoren da bi predstavljao lažnu verziju svijeta

zbilje udaljenog sto milja!Bilo je to više nego je Havelock mogao upiti. Mora pobjeći i naći nove

trenutke duševnog zdravlja, mora pokušati sastaviti značenje jezivog spektakla. Morapronaći Antona Matthiasa.

Vod se stao dijeliti; nekolicina krenu lijevo, ostali desno. Iza lažne fasadeStatea blago se spuštao travnjak, pa nisko ovješene vrbe, onda mrak. Odjednom,odostraga, začu se produženi izljev psovki. Netko je psovao pored ulaznih vrata.Michael se ukoči.

― Prokleti kurvin jebeni sin, gdje je on?― Tko, narednice?1 Južni ulaz kroz vrt u Bijelu kuću u Washingtonu (op. prev.j2 Zrcaleći bazen u trgovačkom dijelu Washingtona (op. prev.)

― Jackson, poručnik! Opet kasni.― On ide na raport, narednice. Njegovo ponašanje na dužnosti je prilično

popustilo. Ja želim da ga se stegne.Čulo se šaljivo mrmljanje u redovima pretraživačkog voda; nekoliko je

vojnika gledalo otraga, tiho se smijući. Havelock je iskoristio taj trenutak pa jekliznuo ulicom, a onda je iza ugla nestao u sjeni tratine.

Naslonio se na zid od blokova troske; bio je čvrst. On je nešto zatvarao i nijebio dio lažnog fronta. Kleknuo je u mraku nastojeći misliti, pokušavajući razumjeti. Ato je bio problem: to je sve bilo izvan njegova razumijevanja. Znao je, dakako, o sov-jetskom centru obuke u Novgorodu nazvanom Američki kompleks, velikom komplek-su gdje je sve bilo »amerikanizirano«, gdje su bile trgovine, supermarketi, moteli,benzinske stanice, gdje su svi upotrebljavali američki novac i govorili američkim en-gleskim slangom i raznim dijalektima.1 A čuo je i o drugim sovjetskim eksperimen-tima na Uralu, gdje su podignuti čitavi američki vojni kampovi, gdje su s izuzetnomtočnošću bili poštovani američki vojni običaji i propisi, gdje se govori samo američ-kim engleskim, gdje se potiče razgovor karakterističan za vojne barake i garnizone,gdje je sve autentično do najsitnije pojedinosti. A onda, dakako, postojali su paminjat-čiki― takozvani putnici ― operacija pod debelim pokrivačem, koju je Rostov u Ateniismijao kao paranoidnu fantaziju, ali je još živa, još funkcionira. To su muškarci ižene koji su dovedeni kao dječica i stavljeni u kuće kao sinovi i kćeri, da bi rasli i od-rasli potpuno u okviru američkog iskustva, ali čija je misija kao odraslih bila da služeSovjetskom Savezu. Rečeno je ― a Rostov je potvrdio ― da je aparat paminjatčikapreuzela i apsorbirala Voennaja, taj manijakalno tajnoviti kult fanatika koji čak i KGBteško može nadzirati. Još se govorkalo da su neki od tih fanatika zauzeli položajemoći i utjecaja. Gdje prestaju govorkanja, a počinje zbilja? Kakva je ovdje zbilja?

Je li to moguće? Je li uopće zamislivo da je Poole's Island napučen završenimučenicima Novgoroda i Urala, da su im niži rangovi ispunjeni paminjatčikima koji supostali punoljetni, a najviše rangove zauzimaju drugi paminjatčiki koji su se uzdiglido pozicija moći u Stateu, koji su kadri oteti Antona Matthiasa? Emory Bradford... jeli on...?

Možda je to bilo samo govorkanje i ništa drugo. Ljudi u Washingtonu rade sljudima u Moskvi; dovoljno je luđaštva u toj priznatoj vezi.

Ništa neće saznati bude li i dalje čučao u sjeni zida od troske; mora se pokre-nuti, istraživati ― iznad svega, ne biti uhvaćen. Polako se približio uglu zgrade i vir-nuo oko njega na osvijetljenu ulicu oivičenu stablima, na sićušne strukture koje su ihokruživale. Iza stražara kod vrata, trojica oficira su hodala kroz minijaturni park usmjeru alabasterskih spomenika u daljini, a četvorica vojnika su žurila prema velikoj»quonset« baraci i travnjaku između dviju nepoznatih građevina od cigle, koje su iz-gledale poput prvih katova nekog ukusnog apartmanskog kompleksa. A onda, na Ha-velockovo iznenađenje, na vratima kuće od cigle s lijeve strane pojavio se civil, izakojeg je slijedio drugi u bijelom laboratorijskom ogrtaču, govoreći, kako se činilo, ti-ho ali naglašeno. Michael se nakratko zapitao ne govore li ruski. Dvojica su krenulastazom, pa skrenula desno do kulisa »raskršća«, čija simulirana prometna svjetla nisuradila. Opet su skrenuli na desnu stranu, nastavljajući razgovor; prvi civil je sada ne-što predbacivao svom kompanjonu u bijelom ogrtaču, ali ne bučno. Ništa nije bilo gla-sno; prizor je bio miran, dok je samo prodorna kakofonija zrikavaca narušavala mir.

1 Sličnu praktičnu školu ima i Vojska SAD, gdje pripadnici oružanih snaga uče ruski, proučavaju »ruskimentalitet«, te se uče gađati iz dostupnog sovjetskog oružja i suprotstavljati mu se (op. prev.)

Dok su dvojica civila hodala niz aleju i nestala s vidika, Havelock je opaziometalni znak pričvršćen na stupu s druge strane ulice. Je li ga prije vidio? Dakako,vidio ga je! Svaki put kad bi se odvezao ili uzeo taksi do Matthiasove kuće u George-townu. Plava je strelica prethodila riječima CHESAPEAKE I OHIO CANAL. Bio jeto slikoviti vodeni put koji je dijelio kreštavost Washingtona od mira rezidencijalnihenklava u Georgetownu, u čijim su mirnim ulicama stanovali najbogatiji i najmoćnijiljudi u glavnom gradu države.

Georgetown.

Ima li alarma unutra?

Samo u Georgetownu.

Anton Matthias je negdje niz tu ulicu, negdje preko mosta, s vodom ili bez nje,u kući koja je laž. Moj Bože! Jesu li simulirali njegovu kuću kako bi uvježbali njego-vu otmicu? To je sasvim moguće; Antonova je rezidencija zaštićena po Predsjedniko-voj naredbi, stražari su na dužnosti dvadeset četiri sata radi zaštite najvrijednijegživog dobra nacije. To nije bilo samo moguće, to je bio jedini način kako se mogloučiniti. Matthiasa su zasigurno uzeli u njegovoj kući; alarmi su zaobiđeni, stražepovučene i zamijenjene po naređenju State Departmenta ― naređenju koje su izdalilažljiva. Najprije je bila proba tog zadatka, a onda je slijedilo izvršenje.

Krenuo je niz ulicu, hodao je neusiljeno ― vojnik koji uzima malo zraka ili jenakratko zaželio biti sam, bez društva drugih vojnika. Došao je do zgrade od cigle nalijevoj strani, pa prošao preko travnjaka do druge staze; ulica koja se povlačila bila jemračna, nikakve svjetiljke nisu blještale iznad linije kratkog drveća. Hodao je brže,osjećajući se ugodnije u sjeni, pa je opazio staze koje skreću nadesno, vodeći do nizaod tri »quonseta« ― bilo je svjetlo u nekoliko prozora i sjaj nekoliko televizora.Pretpostavio je da su to stanovi oficira i njihovih civilnih istovrsnika. Sa svjedodž-bama iz Novgoroda i Urala?

Odjednom je civilizacija prestala. Ulica i nogostup su završili i naprijed nijebilo ničega osim puta s površinom od zemlje koji je graničio s visokim raslinstvom imrakom. Ali je to bio put; nekamo je vodio. Havelock je sada krenuo sporim dugimkoracima; sporo trčanje, jogging, bilo bi mu isprika ako ga zaustave ― prije negouzme ispitivača. Mislio je o Jenni, o tome kako ide od jedne do druge telefonskegovornice na kopnu, u rasponu od pet milja, kako telefonira zbunjenom operateruCons Opa, čovjeku za hitne pozive, i kako izgovara riječi koje neće izazvati odgovor;možda uopće ne bude odgovora. Michael je to razumio, i, čudno, to ga je samorazbjesnilo. Čovjek prihvaća rizike u ovoj profesiji i postupa s njima s respektom, jerizazivaju strah i oprez, ali ne možeš prihvatiti izdaju svojih ljudi. Bio je to konačnikrug jalovosti, dokaz konačne prevare ― ludo utrošenog života.

Sjaj svjetla. Daleko niz put, slijeva. Stade trčati, a kad se približio znao je štoje to: obrisi kuće, dio kuće, kuće koja je završavala drugim katom ― ali su prva dvakata bila nepogrešivo prepoznatljiva. Bila je to fasada Antonové kuće u Georgetownu,dio ulice točan u svakoj pojedinosti. Približio se kraju ulice s površinom od zemje istao gdje je, slijeva, počinjala asfaltna površina. Gledao je u nevjerici.

Stepenište od cigle bilo je ono isto koje je vodilo do trijema sa stupovima pado bijelih vrata i kosih svjetiljaka, te dijelova i ukrasa od mesinga. Sve je biloistovjetno s originalom udaljenim stotine milja, čak i čipkaste zavjese u prozorima;mogao je zamislite sobe u kući i znao je da su i one iste. Lekcije Novgoroda su dobro

naučene, njihovi plodovi presađeni na mali otok nekoliko minuta udaljen od obaleSjedinjenih Država, sekundi zrakom. Moj Bože, što se dogodilo?

― Stoj gdje jesi, vojnice! ― Komanda je došla odostraga. ― Što, dodavola,misliš da radiš ovdje!

Havelock se okrenuo, pokrivši .45 kako je najbolje mogao. Stražar je istupio izlišća, s pištoljem u ruci, ali nije bio vojnik; bio je odjeven u građansku odjeću. ― Štoti nije pravo? Čovjek se ne može prošetati? ― upita Havelock.

― Ti nisi hodao, ti si trčao.

― Jogging, prijatelju. Ikad čuo za to?― Svakog jutra, prijatelju, kad ne izvučem ovo noćno sranje. Ali na otočnoj

cesti s ostalima, ne ovdje. Ti znaš propise. Nitko ne prelazi sektor VI. Nitko ne silazi smakadama.

― Hej, pusti, čovječe ― rekao je Havelock. ― Ne budi tako krut... Odjednomje iz kuće prsnula glazba, ispunjavajući zrak i zaglušujući zrikavce. Michael ju jedobro znao; bila je to jedna od kompozicija koju je Matthias najviše volio. HandelovaWater Music. Njegov přítel je tamo!

― Svake noći, prokleti koncert ― rekao je civil.― Kako to?

― Kako, dovraga, da ja znam? Ide u vrt i svira tu stvar cijeli sat ili duže.Muzika je za misli, Mihail. Što je bolja muzika, bolje je mišljenje. Postoji

kauzalni odnos, znaš.― Lijepo od vas što mu to dopuštate.

― Zašto ne? Što drugo ima i kamo će otići? Ali ti ćeš otići k vragu, tvoje ćeGI1 dupe loše završiti ako ne nestaneš odavde. ― Stražar je stavio pištolj u futroluunutar jakne. ― Sretan si što ja ― hej, čekaj malo! Ti imaš oružje!

Havelock se bacio, zgrabio ga za vrat i preko lijeve noge srušio na zemlju. Paoje na stražara i koljenom mu pritisnuo grudi, dok je istodobno otvorio terensku jaknu iizvukao lovački nož. ― Ti nisi ni najmanje sretan ― prošaptao je. ― Odakle si ti,skotina2! Novgorod? Ural? Paminjatčik! ― Michael je držak vršak sječiva nožaizmeđu stražarevih nosnica i usana. ― Izrezat ću ti lice ako mi ne budeš rekao ono štoželim znati. Prvo, koliko ljudi ima tamo? Polako! ― Smanjio je pritisak na čovjekovuvratu; stražar je kašljao.

― Ti nećeš... nikud odavde ― gušio se.Havelock ga zareže; spori potočić prekrio je čovjekove usne. ― Ne guraj me

dalje, krvniče! Imam mnogo uspomena, ponimayu3. Koliko ljudi?― Jedan.― Lažljivac!― Ne, jedan! Dvojica smo do četiri. Jedan vani, jedan unutra.― Alarmi. Gdje su? Što su.1 Akr. od engl. G(eneral) I(ssue), opća namjena; običan vojnik, redov (op. prev.)2 Skot (rus.); (op. prev.)3 Razumiješ (rus.); (op. prev.)

― Križni snopovi, od ramena do koljena. U vratima.

― To je sve?

― To je sve što je uključeno. Da bi ga se držalo unutra. ― Vrt?

― Zid. Previsok. Za Kristovo ime, kamo će otići? Kamo ćete vi otići?

― Vidjet ćemo. ― Michael je stražara povukao za kosu, onda je odbacio nož iudario ga; oštar, tvrd udarac iza desnog uha. Čovjek se onesvijesti. Havelock jeizvukao dugu vezanku od sirove kože, razrezao je nožem na dva dijela, pa stražaruvezao ruke i noge. Konačno mu je. zapušio usta svojom maramicom; s jednom od tripreostale vezanke vezao mu je zapušač u ustima, da ga ne može izbaciti. Odvukao jeonesviješteno tijelo u raslinje i zaputio se prema »kući«.

Water Music se uznosila svojim tematskim maršem, rogovi i gudači su semiješali, odjekujući iznad i iza polukuće. Havelock se uspeo kratkim brežuljkom kojije graničio sa stepenicama od cigle, sve dok se nije našao nešto više od tri metra odprvog prozora s čipkastim zavjesama. Sagnuo se i prišao s glavom ispod prozora;zakoraknuo je na stranu i ustao. Soba je bila točno onakva kakve se sjećao iz drugogvremena i prostora. Upotrebljavani, fini orijentalni tepisi, teški, ugodni naslonjači,mjedene svjetiljke; to je bila Matthiasova soba za dnevni boravak ― njegov salon,kako ga je nazivao ― prostorija u kojoj je dočekivao posjetitelje. Michael je proveomnoge ugodne sate u toj sobi, ali to ipak nije bila ta soba.

Opet se sagnuo i približio rubu čudne građevine, zaobišao ugao, pa se uputioprema stražnjem dijelu, prema zidu. Trebalo je proći pored tri prozora, sagnut; drugimu je prozor rekao što je htio znati. Unutra je krupni muškarac sjedio na kauču; pušioje s nogama podignutim na stolić za kavu, gledajući u uključeni televizor. Zvuk je biojak i imao je očiti zadatak da se suprotstavi stereofonskom zvuku muzike.

Havelock je potrčao do zida i skočio; objema rukama se uhvatio vrha, a ondase, uz bolove u prsima i osjećaj da će mu se rana opet otvoriti, povukao gore. Ležao jepotrbuške, hvatajući dah, čekajući da se bol stiša.

Dolje je avetinjski osvijetljeni vrt bio onakav kakvog se sjećao. Blago svjetlodolazilo je iz kuće, a jedna je svjetiljka bila na toliko važnom stolu za šah izmeđudviju smeđih pletenih stolica; drugi bijeli pleteni namještaj također je bio u vrtu kojimje išla škriljčeva staza zaobilazeći lijehe i kružno zasađeno cvijeće.

Bio je tu, njegov ljubljeni přítel. Sjedio je na stolici na kraju vrta, zatvorenihočiju, gledajući slike koje mu je glazba evocirala u svijesti. Naočari od kornjačevinejoš su bile na mjestu; srebrna kosa zatalasana unatrag preko snažne glave.

Havelock je tiho prebacio noge preko strane, pa se spustio na zemlju. Nekoli-ko je trenutaka stajao u sjeni; muzika se spustila do pianissima, pa se zvuk televizijemogao jasno čuti. Stražar će ostati unutra ― što će reći da će ostati unutra dok gaMichael ne bude trebao. A kad bude uzeo iznajmljeni pištolj lažljivaca, upotrijebit ćega ili ubiti.

Havelock se poče polako udaljavati od zida, pazeći na cvijeće. Zavojitomstazom stao se približavati Matthiasu.

Zbog nekog razloga, državnik je odjednom otvorio oči. Sada je Michaelpojurio podignutih ruku; ta je kretnja bila naredba za šutnju ― ali je bila zanemarena.Matthias je progovorio, dok mu se duboki glas dizao s muzikom. ― To je dobré

srovnáni1, Mihail. Tako lijepo što si došao. Razmišljao sam o tebi neki dan, o papirukoji si napisao prije nekoliko tjedana. Što je to bilo? »Učinci Hegelova revizionizma«ili neki takav neskroman i neprimjeren naslov. Na kraju, moj darebák akademik2,Hegel je svoj najbolji revizionist, ne? Revizionist maximusl Kako ti se to sviđa?

― Antone...?I opet neočekivano, bez upozorenja, Matthias je ustao sa stolice. Promjena je

bila strašna, gotovo nepodnosiva; bio je to sasvim drugi čovjek. Oči mu se razrogačišena sasvim iskrivljenom licu. Stade se polako i nesigurno udaljavati, ali ne okrenuvšimu leđa. Ruke je ukrstio ispred prsiju, a glas mu je sada bio strašan šapat: ― Ne! Tine možeš... ti ne smiješ... meni prići! Ti ne razumiješ, ti nikad nećeš razumjeti!Nestani od mene!

Havelock je zurio; udarac je bio nepodnosiv kao i istina.

Anthony Matthias nije bio pri sebi.

1 To je dobra usporedba (češ.); (op. prev.)2 Moj nevaljali akademče (češ); (op. prev.)

TREĆI DIO

26

― Digni ruke! Hodi do zida i raširi noge! Kreni!... Sad! Nasloni se na ciglu,ispruženih dlanova!

Kao u transu, s pogledom još na Matthiasu, koji je poput djeteta klečao najednom koljenu pored grma ruža, Havelock je učinio kako mu je stražar naredio. Bioje potresen. Ono što je vidio bilo je šokantno. Njegov přítel, njegov mentor... njegovotac... bio je lud. Hrska čovjeka koji je zapanjio svijet svojom oštroumnošću, svojimpercepcijama, sada je čučao pored cvijeća, drhtave glave, preplašenih očiju iza staklaispunjenih užasom, koji nitko nije znao osim njega.

Havelock je čuo korake stražara na pločama od škriljevca i znao je da udaracslijedi. Nekako mu to nije bilo važno. Ništa nije bilo važno.

Raskriljena mreža boli zahvatila mu je glavu, i došao je mrak.

Bio je na tepihu u salonu; krugovi jarkog bijelog svjetla vrtjeli su mu se ispredočiju, u sljepoočicama mu je mučno udaralo, mokre hlače pune pijeska bile su mupripijene uz kožu. Čuo je ljude kako vani trče stepenicama i u panici izvikuju naredbe.Dok su se oni pojavljivali na vratima opipao je jaknu; pištolj su mu uzeli, ali ga nisupretresli. Vjerojatno su smatrali da taj postupak i ispitivanje treba prepustiti stražare-vim pretpostavljenima.

Prišla su mu dvojica: jedan u uniformi, major, drugi, civil. Posljednjeg je znao;bio je iz Statea, agent iz Cons Opa s kojim je radio u Londonu ili Bejrutu, ili Parizu,ili... nije se mogao sjetiti.

― To je on ― rekao je civil. ― Bradford mi je rekao da bi to mogao biti on.Rekao mi je pojedinosti; vi niste upleteni.

― Samo ga što prije odvedite odavde ― odgovorio mu je vojnik. ― To štoradite to je vaš posao.

― Zdravo, Havelock. ― Čovjek iz Statea gledao ga je dolje s prezirom. ―Bio si zauzet. Mora da je bilo veselo ubiti tog starog prijana u New Yorku. Što si ura-dio? Sredio si ga ne bi li se domogao nekih fondova rezerviranih za neke eventualno-sti, misleći da ih ima, a manje više istu taktiku si primijenio i ovdje? Ustani, ti kopile!

Izmrcvarena duha i tijela, Michael se polako okrenuo, oslonio na koljena, pase polako izvukao u uspravni položaj. ― Što se s njim dogodilo? Što se dogodilo?

― Ja ne odgovaram na pitanja.― Netko mora... za ime Krista, netko mora!

― I da ti da plaćenu kartu? Nikako, kurvin sine. ― Civil se obratio stražarukoji je stajao s druge strane sobe. ― Jesi li ga pretražio? ― upita ga.

― Ne, sir. Samo sam mu uzeo oružje i pritisnuo alarm. Za pojasom imabaterijsku svjetiljku i neku vrstu kese.

― Da ti pomognem, Charley ― rekao je Havelock, raširivši terensku jaknu iposegnuvši za voštanim paketom. ― Ime je Charley, zar ne? Charley Loring... je li tobio Bejrut?

― Bio je, a svoje proklete ruke drži na mjestu.― Ono što želiš, to je tu. Hajde, uzmi to. Neće eksplodirati. Čovjek iz Statea

je kimnuo majoru; vojnik je istupio i uhvatio Michaelove ruke dok je Loring skinuopaket s pojasa od tkanine.

― Otvori ga ― nastavi Havelock. ― To je od mene tebi. Svima vama.Agent Cons Opa je povukao patentni zatvarač na paketu i izvukao presavijene

žute stranice. Major mu je olabavio stezaj dok je civil prišao svjetiljci i stao čitati.Prestao je, pogledao na Michaela, a onda se obratio vojniku. ― Čekajte vani, majore.I vi ― dodao je, bacivši pogled na stražara. ― U drugu sobu, molim.

― Jeste li sigurni? ― upita ga oficir.― Vrlo ― rekao je Charley. ― On ne ide nigdje, a ja ću viknuti budem li vas

trebao. ― Dvojica su otišla; vojnik kroz prednja vrata, stražar u pokrajnju sobu. ― Tisi najprljaviji komad smeća kojeg sam ikad upoznao ― rekao je čovjek iz Statea.

― To je karbon, Charley.― To mogu vidjeti.― Nazovi hitnu službu Cons Opa. Od jedanaest sati navečer, svakih petnaest

minuta primaju poruku. Poruka je u obliku pitanja: 'Biljar ili pool?' Odgovor je: 'Miviše volimo pool'. Kaži im da tako odgovore.

― Onda što?― Ubaci se u slijedeći poziv, daj odgovor i slušaj.

― Pa će mi neko drugo smeće ovo pročitati.― O, ne, sve to vrijedi samo dvanaest sekundi. Nema načina da se uđe u trag.

I nemoj se baviti mišlju da mi daš iglu. Već sam bio na terapiji, pa sam se pobrinuo zamjere opreza. Ja nemam ni pojma odakle dolaze pozivi. Vjeruj mi na riječ.

― Ja ne bih povjerovao tvojoj riječi ni u snu, smeće.― Bilo bi bolje da joj sada povjeruješ, jer ako ne bude tako, kopije tih stranica

bit će upućene na primjerene adrese diljem Evrope. Od Moskve do Atene, odLondona do Praga, od Pariza do Berlina. Prihvati se telefona.

Dvadeset jednu minutu kasnije, čovjek iz Statea je buljio u zid, odgovarajućiJenni Karas. Jedanaest sekundi poslije, spustio je slušalicu i pogledao u Havelocka. ―Ti si sve što kažu da jesi. Ti si smrad.

― I 'izvan spasa'?

― Tako je.― Onda si i ti, jer si programiran, Charley. Ti nemaš nikakve vrijednosti, ti si

beskoristan. Zaboravio si kako se postavljaju pitanja.― Što?

― Jednostavno si prihvatio moju osudu. Poznavao si me, znao si moju običnui profesionalnu prošlost, ali ti to ne znači nikakvu razliku. Riječ je sišla dolje, a dobramala ovca je rekla 'zašto ne?'

― Mogao bih te ubiti.― I živjeti s posljedicama? Nemoj to učiniti. Pozovi Bijelu kuću.

Čuo je zaglušujuću huku rotora gigantskog helikoptera i znao je da jepredsjednik Sjedinjenih Država stigao na Poole's Island. Bilo je to sredinom jutra idžordžijsko je sunce peklo pločnike izvan otvorena prozora. Bio je u sobi, ali se nijepostavljalo pitanje je li to zatvorenička ćelija, premda na jedinom prozoru nije bilorešetaka. Bio je na drugom katu; ispod njega su bili četvorica vojnika, a avetinjskefasade i fotografije poznatih zgrada bile su u blizini. Svijet laži, umjetan svijet.

Havelock je otišao do kreveta ― više uskog ležaja nego kreveta ― i sjeo.Mislio je o Jenni, o onome kroz što ona ponovo prolazi; o Matthiasu ― dobri Bože,što se dogodilo? Michael je opet proživljavao strašan prizor u vrtu, nastojeći iznaćibarem minimum smisla.

Ne smiješ mi prići. Ti ne razumiješ. Ti nikad nećeš razumjeti!Razumjeti što?

Nije znao koliko je proveo sjedeći i razmišljajući; samo je znao da mu je misliprekinuo udarac na staklenoj ploči na sredini vrata. Pojavilo se lice; bilo je ispodzlatne pletenice kape sa štitnikom. Otvorila su se vrata i u sobu je ušao pukovniksrednjih godina i širokih ramena, držeći u rukama par lisica.

― Okrenite se ― naredio mu je. ― Ispružite ruke.Havelock je učinio kako mu je naloženo, i brzo se čuo klik lisica oko njegovih

zglavaka. ― Što je s nogama? ― učtivo je upitao. ― Zar ih ne smatrate oružjem?― Mnogo djelotvornije oružje ću imati u ruci ― rekao je oficir ― a pazit ću

na vas svake sekunde. Učinite li bilo što, što bih ja mogao krivo protumačiti i vi stemrtvi.

― Sastanak u četiri oka. Polaskan sam.Pukovnik je okrenuo Havelocka. ― Ja ne znam tko ste niti što radite, ili što ste

učinili, ali upamtite ovo, kauboju: taj je čovjek moja odgovornost i ja sam sasvimspreman da vas najprije upucam a onda postavljam pitanja.

― Tko je kauboj?Kao da je htio naglasiti svoju prijetnju, oficir je gurnuo Michaela natrag uza

zid. ― Ostanite tu ― naredio mu je i izišao iz sobe.Poslije trideset sekundi vrata su se opet otvorila, a u sobu je ušao Predsjednik

Charles Berquist. U rukama je imao trinaest stranica kopije Havelockove optužbe.Predsjednik je stao i pogledao u Michaela. Podigao je žute stranice.

― Ovo je izuzetan dokument, gospodine Havelock.― To je istina.

― Vjerujem vam. Za dobar dio toga nalazim da je dostojno prezira, dakako,ali ipak, sam sebi govorim da čovjek vaše prošlosti ne bi tek tako izazvao smrt tolikihljudi. I da je, u osnovi, ovo prijetnja da bi vas se saslušalo.

― Onda biste sebi rekli još jednu laž ― odgovorio mu je Michael, nepomičanuza zid. ― Mene su stavili 'izvan spasa', pa zašto bih se ja brinuo o bilo kome?

― Zato jer ste inteligentna osoba, koja zna da mora biti objašnjenja.

― Laži, mislite?― Nešto je laž i tako će ostati za dobrobit ove zemlje.

Havelock je zašutio, proučavajući oštro skandinavsko lice Predsjednika,jednakomjeran pogled očiju koje su nekako podsjećale na oči lovca. ― Matthias?

― Da.― Koliko dugo mislite da ga ovdje možete držati pokopanim?

― Koliko duže bude moguće.― Potrebna mu je pomoć.

― I nama. Trebalo ga je zaustaviti.― Što ste mu učinili?

― Ja sam bio samo dio toga, Havelock. Isto i vi. Svi smo bili. Učinili smo gacarem kad više nije bilo osobnih carstava podijeljenih božanskom voljom, a još manjenašom. Učinili smo ga bogom kad nismo posjedovali nebesa. Postoji granica do kojemozak može upijati i djelovati kad je uzdignut do takvih visina u ovim vrlozamršenim vremenima. Bio je prisiljen egzistirati u stalnoj iluziji da je jedinstven,iznad svih drugih ljudi. Mi smo previše tražili. On je poludio. Njegov um ― tajizvanredni instrument ― jednostavno je škljocnuo, a kad se više nije mogao nadziratipotražio je nadzor na drugom mjestu. Da bi kompenzirao, možda, da bi se uvjerio daje ono što smo govorili da jest, iako je dio njega govorio da nije. Ne više.

― Što mislite pod tim 'potražio je nadzor na drugom mjestu'? Kako je on tomogao učiniti?

― Vezujući ovu zemlju za niz obaveza koje su bile, da kažem najblaže,neprihvatljive. Pokušajte razumjeti, on je imao noge od žive, a ne od gline poput vas imene. Da, čak mene, predsjednika Sjedinjenih Država, a neki kažu najmoćnijegčovjeka na svijetu. To nije istina. Ja sam vezan za političko tijelo, za proklete izbore,vođen takozvanim principima političke ideologije, sa svojom glavom na kongresnommesarskom panju. Dugovanja i potraživanja, g. Havelock. Ali ne i on. Učinili smo iznjega superstara; nije bio vezan ni za što, nije odgovarao nikome. Njegova je riječ bilazakon, a drugi su sudovi bili podređeni njegovom blještavom sjaju. A onda tu je bio injegov šarm, mogao bih dodati.

― Općenito ― rekao je Michael. ― Apstrakcije.― Laži? ― upita ga Berquist.

― Ne znam. Što su specifičnosti?― Pokazat ću vam. A ako nakon što to vidite budete osjećali i dalje želju da

ostvarite svoju prijetnju, neka to bude na vašoj glavi, ne na mojoj.― Ja nemam glavu. Ja sam 'izvan spasa'.

― Rekao sam vam. Ja sam pročitao ove stranice. Sve. Naredba je povučena,opozvana. Vi imate riječ predsjednika Sjedinjenih Država.

― Zašto bih je prihvatio?― Kad bih bio na vašem mjestu, vjerojatno ni ja ne bih. Ima mnogo laži i

nastavit će se s lažima, ali to više nije jedna od onih... Naredit ću da vam skinu lisice.

Scena je velika, tamna prostorija bez prozora ― nezemaljski opis košmara iznaučne fantastike. Uza zid je bilo montirano tucet televizijskih ekrana, jedan dodrugoga; monitori koji bilježe i snimaju aktivnost koju vide razne kamere. Ispodekrana bila je ogromna konzola kojom su rukovodila četvorica tehničara; ušlo jenekoliko doktora u bijelim jaknama koji su promatrali prizor ili pregledavali trake,bilježeći, potom bi razgovarali s kolegama ili brzo napuštali sobu. A cilj cijelezamršene i tehnološki vrhunske operacije bio je da se zabilježi i analizira svaki pokretAnthonya Matthiasa i svaka njegova riječ.

Njegovo lice i tijelo bili su istodobno projicirani na sedam ekrana, a ispod sva-kog monitora bio je zeleni digitalni ispis, koji je pokazivao točan sat i minutu snima-nja; ekran s krajnje lijeve strane bio je označen s tekuće. Dan je bio iluzija za Matthia-sa, a započeo bi jutarnjom kavom u vrtu istovjetnom njegovom u Georgetownu.

― Prije nego se probudio, dobio je dvije injekcije ― rekao je Predsjednik,koji je sjedio uz Havelocka kod druge, manje konzole uz stražnji zid. ― Jednaolabavljuje mišiće, reducira fizičku i duševnu napetost; druga je stimulans kojiubrzava rad srca, pumpa krv, ne uplićući se u djelovanje prvog narkotika. Nemojte mepitati za medicinske izraze, ja ih ne znam; samo znam da djeluje. Slobodan je daasocira uz stupanj simulirane uvjerenosti ― na neki način, replika bivšeg sebe.

― Znači da počinje njegov dan? Njegov... simulirani dan?― Točno. Čitajte monitore zdesna nalijevo. Dan mu počinje doručkom u vrtu.

Dobija obavještajne izvještaje i novine koje su istog datuma kao svako pitanje koje setestira. Na idućem ekranu ga vidite kako izlazi iz svoje 'kuće', niz stepenice, sa svojimpomoćnikom koji razgovara s njim, definira opcije problema, izgrađuje slučaj, ma štogod bilo. Usput, sve je uzeto iz njegovih rasporeda i dnevnika; to ostaje konstantnotokom 'dana'. ― Berquist je zastao i pokazao na treći monitor s desne strane. ― Tu gavidite u limuzini. Pomoćnik mu još govori, vraća mu žarište misli. Malo ga vozeunaokolo, a onda ga postupno dovode u okolinu koju prepoznaje, gdje vidi mjestakoja su mu poznata; Jeffersonov memorijal, spomenik, stanovite ulice, pa pored SouthPortico ― slijed nije važan.

― Ali sve to nije cjelina, to nije cjelina ― inzistirao je Michael. ― To sufragmenti!

― On to ne vidi; vidi samo utiske. Pa čak i da ih vidi kao fragmente, kako ihvi zovete, ili minijature postojećih mjesta, doktori kažu da bi mu svijest to odbacila iprihvatila realnost utisaka. Isto kao što je odbio prihvatiti pogoršanje svog stanja,zahtijevajući sve šire i šire odgovornosti... Promatrajte četvrti ekran. Izlazi iz kola kodState Departmenta, ulazi unutra i nešto govori svom pomoćniku; to će biti proučeno.Na petom ga možete vidjeti kako ide u svoj ured ― koji je u svemu isti kao njegov naosmom katu ― ulazi i odmah pregledava telegrame i čita obaveze i termine zasastanke određene za taj dan, istovjetne onima koje je imao u svoje vrijeme. Šestiekran ga pokazuje kako preuzima niz telefonskih poziva, istih poziva koji su muranije bili upućivani. Često su njegovi odgovori bez ikakvog značenja i značaja, ilinedostaje autentična brzina uma i duhovitosti. No ponekad saznamo nešto od čeganam uzavre mozak... On je ovdje gotovo šest tjedana, a ima trenutaka kad pomislimoda smo samo zagrebali površinu. Mi tek počinjemo saznavati doseg njegovihiskliznuća.

― Hoćete reći onoga što je učinio? ― upita ga Havelock, ustuknuvši odzastrašujućeg preokreta događaja.

Berquist je pogledao u Michaela na svjetlu konzole i treptajućeg svjetla koje jedolazilo s ekrana s druge strane sobe. ― Da, gospodine Havelock, pod 'onim što jeučinio' mislimo na ono što je doista učinio. Ako je itko u povijesti reprezentativnevlade prekoračio ovlaštenja svog ureda, onda je to učinio Anthony Matthias. Nije bilogranica onome što je obećavao, što je garantirao, u ime vlade Sjedinjenih Država.Uzmite danas. Politika je određena i u postupku je svog primjenjivanja, ali nije uskladu, ne pristaje državnom sekretaru u tom određenom trenutku iracionalnosti, pa jeon mijenja. .. Pazite na sedmi ekran, onaj koji je nespretno označen s tekuće, dakle,ono što je sada. Slušajte. On je za svojim stolom, a u svojoj je svijesti pet mjeseciunazad, kad je donesena dvostranačka1 odluka o zatvaranju ambasade u novoj afričkojzemlji koja ubija svoje građane masovnim vješanjima i putem odreda smrti,izazivajući gnušanje civiliziranog svijeta. Pomoćnik mu objašnjava.

Gospodine sekretaru, Predsjednik i generalštab, a i Senat, objelodanili su dase protive bilo kakvom kontaktu u ovo vrijeme.

Onda im to nećemo dozvoliti, što kažete? Pretpotopna reagiranja ne mogu bitiugaoni kamen koherentne vanjske politike. Ja ću sam uspostaviti kontakt i predstavitikohezivan i pravedan plan. Oružje i dobro zaslađeni maslac su međunarodna maziva,i mi ćemo im to dati.

Michael je bio zabezeknut. ― On je to rekao? On je to učinio?― On to sada proživljava nanovo. Za nekoliko minuta će telefonirati Misiji u

Ženevi, pa će se stvoriti još jedna nevjerojatna obaveza... To je, međutim, samo manjiprimjer, onaj na kojemu jutros rade. Zapravo, ma koliko to bilo prekomjerno kao što ijest, beznačajno je u usporedbi s mnogim drugima. Toliko njih, tako opasnih, takonevjerojatnih.

― Opasnih?― Jedan glas koji nadglasava sve druge, koji ulazi u nezamislive pregovore,

koji obrađuje ugovore koji se protive svemu iza čega ova država, kako se drži, stoji ―ugovore zbog kojih bi me Kongres optužio, započeo ustavni postupak mog pozivanjana odgovornost, čak samo stoga što smo ih uopće razmatrali. Ali čak i ta činjenica ―a jest činjenica ― nije značajna. Ne smijemo dopustiti svijetu da sazna što je učinio.Bili bismo poniženi, gigant na koljenima koji moli oprost, ali ga ne bi bilo, već biumjesto njega bile bombe i topovi. Vidite, on je sve to stavio napismeno.

― Da li je to mogao učiniti?― Ne ustavno, ne. Ali on je bio superstar. Progovorio je neokrunjeni kralj

republike, bog je iskazao svoju riječ. Tko ispituje kraljeve ili bogove? Samopostojanje takvih dokumenata je najplodnije tlo na zemlji za međunarodnu iznudu.Kad te pregovore ne bismo mogli tiho obezvrijediti, poništiti ― učiniti ih diplomatskiispraznima na osnovu unaprijed očekivanog odbijanja od strane Kongresa ― bili biotkriveni. Ako budu, svaki ugovor, svaki sporazum koji smo zaključili za vrijemeposljednjeg desetljeća, sva osjetljiva savezništva o kojima sada pregovaramo posvudau svijetu, sve bi to došlo u pitanje. Vanjska politika ove zemlje bi se srušila; više namnitko ne bi vjerovao. A kad zemlja poput naše nema vanjske politike, gospodineHavelock, onda je to rat.

Michael se nagnuo preko konzole gledajući u ekran tekuće, dakle sadašnje,trenutačno događanje, pa ruku prinio čelu; osjetio je kako mu se ježe i gruvaju graškeznoja. ― Je li otišao toliko daleko?

1 Odluka s kojom su se suglasile i Demokratska i Republikanska stranka (op. prev.)

― I dalje. Upamtite, on je bio državni sekretar, ministar za vanjske poslovegotovo šest godina, a i prije nego je stupio na dužnost njegov je utjecaj bio značajan,možda i previše, u dvjema prethodnim administracijama. On je gotovo bioopunomoćeni ambasador za obje, putovao je po Globusu, cementirao svoje baze moći.

― Ali to je bilo za dobro, ne ovo!― Bilo je, a nitko to nije znao bolje od mene. Ja sam onaj koji ga je uvjerio da

ostavi konzultantski posao i dođe na ovu dužnost. Rekao sam da je svijetu potrebannjegov imprimatur, da je vrijeme za to. Vidite, ja sam se obraćao njegovom egu; sviveliki ljudi imaju prekomjerni ego. De Gaulle je imao pravo: čovjek sudbine to znaprije bilo koga drugog. Ono što ne zna je granica njegovih sposobnosti. Bog zna daMatthias nije znao.

― To ste rekli prije nekoliko minuta, gospodine Predsjedniče. Učinili smo gabogom. Previše smo tražili od njega. ― Havelock je polako tresao glavom, poražen.

― Samo ostanite na tome ― odgovori mu Berquist; glas mu je bio leden, a očisu mu prodirale kroz sjajne odraze svjetla. ― Ja sam to rekao kao pojednostavljenoobjašnjenje. Nitko ne pravi boga iz čovjeka, ako taj čovjek ne želi biti bog. A Krist-na-splavi, Matthias, čitav je život tražio takvo božansko imenovanje! Godinama jekušao svete vode ― u svijesti, kupao se u njima... Znate kako ga je netko nazvao prijenekoliko dana? Radišni Sokrat na Potomacu, Sokrat Gurač, gospodine Havelocku.Ocjena A, visoki IQ1, sjajni oportunist. Čovjek izuzetno uvjerljivih riječi, sposoban zaprvorazrednu globalnu diplomaciju ― najbolji kojeg smo imali ― ali samo dok je okosvjetskog hurikana. Znao je biti veličanstven i, kao što sam rekao, to nije nitko znaobolje od mene i ja sam ga upotrijebio. Ali uza sve bio je i gurač. On nikad nije prestaogurati sveznajućeg Anthonya Matthiasa.

― A znajući to ― rekao je Michael, ne dopuštajući Berquistovu pogledu daga sabije u kut ― ipak ste ga upotrebljavali. Gurali ste ga toliko koliko se i sam gurao.Obraćali ste se 'čovjeku sudbine', nije li bilo tako?

Predsjednik je spustio pogled na brojčanike na konzoli. ― Da ― rekao jemekano. ― Sve dok nije eksplodirao, jer sam gledao predstavu, ne čovjeka, i bio samzaslijepljen. Nisam vidio ono što se uistinu zbiva.

― Isuse! ― viknuo je Havelock, a uzvik je bio šapat. ― To je sve tako teškopovjerovati!

― Na toj pretpostavci ― prekinu ga Berquist, povrativši smireni stav ― ilizbog nje, kako hoćete, pripremio sam za vas nekoliko traka. To je 'ponovno izvođenje'aktualnih razgovora koji su vođeni za vrijeme njegovih posljednjih mjeseci u uredu.Psihijatri mi kažu da vrijede, a to potvrđuju i papiri koje smo iščeprkah na površinu.Stavite slušalice a ja ću pritisnuti određenu dugmad... Slike će se pojaviti naposljednjem monitoru zdesna.

Ono što se na ekranu zbivalo narednih dvanaest minuta bio je portret čovjekakojeg Havelock nije poznavao. Trake su pokazivale Matthiasa u emotivnim krajnosti-ma dok su ga psihološki stimulirali udruženim učincima kemikalija i vizualnih pod-strekača, vjernih slika stvarnosti, a podsticali su ga njegovi pomoćnici koji su upotreb-ljavali njegove riječi. Vrištao je u jednom trenutku, plakao u drugom, laskavi diplomatu telefonskom razgovoru, majstor šarma i laskanja ― i sjajne poniznosti ― a onda bičovjeka osuđivao kao budalu i blesavu neznalicu čim bi razgovor bio okončan. Iznad

1 Akr. od I(ntelligence) Q(uotient), kvocijent inteligencije (op. prev.)

svega bile su laži, gdje je nekoć bila suštinska istina. Telefon je bio njegovo oruđe;rezonantni glas s evropskom kadencom.

― Ovo prvo ― rekao je Berquist, ljutito pritisnuvši dugme ― njegov je odgo-vor meni kad sam mu rekao da želim preocjenjivati inozemne pomoći u San Miguelu.

Vaša je politika čvrsta, gospodine Predsjedniče, jasan poziv na poštenje i ljud-ska prava. Ja vam aplaudiram, sir. Doviđenja.. Idiot! Slaboumnik! Ne treba pomagatibratu, treba samo uvažavati geopolitičke realnosti! Dajte mi generala Sandozu natelefon. Dogovorite vrlo privatni sastanak s njegovim ambasadorom. Pukovnici ćerazumjeti da ih podupiremo?

― Ta je mala predstava uslijedila nakon zajedničke rezolucije Doma i Senata,koju sam sasvim podupirao, o uzdržavanju od diplomatskog priznanja...

Vi razumijete, gospodine Predsjedniče vlade, da naši postojeći ugovori uvašem dijelu svijeta zabranjuju ono što predlažete, ali bih htio da vam kažem da seslažem s vama. Sastat ću se s Predsjednikom... ne, ne, uvjeravam vas da će on biti slo-bodna duha... a već sam uvjerio predsjednika Senatskog odbora za vanjske poslove.Ugovor između naših dviju zemalja je poželjan napredak pa i kada bi bio u kontradik-ciji s prethodnim ugovorima; dakle, prosvijećeni samointeres bio je suština Bismarck-ove vladavine.

― Ja u to ne mogu povjerovati ― rekao je Havelock, hipnotiziran.― Nisam ni ja, ali je istina. ― Predsjednik je pritisnuo treće dugme. ― Sad

smo u Perzijskom zaljevu...Vi, dakako, govorite neslužbeno, ne kao ministar financija svoje zemlje već

kao prijatelj, a ono što tražite je dodatna garancija od osam stotina i pedeset milijunaza vašu tekuću financijsku godinu, i milijardu i dvjesta milijuna za slijedeću...Nasuprot onome što možda mislite, moj dobri prijatelju, to su potpuno prihvatljivebrojke. Ovo vam govorim u povjerenju, jer naše teritorijalne strategije nisu onakvekakvim se čine. Ja ću pripremiti, opet na povjerljivoj bazi, memorandum onamjerama.

― Sada smo na Balkanu, sovjetski satelit, vjeran Moskvi a nama na vratu...Bezumlje!

G. premijeru, ograničenja prodaje oružja vašoj zemlji ako ne budu odmahpovučena, bit će previđena. Ja nalazim određene i znatne prednosti u našoj suradnji svama. 'Oprema' može i bit će upućena preko stanovitih sjevernoafričkih režima zakoje se smatra da su u logoru naših protivnika, ali sam se s predstavnicima tih režimasastajao ― da li da kažemo ex-et non-officio ― nedavno i često. U povjerenju,oblikuje se nova geopolitička osovina...

― Oblikuje se! ― eksplodirao je Berquist. ― Samoubojstvo! Evo državnogudara u Jemenu, u oba Jemena. Nestabilnost u toku, garantirano opće klanje!

Pojava nove velike nezavisne države, Sirach Bal Shazar, premda će sporo do-bijati priznanje koje zaslužuje, imat će tihu podršku ove administracije. Mi priznaje-mo potrebu čvrstog i realističkog postupanja spram interne subverzije. Možete bitiuvjereni da će vam biti odobrena sredstva koja tražite. Prijenos svote od tristamilijuna ukazat će zakonodavnoj grani naše vlade na vjeru koju imamo u vas.

― Konačno ― sada će Predsjednik, pritisnuvši posljednje dugme, nategnutašapata, iscrpljena, izborana lica ― novi luđak Afrike.

Govoreći otvoreno i u krajnjem povjerenju, general-majore Halafi, miodobravamo vaš predloženi upad na sjever u Tjesnac. Naši tamošnji takozvanisaveznici bili su slabi i nedjelotvorni, ali, prirodno, naše udaljavanje od njih mora,zbog sadašnjih ugovora, biti postupno. Proces odgajanja uvijek je težak, ali jereedukacija ukotvljenih nažalost izluđujuća igra šaha, koju na sreću igraju oni od naskoji shvaćaju. Imat ćete vaše oružje. Salaam, moj prijatelju ratniče.

Ono što je Michael gledao i slušao bilo je paralizirajuće. Savezništva koja nisuu interesu Sjedinjenih Država bila su prešutno formirana ili namještena, a predloženiugovori ili oni koji su bili još u postupku pregovaranja, bih su u suprotnosti spostojećim ugovorima; davane su garancije za milijarde koje Kongres ne bi nikadodobrio, a američki porezni obveznik nikad prihvatio; preuzete su vojne obaveze kojesu bile nemoralne u ideji; koje su prelazile granice nacionalne časti, i bile iracionalnoizazvane. Bio je to portret sjajnog uma koji se fragmentirao u obilju globalnih poveza-nosti, a svaka je bila smrtonosna raketa.

Michael se polako povratio iz stanja šoka. Odjednom mu je jedna prazninadošla u žarište; treba je ispuniti, objasniti. Havelock je skinuo slušalice i okrenuo sePredsjedniku. ― Costa Brava ― oštro je prošaptao. ― Zašto? Zašto 'izvan spasa'?

― Bio sam dijelom prvoga, ali nisam tražio drugo. Koliko smo najbliže mogliodrediti, to nije bilo službeno sankcionirano.

― Dvosmislenost?

― Da. Mi ne znamo tko je on. Međutim, trebalo bi da vam kažem, ja samkasnije osobno potvrdio naredbu o 'izvan spasa'.

― Zašto?― Zato što sam prihvatio jedan vid zakletve koju ste potpisali kad ste ušli u

službu svoje vlade.― Koji?

― Da ćete položiti život za svoju zemlju, ukoliko to vaša zemlja budedovoljno očajnički zahtijevala. Svatko od nas bi to učinio, a to vam je dobro poznatokao i meni. Niti vas ne moram podsjećati na to da su to učinile tisuće drugih čak kadje potreba za tim bila u pitanju.

― Što znači da potreba za mojim životom, moja smrt, nije bila u pitanju.― Kad sam izdao naredbu, ne, nije bila.

Michael je zadržao dah. ― A Čehoslovakinja? Jenna Karas?― Njena smrt nije nikad bila tražena.

― Bila je!― Ne s naše strane.

― Dvosmislenost?― Očito.

― A vi ne znate... O, moj Bože. Ali moja je likvidacija bila sankcionirana. Viste je sankcionirali.

Predsjednik je kimnuo; njegovo je nordijsko lice bilo manje tvrdo nego prije;oči je još uporno držao na Havelocku, ali to više nisu bile oči lovca.

― Može li osuđeni čovjek upitati zašto?― Dođite sa mnom ― rekao je Berquist, ustávši od konzole na prigušenom,

treptavom svjetlu. ― Vrijeme je za posljednju fazu vašeg educiranja, Havelock. UBoga se nadam da ste spremni za to.

Izašli su iz sobe s monitorima, i ušli u, kako je izgledalo, kratki, bijeli hodnik,koji je čuvao krupni narednik, čije su lice i trake od odlikovanja ukazivale na mnogezadatke i mnoge bitke. Stao je u stav mirno čim je ugledao Predsjednika; njegov vr-hovni komandant je kimnuo i nastavio prema širokim crnim vratima na kraju te pro-storije. Međutim, to nisu bila vrata; Michael je to shvatio prišavši bliže, iza Berquista.Bio je to sef, s kotačem u sredini, a mala ručnosenzorska ploča bila je na desnoj straniokvira. Predsjednik je desni dlan pritisnuo na ploču; sićušni red obojenih svjetala jurioje naprijed-natrag iznad ploče, smirivši se na zelenom i bijelom. Zatim je lijevomrukom stegao kotač; svjetla su se opet pojavila, ali sada u kombinaciji triju zelenih.

― Uvjeren sam da vi više znate o ovim uređajima nego ja ― rekao je Berquist― pa ću samo nadodati da samo ja mogu staviti bravu u pogon... i još jedna osoba uslučaju moje smrti.

Značenje je bilo očito i nije zahtijevalo komentar. Predsjednik je povukaoteška vrata trezora, pa pritisnuo ploču na unutrašnjem okviru, koja se nije vidjela;negdje su bili dezaktivirani mehanizmi s unakrsnim snopovima. Opet je kimnuovojniku, pa kretnjom pokazao Havelocku da uđe. Kad su ušli, viši narednik je prišaovratima, zatvorio ih i stavio kotač u zatvoreni položaj.

Bila je to soba, ali ne obična soba. Nije imala prozora, nikakvih slika nazidovima, nikakva vanjskog pokućstva, nikakvih ugodnosti; samo mirni šum strojevaza ventilaciju. Na sredini prostorije bio je pravokutni konferencijski stol sa stolicamaoko njega; blokovi za bilješke, olovke, pepeljare, bili su na svojim mjestima, a ulijevom uglu je bio stroj za sitno rezanje papira. Bio je to stol u sobi predodređenoj zahitna savjetovanja i neposredno uništavanje svega što proiziđe na određenomsastanku. Dok je u prostoriji koju su napustili bilo dvanaest televizijskih monitora dužzida, u ovoj je bio samo jedan veliki ekran, a na suprotnom zidu, uz ploču s okruglimprekidačima, bio je projektor čudna oblika.

Ne govoreći ništa, Charles Berquist je pošao ravno do ploče, prigušio stropnosvjetlo i uključio projektor. Ekran preko tamne sobe odjednom se ispunio dvostrukomslikom; ravna crna crta dijelila je dvije fotografije. Svaka je bila jedna stranica dvajuodijeljenih dokumenata, obje su bile u očitoj svezi, oblici gotovo identični. Havelockih je gledao osjećajući kako u njemu buja jeza.

― Ovo je suština onoga što mi nazivamo Parsifal ― tiho će Predsjednik. ―Sjećate li se Wagnerove posljednje opere?

― Ne dobro ― odgovorio je Havelock, jedva kadar govoriti.

― Nije važno. Samo držite na pameti da je Parsifal, kada god bi uzeo kopljeupotrebljeno na Kristovom raspeću i držao ga nad ranama, imao moć iscjeljenja.Shodno tome, tko god ima ovo, ima moć da ih otvori. U cijelom svijetu.

― Ja... ne mogu... povjerovati u ovo ― prošaptao je Havelock.

― Do Boga bih želio da ja nisam morao povjerovati ― rekao je "Berquist,podižući ruku i pokazujući na projicirani dokument s lijeve strane. ― Prvi sporazumpoziva na nuklearni udarac protiv Narodne Republike Kine, koji bi izvršile kombini-

rane snage Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza. Cilj: uništenje svihvojnih instalacija, vladinih centara, hidroelektričnih postrojenja, komunikacijskihsistema i sedam najvećih gradova od mandžurijske granice do Kineskog mora. ―Predsjednik je zašutio i kretnjom pokazao na desni dokument. ― Ovaj drugi spora-zum poziva na gotovo istovjetan napad na Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika,a izvršile bi ga zajedničke snage Sjedinjenih Država i Narodne Republike Kine.Razlike su male, a tiču se samo nekoliko milijuna ljudi koji će izgorjeti u nuklearnimpožarima. Tu je i dodatnih pet gradova, što uključuje Moskvu, Lenjingrad i Kijev.Totalno uništenje: dvanaest gradova pometenih s lica zemlje... Ova je zemlja sklopiladva odijeljena sporazuma, jedan sa Sovjetskim Savezom, a drugi s Narodnom Repub-likom Kinom. I u jednom i u drugom slučaju, obavezali smo se da ćemo objediniti svanaša nuklearna oružja u zajedničkom napadu s partnerom radi uništenja zajedničkogneprijatelja. Dvije dijametralno suprotne obveznosti, a Sjedinjene Države su kurvakoja poslužuje dvojicu pastuha koji su izgubili glavu. Masovno uništenje. Svijet imasvoj nuklearni rat, gospodine Havelock, koji je sa sjajnom preciznošću konstruiraoAnthony Matthias, superstar.

27

― Ovi su... ludi! ― prošaptao je Havelock, kojemu su oči bile prikovane zaekran. ― I mi smo dvostruki partner? Svaki nas obavezuje na nuklearni udar ― prviudar?

― I drugi, i treći, ako bude potrebno, iz podmornica što plove obalamanajprije Kine, a onda Rusije. Dva umobolna sporazuma, g. Havelock, a mi smo,doista, strana u svakome. To je napismeno.

― Moj Bože... ― Michael je pregledavao retke obaju dokumenata, kao daproučava deformirane dodatke neke bestidne, strašne stvari. ― Ako bi ovo ikad bilootkriveno, ništa ne bi ostalo.

― Sada razumijete ― rekao je Berquist, čiji je pogled također bio fiksiran nasporazume koji su ispunjavali obje strane ekrana; lice mu je bilo napeto, oči šuplje. ―To je nepodnosiva prijetnja s kojom živimo. Ukoliko ne budemo od slova do slovaslijedili instrukcije isporučene mom uredu, suočeni smo s globalnom katastrofom unajistinskijem smislu. Prijetnja je jednostavna: nuklearni pakt s Rusijom bit će poka-zan vođama Narodne Republike Kine, a ugovor s NRK bit će predan Moskvi. Obje ćezemlje znati da su izdane ― da ih je izdala najbogatija kurva u povijesti. Tako ćevjerovati, pa će svijet otići u zrak u tisuće nuklearnih eksplozija. Posljednje riječi kojeće se čuti bit će: »Ovo nije vježba, ovo je onol« A to je istina, gospodine Havelock.

Michael je osjetio drhtanje u rukama, napeto udaranje u sljepoočicama. Neštošto je Berquist netom rekao izazvalo mu je naglo nespokojstvo, ali se nije mogaousredotočiti na lociranje izvora. Samo je zurio u dva dokumenta projicirana na ekranu― Tu nema ništa o datumima, rokovima ― rekao je gotovo nepotrebno.

― To je na odijeljenoj stranici ― ovo su izjave o namjerama. Sastanci morajubiti održani u mjesecima aprilu i maju, kad će biti određeni točni datumi udara. Aprilje određen za Sovjete, a maj za Kinu. Idući mjesec i mjesec nakon toga. Udari morajubiti izvršeni unutar četrdeset pet dana od svake konferencije.

― To je... izvan mogućnosti vjerovanja. ― Poražen, Havelock je opet osjetioparalizu. Zurio je u Berquista. ― Vi ste povezivali mene s ovim? S ovim?

― Vi ste bili povezani. Bogu je znano da to nije bilo kroz vaše činjenje, aliipak, opasno povezano. Mi znamo kako, ne znamo zašto. Ali je 'kako' bilo dovoljnoda vas stavimo 'izvan spasa'.

― Za ime Krista, kako?

― Kao za početak, Matthias je izgradio slučaj protiv vaše prijateljice JenneKaras.

― Matthias?― On je htio da iziđete iz službe. Ali nismo mogli biti sigurni. Jeste li vani ili

samo mijenjate posao? Iz vlade Sjedinjenih Država u sveto carstvo MatthiasaVelikog.

― Zbog čega sam bio pod prismotrom. London, Amsterdam, Pariz... Bog znagdje još.

― Gdje ste god bili. Ali nam niste ništa dali.― I to je bila osnova za 'izvan spasa'!

― Rekao sam vam, ja nisam imao nikakve veze s prvotnom naredbom.― U redu, to je bila Dvosmislenost. Ali ste kasnije bili vi. Vi ste je potvrdili s

vaše strane.― Kasnije, mnogo kasnije; kad smo saznali što je on saznao. Obje su naredbe

izdane, jedna u sankciji, druga ne, zbog istog razloga. Vi ste prodirali u manipulaciju― strukturu ― iza tih dokumenata, vezu između ljudi u Washingtonu i njihovih nepo-znatih istovrsnika u KGB-u. Mi smo u trci. Jedan krivi proračun s vaše strane, jednootkrivanje manjkavosti u toj strukturi i imamo svaki razlog da povjerujemo da će ovisporazumi, ovi pozivi na Armageddon,1 biti pokazani liderima u Moskvi i Pekingu.

― Pričekajte trenutak! ― uzviknu Havelock, zbunjen, ljutit. ― To ste rekliranije! Prokletstvo, ovo je bilo pregovarano s Moskvom i Pekingom.

Predsjednik Sjedinjenih Država nije odgovorio. Umjesto toga, krenuo je donajbliže stolice za stolom i sjeo; stražnji dio njegove velike glave i plava kosa koja jerijedila, odražavali su se na snopu svjetla. A onda je progovorio: ― Ne, o tome nijepregovarano, gospodine Havelock ― rekao je, gledajući na ekran. ― To su samopodrobne fantazije sjajnog ali ludog uma, riječi vrhunskog pregovarača.

― Dobri Bože, onda ih poreknite! One nisu zbiljske! Berquist je zatresaoglavom. ― Čitajte ovaj jezik! ― rekao je oštro. ― To je doslovce izvan porecivosti.Tu su podrobna spominjanja najtajnijih oružja u našem arsenalu. Lokacije, kôdovi zaaktiviranje, specifikacije, logistika ― informacije zbog kojih bi ljudi što ih otkriju bilietiketirani kao izdajnici, pa bi život proveli u zatvorima, osuđeni na ne manje od tride-set godina zbog svojih postupaka. U Moskvi i Pekingu, oni koji bi bili i najdalje pove-zani s podacima o naoružanju u tim dokumentima bili bi strijeljani bez saslušanja, kadbi postojala samo mogućnost da su otkrili, znajući ili ne znajući, samo dio toga. ―Predsjednik je zastao, malo okrenuo glavu ulijevo, s očima još na ekranu. ― Treba dashvatite da bi vođe, ili u Moskvi ili u Pekingu, bez ikakve sumnje bili uvjereni u au-tentičnost ovih dokumenata, čim bi ih vidjeli. Svaka strateška pozicija, svaka raketnamogućnost, svako područje destruktivne odgovornosti, sve je izrađeno do posljednjegdetalja, ništa nije propušteno ― čak ni sati robotski kontrolirane okupacije teritorijaputem dirigiranih vozila. Sve je to 'iskovano.'

― Skovano? ― upita Michael, jer mu se taj izraz činio upadljivim. Berquist seokrenuo. Pogled mu je opet bio lovčev, ali oprezan, preplašen. ― Da, gospodineHavelock, skovan. Sad ste stigli do jezgre Parsifala. Ove sporazume su dogovaraladva izuzetna, i izuzetno informirana uma. Dvojica su skovala svaku pojedinost, svakikorak, svaku točku, kao da status svakoga od njih, status u povijesti, ovisi o tomzadatku. Nuklearna šahovska igra, svemir pobjedniku ― ono što ostane od njega.

― Kako znate za to?― Opet jezik. To je proizvod dvaju umova. Nije potrebno biti psihijatar ili

patolog, pa opaziti različite inpute. Matthias nije ovo mogao sam stvoriti, nije imaodubinsku informaciju tako spremno raspoloživu. Ali s drugim ― Rusom, koji zna okineskim kapacitetima kao što mi znamo ― mogao je to zajednički sastaviti. To su iučinili. Dvojica.

S pogledom fiksiranim u Predsjednika, Havelock je progovorio monotonom.― Parsifal je taj drugi čovjek, zar ne? ― mirno je upitao.

― Onaj koji bi mogao otvoriti rane po cijelom svijetu.― Da. On ima originale ovih sporazuma, a to su jedini originali koji postoje,

tvrdi. Moramo mu vjerovati. On ima nuklearni pištolj uperen u naše glave ― u mojuglavu.

― Onda on jest u kontaktu s vama ― rekao je Michael, kojemu je pogled opetbio na ekranu. ― Ovo ste dobili od njega, ne od Antona.

― Da. Njegovi su zahtjevi spočetka bili financijski, a rasli su sa svakimkontaktom, sve dok nisu prešli granicu prekomjernog; postali su astronomski. Milijuniza milijunima ― i milijuni iza toga.

Uzeli smo da mu je motiv politički. On ima sredstva da kupi manje vlade, dafinancira revolucije diljem Trećeg svijeta, da promiče terorizam. Desetke nestabilnihzemalja držali smo pod najbližom obavještajnom prismotrom, s najboljim našimljudima prodrli smo u njihove ušančene strukture, rekli smo im da paze neće li opazitii najmanju suštinsku promjenu. Mislimo da bismo mu mogli ući u trag, uloviti ga ustupicu. A onda smo saznali da se Parsifal nije uopće približio tom novcu; to je bilosamo sredstvo koje mu je govorilo da ćemo učiniti kako nam nalaže. Nijezainteresiran za novac; nikad nije bio. On hoće vlast, moć. On želi diktirati najmoć-nijoj zemlji na svijetu.

― Već je diktirao. Tada ste učinili prvu grešku.― Kupovali smo vrijeme. Još ga kupujemo.

― Uz rizik uništenja?― U nadi da ćemo to spriječiti. Vi još ne razumijete, gospodine Havelock. Mi

možemo i vjerojatno hoćemo paradirati s Anthonyem Matthiasom pred svijetom kao sluđakom, koji je deset godina uništavao vjerodostojnost vrijednosti ugovora i prego-vora, ali to neće odgovoriti na temeljno pitanje: kako je, za ime Boga, informacija utim sporazumima dospjela tamo? Da li je dana čovjeku za koga se može potvrditi daje umobolan? Ako je tako, kome ju je još dao? I da li mi potencijalnim neprijateljimavoljno dajemo naše najdublje tajne o ofanzivnim i defanzivnim kapacitetima? Ili imgovorimo koliko smo duboko prodrli u sisteme njihovog naoružanja?.. . Mi nemamomonopol nad nuklearnim manijacima. U Moskvi i Pekingu postoje ljudi koji bi poslijeprvog čitanja ovoga pritisnuli dugmad i lansirali. Znadete li zašto?

― Nisam siguran... Ni u šta nisam siguran.

― Dobro došli u vrlo elitni klub. Dopustite mi da vam kažem zašto. Zato jernam je svima uzelo četrdeset godina i neizbrojive milijarde da dođemo gdje smodanas. S atomskim noževima jedan drugome na vratu. Nema vremena, a nije ostalo nidovoljno novaca da počnemo od početka. Ukratko, gospodine Havelock, u očajnič-kom pokušaju da spriječimo globalni nuklearni holokaust, mogli bismo ga započeti.

Michael je progutao, svjestan da je to učinio, a krv mu je nestala s lica. ―Pojednostavljene pretpostavke su izvan igre ― rekao je.

― Nisu ni u modi ― odgovori mu Berquist.

― Tko je Parsifal?― Mi to ne znamo. Isto kao što ne znamo tko je bio Dvosmislenost.

― Vi to ne znate?― Osim da su povezani. To možemo pretpostaviti.― Pričekajte trenutak!― To ponavljate.― Imate Matthiasa! Ovdje ga protežete kroz kompjutersku šarádu. Suza u

njegovoj glavi! Imate stotinu terapija! Upotrijebiti ih. Pronađite!― Vi mislite da nismo pokušali? Nema ništa u analima terapije što nije bilo

upotrebljeno ― što se sada ne upotrebljava. On je iz svijesti izbrisao realnost; uvjerioje samog sebe da je pregovarao s militaristima u Pekingu i Moskvi. Ne može dopustitida bude drugačije; njegove mu maštarije moraju biti zbiljom. Štite ga.

― Ali Parsifall je živ, on nije mašta! Ima lice, oči, crte! Anton mora biti kadardati vam nešto!

― Ništa. Umjesto toga, on opisuje ― točno, valja reći ― poznate ekstremisteu sovjetskom Prezidiju i kineskom Centralnom komitetu. To su ljudi koje vidi kad sespominju ti sporazumi ― s kemikalijama ili bez njih. Taj njegov um, taj nevjerojatniinstrument, toliko je kreativan sad kad njega štiti kao što je bio kad je prije podučavaosvijet slabijih smrtnika.

― Apstrakcije! ― uzviknu Havelock.― I to ste već rekli.― Taj je Parsifal realan! On postoji! Ima pištolj uperen u vašu glavu!― Moje riječi, vjerujem.Michael je potrčao do stola i stao stisnutim šakama lupati po njemu. ― Ja ovo

ne mogu vjerovati!― Vjerujte ― rekao mu je Predsjednik ― ali to nemojte više učiniti. Postoji

neka vrsta nekakve zvučne stvari koja registrira solidne decibele, a ne razgovor. Akoja odmah ne progovorim, sef se otvara a vi biste mogli izgubiti život.

― O, moj Bože!― Meni ne treba vaš glas na izborima. Više nema trećeg roka za Predsjednika

― ako taj 'više' još postoji ― a ja ga ne bih ni tražio, bilo kako bilo.― Pokušavate li biti duhoviti, gospodine Predsjedniče?― Moguće. U vremenima poput ovog, i ako vam okolnosti dopuste da posta-

nete stariji, možda ćete naći stanovitu ugodu u rijetkom pokušaju. Ali nisam siguran...Više nisam ni u šta siguran. Milijuni da bi se izgradilo ovo mjesto, tajnovitost kojojnema premca, najbolji psihijatri u zemlji. Je li mi isporučena roba? Ne bih rekao. Jasamo znam da više nemam kamo poći.

Havelock je utonuo u stolicu pored stola, osjećajući se nejasno neugodno štosjedi u Berquistovoj nazočnosti, a da mu to nije rečeno. ― O ― rekao je besmisleno,dok mu se glas gubio, a on gledao u Berquista.

― Zaboravite to ― rekao je Predsjednik. ― Ja sam naredio da se formira stre-ljački vod za vašu likvidaciju, sjećate li se?

― Ja još ne razumijem zašto. Rekli ste da sam prodro u nešto, manjkavost uovoj ili onoj strukturi. Da bi, ako ja nastavim, ovo -Michael je pogledao na ekran,trznuvši se ― moglo biti dano Moskvi i Pekingu.

― Ne da bi bilo dano, već bi to moglo biti. Nismo si mogli priuštiti ninajmanji rizik da se Persifal uspaniči. Kad bi to bilo, on bi nesumnjivo krenuo uMoskvu. Mislim da znate zašto.

― On ima sovjetsku vezu. Dokazi protiv Jenne, sve što se dogodilo uBarceloni; to se ništa ne bi moglo dogoditi bez ruske obavještajne službe.

― KGB to poriče; to jest, jedan to čovjek poriče na službenoj osnovi. Premaizvještajima Cons Opa i potpukovnika Lawrencea Baylora, taj se čovjek sastao s vamau Ateni.

― Rostov?― Da. On nije znao što poriče, dakako, ali nam je ipak do'voljno rekao da ako

postoji veza, ona nije sankcionirana. Mi mislimo da je on zabrinut čovjek; on nema nipredstavu o tome koliko je to opravdano.

― Možda ima ― nato će Havelock. ― On vam kaže da bi to mogao biti VKR― Dovraga, što je to? Ja nisam stručnjak na vašem polju.

― Voennaja Kontra Razvedka. Grana KGB-a, elitni korpus koji straši svakogatko ima i mrvicu zdrave pameti. Je li to u što sam prodro? ― Michael je stao izatresao glavom. ― Ne, to ne bi moglo biti. Ja sam im upao u Parizu, nakon Col desMoulinetsa. Oficir VKR-a koji je za mnom došao iz Barcelone. Ja sam stavljen 'izvanspasa' u Rimu, ne u Parizu.

― To je bila odluka Dvosmislenosti ― rekao je Berquist, objasnivši. ― Nemoja.

― Ali iz istog razloga. Vaše riječi, sir.

― Da. ― Predsjednik se nagnuo naprijed. ― To je bila Costa Brava. Ta noćna Costa Bravi.

Vratili su se osjećaji osujećenja i ljutnje; to je bilo sve što je Michael mogaoučiniti da se svlada. ― Costa Brava je bila varka! Prevara! Ja sam bio upotrebljen, azbog toga ste etiketu nalijepili meni! Znali ste o tome. Rekli ste da ste bili dio toga!

― Vidjeli ste ženu koja je ubijena na toj obali.

Havelock je brzo ustao i stegnuo naslon stolice. ― Je li to još jedan pokušaj dabudete duhoviti, gospodine Predsjedniče?

― Ni najmanje se ne osjećam zabavno. Te noći nije nitko trebao biti ubijen naCosta Bravi.

― Nitko... Kriste! To ste vi učinili! Vi i Bradford i ona kopilad u Langleyu skojima sam razgovarao iz Madrida! Ne govorite mi o Costa Bravi, tamo sam ja bio! Avi ste bili odgovorni, svi vi!

― Mi smo to započeli, stavili smo to u pogon, ali nismo završili. A to je,gospodine Havelock, istina.

Michael je poželio pojuriti do ekrana i rukama smrskati strašne slike. Umjestotoga, vratiše mu se riječi, Jennine riječi. Ne jedna operacija, već dvije. A ondanjegove riječi. Presretnuto. Izmijenjeno.

― Pričekajte trenutak ― rekao je.― Nađite drugi izraz.

― Ne, molim vas. Vi ste to započeli, a onda je, bez vašeg znanja, scenarijpročitan, preuzet, izmijenjeni su konci i sve je krenulo u drugi uplet.

― Ti izrazi nisu u mom leksikonu.― Vrlo su jasni. Pletete sag i ptice u uzorku su labudovi; odjednom se pretva-

raju u kondore.― Ja sam ispravljen. Tako se dogodilo.

― Govno! Oprostite mi.― Ja sam iz Minnesotě. Nalopatao sam se govana više nego ste ih vidjeli, ve-

ćinom u Washingtonu. ― Berquist se oslonio na naslon stolice, pa ga upitao: ― Da lisada razumijete?

― Mislim da. To je manjkavost koja bi ga mogla uhvatiti u zamku. Parsifal jebio na Costa Bravi.

― Ili njegova sovjetska veza ― dopunio ga je Predsjednik. ― Kad ste vidjeliKarasovu tri mjeseca poslije, počeli ste istraživati tu noć. Mogli ste je razotkriti, mogliste uzbuniti Parsifala. Mi ne znamo jeste li to doista mogli, ali dok je za to postojalamogućnost nismo mogli riskirati posljedice.

― Zašto mi to nitko nije rekao? Zašto mi se nitko nije približio i rekao mi to?― Vi ne biste došli. Stratezi u Konzularnim operacijama otišli su do krajnosti

da vas dobiju. Izbjegavali ste to.― Ne zbog... ― Havelock je pravio bespomoćno kretanje, ljut na ekran ―

ovih. Trebalo je da mi to kažete, a ne da me pokušavate ubiti!― Nije bilo vremena, niti smo mogli uputiti kurire čak s dijelom ove

informacije ili s najmanjom aluzijom na Matthiasovo duševno stanje. Nismo znali štobiste vi učinili u zadanom trenutku, što biste mogli reći o toj noći, ili kome biste tomogli reći. Po našem sudu ― po mom sudu ― ako je čovjek kojega nazivamoParsifal bio kod Costa Brave, ili je bio dio izmijenjene strategije, a mislio je da bimogao na osnovu toga biti identificiran, taj je čovjek mogao biti izazvan da učininezamislivo. Nismo mogli dopustiti čak ni takvu mogućnost.

― Toliko pitanja... ― Michael je žmirkao na oštrom sjaju svjetla.― Toliko da ih ne mogu sastaviti.

― Možda ćete moći kad i ako obje strane odluče da vas uvedu u sve. Objestrane ― vi i ja, dakako.

― Apaš ― rekao je Havelock, izbjegavajući Berquistov komentar― Palatine... Crveni Ogilvie. Je li to bila slučajnost? Je li metak bio meni

namijenjen, ili je doista bio njemu upućen, jer je nešto znao o tamošnjim događajima.Spomenuo je čovjeka koji je umro od srca na Chesapeaku.

― Ogilvieova je smrt bila točno onakva kakvom se doimala. Greška. Metak jebio namijenjen vama. Drugi, međutim, nisu bili slučajevi.

― Koji drugi?― Preostala trojica stratega u Konzularnim operacijama ubijeni su u Washing-

tonu.Havelock je stajao nepokretno, upijajući informaciju u tišini.

― Zbog mene? ― konačno je upitao.― Indirektno. Ali, uostalom, vi ste u srčiki svega zbog jednostavnog, nemjer-

ljivog pitanja: zašto je Matthias učinio to što vam je učinio?― Recite mi više o stratezima, molim vas.

― Oni su znali tko je Parsifalova sovjetska veza ― rekao je Predsjednik. ―Ili bi znali iduće noći da su vas ubili kod Col des Moulinetsa.

― Kodno ime Dvosmislenost. On je ovdje?― Da. Stern mu je dao kôd podobnosti. Mi znamo gdje je, ali ne znamo tko je.

― Gdje?― Informaciju vam se može ali i ne mora dati.

― Za ime Božje! Sa svim poštovanjem koje vam pristoji, gospodine Predsjed-niče, zar vam ni sad nije palo na pamet da mene upotrijebite? Ne da me ubijete, većda me upotrijebite!

― Zašto bih! Bili mi mogli pomoći? Nama pomoći?

― Proveo sam šesnaest godina na terenu, loveći i bivajući lovljen. Tečno go-vorim pet jezika, tri marginalno, i više dijalekata nego ih mogu nabrojati. Ja znamjednu stranu Anthonya Matthiasa bolje nego bilo tko živ. Ja znam njegova osjećanja.Ali da se vratim najvažnijem, ja sam razotkrio više dvostrukih agenata nego bilo kojičovjek u Evropi. Da, ja mislim da mogu pomoći.

― Onda mi morate dati svoj odgovor. Da li namjeravate izvršiti svoju prijet-nju? Tih trinaest stranica koje bi mogle...

― Spalite ih ― prekinu ga Havelock; pomno je gledao u Predsjednikove oči,vjerujući mu.

― Postoje kopije ― rekao je Berquist.

― Doći ću do nje. Ona je udaljena nekoliko milja, u Savannahu.― Vrlo dobro. Kodno ime Dvosmislenost je na petom katu State Departmenta.

Jedan od šezdeset pet, možda sedamdeset pet ljudi. Riječ je, mislim, o 'krtici'.― Toliko ste ih suzili? ― upita ga Michael, sjednuvši.― To je učinio Emory Bradford. On je bolji čovjek nego vi mislite. Nikad nije

htio nauditi Karasovoj.― Onda je bio nekompetentan.― Bio bi prvi koji bi se s tim suglasio. Pa ipak, da je ona slijedila njegove

instrukcije, naposljetku bi joj bila rečena istina, pa biste oboje došli.― Umjesto toga, mene su stavili 'izvan spasa'.― Kažite mi nešto, gospodine Havelock ― rekao je Predsjednik, koji je opet

leđima obujmio naslonjač stolice, ali se onda naglo isprsio i nagnuo naprijed. ― Daste bili na mom mjestu, znajući što sada znate, što biste vi učinili?

Michael je pogledao na ekran; iznenađujuće riječi su mu plamtjele u glavi. ―Isto što ste vi učinili. Bio sam potrošna roba.

― Hvala vam. ― Predsjednik je ustao. ― Usput, nitko ovdje na Poole'sIslandu ništa ne zna o ovome. Ni doktori, ni tehničari, ni vojska. Jedino pet drugih

osoba zna za ovo. Ih za Parsifala. Jedan od njih je psihijatar iz Bethesde, specijalist zahalucinatorne poremećaje, koji dolijeće jednom tjedno da radi s Matthiasom samo uovoj sobi.

― Razumijem.

― A sada, izađimo odavde dok smo još duševno zdravi ― rekao je Berquist ipošao prema projektoru; isključio ga je, a onda je upalio stropno svjetlo. ― Bit ćeuređeno da vas dvojica odletíte u zrakoplovnu bazu Andrews danas poslije podne.Naći ćemo vam mjesto negdje u okolici, ne u Washingtonu. Ne možemo riskirati davas vide.

― Da bih bio djelotvoran, moram imati pristup zabilješkama, dnevnicima, ar-hivi. To ne može biti doneseno u pokrajinu, gospodine Predsjedniče.

― Ako to ne može biti, mi ćemo vas dovesti pod vrlo kontroliranim okolnosti-ma... Uz stol će biti još dvije stolice. Dobit ćete sigurnosnu podobnost za sve poddrugim imenom. A Bradford će vas informirati što je prije moguće.

― Prije nego odem odavde, želim razgovarati s doktorima. Osim toga, htio bihvidjeti Antona, nakratko, samo nekoliko minuta.

― Nisam siguran da će dopustiti.― Onda ih nadglasajte. Želim s njim razgovarati; na češkom, njegovom jezi-

ku. Moram kopati oko nečega što mi je rekao. Rekao je: 'Ti ne razumiješ. Ti nikadnećeš razumjeti'. To je duboko u njemu, nešto između njega i mene. Možda sam jajedini koji to može izvući. Tu bi moglo biti sve, zašto je učinio to što je učinio, nesamo meni već i sebi. Negdje u mojoj glavi postoji bomba, to sam znao od početka.

― Doktori su nadglasani. Ali, podsjećam vas, vi ste proveli u klinici dvanaestdana, ukupno osamdeset pet sati kemijske terapije, a niste nam mogli pomoći.

― Niste znali gdje da tražite. Neka mi Bog pomogne, ne znam ni ja.Trojica doktora mu nisu mogla reći bilo što što već nije mogao naslutiti ili saz-

nati iz Berquistova opisa; zapravo mu je psihijatrijska terminologija donekle i zamuti-la sliku. Predsjednikova karakterizacija tankoćutnog, izuzetnog instrumenta koji eks-plodira pod neljudskim pritiskom odgovornosti bila je mnogo živopisnija od suhihobjašnjenja granica tolerancije stresa. Onda se javio jedan od analitičara ― najmlađi,kako je ispalo: ― Za njega nema realnosti u prihvaćenom smislu svijeta. On filtrirasvoje utiske, dozvoljavajući samo one koji podupiru ono što želi vidjeti i čuti. To jenjegova realnost ― njemu možda realnija od bilo čega što je prije bilo ― zato jer suto njegove fantazije a one ga sada moraju štititi. On nema ništa drugo, samofragmente pamćenja.

Ne samo da je predsjednik Charles Berquist bio spretan u opisu, pomisliMichael, već je i slušao.

― Pogoršanje se ne može preobratiti? ― upita Havelock.

― Ne ― rekao je drugi psihijatar. ― Ćelijska struktura je degenerirala. To jeneopozivo.

― Suviše je star ― rekao je mlađi muškarac.― Ja ga želim vidjeti. Bit će to kratko.

― Mi smo izrazili naše protivljenje ― javio se treći doktor ― ali Predsjednikosjeća drugačije. Molim vas shvatite da mi ovdje radimo pod gotovo nemogućimokolnostima, s pacijentom koji propada ― kako brzo teško je reći. Treba ga umjetno irepresirati i stimulirati da bismo postigli bilo kakve rezultate. To je izuzetnodelikatno, a produžena trauma bi nas mogla baciti unazad. Mi nemamo vremena,gospodine Havelock.

― Bit ću brz. Deset minuta.― Neka bude pet. Molim.

― U redu. Pet minuta.― Odvest ću vas ― rekao je mlađi psihijatar. ― On je tamo gdje ste ga vidjeli

prošle noći. U svom vrtu.Vani, na ulici, doktor u bijeloj jakni pošao je s Michaelom do vojnog džipa iza

zgrade od crvenih cigli. ― Vi ste unutra bili nezadovoljni ― rekao je. ― Nije trebalo.To su dvojica od najboljih ljudi u ovoj zemlji i nitko ne pretjeruje. Ponekad se ovomjesto doima kao Futilityville.1

― Futility, što?

― Rezultati ne dolaze dovoljno brzo. Nikad nećemo dosegnuti.― Doseći što?

― Ono što je učinio.― Vi niste baš neka šeprtlja ― rekao mu je Havelock, dok su se vozili drve-

ćem oivičenom cestom prema zemljanom putu što je vodio lažnoj Matthiasovoj kući.― Napisao sam nekoliko radova i dobar sam u statistici, ali sam sretan što

imam posla s ovakvim prijanima.― Gdje su vas pronašli?

― Radio sam s doktorom Schrammom kod Menningera ― to je onaj koji jeinzistirao na pet minuta. Ja sam upravljao strojevima: moždani scaneri, elektrospekto-grafi, takve stvari. I dalje to radim.

― Ovdje ima prilično te mašinerije, zar ne?

― Troškovi nisu bili u pitanju.― Ja ne mogu shvatiti sve ovo ― uzviknuo je Michael, bacajući poglede na

prizore oko sebe, jezive fasade i alabasterske modele, ulične svjetiljke i ogromnafotografska povećanja čudnih oblika, postavljena na manikiranim travnjacima. ― Toje nevjerojatno. To je nešto kao iz filma. Tko je to, dovraga, izgradio i kako ih jetrebalo uvjeriti u to što će uraditi, da ne kažem ništa više? Mora da su govorkanjaletjela preko cijele južne Georgije.

― Ne zbog njih ― hoću reći ljudi koji su ovo izgradili.

― Kako ih možete spriječiti u tome?― Pa nisu to oni izrađivali ovdje. Oni stotine milja daleko rade na pola tuceta

drugih projekata.― Što?1 Otprilike: Jalovgrad. Futility je jalovost, beskorisnost, itd. (op. prev.)

― Malo prije ste to rekli ― objasni mu mladi doktor, nacerivši se. ― Film.Cijeli ovaj kompleks je izgradila kanadska filmska kompanija koja vjeruje da je njeneusluge unajmio filmski producent sa Zapadne obale, koji pazi na troškove. Oni su za-počeli scensku konstrukciju dvadeset četiri sata pošto su momci iz Inženjerskog kor-pusa digli u zrak vojni logor i zatvor i prilagodili postojeće zgrade za našu upotrebu.

― A što je s helikopterima koji dolijeću iz Savannaha?

― Oni slijeću na prag iza ograde; dolaze i odlaze istim putem, i ne mogu ništavidjeti. A, uostalom, osim Predsjednika i još dvojice-trojice, oni su svi iz intendature idonose opskrbu. Rečeno im je da je ovo oceanski istraživački centar i nemaju razlogada misle drugačije.

― A što je s ostalim ljudima?― To su doktori, tehničari koji mogu rukovati gotovo sa svačim, nekoliko

stručnih pomoćnika, stražari te četa vojnika i pet oficira. Posljednji su svi kopnenavojska, čak i oni koji upravljaju patrolnim čamcem.

― Što je njima rečeno?― Što je manje moguće. Osim nas, tehničari i pomoćnici znaju više od bilo

koga, ali su njih provjerili kao da ih šalju u Moskvu. Isto tako i stražare, ali držim davam je to poznato. Pretpostavljam da ste s tim upoznati.

― S jednim u svakom slučaju, da. ― Džip je došao na neravni zemljani put,ostavljajući iza sebe oblake otočne prašine. ― Ne mogu razumjeti to s vojskom. Kakoto da oni šute?

― Za početak, oni nikamo ne idu. Nitko od nas, to je naređenje. A čak i daidu, ne treba se brinuti o oficirima. Oni su svi iz Pentagonovog Rolodexa1, a svaki odnjih sebe vidi kao budućeg šefa generalštaba. Oni ne bi izgovorili nijednu riječ; to imje garancija brzog napredovanja u činu.

― A vojnici? Oni mora da su kotao koji kuha.― To je stereotipno razmišljanje, zar ne? Mladi frajeri poput njih svojedobno

su osvajali mnoge obale i mnogo su se borili u džunglama.― Samo sam htio reći da mora biti govorkanja, kojekakvih priča na otoku.

Kako ih zadržavaju?― Opet za početak, oni ne vide mnogo toga, ne vide ništa što je važno. Njima

je rečeno da je Poole's Island simulirana vježba preživljavanja, sve je vrhunska tajna ine gine im deset godina u vojničkoj kaznionici ako netko povrijedi tajnu. I svi oni suprovjereni, sve normalni vojnici; oni ovdje imaju kuću. Zašto sve zajebati?

― To mi jbš zvuči labavo.― Dakle, uvijek postoji donja crta. Hoću reći, neće proći dugo pa sve to neće

biti osobito važno, zar ne?Havelock je naglo okrenuo glavu i pogledao u psihijatra. Usput, nitko ovdje na

Poole's Islandu ne zna o ovome. Ni doktori, ni tehničari... Berquistove riječi. Je linetko ušao u tu vrlo posebnu prostoriju, u taj sef. ― Kako to mislite?

― Jednog od ovih dana Matthias će mirno odskliznuti. Kad ode, govorkanjaneće biti osobito važna. Iza svih velikih ljudi pričaju se postmortem priče, to je dioigre loptom.

1 Trg. naziv za kadrovsku arhivu (op. prev.)

Ako ima igre loptom, doktore.― Dobré odpoledne, příteli1 ― blago će Michael izlazeći iz kuće u osunčani

vrt. Matthias je sjedio na istoj stolici na kraju zavojite staze od škriljčevih ploča, gdjeje sjedio i sinoć, zaštićen od sunca palmom čije se lišće granalo ispred zida. Havelockje nastavio govoriti, brzo i blago, na češkom: ― Ja znam da vas uznemiravam, mojdragi prijatelju, a ja samo želim ukloniti moguće prepreke između nas. Na kraju, vi stemoj voljeni učitelj, jedini otac kojeg imam, a nije red da su očevi i sinovi otuđeni.

Matthias je najprije ustuknuo na stolici, povukavši je dublje u hlad, dok suisprekidane zrake svjetla prelazile preko njegovog zaplašenog, iskrivljenog lica. Ali jeizmaglica stala pokrivati široke oči iza naočara od kornjačevine, maglica nesigurnosti;možda se sjećao riječi iz davnine ― očevih riječi u Pragu ili dječje molbe. Nije bilovažno. Jezik, mekana, hotimična kadenca ― to je izazvalo svoj učin. Sad je bilonajvažnije dirnuti. Taj je dodir, to doticanje duše, bilo vitalno, simbol toliko različitogjezika, jezika druge zemlje ― ili upamćenog povjerenja. Michael se približio. Riječisu tekle mekano, kadenca ritmička; evokacija drugog vremena, druge zemlje.

― Brežuljci su iznad Vltavě, naše velike Vltavě s njenim lijepim mostovima, iWencelas kad padne snijeg... Jezero Stříbrné ljeti. I doline Váha i Nitre, jedrenje sastrujama prema planinama.

Dodirnuli su se, studentova ruka na učiteljevoj ruci. Matthias je drhtao,duboko dišući. Ruka mu se nesigurno digla iz krila i prikrila Havelockovu.

― Rekli ste mi da nisam razumio, da neću nikad razumjeti. To nije tako, mojučitelju... moj oče... Ja mogu razumjeti. Iznad svega, ja moram razumjeti. Ne bitrebalo da je išta između nas... ikada. Sve dugujem vama.

Maglica u Matthiasovim očima stade se bistriti; žarište mu se vratilo, a u tomžarištu bilo je nešto odjednom divlje ― nešto ludo.

― Ne, molim, Antone ― brzo će Michael. ― Kažite mi što je to. Pomozitemi, učinite da razumijem.

Započeo je šuplji šapat kao i onda kad je u vrtu bio mrak. Razlika je bila utome što je sada sjalo zasljepljujuće sunce a jezik je bio drugačiji, riječi drugačije.

― Najstrašniji sporazumi na zemlji su konačno rješenje. To je ono što ti nikadne bi mogao razumjeti... Ali ti si ih sve vidio... kako svi dolaze i odlaze, pregovaračisvijeta! Dolaze meni! Svijet je znao da ja to mogu učiniti i dolazio je meni! ―Matthias je stao, a onda naglo kao i sinoć, duboki šapat pretvorio se u krik koji sečinilo da zastire sunce, košmar u sredini poslijepodneva. ― Odlazi od mene! Ti ćešme izdati! Ti ćeš nas sve izdati.

― Kako mogu?― Zato jer ti znaš?― Ja ne znam!― Izdajnik! Izdajica svojih sugrađana! Tvoj otac! Izdajica svijeta!― Onda zašto me ne ubiti! ― zagrmio je Michael, znajući da ništa nije ostalo,

da se više nikamo ne može s Antonom Matthiasom ― Zašto niste naredili da me ubiju?― Havelock, prestanite! ― viknuo je mladi doktor s ulaza.― Ne sada! ― sada je Michael viknuo, na engleskom.1 Dobro poslijepodne, prijatelju (češ.); (op. prev.)

― Da, prokletstvo!― Já slyším!1 ― vrisnuo je Havelock Matthiasu u lice, vrativši se češkom. ―

Mogli ste me ubiti, ali niste! Zašto niste? Ja sam ništa u usporedbi sa svijetom, svašim rješenjem za svijet! Sto vas je zaustavilo?

― To je to, mister!― Ostavite me na miru! Mora mi reći!

― Reći što?― Teď, starý pane?2 ― Michael je stezao naslon Matthiasove stolice, zarobiv-

ši ga na njoj. ― Što vas je zaustavilo?Vratio se šuplji šapat, a divlje oči su sada bile oslobođene nesigurnosti. ― Ti

si napustio sastanak, a mi nismo znali gdje te možemo naći. Morali smo znati što siučinio, kome si rekao. Umobolnost.

― Vi ste ovdje završili, Havelock! ― rekao je psihijatar, stežući Michaelovuruku i vukući ga od stolice. ― O čemu ste vas dvojica razgovarali? Ja znam da je točeški, ali to je sve što znam. Što vam je rekao? Želim to od riječi do riječi.

Havelock je nastojao otresti tupost iz svijesti, krajnji osjećaj jalovosti.Pogledao je u doktora, sjećajući se njegove upotrebe riječi; on je neće iskvariti kao štoje to prije učinio mladi psihijatar. ― To vam ne bi učinilo ništa dobra. Vratio se udjetinjstvo; bilo je to mrmljanje bez smisla... Ijutito, preplašeno dijete. Mislio sam dami namjerava nešto reći. Ali nije.

Doktor je kimnuo. ― Tako je često s njim. ― Glas i lice psihijatra sad suiskazivali opuštenost poslije iritacije. ― To je degenerativni simptom u starih ljudirođenih u drugoj zemlji, s drugačijim jezikom. Ne čini veliku razliku jesu li duševnozdravi ili nisu; vraćaju se unatrag, do stanica za koje su, dok su još bili zdravi, mislilida su ih zaboravili. I zašto ne? Imaju pravo na takvu ugodu. ― Zašutio je, pa će nakraju: ― Žao mi je. Lijep pokušaj. Hajdemo, moram vas izvesti odavde. Čop vas čekana jastuku.3

― Hvala. ― Michael se okrenuo na stazi od škriljevca i pogledao, znajući daje to posljednji put da vidi Antona Matthiasa... přítela, mentora oca. Nekoć velikičovjek opet se šćućurio, tražeći utočište u sjeni palmina granja.

Umobolnost? Ali je li to?Je li to moguće? Da li on ― Mihail Havlíček ― zna odgovor? Je li on znao

Parsifala?

1 Ja čujem (češ.); (op. prev.)2 Sada, stari gospodine (češ.); (op. prev.)3 Helikopter vas čeka na uzletištu (amer, slang); (op. prev.)

433

28

Nazivali su je Sterilnom kućom pet ― Sterilnom pet ukratko ― a bila je desetmilja južno od Alexandrije u pokrajini Fairfax. Jednom je to bilo imanje odgajivačakonja, ali ga je kupio stari, očito bogati, umirovljeni bračni par, koji su to zapravoučinili za vladu Sjedinjenih Država, mada su u javnim knjigama oni ubilježeni kaokupci. Oni su bili prikladni »vlasnici« jer su odrasli život proveli u inozemnoj službi;bili su na dužnostima u raznim ambasadama, imali pritom razne titule, ali su zapravobili dvoje najvještijih kriptoanalitičara u obavještajnoj službi Sjedinjenih Država.Njihov je pokrivač bio jednostavan; on je bio investicijski bankar koji je nekolikodesetljeća živio u Evropi. To je bilo veoma prihvatljivo za povučene, bogate susjede,pa se tako jednostavno i tumačilo često pojavljivanje limuzina koje su skretale sprovincijske ceste na pola milje dugačak put koji je vodio toj kući. Kad bi posjetitelj «došao, »vlasnici« su jedva bili vidljivi ― ukoliko njihova vidljivost nije bilaprethodno utanačena ― jer su njihove odaje bile u sjevernom krilu, odijeljenom dijelukuće, s odijeljenim ulazom i nezavisnim prostorijama koje su potrebne.

Sterilna petica bila je drugi oblik kuće napo puta, koji je posluživala klijentekoji su imali mnogo više ponuditi vladi Sjedinjenih Država nego zatočenici u MasonFallsu, Pennsylvania. Tokom godina tu je bio mimohod prebjeglica visokog ranga kojisu prolazili kroz ta vrata da bi iza njih proveli neko vrijeme pred ispitivačima, zavrijeme »debriefinga«1 Učenjaci, diplomate, agenti, vojna lica ― svi su tu nekovrijeme stanovali. Sterilna pet bila je rezervirana za one ljude koje je Washingtonsmatrao da su vitalni za neposredne interese zemlje u datim trenucima krize. Havelocki Jenna Karas stigli su u neoznačenom vladinom vozilu u četiri sata i dvadeset minuta.Čekao ih je državni podsekretar Emory Bradford.

Uzajamno okrivljavanje bilo je kratko; nije bilo svrhe vraćati se prošlimgreškama. Bradford je razgovarao s Predsjednikom i shvatio da će biti »dvije novestolice za stolom«. U Sterilnoj pet, međutim, sjedili su u »vlasnikovoj radnoj sobi«,maloj prostoriji opremljenoj za pokrajinskog vlastelina; kauč i debeli naslonjači; koža,mjed i skupo drvo u harmoniji. Iza jedine sjedeljke, kauča, bio je stol od teškeborovine, a na njemu srebrni poslužavnik sa čašama, ledom i bocama. Havelock jeJenni i sebi natočio piće; Bradford je odbio.

― Što ste rekli gospođici Karas? ― upitao je podsekretar.― Sve što sam kazao na Poole's Islandu.― Teško je znati što treba reći, što misliti ― rekla je Jenna. ― Mislim da sam

istovremeno i ustrašena i ispunjena strahopoštovanjem.― To je dobra kombinacija ― suglasio se Bradford.― Ono što želim od vas ― rekao je Havelock Bradfordu, zaobilazeći kauč s

pićem u rukama, da bi napokon sjeo pored Jenne ― to su imena, svakoga tko je bilokako unutra ― nije važno kako daleko ― i to od početka. Nije važno koliko će topotrajati. Mi ovdje možemo provesti cijelu noć. Dok vi budete govorili, ja ćupostavljati pitanja, bilježiti, a kad završite dat ću vam popis onoga što mi treba.

1 Izvještavanje vojnika, astronauta, diplomata, itd. nakon misije ili događaja (op. prev.)

Prošlo je manje od četiri minuta od Michaelova prvog pitanja. ― MacKenzie?CIA? Crne operacije. Jedan od najboljih iz Langleya.

― Meni je rečeno da je bio najbolji ― nato će Bradford.― On je postavio Costa Bravu, dakle?

― Da.― On je bio drugi koji je to vidio, onaj koji je donio krvavu odjeću za

forenzičare?― Upravo sam htio...

― Kažite mi ― prekinu ga Havelock. ― Je li on umro od udara ― koronarke― na Chesapeaku?

― U svom čamcu, da.― Je li bila istraga? Autopsija?

― Ne službeno, ali, opet, odgovor je da.― Što to znači?

― S čovjekom kakav je bio on nije bilo spekuliranja. Doktor je bio sklonsuradnji i bio je temeljito ispitivan; on je vrlo ugledni liječnik. On i naši ljudipregledali su rendgenski nalaz, pa je zaključak bio jedinstven; jako aortalno krvarenje.― Bradford je spustio glas. ― To nam je bila prva misao kad smo čuli vijest. Ništanismo previdjeli.

― Hvala ― rekao je Havelock, bilježeći u notes. ― Nastavite. Jenna je stavilasvoje piće na stolić za kavu. ― Je li on bio s vama u predvorju hotela u Barceloni?

― Da, to je bila njegova operacija.

― Bio je ljutit. Pogled mu je bio ljutit, ne zabrinut, samo ljutit.― Bio je u ljutitoj profesiji.

― Provalio je moja vrata; imao je oružje u ruci.― Bio je zabrinut, obojica smo bili, gospođice Karas. Da ste barem sišli ili čak

ostali u svojoj sobi...― Molim vas, nastavite ― javio se Michael.

Podsekretar je nastavio dok su ga Havelock i Jenna pomno slušali, prekidajućiga kada bi god imali neko pitanje ili bi smatrali da treba razjasniti pojedinosti. U tokujednog sata Bradfordu je bilo jasno da Jenna Karas ima mozak kojem je teško parirati,a i tome primjereno iskustvo. Postavljala je gotovo toliko pitanja koliko Michael, ačesto je tjerala pojedinosti sve dok se na svjetlu nisu pojavile mogućnosti koje prije nebi razmatrali.

Bradford je stigao do noći kad su bila ubijena trojica stratega, kad jenepoznati, Dvosmislenost, rutirala poziv Rimu i Havelocka stavila u kategoriju »izvanspasa«. Državni podsekretar je bio temeljit u svom iskazu, pa je detaljno objasnioprovjeru osoblja u Odjelu L na petom katu, ispitujući ponaosob gdje je tko bio uodređeno vrijeme. Nijedan, u to je bio siguran, nije mogao biti Dvosmislenost.

― Zato jer su sastanci i brifinzi koje su imali bili... kako to kažeš? ― Jennaupita Michaela. ― Potvrdit?

― Potvrđeni ― rekao je Havelock, gledajući je. ― Zabilježeni u službenimupisnicima.

― Da, službenim. ― Okrenula se Bradfordu. ― Je li to razlog zaštoisključujete te ljude?

― Nijedan nije napustio sastanak dovoljno dugo da bi uspostavio kodiranuvezu s Rimom.

― Oprostite mi ― nastavi Jenna ― ali da li vi isključujete mogućnost da biDvosmislenost mogla imati ortaka, pomoćnike, kolege u istom poslu. Osobe koje bilagale za njega?

― Ja čak ne želim misliti o tome ― rekao je podsekretar. ― Ali uzimajući uobzir različitost onih koji su bili tamo, ja doista mislim da je to matematičkinemoguće. Ja znam mnoge od tih ljudi, poznajem ih godinama, neke čak dvadesetljeća.

― Pa ipak...

― Paminjatčiki? ― upita Havelock, s pogledom na Jenni.― Proč ne? To je možné.

― Nemluv o tom.― Vy nemáte pravdu.1

― O čemu vi govorite? ― upita Bradford.― Mi smo neuljudni ― rekla je Jenna. ― Oprostite, mislila sam...

― Mislila je da je to nešto o čemu treba razmišljati ― prekinu je Michael. ―Objasnio sam da se brojevi ne sabiru. Nastavite, molim vas.

Jenna je pogledala u Havelocka i uzela svoje piće.Državni podsekretar je govorio gotovo četiri sata, a pola od tog vremena

odgovarao je na pitanja i pročišćavao bezbrojne pojedinosti, sve dok se elegantnoskrovište nije stalo doimati poput sudnice. Bradford je bio svjedok suočen s dvojeagilnih i neumornih tužitelja!

― Kako postupate sa slučajem Jacoba Handelmana?

― Neriješeno. Predsjednik mi je preko telefona pročitao ono što ste napisali.To je nevjerojatno... to o Handelmanu, hoću reći. Jeste li sigurni da se niste prevarili?

― Bio je to njegov pištolj, njegov nož. Nije bilo greške.― Berquist je rekao da ste imali izuzetan razlog da ga ubijete.

― Prilično čudno, u tom trenutku ga nisam imao. Htio sam ga ostaviti da sepreznojava od straha ― godinama, ako je moguće. On je pošao za mnom. Hoćete lireći istinu o njemu?

― Predsjednik kaže ne. Kojoj bi to svrsi poslužilo? Kaže da su Jevreji dostapropatili; neka ostane kako je.

― Još jedna potrebna laž?

― Ne mora biti, ali sučuvstvo, mislim.1 Zašto ne? To je moguće... Ne znam o tome... Vi niste u pravu (češ.);(op. prev.)

― Kohoutek? Ta farma u Mason Fallsu?― Sada ga uzimaju.

― Njegovi klijenti?― Svaki će slučaj biti pojedinačno proučen i donijet će se odgovarajuće

odluke.Havelock je listao stranice svojeg notesa, a onda ga je stavio na stolić za kavu

i uzeo svoju praznu čašu. Bacio je pogled na Jennu; ona je zatresla glavom. Ustao je,obišao kauč i natočio si piće. ― Da pokušam ovo sastaviti ― započe mirno. ― Dvo-smislenost je negdje na petom katu State Departmenta, i vjerojatno je tamo većgodinama, hraneći Moskvu sa svim čega se može domoći. ― Michael je zastao i bes-ciljno odšetao do prozora s debelim staklom; vani su reflektori osvjetljavali okolinu.― Matthias susreće tog Parsifala i oni zajedno stvaraju te nevjerojatne ― ne, ne ne-vjerojatne ― nezamislive sporazume. ― Opet je stao, naglo se okrenuo od prozora ioštro se zagledao u Bradforda. ― Kako se to moglo dogoditi? Za ime Krista, gdje stebili svi vi? Viđali ste ga svakog dana, razgovarali s njim, promatrali ga! Zar nistemogli vidjeti što mu se dešava?

― Nismo znali ulogu koju igra ― rekao je državni podsekretar, uzvraćajućipogled, dok mu je spora ljutnja napokon izišla na površinu. ― Karizma ima mnogofaceta, poput dijamanta kojeg se gleda na različitim svjetlima, u različitim položajima.Da li je dekan Matthias sjedio u akademskom vijeću, ili je dr. Matthias bio za propo-vjedaonicom, obraćajući se začaranom skupu? Ili je to Evropljanin, mister Chips1, uzsherry, s Handelom u pozadini, koji prosvjetljuje svoje najdraže idolopokloniketrenutka? U tome je bio vrlo vješt. Zatim je bio bon vivant, draga osoba izGeorgetowna, Chevy Chasea i Istočne obale. Moj Bože, kakav uspjeh za domaćicu! Ikako se veličanstveno ponašao... kakav šarm! Kakav brzi um! Sama snaga njegoveličnosti, trbušasti mali čovjek koji je odjednom zračio moću! Da je bio sposoban,mogao je imati svaku ženu koju bi htio. A onda, dakako, postojao je i uredski tiranin.Osoba koja je zahtijevala, zanovijetala, bockala, tražila samo sebe, ljubomorna ―tako svjesna svog imena da je pretraživala novine tražeći bilo kakav spomen svogimena, osoba koja je bujala s novinskim naslovima, bijesna i na najmanju kritiku. Agovoreći o kritikama, što je učinio grošle godine kad je jedan senator ispitivaonjegove motive na Ženevskoj konferenciji? Otišao je na televiziju, gušeći se, blizusuza, pa je rekao da će se povući iz javnog života. Isuse, kakav urnebes. Taj je senatordanas otpisan, parija! ― Bradford je zastao, zatresao glavom, zbunjen tim svojimizljevom. Onda je nastavio spustivši glas. ― A onda je bio i Anthony Matthias,najsjajniji državni sekretar u historiji ove nacije... Ne, gospodine Havelock, gledalismo ga, ali ga nismo vidjeli. Nismo ga znali, jer je bio toliko osoba.

― Vi bockate čovjekovu taštinu ― rekao je Michael, hodajući prema kauču.― To se naziva nedostacima; vi možda nemate nijednog, mi ostali ih imamo. On jestbio toliko ljudi; morao je biti. Vaš je problem što ste ga mrzili.

― Ne, vi se varate. ― Bradford je opet zatresao glavom. ― Ne mrzi se čovjekpoput Matthiasa ― nastavio je, pogledajući na Jennu. ― Možete osjetitistrahopoštovanje, ih biti uplašen, ih hipnotiziran, ali ga ne mrzite.

― Vratimo se Parsifalu ― rekao je Havelock, sjedeći na rukohvatu kauča. ―Što vi mislite, odakle je on došao?

1 Engleski srednjoškolski profesor iz filmske legende, oličenje poštenja i konzervativizma (op. prev.)

― Došao je od nikud i nestao u nigdje.― Drugo je možda učinio, ali prvo nije moglo biti tako. On se susretao s

Matthiasom, zacijelo tjednima, možda mjesecima.― Pregledali smo Matthiasove kalendare i to ne jednom. Također i njegove

ubilježbe, dnevne redove, zapisane telefonske brojeve, njegove klasificirane sastanke,svaki njegov putni raspored ― gdje je išao, s kim se sastajao, od diplomata do vratara.Nije bilo konzistentnih ponavljanja. Ništa.

― Ja sve to želim imati. Možete li to urediti?

― Uređeno je.― Ništa u vremenskom razmaku?

― Da, spektroanaliza slova na stranici kopije upućuje na nedavne otiske. Unu-tar šest mjeseci.

― Vrlo dobro.― Mogli smo to pretpostaviti.

― Učinite mi uslugu ― rekao je Michael, sjeo za stol i uzeo notes.― Što je to? ― upita ga podsekretar.

― Nikad ne pretpostavljajte. ― Havelock je nešto upisao, a onda dodao: ― Abaš to ću sad ja učiniti. Parsifal je Rus. Najvjerojatnije netaknuti, nespominjani,neupisani prebjeg.

― Mi smo... to pretpostavili. Netko s izuzetnim poznavanjem kapaciteta stra-teškog naoružanja Sovjetskog Saveza.

― Zašto to kažete? ― upita ga Jenna Karas.

― Sporazumi. Oni sadrže podatke o ofanzivnim i defanzivnim nuklearnimudarima, koji su u skladu s našim najdubljim i najtočnijim prodorima u njihovesisteme.

Michael je još nešto zabilježio. ― A isto toliko je važno ― rekao je gledajućiu Jennu ― da je Parsifal znao gdje će naći Dvosmislenost. Veza je stvorena, krticajavlja Moskvi, tamo pripremaju dokaze protiv tebe ― za moje dobro i korist. ZatimDvosmislenost kreće na Costa Bravu, pa se na obali piše novi scenarij. ― Michael seokrenuo državnom podsekretaru. ― Tu je, kako mislite, došlo do proboja, zar ne?

― Da, i slažem se s vama. Ja mislim da je Dvosmislenost na toj obali, a neParsifal. Dalje, vjerujem da se Dvosmislenost vratila u Washington i ustanovila da jeizgubila Parsifala. Bio je upotrebljen, zatim odbačen; situacija koja mora da ga jeuspaničila.

― Jer da bi naveo KGB da surađuje, očito je daje morao obećati nešto izvan-redno? ― upita Havelock.

― Da, ali onda, postoji Rostovljev telegram i tu je kvaka. Čak je i vama rekaokao i nama da, ako postoji veza, ona nije sankcionirana, čak se tome nemogućenametnuti.

― Bio je u pravu. To sam objasnio Berquistu, i to se slaže... od početka. To jeodgovor Ateni. Rostov je govorio o grani KGB-a, potomku starih koljača manijaka izOGPU-a, o čoporu vukova.

― Voennaja Kontra Razvedka ― rekla je Jenne, dodajući mirno, ― VKR.― Dvosmislenost nije samo major ili pukovnik u KGB-u, on je pripadnik čo-

pora vukova. To su ljudi s kojima on saobraća, a to je, g. Bradford, otprilike najgoravijest koju ste mogli čuti. KGB sa svom paranojom stabilna je, uravnotežena organi-zacija za prikupljanje obavještenja u usporedbi s fanaticima Voennaje.

― Fanatici i bilo što nuklearno, kombinacija su koju si ovaj svijet ne možedopustiti.

― Ako Voennaja prva stigne do Parsifala, onda će baš to biti kombinacija ukoju će svijest zaglibiti. ― Michael je otpio gutljaj. ― I tako imamo krticu koja sezove Dvosmislenost, koja je surađivala sa sugrađaninom Rusom kojeg smo okrstiliParsifal, Matthiasovim partnerom u stvaranju tih luđačkih sporazuma što bi moglisvijet dignuti u zrak. Matthias doslovce kolapsira, stavljen je u pritvor ― i podterapiju ― na Poole's Islandu, a Parsifal ide sam. Ali je sada zaista sam, jer je odbaciokrticu.

― Onda se vi slažete sa mnom ― rekao je Bradford. Havelock je podigaopogled s notesa. ― Da se vi varate, mi bismo to znali. Ili možda ne bismo; možda bis-mo bili samo hrpa pepela... Ili s manje melodramatične, mada jedva manje tragičnetočke gledišta po mom sudu, Sovjetski Savez bi upravljao ovom zemljom uz blago-slov ostatka svijeta. Gigant je poludio; za ime Boga, okujte ga. Moskva bi moždadobila glas povjerenja i od naših građana. Bolje mrtav nego crven, nije eufemizamkoji bih htio provjeriti. Kad pritisak naraste, ljudi se opredjeljuju za život, za življenje.

― Ali ti i ja znamo kakav je to život ― javila se Jenna. ― Da li bi se viopredijelili za takav život?

― Dakako ― rekao je podsekretar, blago iznenadivši dvoje ostalih. ― Ništane možeš izmijeniti umiranjem ― ukoliko nisi mučenik ― ili uzimanjem života.Osobito kad si vidio najgore.

Havelock je opet gledao u Bradforda, proučavajući ga sada. ― Ja mislim da seporota upravo vratila radi vas, g. podsekrataru. Zato ste ostali u ovom gradu, zar ne?Vidjeli ste najgore.

― Ja nisam tema.

― Jedno ste nam vrijeme bili. Lijepo je saznati da je zemlja čvršća. Zovite meHavelock, ili Michael, ili kako vam drago, ali zašto ne odbaciti 'gospodin'?

― Hvala. Ja sam Emory ― ili kako vam drago.― Ja sam Jenna i umirem od gladi.

― Tu je potpuno snabdjevena kuhinja, uz kuhara koji ovdje stanuje. On jeujedno jedan od čuvara. Kad završimo, predstavit ću vas.

― Samo još nekoliko minuta. ― Havelock je istrgnuo stranicu iz bloka. ―Rekli ste da ste provjerili sve boravke na petom katu u vrijeme Costa Brave.

― Dvaput provjerio ― prekinu ga Bradford. ― Prva je provjera bila sasvimnegativna. Svima je odsutnost bila opravdana i provjerena, odobrena.

― Ali mi znamo da s nekima nije bilo tako ― rekao je Michael.― On je bio kod Costa Brave. Jedna od vaših provjera je naišla na gustu

dimnu zavjesu, a naš je čovjek otišao i vratio se dok je tobože bio na mjestu.

― O? ― Sad je bio red na podsekretaru da nešto zabilježi, što je i učinio najednoj od bezbrojnih stranica. ― Nisam o tome mislio na taj način. Tragao sam zaodsutnošću koja se možda ne bi mogla čvrsto opravdati. Vi govorite nešto sasvimdrugačije.

― Da, tako je. Naš je čovjek više od toga; neće biti nikakvog objašnjavanja.Ne tražite nekoga tko nedostaje; tražite nekoga tko nije bio tamo gdje sepretpostavljalo da jest.

― Nekoga na zadatku, onda.

― To je mjesto za početak ― suglasio se Havelock, istrgnuvši drugu stanicu.― Što je viši profil, to bolje. Upamtite da tražimo čovjeka koji ima maksimalnusigurnosnu podobnost, a što je taj čovjek istaknutiji, to mu bolje radi dimna zavjesa.Ne zaboravite Kissingerovu diareju u Tokiju; zapravo je bio u Pekingu.

― Počinjem razumijevati vaše pothvate.― Uzimajući u obzir greške koje sam imao ― odgovori mu Havelock, pišući

na stranici koju je netom istrgao iz bloka. ― Ja se ne bih kvalificirao za kôdnu igru nastražnjoj strani kutije s cerealijama.

― Ustao je, zaobišao stolić za kavu, prišao Bradfordu koji je sjedio, i pružiomu dvije stranice. ― Ovo je popis. Da li bi ga pogledali i vidjeli ima li ikakvihproblema?

― Svakako. ― Podsekretar je uzeo papire i namjestio se na stolici.

― Usput, sada bih uzeo to piće, ako vam je po volji. Bourbon1 s ledom, molim― Mislio sam da ga nećete zatražiti. ― Havelock je pogleao u Jennu; ona je

kimnula. Uzeo je njenu čašu sa stolića, pa zaobišao kauč dok je Bradford govorio. ―Ovdje ima nekoliko iznenađenja ― rekao je, bacivši pogled na papire i namrštivši se.― Nema problema s Matthiasovim materijalom ― sastanci, ubilježbe, rasporedi,itinereri ― ali zašto vam je sve ovo potrebno o tom liječniku u Marylandu? Prošlost,financijska situacija, namještenja, laboratoriji. Bili smo vrlo temeljiti, vjerujte mi.

― Ja vam vjerujem. Nazovite to vraćanjem lopte. Poznajem doktora u južnojFrancuskoj, koji je izvrstan kirurg, ali dobija moždanu groznicu čim je blizu stolova;razbio se nekoliko puta i valjalo ga je izvlačiti.

― Ovdje ne stoji ta usporedba. Randolph nije morao raditi od onog dana kadga je majka prvi put vidjela u bolnici. Njegova obitelj posjeduje polovinu Istočneobale, bogatiju polovinu.

― Ali ne ljudi koji rade za njega ― rekao je Michael, natočivši piće. ― Onimožda čak ne posjeduju ni jedrilicu.

Bradford je opet spustio pogled na stranicu. ― Tako ― rekao je s višezbunjenosti u glasu nego uvjerenja. ― Nisam siguran da ovo razumijem. Želite imenaljudi u Pentagonu koji formiraju Odbore za hitne nuklearne slučajeve.

― Negdje sam pročitao da su trojica ― dodao je Havelock, vraćajući se spićem. ― Oni igraju ratne igre, mijenjaju strane i unakrsno provjeravaju svojestrategije. ― Dao je Bradfordu naručeni bourbon, zatim je sjeo uz Jennu; ona je uzelasvoje piće, s pogledom na Michaelu.

1 Whiskey, destiliran uglavnom u SAD, a sadrži najmanje 51 posto kukuruza (ostatak je slad i raž), adozrijeva u pougljenjenim bačvama od bijelog hrasta (op. prev.)

― Mislite da ih je Matthias upotrijebio? ― upita ga podsekretar.― Ja ne znam. Nekoga je morao upotrijebiti.

― S kojom svrhom? U našem arsenalu nema ničega o čemu on ne zna ili štonije negdje pohranio u svojoj arhivi. On je morao znati; on je pregovarao.

― Ja samo želim biti temeljit.Bradford je kimnuo uz zbunjeni osmijeh. ― To sam ranije već čuo. Okay. ―

Vratio se stranici, čitajući glasno. ― Popis negativnih mogućnosti unatrag desetgodina. Praćenje svake. Izvori: CIA, Cons Op, Vojna obavještajna služba. Ja ne znamšto to znači.

― Oni će znati. Ima ih na tucete.

― Koga njih?― Muškaraca i žena koji su bili prioritetni ciljevi za dezertiranje, ali nisu

nikad promijenili stranu, nisu došli.― Dobro, ako nisu došli...

― Moskva ne objavljuje one koji su sami izašli ― prekinu ga Havelock. ―Kompjutorsko praćenje će razjasniti njihov sadašnji status.

Bradford je šutio, opet kimnuo, pa nastavio s čitanjem. Jenna je dodirnulaMichaelovu ruku; pogledao ju je. Progovorila je tiho, ispitivačkog pogleda. ― Pročne paminjatčik?

― No Teď.

― Oprostite? ― Podsekretar je brzo podigao pogled, premjestivši stranice urukama.

― Ništa ― rekao je Havelock. ― Ona je gladna.― Završit ću za minutu, vratiti se u Washington i ostaviti vas same; preostalo

je rutina. Izvještaje o Matthiasu psihijatara iz D.C. treba da supotpise Predsjednik uzdodatni stupanj sigurnosti, ali to može biti učinjeno. Vidjet ću ga kad se večerasvratim.

― Zašto me ne biste jednostavno odvezli do Bethesde?

― Ti papiri nisu ovdje. Oni su dolje na Pool's Islandu, pod ključem s drugimpsihijatrijskim probama, i specijalno čuvani. Oni su u čeličnom spremištu i ne može ihse uzimati bez predsjedničkog odobrenja. Morat ću ih dobaviti. Sutra ću tamoodletjeti.

Bradford je prestao čitati, pa podigao pogled, iznenađen. ― Ovo posljednje...Jeste li sigurni? Što vam oni mogu reći? Nama nisu mogli ništa reći.

― To shvatite kao moj osobni Zakon o slobodi informacija.1

― Moglo bi biti vrlo bolno za vas.

― Što je to? ― upita Jenna.― On želi rezultate svojih dvanaest dana pod terapijom ― odgovori joj

Bradford.1 Kongres je 1969. izglasao Free Information Act, Zakon o slobodi informacija, kojim je svakom

građaninu omogućeno da dobije na uvid određena tajna državna akta, a posebno ona koja se njega tiču (op. prev.)

Jeli su uz svjetlo svijeća u blagovaonici, a prizor se nekako pomicao od smrtnodostojanstvenog do blijedo smiješnog. Kao dodatak tom kontrastu bio je veliki,mučaljivi muškarac koji je bio iznenađujuće vrstan kuhar, ali je nabreklina od oružjaispod njegove bijele jakne malo činila u smislu naglašavanja njegovih talenata ukuhinji. Međutim, ništa nije bilo humoristično u vezi s njegovim očima; bio je vojnistražar i jednako vješt s oružjem kao i u pripremanju govedine »Wellington«.1 Paipak, kad god bi napustio prostoriju nakon usluživanja ili čišćenja, Jenna i Michael bise pogledali preko stola, pokušavajući se, neuspješno, ne nasmijati. Cak ni ti kratkitrenuci smijeha nisu trajali; nezamislivo ih nije ostavljalo ni za trenutak.

― Vjeruješ Bradfordu ― rekla je Jenna, uz kavu. ― Znam da je tako. Jauvijek mogu reći kad nekome vjeruješ.

― U pravu si, vjerujem mu. Ima savjest, a mislim da je plaćen za nju. Takvomčovjeku možeš vjerovati.

― Ako je tako, zašto si me spriječio da spomenem paminjatičke.

― Zato jer on ne bi znao što će s tim, a ja mu ne mogu pomoći. Čula si ga; onje metodičan čovjek, korak po korak, svaki korak iscrpno analiziran. To je njegovavrijednost. S paminjatčikima ― od njega se odjednom traži da sve ispituje geomet-rijski.

― Ne razumijem. Geometrijski?― Istodobno u desecima raznih smjerova. Svatko je odmah sumnjiv; ne bi

tražio jednog čovjeka, proučavao bi cijele grupe. Ja želim da se usredotoči na dimnezavjese, da se uvali u svaki slučaj na petom katu, pa bio osam blokova ili osam stotinamilja od State Departmenta, sve dok ne nade nekoga tko možda nije bio tamo gdje sepretpostavljalo da je bio.

― To si vrlo dobro objasnio.― Hvala.

― Mogao si dodati i upotrebu lutke.Havelock ju je gledao kroz sjaj svijeća, a na usnama mu se pojavio osmijeh.

Pogledali su im se susreli, pa se i ona nasmiješila. ― Prokletstvo, ti znaš da sipotpuno u pravu ― rekao je.

― Nisam ja sastavljala popis, ti si. Od tebe se ne može očekivati da na svemisliš.

― Hvala ti na ljubaznosti. Ja ću to spomenuti ujutru. Nego, usput, zašto tinisi? Pa nisi baš ovdje bila stidljiva.

― To bi značilo postavljati pitanja, a ne davati naređenja ili savjet. To jerazlika. Ne bih htjela Bradfordu davati naređenja ili savjete dok me ne prihvati. A dasam na to bila prisiljena to bi bilo u obliku pitanja, što bi dovelo do prijedloga.

― Čudno je tako reći. Ti si prihvaćena; Bradford je to čuo od Berquista. Nemaviše vlasti.

― Ja to ne mislim u tom smislu. Mislim na njega. Nije mu ugodno sa ženama.Ne zavidim njegovoj ženi ili ženama; on je duboko uznemiren čovjek.

― Ne bi mogao imati više razloga da bude uznemiren.1 Način pripreme goveđih odrezaka koji je dobio ime po britanskom vojvodi i državniku Wellingtonu

(1769-1852); (op. prev.)

― Mnogo prije ovoga, Mihail. Podsjeća me na oštroumnog talentiranogčovjeka, čija se oštroumnost ne miješa dobro s talentom. Mislim da se osjećaimpotentnim, a to tangira njegove žene... sve žene, zapravo.

― Jesam li opet sa Sigmundom?

― Limburský sýr!1 ― nasmijala se Jenna. ― Ja promatram ljude, ti znaš da jetako. Sjećaš li se draguljara u Trstu, ćelavog čovjeka čija je trgovina bila poštanskisandučić za M.I.6? Rekao si da je ― koja je to tvoja osobita riječ? Da je kaohoukačka?2

― Rožnat. Rekao sam da je rožnat, da hoda oko žena kao da ima klin, rožnatuizraslinu, u sredini hlača.

― A ja sam rekla da je gay.3

― I bila si u pravu, jer kad si svoju bluzu otkopčala nekoliko centimetara,kurvin je sin išao za mnom.

Oboje su se nasmijali, a smijeh je odjekivao od velurnih zidova. Jenna mu jedodirnula ruku.

― Dobro je opet smijati se, Mihail.

― Dobro je smijati se s tobom. Ne znam koliko cesto ćemo to biti kadri.― Moramo stvoriti vremena za to. Ja mislim da je to strašno važno.

― Volim te, Jenna.― Onda zašto ne upitamo našeg Escoffiera4 s pištoljčinom gdje ćemo spavati?

Ne želim se doimati kao nevyspaný,5 moj dragi, ali i ja tebe volim. Želim biti uz tebe,ne sa stolom između nas.

― Pretpostavljala si da ja nisam gay?― Latentni, možda. Uzimam ono što mogu dobiti.

― Izravno. Uvijek sam govorio da si izravna.Escoffier s pištoljčinom ušao je u sobu. ― Još kave? ― upita.

― Ne, hvala ― rekao je Havelock.― Malo brandya?

― Mislim da ne ― javi se Jenna.― Želite li gledati televiziju?

― A što je s prostorijom za spavanje?― Prihvat nije baš najbolji.

― Mi ćemo se snaći ― rekao je Michael.

1 Poznati polutvrdi češki sir (op. prev.)2 Zavijajuća sirena (op. prev.)3 Engl, riječ gay (radostan, sretan, zadovoljan) gotovo se potpuno povukla u tom značenju, pa se

uglavnom upotrebljava kao slang za homoseksualce i lezbijke (op. prev.)4 Auguste Escoffier (1846-1935), francuski »chef« u glasovitom londonskom hotelu Savoy (op. prev.)5 Neispavana (češ.); (op. prev.)

Sjedio je na antiknoj đakonskoj klupi ispred zamiruće vatre u spavaćoj sobi,izduživši vrat i mičući kružno ramenima. Sjedio je tu po naređenju, jer će Jennauskratiti svoje usluge sedam godina ili nekakvu takvu glupost, ako je ne budeposlušao. Ona je sišla da potraži zavoje, antiseptik, i nesumnjivo svega čega se budemogla domoći da bi ostvarila svoje neposredne medicinske ciljeve.

Prije deset minuta su zajedno ušli u sobu, s rukom u ruci, dodirujući se tijeli-ma, tiho se smijući. Kad se oslonila na njega, Michael se odjednom trznuo od boli uramenu, a ona gaje pogledala u oči. Raskopčala mu je košulju i proučavala zavoj nanjegovu ramenu na svjetlu stolne svjetiljke. Vatra koju je stražar, koji je htio ugoditi,upalio prije jedan sat sada se postupno gasila, ali je ugljen žario, a kameno ognjište jeisijavalo toplinu.

― Sjedi ovdje i grij se ― rekla mu je Jenna, vodeći ga do klupe. ― Još nismonašli torbicu prve pomoći. Moraju dolje nešto imati. Samo sjedi mirno, moj dragi.Rame je otvoreno.

― Nisam mislio o tome, nisam ga osjećao ― rekao je Havelock, gledajući jekako izlazi iz sobe.

To je bila istina; niti je mislio o rani koju je zadobio kod Col des Moulinetsaniti je, osim blagih grčeva, bio svjestan boli. Nije za to bilo vremena. To nije bilodovoljno važno da bi mislio o tome. Previše toga je prebrzo prevladalo. Gledao je uveliki prozor spavaće sobe, u prozor s istim debelim, koso izbrušenim staklom poputonoga u sobi za rad. Dolje je mogao vidjeti prelijeve reflektora ― iskrivljene staklom― pa se nakratko zapitao koliko ljudi obilazi taj teren zaštićujući nepovredivostSterilne pet. Zatim mu je pogled odlutao natrag do zažarenog uglja koje jenajavljivalo kraj vatre. Toliko toga... toliko nametljivog i prevladavajućeg... tako brzo.Svijest je morala užurbano loviti prije nego se utopi u jurišu otkrića oslobođenihbranama koje više nisu zadržavale nezamislivu ― nepod-nosivu ― istinu. Ako želiostati duševno zdrav, mora naći vremena za razmišljanje.

Dobro je smijati se s tobom. Ne znam koliko često ćemo to biti kadri.

Moramo naći vremena za to. Ja mislim da je to strašno važno.Jenna je bila u pravu. Smijeh nije beznačajan. Njezin smijeh nije; odjednom ga

je očajnički zaželio čuti. Gdje je ona? Koliko treba vremena da bi se našlo malo trakei poveza? Svaka je sterilna kuća potpuno snabdjevena svim vrstama lijekova imedicinskih potrepština; to je išlo s teritorijem. Gdje je ona?

Ustao je s antikne klupe, odjednom uzbunjen. Možda su se drugi ljudi ― neoni koji su pridodani Sterilnoj pet ― šuljali terenom. On ima stanovitu stručnost u timstvarima. Obilje drveća i raslinstva olakšava infiltraciju, a Sterilna pet bila je kuća upokrajini, okružena drvećem i raslinstvom ― prirodnim pokrivačem za neprirodnestručnjake koji su odlučili prodrijeti. On bi mogao upasti, nasilno ući, nesumnjivo tihouzeti onoga tko bi mu se usprotivio, a ako bi on mogao mogli bi i drugi. Gdje je ona?

Havelock je brzo pošao prema prozoru, shvativši dok je išao, da to debelostaklo koje je neosjetljivo na metke zacijelo iskrivljuje vanjsko kretanje. Tako je i bilobrzo se okrenuo i pošao prema vratima. A onda je shvatio još nešto: on nema oružja!

Vrata su se otvorila prije nego je stigao do njih. Stao je, skraćena daha, a ondaje cijelim tijelom osjetio olakšanje kad je ugledao Jennu kako jednu ruku drži naručici, a drugom drži plastični poslužavnik na kojemu su bili povezi, škare, traka iaklohol.

― Mihail, što je? O čemu se radi?― Ništa. Ja sam... osjetio potrebu da ustanem.― Dragi, ti si se oznojio ― rekla je Jenna, zatvorivši vrata i prišavši mu;

dotakla mu je čelo, a onda desnu sljepoočicu. ― Što je to?― Žao mi je. Moja je mašta malo sišla sa staze... Ja... sam mislio da te nema

duže nego... sam očekivao. Oprosti.― Nije me bilo duže nego sam i ja očekivala ― rekla je Jenna. Uzela mu je

ruku i odvela ga do klupe. ― Skinimo košulju ― rekla je, odloživši poslužavnik.― Tek toliko? ― upita je Havelock. ― Sjedio je i gledao u nju dok je vadio

ruke iz rukava. ― Duže nego što si očekivala? To je to?― Dakle, osim dviju kratkih avantura ispod stepeništa i blago očijukanje s

kuharom; rekla bih da je to bilo dovoljno... A sada sjedi mirno dok ja ovo skinem. ―Jenna je pažljivo, stručno prerezala granicu povoja na ramenu i povukla je, a ondaskinula donji dio.

― Zapravo, dobro zacjeljuje, s obzirom na sve kroz što si prošao ― rekla je,uzimajući alkohol i vatu. ― Više upala nego nešto drugo. Slana je voda vjerojatnospriječila infekciju... Ovo će te malo peći.

― I peče ― rekao je Michael, trznuvši se dok je Jenna čistila oko rane. ―Osim te aktivnosti ispod stepeništa, što si, dovraga, radila, ― upita je dok je onastavljala gazu.

― Usredotočila sam se na blago očijukanje ― odgovorila mu je, skidajućiantiseptične jastučiće s papira i stavljajući ih na ranu. ― Evo ga. Nećeš se osjećatiništa bolje, ali ćeš bolje izgledati.

― A ti izbjegavaš odgovor.― Zar ne voliš iznenađenja,― Nikad ih nisam volio.― Koláče! ― rekla je izvlačeći tu riječ, smijući se i čisteći alkoholom

izvanjski dio rane. ― Ujutru ćemo imati koláče ― dodala je masirajući mu leđa.― Slatko pecivo?... Ti si luda. Ti si zasigurno šišla s uma. Proveli smo

dvadeset četiri sata u prokletom paklu, a ti govoriš o vrućem pecivu!― Moramo živjeti, Mihail ― rekla je Jenna. Njen blagi glas je odjednom bio

iza njega; polako je zaustavila pokrete ruku. ― Razgovarala sam s našim do-zuba-naoružanim kuharom, i uvjerena sam da sam očijukala. Ujutru ćemo imati kajsije isuhi kvasac; oraščiće ima ― i mljeveni muškát. Sve će to naručiti noćas. Ujutru,koláče.

― Ja ti ne vjerujem...― Vidjet ćeš. ― Opet se nasmijala i rukama mu obujmila lice. ― U Pragu si

našao pekaru koja je pravila koláče. Volio si ih i rekao mi da ti ih ja ispečem.― U Pragu je bio drugi niz problema, ne ono sa čim smo sada suočeni.― Ali i ovo smo mi, Mihail. Mi još jednom, a ti si ovdje, opet sa mnom.

Dopusti mi ove trenutke, dopustimo sebi... čak znajući ono što znamo.Privukao ju je sebi. ― Imaš ih. Imamo ih. Volim te čuti kako se smiješ, jesam

li ti to već rekao?

― Mnogo puta. Rekao si da se smijem kao dijete koje gleda predstavumarionetskog kazališta. Sjećaš li se da si mi to rekao?

― Sjećam se i imao sam pravo. ― Michael joj je malo nakrenuo glavu. ― Tose slaže, dijete i nagli smijeh... nervozno dijete, ponekad. Broussacova je to takođerzamijetila. Rekla mi je što se dogodilo u Milanu, kako si svukla ono staro kopile,obojala ga u crveno, ukrala mu odjeću.

― I veliku svotu novaca! ― prekinu ga Jenna. ― On je bio jeziv čovjek.― Régine je rekla da si se smijala tome kao malo dijete sjećajući se neke šale,

zafrkancije.― Držim da jesam. ― Jenna je pogledala na vatru. ― Bila sam tako

preplašena, toliko sam se nadala da će mi ona pomoći, plašeći se da možda i neće.Mislim da sam se držala sjećanja koje me zabavljalo, koje me moglo smiriti. Neznam, ali to mi se i prije događalo.

― Na što misliš? ― upita je Michael.

Jenna se okrenula njemu. Njene velike oči bile su tek nekoliko centimetaraudaljene od njegovih, ali ga nisu gledale ― gledale su iza njega, vidjele su slike izprošlosti. ― Kad sam pobjegla iz Ostravě, kad su mi ubili braću a mene označiliantidupčekovci ― kad mi je život tamo bio završen ― došla sam u svijet Praga. Bioje to svijet ispunjen mržnjom, svijet tako ispunjen nasiljem da sam kadšto mislilakako više neću moći izdržati... Onda bih se sjećala raznih događaja i dogodovština,ponovno bih oživljavala uspomene kao da sam zaista bila tamo, u njima, a ne u Pragu,u svijetu straha. Bila sam opet u Ostravi, moja braća su me vodila na jahanje, pričalasvojoj sestri kojekakve priče samo da bi je naveli da se smije. U tim sam trenucimabila slobodna, nije me bilo strah. ― Pogledala ga je. ― Te uspomene teško da su bilepoput mlinarskih, zar ne? Ali mogla sam se smijati, smijala sam se.... Dosta! Govorimkoješta.

― Ne govoriš koješta ― nato će Michael, privukavši je opet k sebi, oslonivšisvoje lice na njeno. ― Hvala ti na tome. U ovim danima koje proživljavamo nemamomnogo prilike da pričamo koješta. Bilo gdje.

― Dragi, umoran si. Više nego umoran, iscrpljen si. Hajde, pođimo u krevet.― Uvijek slušam svoje doktore.― Potreban ti je odmor, Mihail.― Uvijek slušaj svoje doktore samo do određene točke.― Zlomený1 ― rekla je Jenna, smijući se tiho ispod njegova uha.Pramenovi njene plave kose ležali su mu preko lica, ruku mu je držala preko

grudi, ali ni jedno ni drugo nisu spavali. Divna, vrela ugoda ljubavnog čina nijedonijela san; nezamislivo je bilo isuviše s njima. Tanki mlaz svjetla dolazio je iznepotpuno zatvorenih vrata kupaonice.

― Nisi mi rekao sve što ti se dogodilo na Poole's Islandu, zar ne? ― rekla muje Jenna, naslonivši glavu uz njegovu na jastuku. ― Bradfordu si rekao da jesi, ali nisimi sve kazao.

― Gotovo sve ― odgovorio joj je Havelock, zureći u strop. ― Ja jošpokušavam shvatiti.

1 Slomljen (češ); op. prev.)

Jenna je povukla ruku, pa se, oslonivši se na lakat, okrenula prema njemu. ―Mogu li ti pomoći? ― upita ga.

― Mislim da mi nitko ne može. To mi je bomba u glavi.― Što je to, dragi,

― Ja znam Parsifala.― Ti što?...

― To je ono što je Matthias rekao. Rekao je da sam ih sve vidio kako dolaze iodlaze, 'pregovarače svijeta', kako ih je nazvao. Ali je bio samo jedan i ja moram dasam ga vidio. Mora da ga znam.

― To je razlog što ti je učinio ono što je učinio? Nama? Zbog čega te htiovan?

― Rekao je da ja to nikad ne bih mogao razumjeti... najsmrto-nosniji ugovoribili su jedino rješenje.

― A ja sam bila žrtva.

― Da. Što mogu reći? On nije zdrav; nije bio ni onda kad je naredio stvaranjeslučaja oko tebe. Trebalo je da ti umreš, a ja da živim i budem pod prismotrom. ―Michael je zatresao glavom savladan osjećajem bespomoćnosti. ― To je ono što nemogu razumjeti.

― Moja smrt?― Ne, moje življenje.

― Čak te i u ludilu voli.― Ne on, Parsifal. Ako sam ja bio prijetnja, zašto me Parsifal nije ubio? Zašto

je ostavljeno krtici da tri mjeseca kasnije izvrši nalog?― Bradford je to objasnio ― rekla je Jenna. ― Ti si me vidio, ti si opet

otvorio Costa Bravu, a to te moglo dovesti natrag do krtice.― To još ne objašnjava Parsifala. Mogao me uzeti dvadeset puta poslije toga.

Nije. Tu je rupa. S kojom vrstom čovjeka imamo posla?― Zacijelo ne s racionalnim. To je ono što toliko zastrašuje. Havelock je

okrenuo glavu i pogledao je. ― To bih htio znati ― rekao je.Telefon je zazvonio oštro, neočekivano, odjekujući kroz sobu, namećući se

ljudima i stvarima. Bilo gaje nemoguće ne čuti. Skočio je iz duboka sna, a ruka mu jeodmah uobičajeno reagirala, posegnuvši za nepostojećim oružjem. Ne, nije to bio nekidrugi zvuk, već telefon. Svejedno, Michael je najprije buljio u aparat prije nego seodlučio da podigne slušalicu sa stolića pored kreveta. Pogledao je na sat: četiri sata ičetrdeset pet minuta ujutru.

― Da? ― izustio je.

― Havelock, ovdje je Bradford.― O čemu se radi? Gdje ste?

― U svom uredu. Ovdje sam od jedanaest. Usput rečeno, imam ovdje ljudekoji rade cijelu noć. Sve što ste htjeli bit će u Sterilnoj pet u deset sati, osim materijalas Poole's Islanda. Oni će kasniti nekoliko sati.

― Jeste li me zvali u ovaj sat samo da biste mi to rekli?― Naravno da nisam. ― Bradford je zastao, a njegovo šumno uzimanje zraka

ispunjavalo je duge trenutke. Zatim je nastavio brzo, kao da želi povratiti izgubljenesekunde. ― Možda sam ga našao ― napokon će. ― Učinio sam onako kako ste virekli. Dakle, tražio sam nekoga tko možda nije bio tamo gdje se pretpostavljalo dajest, ili gdje je trebalo da bude. Neću znati zasigurno sve do jutra; do kasno ujutru; toje zakašnjenje s Poole's Islanda. Ako je to istina, to je nevjerojatno; njegova jeprošlost čista da bolja ne može biti, njegova vojna služba...

― Ne govorite ništa više ― naredi mu Michael.― Vaš je telefon sterilan kao i ta kuća.

― Moj možda jest. Vaš možda nije. Ili vaš ured. Samo me poslušajte.― O čemu se radi?

― Tragajte za lutkom. Možda je živa ili mrtva.― Za čim? Ne razumijem vas.

― Za nekim tko je ispunjavao naloge, za koncima koji od njega vode do vašegčovjeka. Da li to razumijete?

― Da, zapravo da, razumijem. To je dio onoga što sam već pronašao.― Zovite me kad budete znali. S ulice, iz javne govornice. Ali nemojte stezati

omču, nemojte ništa učiniti. ― Havelock je spustio slušalicu, pa pogledao u Jennu, ―Bradford je možda našao Dvosmislenost. Ako jest, ti si imala pravo.

― Paminjatčik?― Putnik.

29

Bilo je to jutro kakvo Sterilna pet još nije doživjela, a vjerojatno više i neće.Uvjerljiva gošća je preuzela dostojanstveno utočište. Usprkos napetosti, usprkosunaprijed očekivanom Bradfordovom pozivu, u osam i trideset Jenna je preuzelakomandu u kuhinji, a Escoffier s pištoljčinom bio je upućen na nižu dužnostpomoćnika. Sastavni dijelovi su bili izmjereni i izmiješani uz pratnju pogledaodobravanja i postupnog slamanja kulinarskih barijera; naoružani kuhar se čak staosmiješiti. Odabrane su posude i upaljen je ogromni štednjak. Još su se dvojica stražarapojavila na mjestu događaja, kao da su im nosnice pripadale lovačkim psima, akuhinja je pretvorena u bučnu mesarnicu.

― Zovite me Jenna ― obratila se Jenna ostalima, dok je Havelock dobio stolu kutu i bio otpravljen s jutarnjim novinama.

Izmijenjena su imena, pojaviše se široki osmijesi, a nije prošlo dugo i razvio serazgovor ispresijecan smijehom. Uspoređivali su mjesta u kojima su se rodili ― peka-re i slastičarnice su bile bazom usporedbi ― pa je kuhinjom u Sterilnoj pet zavladalaatmosfera stanovite frivolnosti. Činilo se kao da se ranije nijedan od njih nije usudiomučnu atmosferu osloboditi kompleksa, nabijenog utuvljivanom sigurnošću. Reći dase tim ljudima ― tim profesionalcima upoznatim sa smrtonosnim vještinama ― Jennasvidjela, znači previše skromno opažanje. Oni su se doista zabavljali, a zabava nijenormalno stanje u Sterilnoj pet. Svijet se približavao paklu u galaktičkoj košari, aJenna Karas je pekla kolače.

Međutim, u devet i pedeset pet, pošto su količine slatkog peciva pojedene ukuhinji, a ostatak je krenuo na teren oko kuće, vratila se ozbiljna atmosfera sterilnekuće. Električne interferencije buknuše u tucetu radija, unutrašnja zvona i televizijskimonitori stupiše u funkciju. Oklopna kola iz State Departmenta, skrenula su sa cestena dugi, čuvani prilaz kući. Očekivali su ih.

U deset i trideset su Havelock i Jenna bili opet u ukrašenoj sobi za rad, da ispi-taju klasificirane papire i fotografije. Bilo je šest hrpetina, nejednake visine; četiri nastolu ispred Michaela; dve na stoliću za kavu, pored kojeg je Jenna sjedila na kauču ičitala.

Bradford je bio temeljit; njegova je jedina pogreška bila u dupliciranju. Sat idvadeset minuta je prošlo; gotovo podnevno sunce ispunjavalo je prozore; odraženéna neprobojnom staklu, zrake su se razbile preko zidova. Vladala je tišina, osim šumaokretanja listova.

Njihov je pristup bio standardan kad se radilo o takvoj masi različitihinformacija. Sve su brzo čitali, koncentrirajući se na ukupnost, a ne na pojedinosti,nastojeći najprije osjetiti pejzaž; kasnije će se vratiti pojedinostima i neumorno ihispitivati. Usprkos usredotočenosti na čitanje, tu i tamo čuo se neizbježni komentar.

― Ambasador Addison Brooks i general Malcolm Halyard ― rekao jeMichael, čitajući stranicu koja je sadržavala imena svih uključenih. ― To suPredsjednikovi stupovi podrške bude li prisiljen otkriti istinu o Matthiasu.

― U kom smislu? ― upita ga Jenna.― Poslije Antona, oni su među najuglednijim ljudima u zemlji. Berquist ih

treba.Poslije nekoliko minuta progovorila je Jenna. ― Ti si ovdje spomenut.

― Gdje?― Ubilježba u ranijem Matthiasovom kalendaru.

― Kad je to bilo?― Osam ― ne, devet mjeseci. Bio si mu gost u kući. To je bilo onda kad su te

doveli avionom na ocjenjivanje osoblja Cons Opa. Tada se još nismo dugo poznavali.― Dovoljno dugo da sam htio otići u Prag što je prije moguće. Te su sjedeljke

obično bile monumentalno trošenje vremena.― Jednom si mi rekao da služe svrsi, da teren često čudno djeluje na stanovite

pojedince, te da bi ih trebalo periodično provjeravati.― Ja nisam bio jedan od tih. Bilo kako bilo, rekao sam 'obično', a ne 'uvijek'.

Ponekad bi upecali nekog... gunslingera.Jenna je spustila stranicu u krilo. ― Mihail, je li to moglo tada biti? Taj posjet

Matthiasu? Da li si mogao tada vidjeti Parsifala?― Anton je bio svoj prije devet mjeseci. Nije bilo Parsifala.

― Rekao si da je bio umoran, 'strašno umoran', to su bile riječi koje si upotri-jebio. Bio si zabrinut zbog njega.

― Za njegovo zdravlje, ne za njegovo umno zdravlje. Umno je bio zdrav.― Pa ipak...

― Ti misliš da se nisam zadržao na svakom minutu koji sam proveo s njim, danisam preispitao svaku uspomenu, sjećanje, pojedinosti? ― prekinu je Havelock. ―To je bilo u Georgetownu, a ja sam tamo bio dva dana, dvije noći. Dvaput smo veče-rali, oba puta sami. Nikoga nisam vidio.

― Zacijelo su ljudi dolazili u kuću.― Zacijelo jesu: nikad mu nisu dali ni trenutak mira, noću i danju.

― Onda si ih vidio.― Bojim se da nisam. Trebalo bi da znaš kako izgleda ta stara kuća: to je

labirint malih soba u prednjem dijelu. S desne strane hodnika je salon, a slijeva jebiblioteka kroz koju se mora proći da bi se stiglo u njegov ured. Mislim da se Antonuto sviđalo; mogao je pustiti da tamo čekaju ljudi koje baš nije žurio vidjeti. Molitelji uraznim stadijima, premješteni s jednog mjesta na drugo. On bi ih pozdravio u salonu,zatim bi ih poveli u biblioteku i, napokon, u sanctum sanctorum, u njegov ured.

― A ti nisi nikad bio u tim sobama.

― Ne u društvu s nekim drugim. Kad su ga prekinuli za vrijeme večere, jasam ostao u blagavaonici sa stražnje strane. Čak sam koristio odijeljeni ulaz sa strane,kad bih dolazio ili odlazio, nikad s prednje strane. To je bilo naše utanačenje.

― Da, sjećam se. Nisi baš htio da te vide s njim.

― Ja bih to drugačije rekao. Bio bih počašćen ― ja to doista mislim, počašćen― da sam viđen s njim. To jednostavno nije bila dobra ideja, ni za jednoga od nas.

― Ali ako to nije bilo u ta dva dana, kad je bilo? Kad si mogao vidjetiParsifala?

Michael ju je gledao, osjećajući se bespomoćnim. ― Trebalo bi da se vratimpreko polovine životnog vijeka, to je dio te umobolnosti. U svojoj fantaziji, on me vi-di kako napuštam sastanak; to bi moglo biti sve od školske predavaonice do seminaraili neke druge sveučilišne predavaonice. Koliko ih je bilo. Pedeset, stotinu, tisuća?Postdiplomski stupanj uzima vremena. Koliko sam toga zaboravio? Je li to bilo tamo,u jednoj od tih prostorija? Je li Parsifal negdje u toj prošlosti.

― Da je bilo tako, teško da bi te sada mogao smatrati prijetnjom. ― Jenna jesjela naprijed; u očima joj je zaiskrilo naglo prepoznavanje neke činjenice. ― Mogaome uzeti više od dvadeset puta, ali nije ― ponovila je. ― Parsifal te nije pokušaoubiti.

― Točno.― Onda bi to mogao biti netko kojeg si poznavao prije više godina.

― Ili postoji druga mogućnost. Rekao sam da me on možda htio uzeti iliizvući, ali bez obzira na to koliko je on oprezna ili smotrena osoba, uvijek postojiopasnost pa makar i neznatna, da nekoga ubiješ ili da moraš pregovarati. Možda on nemože dopustiti čak ni nagovještaj rizika. Možda je u gomili lica ispred mene, a ja neznam tko je. Ali kad bih znao tko je ili kako izgleda, znao bih gdje ću ga naći. Ja bihznao, ali to ne znači da bi morali znati i mnogi drugi, vjerojatno nitko u našoj vrstiposla.

― Krtica bi te mogla snabdjeti i s identitetom i s opisom.

― Dobar lov, g. podsekretaru ― rekao je Havelock. ― Vraški bih htio da onnazove!... Ima li još nešto tamo? ― dodao je, vrativši se materijalu o merilendskomliječniku.

― Nisam dospjela daleko s kalendarima. Ali ima nešto u itinererima, raspo-redima i planovima putovanja, a često se ponavlja. Nisam sigurna da razumijem.Zašto se Shenandoah spominje tako često, Mihail?

Havelock je podigao pogled sa stranice dok je disonantni akord odjekivao udubinama njegova mozga.

Emory Bradford se borio da održi otvorene oči. Osim kratkih drijemeža, nakoje je bio prisiljen kad više nije mogao funkcionirati, nije spavao gotovo trideset šestsati. Pa ipak je morao ostati budan; prošlo je podne. Filmske trake i fotografije iz NewYorka stići će svakog časa avionom. Šalje ih jedna susretljiva televizijska mreža,jedan njen studio koji je prihvatio jedno bezazleno objašnjenje u zamjenu za nov ipovjerljiv izvor u State Departmentu. Podsekretar je naručio primjerenu opremu; trakemože vrtjeti već koju minutu pošto ih dobije. A tada će znati.

Nevjerojatno. Arthur Pierce! Je li to bio Pierce, na kraju svega? Stariji funk-cioner State Departmenta pri Ujedinjenim narodima, glavni pomoćnik ambasadora,funkcioner od karijere s uspjehom u službi na kojoj bi pozavidjeli gotovo svi što radeu gornjim razinama vlade, prošlost koja je vrištala »napredovanje«. A prije njegovadolaska u Washington stigli su dokumenti o njegovoj sjajnoj vojničkoj karijeri. Da je

ostao u vojci bio bi na putu generalštaba. Pierce je došao u jugoistočnu Aziju kaopotporučnik, sa Sveučilišta Michigan, summa cum laude, magistarski program,Benningov OCS.1 Iza toga, nakon petogodišnjeg dobrovoljnog služenja vojske uspeose do čina majora, pun odlikovanja za hrabrost, službenih vojnih pohvala za rukovo-đenje i preporuka za daljnje strateške studije. A prije toga, prije Vijetnama, postojaoje dosje koji je dokazivao dostignuća dječaka s farme: crkveni akolit, izvidnik,pohvale u srednjoj školi, stipendija za koledž s akademskim počastima ― čak ičlanstvo u klubu 4-H.2 Kao što je general Halyard rekao, Arthur Pierce je zastava,majka, pita od jabuka i Bog. Gdje je veza s Moskvom?

Pa ipak, bila je jedna, ako ima vrijednosti u Havelockovoj upotrebi izraza»dimna zavjesa«, a osobito u njegovu upozorenju »pazite na lutku. Mogla bi biti živaili mrtva«. Međutim, prva je sugestija najprije obuzela Bradfordovu pažnju. Potražitečovjeka koga nije bilo tamo, koga nije bilo tamo, gdje se pretpostavljalo da jest.

On je proučavao rutinski ― previše rutinski, jer mu se pomisao činila sasvimdalekom ― preporuke i pozicije američke delegacije na sastancima Vijeća sigurnostiza vrijeme tjedna Costa Brave. To je uključivalo i povjerljive razgovore unutardelegacije, kako je sažeo ataše po imenu Carpenter. Njegov pretpostavljeni, čovjekkoji je odmah do ambasadora, bio je često spominjan; njegovi su prijedlozi bilikoncizni, oštroumni. Onda je Bradford naišao na skraćeni izraz u zagradi duboko utekstu sastanka tog četvrtka: »(Del./F.C.)«.

Slijedila je snažna i duga preporuka koju je Pierce prezentirao ambasadoru.Bradford je nije ranije uzeo u ruke, vjerojatno zbog nepotrebno zamršenog diplomat-skog rječnika, ali je prije sedam sati to konačno temeljito proučio. »(Del./F.C.) Deli-vered by Franklin Carpenter.«3 Prijevod: Nije prikazao ambasadorov stariji po-moćnik, Arthur Pierce, čije su to bile riječi, već ih je prenio podređeni. Značenje:Pierce nije bio tamo, ne tamo gdje je trebalo da bude.

Bradford je studirao svaki naredni redak u izvještaju delegacije. Našao je jošdvije dodatne oznake F.C. za četvrtak, i još tri za petak. Petak. Onda se sjetio očitogpa se vratio na početak tjedna. Bio je kraj godine. Operacija u Costa Bravi izvedena jeu noći od četvrtog siječnja. Nedjelja. Vikend.

Te srijede nije bilo sastanka Vijeća sigurnosti, jer je većina delegacija, onekoje su još razgovarale među sobom, držala diplomatske prijeme uoči Nove godine. Učetvrtak, prvog dana Nove godine, Vijeće je nastavilo rad, pa opet u petak ― ali ne usubotu ili nedjelju.

Prema tome, ako Arthur Pierce nije bio tamo gdje se pretpostavljalo da jest,mogao je napustiti SAD u utorak navečer, omogućivši si pet dana na Costa Bravi.Ako, ako... ako, Dvosmislenost?

Telefonirao je Havelocku, koji mu je rekao što da potraži kao slijedeće. Lutku,marionetu.

Kasni sati nisu bili prepreka. Bradford je 'digao' jednog telefonistu cjelonoćnecentrale kojoj je i inače uglavnom dužnost da ljudima ulazi u trag, i rekao mu dapronađe Franklina Carpentera, gdje bio da bio. Poslije osam minuta telefonist ga jepozvao; Franklin Carpenter je otišao iz State Departmenta prije gotovo četiri mjeseca.

1 Akr. od O(fficer) C(andidate) S(chool), škola za buduće oficire (op. prev.)2 Kratica za već objašnjene »četiri stotine« (op. prev.)3 Izručiti dokument; održati govor, i si. (op. prev.)

Broj u arhivi bio je beskoristan; taj je broj odjavljen. Bradford je onda dao brojjedine druge osobe koja je bila za američkim deskom za vrijeme sastanka Vijećasigurnosti održanog u četvrtak, broj atašea nižeg ranga koji je nesumnjivo još u NewYorku.

Telefonist je uzvratio poziv u 5:15 ujutru; s druge strane linije bio je ataše priUN.

― Ovdje je državni podsekretar Bradford...Čovjekovo prvo reagiranje bilo je mješavina iznenađenja i maglene snenosti, a

tome valja dodati i više od dodira straha. Bradford je utrošio nekoliko minuta razuvje-ravajuci ga, nastojeći da ga vrati natrag do onih nekoliko dana prije gotovo četirimjeseca.

― Možete li ih se sjetiti?

― U prihvatljivoj mjeri, pretpostavljam.― Je li vam se isto učinilo čudnim pri kraju tjedna?

― Ništa što mi pada na pamet, sir.― Američki tim za te sjednice ― a mene uglavnom zanimaju četvrtak i petak

― sastojao se od ambasadora, starijeg službenika State Departmenta Arthura Piercea,vas i čovjeka koji se preziva Carpenter, je li tako?

― Ja bih poništio posljednju dvojicu. Naime, tada sam bio vrlo nisko natotemskom stupu.

― Dobro, nije važno, barem zasad, tko je što radio, već jeste li vas četvoricabili svakog dana.

― Dakle... mislim tako. Teško se sjetiti svakog dana prije četiri mjeseca. Toće vam reći popis prisutnih.

― Četvrtak je bio prvi dan Nove godine, da li vam to pomaže? Nastala jestanka prije nego je ataše odgovorio. Kad je to učinio,

Bradford je zatvorio oči. ― Da ― rekao je čovjek. ― Sjećam se. Možda samspomenut da sam bio za deskom, ali nisam bio tamo. White Flash1 ima... Oprostite mi,žao mi je, sir.

― Znam što hoćete reći. Što je podsekretar Pierce radio?― Uredio je da doletim u Washington i pripremim analizu cijele bliskoistočne

pozicije. Na tome sam proveo gotovo cijeli vikend. A onda, tko će znati zašto, nije jeupotrijebio. Ni do današnjeg dana.

― Imam posljednje pitanje ― Bradford će mirno, nastojeći kontrolirati glas.― Kada preporuku člana tima dade ambasadoru netko drugi za deskom, što to točnoznači?

― To je lako. Stariji članovi nastoje predvidjeti protivnikove prijedloge, papišu strategije ili protuprijedloge da ga onemoguće u akciji. U slučaju da je on izvansale Vijeća baš kad kontroverzni prijedlog iziđe na vidjelo, njegov je savjet tu, zaambasadora.

― Nije li to opasno? Ne bi li netko mogao jednostavno nešto napisati podslužbenom titulom i to predati članu?

1 Dosl, »bijeli blijesak«; izmišljeno ime; slang za pokrivanje jednog imena drugim (op. prev.)

― O, ne, to se ne radi tako. Ne možeš se povući samo tako. Moraš biti namjestu događaja, to je obavezno. Recimo da se ambasadoru svidi neki argument, onga upotrijebi, a onda ga udare s neke druge strane, iziđu s protuprijedlogom s kojim seon ne može uhvatiti ukoštac. On hoće da njegov odgovorni čovjek bude na sjednici ida ga izvuče iz govana.

― Podsekretar Pierce je dao niz svojih priloga, 'izručenja', 'izražavanja', nasastancima u četvrtak i petak.

― To je standardno. On je u toj prostoriji koliko je i izvan nje. On je strašnodobar u Diplomatskom predvorju,1 moram to reći. On je tamo dugo, hvata za reveresam Bog zna koga sve ne, ali to djeluje. Mislim da je on tamo najuspješniji od svih.Hoću reći da je doista impresivan. Čak se i Sovjetima sviđa.

Da, sviđa im se, g. ataše. U tolikoj mjeri da je kontroverzně prijedloge mogućeizbjeći predutanačenjima, pomisli Bradford.

― Znam da sam rekao posljednje pitanje; mogu li postaviti još jedno?

― Ne kanim se protiviti, sir.― Što se dogodilo Carpenteru?

― Htio bih da znam, to bih vraški htio. Htio bih da ga mogu pronaći. Držimda je on jednostavno otpao.

― Kako to mislite? Kada?― Držim da niste znali. Nekoliko dana prije Božića, žena i djeca su mu pogi-

nuli u prometnoj nesreći. Kako bi se vama sviđalo da ispred božičnog drvca imate trilijesa i još neotvorene poklone?

― Žao mi je.― Pokazao je mnogo hrabrosti vrativši se što je prije mogao. Dakako, svi smo

se suglasili da je to najbolje za njega. Da je među ljudima, a ne sam u kući.― Držim da je i podsekretar Pierce to odobravao.

― Da, sir. On ga je privolio, uvjerio da se vrati. ― Da?― Onda, jednog jutra, više se jednostavno nije pojavio. Idućeg je dana stigao

njegov telegram; bila je to ostavka koja odmah stupa na snagu.― To je neuobičajeno, zar ne? Zapravo nepropisno, vjerujem.

― Nakon svega što je prošao, mislim da nitko nije htio tjerati s formalnostima.― I opet se podsekretar suglasio?

― Da, sir. To je bila Pierceva ideja. Carpenter je jednostavno iščezao. Nadamse da je s njim sve u redu.

On je mrtav, gospodine ataše. Lutka je mrtva.Bradford je nastavio posao sve dok se sunce nije popelo, sve dok ga oči nisu

boljele od napora. Za stolom je prosjedio sate i sate; već i dane. Slijedeće što je prou-čavao bih su podaci o boravku pojedinaca u određeno vrijeme, a osobito ga je zanima-la noć kad je netko preko kôda Dvosmislenost razgovarao s Rimom, kad je upućenaporuka »izvan spasa«. Ugledao je ono što je očekivao da će vidjeti: Arthur Pierce nije...

1 Veliko predvorje za službene posjetitelje u zgradi UN u New Yorku (op. prev.)

bio u New Yorku već u Washingtonu, u svom uredu na petom katu ― i, naravno,odjavio se kratko nakon pet sati uvečer, u vrijeme koje je »vidjelo« odlazak još polatuceta drugih službenika. Kako je bilo jednostavno izići s grupom, potpisati odlazakna sigurnosnom papiru, pa se odmah vratiti. Mogao je ostati cijelu noć, upisati seujutru, i nitko ne bi znao za razliku. Kao što bi on, podsekretar Emory Bradford,mogao ovog jutra učiniti to isto.

Vratio se vojnim prijepisima, dosjeu State Departmenta ― cijelom inventarudostignuća, podataka koji su se čitali kao službeno dokumentirane pohvale JackuArmstrongu1, »sveameričkom dječaku«. Za ime Boga, gdje je bila veza s Moskvom?

U osam sati već mu je bilo nemoguće usredotočiti se na papire, izvalio se ustolici i zaspao. U osam i trideset pet probudili su ga šumovi iza vrata njegova ureda.Počeo je dan za State Department. Kuhala se kava, provjeravani su sastanci, rasporedikoje su sastavile sekretarice, čekajući na dolazak svojih odrešitih, ukočenih pret-postavljenih. Tih dana je u Stateu vladao nepisani ali prihvaćeni kodeks oblačenja;izvan upotrebe su bile kovrčave frizure, kričeće kravate i neodržavane brade. Ustao je,izišao u drugu prostoriju, u kojoj je pozdravio svoju sredovječnu sekretaricu,iznenađenu njegovim izgledom. U tom je trenutku shvatio kakav utisak mora da jeostavio ― bez kravate, u košulji kratkih rukava, s tamnim podočnjacima ispod očiju,razbarušene kose, i s crnom stubljikom brade.

Zamolio je kavu i pošao u mušku toaletu da se isprazni, opere i uredi kako jenajbolje mogao u tim okolnostima. Dok je prolazio kroz veliku uredsku prostoriju,pored stolova i sekretarica i nadolazećih šefova, osjećao je poglede uperene u sebe.Kad bi oni samo znali, pomisli.

U deset sati, sjećajući se Havelockova upozorenja, otišao je do javne telefon-ske govornice i uredio da se trake i fotografije prebace avionom iz New Yorka. Bio jeu napasti da telefonira Predsjedniku. Nije; ni sa kim nije razgovarao.

Sada je bacio pogled na sat. Prošle su dvadeset dvije minute iza dvanaest, triminute poslije posljednjeg gledanja na sat. Iz New Yorka svakog sata lete »čunci«; ukojem je bio otpremljeni materijal?

Mirno kucanje na vratima prekinulo mu je misli, izazvavši ubrzanje otkucajasrca. ― Uđite!

Bila je to njegova sekretarica, koja ga je gledala na isti način kao jutros, sazabrinutošću u svojim duboko postavljenim očima. ― Ja idem na ručak, okay?

― Svakako, Liz.

― Mogu li vam nešto donijeti?― Ne, hvala.

Žena je nespretno stajala u vratnicama, šuteći prije nego će nastaviti. ―Osjećate li se dobro, gospodine Bradford? ― upita ga.

― Da, dobro sam.― Mogu li išta učiniti?

― Prestanite se brinuti o meni i pođite na ručak ― rekao je, pokušavajući senasmiješiti; u tome nije uspio.

1 Naziv za patriotski nadahnutog, discipliniranog američkog dječaka kojeg očekuje dolična budućnost(op. prev.)

Zazvonio je telefon. Javila se Služba sigurnosti iz predvorja zgrade; iz NewYorka je stigla neoznačena pošiljka. ― Potpišite je i pošaljite je sa stražarom, molimvas.

Sedam minuta kasnije traka je umetnuta u video recorder, pa se na ekranu po-javila unutrašnjost Vijeća sigurnosti u Ujedinjenim narodima. Na dnu slike je zasjaodatum: Utor. 30. decembra; 2:56 posl.. Snimljen je govor ambasadora SaudijskeArabije. Nekoliko minuta poslije početka govora, kamera se stala zadržavati na neo-čekivanim prizorima ― najprije je istupila izraelska delegacija, zatim egipatska, pa jeuslijedila američka. Bradford je daljinskim upravljačem zaustavio traku i pomnorazgledavao sliku. Četvorica su bila na svojim mjestima; ambasador i njegov starijipomoćnik, Arthur Pierce, naprijed; iza njih su sjedila ostala dvojica. Više nije bilosvrhe slušati ili gledati događaje tog utorka, tridesetog u mjesecu. Bradford jepritisnuo za »naprijed« i pojavila se brza nejasna slika na ekranu. Kad ga je otpustio,Saudijac je još bio tamo. Htio je nastaviti kretanje naprijed, kad je opet, još za govora,bila snimljena američka delegacija. Arthura Piercea nije bilo tamo.

Bradford je nekoliko puta pritisnuo dugme »natrag«, sve dok nije pronašaoono što je tražio. Funkcioner iz Statea ne izlazi iz sale za vrijeme prijateljskog govora,a da to nekako ne objasni. I to je bilo tu. Pierce je gledao na sat, ustajući, nagnuvši senaprijed ambasadoru, šapćući mu nešto, a onda čovjeku iza sebe, vjerojatno atašeunižeg ranga, koji je kimnuo. Iz glasogovornika se začuo glas najavljivačice: »Saznaje-mo daje delegacija Sjedinjenih Država primila telefonski poziv od državnog sekretaraza vanjske poslove, koji bi htio da njegovi komentari budu registrirani kao potpuna ihvale-vrijednija podrška riječima Ibn Kashania.«

Bradford je opet pritisnuo dugme za naprijed, pa opet, pa opet. Govor je biozavršen; mnoge su delegacije ustale pozdravljajući govornika ovacijama. ArthurPierce se nije vratio na svoje mjesto.

Čet. 1. januara 10:43. Novogodišnja dobrodošlica predsjednika Vijećasigurnosti. Pierce nije bio za američkim deskom. Na njegovu je mjestu bio čovjek ―vjerojatno Franklyn Carpenter, koji je prije sjedio iza ambasadora; sada je bio porednjega, s hrpom papira u rukama.

Pet. 2. januara, 4:10 Posl. Provokativni govor delegata NRK; trebalo jeupotrijebiti slušalice za prijevode. Pierce nije bio za američkim stolom.

Pon. 5. januara, 11:43 Pr. Arthur Pierce je bio odsutan.Pon. 5. januara, 2:16 Posl. Arthur Pierce je bio odsutan.

Pon. 5. januara, 4:45 Posl. Arthur Pierce je sjedio na svojem mjestu, tresućiglavom u odgovoru na komentare ambasadora iz Jemena.

Bradford je ugasio uređaj i pogledao na veliku grubu omotnicu u kojoj su bilefotografije iz New Yorka, s primanja uoči Nove godine. Zapravo mu više nisu trebale;znao je da podsekretara američke delegacije neće vidjeti na njima.

On je bio na Costa Bravi.

Bila je još posljednja provjera, a s kompjuterskim scannerom potrajat će manjeod minute. Bradford je uzeo slušalicu; zatražio je prometne informacije Statea; rekaoje što treba i čekao, trljajući oči, svjestan podrhtavanja u glasu. Za četrdeset i pet se-kundi uslijedio je odgovor: »U utorak, tridesetog decembra, bilo je pet letova iz NewYorka za Madrid. Deset sati, dvanaest, jedan i petnaest, dva i trideset, pet i deset... U

ponedjeljak, petog siječnja, španjolsko vrijeme, bila su četiri leta iz Barcelone prekoMadrida, počevši od sedam i trideset prije podne, dolazak na aerodrom Kenne-dy,EST,1 dvanaest dvadeset jedan; devet petnaest, prije podne, dolazak Kennedy, EST, trisata...«

― Hvala vam ― rekao je Bradford, prekidajući. ― Imam ono što mi jepotrebno.

Imao je. Pierce je uzeo let u 5,10 sati, u utorak, za Madrid, a vratio se u pone-djeljak u 9,15 letom iz Barcelone, što mu je omogućilo da se pojavi u Ujedinjenimnarodima u 4,45, istočno standardno vrijeme. Negdje u manifestima bit će putnik čijeime na pasošu nije nikako ime podsekretara delegacije.

Bradford se okrenuo na stolici, duboko dišući, zureći kroz veliki prozor dolje,na stablima oivičene ulice Washingtona. Vrijeme je da iziđe na jednu od tih ulica ipronađe drugu telefonsku govornicu. Havelock to mora znati. Ustao je i zaobišao stolidući prema jakni i ogrtaču, koji su bili prebačeni preko ravne stolice uza zid.

Vrata su se otvorila bez kucanja, a državni podsekretar se ukočio. Zatvorivšivrata i oslonivši se na njih, stajao je drugi državni podsekretar, s pramenom bijelekose koja mu je nadirala kroz crnu. Bio je to Pierce. Stajao je uspravno, ravnapogleda, hladan, nekako umoran. Progovorio je ravnim glasom. ― Izgledate iscrp-ljeno, Emory. Osim toga ste neiskusni. Iscrpljenost i neiskustvo su loša kombinacija:zajedno izazivaju propuste. Kada se postavljaju pitanja potčinjenima, treba zahtijevatipovjerljivost, tajnost. Taj mladi čovjek, onaj koji je zauzeo Carpenterovo mjesto, bioje jutros prilično uzbuđen.

― Vi ste ubili Carpentera! ― prošaptao je Bradford, nalazeći dio svoga glasa.― On nije dao otkaz, vi ste ga ubili!

― Bio je u velikim emotivnim bolovima.― O, Kriste... Njegova žena i djeca, i to ste vi učinili!

― Treba planirati, stvarati okolnosti, njegovati potrebe ― njegovati ovisnost.Vi to možete prihvatiti, zar ne? Dobri Bože, u starim danima o tome niste ni razmiš-ljali. A koliko ste ih vi ubili? Prije vašeg proslavljenog preobraćenja? Ja sam bio tamoEmory. Vidio sam što ste radili.

― Da, bili ste tamo...― Mrzeći svaki minut koji je prolazio. Osjećajući mučninu zbog trošenja

ljudi, zbog gubljenja ljudi ― na objema stranama ― a onda i laži. Uvijek laži, izSajgona i iz Washingtona. To je bio pokolj djece, vaše i njihove.

― Zašto vi? Ne treba ništa objašnjavati! Zašto vi?― Zato jer je to ono što je trebalo da radim. Mi smo na različitim stranama.

Emory, a ja u svoju vjerujem mnogo više nego vi u svoju. To je razumljivo; vidjeli stešto je ovdje i ništa ne možete učiniti u vezi s tim. Ja mogu i hoću. Postoji bolji put zaovaj svijet nego što je vaš. Mi ćemo ga ostvariti.

― Kako? Dignuvši ga u zrak? Gurajući nas sve u nuklearni rat? Pierce jestajao gotovo ukočen, s pogledom na Bradfordu.

― Istina je, dakle ― rekao je mirno. ― Učinili su to.

― Vi niste znali... O, moj Bože!

― Ne optužujte sebe, bili smo blizu. Rečeno nam je, meni je rečeno, da onludi, da se pretvara u luđaka, da stvara tako nepodnosivu strategiju da bi svijet biorevoltiran, a Sjedinjenim Državama više nitko ne bi vjerovao. Kad bi to bilo gotovo, adokumenti u našim rukama, mi bismo imali municiju da diktiramo ili uništimo, opcijabi bila naša ― u svakom bi slučaju vaš sistem bio okončan, ispran s lica zemlje kojuste obeščastili.

― Vi se tako varate... vi idete tako krivo. ― Bradfordov je glas bio šapat. ―Velike pogreške, da! Ogromne greške u sudu, da!... Ali mi se suočavamo s njima, nakraju smo uvijek suočeni s njima.

― Jedino kad vas ulove. Jer nemate hrabrosti da ne uspijete, a bez toga se nemože pobijediti.

― Vi mislite da je odgovor u tlačenju? ― zagrmio je Bradford. ― Vi tomislite jer utišavate ljude koje oni vaši ne žele čuti?

― Ne, kad to nije važno; to je praktičan odgovor. Kako god bilo, vi nas nistenikad razumjeli. Vi čitate naše knjige ali ne shvaćate njihov sadržaj: čak odabiretezanemarivanje pojedinosti. Marx je to rekao, Lenjin je to ponovo potvrdio; ali vi nisteslušali. Naš je sistem u stalnom prijelazu, u fazama koje moraju proći sve dokpromjena više ne bude potrebna. Jednog će dana naše slobode biti potpune, ne poputvaših. Ne šuplje.

― Vas hrane na žličicu! Bez promjene? Ljudi se moraju mijenjati. Svakogdana! Ne možete ih pretvoriti u automatone; oni to ne bi izdržali! To je ono što vi nemožete razumjeti. Vi se bojite neuspjeha. Vi ne dopuštate nikome da se spori s vama!

― Ne onima koji bi razvrgli više od šezdeset godina nade, napretka. Našiveliki znanstvenici, doktori, inženjeri...a većina njihovih roditelja nije znala ni čitati nipisati!

― I tako ste vi podučavali djecu i zabranjivali knjige.

― Mislio sam da ste bolji od toga. ― Pierce je odstupio od vrata nekoliko ko-raka. ― Ne možete ga pronaći, zar ne? Predao je svoje nuklearne planove, pa nestaoispod površine. Ne znate kome ih je pokazao ili kome ih je prodao. U panici ste.

― Ni vi ga ne možete pronaći. Izgubili ste ga.

― Ah mi znamo tko je on. Mi smo proučili njegove običaje, ponašanje, potre-be, talente. Poput svih ljudi izuzetnog uma, on je zamršen ali predvidiv. Mi ćemo gapronaći. Mi znamo za čim moramo tragati, vi ne znate.

― Prebjegao je od vas, zar ne?

― Privremeno stanje. On se svađao s birokracijom, s nemaštovitim pretpo-stavljenima, ne sa ciljevima države. Kad mi je on došao, mogao sam ga uzeti, ali samizabrao da to ne uradim; ponudio mi je suviše visoku cijenu. Vidite, on vjeruje u nas,ne u vas ― zacijelo ne u vas, nikad u vas. Njegov je djeda bio rob zakupnik na ima-njima princa Vorošina. Veliki aristokrata ga je objesio jer je ukrao divljeg vepra, da binahranio obitelj. On se neće okrenuti protiv nas.

― Kojih 'nas'? Moskva vas ne priznaje, toliko smo saznali kroz Costa Bravu.KGB nema ništa s Costa Bravom; nisu je sankcionirali.

― Nije je sankcionirao nitko tko ima posla s vama. Oni su stari i umorni; oniugađaju. Izgubili su vidno polje našeg obećanja ― naše sudbine, ako hoćete. Mi

nismo. ― Pierce je pogledao na televizor i video recorder ispod njega, zatim na kutijuna Bradfordovu stolu. ― Filmska biblioteka televizijske mreže ― ili je to arhiv?Snimljene slike, kako bi ih se moglo proučiti radi rješenja sporova ili ispitivanja smrti.Vrlo dobro, Emory. ― Krtica podignu pogled. ― Ili bismo mogli dodati treće d,Iščeznuće.1 Da, to bi vam moglo reći; ta slabašna isprika za diplomatu kojeg naziva-mo ambasadorom zacijelo ne bi. On bi provjerio svoje ubilježbe i papire, ustanovio dasam mu ja dao najbolje argumente za te sjednice, pa bi se zakleo da sam bio tamo.Možda će vas zabavljati kad saznate da sam ja često razgovarao sa svojim istinskimpomoćnicima u predvorju i govorio im da idu lakše s njim, da ga puste da pobijedikoju igricu. Njega su mi uputila sama nebesa.

― Ne zabavlja me.Pierce se približio Bradfordu, pa je sada stajao ravno ispred njega. ― Havlíček

se vratio, zar ne?― Tko?― Mi radije volimo njegovo pravo ime. Mihail Havlíček, sin Václava, držav-

nog neprijatelja, a dobio je ime po djedu iz Rovna, preko Karpata. Mihail je ruskoime, znate. Nije češko. S druge strane, vi to vjerovatno ne znate; vi nasljeđe takoslabo naglašavate. Pod drugačijim okolnostima, on bi mogao stajati gdje ja stojim uovom trenutku. On je talentiran; žao mi je što je tako izgubio busolu. On je ovdje, zarne?

― Ja ne znam o čemu vi govorite.― O, haj'te, Emory. Ta odvratna, prekomjerna novinska priča, to tako smuće-

no pranje koje je State izveo tako loše u odgovoru na ubojstvo na Morningside Hei-ghtsu. Taj stari Židov je nešto znao, zar ne? A patološki Havlíček mu je prosviraoglavu kad je našao što je to. A onda ste ga vi pokrili jer je on vas pronašao i istjerao izrupe, a nema sumnje da je pronašao i djevojku. Sada vam je potreban; mogao bi vasdignuti u zrak, izrezati vas na komadiće, pokazujući krajnju bezobzirnost. Sporazu-mjeli ste se s njim. Rekli ste mu istinu, morali ste. Sve se to vraća do Costa Brave, jeli tako?

― Vi se vraćate do Costa Brave!― Zacijelo. Bih smo na putu potpunog kompromitiranja jednog od najmoćni-

jih ljudi zapadnog svijeta. Htjeli smo se uvjeriti da će to biti obavljeno u redu. Vi nisteimali želuca za to. Mi jesmo.

― Ali niste znali zašto. Još ne znate!― To nikad nije bilo važno, zar vi to ne možete vidjeti? Bio je već ozbiljno na

putu bespameća; bio je darovit čovjek koji je obavljao posao dvadesetorice. Georgij-ski sindrom, Emory. Sve što je trebalo da učinimo s Matthiasom bilo je da hranimonjegove fantazije, da zadovoljavamo svaki njegov hir, pritužbu i sumnju ― da podsti-čemo njegovo ludilo. Zato jer je to ludilo kompromitiralo ovu zemlju do njenog ludila

― Više nema kompromisa. Samo uništenje. Samo totalna propast.Pierce je polako kimnuo. ― Postoji rizik, dakako, ali se ne treba bojati

neuspjeha.― Sada ste vi onaj koji je lud!― Ni najmanje. Propast će biti vaša, uništenje vaše. Sud svjetskog javnog

mnijenja kojemu se vi tako često mušičavo obraćate, vidjet će da je kako ja kažem. A

u ovom trenutku, najvažnije je da pronađemo čovjeka koji je samoruko gurnuoAntona Matthiasa u njegov raspad, i mi želimo te dokumente. Ne brinite o Havlíčeku;vi ste bili na putu da ga stavite 'izvan spasa', a ne mi.

― Vi ste. Vi ste to učinili! Vi ste ga stavili 'izvan spasa'.

― U to je vrijeme bilo u redu narediti njegovo smaknuće. Sada nije. Sada ćenam on pomoći. Nisam se prije šalio; on je jedan od najtalentiranijih ljudi koje steikad imali na terenu, vrlo sposoban^ lovac. S njegovom stručnošću i onim što miznamo, mi ćemo pronaći čovjeka koji će ovu vladu natjerati na koljena.

― Rekao sam ljudima tko ste! ― prošaptao je Bradford. ― Što ste!― Slijedili bi me do aerodroma, osobito do aerodroma, ali nisu. Niste nikome

ništa rekli jer do prije nekoliko minuta niste ni znali. Ja sam previše važna figura zatakve spekulacije od strane čovjeka kakav ste vi. Učinili ste previše pogrešaka; sada ihsebi više ne možete priuštiti. Ovaj grad vas ne voli, gospodine podsekretaru.

― Havelock će vas ubiti čim vas vidi.

― Uvjeren sam da bi on to učinio kad bi nas mogao vidjeti, ali je to njegovproblem, zar ne? Mi znamo Havličeka; on ne zna nas; on ne zna mene. To ga stavlja usituaciju bez prednosti. Mi ćemo ga samo posmatrati; to je sve što moramo učiniti.

― Nikad ga nećete pronaći! ― Bradford se nagnuo ulijevo, ali mu se Pierceodmah ispriječio, pa ga gurnuo na zid.

― Nemojte Emory. Vi ste umorni i vrlo slabi. Prije nego bi uspjeli povisitiglas bili biste mrtvi. A što se tiče njegova pronalaženja, koliko ima sigurnih kuća?Sterilna jedan kroz Sedamnaest? A tko ne bi rekao čovjeku poput mene ― čovjekukoji je imao posla s brojnim diplomatskim 'prebjezima' ― koje su na raspolaganju?Donio sam nekoliko ulova na kojima se može zavidjeti ― ili pretpostavljenih ulova.― Pierce je pošao nekoliko koraka, pa opet stao ispred Bradforda. ― A sada, nemojteumrijeti. Kažite mi. Gdje je taj katastrofični dokument? Držim daje to fotokopija.Original vam drže nad glavom, nuklearni mač visi na vrlo tankom koncu.

― Tamo je gdje ga nikad nećete naći.

― Vjerujem vam ― rekao je putnik. ― Ali biste vi mogli.― Nikako... niti bih mogao, niti htio.

― Nažalost, i to vam vjerujem.Čuo se kratki škljocavi zvuk kad je Pierce naglo ispružio desnicu, stegnuvši

Bradfordovu golu ruku, pritisnuvši dlan u meso. Krtica je istodobno lijevom čvrstopritisnuo prstima preko Bradfordovih usta; krivio mu je tijelo, naginjao ga na stranu.Za nekoliko sekundi Bradfordove su se oči raširile, a onda zatvorile, dok mu je iz grladolazio prigušeni šum gušenja. Kad je Pierce povukao iglu s dlanom, Bradford sesrušio. Krtica je potrčao iza stola i uzeo kutiju s filmskim trakama; ispod nje je bilazabilješka na papiru s memorandumom firme. Podigao je slušalicu, pritisnuo dugmeza vanjsku liniju i stao birati broj.

― Federalni istražni biro, njujorški ured ― začu se glas.

― Unutrašnju sigurnost, molim vas. Terenskog agenta Abramsa.― Abrams ― javio se muški glas poslije nekoliko sekundi.

― Vaša su putovanja dobro prošla, nadam se.

― Let bez problema ― glasio je odgovor. ― Da čujem.― Postoji direktor tv-mreže ― nastavio je Pierce, čitajući s papira ― neki

R.B. Denning u Trans American News Divisionu. On je poslao traku iz bibliotekekrivom čovjeku u Stateu, jednom neuravnoteženom čovjeku koji se preziva Bradford,čiji su motivi neprijateljski interesima vlade Sjedinjenih Država. Trake je Bradforduništio u bijesu, ali je u interesu odjela za vijesti Trans Ama ― isto tako i u interesucijele kompanije ― da Deningu bude službeno savjetovano da ništa ne govori. StateDepartment misli da je pod mandatom države da obuzda konfuziju, et cetera, etcetera... Ovo je vrlo zeleno svjetlo.

― Ja ću ga odmah pronaći pa makar bio zabavljen svojim drugim martinijem.1

― Mogli biste dodati da bi State mogao oklijevati da stupi u poslovnu vezu sTrans Amom u budućnosti, osobito zbog toga što su isporučili materijal kompanije ada izvor zahtjeva nisu provjerili kroz prave kanale. Međutim, budu li svi surađivali zadobrobit zemlje...

― Slika će biti jasna ― prekinu ga paminjatčik iz New Yorka. ― Bacit ću sena ovo.

Pierce je spustio slušalicu, pošao do televizora, pa ga oprezno odgurao do zida.Pobrinut će se da video recorder bude prebačen u drugi ured. Neće biti ni tragafilmskoj vrpci, ni načina da joj se uđe u trag.

Nije se čuo produženi agonizirajući krik, nikakva vriska protesta protivbogova ili smrtnika ― samo zvuk razbijena stakla na velikom prozoru dok je tijelopadalo sa sedmog kata State Departmenta.

Oni koji su ga vidjeli tog jutra govorili su da je to bio način na koji je moraootići ― u trenutku pomame, potpunog očajanja, želje da s tim prekine, zahvaćenstanjem u kojem više nije želio misliti. Pritisci su postali neprevladivi; on se zapravonije nikad oporavio od onih dana kasnih šezdesetih godina, dana ispitivanja duše, svisu to znali. Bio je čovjek čije je vrijeme došlo i otišlo, a da nikad nije razbistrio ulogukoju je on odigrao u njegovu dolaženju i odlaženju. Bît ga je zavarala i izbjegla mu;na kraju je bio samo glas u sjenama, glas uznemiravajući mnogima, ali i zanemarenod mnogih drugih koji su znali da on ne može ništa učiniti.

Štampa je sve to objavila u večernjim izdanjima, nekrolozi su se kretali odpatetičnih do hladnih, u zavisnosti od uredničke vrste. Ali bi trebalo primijetiti danijedan nije bio dug; zapravo, nikome nije bilo stalo.

Državni podsekretar Emory Bradford, uvjereni jastreb koji se preokrenuo ustrastvena goluba, bio je mrtav. Od svoje vlastite ruke, dakako.

A na polici ispod televizora nije bilo čudnog komada opreme, kao što je videorecorder. Izručen je krivom uredu; G-12 na trećem katu potvrdio je svoj prvobitnizahtjev. Televizor je odguran do zida. Očito neupotrebljen.

1 Koktel od gina i wermoutha (op. prev.)

30

― Ti to nisi mogao spriječiti ― čvrsto će Jenna, stojeći ispred Havelocka kojije sjedio za stolom. ― Nije ti dozvoljeno da ideš u State Department i to je uvjet kojiprihvaćaš. Kad bi te krtica ugedala, ili bi te ubila i ostala gdje je, ili bi skočila kaogromom ošinjena i pobjegla u Moskvu.

― Možda ja to nisam mogao spriječiti, ali sam mogao učiniti da njegova smrt― njegov život ― znače više od ovoga. Htio mi je reći, a ja sam mu kazao da mi višeništa ne govori. Rekao je da je njegov telefon sterilan kao i ovaj u kući, ali ja to nisammogao prihvatiti.

― Ti nisi to rekao. Rekao si da njegov telefon, njegov ured možda nijesterilan. Na temelju svega što si saznao tokom godina, svega što si vidio, logično sizaključio. A ja još vjerujem da u tvom State Departmentu postoje paminjatčiki koji bilagali za tog čovjeka, ožičili neki ured za njega.

― Znaš, paranoik po imenu McCarthy govorio je tako prije trideset godina itad je gotovo iscijepao ovu zemlju, isjekao ju strahom i pomamom.

― Možda je i on bio nekakav paminjatčik? Tko bi to uradio bolje od njega?― Moguće je. Paminjatčik je totalni patriot. On će se svaki put pozivati na

zakletvu odanosti zemlji, jer on nema grižnju savjesti kad je potpisuje.― To je ono za čime moraš sada tragati, Mihail. Totalni patriot, čovjek

neumrljane prošlosti. On će biti krtica.― Kad bih mogao iznaći na što je Bradford jučer čekao, mislim da bih imao

obojicu. Rekao je da neće znati do 'kasno ujutru'. To znači da je očekivao nešto što ćemu reći gdje netko nije bio, dokaz da netko na petom katu nije bio tamo gdje sepretpostavljalo da jest. Desk Sigurnosti kaže da je Bradford dobio paket u dvanaestdvadeset i pet, ali nitko ne zna što je to bilo, i, dakako, paketa kasnije tamo nije bilo.

― Nije bilo povratne adrese ili imena kompanije?― Ako ga je bilo, nitko to nije opazio. Paket je isporučen glasnikom.

― Provjeri firme koje pružaju takve usluge. Zacijelo se netko može sjetiti bojeuniforme; to bi suzilo tvoje traganje.

― Ona nije bila ta vrst glasnika. Imala je kaput od tweeda s krznenim okovrat-nikom, a jedino čega se Sigurnost sjeća jest da je bila u previsokom tonu da bi dono-sila pakete.

― U previsokom tonu?

― Atraktivna, dobro se izražavala, izravna. Ja mislim da to pokriva to.― Nečija sekretarica.

― Da, ali čija? Kojoj vrsti osoba bi se Bradford obratio, koja vrst dokaza?― Koja je bila veličina paketa?

― Čuvar koji ga je preuzeo rekao je da je bila velika, podstavljena omotnica sizbočinom na dnu, a cijela je bila debela. Papiri i nešto drugo.

― Papiri? ― upita Jenna. ― Novine? Zar se on obratio novinama?― Mogao je. Izresci članaka u toku četiri mjeseca, koji opisuju neki događaj

ili događaje kroz to vrijeme. Ili je izvukao podatke od CIA-e; tamo je imao prijatelja.Nešto iz arhive što se moglo ticati dokaza protiv tebe, ili možda Costa Brave... neštošto smo mi previdjeli. Ili je provjeravao u bolnicama, skijalištima, ili podatke o nekimrazvodima braka ― zastupanje in absentia ― ili rezervacije u karipskim ljetovalištima― potpise na čekovima za jelo ili za piće u baru, maître ď ili momak jer se sve štosam rekao dotiče nekog u takvim podacima. ― Michael je dodirnuo hrpu papira nastolu, prelazeći palcem uz rub. ― A postoji i tucet drugih mogućnosti o kojima nisamčak ni mislio. Naš je čovjek dobar, Jenno. On će se pokriti slojem nevidljive boje.

― Onda idi na nešto drugo.― I jesam. Doktor u Marylandu. Najuvaženiji liječnik u okružju . Talbot.― Mihail? ― Da?― Prije... si čitao izvještaje o svojoj terapiji u klinici? Poslije Costa Brave?― Kako si to znala?― Svako malo bi zatvorio oči. Te ti stranice nisu bile lake.― Nisu bile lake.― Jesu li ti nešto rekle?― Ne. Osim opisa tvog smaknuća i mojeg reagiranja na to, ništa.― Mogu li ih vidjeti?― Htio bih, do Krista, da smislim razlog da te spriječim u tome. Ne mogu.― To što ne želiš je dovoljan razlog.― Ne, nije. Ti si ― bila ubijena; moraš znati. ― Otvorio je ladicu s desne

strane i izvukao debelu, grubu, crno obrubljenu omotnicu. Dao je, a oči im senakratko spojiše. ― Ja se time ne ponosim ― rekao je. ― I s tim ću morati živjeti svedo kraja života. Ja znam što to sada znači.

― Mi ćemo pomagati jedno drugome, do kraja naših života. I ja sam imvjerovala.

Odnijela je omotnicu na kauč, sjela, otvorila je, pa izvukla fascikle. Bili su uslijedu; uzela je prvi i polako se naslonila, gledajući na predmet u svojoj ruci kao da jeto neka strašna, ali ipak sveta stvar. Otvorila ga je i stala čitati.

Havelock se nije mogao pokrenuti, nije se mogao koncentrirati. Ukočeno jesjedio na stolici, papiri ispred njega su se maglili, crne linije bez značenja. Dok jeJenna čitala on je opet proživljavao onu strašnu noć; slike su mu blijeskale naunutrašnjem ekranu eksplodirajući mu u glavi. Kao što ju je on gledao kako umire,ona je sada bila svjedokom golih misli uma u kemijskoj terapiji ― njegova uma,njegovih najdubljih osjećaja ― i gledala je i njega kako umire.

Vratiše mu se rečenice ― krici; i ona ih je čula. Zatvarala je oči i zadržavaladah; ruke joj je zahvatila drhtavica, ali je nastavljala... nastavljala. Završila je s trećimfasciklom, a on je osjećao kako gleda u njega. Bio je to pogled koji nije mogao vratiti.Krici su mu udarali u ušima, munje nepodnosiva nasilja, neoprostive pogreške. Izdaja.

Rodi brzo! Umri brzo! Brzo me ostavi! Nikad nisi bila moja. Bila si laž i jasam volio laž, ali ti nisi nikad bila dio mene!... Kako možeš biti ono što jesi a tolikotoga što nisi? Zašto si nam ovo učinila? Meni? Bila si jedino što sam imao, a sada simoj osobni pakao... Umri sada, odlazi sada!... Ne! Za ime Božje, neka umrem stobom! Želim umrijeti... ali neću umrijeti za tebe. Samo za sebe, protiv sebe! Nikad zatebe. Sebe si dala meni, ali si mi dala kurvu i ja sam uzeo kurvu... i vjerovao sam ukurvu. Prljava lakoumna kurva!... Oh, Kriste, ona je pogođena! Opet je pogođena! Idik njoj! Za ime Božije, idi k njoj! Drži je!... Ne, nikad k njoj! Svršeno je! Sve je svršenoi sve je historija, a ja više neću slušati laži― O, Isuse, ona puzi, puzi u pijesku poputranjene životinje koja krvari. Ona je živa! Hodi k njoj! Drži je! Umanji joj konačnubol ― s metkom ako moraš! Ne!... Ona je otišla. Više nema pokreta, samo krv narukama i kroz kosu. Mrtva je, ali je i dio mene mrtav. Pa ipak, to mora biti historijakao što su rani dani historija... O, moj Bože, oni je odvlače probodenu, mrtvuživotinju. Tko? Tko su oni? Jesam li vidio... fotografije, dokumente?... Nije važno.Znaju li što su učinili? Je li ona znala? Ubojica, djevojčura, kurva!... Jednom moja,moja jedina ljubav. To je sada historija, mora biti historija. Ubojica je otišla... ljubavje otišla. Bogomprokleta budala ostaje živa.

Završila je. Posljednji fascikl je stavila na stolić za kavu ispred sebe i okrenulase prema njemu; tiho je plakala. ― Toliko ljubavi i toliko mržnje. Mržnje i sebemrž-nje. Ja nisam bila prisiljena proći kroz ono što si ti prošao; možda je bilo jednostav-nije, mada konfuznije, biti žrtvom. Ali kad je konfuziju zamijenila ljutnja, ja samosjećala poput tebe. Toliko sam te mrzila, a ujedno se prezirala zbog te mržnje, nikadne zaboravljajući ljubav za koju sam znala ― ja sam znala ― da je postojala. Nijemogla biti lažna, ne toliko, nije cijela mogla biti lažna. Ljutnja me savladala nagranici, pa poslije na aerodromu Col des Moulinets kad sam pomislila da si došao dame konačno ubiješ. Da me ubiješ sa svim nasiljem koje si pokazao prema onoj ženi namolu u Civitavecchu. Vidjela sam ti lice kroz prozor onog aviona i ― ako ima Boganeka mi oprosti ― ti si bio moj neprijatelj. Moja mi je ljubav bila neprijatelj.

― Sjećam se ― rekao je Michael. ― Vidio sam ti oči i upamtio mržnju.Pokušao sam vikati, pokušao sam ti reći, ali me nisi mogla čuti; nisam mogao sebečuti kroz zvuk motora. Ali su ti te noći oči bile oružje, najstrašnije s kojim sam se ikadsuočio. Ne bih imao hrabrosti opet ih vidjeti, ali držim da ću ih na neki način stalnogledati.

― Samo u sjećanju, Mihail.

Zazvonio je telefon; Havelock ga je pustio da opet zazvoni. Nije mogaoskinuti pogleda s Jenne. Onda je podigao slušalicu. ― Da?

― Havelock?― Gospodine Predsjedniče.

― Jeste li dobili informaciju o Emoryu? ― upita ga Berqyist; glas Minneso-tanca bio je protkan tugom i iscrpljenošću, ali je ipak 'gurao' neku iluziju snage.

― Ni blizu onog što mi treba.― Ono što vam treba je veza. Uzet ću nekoga ovdje u Bijeloj kući, nekoga s

autoritetom, čovjeka u koga imam povjerenje. Morat ću ga primiti na brod, ali tu se nemože pomoći. Bradford je otišao, a vama je potrebna cijev.

― Ne još, sir. I nitko u Bijeloj kući.

Nasta šutnja u Washingtonu. ― Zbog onoga što vam je Rostov rekao u Ateni?― Moguće je. Postoci su mali ali ih radije ne bi iskušao. Ne sada.― Vi ste njemu vjerovali?― Sa svim dužnim poštovanjem, gospodine Predsjedniče, on je bio jedini koji

mi je rekao istinu. Od početka.― Zašto bi vam on rekao takvu istinu?― Nisam siguran. S druge strane, zašto je Cons Opu poslao onaj telegram? U

oba je slučaja informacija bila dovoljno iznenađujuća da nas je sve prisilila daobratimo pažnju. To je prvi korak u slanju signala.

― Addison Brooks je uvelike rekao isto.― On je govorio diplomatski i bio je u pravu. Voennaja ne govori za Moskvu.

― Razumijem. Bradford... ― Berquist je zastao, kao da se odjednom sjetio dagovori o mrtvom čovjeku. ― ...Bradford mije to sinoć objasnio. I tako vi doistamislite da postoji sovjetski agent koji djeluje u Bijeloj kući?

― Kao što sam rekao, nisam siguran. Ali može biti ― ili više nego vjerojatno,moglo je biti. Mislim da Rostov ne bi načeo tu temu sve dok ne bi mogao potkrijepitirealnost, sadašnju ili prošlu. On je probao, čekao odgovore. Istina izaziva najiskrenijeodgovore u ovom poslu; on je to naučio kad je iznio Costa Bravu. U ovom slučaju, neželim preuzimati rizik.

― U redu, ali onda, kako ćete funkcionirati? Ne smiju vas vidjeti kako šećeteunaokolo i ispitujete ljude.

― Ne, ali ih mogu ispitivati a da ne budem viđen. Ja znam što želim pitati i štoželim čuti. Mogu se služiti telefonom, ako to radim kako treba. Iz tih ću razgovoraizvući kog želim vidjeti i uspostaviti kontakte. Ja sam u ovom iskusan, g.Predsjedniče.

― Ne moram tražiti potvrdu u vezi toga. Kako da ovo postavimo kako treba?― Dajte mi ime i zovite me pomoćnim savjetnikom Predsjednika. Nije neuo-

bičajeno da Ovalni ured vrši neka svoja diskretna ispitivanja oko nekih stvari, zar ne?― Pakao, ne. Imam malu grupu za to, za koju baš i nije potrebno da je

diskretna. Svakog tjedna se Bijeloj kući upućuju stotine izvještaja. Treba ih provjeriti,ispitati stručnjake, potkrijepiti brojke. Bez svega toga, nemoguće je donositi razumneodluke. Lincoln je imao dva mlada čovjeka koji su se brinuli o svemu, uključujućiskiciranje pisama. Sada imamo tucete pomagača i pomoćnika pomagača, i sekretaricepomagača, a ne mogu svladati ni pola posla.

Odgovor je ― da.― Što se događa ako nekoga pozove pomagač ili pomoćni pomagač, a taj

netko onda sumnja u autoritet osobe koja ga ispituje?― To se često događa, osobito u Pentagonu; postoji jednostavno rješenje.

Kaže mu se da nazove telefonsku centralu Bijele kuće i da zatraži da ga spoje suredom pomagača ili pomoćnika. To djeluje.

― Djelovat će ― rekao je Michael. ― Osim linija koje su već na ovomtelefonu, možete li dodati još jednu i uvesti me u indeks Bijele kuće; dakle, kućnalinija rutirana ovamo?

― Havelock, jedno od egzotičnijih zadovoljstava vezanih za titulu Predsjed-nika ili biti blizu Predsjednika, svakako je cijelo brdo elektronskih papazjanija dokojih se može doći za najkraće vrijeme. Bit će indeksirani i umetnuti u centralu naj-kasnije za jedan sat. Koje ime želite upotrebljavati?

― Vi ćete morati odabrati jedno ime, sir. Ja bih mogao duplicirati nekoga tkoje već tamo.

― Telefonirat ću vam.― G. Predsjedniče, prije nego spustite slušalicu...― O čemu se radi?― Trebat će mi još nešto od onoga što nije u vašem leksikonu. Kontekstna

pripomoć.― Možete biti sasvim uvjereni da nije. Što je to?― U slučaju da netko upotrijebi indeks Bijele kuće i zaželi točno znati što ja

radim, trebalo bi da bude netko drugi koji će mu to reći.

Opet nasta stanka u Washingtonu. ― Imali ste pravo, dolje na Poole's Islandu― zamišljeno će Berquist. ― Riječi kažu točno ono što znače, zar ne? Trebate nekogada vam pripomogne, da vas podrži u kontekstu onoga što navodno radite ili što jeste.

― Tako je, sir.― Pozvat ću vas.― Mogu li nešto predložiti? ― brzo će Michael.― Što?― Unutar idućih nekoliko dana ― ako budemo imali nekoliko dana ― netko

će doći tom nekom drugom u Bijeloj kući i upitati gdje je moj ured. Kad to učini,zadržite ga ― jer tko god to bude, dovest će nas korak bliže.

― Ako se to dogodi ― ljutito će Berquist ― ma tko to bude, moglo bi mu sedogoditi da ga momak s farme u Minnesoti zadavi prije nego budete imah priliku darazgovarate s njim. Ili s njom.

― Uvjeren sam da to ne mislite, g. Predsjedniče.― A ne kanim, također, baciti nuklearnu bojevu glavu na Leningrad. Pozvat

ću vas.Havelock je spustio slušalicu i gledao u Jennu. ― Možemo početi suzivati

imena. Počet ćemo telefonirati za jedan sat.― Zovete se Cross. Robert Cross. Vaša je titula »specijalni pomoćnik Pred-

sjednika«, a svi upiti o vašem statusu i funkciji imaju biti usmjereni gospođi Howell― ona je savjetnik za unutrašnja pitanja Bijele kuće. Rečeno joj je što treba da radi.

― Što je s mojim uredom? ― Imate ga.― Što?― Imate čak i pomoćnika. U sigurnosnom području EOB-a.1 Treba vam ključ

da dođete tamo u glavni hodnik, a vašem je čovjeku rečeno da stavi u pritvor svakogatko se pojavi tražeći gospodina Crossa. On je pripadnik Tajne službe2, a ako se itko.................. ........

1 Krat. od E(xecutive) O(ffice) B(uilding), zgrada u kojoj su kancelarije Bijele kuće (op. prev.)2 Služba amer.vlade koja je odgovorna za zaštitu Predsjednika i neke druge policijske poslove (op. prev.)

pojavi tražeći vas, odmah će vas izvijestiti i pod stražom dovesti tu osobu u Fairfax.Uzeo sam da je to ono što vam je potrebno.

― Tako je. Što je s drugim uredima na tom području? Hoće li ljudi u njimabiti znatiželjni?

― Nije vjerojatno. Riječ je uglavnom o privremenim zadacima, svatko radi nasvom tihom projektu. Znatiželja je obeshrabrena. A ako izbije na površinu, imat ćetesvog čovjeka na licu mjesta. Kad ćete početi?... Emory mi je pokazao popis onoga štoste htjeli i uvjerio me da ćete sve to imati ujutro. Je li vam sve nabavio?

― Sve. Bradfordova sekretarica je prva, zatim doktor u Marylandu. MacKen-zieva smrt.

― Bili smo izuzetno temeljiti s njim ― rekao je Berquist. ― Pod tim smookolnostima uspjeli uvući Centralnu obavještajnu agenciju, a ti su ljudi agresivni. Štotražite?

― Nisam siguran. Netko koga nema unaokolo. Lutku.― Ni ne pokušavam slijediti vas.― Međutim, možda će mi trebati vaša izravna intervencija na jednom područ-

ju. Prije ste rekli da se Pentagon često lecka kad ga ispituje osoblje Bijele kuće.― To ide s uniformama; ovdje ih ne nose. Očekujem da vi mislite na Odbor za

nuklearne hitne slučajeve. Vidio sam ih na vašem popisu.― Tako je.― Oni su osjetljivi. S pravom, rekao bih.― Moram razgovarati sa svakim čovjekom iz ta tri tima; to je petnaest oficira

visokog čina i ranga. Možete li proslijediti riječ njihovom predsjedniku da očekujeteda će svi surađivati s gospodinom Crossom. Ne na području maksimalno ograničeneinformacije, već procjene napretka.

― Opet jedna od tih fraza.― Ona to kaže, g.Predsjedniče. Pomoglo bi ako biste tu mogli uvući Matthiasa

― U redu ― Predsjednik će polako. ― Ja ću to položiti na velikog čovjeka.To nije baš u karakteru uloge, ali on to jedva može zanijekati. Ja ću tu riječ prenijetipreko svog vojnog pomoćnika: državni sekretar želi da ti odbori pripreme i predajudubinski izvještaj o napretku za Ovalni ured. Obični memorandum kojim se naređujesuradnja unutar granica maksimalne klasifikacije, trebao bi biti dovoljan... Dakako,reći će da je to križanje, da su opet zaobiđeni. Ne možeš imati jedno, a da nepovrijediš drugo.

― Onda im recite da griješe na strani klasifikacije. Konačni izvještaj je ionakoza vaše oči.

― Još nešto?― Psihijatrijski fascikl o Matthiasu. Bradford mi ga je obećao nabaviti.― Ja sutra idem u Camp David1 Skrenut ću na Poole's Island i ponijeti ga sa

sobom.― Još jedno. Ta gdja Howell; osim pozivanja Tajne službe, ako je itko upita

za mene, što joj je rečeno da kaže? Ó meni, mojim funkcijama?1 Veliko čuvano imanje američke vlade, ponekad mjesto važnih međunarodnih susreta (op. prev.)

― Jedino da ste vi na specijalnom zadatku za Predsjednika.― Možete li to izmijeniti?

― U što?― Rutinski zadatak. Pretraživanje starih rasporeda rada kako bi se kompletira-

la arhiva Bijele kuće u raznim pitanjima.― Imamo ljude koji to rade. To je u osnovi političko ― kako se branila ova

pozicija ili zašto nas je taj senator propinjao i kako ga zaustavljamo da to opet neučini.

― Umiještajte me s gomilom.― Unutra ste. Dobra sreća... iako će vam trebati mnogo više od sreće. Ovom

je svijetu potrebno više od sreće. Ponekad mislim da nam je potrebno čudo daizdržimo još jedan tjedan... Izvještavajte me; naredio sam da me prekinu u bilo kojemposlu čim nazove gospodin Cross.

Bradfordova sekretarica, Elizabeth Andrews, bila je kod kuće; senzacionalnasmrt njenog pretpostavljenog izazvala je u njoj emotivni udar. Telefonirali su joj razninovinari, a ona je događaje prethodnog jutra opisivala tužno ali mirno, sve dok joj senije obratila reporterka profesionalno usmjerena na tračeve i govorkanja. Spomenuvšinešto o Bradfordovoj bračnoj prošlosti, nabacila je mogućnost seksualnog kolopleta.

― Ti, bolesna kujo! ― rekla joj je Elizabeth i lupila slušalicom. Havelockovje poziv došao dvadeset minuta poslije, i Elizabeth Andrews nije bila sklona opetispričati priču. Predložio joj je da ga nazove u Bijelu kuću kad se bude bolje osjećala;mamac je bio uspješan. Telefon u radnoj sobi Fairfaxa zazvonio je nekoliko minutapošto je spustila slušalicu.

― Oprostite, g. Cross. Bili su to trenuci velikog iskušenja, a da i ne govorim onekim reporterima.

― Bit ću kratak koliko god bude moguće.

Ispričala je događaje toga jutra, započevši s Bradfordovim naglim i neočekiva-nim otvaranjem vrata svoje sobe, ubrzo po njenom dolasku.

― Izgledao je strašno. Očito je bio na nogama cijelu noć i bio je vrlo iscrpljen,ali bilo je još nešto. Neka vrst manijakalne energije; bio je uzbuđen zbog nečega. Jasam ga, dakako, vidjela niz puta u sličnom stanju, ali je jučer nekako bio drugačiji.Govorio je glasnije nego obično.

― To je moglo biti od iznurenosti ― rekao je Havelock. ― Često se to takoočituje. Čovjek se tako kompenzira, jer se osjeća slabim.

― Možda, ali ja tako ne mislim, ne kad je on u pitanju, i ne jučer ujutru. Jaznam da to zvuči avetinjski, ali ja mislim da se bio odlučio... To je strašno reći, ali javjerujem u to. Kao da je bio razveseljen, kao da je očekivao trenutak kad će se todogoditi. Iz ureda je izišao nešto prije deset, rekao je da ga neće biti nekoliko minuta,a ja imam pred sobom tu strašnu sliku ― on gleda gore u prozor... i misli 'da, to je to'.

― Može li biti neko drugo objašnjenje? Nije li se otišao sastati s nekim?

― Ne, ne mislim tako. Pitala sam ga hoće li biti u drugom uredu u slučaju damu telefoniraju, ali je rekao ne, ide samo malo na zrak.

― Nije uopće spomenuo zašto je u uredu proveo cijelu noć?

― Jedino da je cijelu noć radio na projektu u kojem jako kasni. Nedavno jedosta putovao...

― Jeste li se vi brinuli oko njegovih putovanja, rezervacije, karte i slično? ―prekinu je Havelock.

― Ne, obično bi se on sam pobrinuo. Kao što vam je vjerojatno poznato on ječesto... vodio nekoga sa sobom. Bio je razveden, zapravo nekoliko puta. Bio je vrlopovučena osoba, gospodine Cross. I tako nesretna.

― Zašto to kažete?

Ms1 Andrews je zašutjela, pa zaustila čvrsto: ― Emory Bradford je bio sjajančovjek, a oni nisu obraćali pažnju na njega. Jednom je bio vrlo utjecajan u ovomgradu sve dok nije rekao istinu ― kako je vidio istinu ― a čim se aplauz utišao svi supobjegli od njega.

― Već ste dugo s njim?― Dugo. Vidjela sam kako se sve to događa.

― Da li biste mi mogli navesti primjere tog bježanja od njega.― Svakako. Kao za početak, preko njega bi stalno preletali kad bi njegovo i

iskustvo i stručnost mogli biti od velike koristi. Zatim bi često pisao 'pozicionepapire', ispravljajući moćne ljude ― senatore, kongresmene, sekretare ovoga i onoga― koji su činili glupe greške u intervjuima i na konferencijama za štampu, ali ako jejedan, od deset ikad odgovorio ili zahvalio, ja o tome nisam znala, a trebalo je daznam. Gledao bi ranojutarnji televizijski program, gdje su obično najgora blebetanja― kao što je radio i jučer, sve do kraja ― diktirao ono što je nazivao pojašnjenjima.To je bilo uvijek blago, čak ljubazno, nikad uvredljivo, i, nema sumnje, pojašnjenja suobično objelodanjena, ali nikad nikakve hvale.

― On je jučer ujutru gledao televiziju?― Neko vrijeme... prije nego se to dogodilo. Ako ništa, televizor je bio

dogurnut ispred njegova stola. On ga je vratio natrag... prije nego se dogodilo. Sve dosamog kraja nije se mogao odreći navike. Htio je da ljudi budu bolji nego što jesu;htio je da vlada bude bolja.

― Je li na njegovu stolu bilo ikakvih zabilješki koje bi nam rekle što jegledao?

― Ne, ništa. To je bilo poput njegove posljednje geste, ostavljajući ovaj svijeturednijim nego ga je našao. Nikad nisam vidjela njegov stol tako uredan, tako čist.

― Uvjeren sam da niste.― Oprostite?― Ništa. Bio sam suglasan s vama... Znam da ste bili na ručku, ali je li u

blizini vrata njegova ureda bilo osoba koje su možda vidjele da netko ulazi ili izlazi?― O tome se policija pobrinula, g. Cross. Uvijek ima ljudi koji mile okolo; mi

imamo različite prekide za ručak, u zavisnosti od onoga što se dešava u pojedinojvremenskoj zoni, ali nitko nije vidio ništa neuobičajeno. Zapravo, naš je odjel bioprilično čist od ljudi. Imali smo sastanak sekretarskog poola u jedan i trideset, pa jevećina nas...

1 Američka titula koja zamjenjuje Mrs (gospođa) i Miss (gospođica), kako bi se izbjegla razlika izmeđuudatih i neudatih žena; nije u općoj upotrebi osim u feministkinja (op. prev.)

― Tko je sazvao sastanak, gospođice Andrews?― Predsjedavajući ovog mjeseca ― a onda je, dakako, rekao da on to nije

učinio, pa smo sjedili i pili kavu.― Zar niste dobili dnevni red u vezi sastanka?

― Ne, tog se jutra samo pronio glas o sastanku. Tako je često, to je standardno― Mnogo vam hvala. Bili ste mi od velike pomoći.

― Sve je to takav gubitak, gospodine Cross. Takav prokleto strašan gubitak.― Znam. Doviđenja. ― Havelock je spustio slušalicu, zadržavši pogled na

telefonu. ― Naš je čovjek doista dobar ― rekao je. ― Nevidljiva boja.― Nije ti mogla ništa reći?

― Da, rekla je. Bradford me poslušao. Izišao je izvan zgrade do telefonskegovornice i telefonirao mi zbog onoga što je mislio da mi ima reći. Broj koji namtreba neće biti na račun njegova uredskog telefona; on je među milijunima izgubljenihu podzemnim telefonskim vodovima.

― Ništa više?― Možda nešto. ― Havelock je zatvorio oči, razmišljajući. ― Molim te da

pokušaš pronaći primjerak jučerašnjih novina, tu negdje, hoćeš li? Želim znati imesvakog starijeg, funkcionera u Stateu kojeg su intervjuirali u jutarnjem televizijskomprogramu. Pa to je ludo. Posljednja stvar Bradfordu na pameti bila je televizija.

Jenna je pronašla novine. Tog jutra se nitko iz State Departmenta nije pojaviopred televizijskim kamerama.

31

Ako je okružje Talbot, Maryland, imalo poštovanog liječnika u liku doktoraMatthewa Randolpha, imalo je i izuzetno neugodnog čovjeka. Rođen u novcu EasternShorea i odgojen u tradiciji privilegija, koja je uključivala najbolje škole i klubove, teusprkos posjedovanju, kako se činilo, neograničenih sredstava, on je svejednozloupotrebljavao svakoga i sve unutar tih razrijeđenih krugova, u obavljanju svojemedicinske profesije.

Kad je imao trideset, pošto je diplomirao magna cum laude u Johnu Hopkinsui završio patološki i kirurški staž u Massachusetts General i New Yorku, zaključio jeda ne može funkcionirati ispoljavajući svoje vrhunske talente u zaglupljujućim politi-ziranim granicama obične bolnice. Njegov je odgovor bio jednostavan: on je doslovceiznudio novac od legija privilegiranih u Chesapeaku, sam je ubacio početnih dvamilijuna dolara i otvorio svoj medicinski centar s pedeset kreveta.

Centrom je upravljano kako je on htio, što je značilo ne baš dobrostivu dikta-turu. Nije bilo ekskluzivnosti u pogledu primanja u bolnicu, ali je politika bila jasna:bogataše treba iscijediti za usluge koje su im pružene, a prema siromašnima trebapokazati financijski obzir, ali tek pošto su izdržali sramotu obznanjivanja dokaza osiromaštvu i saslušali lekciju o grijehu lijenosti. Međutim, i bogati i siromašni su usve većem broju nastavljali trpjeti te uvrede, jer je tokom godina Randolph MedicalCenter stekao ugled kojemu nije bilo ravna. Laboratorijska oprema Centra bila jenajbolja koju novac može kupiti; velikodušno plaćeni liječnici bili su najbolji studentii diplomanti s najboljih medicinskih škola; specijalisti kirurzi i patolozi dolijetali su izcijelog svijeta u radnu posjetu, a talenat preplaćenih tehničara i bolničkog osoblja bilisu iznad uobičajenih bolničkih mjerila. U biti, liječenje u Randolphu bilo je medicin-ski superiorno i značilo je osobno zadovoljstvo. Jedini način da se sve još poboljša,govorili su neki, bilo bi uklanjanje nabrušene ličnosti šezdesetosmogodišnjeg Matthe-wa Randolpha. Međutim, drugi su naglašavali da je izvlačenje upusnog priklopcajedini način da se na teškim vodama onesposobi plovilo koje glatko siječe površinu,jer mu zvuk motora para uši. A u Randolphovu slučaju, ukoliko ne umre ― a to sečinilo nemogućim barem još za nekoliko stoljeća ― njegovo fizičko rušenje i slama-nje bili bi jedini način da ga se ukloni.

Osim toga, tko bi još mogao pogledati na nećaka Emila du Ponta, netom prijeoperacije, pa upitati: »Koliko vama vrijedi vaš život?«

U Du Pontovu slučaju, to je bilo milijun dolara, plus kompjutersko poveziva-nje sa četiri vodeća istraživačka centra u zemlji.

Havelock je te detalje saznao iz CIA-ine arhive, dok je istraživao smrt oficiracrnih operacija koji se zvao Steven MacKenzie, a bio je »inženjer« Costa Brave. UCagnes-sur-Meru, Henri Salanne je implikacijom ispitivao vjerodostojnost doktorakoji je potpisao Mac-Kenzievu smrtovnicu. Michael je u svojim mislima išao i dalje:razmišljao je o izmijenjenim laboratorijskim nalazima, o nalazima autopsije koji nisuu skladu sa stanjem leša i ― pošto je Predsjednik spomenuo rendgenske zrake ― oočitoj zamjeni fotografskih ploča. Međutim, u svjetlosti informacije o Randolphu i

njegovom medicinskom centru, bilo je teško povjerovati u te mogućnosti. Sve što jebilo povezano sa službenim uzrokom smrti bilo je obrađeno u Ran-dolphovimlaboratorijima, uz njegovu nazočnost. Osioni doktor mogao se ponašati diktatorski,mogao je biti drzak, mogao je biti krajnje tvrdoglav i neugodan, ali ako ima osobekoja zaslužuje da je nazovu osobom integriteta, onda je to Matthew Randolph. Injegov je medicinski centar bio bez prigovora. Kad se sve to sabere ― sve ― nemarazloga na zemlji da bude drugačije.

A Havelocku je upravo to bila mana. Sve je jednostavno previše simetrično.Dijelovi rijetko, ako ikad, padaju na mjesto tako precizno. Uvijek ima spilja zaistraživanje koje mogu dovesti do skrivenih jezera ― ima li ih ih nema, nije važno, alispilje jesu tamo. Ovdje nema nijedne.

Prva indikacija da bi tu moglo nešto biti bila je za Michaela u činjenici što muMatthew Randolph nije uzvratio prvi telefonski poziv. U svim drugim prilikama,uključujući pozive osmorici visokih oficira u Pentagonovim odborima za nuklearnehitne slučajeve, Bradfordovoj sekretarici, CIA-i i ljudima iz NSC-a, telefon u Fairfaxebi zazvonio nekoliko minuta nakon što bi uspostavio kontaktni poziv. Rijetko će tkosamo tako prijeći preko zahtjeva da telefonira Predsjednikovu pomoćniku u Bijelukuću.

Dr. Matthew Randolph očito nije osjećao takvu potrebu. I tako je Havelocktelefonirao drugi put, da bi mu rekli: ― Doktor je danas izuzetno zauzet. Rekao je davam kažem da će vam uzvratiti poziv, g. Cross, kad bude imao slobodna vremena.

― Jeste li mu objasnili da mi treba telefonirati u Bijelu kuću?

― Da, sir. ― Sekretarica je zašutjela, a ta kratka šutnja dovoljno je govorila onjenoj zbunjenosti. ― Rekao mi je da vam kažem da je Centar netom obojen u bijelo― kazala je vrlo tihim glasom. ― On je to rekao, g. Cross, nisam ja.

― Onda recite Džingis Kanu da ću ja, ili čuti njegov glas u roku jednog sata,ili će doći šerif okružja Talbot i sprovesti ga do granice Maryland ― DC, gdje će gapokupiti oružana pratnja Bijele kuće i dovesti ovamo.

Matthew Randolph je uzvratio poziv nakon pedeset osam minuta.― Što dovraga mislite tko ste vi, Cross?

― Jedna izuzetno prezaposlena nevažnost, dr. Randolph.― Prijetili ste mi! Ja ne volim prijetnje pa bile one iz Bijele kuće, ili plave

kuće, ili izvankuće. Uvjeren sam da znate na što mislim.― Prenijet ću vaše osjećaje Predsjedniku.

― Učinite to. On nije najgori, ali bih mogao zamisliti boljega.― Možda biste se čak mogli složiti.

― Sumnjam. Iskreni političari su mi dosadni. Iskrenost i politika su dijamet-ralno suprotni. Što hoćete? Ako je to neka vrst podrške, možete početi od odvajanjazdravih vladinih sredstava za istraživanje.

― Palo mi je na pamet da bi se Predsjednik Berquist dobrano pozabavio tomidejom samo ako biste mu se vi otvoreno suprotstavili.

Randolph je zastao. ― Nije loše ― rekao je. ― Što želite? Mi smo ovdjezauzeti.

― Želim vam postaviti nekoliko pitanja o jednom čovjeku, mrtvom čovjeku,koji se zove Steven MacKenzie.

Doktor je opet zašutio, ali je to bila drugačija šutnja. A kad je progovorio, i tonglasa bio je drugačiji. Prije je njegovo neprijateljstvo bilo iskreno, a sada je biloisforsirano.

― Prokletstvo, koliko puta moramo ići preko toga. MacKenzie je umro odsrčanog udara ― veliko aortalno krvarenje, aneurizam, da budem precizan. Okretaosam patološki nalaz i konferirao s vašim utvarama doktorima sve dok se pakao nijesmrznuo. Oni sve to imaju.

― Utvarama doktorima?― Paklenski je sigurno da nisu iz Mary-General ili baltimorske Marije Milo-

srđa, to vam mogu reći; niti su govorili da jesu. ― Randolph je opet zastao. Michaelnije htio ispuniti taj trenutak. Slušao je obučenim uhom, a tišine i čujno disanje bili sudio apstraktne tonalne slike koju je pokušavao definirati. Doktor je nastavio. Rečenicesu mu bile prebrze, a rub glasa preoštar; njegovo ranije samouvjerenje je iščezavalo, asada ga je zamijenila samo glasnoća. ― Ako želite bilo kakve informacije oMacKenzieu, dobit ćete ih od njih. Svi smo se složili; nikad nije bilo ni traga sumnje.Aortalna hemoragija, jasno i jednostavno, a ja nemam vremena za prežvaka-vanjetakvih stvari. Jesam li jasan?

― Više nego što mislite, dr. Randolph. ― Sad je bio red na Havelocku dazastane. To je potrajalo sve dok u oku svijesti nije ugledao usta koja su seotromboljila, i dok nije čuo agresivno disanje čovjeka koji nešto skriva. ― Da sam navašem mjestu, ja bih našao vremena. Fascikl ovdje nije zatvoren, doktore, a zbograzloga specifičnih vanjskih pritisaka ne možemo ga zatvoriti ― koliko god bismo tohtjeli. Vidite, mi ga želimo zaključiti točno onako kako ste odredili, ali moramomeđusobno surađivati. Jesam li jasan?

― Patologija je nedvosmislena, svi se slažete s tim?― Želimo. Molim vas da to razumijete. Budite uvjereni u to.― Što mislite pod tim 'vanjski pritisci'? ― Doktoru se vraćalo samopovjere-

nje, pitanje je bilo iskreno.― Recimo da je riječ o kućnim obavještajnim izazivačima teškoća. Htjeli

bismo da začepe.Randolphova konačna stanka nije potrajala. ― Dođite sutra ― rekao je. ―

Budite ovdje u podne.Havelock je sjedio na stražnjem sjedištu zatvorenih armiranih kola neopisiva

opisa; trojica ljudi iz Tajne službe bili su mu pratnja. Razgovor je bio minimalan.Dvojici ljudi naprijed i ugodnom, ali šutljivom agentu pored Michaela bilo je očitonaređeno da ništa ne ispituju.

Randolph Medical Center je zaista bio obojen u bijelo. Bio je to blistavi bijelikompleks od tri zgrade međusobno povezane natkrivenim hodnicima. Parkirali su nanajbližem raspoloživom prostoru nedaleko ulaza pored kojeg je pisalo PRIJEM IADMINISTRACIJA. Michael je izišao iz kola, pa krenuo glatkom betonskom stazomkoja je vodila do dvostrukih staklenih vrata. Ušao je. Očekivali su ga.

― Dr. Randolph je u svom uredu, g. Cross ― rekla mu je uniformirana bolni-čarka iza mramornog pulta. ― Pođite prvim hodnikom nadesno; njegova su posljed-nja vrata. Reći ću njegovoj sekretarici da ste na putu tamo.

Dok je hodao besprijekorno bijelim hodnikom prema Randolphovu uredu,Havelock je razmatrao opcije koje su mu na raspolaganju. Koliko će reći doktoruovisi o onome što Randolph već zna o Stevenu MacKenzieu. Ako zna malo, Michael-ove će riječi biti protkane sigurnosnim podmetanjima; ako zna mnogo, nema nikakveštete ako potvrdi dijelove istine. Međutim, Havelocka je prvenstveno zanimalodoktorovo ponašanje. Čovjek je gotovo priznao da je iskrivio ili prikrio neki aspektMacKenzieove smrti, a bez obzira na to je li on to smatrao sitnicom ili ne, to je biloopasno ponašanje. Petljanje s uzrocima smrti ih zadržavanje bitne informacije je kri-vično djelo. Što je liječnik učinio i zašto je to učinio? Cak samo pomisliti da biMatthew Randolph bio dio obavještajne urote, bilo bi apsurdno, iracionalno. Što onjest učinio? Sekretarica oštra izgleda ustala je sa stolice.

― On je danas vrlo uzrujan, g. Cross ― rekla mu je tihim, ah intenzivnimglasom. ― Bit će bolje da odmah krenete na svoj posao. On mrzi gubljenje vremena.

― I ja ― odgovori joj Michael dok ga je vodila prema ukrašenim drvenimvratima. Pokucala je dvaput ― ne jednom ili triput, već točno dvaput ― i stajala uko-čeno u sjajnoj pozi, kao da će odbiti povez za oči.

Razlog njenog stoicizma je ubrzo bio očit. Otvorila su se vrata, otkrivšivisokog, vitkog, uglatog čovjeka, s rubom sijede kose koji mu je uporno putovao okoglave zaokružujući ćelu; oči iza očala s čeličnim okvirom bile su žive i nestrpljive. Dr.Matthew Randolph je bio bogat, američka gotika, ali je u to bilo ubačeno ne baš malood Savanarole; njegove duge skladne ruke nekako su se doimale prikladnim zadržanje vila, baklje ili skalpela. Pogledao je pored svoje sekretarice i zagalamio:

― Vi Cross? ― Da.― Kasnite osam minuta.

― Vaš je sat brz.― Možda. Uđite. ― Sada je pogledao na svoju sekretaricu, koja je odstupila.

― Bez prekida ― naložio joj je.― Da, dr. Randolph.

Liječnik je zatvorio vrata i kimnuo prema stolici ispred svog velikogneurednog stola. ― Sjedite ― rekao je ― ali prije nego to učinite ja želim bitiprokleto siguran da li imate ša sobom jedan od onih strojeva za snimanje.

― Imate moju riječ.

― Je li išta dobra?― Je li vaša?

― Vi ste meni telefonirali. Nisam ja vama.Havelock je zatresao glavom. ― Ja nemam uređaja za snimanje sa sobom iz

jednostavnog razloga što bi naš razgovor mogao biti mnogo opasniji za nas nego zavas.

― Možda ― promrmljao je Randolph, pa zaokrenuo iza stola dok je Michaelsjeo. ― Možda ne. Vidjet ćemo.

― To je početak koji obećava.― Nemojte mudrovati, mladi prijane.

― Ispričavam se ako sam tako zvučao. Ja sam to mislio. Mi imamo problem, avi biste ga mogli 'smiriti'.

― Što znači da nisam prije.― Recimo da ima novih pitanja a, istini za volju, možda su vrijedna. Zacijelo

bi mogla biti zbunjujuća, ne samo politički, već u smislu morala u stanovitimdijelovima obavještajne zajednice. Netko čak možda želi sa svim tim u štampu. To jenaš problem.

― To je ono što želim čuti. ― Liječnik je kimnuo, pa namjestio naočari takoda može gledati preko čelična okvira. ― Vaš problem. Recite ga.

Havelock je shvatio. Randolph je htio priznanje krivnje od strane Bijele kućeprije nego ga se može uplesti u bilo koje zamislivo neispravno postupanje. Prematome, bilo je razborito pretpostaviti da će si Randolph, što Havelockovo prvopriznanje bude ozbiljnije, dopustiti više slobode u pogledu svoje moguće dvostrukosti.Lopovi zajedno i u razgovoru; tko će vrišteći otići do suca?

― Znadete li vrstu posla u koji je MacKenzie bio uključen?― Maca i njegovu obitelj poznajem preko četrdeset godina. Njegovi su rodite-

lji bili bliski prijatelji mojih, a njegovo troje djece rodilo se baš ovdje, u Centru. Jasam ih porodio ― vjerojatno sam porodio i njegovu ženu, Midge.

― To nije odgovor na moje pitanje.― Trebao bi biti. Brinuo sam se za MacKenzieve najvećim dijelom njihova

života, a to uključuje i mladog Stevea kao i odraslog Stevea ― u onolikoj mjerikoliko ste mu dopustili da živi životom odrasle osobe. Zapravo, da budem točniji, jasam tih prošlih godina redovno provjeravao sve što su doktori uradili u Walter Reedu;uglavnom su bili prokleto dobri. Na temelju ožiljaka jedva si mogao reći da su to raneod metaka.

― Onda ste znali ― rekao je Michael, kimnuvši.

― Rekao sam mu da izađe iz toga. Moj Bože, koliko sam mu puta to ponoviou posljednjih pet ili šest godina. Napetost koju je ponekad osjećao bila je jedvapodnosiva ― još gore je bilo za Midge. On je stalno letio po svijetu i ona nije nikadznala kad će se vratiti; dakako, on joj nije puno pričao o svom poslu, on to ne biučinio...

Da, g. Cross, ja sam znao što Steve radi ― ne pojedinosti ni njegovu titulu ilinešto slično tome, ali sam znao da to nije svakidašnji posao za stolom.

― To je čudno ― razmišljao je Havelock, osjećajući tu neobičnost. ― Nikadnisam o MacKenzieu mislio kao o čovjeku koji ima ženu i djecu, niti da je iz relativnonormalnog okoliša. On nije preživjeli. Zašto je to učinio?

― Možda je zato bio tako dobar. Pogledao si ga i ugledao prilično prosječnoguspješnog šefa ― nešto poput vas, zapravo. Ali je ispod toga bio grozničav, jer ste gavi kopilad otrovali.

Naglost optužbe, njena oštrina i činjenica da je sve to rečeno u razgovornomtonu, bilo je iritantno. ― To je lijepa izjava ― rekao je Michael, čije su oči pomnoproučavale doktorovo lice. ― Da li biste to htjeli objasniti? Koliko ja znam, nitko nijedržao pištolj uperen u MacKenzievu glavu i govorio mu da radi to što je radio.

― Niste ni morali i vi ste prokleto u pravu tako da želim objasniti. Zamišljamda je to vaša kopija, vaš plan za narkotiziranje čovjeka, pa se on okreće od normal-nog, produktivnog, prilično sretnog života, i usvaja onaj u kome se u hladnom znojubudi usred noći, jer vjerovatno nije uživao u luksuzu da spava nekoliko prethodnihtjedana. Ih ako spava, prvi oštar zvuk će ga natjerati da skoči i zaštiti se. Ili da uhvatipištolj.

― Vrlo ste dramatični.― To je ono što ste vi učinili.― Kako?― Propisali ste mu dijetu, napetosti, uzbuđenja, čak pomame, uz lijepu dozu

krvi koja ide s tim.

― Sad ste melodramatični.― Da li vi znate gdje i kad je to počelo? ― nastavljao je Randolph, kao da

Havelock nije govorio. ― Prije trinaest, četrnaest godina, Mac je bio jedan odnajboljih jedriličara na Eastern Shore, vjerojatno i na Atlantskoj obali i na Karibima.Mogao je osjetiti novi vjetar i namirisali struje. Mogao je noću gledati u zvijezde iupravljati plovilicom, i to cijelu bogovetnu noć, pa vas dovesti točno tamo gdje vamje obećao da ćete biti pred zoru. To je bio dar... Onda je došao rat u Vijetnamu, a on jebio pomorski oficir. Dakle, tim mjedenim momcima1 nije trebalo dugo pa da opazedobru stvar. Prije nego si mogao izgovoriti jednu od onih neizgovorivih mjesta, on jevozio ljude i opskrbu duž obale i po kopnenim vodenim putovima. Tamo je počelo.Bio je najbolji koji je mogao biti; znao je čitati geografske karte i odvesti bilo kogabilo gdje.

― Nisam siguran da razumijem.― Onda ste glupi. On je vodio grupe za asasinaciju i sabotažu iza neprijatelj-

skih linija. Pod njegovom su komandom bile flote brodica; on je sam bio tajna morna-rica. Onda se to dogodilo.

― Što?― Jednog dana on nije sam vozio te ljude, već je postao jedan od njih.― Razumijem.― Pitam se je li tako. Tu ga je groznica prvi put dotakla. Ljudi koji mu nisu

bili ništa više od tereta, postali su mu prijatelji s kojima je planirao, pored kojih seborio. Tako je radio dvadeset osam mjeseci, sve dok nije ranjen i upućen kući. Midgega je čekala: vjenčali su se i on se vratio na pravne studije da ih završi. Samo, on tonije mogao podnijeti. Nije prošla ni godina, a on je napustio studije i stao razgovaratis ljudima u Washingtonu. Dijelu njega je nedostajao taj ludi... Kriste, ja ne znam kakovi to zovete.

― Nije ni najmanje važno ― mirno će Havelock. ― Ja znam na što mislite.Doktor je oštro pogledao u Michaela. ― Možda znate. Možda ste zbog toga

ovdje... Poput mnogih ljudi, Mac se iz tog rata vratio kao druga osoba; ne na površini,već ispod nje. U njemu je bio bijes koji nikad ranije nisam vidio u njemu, potreba dase takmiči ― ljutito ― za najviše uloge koje je mogao naći. Nije mogao ni dvadesetminuta sjediti za stolom, a još je manje mogao upiti suptilnije točke prava. Morao jebiti u pokretu.

1 Osobe koje imaju mjedenu dugmad ― oficiri (op přev.)

― Da, znam ― nehotice ga prekinu Michael.― A vi kopilad u Washingtonu znali ste čime ga treba hraniti. Vratiti ga u

uzbuđenja, napetosti. Obećati mu najbolje ― ili najgore ― takmičenje koje ste vimogli pronaći, a uloge ste podizali tako visoko da nijedan normalan čovjek ne birazmišljao o njima. I cijelo ste mu vrijeme govorili da je najbolji, najbolji, najbolji!Hranio se time... a istodobno ga je to razdiralo.

Havelock je prinio skupljene ruke, stežući ih, pokrećući ih u ljutnji irazumijevanju. Međutim, nije bilo vrijeme da očituje jedno ili drugo; htio jeinformaciju. ― Što je trebalo da mi, kopilad u Washingtonu, onda učinimo? ― upitaga mirno.

― To je tako glupo pitanje da ga je mogao postaviti samo jedan od vaskurvinih sinova.

― Da li biste mi odgovorili?― Odvesti ga doktorima! Psihijatrijska terapija!

― Zašto to vi niste učinili? Vi ste bili njegov doktor.― Prokletstvo, pokušavao sam! Čak sam pokušavao vas zaustaviti!

― Oprostite?― Negdje u nizu starih fascikala nalaze se pisma koja sam ja pisao Centralnoj

obavještajnoj agenciji opisujući ― dovraga, dijagnosticirajući ― čovjeka s problemi-ma, uznemirena čovjeka. Mac bi se vratio kući i to bi nekoliko tjedana pokrivao,vozeći se naprijed-natrag u Langley kao svaki njihov službenik koji dolazi gradskimili međugradskim transportnim sredstvima. Onda si mogao vidjeti kako se to događa;uhvatila bi ga neka depresija, malo bi govorio, a kad bi progovorio on zacijelo ne bislušao. Zatim bi postao neumoran, nestrpljiv ― njegova svijest bi uvijek bila neštodrugo. Vidite, on je čekao, čekao, čekao na idući fix!1

― I mi smo mu ga dali ― rekao je Michael.

― Right on2, kao što mladi kažu! Vi ste točno znali koliko će on to još moćiuzimati. Pripravljali ste ga, podmazivali njegov stroj da bi se rasprsnuo ili vratio u ―kako god vi nazivate pakao.

― Teren ― rekao je Havelock.

― To je, taj bogomprokleti teren! Midge bi mi došla i rekla da će se Macraspasti, da ne može spavati, neće komunicirati, a onda bih ja napisao novo pismo.Znate li što bih dobio natrag? Hvalavam-na-vašem zanimanju, kao da sam vamakopiladi predložio da promijenite praonicu rublja! Midge i ta djeca prolazili su krozpakao, a vi i vaši ljudi ste mislili kako vam košulje imaju baš točnu količinu štirke usebi!

Michaelove su oči dolutale do golog bijelog zida iza Randolpha. Koliko zako-panih pisama ima u tolikim neotvorenim fasciklima, arhivama? Koliko MacKenziea...i Ogilviea... i Havelocka? Koliko danas ima pištoljaša? Ljudi pripremljeni, strojevinauljeni za zadatak jalovosti. Smrtonosni talenti držani na terenu jer je negdje bilonapisano da bi oni mogli obaviti posao bez obzira na broj ljudi i duša... njihovih ituđih. Tko je izvlačio korist?

1 Jednokratno uzimanje droge (op. prev.)2 Dosl. »pravo naprijed«; u amer. slangu uzvik suglasnosti s riječima, željama, postupcima itd. (op.prev.)

― Oprostite ― rekao je Havelock. ― Uz vaše dopuštenje, ja ću o ovomrazgovoru izvijestiti na mjestu gdje se neće preletjeti preko toga.

― Do sada imate moje dopuštenje. Do sada.― Do sada ― suglasio se Michael.

Liječnik se naslonio na naslonjač. ― Skicirao sam sliku za vas. Nije lijepa, alija imam svoje razloge. A sada vi nacrtajte jednu meni, pa da vidimo gdje stojimo.

― U redu. ― Havelock je prekrižio noge, a kad je progovorio oprezno jebirao riječi. ― Kao što sam uvjeren da vam je poznato, većina obavještajnog posla jedosadna, prozaična. To je rutinsko kopanje po činjenicama, čitanje novina, izvještaja,znanstvenih časopisa, i sakupljanje informacija iz najrazličitijih drugih izvora, odkojih su većina razboriti ljudi, sasvim spremni da kažu što znaju jer ne vide razlog dato skrivaju. Onda, dakako, postoje drugi koji profitiraju prodavanjem činjenica koje sukupili; kupi jeftinije, prodaj skuplje, princip kojemu vrijeme već dugo ukazujepoštovanje. Ti ljudi obično imaju posla s drugačijom vrstom obavještajaca, s onimakoji su obučeni da razlikuju fakte od fikcije; oni koji kupuju nisko a prodaju visoko,mogu biti vrlo maštoviti.

Michael je zastao, znajući da je točan vremenski slijed njegove govorancijeveoma bitan. ― Normalno ― nastavio je ― kombinacija tih izvora i čistog volumenainformacija koje osiguravaju, dovoljna je specijalistima da sastave točan slijedčinjenica i događaja, poput sastavljanja dijelova puzzla. To je zlorabljen izraz, aliobjašnjava. ― Havelock je zastao. Ono što Randolph hoće, treba da čuje, poziva natihi uvod. Tri su sekunde bile dovoljne. ― Konačno, postoji posljednja kategorijamoguće informacije. To je najteže dobiti jer to treba iznuditi iz izvora koji znaju daposjeduju tajne koje bi ih mogle stajati života kad bi njihovi pretpostavljeni doznali dasu ih otkrili. To zahtijeva potpuno drugačiju vrstu obavještajca, specijalistu. On jeobučen da manipulira, da stvara situacije u kojima će pojedinci biti uvjereni danemaju drugog izbora već da krenu određenim kursom djelovanja, na krajuotkrivajući tajne, ili čineći nešto o čemu ranije nisu ni pomišljali. Steven MacKenzieje bio ta vrst specijaliste, a on je bio jedan od najboljih; nitko ga nije trebao uvjeravati.Ali na njegovu posljednjem, konačnom zadatku, posljednjoj misiji ako hoćete, netkoje prgsreo događaje i izmijenio situaciju koju je MacKenzie stvorio. A da bi taprvobitna situacija ostala prihvaćenom, njega su označili za uzimanje.

― Što to dovraga znači, tanjur špageta?― Ubijen je.

Randolph je poskočio na stolici ― On je što?― Ubijen. Mi smo to mogli spriječiti da smo poduzeli sve mjere opreza. To je

naš problem, doktore, a sve veći broj ljudi to zna. Mac, kako ste ga vi nazivali, nijeumro od srčane kapi na svojoj jedrilici, njega su ubili. Mi to znamo, samo to nećemopriznati... Sada razumijete zašto ja nemam sa sobom nikakav uređaj za snimanje,skriven bilo gdje. Slika koju sam ja naslikao ružnija je od vaše.

― Ona to itekako jeste ― kad bi bila istinita. Ali bojim se da nije. Mi ćemo sedržati aortalne hemoragije jer to djeluje. Vi kopilad niste mogli biti dalje od baze. Viste to upropastili.

― Što to znači?

― Steven MacKenzie je izvršio samoubojstvo.

32

― To je nemoguće! ― uzviknuo je Havelock, ustávši. ― Vi se varate!

― Doista? Jeste li i vi doktor, g. Cross?― Ne moram biti. Ja poznajem ljude poput MacKenziea. Ja sam jedan od njih!

― Tako sam i pretpostavljao, a ta je izjava u skladu s mojom ocjenom većinevas.

― Ne, nemojte me krivo shvatiti ― nato će Michael, tresući glavom u znakunaglašavanja svojih riječi. ― To nije studentska generalizacija. Ja sam prvi koji ćepriznati da takve pomisli mogu postati lutajućom fiksacijom, mogu postati opsesivne,ali ne na ovaj način. Ne sam u čamcu. Tako to ne djeluje!

― Žao mi je. Patologija, dokazi, to je protiv vas. Htio bih do svemogućegBoga da nije tako, ali je.

Havelock si nije mogao pomoći; nagnuo se preko Randolphova stola i zavi-kao: ― Bilo je i dokaza protiv žene koja mi je veoma bliska, ali su ti dokazi bili laž!

― Ja ne znam kakve to ima veze s cijenom parfema na Aljasci, ali to ništa nemijenja.

― U ovom slučaju mijenja. Postoji veza!― Vi ste sasvim nerazumljivi, mladi prijane.― Molim vas. Slušajte me. Ja nisam 'mladi prijan' i ja nisam idiot koji

trabunja. Što god ste vi našli bilo vam je namijenjeno da nađete.― Vi čak niti ne znate što je to bilo.― I ne moram! Pokušajte me razumjeti, doktore. Crnooperacijski oficir poput

MacKenziea...― Što? Mac je bio bijelac!― O, Isuse! Kreativac, manipulator, inženjer... čovjek u sankciji, s autoritetom

da pokrene događaje u kojima ljudi mogu biti ubijeni, obično jesu ubijeni ― zato jerto mora biti učinjeno. Češće nego vam mogu reći, ljudi poput njega imaju vrlo bolnesumnje, ogroman osjećaj krivnje, osjećaj... prokletstvo, beskorisnosti!Zacijelo, dolazidepresija; svakako, oni ponekad razmatraju pomisao da si prosviraju mozak, da seubiju, ali ne na ovaj način! Postoje drugi načini koji su razumniji, jer ako postoji neštošto je ugrađeno u tim ljudima onda je to funkcija, funkcija, funkcija! Za Kristovo ime,uzmi sebe, ali nešto postigni kad to učiniš! I učini to kako treba.

― To je psihobrbljarija dostojna onih iz dječjeg vrtića ― protestirao jeRandolph.

― Nazovite to kako hoćete, ali to je istina. To je prva stvar, to je najvažniješto osobe koje regrutiraju traže u kandidatu. To je jedini prevladavajući faktor... Samiste to rekli. Rekli ste da se MacKenzie morao takmičiti, ljuto takmičiti za najvećeuloge koje je mogao naći.

― Konačno je našao. Sebe.― Ne, to je gubljenje! To čak nema vrijednost tvrdnje... Gledajte, ja nisam

doktor, nisam psihijatar, i vjerojatno vas ne mogu uvjeriti, ali znam da sam u pravu,pa neka prođe. Samo mi recite što ste pronašli, što ste učinili?

― Mac si je dao injekciju i pustio da sve otplovi.― Nikad.

― Žao mi je. I u vezi s tim je bio vrlo mudar. Uzeo je steroidnu sastavinudigitoksina s dovoljno alkohola da bi i slon lebdio. Količina alkohola u krvi nadmašilaje sve ostalo, ali je od digitoksina puklo srce. To je paklenska kombinacija.

― Onda su rendgenske zrake dale nepobitan dokaz? Randolph nije odmahodgovorio. Stisnuo je i stanjio usne i prstima dodirivao stakla naočara. Onda jeprogovorio: ― Ne.

― Promijenili ste ploče.― Da.

― Zašto?― Da završimo što je Mac nakanio. Da bude sigurno.

― Da?Doktor se nagnuo naprijed. ― On je znao kroz što je vukao Midge i djecu sve

te godine, pa je to bio njegov način da to pokuša srediti, stvoriti mir sam sa sobom.Midge je preživjela sve što je mogla; dodijalo joj je stalno moljenje. Rekla mu je daiziđe, ili iz Agencije, ili iz kuće. ― Randolph je stao nakratko, tresući glavom. ―Mac je znao da ne može ni jedno ni drugo, pa je odlučio da izađe iz svega.

― Nešto ste izostavili.― On je imao izuzetno visoku policu osiguranja, a uzimajući u obzir posao

koji je radio ― posao o kojemu osiguravajuća kompanija nije znala ni trice ― bila jerazumljiva. Te vrste polica ne plaćaju kad je u pitanju samoubojstvo. Odlučio sam daću prije biti proklet nego dopustiti da Midge i djecu prevare i ne daju im ono štozaslužuju... To je priča, g. Cross. Vi ste od njega učinili ono što je bio, a zajedno, on ija, učinismo ga boljim.

Havelock je gledao u liječnika, a onda se pomakao i sjeo udobnije, ali spogledom i dalje na sugovorniku. ― Čak da ste u pravu ― započe umorno ― a,vjerujte mi, tada niste bili, niste ni sada ― vi ste to mogli islovkati Agenciji i oni bipošli s vama; posljednje što žele jest da ovakva vrst ubijanja dopre u tisak. Umjestotoga, vi ste sve odmakli, trošili ste dragocjeno vrijeme, i izazvali neprocjenjivu štetu.

― Što dovraga! Prije dvadeset minuta ste rekli da hoćete da bude na mojnačin! Jučer ste mi preko telefona rekli da želite zatvoriti neke izazivače teškoća!

― Lagao sam. Kao što ste i vi lagali. Ali sam ja barem znao što radim; viniste. Da ste rekli istinu, pa barem samo jednoj osobi, bio bi ispitan svaki minutMacKenzieva dana, pa bi se možda nešto pojavilo, negdje bi bila veza... Nikome nijeni palo na pamet da ode od čamca. O, Kriste!

― Možda me vi niste čuli! ― viknuo je liječnik; oči su mu bile divlje, liceapoplektično. ― Midge MacKenzie je dala svoj ultimatum! Našao se između bata inakovnja. Kao što ste rekli, on više nije mogao funkcionirati! Raspao se!

― To bi opravdalo alkohol, u to ne sumnjam.― A kad mu je dozlogrdilo, donio je odluku, konačnu odluku. Sve je tamo!

― Nije tamo ― rekao je Michael, osjećajući se starijim od doktora ispredsebe. ― Ja ne očekujem da ovo prihvatite, ali je posljednje što bi čovjek poputMacKenziea učinio bilo da donosi odluke dok je pijan.

― Gluposti!

― Dopustite mi da vas nešto upitam. Pretpostavljam da i vi ponekad popijeteneko piće, a kad to učinite znadete kad ste ih popili nekoliko.

― Zacijelo.― Da li biste mogli operirati znajući da ste popili?

― Zacijelone, ali tu nema usporedbe.― Da, ima je, dr. Randolph. Jer kad su ljudi poput MacKenziea i mene ―

mogao bih spomenuti još dvadesetoricu ili tridesetoricu ― na terenu, onda su onikirurzi. Čak većinu poslova koje obavljamo nazivamo »operacijama«. To jeučekićeno u nas od našeg prvog dana škole, da svaki refleks, svaka opservacija, svakoreagiranje moraju biti točni, brzi i čisti, što je najbolje moguće. Mi smo pripremljeni,naši su strojevi podmazani.

― Vi se igrate riječima, vašima i mojima! Mac nije bio na terenu.

― Ako je istina ono u što vjerujete, bio je, a najviši ulog bio je on sam.― Prokletstvo, vi iskrivljavate sve što sam rekao!

― Ne, nije tako, jer je mnogo onoga što ste rekli bilo shvatljivo da shvatljivijene može biti. Ja to poštujem... Zar vi ne razumijete? MacKenzie ne bi sebe ubio naovaj način jer ― na stranu sve ostalo ― digitoksin možda ne bi djelovao! A to on nebi mogao prihvatiti. To je bilo isuviše dio njega, bilo je godinama. Ako je to moralabiti njegova konačna odluka, jedino što si nije mogao priuštiti bila je greška! Zar vi tone možete vidjeti?

Činilo se kao da je Matthewa Randolpha netko udario. Oči su mu bile širokootvorene i fiksirane, usta ukočena. Kad je progovorio, bio je to šapat. ― SvemogućiBože... ― rekao je, dok mu je glas odjedrio u tišinu. A onda je odjednom mirno ustaoi stao nepokretno; bespomoćan starac koji se bori protiv ogromne greške s kojom senije htio suočiti. ― O, moj Bože! ― dodao je, skinuvši naočari, duboko dišući.

Havelock ga je promatrao, pa odlučio da situaciju olakša. ― Vi ste učinilokako treba, gledano iz vašeg ugla. Ali u krivo vrijeme, na krivi način. Pa ipak,možemo se vratiti na sve što je bilo. Možda bismo mogli nešto naći.

― Zavežite!To je bilo posljednje što je Michael očekivao da će čuti. ― Što?

― Rekao sam zavežite!― Vi ste puni iznenađenja.

― Možda imam pravo iznenađenje za vas.― MacKenzie?

Randolph nije odgovorio. Umjesto toga, ustao je i brzim koracima se uputioprema ormaru s dokumentacijom pored zida; uzeo je mali lanac ključeva, odabraojednog i doslovce ga ubacio u gornju bravu. ― Ovo je moja privatna arhiva, vrloprivatna. Kad bi to bilo pročitano, mogao bi uslijediti niz razvrgnutih brakova, nizposljednjih volja mogao bi biti izmijenjen. Mac je ovdje.

― Što u vezi s njim?

― Ne on. Naš patolog koji je sve to sastavio. Koji je radio sa mnom da uvjerite prijane iz Langleya da se radilo o kardiovaskularki, čistoj i jednostavnijoj.

― Pitanje ― prekinu ga Havelock. ― Izvještaj CIA-e kaže da je sve biloovdje obrađeno. Vaši laboratoriji, vaša oprema, vaše osoblje. Kako to da tijelo nisuprenijeli u Bethesdu ili Walter Reed?

Liječnik se okrenuo; ruke su mu bile u otvorenoj ladici, a dugi prsti izmeđufascikala. ― Prilično jake riječi koje sam upotrijebio uz obećanje još jačih riječi odstrane Midge Mackenzie, ako to pokušaju. Rekao sam im da bi ona tako uskovitlalaprašinu kakva se nije vidjela od Zaljeva svinja,1 da ona mrzi metodiku, smatrajući daje napetost ubila Maca, i da najmanje što mogu učiniti jest da ga ostave na miru.

― Jesu li razgovarali s njom?― Pokušavali su. Dala im je pet minuta, odgovorila na njihova pitanja, pa im

rekla da se gube što prije. Stekli su sliku; s njene strane više nisu htjeli nikakvihglasnih neprilika.

― Kladio bih se u to.― Osim toga ― rekao je Randolph, okrenuvši se arhivi ― mi ovdje uživamo

veliki ugled, liječimo neke od najvažnijih ljudi u zemlji. Tko će nas nazvati lašcima?― Računali ste na to, zar ne?

― Vi ste prokleto u pravu... Evo, našao sam.― Što je patolog našao, a vi mislite da bi moglo pomoći?

― Nije stvar u tome što je on našao. Kao što sam rekao, to je on. On je bioprivremeno.

― Što? ― Michael je odjednom osjetio šuplje lebdenje zraka u prsima.― Čuli ste me. ― Randolph je nastavio, noseći fascikl do stola, pa je opet

sjeo. ― Bio je privremena zamjena, zamijenio je našeg redovnog čovjeka, koji jedobio mono.

― Mononukleozu?― Herpesvirus. Prokleto najlakša stvar za prenošenje, ako vam je misao na

tome.― Ja vas gubim.

― Stignite me ― rekao je kirurg, okrećući stranice u fasciklu. ― Nekolikodana prije Macove smrti, naš se patolog javlja s monom. A onda se pojavljuje visokokvalificiran čovjek; on je u sredini transfera, mjesec ili toliko je slobodan, a sada jekod sestre u Eastonu. Isuse, zgrabio sam ga.

1 Zaljev na jugozapadnoj obali Kube, mjesto neuspjele CIA-ine invazije na Kubu 17. aprila 1961. Spanj.naziv ― Bahia de los Cochinos (op. prev.)

― I?― Dovedeno je Mácovo tijelo; on obavlja početni posao i traži da me posjeti u

uredu. Neću to nikad zaboraviti, prvo što mi kaže jest: 'Koliko dugo poznajete ovogMacKenziea?'

Havelock je kimnuo. ― Jedno je dovelo drugo, a donja je crta bila daMacKenzievo tijelo ne bi moglo 'podnijeti' nezavisnu autopsiju.

― Pronašao je sićušne tragove digitoksina ― rekao je Randolph.― I ranicu od uboda, položaj i ugao, a sve to upućuje na zaključak da se on

sam ubô ― dodao je Havelock.― Uhvatili ste.

― Uvjeren sam da se zanimao i za MacKenzievo zaposlenje, njegovo duševnostanje, obitelj, a, nekako usput, spomenuo je i pitanje osiguranja.

― Tako je bilo. O, Kriste!― Nemojte si prerezati vrat, doktore. Ti ljudi ispunjavaju svoje domaće

zadaće kao nitko drugi na zemlji.― Koji ljudi?― Ako sam u pravu, zovu se paminjatčiki.― Tko?― Nije važno. I ne brinite se oko traženja rupa u tome. On se pokrio; nije vam

rekao ni jednu jedinu laž; to je njegov pokrivač. On je sve to jednostavno znaounaprijed. Ne biste ga mogli dotaći, a da ne inkriminirate sebe i uništite vaš centar.

― Ne tražim rupe ― rekao je doktor, brzo razgledavajući stranice.― Sestra u Eastonu? Zaboravite to. Nje nikad nije bilo, a on je otišao, a vi ga

nećete naći.― Nije baš tako. Ja znam gdje je. Michael je poskočio na stolici. ― Vi što?

― Njegovo se ime pojavilo prije nekoliko tjedana. Razgovarao sam s trgovač-kim putnikom jedne kuće koja prodaje stvari za kirurgiju, a on je spomenuo da jemorao provjeriti našu narudžbu, jer je jedan patolog htio duplicirati dio opreme kojumi imamo. Prepoznao sam ime, dakako, ali ne i mjesto. To nije bilo mjesto gdje sammislio da će biti transferiran. ― Randolph je zašutio i podigao pogled s fascikala. ―Učinio sam čudnu stvar ― nastavio je. ― Djetinju, pretpostavljam. Kao da nisam htioznati tko je on ili misliti o tome što smo on i ja učinili... samo sam imao oko na njemu.Svojoj sekretarici nisam rekao, kao što joj obično kažem, da njegov tekućiprofesionalni status uvede u personalnu arhivu. Umjesto toga, došao sam ovamo i tonegdje unio u Macovu arhivu, fascikl. Negdje tu. ― Doktor se vratio stranicama.

Osupnut, Havelock je ukočeno sjedio na rubu stolice. Tokom godina unjegovu sjenovitu svijetu naučio je da najnevjerojatniji preokreti okolnosti običnoimaju najvjerojatnije razloge da se dogode. Jedva je našao glas dok je objasnio. ― Tajvaš patolog je zadržao ime jer je znao da vi nećete nikad pojuriti za njim. On imasvoje kuke na vama s imenom, ne bez njega. Vjerujte mi, doktore, prije ili kasnije onbi vas uvukao u nešto ili svašta, perfidno i djelotvorno.

― Shvatio sam ― rekao je Randolph, podigavši pogled i gledajući uMichaela. ― Još bi to mogao, znate. Uvući me, na to mislim.

― Mogao bih i ja, ali neću sve dok ne uništite informaciju na toj stranici. Tonije vjerojatno jer vam ne bih dao priliku. S druge strane, on vam se neće nikadpribližiti zato jer ja njemu neću za to dati prilike. Učinio je pogrešku koju si nije smiodopustiti. Ime, molim.

― Colin Shippers. Glavni patolog, Regency Foundation. To je privatniistraživački centar.

To je mnogo više od toga, doktore. To je mjesto gdje se može naćipaminjatčika. Prvi konkretni korak naprijed prema Dvosmislenosti. Prema Parsifalu.

― Evo što želim da učinite ― rekao je Havelock. ― A bojim se da ćete to imorati učiniti.

Bilo je od životnog značenja djelovati ne samo iz daljine već čak i naslijepo, ato je Michaelu bila najteža stvar na svijetu. Visoko koncentriranu prismotru valjaostaviti drugima, a to je Havelock mrzio jer je njegov tim djelovao potpuno u mraku,jedino mu je rečeno da slijedi instrukcije. U takvim metodima uvijek ima ugrađenihrizika; odgovornost bez poznavanja situacije ili autoriteta dovodi do negodovanja, anegodovanje je prvi rođak neopreznosti. To se ne smije dogoditi. Niti je, nažalost,moguće ispitivati o rutinskim običajima, prijateljima, medicinskim kolegama,mjestima koja posjećuje... sve te sitnice koje bi im mogle pomoći bile su im osporene.

Jer ako je MacKenzieva smrt povezana s doktorom Colinom Shippersom svedo prvobitnog pokrivanja Costa Brave ― pokrivanja koje nije bilo dijelom strategijeBijele kuće ― onda je on u Centru bio po naređenju krtice iz Statea, paminjatčika kojije uzeo kôd Dvosmislenost. A paminjatčik na tom položaju ne bi nikad povjerio takoosjetljiv zadatak, kao što je ubijanje CIA-ina stručnjaka za crne operacije, bilo komeosim svome. Prema tome, moraju djelovati uz pretpostavku, čvrstu, da je Shippersnjihov, te da bi ga i samo nagovještaj uzbune bacio u podzemlje, što bi značilo preki-danje veze s Dvosmislenošću, a time i bilo kakve mogućnosti da se krtici uđe u tragkroz tu vezu. Ti ljudi neprekidno pokrivaju izvore informacija; osobne kancelarije,bankovne i kreditne reference, profesionalne dokumente, čak provjere od strane FBI-a― sve to doušnici pomno istražuju, ruski ubačenici i ucijenjeni službenici ― koji biodmah uzbunili te temeljito amerikanizirane sovjetske agente rekavši im da se netkointeresira za njih. Ta praksa, u zajednici s amandmanima IV, V i VI Bill of Rights,1

gotovo je onemogućila utrapljivanje paminjatčika; on je građanin i ima pravo nazaštitu putem Ustava Sjedinjenih Država. Kad se eliminira nepotrebna istraga, iliistražni sud izradi tužbeni prijedlog ili tužbu, krivac je već odavno otputovao, da bi seza nekoliko tjedana ili mjeseci pojavio s drugim identitetom, temeljito izrađenomnovom prošlošću, a nerijetko i s novim licem; usluga moskovskih kirurga.

Međutim, kao što je Rostov naglasio u Ateni, ironija te dalekosežne sovjetskepenetracije nalazi se u praktičnim rezultatima. Prečesto je američko »iskustvo«poslužilo za podlokavanje lojalnosti SSSR-u. Za vrijeme rijetkih ali potrebnihputovanja na moskovski Trg Dzeržinski, paminjatčik nije mogao izbjeći neizbježnimusporedbama između dviju zemalja. U krajnjoj analizi, oni su bili znatno manjeproduktivni nego je KGB smatrao da ima pravo očekivati u svjetlu potrošena novca itruda. Pa ipak, prijetnja jednome mogla je značiti otkrivanje cijelog programa.

Jalovost nije uvijek područje onih koji imaju Boga na svojoj strani, pomisliHavelock.

1 Amer. Povelja o pravima; prvih deset amandmana dodanih američkom ustavu 1971. godine, kojigarantiraju slobodu pojedinca (op. prev.)

Pa ipak, bilo je izuzeća, a otkrivanje neće nikad doći do njih. Krtica zvanaDvosmislenost koja slobodno šeće sakrosanktnim hodnicima State Departmenta iugledni patolog Colin Shippers, koji je mogao skakutati od laboratorije do laboratorije― koliko često su te laboratorije bile grane obavještajne službe Sjedinjenih Država?― već je to opravdavalo trošak i ljudstvo koje je Moskva odmjerila za operacijupaminjatčik. Dvosmislenost je očito bio Shippersov pretpostavljeni, nadzor na licumjesta, i nesumnjivo ugledni satelit na nebu KGB-a ― ali on svoje normalne kanaleKGB-a ne informira o sadašnjoj krizi. Costa Brava i svo to ludilo koje predstavlja, nesamo da nije čvrsto poreknuta na Trgu Dzeržinski, već je i ono malo što su znali otome uzbunilo ljude poput Pjotra Rostova.

Tako je moralo biti; događaji koji su se zbili ne bi se mogli dogoditi bezsaučesništva u Moskvi. Centralna figura Costa Brave natjerala je u stupicu i ranilaoficira VKR-a, a trebalo je malo mašte pa da se sazna da su naredbe koje je oficirslijedio bile tako zamućene da im se nije moglo ući u trag unutar složene mašinerijeruske obavještajne službe. Dakako, Rostov je bio alarmiran; avet fanatične VKR bilaje dovoljna da zaplaši najposvećenijeg marksistu, isto kao što je uplašila Havelocka.Jer nepoznata Dvosmislenost očito šalje rutinske izvještaje svojim kontrolama u KGB-u, ali najeksplozivnije informacije rezervira za svoje gospodare u Voennaji.

Rostov je to njušio, ali to nije mogao točno označiti iglom, a još manje raz-otkriti. To je bio razlog njegove ponude bivšem istovrsniku u Konzularnim operacija-ma. On kaže da ti više nije neprijatelj, već su to drugi koji su možda i njegovi.

Kad bi Rostov imao ikakvu predstavu o vrijednosti svojeg instinkta, on bi seizložio riziku streljačkog stroja samo da uspostavi kontakt, mislio je Michael. Ali seRostov varao; Rus je njegov neprijatelj. U biti oni ne mogu vjerovati jedan drugom,jer ni Washington ni Moskva ne bi odobrili to povjerenje, a to ne bi mogao izmijenitiniti užas Parsifala.

Jalovost u svijetu koji postaje sve luđi ― lud poput njegovog bivšeg spasioca,Anthonya Matthiasa.

― Što misliš koliko će to potrajati? ― upita ga Jenna, koja je sjedila nasuprotHavelocku, u malom, suncem obasjanom alkovenu pored kuhinje, gdje su pili jutarnjukavu.

― To je teško reći. Zavisit će o tome koliko će Randolph biti uvjerljiv i kakoće Shippers brzo posumnjati da je osiguravajući zavod možda netko drugi, nešto štoće ga alarmirati. Moglo bi biti danas, večeras, sutra... prekosutra.

― Mislim da ti želiš da ga Randolph prisili da odmah reagira. Možeš li sipriuštiti toliko vremena?

― Ne mogu si priuštiti da ga izgubim; on je jedina veza koju imamo. Njegovose ime nije pojavilo na laboratorijskom izvještaju ― na čemu mu nije bilo teškoinzistirati u svjetlu Randolphove odluke da prekrije sve što je mislio da jesamoubojstvo. Shippersu je poznato da bi jedini način da on izbije na površinu bio daRandolph sebe inkriminira, što on ne bi nikad učinio.

― Ali u brzini je sve, Mihail ― usprotivila mu se Jenna. ― Nisam sigurna darazumijem tvoju strategiju.

Havelock ju je pogledao u oči; i njegove su izražavale upitnike.― Ni ja nisam siguran da razumijem. Uvijek sam znao da je ono što pokreće

događaje u ovom poslu ― ovoj našoj takozvanoj profesiji ― misliti na način kako

tvoj neprijatelj misli, biti on, a onda učiniti ono u što si uvjeren da ne očekuje. Sada seod mene traži da mislim poput nekoga s kojime se vjerojatno ne mogu sroditi, poputčovjeka koji doslovce mora biti dvije osobe. ― Michael je natočio kavu, pa sezagledao u rub šalice. ― Zamisli to. Američko djetinjstvo, adolescencija ― Yankees,Knicks, Denver Broncos, Lakers1 ― prijatelji u školi i koledžu; druženje sdjevojkama, razgovaranje o sebi, povjeravanje ljudima koje doista voliš. To su godinekad tajne postoje da bi ih rekao; protiv je ljudske prirode da ih zadržavaš u sebi. Pa misad objasni, kako čovjek poput tog paminjatčika, može tako duboko u sebi čuvatitajnu koju nikad ne smije objelodaniti.

― Ne znam, ali si sada opisao nekoga koga dobro poznajem.― Koga?― Tebe, moj dragi.― To je ludorija. ― Havelock je spustio šalicu. Htio je otići od stola; i to mu

je bilo u očima.― Je li tako? ― Jenna nakratko stavi ruku preko njegove. ― Kojim

prijateljima u školi i koledžu, djevojkama i ljudima koji su ti zaista bili dragi, si rekaoistinu o Mihailu Havličeku, o Lidicama? Koliko ih je znalo o mukama Praga i odjetetu koje se skrivalo u šumama i nosilo tajne poruke i eksploziv pričvršćen zatijelo? Kaži mi, koliko ih ima?

― Nije bilo svrhe. To je historija.― Ja to ne bih nikad saznala ― mi to ne bismo znali ― da naše vođe nisu

inzistirale na temeljitoj provjeri prošlosti. Vaše obavještajne službe nisu uvijekupućivale svoje najbolje ljude u naš dio Evrope, a mi smo plaćali te pogreške. Ali kadnam je bio donesen dosje Havličeka i Havličekove obitelji ― sve podaci koji su semogli provjeriti ― donio ga je zapečaćenog čovjek iz najviše kancelarije vašeg StateDepartmenta, koji ga je odnio sa sobom. Bilo je jasno da tvoji neposrednopretpostavljeni ― naši normalni kontakti ― nisu znali za tvoje rane dane. Zbog nekogsu razloga bili skriveni; zbog nekog razloga ti si bio dvije osobe. Zašto, Mihail?

― Upravo sam ti rekao. Matthias i ja smo se složili; to je bila historija.― Znači da nisi baš želio živjeti s njom. Htio si da dio tvog života ostane

skriven, izvan vidika.― To će biti dovoljno.― Bila sam s tobom toliko puta kad su stariji ljudi govorili o tim danima, a ti

nisi ništa rekao, nikad ti nije izbjeglo da kažeš da si i ti bio tamo. Jer da si govorio, toje moglo dovesti do tvoje tajne, do godina o kojima nisi htio govoriti.

― To je dosljedno.― Poput tog Shippersa, bio si tamo ali si se držao izvan dometa očiju. Ti si

bio tamo, ali tvog potpisa nema nigdje.― To je nategnuta usporedba.― Drugačija, možda, ne nategnuta ― ustrajala je Jenna ― Ne usuđuješ se čak

ni na obične upite o Shippersu jer bi ga doušnici mogli izvijestiti pa bi iščezao, čuva-jući svoju tajnu. Ti ga čekaš da uvaži Randolphov poziv; naposljetku, možda ― nadašse ― on će odlučiti da ustvrdi da li se taj osiguravajući zavod doista... kako to kažeš?

1 Nazivi nekih od najpoznatijih američkih sportskih momčadi (op. prev.)

― Ispriječio ― ponudi joj Michael riječ ― pa postavlja posljednja pitanjaprije nego će se suglasiti s konačnom likvidacijom MacKenzieve police. To jestandardno; oni paklenski mrze kad moraju isplatiti novac.

― Da, ti vjeruješ da će on to učiniti. A kad otkrije da nema pitanja, bit ćealarmiran, a onda će, opet se nadaš, kontaktirati sa svojim pretpostavljenim,Dvosmislenošću.

― Mislim da se on hoće tako ponašati. To je za mene najbolji i najsigurnijinačin. Sve drugo bi ga potjeralo u podzemlje.

― A svaki sat on... ― Jenna je zatresla glavom, tražeći riječi.― Misli o tome ― rekao je Havelock. ― Koncentrira se.

― Da, koncentrira. Svaki je trenutak izgubljeni trenutak, daje mu vremena daopazi prismotru, ljude koji te brinu jer ih ne poznaješ i ne možeš im dati pravimaterijal o njihovu subjektu.

― Ja to ne volim, ali tako je često bilo i prije.

― Jedva ikad pod ovakvim okolnostima, nikad s tako strašnim posljedicamaučini li se pogreška. Brzina jest sve, Mihail.

― Nastojiš mi nešto reći, a ja ne znam što je to.― Bojiš se da ćeš alarmirati Shippersa, bojiš se da bi mogao nestati.

― 'Ustrašen' je bolja riječ.― Onda nemoj ići za njim. Pođi za čovjekom koji je šutio, koji je bio u

Medicinskom centru kad je MacKenzie umro, ali čiji se potpis nije pojavio. Kao što siti bio dva čovjeka u Pragu, on je dva čovjeka ovdje. Pođi za onim kojega vidiš jernemaš razloga za vjerovanje da je on dva čovjeka, ili da ima tajnu koju mora skrivati.

Havelock je dodirnuo šalicu, s očima na Jenni. ― Poći za laboratorijskimpatologom ― nastavio je tiho. ― Držeći se pretpostavke da je tamo morao netko bitis Randolphom... Potkrepa. Osiguravajući zavod inzistira na liječniku koji će potvrditi.

― U mojoj bi zemlji pet potpisa bilo jedva dovoljno za takav dokument.― Odbit će, dakako.

― Može li? Bio je tamo.― Reći će Randolphu da ga ne može podržati, da se ne može otvoreno

suglasiti s dijagnozom aneurizma koji je doveo do aortalne hemoragije.― Onda mislim da bi doktor morao biti vrlo čvrst. Ako je to Shippersovo

medicinsko stajalište, zašto se nije prije zalagao za njega?Michael se nasmiješio. ― To je vrlo dobro. Ucijeni ucjenjivača njegovim

materijalom.― Zašto ne? Randolph ima ― kako to kažete? ― upliv. Godine, ugled,

bogatstvo; tko je taj Shippers da mu se suprotstavlja?― A sve to ne znači više nikakvu razliku. Mi ga jednostavno silimo da se brzo

pokrene. Radi svoje osobne zaštite ― ne kao čovjeka Moskve već kao liječnika ―treba da odredi koliko su ozbiljni ljudi iz osiguranja. Bez obzira na to je li to rutinskipostupak ili oni baš tako misle. Onda on nalazi da nema ništa; mora poći dalje.

― Kakav je danas raspored? ― upita ga Jenna.― Početna prismotra. Ljudi će ga staviti pod oko čim ujutro iziđe iz svog

stana. Sekundarna će preuzeti brigu unutar zgrada Regency.― Kako?... Oprosti, nisam slušala sinoć kad si telefonirao.

― Znao sam da nisi, gledao sam te. Hoćeš li imati nešto za mene?― Kasnije, možda. Kako su tvoji ljudi ušli u te zgrade?

― Fondacija Regency je privatna firma sa svojim dijelom klasificiranih vladi-nih ugovora. To je očito bio razlog zašto se Shippers tamo uselio; mnogo tih ugovoraorijentirano je na obranu. Regency je bila kompanija koja je prva projicirala radijuspovršine na kojoj napalm gori. Uobičajeno je da su tamo vladini tehnokrati i osobljeGAO-a1, gdje premeću papire i djeluju službeno. Od jutros, bit će još dvojica.

― Nadam se da im nitko neće postavljati pitanja.

― Ako se to dogodi, oni im ne bi odgovorili; to je standard ponašanja. Osimtoga, imaju poslovne kovčežiće i plastične ID na suvracima, koji ih identificiraju.Bude li itko provjeravao, oni su pokriveni. ― Havelock je pogledao na sat, ustajući.― Randolph će telefonirati između deset i deset i trideset. Hajdemo. Moram razgo-varati s njim i dati mu novu riječ.

― Ako Shippers reagira ― rekla je Jenna, slijedeći Michaela hodnikom doradne sobe ― on neće upotrijebiti svoj službeni telefon.

― Postoje tri mobilne jedinice na ulicama, odijeljene blokovima, sve uradiokontaktu, s kamerama na zglavcima koje aktivira pomicanje ruke. Mogu ićipješice ih u kolima ― mijenjajući ih. Ako iole vrijede, neće ga izgubiti.

― Zbog njih prilično brineš, zar ne?― Zbog njih brinem. ― Havelock je otvorio vrata radne sobe, propuštajući

Jennu. ― Još bi me više brinuli da nije prijana koji se zove Charley, a koji mi je htioprosvirati glavu na Poole's Islandu.

― Onaj iz Konzularnih operacija?Michael je kimnuo, pošavši prema stolu. ― Doletio je prošle noći; moj osobni

zahtjev, koji ga baš nije osobito oduševio. Ali on je dobar, temeljit, a zna da jeShippers povezan s Matthiasovom krizom. To je dovoljno da ga učini boljim nego jeikad bio. On je šef, a ako se ne zaguši na pokretnom telefonu on će me informirati,reći će mi ako išta iskrsne.

Jenna je krenula prema svom stolu, uz sjedeljku; na stoliću za kavu ispred njebile su uredne, tanke hrpe papira, i nekoliko stranica rukom pisanih zabilježbi. Sjela jei uzela vezani otipkani izvještaj s hrpe na lijevoj strani. Govorila je čitajući,neodređena glasa, podijeljene koncentracije. ― Jesi li stupio u dodir s osiguravajućimzavodom?

― Ne, to je rizik kojemu se ne želim izložiti ― odgovorio je Havelock,sjedeći za stolom i gledajući u Jennu. ― MacKenzieva bi polica mogla pasti.

― Vjerojatno si u pravu.

― Što imaš tamo? To je ono isto u što si sinoć gledala.

1 Akr. od G(eneral) A(ccountancy) O(ffice), amer. Služba javnog knjigovodstva (op. prev.)

― To je izvještaj od Centralne obavještajne agencije. Popis mogućihsovjetskih prebjega u posljednjih deset godina, a nijedan se nije materijalizirao.

― Potraži nuklearnog učenjaka ili vojnog stratega koji je iščezao.― I drugi su iščezli, Mihail ― rekla je Jenna, čitajući i uzimajući olovku.

Havelock je zadržao pogled na njoj još nekoliko trenutaka, a onda je pogledaona list papira na kojem su bili išvrljani telefonski brojevi. Pročitao je jedan, podigaoslušalicu i stao birati.

― On je hladni kurvin sin, to vam mogu reći ― odsjekao je dr. MatthewRandolph. ― Kad sam mu to iznio, on je zašutio pa postavio nekoliko pitanja poputpogrebnika koji nešto rješava s obiteljskim advokatom, rekavši na kraju da će mitelefonirati.

― Kako ste mu to iznijeli i što vas je pitao? ― upita ga Michael, odlažućipapir s memorandumom Pentagona na kojem su bila ispisana imena starijih oficira uOdborima za nuklearne hitnosti. Zaokružio je jedno ime. ― Nastojte biti točni što jeviše moguće.

― Bit ću potpuno točan ― tvrdoglavo će kirurg.

― Mislio sam samo u smislu riječi, fraze koju je upotrijebio.― Neće biti teško; bilo ih je prokleto malo, a bile su i prokleto kratke... Kao

što ste pretpostavili, rekao mi je da nemam pravo njega upetljavati u to, da je takavbio naš dogovor. On mi je jednostavno donio svoje nalaze, a kako sam ih ja mijenjaoto spada u moju odgovornost, ne njegovu. Onda sam ja rekao da ja nisam pravnik, aliako me moje sjećanje trivijalnosti još služi, on je bio dodatak svemu tome, a ja se neželim peći u paklu ispred Midge i njene djece kad ih zajebu i uzmu im ono što suočekivali.

― Do sada vrlo dobro. Što je odgovorio?― Nije ispljunuo nikakav odgovor, pa sam ja, je li, eksplodirao. Rekao sam

mu da je prokleta budala ako misli da je prije četiri mjeseca on ovdje bio nevidljiv, ada je još veća budala, ako misli da bi itko od osoblja povjerovao da sam proveo sate upatološkom laboratoriju nad tijelom prijatelja, i to sasvim sam.

― Vrlo dobro.

― Imao je odgovor na to. Poput komada suhog leda koji govori, rekao je damu točno kažem tko je to znao.

Havelock je odjednom osjetio grč u prsima; javljala mu se avet nepotrebnihsmaknuća. ― Što ste mu odgovorili? Jeste li ikoga spomenuli?

― Pakao, rekao sam mu, vjerojatno svi!Michael se opustio. ― Možete na platni spisak, doktore.― Ne biste me mogli priuštiti, sine.― Molim vas, nastavite.― Malo sam se povukao i rekao mu da se suviše uzbuđuje oko ničega. Rekao

sam mu da je prijan iz osiguravajućeg zavoda koji me posjetio rekao da je sve to samoformalnost, da im je potreban samo još jedan potpis na patološkom izvještaju prijenego pošalju ček. Čak sam mu predložio da telefonira Benu Jacksonu u Osiguravajućizavod Talbot, ako zbog nečega brine. Rekao sam mu da mi je Ben stari prijatelj...

― Dali ste mu ime?― Svakako. Ben je moj stari prijatelj; on je sredio Macovu policu. Mislio sam

da će Ben, ako mu itko telefonira, stupiti u dodir sa mnom i upitati me što se to,dovraga, zbiva.

― A što ste mu vi nakanili reći?― Rekao bih mu da je onaj koji mu je telefonirao sve pobrkao i vratio stvari

unazad. Ja sam onaj koji je htio drugi potpis na papirima u našoj arhivi.― Što je Shippers odgovorio?― Samo nekoliko riječi; govorio je kao smrznuti kompjuter. Upitao me jesam

li Benu ili čovjeku iz osiguravajućeg zavoda rekao tko je on.― I?― Rekao sam 'ne, nisam'. Pravedno je pravedno, a mislio sam da je sve to

potrebno sprovestii tiho, i da je to najbolji način. Neka dođe ovamo i prokleti izvještajpotpiše bez ikakvih fanfara.

― Njegov odgovor na to?― Opet, prokleto kratak i beskrvan. ― Randolph je zastao, a onda stao

razmicati riječi govoreći monotonom. ― 'Jeste li mi sve rekli,' zanimalo ga je. Kažemvam da je bio zombi.1

― Što ste mu vi na to?― Odgovorio sam mu da sam, dakako, sve kazao. Onda mi je rekao da će mi

uzvratiti telefonski poziv. Baš tako, 'telefonirat ću vam', i to onim svojim bogumrskimglasom.

Havelock je duboko disao, a pogled mu je pao na imena ispisana napentagonskom papiru, osobito se zadržavajući na jednom. ― Doktore, ili ste obaviliizuzetan posao, ili ću ja imati vašu napuhanu glavu.

― O čemu, dovraga, vi govorite?

― Da ste se ponijeli na moj način, upotrijebivši samo osiguravajući zavod bezikakvog drugog imena, Shippers bi uzeo da MacKenzievu smrt ponovno ispituje trećastrana, a da vam to ne kažu. A sada, ako on nazove tog Jacksona, znat će da lažete.

― Pa što onda? Isti rezultat, zar ne?

― Ne za vas, doktore, a mi tu ne smijemo upetljati vašeg prijatelja; nemožemo preuzeti rizik. Za vaše dobro se nadam da je on otišao u ribolov. A ja to imislim ― ako mi izazovete još jednu komplikaciju, vidjet ću kako vam se glavakotrlja niz ulicu.

― Dakle, dobro, mladi prijane. Ja sam o tome razmišljao. Moglo bi sedogoditi da se dvije glave kotrljaju dvosmjernom ulicom, zar ne? Vi ste muckamuck2

iz Bijele kuće koji mi kaže da izvršna grana naše vlade pokušava pokriti okrutnoubojstvo herojskog veterana, službenika CIA-e, a ja sam samo seoski doktor koji po-kušava zaštititi interese njegove ucviljene udovice i siročadi bez oca zato jer su propa-tili više nego itko ima pravo zahtijevati od njih. A vi to želite zapetljati, vi kopile?

1 Osoba koja jest ili se doima beživotnom, apatičnom, lišenom svakog nezavisnog suda; automaton (op.prev.)

2 U žargonu kanadskih Indijanaca Činuk ― hrana, hraniti se; dobro uhranjen, utov-ljen; budža; uglednineradnik (op. prev.)

― Molim vas da mi telefonirate ako još nešto čujete, doktore Randolph.Charles Loring, pripadnik Specijalnog odreda Konzularnih operacija, koji je

netom stigao s Poole's Islanda, trljao je oči, sjedeći na prednjem sjedištu automobila.Vozač je svakako bio stranac; to će reći da ga Loring nije vidio prije deset sati uvečer,kad se sastao sa cijelom jedinicom koju je Havelock odabrao na temelju podataka oprofesionalnoj prošlosti iz više od trideset fascikala koje je na traženje Ministarstvapravde dostavio Federalni istražni biro. Jedinica je sada bila njegova odgovornost; svisu shvatili zadatak neprekidnog osmatranja jedne osobe, ali im nije bio rečen razlogza to ― što nije najmudriji postupak kad je u pitanju ovakav posao.

Jedini izvještaj koji mu je Havelock dao bio je u riječima da je Shipperspovezan s Poole's Islandom, a to je ― uz oklijevanje ― bilo dosta Charleyu. Havel-ock je kurac vičan niskim udarcima i načinio je neke budalama u Savannahu, ali akoon sada izvodi dio Matthiasove predstave u Washingtonu, on ima više problema negosu ih oni imali. Postoje trenuci kad voljenje ili nevoljenje nekoga jednostavno neznači mnogo; katastrofa ― tragedija ― na Poole's Islandu spada u takve trenutke.

Jedinica se sastala u deset sati u Sterilnoj jedanaest, dolje u Quanticu, a ostalaje zajedno do četiri sata ujutro, razmatrajući razne varijante potpune prismotre ― neznajući baš ništa o subjektu. Imali su fotografiju, ali osim neprikladnog opisa koji jedao Randolph, to je bilo otprilike sve što imaju, a i to je bilo neprimjereno. Bila je touvećana fotografija načinjena u Sterilnoj jedanaest na osnovu fotografije objavljene1971. u godišnjaku Jefferson Medical School, koji su pronašli u uredu FBI-a u Phila-delphiji. Nikakvo objašnjenje nije dano agentima koji su to pronašli, osim što im je re-čeno da poštuju duboku tajnost. Zapravo, godišnjak su ukrali u sveučilišnoj bibilio-teci, a agent koji ga je »digao« sakrio ga je ispod ogrtača i iznio. Razgledavajući zrna-sto povećanje, pripadnici jedinice trebalo je da si predstave lice znatno starije nego nafotografiji, a budući da nitko s kime su morali razgovarati nije Shippersa vidio većčetiri mjeseca, nije se mogla odbaciti mogućnost da ima bradu ili brk. A nisu smjeli nisa kim razgovarati o doktoru Colinu Shippersu, ni sa kim. Havelockova naredba.

Već prvi rezultati nadzora odbacili su mogućnost maljavih dodataka na sub-jektovu licu; metalizirana stakla naočala i jači okvir činili su bitnom razliku izmeđunjegove pojave sada i fotografije u godišnjaku. Ljudi unutar Fondacije Regency dva-put su se javili radiovezom; 'pobrali' su Shippersa. Jedan je čovjek dolje u hodniku, uprostoriji pored one u kojoi je radio patolog; drugi je pokrivao njegov ured na katuispod. Čekanje je počelo, pomisli Loring. Ali čekanje na što?

Sati dana će to reći. Charles Loring je dobro znao da je učinio sve što jemogao kako bi jedinicu najdjelotvornije razmjestio: udaljeni su jedan od drugoga,maksimalno sakriveni, a međusobno su u radiovezi. Automobili su bili na raskršćimajednosmjerne ulice, a njegova su kola bila nasuprot istraživačkom centru, s punim po-gledom na ulaz i na susjednu garažu za parkiranje osobnih kola.

Oštar visoki šum začu se s konzole na ploči s instrumentima; bio je to signaljednoga od ljudi unutar zgrade. Loring ispruži ruku prema mikrofonu, pritisnu dugme,pa orogovori. ― S-pet. Što je?

― S-tri. Upravo je izišao iz laba.1 Cini se da žuri.― Ikakvih znakova?

1 Laboratorij (op. prev.)

― Čuo sam da telefon zvoni u njegovoj sobi ― prije nekoliko minuta. On jesam, pa je mogao govoriti, ali to je spec.1 Nisam mogao čuti nikakav razgovor.

― To je dovoljno dobro. Ostani gdje jesi i čuvaj se da te ne opazi. Loring jespustio mikrofon, ali prije nego se naslonio na sjedalo, začu drugi žvrljavi signal.

― S-pet.― S-dva. Subjekt je ušao u svoju kancelariju. Prema načinu kako hoda, prema

općem držanju, uzbuđen je.― Dobar opis; sukladan onome s kata. Možda ćemo krenuti brže nego je itko

od nas...― Drži vezu! Ostanite na liniji ― rekao mu je Nadzor 2, dok su krckanja

ispunila zvučnik. Čovjek je sakrio radio ispod odjeće ne prekidajući otvoreni krug.Glas mu se vratio za nekoliko sekundi. ― Oprostite. Subjekt je odmah izišao, pa samse morao okrenuti. Odbacio je bijeli kaput, pa je sada u uličnom odijelu. Ogrtač istetamne boje, isti mekani šešir obješena ruba. Držim da je sada vaš.

― I ja tako držim. Gotovo. ― Loring je držao mikrofon u ruci i okrenuo sevozaču. ― Budite spremni. Paket nam dolazi u susret. Ako ja budem morao pješice,vi preuzmite. Bit ću u kontaktu. ― Ispod jakne je izvukao mali kompaktni ručni radioi po uhodanom običaju provjerio napunjenost baterija. Zatim je povukao lijevi rukavotkrivši ravnu minijaturiziranu brzosnimajuću kameru, pričvršćenu za donji diozglavka. Iskrivio je ruku i čuo prigušeni klik; bio je spreman.

Telefon je zazvonio, razbivši Havelockovu skoncentriranost na pentagonškepapire. Podiže slušalicu.

― Da?― Cross?Michael je žmirnuo, prepoznavši Randolphov kreštavi glas. ― Da, doktore?― Možda ćemo obojica sačuvati glavu. Telefonirao je Ben Jackson, ljući od

oluje na Point Judithu.― Zbog čega?― Čini se da mu je telefonirao taj advokat i upitao ga zašto zadržavaju

konačnu isplatu na temelju MacKenzieove police.― Shippers ― rekao je Havelock.― Imate to, a Ben je luđi od pakla. Nema nikakve konačne isplate. Čitavo

poravnanje upućeno je poštom Midgeinom odvjetniku otprilike prije osam tjedana.― Zašto je Jackson telefonirao vama, a ne odvjetniku gospođe MacKenzie?― Zato jer je Shippers ― a zamišljam da je to Shippers ili netko tko je zvao u

njegovo ime ― bio uzdrman i rekao da je nastala neka pometnja oko potpisa namedicinskom izvještaju, pa da li Ben zna išta o tome. Naravno, Ben nije znao ništa otome; novac je isplaćen ― obrađen kroz njegovu ustanovu ― i to je to. Osim toga jedodao da on ne voli da njegov ugled...

― Slušajte me ― prekinu ga Havelock. ― Ja neću izgubiti svoju glavu, alivaša bi mogla prsnuti. Želim da ostanete u svom uredu i da se ne viđate ni sa kim svedok vam ja ne pošaljem nekoliko svojih ljudi. Ako netko pokušava doći k vama, nekamu za deskom kažu da operirate.

1 Spekulacija, pretpostavka (op. prev.)

― Zaboravite to! ― ispali Randolph. ― Mene ne brine takav šmrkavacprljavih usta kakav je Shippers. Neka nam se približi, jedan od stražara će ga baciti uobloženu ćeliju.

― Kad bi on to učinio a vi ono što ste sada rekli, ja bih vam u ovom trenutkupoljubio noge, ali to neće biti Shippers. Može vam telefonirati. To je najbliže što ćevam se približiti i najbolje što bi vam se moglo dogoditi. Ako to učini, recite mu davam je žao zbog bijele laži,1 ali da ste se, nakon dužeg razmatranja, htjeli pokriti uvezi s tim izvještajem.

― On to ne bi povjerovao.― Ne bih ni ja, ali je to odugovlačenje. Moji će se ljudi pojaviti kod vas u

roku jednog sata.― Ja ih ne želim!― Nemate izbora, doktore Randolph ― rekao je Michael, spustivši slušalicu

da bi odmah našao jedan od telefonskih brojeva ispred sebe.― Da li doista misliš da će Shippers poći za njim? ― upita ga Jenna, koja je

stajala uz prozor s CIA-inim izvještajem u rukama.― Neće, ali će tamo biti upućeni drugi, ne da ga odmah ubiju, već da ga uzmu.

Uzeti ga i staviti ga samog u sobu gdje mu mogu drobiti glavu sve dok ne saznaju skim on to petlja i u čije ime laže. Ubojstvo bi bilo nježnije. ― Havelock je uzeoslušalicu, gledajući u broj.

― S druge strane ― primijeti Jenna ― znajući da je Randolph lagao, znajućida je upetljan, to će natjerati Shippersa da postupa brže nego smo mislili da jemoguće. Kad je bio Loringov posljednji poziv?

― Prije jednog sata. Shippers je taksijem krenuo u centar grada; sada ga pratepješke. Uskoro ćemo čuti što je bilo dalje. ― Michael je telefonirao; linija je odmahodgovorila. ― Ovdje je Sterilna pet, Fairfax. Pod tim kôdnim imenom, jučer sam seuz pratnju povezao u Randolphov medicinski centar, okružje Talbot, Maryland, Ea-stern Shore. Hoćete li potvrditi, molim vas? ― Dok je čekao, Havelock je pokriomikrofon slušalice i obratio se Jenni. ― Nečega sam se sjetio. Ako nas posluži sreća,mogli bismo jednu pasivu pretvoriti u aktivu... ― Vratio se telefonu. ― ... Da, tako je.Tročlani tim; odlazak je bio u jedanaest stotina sati. Jeste U spremni za instrukcije?...Tamo odmah pošaljite dvojicu na bazi prioriteta. Subjekt je dr. Matthew Randolph;njega treba zaštititi, maksimalan vizualni kontakt, ali ima zakačka. Ja želim da ljudibudu dio lokalne scene ― bolničari ili osoblje, što god se budem mogao dogovoriti sRandolphom. Kažite im da budu en route i da me s mobilnog telefona preko vaspozovu za dvadeset minuta. ― Michael je opet zastao, gledajući u Jennu, dok jedispečer Tajne službe provjeravao raspored. ― Randolph nam je možda učinio jošjednu uslugu uz rizik koji nikad neće razumjeti.

― Bude li surađivao.

― On nema izbora. ― Dispečer se vratio; Havelock je slušao, a onda progo-vorio. ― Ne, to je u redu. Zapravo, više volim da su to ljudi koji jučer nisu bili tamo.Usput, kôd će biti... ― Michael je zastao, misli su mu se vratile do Palatina, do mrtvačovjeka čije su ga riječi dovele do merilendskog Eastern Shorea. ― Apaš ― rekao je.― Oni su bili lovci. Recite Apašu da me nazove za dvadeset minuta.

1 Nevažna laž, laž koja nema nikakvih ozbiljnijih posljedica, a u određenim okolnostima može biti idruštveno prihvatljiva (op. prev.)

Dr. Matthew Randolph je odgrmio svoje protivljenje, ali bez rezultata. Ili ćesurađivati, rekao mu je Havelock, ili će svi preuzeti rizike i padati 'zapetljani'; on snjima. 'Gospodin Cross' je bio spreman pokazati veliku upornost, pa makar to značilopriznati ubojstvo CIA-ina operativnog oficira koji se zvao Steven MacKen-zie. ARandolph, shvaćajući da je sada između čekića i nakovnja, ušao je u opasnu šaradu spriličnom mjerom inventivnosti. Tim Apaša bit će dvojica kardiologa iz Kalifornijekoji su u posjeti Centru, a bit će kompletirani i bijelim jaknama i stetoskopima.

Havelockove su naredbe bile vrlo jasne; nema prostora za pogreške. Tko goddođe Matthewu Randolphu ― a netko će zasigurno doći ― treba njega ili njih uzetižive. Rane su dopuštene, ali samo u noge i stopala, ništa iznad struka.

Bila je to naredba Četiri Nula, ništa sakrosanktnije u tajnoj službi.― Havelock, ovdje Loring.

― Kako ide?― Moj vozač kaže da nije mogao uspostaviti vezu s vama.

― Razgovarao sam s jednim raspaljivim doktorom, ali da je bila neka hitnostvaš se čovjek mogao ubaciti u liniju. On to zna.

― Nije bilo hitnosti i još je nema. Jednostavno je čudno. ― Loring je zastao.Stanka je bila neugodna.

― Što se događa, Charley?― To je baš to. Shippers je izišao iz taksija ispred Garfindleove robne kuće.

Ušao je, telefonirao s jednoga od dva telefona na prvom katu, a sada već cijeli sat iliviše luta po muškom odjelu na petom. Zovem odanle; imam ga na vidiku.

― Čeka na nekoga.― Ako je tako, onda je to čudan način tihog čekanja.

― Kako to mislite?― Kupuje odjeću kao da ide na krstarenje, proba na sebi i smije se s

prodavačima. On je dobra predstava i dobar prihod za cijeli dan.― Nije uobičajeno, ali budite strpljivi. Glavno je da je telefonirao, da je učinio

prvi vanjski korak. Dobro radite.― Tko je on, dovraga, Havelock?

Michael je razmišljao. Loring zaslužuje da mu se kaže više nego mu je rečeno;bio je to trenutak da ga se dovede bliže istini. Toliko je ovisilo o tom službeniku ConsOpa, čovjeku koji ne okoliša.

― »Ulaznik« pod debelim pokrivačem koji će se sastati s čovjekom koji bimogao Poole's Island dići u zrak iz luke Savannah. Zadovoljan sam što ste tamo,Charley. Mi moramo znati tko je taj čovjek.

― Sasvim dovoljno i hvala. Ovdje su pokriveni svi katovi i izlazi, u kontaktusmo, a kamere su nam spremne. Ako se postavi pitanje izbora, da li odbacujemoShippersa i ostajemo s kontaktom?

― Možda nećete morati. Možda ćete ga prepoznati. Drugi vjerojatno ne bi, alivi biste mogli.

― Isuse, iz Statea?― Tako je. Moje je mišljenje u stvari nagađanje o nekim elementima subjekta:

četrdeset pet do sredine pedesetih, i neka vrst specijaliste. Ako ga.prepoznate, držitese daleko sve dok se ne razdvoje, zatim pokupite Shippersa i dovedite ga ravnoovamo. Ali kad mu priđete za hvatanje budite vrlo brzi i vrlo oprezni, i pretražite garadi kapsula.

― Shippers je tako dubok? Kriste, kako to oni rade?― Prošlo vrijeme, Charley. Uradili. Prije dugo vremena.

Čekanje bi bilo neizdrživo da Havelocka nije sve više očaravala ličnostporučnika bojnog broda I klase, Thomasa Deckera, Annapolis '61,1 bivšeg kapetanapodmornice Starfire i člana pentagonskog Odbora za hitne nuklearne slučajeve.Decker je bio lažljivac, a da nije imao očitog razloga za laganje.

Michael je razgovarao sa svom petnaestoricom starijih oficira NCC.2 Neke je idvaput pozvao na razgovor, nekolicinu tri puta, tobože da bi sastavio jasnu slikuradnih metoda odbora, što će poslužiti za upoznavanje Predsjednika. U većini surazgovora početne rečenice bile veoma oprezne ― svaki je, naravno, zahtijevaoverifikaciju preko centrale Bijele kuće, ali kako su riječi tekle a oficiri shvatili daHavelock zna o čemu govori, bili su sve manje oprezni i određeniji unutar ogradamaksimalne sigurnosti. Hipotetički događaji bili su prilagođavani teoretskimodgovorima, a iza svojih fundamentalnih razloga zbog kojih je razgovarao sa svakimod njih, Havelock je bio impresioniran. Ako zakoni fizike određuju da za svaku akcijupostoji jednaka i suprotna reakcija, timovi NCC došli su s boljom jednadžbom. Zasvaku nuklearnu akciju od strane neprijatelja, reakcija nije nikako bila ista; bila jeuništavajuće superiornija. U tom je smislu čak i Deckerov prilog bio elektrizirajući.On je stavio jasno do znanja da bi prstenasti krug podmorskih nuklearnih napadačamogao uništiti sve glavne neprijateljske instalacije od sjevernog Atlantika do Crnogmora, te glavne točke između ― za nekoliko minuta. Na tom području nije lagao;lagao je na drugom. Rekao je da se nikad nije sastao s državnim sekretaromAnthonyem Matthiasom.

Njegovo se ime pojavilo na trima raznim telefonskim ubilježbama u Matthias-ovu uredu; sve unutar prošlih šest mjeseci. .

Moguće je, dakako, da Deckerova izjava jest istinita, to jest da se on nijezapravo sastao s Matthiasom, već je samo razgovarao s njim preko telefona. Ali akoje tako, zašto sam nije ponudio tu informaciju. Čovjek kojega upitaju da li poznajedržavnika Matthiasova formata neće to spremno zanijekati a da to brzo ne objasni,odnosno da kaže da ga poznaje ali samo preko telefona. To nije prirodno, čak je kon-tradiktorno za očito ambicioznog pomorskog oficira koji se brzo uzdiže u Pentagonu, ikoji bi se vjerojatno grčevito držao za repove kaputa Anthonya Matthiasa.

Thomas Decker, USN1 je lagao. Poznavao je Matthiasa, ali je to zbog nekihrazloga odbio priznati. Bilo je vrijeme da po četvrti put pozove komandanta Deckera.

― Znate, g. Cross, ja sam vam rekao sve što sam mogao ili vam trebao reći oovim pitanjima. Uvjeren sam da ste svjesni da su mi postavljena stanovita ograničenjakojima može protusloviti samo Predsjednik ― uz njegovu prisutnost, dodao bih.

1 Glavni grad Marylanda, sjedište Pomorske akademije SAD (op. prev.)2 Skr. od N(uclear) C(apability) C(ouncil), Vijeće o nuklearnim potencijalima (op. prev.)3 U(nited) S(tates) N(avy), Mornarica Sjedinjenih Država (op. prev.)

― Ja to znam, komandante, ali me zbunjuje jedna moja zabilješka. Tovjerojatno nije u nikakvoj vezi s onim što smo razgovarali, ali to nije razumio nidržavni sekretar. Rekli ste da ga ne poznajete, da se niste nikad sastali s njim.

Deckerova je stanka bila jednako elektrizirajuća kao i njegovi podaci opodmorskom nuklearnom ratovanju. ― On je tako htio ― rekao je mirno. ― Tako mije rekao.

― Hvala vam, komandante. Usput, državni sekretar je to jutros pokušaoodrediti, ah se nije mogao sjetiti gdje ste vi i on posljednji put razgovarali.

― Njegovo imanje, dakako. Negdje u augustu ili u septembru, mislim.― Dakako, njegova kuća u pokrajini. Shenandoah.

― Tamo je to bilo, tamo je uvijek bilo. Nitko nije ništa znao. Bili smo samomi. Kako je moguće da se ne može sjetiti?

― Hvala vam, komandante. Doviđenja. Shenandoah.Zvonce je prodorno zazvonilo, zvonjava je bila neprekidna; to je način kako

centrala najavljuje hitan poziv. Havelock je potrčao preko sobe i zgrabio slušalicu.Bio je Loring.

― Imate me na tanjuru i ja tu ništa ne mogu! Isuse, žao mi je!― Izgubili ste ga ― rekao je Michael, suhog grla, odjednom bez kapi krvi u

licu.― Kriste! Vratit ću svoje karte! Svaku jebenu od njih!

― Smirite se, Charley. Što se dogodilo?― Promjena. Bogomprokleta promjena! Ja... nisam mislio na to! Trebalo je,

ali nisam!― Kažite mi što se dogodilo ― ponovi Michael, sjedajući, dok je Jenna ustala

i stala mu se približavati.― Shippers je platio ono što je kupio, uredivši da mu većinu stvari isporuče,

osim nekoliko kutija koje je uzeo sa sobom. Ušao je u kabinu za presvlačenje i izišaoobučen za ulicu; isto odijelo, isti ogrtač, isti mekani šešir, s kutijama u rukama.

― Ponosno ― umorno će Havelock, osjećajući kako mu se opet osjećajjalovosti širi tijelom.

― Naravno ― suglasio se Loring. ― Slijedio sam ga do lifta, bio udaljen odnjega nekoliko prolaza ― gledajući u oči svakog kurvinog sina u Odjelu za muškarce,misleći da je baš to vaš čovjek; gledajući neću li opaziti nekog ušljivog kurvinog sinakako se češe o Shippersa, uzimajući nešto od njega. Vrata lifta su se zatvorila, a jasam podigao ljude na svakom katu, svako zaustavljanje lifta bilo je pokriveno; svakise čovjek imao uputiti dolje i pridružiti ostalima kod raznih izlaza, iste sekunde kadlift prijeđe taj kat. Moj S-devet ga je ugledao na ulazu iz Četrnaeste ulice i slijedio,javivši radiom svoju poziciju svima nama; mi smo se raširili kolima i pješke. Isuse!

― Gdje se to dogodilo? ― upita Michael.― Na uglu Jedanaeste, četiri minuta pošto sam izišao iz trgovine, a ja sam

posljednji izišao. Čovjek je zaustavio taksi, pobacao kutije unutra, a prije nego je ušaoskinuo je šešir. Bio je to isti tip deset, petnaest godina stariji i gotovo sasvim ćelav.

― Što je učinila vaša devetka?― Najbolje što je mogao. Pokušao je zaustaviti taksi, ali nije mogao; taksi je

projurio kroz rupu u prometu. Pozvao nas je, sve nam je ispričao, dao broj taksija iopis. Nas petoro potrčasmo natrag u trgovinu, pokrivajući izlaze koje smo mogli, alismo svi znali da smo ga izgubili. S-jedanaest i S-dvanaest pošli su za taksijem; rekaosam im da ostanu uz njega pa makar morali povrijediti svako prometno pravilo štopostoji ― budući da smo izgubili subjekta, mogli bismo zgrabiti tipa što se ubacio.Uhvatili su taksi šest blokova zapadno, ali u njemu nije bilo nikoga. Samo ogrtač,šešir i dvije kutije na podu.

― Vozač?

― Rekao je da je neki luđak bio unutra; skinuo je ogrtač, dao mu pet dolara, iiskočio na slijedećem svjetlu. Ljudi su uzeli kutije zbog mogućih otisaka.

― Neće naći nikakvih takvih otisaka u kompjuterima Biroa.― Žao mi je, Havelock, zaista mi je žao. Cijelo je Shippersovo ponašanje bilo

diverzija, a ja sam to kupio. Od svih bogomprokletih trenutaka kad se izgubi instinkt,ja sam odabrao baš ovaj.

Michael je tresao glavom dok je govorio. ― Nisi ga izgubio, Charley, ja sam tiga istjerao iz glave. Ti si barem osjetio prekid u uzorku ponašanja, a ja sam ti rekao dato zaboraviš. Rekao sam ti da budeš strpljiv i da se usredotočiš na čovjeka koji se nijeni imao namjeru tamo pojaviti.

― Ne moraš ovako postupati ― nato će Loring. ― Ja ne bih da sam na tvojemmjestu.

― Ti to ne znaš. Osim toga, trebaš mi. Nisam te skinuo s kuke, Charley, pot-rebni su mi ti tvoji instinkti. U Pentagonu pomorski oficir, komandant bojnog brodaThomas Decker. Pod vrlo debelim pokrivačem, saznaj sve što možeš o njemu. Sve.

― 'Ulaznik'?― Ne. Lažljivac.Jenna se naslonila na stol pored Michaela, gledajući mu preko ramena dok je

on proučavao imena i sažetke o ljudima koje je ona izabrala od CIA-e, Cons Opa ivojnih obavještajnih izvještaja. Između sto i trideset pet potencijalnih sovjetskihprebjega koji nisu došli na Zapad a čije je sadašnje boravište nepoznato, izabrala jeosmoricu za prioritetno razmatranje.

Michael je pogledao popis, odložio ga i uperio pogled u nju. ― Ovo je bioproklet dan. Nije vrijeme za šale.

― Ja se ne šalim ― nato će Jenna.― Tu nema nijednog stručnjaka za naoružanje ili vojnika visokog ranga i čina,

čak ni atomskog učenjaka. Ovo su doktori, specijalisti ― sada stari ljudi, a nijedan odnjih nije ni najdalje povezan s bilo kojom vrstom strateškog planiranja ili s kapacite-tima nuklearnog udara.

― Parsifalu nisu potrebne takve veze.― Onda ja možda nisam bio jasan u pogledu onoga što kažu ti dokumenti ―

rekao je Havelock. ― Oni govore o nizu nuklearnih poteza ― prvi i drugi udari,presretajući protuudari, teritorijalna neutralizacija i automatski povrat ― podrobnoopisane strategije koje mogu smisliti i o njima pregovarati isključivo stručnjaci.

― Matthias nije nosio u glavi takve pojedinosti, tako si rekao.― Dakako da nije, pa to i jest razlog zašto ja idem za ljudima u odborima za

hitnosti ― osobito za jednim. Ali Parsifal to ima. On je sve te projekcije dobio naraspolaganje. To su bili čipovi, njegove pregovorne točke u njihovoj luđačkoj igri.

― Onda nešto nedostaje ― inzistirala je Jenna, hodajući oko stola, da bi seodjednom okrenula i pogledala u Havelocka. ― Tko je govorio za NarodnuRepubliku? Tko je pregovarao o kineskim pozicijama? Tko je dao njene projekcije,njene strateške pojedinosti? Prema tvojoj teoriji, mora postojati treći pregovarač.

― Ne, ne mora. Njihovi kombinirani izbori bili bi dovoljni da izgrade sasvimuvjerljiv »slučaj« za kinesku strategiju. Opće je mišljenje u obavještajnim krugovimada bismo znali mnogo više o kineskim nuklearnim kapacitetima i mogućnostima negoitko u Pekingu ― kad bi se povezali američki i sovjetski prodori u arsenale NRK.

― Uvjerljiv primjer, predmet?― Sasvim.

― Kombinirani izvori, Mihail? Zašto?Havelock je proučavao Jennino lice, postupno shvaćajući što ona želi reći. ―

Jedan izvor ― odgovori joj tiho. ― Zašto ne?Zazvonio je telefon, a oštar zvuk aparata automatski je izazvao ukočenost u

Michaelovu vratu. Uze slušalicu; na liniji je bio predsjednik Sjedinjenih Država;njegove su prve riječi bile zlokobne, najgore koje je Michael mogao čuti.

― Sovjeti znaju za Matthiasa. Nema načina predviđanja njihovog slijedećegpoteza.

― Parsifal? ― upita Michael, bez daha u sebi.― Mogu ga nanjušiti, a ono što njuše pali im nosnice. Blizu su panike.

― Kako ste to saznali?― Stupili su u dodir s jednim od naših visokih diplomata. Rekli su mu da su

spremni otkriti Matthiasa. Jedina je nada koju sada imamo činjenica da su stupili ukontakt s jednim od najboljih ljudi koje imamo. Poštuju ga; on bi nam mogao bitijedinom nadom za zadržavanje situacije, nada u borbi protiv eksplozivnih silnica. Do-vodim ga na brod; on uzima Bradfordovo mjesto. Njemu treba sve reći, on mora sverazumjeti.

― Tko je on?

― Zove se Pierce. Arthur Pierce.

33

Paminjatčik je sjedio u podzemnoj sobi za strategiju Bijele kuće dok su gapredsjednik Sjedinjenih Država i dvojica najutjecajnijih ljudi u zemlji informirali 'osvemu'. Taj je sastanak imao prednost nad svim ranije ugovorenim sastancima i oba-vezama. Dosad je trajao već gotovo tri sata, a državni podsekretar za delegaciju u UNbrzo je bilježio; njegove su inteligentne sive oči odavale duboku svijest o katastrofikoja prijeti, ali je ispod njih očito bio um u potpunoj kontroli, koji je tražio odgovore,izbjegavao paniku.

Napetost je bila elektrizirajuća, isprekidano razbijena izrazima uctivosti i po-štovanja. Arthura Piercea se nije moglo nazvati prijateljem ni Predsjednika niti Addi-sona Brooksa, ali im nije bio ni stranac. Bio je profesionalac s kojim su obojica radilai obojica imala u njega povjerenja. Sa zahvalnošću su se sjećali njegovih dubinskihanaliza u prethodnim krizama. Što se tiče generala Malcolma Halyarda, 'Trightrope' sesusreo s majorom Pierceom u Sajgonu prije dosta godina, a Pierceov rad i um su ga setoliko dojmili da je poslao telegram Pentagonu predlažući da Ratni koledž ozbiljnorazmotri majorov potencijal za stalni a ne rezervni status.

Usprkos tim izuzetno povoljnim mišljenjima, izuzetni građanin-vojnik odab-rao je civilni status, mada orijentiran na vladu. A budući da je vojni establišment, nasvoj očaj, često bio dijelom vlade, pročulo se da je na raspolaganju izuzetan čovjekkoji traži izazovni posao; netko bi se morao pojaviti s nečim prije nego se korpora-cijski lovci na ljudske glave stušte na njega. Washingtonu je potreban svaki pravitalenat do kojeg može doći.

Sve se dogodilo tako jednostavno, tako logično u svojoj aritmetici: jedan višejedan više jedan. Ljudi su postali stepeništem, a stepenice su vodile na visoka mjesta.Stariji funkcioner Statea, od karijere, rekao je da se baš obreo na jednoj svečanojvečeri u Alexandriji kad mu je njegov vojni domaćin spomenuo Piercea. Naravno,funkcioner od karijere1 smatrao je potrebnim da Pierceovo ime spomene na sastankukojemu je prisustvovao Addison Brooks. State je neprekidno tražio te rijetke ljudedokazanih sposobnosti, koji su osim toga imali potencijal za daljnji intelektualni rast.Arthura Piercea su pozvali na razgovor, koji se pretvorio u dugotrajni ručak saristokratskim državnikom. To je, opet, dovelo do ponude zaposlenja, što je bilapotpuno izvodiva i normalna odluka u svjetlosti onoga što se znalo o Pierceu.

Krtica je došla na mjesto. Zapravo u Alexandriji nije bilo nikakve svečanevečere, nije bilo domaćina koji je na tako jedinstveno laskav način govorio oizuzetnom vojniku iz Sajgona. To nije bilo važno; drugi su govorili o njemu; Brooksje to provjerio. Tucet korporacija se spremalo da ponudi zaposlenje sjajnom mladomčovjeku, pa je Addison Brooks prvi progovorio.

Kako će godine prolaziti, odluci da se Arthur Pierce regrutira moći će se samoaplaudirati. On je bio izuzetan talenat sa sve većom i očitijom sposobnošću da shvati isuprotstavi se sovjetskim manevrima, naročito u susretima lice-u-lice. Bilo je, dakako,

1 Funkcioneri uglavnom do određenog ranga koji ostaju na svojim položajima bez obzira na rezultateizbora (op. prev.)

specijalista koji su proučavali često mutne sovjetske pozicije, ali je Pierce bio najdje-lotvorniji za konferencijskim stolom, bilo u Helsinkiju, Beču ili Ženevi. Ponekad sunjegove percepcije bile sasvim neočekivane: često se činilo da je on deset korakaispred govornika koje je slala Moskva; pripremao je protuprijedloge prije nego suSovjeti razjasnili svoju poziciju, pa je tako američki tim bio u prednosti neposrednogodgovora. Njegovu su nazočnost sve više tražili diplomati visokog ranga, sve dok senije dogodilo neizbježno ― uveli su ga u Mathiasovu putanju, a državni sekretar nijegubio vremena da sam iz Arthura Piercea učini diplomatu visokog ranga.

Paminjatčik je stigao. Dijete koje je genetički odabrano u Moskvi i pokrivenoupućeno u srce Amerike, bilo je na svom mjestu nakon životnog vijeka priprema, a uovom trenutku mu se obraćao predsjednik Sjedinjenih Država.

― Sada imate pred sobom cijelu nebožju sliku, gospodine podsekretaru. ―Berquist je zastao jer mu je bolno sjećanje zauzelo misli. ― Čudno je upotrijebiti tutitulu ― nastavio je tiho. ― Samo prije nekoliko dana drugi je podsekretar sjedio natom istom mjestu.

― Nadam se da ću doprinijeti barem djelić onoga što je on doprinosio ―rekao je Pierce, gledajući u zabilješke. ― Činjenica da je ubijen je prenerazujuća.Emory mi je bio prijatelj... on nije imao mnogo prijatelja.

― Isto je rekao o sebi ― primijetio je Addison Brooks. ― I o vama.― Meni?

― Da ste mu bili prijatelj.― Polaskan sam.

― Možda ne biste bili u to vrijeme ― rekao je general Halyard.― Bili ste jedan od devetnaest ljudi koje je istraživao.

― Na koji način?― Pokušavao je pronaći nekoga na petom katu Statea, tko je možda bio izvan

zemlje, koji je možda bio u Costa Bravi ― objasnio je Predsjednik.― Čovjek koji je kasnije upotrijebio kôd Dvosmislenost? ― upita Pierce,

namrgodivši se.― Tako je.

― Kako se moje ime pojavilo? Emory mi nikad nije to rekao, niti me pozvao.― Pod tim okolnostima ― rekao je ambasador ― nije ni mogao. Nekoliko pi-

tanja i odgovora između vas i Washingtona tog tjedna negdje se zagubilo. Ne moramvam reći kakav mu je udarac bio spočetka. To je pronađeno, dakako.

― To krivo upućivanje stalno izaziva uzrujavanje ― rekao je Pierce, vraćajućise zabilješkama, pregledavajući teme uz pomoć svoje pozlaćene kemijske olovke. ―Ja čak ne znam ima li rješenja. Opseg prometa je jednostavno tako velik a premalo jeljudi koji imaju sigurnosnu podobnost za materijal na toj razini. ― Podsekretar jezaokružio neku zabilješku, dodavši kao naknadnu misao: ― Ipak radije pristajem nauzrujavanje nego da se stvori mogućnost da neki od tih povjerljivih materijala iziđu načistinu.

― Što mislite koliko Sovjeti znaju od ovoga što ste saznali u ovoj sobi? ―upita ga Berquist.

― Manje nego sam saznao ovdje u ovoj sobi, ali vjerojatno više nego sum-njamo. Rusi su tako prokleto eliptični. Što je još gore, oni rade kao da su obuzeti po-mamom. Ne mogu oblikovati sud dok ne budem imao priliku proučiti te nevjerojatnedokumente.

― Lažne dokumente ― naglašeno će Halyard. ― Sporazumi između dvojiceluđaka, to su ti dokumenti.

― Nisam siguran bili u to povjerovala Moskva ili Peking, generale ― rekao jePierce, tresući glavom. ― Jedan od tih luđaka je Anthony Matthias, a svijet nijespreman da ga prihvati kao umobolnika.

― Zato jer ne želi ― Brooks mu je upao u riječ. ― Boji se.

― To je točno, sir ― suglasio se državni podsekretar. ― Ali ostavljajući Mat-thiasa po strani, kao što je Predsjednik opisao te takozvane ugovore o nuklearnim ag-resijama, oni sadrže izuzetne i izuzetno klasificirane informacije. Lokacije, megatona-žu podrobno, opisane kapacitete za izručenje, lansirne kôdove ― čak sistemepobacivanja. Na temelju onoga što sam ja shvatio, otvorena su vrata arsenala dvijusupersila i zemlje koja ih u tome prati, Kine; najtajnija oružja u svakom kampu tu suda ih vidi svatko tko čita sporazume. ― Pierce se okrenuo vojniku. ― Koja bi bilaPentagonova preporuka kad bi tajne službe donijele na vidjelo sličan kinesko-sovjet-ski pakt protiv nas, generale?

― Lansiranje ― kratko će Halyard. ― Ne bi bilo alternative.

― Jedino ako biste bili uvjereni da je to autentično ― doda Brooks.― Ja bih bio uvjeren ― odvrati general. ― A i vi biste bili. Tko bi je drugi

mogao uključiti osim ljudi koji imaju pristupa toj informaciji? Osim toga, postojeprojicirani datumi. Ja bih bio prokleto uvjeren.

― Kad kažete da su Sovjeti eliptični ― začu se glas državnika ― ja se s timslažem svim srcem, ali kako to mislite u sadašnjem smislu?

― Nabacivali su se frazama na mene ― s nepovezanim non sequiturima ― pačekali hoću li nasjesti na bilo koju. Sučeljavamo se već niz godina, bilo to u Beču,Bernu ili u New Yorku; navikneš se opažati čak i skriveno reagiranje.

― Ali su vam prvi rekli da znaju da je Matthias umobolan ― rekao jeBerquist. ― To je bilo njihovo otvaranje, zar ne?

― Da, sir. Nisam siguran jesam li prije upotrijebio točne riječi, ali ću to sadaučiniti. Bio sam u uredu sovjetskog ambasadora na njegov zahtjev, poziv, zapravo ―u društvu starijeg pomoćnika. Iskreno rečeno, mislio sam da me pozvao kako bismoporadili na kompromisu oko panarapske rezolucije, ali me umjesto toga dočekaoriječima koje su se mogle odnositi samo na Matthiasa: Saznali smo iz najpouzdanijegizvora da je odmor produžen jer se duševno njegovo stanje pogoršalo do točke izvanozdravljenja.

― Što ste mu odgovorili? ― upita ga Brooks. ― Točne riječi, molim.― 'Ruska potreba da leže na jajima svojih fantazija nije danas drugačija od

one koju je Dostojevski opisao.' To su bile moje točne riječi.― Izazovno i prpošno ― rekao je državnik. ― Vrlo dobro.

― Tada je počeo vatromet. 'On je lud!' vikao je ambasador. 'Matthias je lud!Učinio je umobolne stvari, podrovao ono što je ostalo od detanta.' Onda mu se pridru-

žio pomoćnik koji je htio znati gdje će biti održani idući sastanci, s kojim jenestabilnim vladama Matthias bio u kontaktu, i da li one znaju da je on lud, ili luđakšalje tajne poruke, sakrivajući umobolnost od ljudi s kojima je u dodiru? Ono što meplaši, g. Predsjedniče, g. ambasadore, generale Halyard, jest činjenica da su oniopisali ono što ste mi vi opisali. Ako ja točno razumijem, Matthias se tako ponaša većšest mjeseci. Stupa u vezu s nestabilnim režimima, s instant premijerima, s revolu-cionarnim huntama koje mi ne bi ni dotakli.

― Tamo Sovjeti dobijaju svoju informaciju, dakako ― objasnio je Berquist.― Oni misle da dementni Matthias sprovodi niz svojih 'geopolitičkih realnosti'. Guraih dalje.

― Oni misle mnogo više od toga, sir ― ispravi ga Pierce. ― Ponašaju se kaoda je on možda poslao nuklearni materijal ekstremističkim režimima i fanatičnimkampovima ― islamskim, na primjer, ili afganistanskim, ili antisovjetskim arapskimgrupama ― za koje smo se svi suglasili da ga ne smiju dobiti. Oni su paranoidni upogledu toga. Mi se možemo zaštititi jedan od drugoga već samim obimom našiharsenala, ali se nitko od nas ne može zaštititi od iracionalne stranačke hunte ili sektekoja posjeduje lanser i nuklearni kapacitet. Zapravo, mi smo mnogo sigurniji; mi smoodijeljeni oceanima. Strateški, Rusija je dio evro-azijske kopnene mase; njene sugranice ranjive ako zbog ičega a ono zbog blizine potencijalnim neprijateljima. Ako ihčitam točno, ta ih zabrinutost gura prema dugmetu panike.

― Ali ne Parsifal ― rekao je Brooks. ― Po vašem sudu, čovjek kojeganazivamo Parsifal, nije uspostavio dodir s Moskvom.

― Ne mogu ništa isključiti ― rekao je Pierce. ― Bilo je toliko fraza, prijetnji,implikacija ― kao što rekoh, eliptičnih spominjanja. Na primjer, spomenuli su 'slije-deće sastanke', 'nestabilne vlade', 'nuklearne materijale'. Sve je to ― opet, ako samdobro shvatio ― zapravo dio tih sporazuma. Kad bih mogao proučiti ih opazio bihparalele s originalnim tekstovima. ― Podsekretar je zastao, pa progovorio mirno,čvrsto. ― Ja mislim da je moguće da je taj Parsifal uspostavio kontakt, izručivšiizazovne nagovještaje, možda ništa više. Ali mislim da je hitno da znamo čak samo to.

― On nas želi sve dignuti u zrak ― sada će Predsjednik. ― Moj Bože, to jesve što želi.

― Što prije dospijem do Poole's Islanda, gospodine... ― Piercea je prekinuošum bijelog telefona na stolu, dok je crveno svjetlo blijeskalo na minijaturiziranojkonzoli. Berquist je uzeo slušalicu. ― Da?

Predsjednik je slušao u tišini gotovo trideset sekundi, a onda je odgovorio,kimnuvši. ― Razumijem. Izvijestite me o onome što se dogodi čim se dogodi. ―Spustio je slušalicu i obratio se ostalima. ― To je bio Havelock. Neće doći ovamodanas poslijepodne.

― Što se događa? ― znatiželjno će general.― Previše toga da bi se maknuo od telefona.

― Žao mi je ― rekao je Arthur Pierce. ― Htio sam se susresti s njim. Držimda je vitalno da smo u kontaktu. Ja mu mogu reći što se događa sa Sovjetima, a on memože upoznavati s tekućim. Moram znati kad da pritisnem, kad da se odmaknem.

― Bit ćete informirani; on ima moja naređenja... Izgubili su patologa.

― Prokletstvo! ― eksplodirao je general.

― Ili je opazio da je pod prismotrom ili je, znajući da su događaji van kontro-le, odlučio nestati.

― Ili mu je naređeno da iščezne ― doda državnik.― To je ono što ne mogu razumjeti ― rekao je Berquist, okrećući se držav-

nom podsekretaru koji je šutio. ― Rusi vam nisu ni na koji način dali do znanja daznaju za bilo koju sovjetsku upletenost u cijeloj ovoj prokletoj stvari? Nisu spomenuliCosta Bravu ni Rostovljev telegram nama?

― Ne, sir. To bi mogla biti prednost koju imamo. Mi znamo, ali oni ne znaju.

― Rostov zna ― inzistirao je Predsjednik.― Onda je suviše uplašen da bi postupio ― odgovori mu Pierce. ― To je

često slučaj s ukopanim osobljem KGB-a; nisu nikad sigurni na čije nožne prste mogunatrapati. Ili, ako on traga, ne stiže nigdje.

― Vi govorite kao da spominjete dvije različite Moskve ― usprotivio seHalyard.

― Slažem se s Havelockom ― reče Pierce. ― Tako je. I dok Moskva koja to-liko želi da se domogne Matthiasovih dokumenata uspijeva, ja imam posla s Mos-kvom koja govori za Kremlj. Tako neće biti u drugome. To je još jedan razlog zaštomoram biti upoznat s tekućom situacijom. Ako Havelock ulovi samo jednog čovjekakojemu možemo slijediti trag do te druge Moskve, to bi bila strateška prednost.Mogao bih je upotrijebiti.

― Već nam je rekao ― prekinu ga Brooks. ― Grana sovjetske obavještajneslužbe poznata kao VKR. Rostov je to gotovo priznao.

Pierce je izgledao zbunjeno. ― Nisam čuo da je to spomenuto.― Možda sam to previdio ― rekao je Berquist.― U svakom slučaju, to je suviše općenito. VKR je sastavljena od mnogih

jedinica. Trebale bi mi pojedinosti. Koja jedinica? Koji direktori?― Možda ih dobijete.― Oprostite, sir? ― Pierceovo pozlaćeno pero stajalo je iznad njegovih

bilježaka.― To je nešto od onoga što Havelocka drži u Sterilnoj pet.― Sterilna pet...― Možda su izgubili tog Shippersa, ali Havelock očekuje da će onaj koji mu

naređuje poslati ljude u Maryland da ustanove s kim je Matthew Randolph radio. Onje poslao svoje ljude na to mjesto, uz naređenje da ih rane i uzmu. Kao što sam vamrekao, doktor je lagao o razlozima MacKenzieove smrti, ali iz krivih razloga.

― Da, znam. ― Pierce je pogledao u svoje zabilješke, stavljajući pero uunutrašnji džep svog tamnog prugastog odijela. ― Pomaže mi da zabilježim; nisamočekivao ovo ponijeti sa sobom.

― Drago mi je ― rekao je Predsjednik. ― Ne bih vam dozvolio... Imatemnogo toga o čemu morate razmišljati, g. podsekretaru, a ne puno vremena. Kakoočekujete da ćete prići Sovjetima?

― Oprezno ― odgovori krtica ― Uz vaše dopuštenje, ja bih htio priznati dioonoga što su mi rekli.

― Vi ste se raspametili ― nato će Halyard.― Molim vas, generale, samo vrlo mali dio. Očito je da imaju prilično točan

izvor, pa bi poricanje cjeline moglo djelovati na njih da postanu sumnjičaviji,neprijateljskiji u stavu. To si sada ne možemo priuštiti. Predsjednikovim riječima,sada ih moramo zadržavati što je više moguće, koliko god je duže moguće.

― Kako mislite to učiniti? ― upita je Berquist, s oprezom u pogledu.

― Priznajući da je Matthias kolapsirao od iscrpljenosti. Sve drugo je pretjera-no izvan svih razmjera i izvan medicinske dijagnoze, koja govori o manjim posljedi-cama. Naređeno mu je da se odmara nekoliko tjedana; to je sve. Sve ostalo je govor-kanje i bezgranično tračanje, ono što prati čovjeka kakav je Matthias. Ne zaboravite;oni se sjećaju Staljina; ne mogu odbaciti te uspomene. Kad je Staljin bio mrtav najve-ći dio Moskve je bio uvjeren da je on bio medicinski dokazani umobolnik.

― Izvanredno ― umiješao se ambasador Brooks.― Oni ne mogu odbaciti i druge izvore ― rekao je Halyard, koji se očito htio

suglasiti, ali je to zabranjivao strateg u njemu. ― Curenje informacija iz nestabilnihrežima ― brzopečeni premijeri ili kako ih god nazivate. Matthias je dopro do njih.

― Onda moraju biti specifičniji sa mnom. Mislim da mogu s njima izići na-kraj, pitanje po pitanje. Ako ništa, morali bi se posavjetovati s Moskvom, dvostrukoprovjeriti porijeklo informacije. Svaki pojedini slučaj bi nam mogao kupiti vrijeme.― Pierce je zastao, okrenuvši se Berquistu. ― A vrijeme, gospodine Predsjedniče,vrijeme je ono što mi je na pameti. Mislim da što se prije vratim u New York izatražim ― ne, zahtijevam ― sastanak sa sovjetskim ambasadorom, to ću imati višeizgleda da im prste odgurnem od dugmadi. Ja zaista vjerujem da će me poslušati. Nemogu garantirati koliko dugo, ali za neko vrijeme ― nekoliko dana, tjedan ― slušatće me.

― Što izaziva očito pitanje ― rekao je ambasador, s laktovima na stolu, dokje vitke ruke sklopio ispod brade. ― Što vi mislite zašto su kontaktirali s vama, a ne sizravnijim, krizno orijentiranim kanalima u Washingtonu?

― I ja bih to htio znati ― dodao je Berquist. ― Za takve hitnosti postojitelefon koji nikad nije udaljen od mene više od petnaest metara.

Arthur Pierce nije odmah odgovorio, već mu je pogled lutao između Predsjed-nika i ambasadora. ― Teško mi je na to odgovoriti a da ne ispadnem arogantan ilipreambiciozan, a ne vjerujem da sam jedno ili drugo.

― Mi ćemo to uvažiti ― rekao je Berquist. ― Samo nam recite svojemišljenje.

― Uz svo poštovanje spram našeg ambasadora u New Yorku ― a iskren sam,on je vrlo dopadljiva pojava, što je strašno važno, a imao je i izuzetnu karijeru u vladi..

― Imao ― upade mu Predsjednik u riječ. ― On je mekani busen na jakomvjetru, ali je korijenje duboko. On je tamo zbog svoje dopadljive pojave i činjenice štosam ne donosi nijednu bogomprokletu odluku. Mi ćemo i to prihvatiti. Nastavite.

― Sovjeti znaju da ste me imenovali, na Matthiasov zahtjev, da budemgovornik u ime State Departmenta. Da budem vaš govornik, sir.

― I govornik za Anthonya Matthiasa ― rekao je Brooks, kimnuvši. ― A topretpostavlja bliski odnos s našim ministrom za vanjske poslove.

― Imao sam takav odnos sve do prije nekoliko mjeseci kad je njegova bolestočito okončala sve odnose.

― Ali oni misle da ste vi još u takvim odnosima s njim ― primijetio jeHalyard. ― A zašto, dovraga, ne? Vi ste najbliže što bismo tako mogli imati izuzevMatthiasa.

― Hvala, generale. U osnovi, ja mislim da su mi prišli jer su vjerovali da bihja znao ako ima neke istine u govorkanjima o Matthiasu. Ludorija.

― Ali ako pomisle da ste znali, ali ste lagali, kakav bi onda bio njihovodgovor?

― Zanemarili bi vruću liniju1, gospodine Predsjedniče. Stavili bi svijet unuklearnu uzbunu.

― Vratite se u New York i učinite što možete. Ja ću se pobrinuti za sigurnosnautanačenja kako biste odletjeli na Poole's Island. Proučavajte te sporazume sve dok ihne naučite, riječ po riječ.

Paminjatčik je ustao, ostavljajući za sobom nepotrebne zabilješke.Čim je limuzina prošla kroz vrata Bijele kuće, Arthur Pierce je poput metka

poletio naprijed na sjedištu. Držao je pojas i hrapavim se glasom obratio šoferu kojegmu je odredio State Department. ― Dovedite me do telefonske govornice što je prijemoguće!

― Mobilni telefon funkcionira, sir. U kutiji je na sredini poda.

― Vozač je odmaknuo desnu ruku s kotača i kretnjom pokazao prema crnojkožnatoj kutiji iza sebe. ― Samo povucite kvaku.

― Ne želim upotrijebiti ovaj telefon! Kabina, molim vas!― Oprostite sir, samo sam vam htio pomoći.

Podsekretar se svladao. ― Ispričavam se. To su ti telefonisti na pokretnimtelefonima; oni mogu odolijevati vječnosti, a ja sam u velikoj žurbi.

― Daa, i ranije sam čuo tu žalbu. ― Vozač je ubrzao, da bi već za nekolikosekundi kočio. ― Evo jedne, sir. Na uglu.

Pierce je izišao iz kola i brzo se uputio prema staklenoj kabini, s kovanicama urukama. Ušao je, dobro zatvorio vrata, ubacio četvrtaš i birao broj. ― Vaš put? ―upita učtivo.

― Gladak let. Recite.

― Je li jedinica otišla za Maryland?― Prije otprilike petnaest minuta.

― Zaustavite ih!― Kako?

Paminjatčik se ugrizao za usne. Oni nisu imali pokretnih telefona, nije bilosistema koji bi mogli bilježiti brojeve. Ostalo mu je samo jedno pitanje prije nego ćeizdati naredbu. ― Postoji li ikakav način da s njima stupite u vezu kad stignu na cilj?Bilo koji način?

1 Izravna telefonska, teleks ili druga komunikacija između šefova država u hitnim slučajevima (op. prev.)

Šutnja mu je bila odgovorom. ― Ne na način kako je orkestrirano ― glasio jetihi odgovor.

― Pošaljite drugu jedinicu istog časa. Policijska kola, automatsko oružje,prigušivače. Ubijte ih; sve ih pobijte. Nijedan ne smije ostati živ.

― Vi ste ih uputili!― Tamo je stupica.

― O, Kriste... Jeste li sigurni?― Netom sam izišao iz Bijele kuće.

Tihi zvižduk bio je odgovor. ― To se zaista isplatilo, zar ne?― Nisu imali izbora. Kao što ovdje kažemo, imao sam sve špekule a gađao

sam s vrha kruga. Ima još nešto.― Što?

― Stupi u vezu s majkom. Rostov se ustremio na Victora. Pronađite kolikoduboko; treba razmotriti i eliminaciju.

Loring je silazio stepenicama Pentagona razmišljajući o komandantu ThomasuDeckeru. Nije bio siguran što Havelock traži, ali je gotovo sigurno znao da on tonema. Pošto je pročitao kompletnu Deckerovu prošlost, uključujući brojne izvještaje oprocjeni i sposobnosti u Ministarstvu za mornaricu, Charley je odlučio da naplati ovošto su mu dugovali u Pentagonu. Pod izgovorom da tog oficira razmatraju zaosjetljivo mjesto u ambasadi, mjesto koje zahtijeva takt i priličan stupanj ličnosti,posjetio je nekoliko prijatelja u vojnoj obavještajnoj službi i rekao da želi razmotritijedno povjerljivo pitanje. Dakle, mogu li mu pomoći i sjećaju li se kad je on njimapomogao? Mogu i sjećaju se.

Pet osoba ― svakoj je predočena odgovornost za povjerljivost -sastalo se snjim, svaka posebno, radi neformalnog razgovora koji je bio okarakteriziran kao vrloneslužben. Bili su to trojica mornaričkih oficira koji su služili s Deckerom upodmornici Starfire, sekretar koji je u njegovu uredu radio šest mjeseci i marinac kojije bio u njegovu timu u nuklearnim odborima.

Havelock je rekao da je Decker lažljivac. Ako je to tako, Loring nije našaodokaz koji bi potvrdio takvu karakterizaciju. Ako je išta bio, bio je neka vrstmoralizatora, koji je strogo upravljao brodom na bazi strogih judeo-kršćanskihprincipa, idući tako daleko da je jednom tjedno, na međureligijskoj službi za koju jeinzistirao da bude dio obaveznog rasporedu na Starfieru, čitao odlomke iz Starog iNovog zavjeta. Imao je reputaciju čvrstog ali pravednog kapetana; poput Solomona,prije nego bi donio odluku izvagao bi sve strane nekog pitanja, a odluku biopravdavao na osnovu onoga što je čuo. Kao što je rekao jedan oficir koji je bio nabrodu, čovjek je mogao neslagati se danim kursom akcije koju bi odredio Decker, alije razumio kako je on stigao do odluke. Njegov »inženjerski um«, rekao je drugi,shvatio bi sve »koloture i vitla« zamršenih pitanja brže od većine, a bio je i vrlo vještu opažanju krivih zaključaka.

Pa ipak, prema riječima trećeg oficira, on nije nikad upotrebljavao pogreškenekog čovjeka da bi naglasio svoju superiornost; tuđe je pogreške prihvaćao srazumijevanjem, sve dok su bile proizvod najboljih napora, ali bi se najprije uvjerioda je tako. To, pomisli Loring, nije pristup lažljivca.

Međutim, sekretar je osvijetlio drugu stranu Thomasa Deckera koja se nijemogla lako nazrijeti iz izvještaja o njegovoj službi i izjava oficira s kojima je Loringrazgovarao. Decker je očito sve činio da zadovolji i podrži svoje pretpostavljene.

Uvijek je bio tako taktičan, tako velikodušan u ocjeni rada drugih ljudi čak ionda kad je znao kako taj rad ne zaslužuje takvu pohvalu. ' Bio je taj admiral... Ondaje Bijela kuća izdala direktivu koja ga je zagušila, ali on je ipak... I dao je svoju punupodršku poziciji JCS1 za koju mi je rekao da je uistinu kontraproduktivna... Govorećio taktu ― dakle, komandant je vjerojatno najdiplomatičniji čovjek kojeg sam ikadupoznao.

Posljednja osoba s kojom je Charley Loring razgovarao bio je marinac, major ičlan Deckerova Odbora za hitne nuklearne slučajeve. Svoju ocjenu svog kolegeizrekao je nekako jezgrovitije.

Ljubi guzicu ponekad divlje, ali što, pakla mu, on je prokleto dobar. Osimtoga, to ovdje nije nepoznata vježba. Takt? ... Kriste, da, on ima takta, ali se ne kaniobjesiti oko nečeg zaista važnog. Hoću reći, uvijek će naći načina da nešto podmaže,ali tako da će ulje biti po cijelom stolu.

Prijevod: širi odgovornost za neslaganje po mogućnosti što više, ali ako tajstav znači opasnog lašca, u Pentagonu ima malo istinoljubivih ljudi ― ili bilo gdje,što se toga tiče.

Loring je ušao u svoja kola na parkiralištu, naslonio se i izvukao mikrofon izpostolja ispod table s instrumentima. Zvrcnuo je prekidač napona i pritisnuo dugme zatransmisiju, uspostavljajući vezu s mobilnim telefonistom Bijele kuće.

― Povucite me do Sterilne pet, molim ― rekao je. Prenijet će to Havelockudok mu je sve svježe na pameti. Možda će od toga biti neke koristi.

Ljudi iz jedinice Apaš tumarali su hodnicima Medicinskog centra; jedan ilidrugi imao je doktora Matthewa Randolpha stalno na vidiku, kamo god on krenuo.Nijedan nije odobravao takvo utana-čenje i to su stavili do znanja Sterilnoj pet; nisubili dovoljni za taj osobiti subjekt. Randolph je bio ostarjeli zec koji je stalno skakutaoiz prostorije u prostoriju, ulazio i izlazio kroz hodnike, vanjske izlaze, s bodrošću kojase rugala njegovim godinama. Što god je spočetka navelo doktora da surađuje sada jeisparilo, a nametalo se njegovo protivljenje. Kao da je svjesno nastojao privući pažnjuna sebe, učiniti da se nešto dogodi, izazvati one koji su ga čekali u praznoj sobi ilimračnom kutu, da se pokažu. Osim tih teškoća u zaštiti takve osobe, dvojica ljudismatrali su besmisleno nesigurnim to što su bili prisiljeni da se pokazuju. Po obuci iprirodi, profesionalci su oprezni, a Randolph ih je prisiljavao da se drugačije pona-šaju. Nijednom se čovjeku nije sviđala pomisao da ih dobar strijelac može uzeti nanišan s više od sto metara udaljenosti dok oni slijede čangrizava doktora prekopristupna puta ili preko travnjaka. Nije bilo ništa zabavno u tom stanju. Dvojica nisubila dovoljna. Još jedan čovjek izvana olakšao bi pritisak; više od toga, shvaćali su,moglo bi dovesti u pitanje cilj strategije, čineći operaciju suviše očitom. Još jedan,međutim, apsolutno je potreban.

Sterilna pet im je udovoljila. Hitni poziv od Apaša prekinuo je Loringovizvještaj Havelocku u vezi s Deckerom. Budući da je Loring slobodan, helikopterPentagona će ga dovesti na svega nekoliko milja od Medicinskog centra, gdje će gačekati kola. Bit će tamo za trideset pet do četrdeset minuta.

1 J(oint) C(hiefs) of S(taff), vrhovna vojna komanda u SAD, generalštab (op. prev.)

― Kako ćemo znati kad je stigao tamo?― Provjerite na desku služeći se intercom telefonom. Ući će i pitati za smjer

do Eastona. Zatim će se odvesti i vratiti pješice.― Hvala, Sterilna pet.

Sunce je bilo iznad vršaka stabala na zapadnom nebu, kupajući virdžinijskupokrajinu mekanim mlazovima žutila i zlata. Havelock je umorno ustao. Ruka mu jejoš bila vruća od stezanja uvijek prisutnog telefona.

― Agencija će kopati cijelu noć, provjeravajući unakrsno Cons Opa i G-dva.Pronašli su dvije fotografije; šest ih još nedostaje.

― Mislila sam da su fotografije prva briga u tim fasciklima ― rekla je Jenna,stojeći pored srebrna poslužavnika, točeći Michaelu piće. ― Ne možeš te ljude doves-ti ovamo ako ne znaš kako izgledaju.

Gledao ju je dok je ponavljao riječi koje je čuo preko telefona. ― 'Ljudi kojeste izabrali nisu nikad smatrani tako važnima' ― ponovio je Havelock. ― Oni sumarginalni, za početak; njihova je vrijednost ograničena.

― Bili su specijalisti.

― Psihijatri, psiholozi, nekoliko profesora filozofije. Stari ljudi kojima jedopušten privilegij da kažu svoje mišljenje ― neka maglovito uvredljiva, ali nijednopotresajuće za Kremlj.

― Ali su svi oni ispitivali teorije koje su promicali sovjetski stratezi. Njihovasu pitanja bila povezana sa svim što si saznao o Antonu Matthiasu.

― Da, znam. Gledat ćemo i dalje.

Jenna je donijela nisku čašu s čistim whiskyem. ― Evo, ovo ti je potrebno.― Hvala. ― Havelock je uzeo čašu i polako otišao prema prozoru. ― Želim

dovući Deckera ― rekao je. ― Moram ga dovesti ovamo. Neće mi nikad reći prekotelefona. Ne sve.

― Znači, ti si uvjeren da je to tvoj čovjek?― Nema pitanja oko toga. Samo sam morao shvatiti zašto.

― Loring ti je rekao. Ulaguje se pretpostavljenima, kaže da se slaže s njimačak i kad se ne slaže. Takav bi čovjek poslušao Matthiasove komande.

― Prilično je čudno, ali to je samo dio toga ― rekao je Michael, zatresavšiglavom. ― Taj je opis prikladan najambicioznijim ljudima posvuda; izuzeci su rijetki.Prerijetki.

― Onda što?

Havelock je zurio kroz prozor. ― On želi opravdati sve što radi, ustrajavajućina tome ― započeo je Michael polako. ― On čita svete tekstove na službi koja jeuvedena pod njegovom komandom; igra se Solomona. Ispod te taktične vanjštinepune usrdnosti mora biti religiozni fanatik. A samo bi fanatik u njegovoj pozicijimogao izvršiti zločin zbog kojeg bi ga ― kako Berquist kaže ― odmah smaknuli uvećini zemalja, a čak bi i ovdje proveo trideset godina u zatvoru. Uopće me ne biiznenadilo da je kapetan bojnog broda I klase Thomas Decker sve to učinio. Kad bibilo po mojemu, ja bih ga izveo i strijeljao, za sve dobro što bi proisteklo iz toga.

Sunce se spustilo ispod stabala. Prošarane narančaste zrake filtrirane granama,rasipale su se preko travnjaka i odskakale od bijelih zidova Randolph MedicalCentera. Charles Loring je bio sagnut pored debla visokog hrasta na kraju parkiralištatako da je imao čist pogled na prednji ulaz i rampu za hitne slučajeve. Radio je držaou ruci. Ambulantna kola su upravo dovezla žrtvu prometne nesreće i njegovu ženu sUS 50. Ranjenog čovjeka je pregledavao dr. Randolph, a jedinica Apaš bila je namjestu u hodniku, izvan dijagnostičke sobe.

Agent Cons Opa je pogledao na sat. Na svom je mjestu već gotovo tri četvrtsata ― nakon na brzinu dogovorenog leta u pentagonskom helikopteru do privatnogpolja na prilazima Dentona, udaljenog osam minuta, gdje ga je čekao automobil.Čovjek kojega po zadatku čuvaju otežava im posao, ali Charley bi se spram togadrugačije odnosio. On bi sjeo na tog Randolpha i rekao doktoru da on ne daje niprebijene pare za to hoće li njemu upucati glavu ili neće, jer je glavni cilj togstražarenja da se uzme jedan od onih koji dolaze za njim, da je život tog čovjekamnogo važniji od njegova. Takvo bi objašnjenje možda djelovalo na Randolpha daviše surađuje. A Loring bi mogao negdje pošteno večerati umjesto da čeka na Bog znakoga, na hladnom mokrom travnjaku u Marylandu. Neki se zvuk upleo i Charleypodignu pogled. Crno-bijela patrolna kola zaokrenula su na stražnje parkiralište, opetse naglo okrenula, pa se odjednom zaustavila pored rampe za hitne slučajeve. Izišla sudvojica policajaca i potrčala prema vratima; jedan je skočio na platformu, a obojica sunezgrapno pokrivali svoje strane. Loring je podigao radio do usana.

― Apaš, ovdje je vanjski. Policijska kola su se hitno dovezla do rampe zahitne slučajeve.

― Vidimo ih ― došao je odgovor praćen smetnjama. ― Obavijestit ćemo vas.

Charley je opet pogledao na patrolna kola, a ono što je vidio učini mu sečudnim. Oboja vrata su ostala otvorena, a to je nešto što policija vrlo rijetko radi,ukoliko policajci ne namjeravaju ostati blizu svojih kola. Uvijek postoji mogućnost daneko stane petljati po radiju, da ukradu signalnu knjigu ili čak skriveno oružje.

Začuše se smetnje u eteru, zatim uslijediše riječi. ― Zanimljivo, ali nije znoj― rekao je jedan Apaš, kojeg agent Cons Opa još nije vidio. ― Čini se da je promet-noj nesreći na Autoputu 50 nađen trag do istaknute baltimorske obitelji. Mafija,dakako, a traže ih zbog bezbroj razloga. Malo prije su ih primili radi identifikacije imogućih posljednjih iskaza.

― Okay. Gotovo. ― Loring je spustio radio i razmišljao o cigareti, pa seodlučio protiv nje jer bi ga svjetlo moglo izdati. Oči su mu opet bile na parkiranimpatrolnim kolima, ali su mu misli lutale. Odjednom bilo je nešto o čemu je trebalomisliti, nešto neposredno.

Na putu za Medicinski centar, prije nepunih pet minuta, prošao je poredpolicijske stanice. Isprva ju je zamijetio ne po tabli već po grupi od tri ili četiripolicijskih kola na parkiralištu ― ne crna-i-bijela, već crvena-i-bijela, od one jarkeboje koja se često upotrebljava u obalnim odmaralištima. A da je toliko traženimafijaš prve lige odvezen prije nekoliko minuta u mjesnu bolnicu, nakon sudara, to bizacijelo pokrivalo više policijskih kola, a ne samo jedna.

Otvorena vrata, ljudi trče, oružje sa strana ― skriveno oružje. O, moj Bože!

― Apaš? Apaš, dolazi!― Što je, Vanjski?

― Jesu li ti policajci još tamo?― Upravo su ušli.

― Pođite za njima! Odmah! ― Što?― Ne raspravljajte, učinite! S oružjem!

Do trenutka kad mu je radio bio u džepu a .38 u ruci, Charley je bio na polaputa preko parkirališta, trčeći brzo koliko su ga noge mogle nositi prema ogradi predulazom za hitne slučajeve. Stigao je do platforme i skočio s jednom rukom na njoj,lamatajući nogama, pa se bacio prema širokim metalnim vratima. Tresnuo je u njih iprojurio pored zapanjene sestre za stolom recepcije u staklenoj kabini. Okretao jeglavu u svim smjerovima, a oči su mu izabrale hodnik ravno ispred njega; to je bilo uskladu s položajem Apaša, odakle su mogli neposredno vidjeti policajce. Potrčao je doraskršća hodnika, gledajući najprije lijevo pa desno. Evo ga, tu je, samo tri metradalje: SOBA ZA PREGLED. Vrata su bila zatvorena; to nije imalo smisla.

Loring je prišao brzo, tiho, dugim opreznim koracima, leđima pritisnutim uzazid. Odjednom je čuo dva šuma, dvije prigušene eksplozije i početak strašnog krikaiza čeličnih vrata, i znao je da ga instinkt nije zavarao, mada bi sada htio da je biloobratno. Okrenuo se oko vratnica, toliko da lijevoj ruci osigura pristup do metalnekvake, a onda pritisnuo kvaku i ramenom udario u ploču vrata, otvorivši ih svomsilinom, pa se okrenuo i zaštitio iza vratnica.

Dođoše pucnji koji su prskali u zidu ispred njega. Bili su visoki, dopirali su izdalekog kraja sobe, ne iz blizine. Charley se sagnuo i bacio na pod, otkotrljavši se čimje pao, pa ispalio u plavu uniformu. Pucao je nisko, meci su riokošetirali s čeličneprepreke. Noge, gležnjevi, stopala! Ruke, ako morate, ne u grudi, ne u glavu! Održitega živim!

Druga plava uniforma se bacila preko stola za pregled ― jureća mrlja tamneboje ― i Loring nije imao izbora. Pucao je izravno u napadača, koji je u rukama držaorepetirajuće oružje s cjevastim kundakom. Ubojica se okrenuo s tapecirana stola i paona pod, rastrgnutog vrata. Mrtav.

Drži drugoga živim, drži drugoga na životu! Naredba mu je vrištala u glavidok je nogom udario u vrata. Zatvorio ih je bacivši se ustranu, kotrljajući se i pucajućiu strop, razmrskavši jarke fluorescentne cijevi, ostavljajući samo oštar sjaj malesvjetiljke velikog intenziteta na udaljenom stolu.

Iz sjene se začuše tri prigušene eksplozije, tri pljucaja kako kaže profesionalnižargon, a meci su se zabili u zid i u drvo iznad njega. Bijesno se otkotrljao nalijevo isudario s dva beživotna tijela ― gdje su Apaši? Na to nije mogao odgovoriti; jedino jeznao da ne smije živom čovjeku dopustiti da pobjegne. A u toj su sobi bila samodvojica živa ― krv, razmrskano meso, leševi posvuda.

To je bio pokolj.

Mlaz eksplozija rafalno se okomio na pod, ali je ujedno osjetio oštar bol,vrućinu rane koju je stvorio metak u njegovu trbuhu. Ali mu je bol izazivala neštočudno, o čemu nije imao vremena razmišljati. Samo je doživio reakciju. Svijest mu jeeksplodirala ljutnjom, ali je ljutnju nadzirao, bijes mu je bio precizno usmjeren. Prijeje izgubio. Ne može opet izgubiti. Jednostavno ne može!

Poskočio je dijagonalno nadesno, udarivši u stol za nosila, odgur-nuvši ga dase kotrlja, prema sjeni odakle je došao rafal. Čuo je udarac i brzo se podigao, držeći

pištolj objema rukama i ciljajući na drugu ruku, tamo u sjeni. Ispalio je dok su se uhodniku iza zatvorenih vrata čuli sve glasniji krici.

Imao je još samo jedno učiniti. I tada neće izgubiti.

34

Poručnik bojnog broda I klase Thomas Decker ušao je u radnu sobu Sterilnepet u pratnji dvojice ljudi iz Tajne službe Bijele kuće. Njegovo uglato lice bilo jestegnuto, a doimao se odrešito i zabrinuto. Okvir širokih ramena pod dobro skrojenommodrom uniformom pripadao je čovjeku koji je držao pozu ne iz zadovoljstva većzbog prisile; tijelo je bilo suviše ukočeno, s premalo žitkoće u pokretima. Ali je licefasciniralo Havelocka. Bila je to maska, tvrda maska koja kao da će napuknuti, a kadto počne sva će se raspasti. Snaga, odrešitost i tjeskoba nastranu. Decker je bioskamenjen, a koliko je god pokušavao sakriti duboko zapretani strah, to mu nijepolazilo za rukom.

Michael je progovorio, obrativši se ljudima iz službe: ― Mnogo vam hvala,gospodo. Kuhinja je vani s desne strane. Kuhar će vam naći nešto za jelo ― pivo,kavu, što želite. Ja znam da sam prekinuo vašu večeru, a ne znam kako ćemo ovdjezavršiti. Telefonirajte kako vam drago, dakako.

― Hvala vam, sir ― rekao je čovjek Deckeru s lijeve strane, kimnuvši svomkompanjonu. Obojica se okrenuše i pođoše prema vratima.

― Prekinuli ste i moju večeru, pa očekujem...

― Zavežite, komandiru ― tiho će Havelock.Vrata su se zatvorila i Decker je učinio nekoliko ljutitih koraka prema stolu,

ali je ljutnja bila suviše ishitrena, suviše isforsirana. Bila je tu da zamijeni strah. ―Večeras imam sastanak s admiralom Jamesom u Petoj pomorskoj oblasti!

― Obavijestili su ga da vas je važni mornarički posao spriječio da budetetamo.

― To je van svih granica! Ja zahtijevam objašnjenje!― Vi imate pravo na streljački stroj. ― Havelock je ustao dok je Decker

razjapio usta. ― Mislim da znate zašto.― Vi! ― Oficirove oči su se raširile; progutao je dok mu je boja napustila lice.

― Vi ste me nazivali, postavljali mi ta pitanja! Govorili mi... vrlo veliki čovjek... se nesjeća! To je laž!

— To je istina — jednostavno će Michael. — Ali vi ne možete razumjeti, isada vas istina dovodi uza zid. To je sve o čemu ste razmišljali otkad sam vam torekao — jer znadete što ste učinili.

Decker se opet ukočio, obrve su mu se nadvile, oči zamutile; vojnik koji dajesvoj serijski broj, ali odbija svako ispitivanje pa makar mu prijetilo mučenje. — Javama nemam ništa reći, gospodine Cross. To jest Cross, zar ne?

— Bit će dovoljno — rekao je Havelock, kimnuvši. — Ali vi mi imate tolikotoga reći, i vi to hoćete reći. Jer će vas, ako odbijete, Predsjednikova naredba otjerati unajdublju ćeliju Leavenwortha, a ključ će baciti. Staviti vas pred sud bilo bi preopasnoza sigurnost ove zemlje.

— Ne!... Vi ne možete! Nisam učinio ništa krivo. Bio sam u ' pravu, mi smobili u pravu!

— Generalštab i ključni članovi Doma i Senata će se suglasiti -nastavio jeMichael. — To će biti jedna od onih rijetkih prilika kad će kišobran nacionalnesigurnosti dobro funkcionirati.

Maska je napukla; lice se razvalilo. Strah se preobrazio u očajanje dok jeDecker prošaptao: — Što kažu da sam učinio?

— Prekršivši zakletvu koju ste dali kao oficir i kodekse tajnosti za koju steprisegli da ćete je poštovati, vi ste reproducirali tucete najosjetljivijih dokumenata uvojnoj povijesti ove zemlje, i odnijeli ih iz Pentagona.

— A kome sam ih predao? Odgovorite mi na to.— To nije važno.

— Važno je! To je sve!— Niste imali ovlaštenje.

— Taj je čovjek imao sav autoritet koji mu je trebao! — Deckerov je glaszadrhtao dok je nastojao povratiti vlast nad sobom. — Ja zahtijevam da telefonompozovete državnog sekretara Matthiasa.

Havelock se udaljio od stola, udaljio od telefona. Mornarički oficir nijepropustio opaziti takvo ponašanje. Bio je to trenutak za lagano povlačenje. — Ja samdobio svoja naređenja, komandire ― rekao je Michael, dopustivši svom glasu stupanjnesigurnosti. — Od Predsjednika i nekolicine njegovih najbližih savjetnika. Državnisekretar ne smije biti konzultiran u ovoj stvari ni u kom slučaju. Neće biti obaviješten.Ja ne znam zašto, ali to su moja naređenja.

Decker je oklijevajući zakoračio, pa učinio drugi korak; gorljivost se pridružilaočajanju u njegovim širokim, pomahnitalim očima. Počeo je jedva iznad šapata, ali sumu riječi postajale glasnije što je više prodíralo njegovo uvjerenje fanatika. —Predsjednik? Njegovi savjetnici...! Za ime Božje, zar ne vidite? Dakako da oni ne želeda je on informiran, jer je on u pravu a oni su u krivu. Oni se boje, a on se ne boji! Zarbiste pomislili i na trenutak da on ne bi znao što se dogodilo da ja iščeznem? Zar nemislite da bi se on sučelio s Predsjednikom i njegovim savjetnicima i prisilio ih naraščišćavanje? Vi govorite o generalštabu, članovima Doma i Senata. Moj Bože, zarvi ne mislite da bi ih on sakupio i pokazao im što je slaba, nedjelotvorna, nemoralnaadministracija kao što jest ova? Više ne bi bilo administracije! Bila bi odbijena,obogaljena, odbačena!

— Od koga, komandiru?Decker je izravnao svoje tijelo širokih ramena; osuđeni čovjek koji je znao da

će konačna pravda donijeti, oprost. — Narod, g. Cross. Ljudi ove zemlje prepoznajugiganta. Oni mu neće okrenuti leđa zato jer to kažu mucavi političar i njegovisavjetnici klecavih koljena. Oni to ne bi otrpjeli! Svijet oplakuje gubitak velikogdržavništva tih prošlih nekoliko desetljeća. Dakle, stvorili smo velikog, vođu i svijetto zna. A moj vam je savjet da telefonirate, da pozovete Anthonya Matthiasa. Vi nemorate ništa reći. Ja ću s njim razgovarati.

Havelock je stajao nepokretno, a u glasu mu je bilo više od nesigurnosti. — Vimislite da bi moglo doći od raščišćavanja, do polaganja karata? Predsjednik —optužen po Ustavu?

— Pogledajte Matthiasa. Možete li posumnjati u to? Gdje je u posljednjihtrideset godina bilo čovjeka poput njega?

Michael se polako vratio do stola i sjeo, pogledavajući u Deckera. — Sjedite— rekao mu je.

Decker je brzo sjeo na stolicu koju je Havelock namjerno stavio ispred svogstola. — Mi smo i jedan i drugi upotrijebili neke oštre riječi, pa se ja sa svoje straneispričavam. Ali vi morate razumjeti. Mi jesmo u pravu.

— Treba mi više od toga — rekao je Havelock. — Mi znamo da ste vi odnijelikopije podrobnih strategija koje su razvili odbori za nuklearne hitnosti, dokumentekoji navode sve što imamo u našim arsenalima, kao i rezultate naših najdubljihprodora u sovjetske i kineske sisteme. Vi ste to isporučivali Matthiasu nekolikomjeseci, ali mi nismo nikad razumjeli zašto. Ako mi to možete reći, recite mi razlog.Zašto?

— Zbog najočitijeg razloga na svijetu! To se vraća ključnoj riječi u nazivu tihodbora. »Contingency«.1 Contingency, gospodine Cross, uvijek ta riječ! Reakcija —reakcija na ovo, reakcija na ono! Uvijek odgovaramo, nikad ne iniciramo! Nisu nampotrebne te 'hitnosti' ili 'hitne eventualnosti'. Mi ne smijemo našem neprijatelju pustitida misli kako ćemo mi samo odgovoriti. Nama treba majstorski plan, gospodarskiplan. Neka znaju da imamo plan koji će osigurati njihovo potpuno uništenje samo akose ogriješe o njega. Naša snaga, naše preživljavanje, ne može se više oslanjati na obra-nu, g. Cross, mora se bazirati na napadu! Anthony Matthias to razumije. Drugi se bojesuočiti s tim.

— I vi ste mu pomogli u razvijanju tog — majstorskog plana, gospodarskogplana?

— S ponosom kažem da sam doprinio — rekao je oficir, požurivši s tim riječi-ma; oprost je bio na vidiku. — Sjedio sam s njim sate i sate, pretresajući svaku zamis-livu nuklearnu opciju, svaki mogući sovjetski i kineski odgovor. Nismo previdjeli ni-jednu mogućnost.

— Kad ste se sastajali?— Svake nedjelje, tjednima. — Decker je sada spustio glas, a povjerljivosti su

se sada pridružili fanatizam i očajanje. — On mi je uvijek stavljao do znanja visokoklasificiranu prirodu naših odnosa, pa bih se ja vozio unajmljenim kolima do njegovaimanja u Zapadnoj Virginiji, do brvnare na sekundarnom putu gdje smo se sami sasta-jali.

— Woodshed2 — rekao je Michael, kojemu je ta riječ pobjegla.— Onda vi to znate?— Bio sam tamo. — Havelock je nakratko zatvorio oči; on je Woodshed poz-

navao isuviše dobro. Mala brvnara, utočište u kojem je Anton započeo rad na svojimmemoarima — oblikujući misli, dok mu je svaku riječ snimao magnetofonom koji seaktivirao glasom. — Ima li još nešto? Želim da znate da vas ja slušam, komandire. Viste vrlo dojmljivi — a ja slušam.

— On je tako istinski sjajan čovjek — nastavio je Decker, čiji je ton sada bioblizu šapatu strahopoštovanja. — Taj istraživački, analitički um, dubina njegove svake

1 Moguć ali ne baš jako vjerojatan budući događaj ili stanje (op. prev.)2 Suša, štagalj; poetski — koliba (op. prev.)

primjedbe, njegovo poimanje globalnih realnosti — sve istinski izuzetno. Državnikpoput Anthonva Matthiasa može svoju naciju povesti do zenita, dovesti nas tamo gdjeje trebalo da budemo u očima čovjeka i Boga. Da, ja sam učinio što sam učinio, i opetbih to učinio, jer sam patriot. Ja volim ovu zemlju i volim Bibliju, i položio bih životza to, znajući da ću sačuvati svoju čast... Zapravo nema izbora, g. Cross. Mi jesmo upravu. Podignite slušalicu i pozovite Matthiasa, recite mu da sam ovdje. A ja ću mureći istinu. Mali ljudi koji obožavaju idole izmirili su iz zemlje i nastoje ga uništiti.On će ih zgaziti — uz našu pomoć.

Michael se naslonio na naslonjač, osjećajući umor i jalovost gotovo kao nikad.— 'Uz našu pomoć' — ponovio je tako tihim glasom da je jedva bio svjestan da jegovorio.

— Da, svakako!

Havelock je polako tresao glavom gore-dolje. — Vi licemjerni kurvin sine —rekao je.

— Što?— Čuli ste me. Vi licemjerni kurvin sine! — zagrmio je Michael. Zatim je

duboko udahnuo i nastavio mirno, brzo. — Želite da telefoniram Matthiasu? Ja bih topaklenski htio, samo da gledam vaše bogomprokleto lice, da vidim kako vaše čelične,kreposne oči divlje rastu kad saznate istinu.

— O čemu vi govorite? — prošaptao je Decker.

— Matthias ne bi znao tko ste vi! Isto kao što ne zna tko je Predsjednik, ilinjegovi pomoćnici, ili podsekretari, ili diplomati s kojima radi svaki dan — ili ja, kojiga poznajem duže od dvadeset godina, koji sam mu bliže od ijedne žive osobe.

— Ne... ne, vi se varate. Ne!

— Da, komandire! On se slomio. Točnije, mi smo ga slomili. Taj um je otišao!Sve je u komadićima. On je umobolan. Više nije mogao dalje. A, tako mi Krista, i vitu imate svoju ulogu. Vi ste mu dali njegov konačni autoritet, njegovu konačnu odgo-vornost. Vi ste ukrali svjetske — da, svjetske — tajne i rekli mu da bi njegov genijemogao s njima raspolagati. Uzeli ste tisuću činjenica i stotine teoretskih strategija,pomiješali ste ih i pretvorili u najstrašnije oružje koje je zemlja ikad upoznala. Nacrtza globalno uništenje.

— To nije ono što sam ja učinio!

— Dopuštam, niste sve sami, ali ste vi osigurali — kako se to, dodavola, kažena bogumrskom pentagonskom jeziku? — potpornu strukturu, to je. Vi ste osiguralipotpornu strukturu za fikciju koja je tako realna da je nijedan živi nuklearni stručnjakne bi mogao prihvatiti nego za istinu. Biblijsku istinu, ako hoćete, komandiru.

— Mi smo samo analizirali, diskutirali, odbacivali opcije! Konačni je planimao biti njegov; vi ne možete razumjeti. Njegovo je shvaćanje problema bilo sjajno!Nije bilo ničega što on nije mogao razumjeti; to je nevjerojatno!

— Bio je to čin mozga koji umire, na rubu da postane kolutičasti vegetativac.Htio je da vjerujete, a još je bio dovoljno dobar da vas navede da vjerujete. On jemorao, a vi ste htjeli.

— Jesam! I vi biste!— To mi je rekao bolji čovjek nego ćete vi ikad biti.

— Ja to ne zaslužujem. On se pozivao na istinu u koju vjerujem. Mi moramobiti snažni.

— Ne znam zdravu osobu koja bi to pobijala, ali postoje različite vrste istupnjevi snage. Neki djeluju — obično mirno; drugi ne, jer su nabrekli ratobornošću.Divljak eksplodira od vlastite napetosti; ne može se zadržati, mora se savijati. I negdjeduž crte prsne, stavi u pokret tucet odgovora koji su sami eksplozije.

— Tko ste vi? Što ste vi?— Istraživač povijesti koji je krenuo nastranu. Ali ja nisam u pitanju. Vi ste.

Sve što ste dali Matthiasu na udaljenosti ruke je od Sovjeta, komandiru. Vrhovni plan,za koji ste tako uvjereni da moramo dopustiti svijetu da zna da ga imamo, možda jesada u svim svojim podrobnostima na putu za Moskvu. Jer čovjek kome ste ga dali jeumobolan, već je bio na putu umobolnosti kad ste mu predali te materijale.

Decker je polako ustao. — Ja vam ne vjerujem — rekao je šupljim glasom,riječima koje je izgovorio u grozi.

— A onda zašto sam ja ovdje? Zašto bih vam to rekao? Osobna razmatranjanastranu, da li mislite da bi netko tko iole ima mozga mogao tako nešto reći? Imate liikakvu predstavu o tome što znači ovoj zemlji znati da je mozak njenog državnogsekretara uništen? Htio bih vas podsjetiti, komandire, da vi nemate ekskluzivno pravona patriotizam. Nitko od nas nema.

Decker je buljio u Havelocka sve dok više nije mogao izdržati kontakt.Okrenuo se, a njegovo masivno tijelo kao da se stislo ispod tunike. — Poslužili ste setrikom. Naveli ste me da kažem ono što nikad ne bih rekao.

— To je moj posao.— Za mene je sve gotovo. Sa mnom je svršeno.

— Možda nije. Što se tiče ovog trenutka, držim da ste vi najmanje kandidat zaosobu koja je sigurnosni rizik u Pentagonu. Vas je pridobila legenda, a to je bol kojunećete nikad zaboraviti. Nitko ne zna bolje od mene kako Matthias zna biti uvjerljiv...Nama je potrebna pomoć, a ne zatvorske kazne. Poslati vas u Leavenworth samo biizazvalo pitanja koja nitko ne želi. Mi smo u slijepoj trci; možda nam možete pomoći.

Decker se okrenuo, gutajući, pepeljasta lica. — Na svaki način koji mogu.Kako?

Michael je ustao i obišao stol, pa se suočio s oficirom. — Za početak, ništa štosam vam rekao ne smije biti ponovljeno.

— Moj Bože, dakako ne.

Havelock je prošao pored stolića za kavu i kauča. Došao je do zida i besciljnorazgledavao plaketu od mjedi na zidu. Otpoče: ― Opet ću nagađati, komandiru. Biloje došlo vrijeme kad vas Matthias više nije htio viđati. Jesam li u pravu?

— Da. Telefonirao sam u više navrata — ne u State, dakako ― ali mi on nijenikad uzvratio poziv.

— Ne u State? — upita ga Michael, okrenuvši se. — Ali vi jeste tamo zvali.Tako sam vas našao.

— Samo tri puta. Dvaput da mu kažem da imamo nedjeljne sastanke uPentagonu, a jednom da mu kažem da idem u bolnicu radi manje operacije, da idem u

petak a očekujem da ću u bolnici ostati do utorka ili srijede. Bio je vrlo brižan, ali mije tada rekao da ga više nikad ne pozivam u State Department.

— Onda ste ga nazivali na imanje?— I u njegovu kuću u Georgetownu.

— To je bilo poslije.— Da. Nazivao sam noć za noću, ali nije htio odgovoriti na zvonjavu telefona.

Pokušajte razumjeti, g. Cross. Znao sam što sam učinio, veličinu prekršaja koji samučinio. Gledajte, sve do prije nekoliko minuta ja to nisam nikad požalio; ja ne mogupromijeniti svoja uvjerenja, ona su usađena u mene. Ali vrativši se unazad ― prije petili šest mjeseci — bio sam smeten, možda preplašen, nisam siguran. Osjećao sam sekao da sam se nasukao, bespomoćan...

— Bili ste u povlačenju — prekinu ga Havelock. — Bili ste na vrhuncu,uzimajući jedan od najsnažnijih narkotika na svijetu. Anthony Matthias. Odjednom gaviše nije bilo.

— Da, to je. To su bili opojni dani, divna sjećanja. A onda, ne znam zašto,moja veza s veličinom je završila. Mislio sam da je razlog u nečemu što sam učinio, ašto mu nije bilo po volji ili da je informacija koju sam mu donio bila manjkava,nepotpuna. Nisam znao; samo sam znao da sam odrezan, bez ikakva objašnjenja.

— Razumijem — rekao je Michael, sjećajući se tako jasno one noći u Cagnes-sur-Meru, kad přítel nije došao do telefona udaljenog pet tisuća milja. — Iznenađensam da to niste tjerali, da se niste nekako konfrontirali, nekako, negdje. Imali stepravo na to objašnjenje.

— Nisam morao. Konačno mi je dato.— Što?

— Jedne večeri, pošto sam opet pokušao uspostaviti telefonsku vezu s njim,opet bez ikakva uspjeha, poziv mi je uzvratio neki muškarac. Vrlo čudan muškarac...

Produžena zvonjava telefona razbila je taj trenutak, rasprsnuvši nategnutuliniju koncentracije. Havelock je potrčao do telefona, znajući da produžena zvonjavaznači Hitnost.

— Ovdje Loring — rekao je iscrpljeni glas polušapatom. — Pogođen sam.Dobro sam, ali sam pogođen.

— Gdje si?

— Motel na Autocesti tri-sedamnaest, pored Harringtona. Motel Pheasant RunKućica dvanaest.

— Poslat ću doktora.— Vrlo specijalnog doktora, Havelock. Upotrijebi teren u Dentonu.

— Što hoćeš reći?— Moram sam otići odanle. Zgrabio sam policijska kola...

— Policijska...? Zašto?— Reći ću ti poslije. Sve... Specijalnog doktora s punom torbom igala.

— Za ime Krista, izgovori to, Charley!

— Imam jednog od tih kurvinih sinova. Gologa sam ga vezao za krevet — bezkapsula, bez brijača. Imam jednoga!

Havelock je udarao u dugmad telefona u Sterilnoj pet, u jedno za drugim, izda-jući naređenja, dok je mornarički oficir Decker ukočeno stajao preko puta, gledajući,slušajući; bespomoćna ljuska križara čija se ideja srušila. Informiran je Predsjednik,pronađen je vrlo specijalni liječnik koji će biti upućen u Maryland helikopterom, upratnji tima iz Tajne službe. Drugi je helikopter bio spreman poletjeti, čekajući naMichaela na polju u Quanticou, šest milja dalje. Tamo će ga odvesti pratnja Tajneslužbe koja je Deckera dovezla u Sterilnu pet. Konačni telefonski poziv upućen je uistu kuću, na kat. Jenni Karas.

— Ja moram ići. Radi se o Loringu u Marylandu. Ranjen je, ali je možda po-kupio 'putnika' — ne pitaj me kako. A ti si bila u pravu. Jedan izvor. On je ovdje i jošima za reći; molim te siđi i preuzmi ga. Ja moram poći... Hvala ti.

Michael je ustao i obratio se preplašenom mornaričkom oficiru. — Jedna jedama na putu ovamo, a ja vam naređujem — naređujem vam, komandire — da jojkažete sve što ste nakanili meni reći, i u potpunosti odgovorite na svako pitanje kojevam postavi. Vaša će se pratnja vratiti za dvadesetak minuta. Kad završite, ali samoako se ona suglasi, možete otići. Ali kad dođete kući, ne smijete je napuštati ni izkojeg razloga. Bit ćete pod prismotrom.

— Da, g. Cross.

Havelock je pograbio jaknu s leđa stolice i zaputio se prema vratima. Stao je iokrenuo se prema Deckeru, s rukom na kvaci. ― Usput, njeno je ime gospođa Cross.

Niski promet je skrenut dok su dva helikoptera zagraktala spuštajući se na ma-lo privatno polje u Dentonu, Maryland; avion iz Mornaričke bolnice Bethesda sletio jejedanaest minuta prije choppera iz Quanticoa. Havelock je potrčao po bitumenskojpovršini do štabnih kola upućenih iz Annapolisa. Vozač je bio vojnik za koga se znaloda poznaje ceste na istočnoj obali zaljeva Chesapeake. Vojnik nije znao ništa drugo;nitko nije znao; čak ni doktor koji je imao naređenje da se najprije pobrine za Charle-sa Loringa, a da ništa ne daje Loringovu zarobljeniku dok se Sterilna pet ne pojavi nasceni. Dvoja patrolna kola državne policije upućena su u motel Pheasant Run; njih ćenaputiti Tajna služba.

Ako je naziv Pheasant Run1 dočaravao slike vlastelinskog gazdinstva i okolineza lov, onda je taj naziv bio krivo primijenjen za neugledne, sumnjive motelske kućicekoje su bile u nizu pored autoputa. Prva je funkcija motela očito bila da poslužipotrebama koje traju sat ili nešto duže; automobili su bili parkirani na malimzemljanim prostorima iza tih kabina, izvan vidika s glavne ceste. Uprava je vodilabrigu o idiosinkrazijama svoje klijentele, ali ne i o njihovoj udobnosti, a Loring jeupotrijebio glavu. Čovjek u bolovima, koji skriva rane, bez prtljage ali sa zarobljeni-kom kojega je htio neopazice sakriti, jedva da se morao bojati da će biti uočen u jarkoosvijetljenom Howard Johnson's Motor Lodgeu.

Havelock je zahvalio vojniku i rekao mu neka se vrati u Annapolis,podsjećajući ga da taj hitni slučaj zahtijeva potpunu tajnost. Washington ima njegovoime, pa se preko njegove suradnje neće prijeći. Mladić, oštro impresioniranreflektorima i vojnim helikopterima po noći, a isto tako i svojim sudjelovanjem,odgovorio je lako uzbuđenim glasom: — Možete biti uvjereni u moju šutnju, sir.

1 Fazanski put; lov na fazane (op. prev.)

— Samo recite da ste nekamo otišli popiti pivo, to je dovoljno. Bolje, možda.Vladin čovjek, držeći srebrnu značku na dlanu, presreo je Michaela dok je

ovaj trčao pored niza kabina tražeći broj dvanaest.— Sterilna pet — rekao je Havelock, koji je tek sada opazio dvoja kola držav-

ne policije parkirana u sjeni, sedam metara njemu slijeva. Broj dvanaest je bio blizu.— Ovuda — rekao je čovjek, stavivši značku natrag u džep, pa je Michaela

poveo između dviju kabina prema kraju zemljišta koje je pripadalo motelu. Iza je biokraći red kabina, koje se nisu vidjele s prednje strane. Loring je dragocjene trenutkebola i tjeskobe proveo proučavajući raspored objekata — još jedna indikacija da je svedržao u svojim rukama.

Na udaljenosti, sa stražnje strane kabine s lijeve strane, moglo se vidjeti kućiš-te motora parkiranog automobila, ali to nisu bila obična kola. Preko sredine crne šasijebila je bijela pruga. To su bila patrolna kola koja je Loring ukrao, što je jedinoindiciralo da je možda izgubio dio kontrole koja mu je inače tako dobro poslužila.Netko u Washingtonu će morati uspostaviti vezu s uspaničenim štabom merilendskepolicije i opozvati lov.

— To je to — rekao je federalni agent, pokazujući na vrata kabine iznad terasevisoke tri stepenice. — Ja ću biti ovdje — dodao je čovjek. — Pazite na stepenice;labave su.

— Hvala — rekao je Havelock, pa je brzo, ali oprezno, pošao k vratima. Poku-šao je s kvakom; vrata su bila zaključana. U odgovor na kucanje, netko je iznutra upi-tao: — Tko je?

— Sterilna pet — odgovorio je Michael.Vrata je otvorio krupni, crvenokosi muškarac, godina na sredini između tride-

sete i četrdesete, zavrnutih rukava košulje, lice mu je i bilo osuto pjegicama, očioprezne. — Havelock?

— Tako je.— Zovem se Taylor. Dođite, moramo brzo govoriti.

Michael je ušao u sobu, doktor je zatvorio vrata. Na krevetu je bio golimuškarac, raširenih nogu i ruku; krvave ruke i stopala bili su mu vezani za okvirkreveta, pojasevi oko zglavaka, izrezane plahte oko ručnih zglobova. Usta su mu bilastegnuta prugastom modrom kravatom koja je sprečavala svaki glasni šum, a oči sumu se raširile odajući bijes i strah.

— Gdje...?

Taylor je pokazao prema uglu sobe. Tamo na podu, s glavom na jastuku ipokrivačem preko sebe, ležao je Charles Loring, samo djelomično otvorenih očiju; ilije bio omamljen ili u šoku. Havelock se uputio preko prljavog sivog tepiha, ali ga jezaustavila doktorova ruka na njegovoj.

— Zbog toga moramo razgovarati. Ja ne znam što se ovdje događa, ali znamda ne mogu biti odgovoran za život toga čovjeka ukoliko ga ne prebacimo u bolnicu— još prije jednog sata. Jesam li jasan?

— Čim budemo mogli, ne baš sada — odgovorio mu je Michael, tresućiglavom. — Moram ga nešto pitati. On je jedina osoba koja mi može dati informacijukoja mi treba. Svi ostali su mrtvi.

— Možda me niste čuli. Rekao sam prije jedan sat.— Čuo sam vas, ali ja znam što moram uraditi. Žao mi je. On bi želio... On bi

želio da bude ovako, uzmite moju riječ za to.— Moram. Nisam ga mogao uvjeriti da ode odavle prije deset minuta.

Michael je prišao Loringu, kleknuo i prinio lice blizu ranjenikovog. —Charley, ja sam, Havelock. Možeš li me čuti?

Loring je šire otvorio oči. Usne su mu drhtale, borio se da oblikuje riječi.Konačno se začu njegov šapat. — Da. Čujem... te... dobro.

— Reći ću ti što sam ja saznao, što je prokleto malo. Kimni glavom ako samna stazi, zatresi ako nisam. Ne troši riječi ni dah. Okay? — Agent Cons Opa je kim-nuo a Michael je nastavio: ― Razgovarao sam s policijom koja to nastoji sastaviti.Kako oni kažu, kola hitne pomoći dovezla su čovjeka, žrtvu prometne nesreće i njego-vu ženu, a Randolph, drugi doktor i sestra su ga čistili i provjeravali ozbiljnost povre-da. — Loring je zatresao glavom, ali je Havelock nastavio. — Pusti me da završim, paćemo se vratiti. Nisu bili unutra pet minuta, kad su utrčala dvojica državnih policajacai razgovarala s našim kardiolozima. Nitko ne zna što je rečeno, ah su ih primili u sobuza preglede. — Opet je agent Cons Opa zatresao glavom. — Nekoliko minuta kasnije,treći čovjek — ja uzimam da si to bio ti — provalio je kroz vrata za hitne slučajeve, iod tada su svi bili na podu. — Loring je kimnuo.

Havelock je udahnuo, pa nastavio tiho, brzo. — Osoblje je čulo pucnjeve,možda pet ili šest, nitko nije siguran. Većina je istrčala iz zgrade. Ostali su se sakrili uhodnicima i u sobama pacijenata iza zaključanih vrata, i svi su se pokušavali domoćitelefona. Kad je paljba prestala, netko vani je vidio tebe i jednog državnog policajcakako trčite niz rampu — ti si bio presavijen s oružjem u rukama, a policajac jekrvario, šepao i držao se za ruku. Prisilio si ga da uđe u patrolna kola i odvezao se.Policija pokušava saznati tko je bio drugi policajac, ali je identifikacija skinuta s nekihtijela, ne sa svih. — Loring je silovito tresao glavom. Michael mu je dotakao rame irekao: — Polako vratit ćemo se. Ne moram ti reći da su tijela izbrojena. Randolph,doktor iz osoblja bolnice, sestra, unesrećeni, njegova žena i naša Apaš jedinica. Pro-nađena su dva automatska oružja s prigušivačima; još broje čahure. Tvoja se paljbačula; sada ispituju oružje, uspoređuju otiske. Osim onoga što sam ti rekao, nitko nezna što se dogodilo. A sada, vratimo se. Prometna nesreća.

Loring je zatresao glavom, pa prošaptao: — Nema nesreće.— Zašto ne?

— To nisu bili državni policajci.Michael je pogledao na golog muškarca vezanog za krevet, te na zgužvanu

uniformu na podu. — Naravno da nisu. A patrolna kola su također lažna; oni imajunovaca za takve stvari. Trebalo je da znam.

Ranjeni agent je kimnuo; ruka mu se pojavila ispod pokrivača, pozivajućiHavelocka da priđe bliže. — Muškarac i žena... iz ambulantnih kola. Ikakav ID?

— Ništa.— Isto i s policajcima... točno?

— Točno.

— Nesreća — prošaptao je Loring, zaustavivši dah. — Previše jednostavno...Muškarac povrijeđen... žena ga ne želi ostaviti. Ulaze... u sobu... doktor, bolničarka...Randolph. Oni ga imaju.

— Kako su mogli znati da će Randolph biti tamo?

— Nije važno. Rekli bi doktoru... ili bolničarki da ga pozovu... pod prijetnjompištolja. Vjerojatno su tako i učinili. I tako ga dobiše. Previše lako.

— A državni policajci?— U žurbi... paklenski su trčali. Uputili su ih da sve to razbiju, da to sve

razbiju... u žurbi.— Kako si došao do tog zaključka?

— Ostavljali su otvorena vrata, čudno su trčali, pobjesnjelo... teška oružja podkaputima... Apaš je rekao da je u prometnoj nesreći stradao neki mafijaški mudonjakojeg su pajkani došli ispitivati. Da je to bilo tako, tamo bi bilo deset vozila a nejedno. ― Loring je istjerao dah, kašljući; u kutovima usana pojavila se krv. Jako jeotvorio usta i nastavio disati. Doktor je sada bio iza Havelocka.

— Za ime Krista — Taylor će tiho, ali ljutito naglašeno — zašto mu jedno-stavno ne prosvirate glavu?

— Zašto vama ne prosviram? — Michael se opet nagnuo prema Loringu. —Zašto, Charley? Zašto misliš da su ih uputili da razbiju akciju?

— Nisam siguran. Možda su me opazili... možda sam ja opet uprskao.

— Ja to ne vjerujem.— Ne budi tako prokleto fin, ja to ne mogu podnijeti... ja to vjerojatno jesam

uprskao... starim.— Onda nam samo predaj svoje instinkte, Metuzaleme, trebaju nam. Ti nisi

ništa uprskao. Jednoga si uhvatio, jednoga si nam donio, Charley.Loring je pokušao podići ramena, ah ga je Michael blago zadržao. — Kaži mi

nešto, Havelock. Jutros si rekao... o Shippersu. 'Prije dugo vremena.' Rekao si da suga programirali prije dugo vremena. Kaži mi, je li taj kurvin sin tamo... jedan od njih?

— Mislim da je.— Prokletstvo... možda i nisam tako star.Michael je ustao i okrenuo se doktoru iza sebe. — U redu, Taylore, on je vaš.

Odvedite ga i neka mu u Bethesdi omoguće sve najbolje. I uhvatite se telefona i kažiteda Bijela kuća zahtijeva da se pripremi najbolji kirurški tim koji će čekati ovogčovjeka.

— Da, sir — rekao je doktor podrugljivo. — Još nešto, sir?— O, da, liječniče. Pripremite svoju torbu s čarolijama. Očekuje vas posao.Dvojica bolničara su na nosilima odnijela Loringa. Taylor se okrenuo

Havelocku. — Počinjemo li sada?— Što je s ranama? — upita Michael, gledajući dolje na vezanog golog

muškarca, kojemu je krv curila s desne ruke i lijeve noge.— Vaš prijatelj je podvezao žile gdje je to trebalo, a ja sam dodao zavoje;

krvarenje je prestalo. Osim toga, bio je prokleto točan. Kost je raznesena, ali osim

boli, ništa mu neće biti. Naravno, dao sam mu nekoliko lokalki da mu bude lakše, damu glava bude čišća.

— Hoće li se to upletati u kemikalije?— Ne bih mu ih ubrizgao kad bi bilo tako.

— Onda ga napucajte, doktore. Nema vremena za gubljenje. Taylor je pošaodo svoje velike crne kožnate torbe koja je bila otvorena i stajala na stolu pored prozo-ra, pod svjetlom stolne svjetiljke. Gledao je sadržaj nekoliko trenutaka, pa uzeo trifíjale i tri igle u kutijama, pa ih stavio na rub kreveta odmah pored bedara gologčovjeka. Zatvorenik je podigao glavu; crte lica mu se iskriviše, oči zacakliše, zarobi ihpomama; bijaše blizu histerije. Odjednom se stade bijesno uvijati, a prigušeno gotovoživotinjsko zavijanje izbi mu iz grla. Zastade, ophrvan bolom u desnoj ruci, lovećizrak razjapljenim ustima, buljeći u strop. Onda odjednom prestade disati, zadržavajućizrak u plućima, lice mu postajaše crvenijim svake sekunde, oči kao da će mu iskočitiiz duplji.

— Što on to dovraga...?— Maknite mi se s puta! — uzviknu Havelock, gurnuvši doktora nastranu, pa

stegnutom pesti snažno udari u ubojičin goli trbuh. Zrak je eksplodirao iz putnikovihvezanih usta, a boja kože stade se vraćati uobičajenoj.

— Isuse! — rekao je Taylor, pojurivši da zaustavi fíjale koje se zamalo neotkotrljaše na pod. — Što je to bilo?

— Sada imate posla s nečim s čime možda nikad prije niste imali posla,doktore. Oni su programirani poput robota, ubijaju koga im god kažu da ubiju — bezikakvih osjećaja, bez i najmanje brige. Čak ni za sebe.

— Onda neće pregovarati, da tako kažem. Mislio sam da bi možda mogao kadugleda ove stvarčice.

— Nikako. On bi nas zatjeravao u blato svojim lažima. Oni su majstori zanata.Hajdemo, doktore.

— Kako žerite napredovati? U fazama, pa da ga svaka vrati jedan korak uvrijeme ili želite iskušati maksimum? To je najbrže, ali postoji rizik.

— Što je najgore što ga prati?

— Nesuvislost. Nepovezano lupetanje, bez logičkog slijeda.— Bez logičkog...? To je to. Ja se odlučujem na nesuvislost; samo ga odvucite

od bilo kojeg slijeda koji bi mu mogao izazvati programirane odgovore.— Ne djeluje to baš tako. Tok postaje bez oblika, disocijacija je prva reakcija.

Ključno je pogoditi stanovite riječi...— Vi govorite sve što želim čuti, doktore, a osim toga gubite vrijeme.

— Tako mislite? — Brzinom koja je proizašla iz neke nagle unutrašnjeerupcije, Taylor je slomio tanki vrat fíjale, umetnuo u nju iglu, izvukao je i zaronio učovjekovo bedro prije nego je ovaj shvatio što se događa. Ubojica se svom silinomskvrčio, snažno natežući sve čime je bio vezan za krevet, pokušavajući se okretati sjedne na drugu stranu, dok su mu prigušeni krici ispunjavali sobu. — Što to više radi,to će tekućina brže djelovati — dodao je Taylor, pritisnuvši ruku sa strane nategnutog,pocrvenjelog vrata. — Samo minuta ili nešto duže.

Michael je gledao očaran i revoltiran, kao što je uvijek bio kad bi gledao učintih kemikalija na ljudsko biće. Morao se podsjetiti da je taj ubojica uzeo živote muš-karaca i žena prije manje od tri sata — svojih ljudi i drugih, krivih i potpuno nevinih.Koliki će ih oplakivati i nikad shvatiti?

— On je sada otprilike spreman — rekao je Taylor, gledajući koprenaste, dje-lomično zatvorene oči zatvorenika, čiji su se pokreti stegnuli u polagano, valovito kre-tanje, praćeno stenjanjem.

— Vi mora da ste sretni u vašem poslu, doktore.

— Uvijek sam bio galamdžija kao dijete — odgovori mu crvenokosi muška-rac, blago skidajući prugastu kravatu sa zatvorenikovih usta. — Osim toga, netko tomora raditi, a Veliki Ujak je platio moje studiranje medicine. Moj starac nije mogaozamahnuti vedrom pjene u saloonu Paddya O'Rourkea.1 Isplatit ću dug i izići.

Havelock nije mogao zamisliti odgovor koji bi bio manje neukusan odTaylorovih riječi, pa se nagnuo nad krevet kad se doktor odmaknuo. — Mogu lipočeti? — upita ga.

— Govorite, on je vaša zagonetna križaljka.

— Naređenja — započe Michael, s rukom na stražnjem naslonu kreveta, susnama uz zatvorenikovo uho, tiho ali čvrsta glasa. ― Naređenja, naređenja, naređe-nja. Nitko se od nas ne može pokrenuti bez naređenja! Ali moramo biti sigurni, nesmijemo pogriješiti. Tko nam sada može izdati naređenja, sada nam izdati naređenja?

Zatvorenikova se glava micala naprijed-natrag, usta su mu se otvarala izatvarala, natežući pomodrelo meso; nije bilo nikakva zvuka.

— Hitnost je — nastavio je Havelock. — Svatko zna da je hitnost... hitnostMoramo žuriti, žuriti... požuriti.

— Žuriti... požuriti. — Pojavio se šapat, oklijevajući, nesiguran.— Ali kako možemo biti sigurni? — žurio je Michael. — Mi moramo biti

sigurni.— Le... let je bio gladak. To smo dvaput čuli. To je sve što moramo znati.

Let... gladak.— Dakako. Gladak let. Sad smo svi u redu. Možemo požuriti... A sada,

poletimo natrag... prije hitnosti. Opusti se. Spavaj.— Vrlo dobro — rekao je doktor s druge strane slabo osvijetljene, prljave

sobe. — Centrirali ste ga brže nego sam ikad vidio. To je bio odgovor.— Nije bilo teško — odgovori mu Havelock, ustávši s kreveta i gledajući u

čovjeka. — Budući da su mu dali naređenja, on ima tri stvari na pameti. Hitnost,brzina i autoritet naredbe. Njegove su napute bile da ubija — izuzetno naređenje, osimtoga i opasno.— pa je autoritet, dopuštenje, bilo vitalno. Ćuli ste ga, on je to moraodvaput čuti.

— Šifra je 'gladak leť. On vam je dao šifru, a sada ćete je vi njemu vratiti.Bliži ste.

— A vi niste amater, doktore. Dodajte mi stolicu, molim vas. Osim toga imambrzinu i hitnost na pameti. Stvari bi mogle postati grube. — Taylor mu je donio stolicu

1 Popularno američko ime (Patrick) i prezime za Irca koji se bavi gostioničarskim poslovima (op. prev.)

tvrda naslona do kreveta; Michael je sjeo; stolica je bila raklimatana, ali je još služilasvrsi. Nagnuo se, s rukama na rubu kreveta, pa opet govorio vezanom čovjeku. —Imamo gladak let... gladak let... vrlo gladak let! Sada, ubij svog partnera.

Zatvorenik je naglo okrenuo glavu nadesno; zamagljene oči su mu treptale,usne su mu se micale — protest bez zvuka.

— Čuo si me! — viknuo je Havelock. — Imamo gladak let, zato ga ubij!

— Što...? Zašto? — Prošaptane riječi bile su grlena zvuka.— Jesi li oženjen? Kaži mi, budući da smo na glatkom letu, jesi li oženjen?

— Da... da, oženjen.— Ubiti tvoju ženu.

— Zašto?— Mi smo na glatkom letu! Kako možeš odbiti?

— Zašto... zašto?— Ubij svog partnera! Ubij svoju ženu! Imaš li djece?

— Ne! — Zatvorenikove se oči raširiše. — Ne možete nikad zatražiti... nikad!— Moram! Gladak let! Što još hoćeš?

— Dopuštenje. Zahtijevam dopuštenje! Moram ga... imati!— Odakle? Od koga? Već sam ti rekao. Mi smo na glatkom letu! To je to!

— Molim vas...! Mene, ubijte mene. Ja sam... tako konfuzan!— Zašto si konfuzan? Čuo si moja naređenja, kao što si čuo naredbu za danas.

Jesam li ti ja dao ta naređenja?— Ne.

— Ne? Ne sjećaš se? Ako nisam ja, tko?— Putovanje... gladak let. Kon...trola.

— Kontrola?— Izvor.

— Kontrola izvora! Ja sam tvoja kontrola izvora! Tvoja kontrola izvora, kon-trola podrijetla! Ubij svog partnera! Ubij svoju ženu! Ubij djecu! Svu djecu!

— Ja... ja. Ne možete zahtijevati... molim vas, ne tražite to od mene.— Ja ne tražim. Ja zahtijevam, ja naređujem! Želiš li spavati?

— Da.— Ti ne možeš spavati! — Michael je okrenuo glavu i obratio se Tayloru

tihim, jedva čujnim glasom. — Koliko će doza potrajati!— Ovako kako je vi jedete, pola normalnog vremena. Još desetak minuta,

najviše.— Pripremite drugu. Polako ga uzimam.

— To će ga otprsnuti u svemir.

— Vratit će se natrag.— Vi ste doktor — rekao je doktor.

— Ja sam tvoj nadzor! — viknuo je Havelock, ustajući sa stolice, nagnuvši sezatvoreniku nad lice. — Ti nemaš nikog drugoga, paminjatčik! Učinit ćeš kako ti jakažem, i samo što ti ja kažem! Sada, tvoj partner, tvoja žena, djeca...

— Aaaa...! — Krik je bio produžen, vrisak bespomoćnosti.

— Ja sam samo počeo...Vezani, narkotizirani ubojica napinjao se protiv kože i ponjave. Tijelo mu se

savijalo, crte lica krivile, a um mu je bio u labirintu užasa; od njega je tražena žrtva zažrtvom, bol za bolom, nikakav izlaz iz nemogućeg labirinta.

— Sada — rekao je Havelock doktoru pored sebe.Taylor je ugurao hipodermičku iglu u zatvorenikovu ruku; reakcija je uslijedi-

la već za nekoliko trenutaka, droga je ubrzavala drogu. Uzvici su se pretvorili u živo-tinjsku vrisku, pljuvačka je polako curila iz ubojičinih otvorenih usta — nasilje jediniodgovor nasilju.

— Daj to meni! — viknuo je Michael. — Dokaži mi to! Ili ćeš biti ubijen sasvima ostalima! Partner, žena, djeca... svi vi umirete ukoliko mi se ne dokažeš.Odmah sada, istog trenutka!... Koji je kôd tvog izvornog nadzora?

— Čekić-ništa-dva! Ti ga znaš!— Da, znam. A sada mi reci gdje me možeš naći... nemoj lagati!

— Ne znam... ne znam! Mene pozivaju... sve nas pozivaju.— Kad tražiš dopuštenje, odobrenje? Kad imaš informaciju koju moraš preda-

ti? Kako ćeš do mene kad ti treba odobrenje, kad imaš informaciju koju trebaprenijeti?

— Kažemo im... potrebno je. Svi tako radimo. Svaki pojedinac.— Tko? Koga?— Siroče. Javi... siročetu.— Siroče?— Devedeset šest.— Siroče-devedset-šest? Gdje je on? Gdje?— S... i... r... o... — Posljednji je krik sve rastresao. Putnik se bacio svom sna-

gom i težinom protiv pojaseva i jednoga prekinuo, što mu je oslobodilo lijevu ruku pase uzdigao, savivši leđa u lûku, u grču, da bi najzad u nesvjestici pao na rub kreveta.

— Dobio je svoje — rekao je Taylor, nagnuvši se preko Havelocka, držećiprstima zatvorenikov zglavak. — Njegov je puls kao u bušilice s komprimiranim zra-kom; proći će osam sati prije nego će moći izdržati novu munju. Žao mi je... doktore.

— U redu je, doktore — rekao je Michael. Odmaknuo se od kreveta i izvukaokutiju s cigaretama. Mogli smo gore proći. Vi ste paklenski dobar kemičar.

— Ne smatram to svojim životnim djelom.— Da to nije bilo kako je bilo, vi ne biste dobili... — Havelock je zastao da

pripali cigaretu.

— Što?— Ništa. Htio sam reći za — piće. Mislio sam da vi možda ne biste imali vre-

mena za jedno piće, pa sam htio ponuditi.— Dakako, prihvaćam. Ali najprije moram ovog Borisa poslati u kliniku.

— Borisa?... Vi znate?— Dovoljno da znam da nije dječak-izvidnik.

— To je zabavno. On je vjerojatno bio.— Kažite mi — upita ga crvenokosi doktor — da li bi mu nadzor izvora ili

kako se to još kaže, naredio da to učini? Da ubije ženu i djecu, osobe koje su munajbliže?

— Nikad. Moskva to ne bi riskirala. Ti ljudi jesu poput robota ali je u njimakrv, ne ulje. Oni su pod stalnom prismotrom, a ako KGB želi da ih uzme, pošaljegrupu za likvidaciju koja će to obaviti. Normalna obitelj je dio pokrivača; osim toga,to je snažna rezervna kuka. Ako čovjek ikad dođe u iskušenje, zna što ga čeka.

— Vi ste to upotrijebili na isti način, zar ne? Samo obratno.— Nisam baš ludo ponosan na svoj pothvat, ali da.

— Isus, Marija i Paddy O'Rourke — promrmljao je doktor. Michael je gledaou Taylora koji je podigao slušalicu, spreman da preko centrale Bethesde izda naputekako da urade sa zatvorenikom. Telefon. Siroče-96. — Pričekajte trenutak! — Michaelnaglo uzviknu.

— O čemu se radi?— Dopustite mi da upotrijebim taj telefon! — Havelock je jurnuo od stola, po-

digao slušalicu i birao broj, govoreći glasno: »S-i-r-o-č-e... devedeset šest«.— Centrala — čuo se ženski glas na liniji.

— Što?— Je li ovo poziv na račun drugoga ili na račun kreditne kartice?

— Kreditna kartica. — Michael je zurio u zid da bi se sjetio broja kojemu senije moglo ući u trag, a dobio ga je od Statea. Dao ga je telefonistici i čuo zvonjenje.

— Dobar večer i hvala vam što ste nazvali Trgovački centar Voyagers, putniprtljag za profinjenog svjetskog putnika. Ako navedete brojem označeni artikal ili ar-tikle iz našeg kataloga koje želite kupiti, bit ćete povezani s prikladnim predstavnikomu našem odjelu za usluge koji radi dvadeset četiri sata.

Havelock je spustio slušalicu. Treba mu druga šifra; dobit će je na klinici.Mora je naći. Svi tako radimo. Svaki pojedinac... Dvosmislenost je na kraju tog kôda.

— Je li bilo nešto? — upita ga zbunjeni doktor.— Sad će biti na vama, doktore. Jeste li ikad čuli za Trgovački centar Voya-

gers? Ja to ne znam, ali sam zato godinama kupovao svoje stvari u Evropi.— Voyagers? Svakako. Oni imaju filijale posvuda. Oni su Tiffany1 kad je u

pitanju prtljag. Moja je žena kupila jednu od onih torbi što se nose sa sobom, a kunemse Bogom da sam, kad sam dobio račun, mislio da je kupila kola. Oni su prvoklasni.

1 Naziv glasovite njujorške draguljarnice (op. prev.)

— Osim toga su vlasništvo KGB-a. To je ono na čemu ćete raditi. Kakav jegod vaš raspored, izbrišite ga. Želim vas pored sebe na klinici s našim svjetskimputnikom. Treba nam još jedan niz brojeva. Samo još jedan niz.

Izvan kabine se začuo zvuk teških koraka, a zatim je uslijedilo oštro kucanjena vratima.

— Tko je to? — upita Havelock dovoljno glasno da ga se moglo čuti vani.— Sterilna pet, traže vas. Urgentni poziv preko radija državne policije. Treba

vas pronto odvesti na aerodrom.— Na putu. — Havelock se okrenuo Tayloru. — Uredite sve što treba. Budite

s njim — s njim. Bit ću u kontaktu. Žao mi je zbog pića.— I Paddy O'Rourkeu.— Tko je, dovraga, Paddy O'Rourke?— Čovječuljak koji mi sjedi na ramenu i kaže mi da previše ne mislim.Michael se uspeo u mornarički helikopter, dok su gigantska sječiva grmjela.

Pilot ga je pozvao naprijed.— Tamo je telefon! — viknuo je. — Bit će tiše kad se vrata zatvore. To je te-

lefon s prespajanjem. Mi ćemo vam ugurati vezu.— Tko je to?

— Mi to ne možemo znati! — vikao je radisi, okrenuvši se od svoje konzolenasuprot pregradi. — Naša je veza filtrirana. Nas prelaze.

Teška metalna vrata su elektronski zatvorena; tako je jarka svjetlost reflektoraostala izvan helikoptera, a grmljavina rotora se svela na prigušenu riku. Havelock sesagnuo u mraku i stegao telefon, držeći ga uz desno uho, dok je slobodnom rukompokrivao drugo. Glas koji je došao posljednji na liniji bio je predsjednika SjedinjenihDržava.

— Vas će odvesti izravno do zrakoplovne baze Andrews, da se sastanete sArthurom Pierceom.

— Što se dogodilo, sir?— On je na putu prema Poole's Islandu sa specijalistom za sefove, ali najprije

želi s vama razgovarati. To je preplašen čovjek, a ja mislim da se on ne da lako pre-plašiti.

— Sovjeti?— Da. On ne može reći jesu li oni kupili njegovu priču ili nisu. Slušali su ga u

tišini, kimnuli i pokazali mu vrata. Njegova je ideja da su oni u proteklih osamnaestsati saznali nešto više, nešto o čemu ne žele razgovarati — nešto što bi sve moglopretvoriti u komadiće. Upozorio ih je da ne učine ništa prenagljeno bez komunikacijena najvišoj razini.

— Što su odgovorili?

— Zloslutno. 'Pazite na sebe', rekli su mu.— Nešto imaju. Pierce poznaje svoje neprijatelje.

— U krajnjem slučaju, bit ćemo prisiljeni paradirati s Matthiasom, nadajući seda ćemo spriječiti lansiranje, bez garancije da će tako biti. Ne moram vam reći što će

to značiti — bit ćemo vlada gubavaca, više nam neće vjerovati. Ako još budemo nakarti.

— Što ja mogu učiniti? Što Pierce hoće?— Sve što imate, sve što ste saznali. On pokušava naći nešto, bilo što, što bi

mogao upotrijebiti kao prednost. Svakog sata može prezentirati protuoptužbu ispriječiti eskalaciju, svaki dan koji nam kupi je dan za vas. Ima li ikakva napretka?

— Da. Mi sada znamo vezu Dvosmislenosti, gdje šalje i prima. Sredinom jutrabismo trebali saznati kako on to radi, preko koga. Kad to budemo znali, naći ćemo ga.

— Onda biste mogli biti korak bliže Parsifalu.— Tako mislim.

— Ja ne želim to čuti! Želim čuti 'da'.— Da, gospodine Predsjedniče. — Havelock je zašutio, razmišljajući o nekoli-

ko kratkih riječi koje su mu potrebne da bi slomio kôd Voyagersa. Te će riječi čuti izapamtiti na klinici. — Ja to vjerujem.

— Vi to inače ne biste rekli, hvala Bogu. Haj'te Pierceu. Dajte mu sve štoimate. Pomozite mu!

35

Presijecajuće poletno-sletne staze bile su oivičene jantarskim svjetlima, anebom su se križali snopovi reflektora, prodirući kroz pokrivač gustih oblaka.Andrews je sam po sebi bio veliki, čuvani vojni grad. Aktivnost je bila intenzivna i uodlasku i u dolasku. Kao sjedište Sistemske komande zrakoplovstva SAD1 to je bilomjesto gdje su se slijevale dalekosežne i beskrajne odgovornosti. Za tisuće osoba nijebilo dana i noći — samo satovi dužnosti i zadaci. Baza je zauzimala četiri stotine raliistočno od Potomaca i zapadno od zaljeva Chesapeake, ali su njeni interesi okruživalisvijet, a cilj je bila obrana sjevernoameričkog kontinenta.

Mornarički helikopter je dobio dopuštenje da leti nisko i da sleti na mjestosjeverno od glavnog polja. Reflektori su ih uhvatili četvrt milje od tla nula, a ondasu.radar, radio i pilotovo oštro oko omogućili spuštanje helikoptera na platformu.Među instrukcijama koje su javljene s kontrolnog tornja bila je i poruka za Sterilnupet. Džip će odvesti Havelocka do poletno-sletne staze južnog perimetra. Tamo će gačekati dok ne završi svoj posao, a onda će ga vratiti do helikoptera.

Havelock se uspeo do ruba pa skočio na tlo. Mokru hladnoću zraka činili sujoš gorom rotori koji su usporavali. Povukao je suvratke ogrtače uz vrat, žaleći štonije imao šešir — ali se odmah sjetio da je jedino pokrivalo za glavu koje sadaposjeduje iskrzana vunena kapa koju je ostavio negdje na Poole's Islandu.

— Sir! Sir! — Uzvici su stizali s Michaelove lijeve strane, iza visoke pojavehelikoptera. Vikao mu je vozač džipa, vozila koje je bilo jedva vidljivo u sjeni izmeđuzasljepljujućeg svjetlosnog lûka platforme.

Havelock je potrčao dok je narednik iza upravljača stao izlaziti iz kola sgestom uljudnosti. — Zaboravite to — rekao mu je Michael, približavajući se vratimadžipa, s rukom na vjetrobranu. — Ja vas nisam vidio — dodao je, pa se smjestio nasjedištu.

— To su moje instrukcije — objasnio je avijatički podoficir. — Drži se štodalje od očiju.

— Zašto?

— To ćete morati upitati čovjeka koji izdaje naređenja, sir. Rekao bih da jeoprezan, a kako nitko nema imena, ja ništa ne pitam.

Džip je pojurio i ubrzo se našao na uskom asfaltiranom putu, pedeset metaraistočno od helikopterske platforme. Skrenuo je lijevo i ubrzao; cesta je gotovo opasalaogromno polje, prolazeći pored osvijetljenih zgrada i ogromnih parkirališta prošaranihsvjetlostima automobila koji su dolazili; sve se u Andrewsu doimalo kao da je utrostrukom vremenu. Vjetar je mlatio po otvorenom vozilu, a nesmiljeni vlažni zrakprodirao je kroz Michaelov kaput i tjerao ga da ne htijući steže mišiće, ne bi li sezaštitio od hladnoće.

1 Glavna komanda svih vojnozrakoplovnih sistema (op. prev.)

— Meni nije stalo ako on sebe naziva Little Bo Beep1 — rekao je Havelock,govoreći to koliko zbog nekog razgovora toliko i zbog drugog. — Jedino je važno dabude toplo tamo kamo idemo.

Narednik je bacio brz pogled na Michaela. — Opet mi je žao ― odgovorio je— ali taj čovjek to nije tako predvidio. Moje su instrukcije da vas odvezem na stazuna južnom perimetru. Bojim se da je to — to. Poletna staza.

Havelock je prekrstio ruke i držao pogled ispred sebe, pitajući se zašto jedržavni podsekretar tako oprezan unutar vojnog kompleksa. Onda su mu se misli uk-ratko zadržale na samom čovjeku i našao je dio odgovora — slijepi dio, ali ipakprirođeni: mora postojati razlog. Na temelju onoga što je pročitao o Arthuru Piercea udosjeu State Departmenta, zajedno s onim što mu je otprije poznato, podsekretar jeuman, uvjerljivi govornik u ime američkih interesa u Ujedinjenim narodima, kao i nameđunarodnim konferencijama, uz dokazano, duboko nepovjerenje prema Sovjetima.To je nepovjerenje, međutim, bilo odjenuto u brzu agresivnu duhovitost i utkano uvaravo ugodne frontalne napade koji su Ruse tjerali uz njihove bizantinske zidove, jernisu imali prikladne protuargumente. Možda je Pierceova izuzetna vjerodajnica bila učinjenici da ga je sam Matthias izabrao, i to kad je Anton bio na vrhuncu svoje inte-lektualne moći. Ali je karakteristika koja se posebno isticala u Havelockovoj svijesti,dok su jurili tamnom aerodromskom cestom, bila u vrlo cijenjenoj samodisciplini kojuje Arthuru Pierceu pripisivao gotovo svatko tko je doprinio stvaranju njegovog dosjeao vladanju u službi. Ne zna se da je ikad nešto rekao ako nije imao što reći. Prematome, razmišljao je Michael, on ne bi ništa učinio ako nije imao razloga za to.

A odabrao je sastanak na pisti.Vozač je skrenuo nalijevo, na poprečnu cestu koja je skraćivala udaljenost do

velikog hangara, a onda je skrenuo nadesno do ruba napuštene avionske staze. U dalji-ni spazi siluetu u sjaju automobilskog svjetla. Čovjek je bio sam. Iza njega, moždapedesetak metara dalje i izvan staze, bio je mali propjet2 s upaljenim unutrašnjim ivanjskim svjetlima, a uz njega vozilo s gorivom.

— To je taj čovjek — rekao je narednik, usporavajući. — Ja ću vas odbaciti ičekati pored trgovine odbačenih stvari.

— Čega?— Hangara za održavanje. Samo viknite kad me trebate.

Kola su se zaustavila desetak metara od Arthura Piercea. Havelock je izišao iugledao državnog podsekretara kako se uputio prema njemu — visok, vitak čovjek stamnim ogrtačem i šeširom, dugih i energičnih koraka. Pierceu protokol očito nije biovažan; u State Departmentu, bez obzira na krizu, ima previše onih s titulom koji biočekivali da se obični funkcioner inozemne službe njima približi. Michael stadehodati, opazivši kako je Pierce skinuo rukavicu s desne ruke.

— G. Havelock? — upita diplomat, ispružene ruke, dok je jeep odjurio.— G. podsekretar?

— Dakako, to ste vi — nastavi Pierce, stegnuvši mu ruku čvrsto i iskreno. —Vidio sam vašu fotografiju. Iskreno rečeno, pročitao sam sve o vama čega sam se do-mogao. Dakle, držim da osjećam spram vas izvjesno strahopoštovanje, što je prilično.........

1 Ličnost iz jednog američkog stripa (op. prev.)2 Turbo-mlazni avion (op. prev.)

smiješno kad to kaže odrasla osoba. Ali su vrlo impresivna vaša postignuća u svijetuza kojeg ne tvrdim da ga razumijem. — Podsekretar je zastao, doimajući se zbunjeno.— Držim da egzotična narav vašeg posla vrlo često izaziva ovakva reagiranja.

— Želio bih da je tako; vi me činite strašnom osobom. Osobito kad uzmem uobzir greške koje sam učinio — osobito posljednjih nekoliko mjeseci.

— To nisu bile vaše pogreške.

— Trebalo bi da nešto i ja vama kažem — nastavio je Michael, prelazeći pre-ko primjedbe. — I ja sam mnogo čitao o vama. U Stateu nema mnogo ljudi vaše lige.Anthony Matthias je znao što radi kad vas je izvukao iz šila i stavio vas gdje jeste.

— To je nešto što imamo zajedničko, zar ne? Anthony Matthias. Vi ste mnogoviše od mene u tome, ali ja ne bih nikad pretendirao na to da bude drugačije. Aliprivilegij, bogomprokleti privilegij ― ne znam se drugačije izraziti — poznavanjenjega onako kako sam ga znao godinama, čini te godine napetosti i znoja itekakovrijednim. Bilo je to vrijeme mog života kad je sve vikalo za mnom, da se takoizrazim; on je učinio da se sve to spoji.

— Mislim da obojica osjećamo na isti način.— Kad sam čitao materijale o vama, nemate pojma koliko sam vam zavidio.

Bio sam mu blizak, ali nikad nisam mogao biti ono što ste mu vi bili. Te godine morada su bile godine izuzetnog iskustva.

— Bilo je — bile su. Ali tamo više ništa nema za nas obojicu.— Znam. To je nevjerojatno.— Vjerojatno. Ja sam ga vidio.— Pitam se hoće li mi dopustiti da ga vidim. Ja sam na putu prema Poole's

Islandu, znate.— Učinite mi uslugu. Nemojte. Zvuči otrcano, ali upamtite ga ― osobito

njega — onakvog kakav je bio, a ne kakav je sad.— Što nas dovodi do — sada. — Pierce je zatresao glavom gledajući Haveloc-

ka u chiaroscuru avionske staze. — Nije dobro. Ja mislim da Predsjedniku nisam bašrealno opisao kako smo blizu ruba.

— Shvatio je. Rekao mi je što su vam kazali kad ste ih upozorili. 'Pazite nasebe', je li tako bilo?

— Da. Kad su oni tako jednostavno jasni, tako izravni, ja se tresem. Oni ćeudariti na sjene; jedno silovito guranje i mi smo preko. Ja nisam loš u debati i dostadobro pregovaram, ali vi Sovjete poznajete bolje od mene. Kako vi to čitate?

— Isto kao vi. Umjerenost u izražavanju nisu njihova odlika, bombastičnostjest. I kad im nije stalo da prijete, prijete. Pokreti će uzeti mjesto riječi.

— To je ono što me plaši. Jedino za što se čvrsto držim jest da zaista nevjerujem da su doveli ljude koji guraju dugmad. Ne još. Oni znaju da moraju bitisasvim točni. Ako bi imali konkretne dokaze, ne samo nagovještaje, da je Matthiasušao u nuklearne napadačke paktove protiv SSSR-a i ako nanjuše Kinu, oni nećeoklijevati da odluku gurnu gore, gdje više neće biti njihova. Tada ćemo se svi početiukopavati u zemlju.

— Nuklearne agresija...? — Havelock je zastao, uzbunjen više nego je tosmatrao mogućim. — Vi mislite da toliko pretpostavljaju?

— Blizu su. To je ono što ih raspomamljuje. Ugovori o kojima je pregovaraomanijak — s drugim manijacima.

— A sada je pomama otišla. Šute i pokazuju vam vrata. Vi ih upozoravate aoni vam kažu da pazite sebe. I ja sam preplašen, g. podsekretaru.

— Znači da znate na što mislim?— Parsifal.

— Da.— Berquist je rekao da vi mislite da su Sovjeti nešto saznali u toku posljednjih

osamnaest sati. Je li to tako?— Nisam siguran — odgovorio je Pierce. — Ja čak nisam siguran da li radim

na pravoj strani ulice, ali nešto se dogodilo. Zato sam se htio susresti s vama. Vi stejedini koji znate što se događa iz sata u sat. Kad bih mogao nešto naći pa sastavitizajedno s nečim što su rekli ili na što su reagirali, možda bih mogao naći vezu. Onošto tražim je osoba ili događaj, bilo što što mogu upotrijebiti da im se suprotstavim, daiznesem prije njih i tako ih skrenem. Bilo što što bi ih usteglo da alarmiraju gospodarerata u Prezidijumu.

— Oni nisu budale, oni znaju te ljude. Znali bi što isporučuju.— Ja ne mislim da bi ih to zaustavilo. — Pierce je oklijevao, kao da u sebi

raspravlja da li da navede jedan primjer, a onda je odlučio govoriti. — Vi poznajetegenerala Halyarda?

— Nikad ga nisam upoznao. Ni ambasadora Brooksa. Trebalo je da se danasposlije podne nađem s obojicom. Što je s njim?

— Ja ga smatram jednim od najmisaonijih skeptičnih vojnika u ovoj zemlji.— Sporazuman. Ne samo na osnovu njegove reputacije; dali su mi njegov

dosje. I?— Upitao sam ga danas poslije podne što on misli kakvo bi bilo reagiranje —

uključujući i njegovo — kad bi naše tajne službe otkrile kinesko-sovjetski pakt protivnas, pakt koji bi projicirao datume napada unutar četrdeset pet dana, a sadržavao onuvrst informacije kakva se nalazi u onim dokumentima na Poole's Islandu. Njegov seodgovor sažeo u jednu riječ: »Lansirati«. Ako to on može reći, što da kažu niži,mnogo nesigurniji ljudi?

Arthur Pierce nije dramtizirao pitanje, već ga je postavio mirno, a hladnoćakoju je Michael sad osjećao mogla se samo djelomično pripisati vlažnom, hladnomzraku. Sile su se približavale; vrijeme ističe. — Predsjednik mi je rekao da vampomognem — započe. ― Ne znam da li mogu, ali ću pokušati. Kažete da tražite neštošto bi ih moglo skrenuti; možda to imam. Postoji dugotrajna operacija KGB-a kojanas vraća još u dane NKVD-a1 — u tridesete. Zove se Operacija paminjatčik...

— Oprostite — prekinu ga čovjek iz Statea. — Moj ruski nije naročito dobar,pa mi treba prevodilac.

— To nije važno; prevodilac to ne bi ni znao. To je šifrirani naziv. Odnosi sena strategiju što se oslanja na djecu, čak bebe, koju su odabrali doktori, pa su dovede-na ovamo. Djeca su ostavljena u određenim obiteljima — duboko skrivenim marksis-

1 Od rus. N(arodnij) K(omesarijat) V(nutrenih) D(el), Narodni komesarijat unutrašnjih poslova; bivšinaziv sovjetske tajne policije (op. prev.)

tima — i rastu kao Amerikanci, na vrlo površinski način normalno, što uspješnije tobolje. Ali ih kroz sve te godine obučavaju — programiraju, ako hoćete — za njihovezadatke koje će vršiti kao odrasli, a ti zadaci zavise o njihovim sposobnostima i razvo-ju. Onda dolazi do infiltracije — opet, što više to bolje.

— Dobri Bože! — tiho će Pierce. — Ja mislim da ta strategija obuhvaća og-romne rizike. U te ljude mora biti usađena izvanredna vjera.

— O, oni vjeruju, to je suštinski dio njihova programiranja. Osim toga prateih; najmanje skretanje i oni ih eliminiraju ili vrate Majci Rusiji, gdje ih preodgajaju,dok obučavaju druge u američkim kompleksima na Uralu i u Novgorodu. Glavno je utome da se s njima nikad nije mogla narušiti ta operacija; nekolicina koju smo uzelinajmanje je kompetentna i tako nisko na ljestvici da nisu mogli ništa osvijetliti. Alismo ih sada možda načeli. Uhvatili smo jednog vjernog paminjatčika koji je sankcio-niran za ubojstva, kao član jedinice za likvidaciju. Njegova vrsta ima pristup — moraimati pristup — centrima za sigurnost i davanje ovlaštenja, i nadzoru nad izvorima. Uubijanju ima previše rizika, previše je mogućnosti da se pretjera u reagiranju, a da i negovorim o tome da postoji opasnost da te ulove. Naredbe moraju biti provjerene, ov-laštenja potvrđena.

— Vi imate takvog čovjeka? Moj Bože, gdje?— Sada ga avionom prebacuju u Bethesdu — ranjen je — a kasnije uvečer,

prebacit će ga u kliniku u Virginiji.— Nemojte ga izgubiti! Je li doktor s njim? Dobar?— Mislim tako. On je klinički specijalist po imenu Taylor; on će ostati s njim.— Onda mislite ds ćete mi ujutru moći dati nešto što bih mogao upotrijebiti s

Rusima? To bi bilo skretanje koje mi treba. Njihovim se napadima suprotstavljamsvojim. Ja optužujem...

— Ja vam to mogu sada dati — prekinu ga Havelock — ali to ne smijeteupotrijebiti prije nego vam kažem. Sutra navečer najranije. Možete li ih zadržati takodugo?

— Mislim da mogu. O čemu se radi?— Prije jednog sata stavili smo ga pod kemikalije. Ja ne znam kako se stiže do

pravih ljudi, ali znam pokriveni identitet njihovog odbora za ovlaštenja. Također ikôdni naziv za nadzor izvora paminjatčika za ovo područje — za koje morampretpostaviti da uključuje vašingtonsku operaciju, najvitalniju u SAD.

Arthur Pierce ja zatresao glavom u iznenađenju i divljenju. ― Vi me obarate— rekao je, s poštovanjem u svom tihom glasu. ― Rekao sam vam da sam osjećaoneko strahopoštovanje. Što mogu upotrijebiti?

— Što god morate. Nakon sutrašnjeg dana, ja ću zamijeniti cijelu operacijupaminjatčik za nekoliko dana.

— Predsjednik mi je rekao prije nekoliko minuta — telefonirao mi je pošto jezavršio razgovor s vama. Mislite li da ste tako blizu Parsifalu?

— Bit ćemo još bliže kad Taylorova pacijenta dobijemo u kliniku. S nekolikonas riječi može dovesti na udaljenost ruke od čovjeka kojega zovemo Dvosmislenost.A ukoliko je sve što smo projicirali — što je Bradford projicirao — krivo, a ja nemislim tako, to ne može biti, kad jednom budemo imali Dvosmislenost znat ćemo tkoje Parsifal. Ja ću znati.

— Kriste, kako?— Matthias mi je gotovo rekao da ga ja poznajem. Znadete li kompaniju,

lanac trgovina, koji se zove Voyagers Emporium?— Najveći dio moje prtljage ga zna, žalim što moram reći. Ili to barem žali

moj račun u banci.— Negdje unutra, u odjelu ili u odjeljenju, tu je KGB-ov centar za ovlaštenja.

Dvosmislenost mora biti u dodiru; tamo dobija naređenja, tamo prenosi informaciju.Mi ćemo to mirno razbiti — vrlo mirno — izrezati na komade i naći ga. Ne treba nampuno; mi znamo gdje je lociran.

— Točno tamo gdje ga viđate svakog dana — rekao je Pierce, kimnuvši. — Akoje je kôdno ime za upravljanje izvorima?

— Čekić-nula-dva. To nama ništa ne znači i mreža to može promijeniti prekonoći, ali činjenica da smo to slomili, da smo tako slomili krug paminjatčika, moranekoga u Kremlju natjerati da se znoji. — Michael je zastao, pa dodao: — Kad vam jadadem znak da krenete, upotrijebite što vam je potrebno, sve ili samo jedan dio. Uosnovi je to diverzija, što vi zovete skretanjem, ah ja mislim da je to snažno skretanje.Stvorite diplomatsku rabarbaru,1 izazovite oluju telegrama između Moskve i NewYorka. Samo kupite vrijeme.

— Vi ste sigurni?— Siguran sam da nemamo izbora. Treba nam vremena.

— Mogli biste izgubiti nadzor nad izvorima.— Onda ćemo izgubiti njega. Mi možemo živjeti s kontrolom izvora, mi smo

ih sve dobili u više od šezdeset zemalja. Ne možemo živjeti s Parsifalom. Nitko od nas— Čekat ću na vaš poziv. — Državni podsekretar je bacio pogled na sat,

žmirkajući na slabu svjetlu da pročita radijumski brojčanik.— Još imam nekoliko minuta prije nego pođemo. Specijalist za sefove morao

bi doletjeti iz Los Alamosa; on se sastaje s jednim od ljudi iz njegove kompanije kojisu mu donijeli interne dijagrame... Ima toliko toga što želim pitati, toliko toga štomoram znati.

— Ja ostajem ovdje koliko i vi; kad vi odete i ja odlazim. Tako sam čuo odPredsjednika.

— Sviđa mi se. Predsjednici mi se nisu uvijek sviđali.— Zato jer on ne daje ni marjaša na to sviđa li vam se ili ne ― ne dok je u

Ovalnom uredu. Tako ga ja čitam. I meni se sviđa, premda imam sve razloge da mi sene sviđa.

— Costa Brava? Sve su mi rekli.— To je historija. Vratimo se tekućem. Što vam još mogu reći, a može vam

pomoći?— U redu — rekao je Pierce, čiji se glas spustio do šupljeg zvuka.— Ako je Parsifal stigao do Sovjeta, uspostavio vezu s njima, što ja mogu reći

— ako za to budem imao prilike? Ako je on samo nabacio kineski faktor ili ukazao naslabosti u njihovim protuudarnim kapacitetima, kako ja to mogu objasniti? Gdje je on

1 Amer, slang: vruća rasprava ili svađa (op. prev.)

to sve dobio? Razotkriti Matthiasa je samo dio problema. Iskreno rečeno, to nijedovoljno, i mislim da vi to znate.

— Ja to znam. — Havelock je pokušao sastaviti svoje misli, biti jasan ikoncizan koliko je god moguće. — Ono što je u tim takozvanim ugovorima to jemješavina poteza u igri šaha koju igraju tri strane, a glavni smo igrač mi. Naš jeprodor u ruske i kineske sisteme mnogo dublji nego smo ikad nagovijestili, a postojestrateški odbori stvoreni radi proučavanja i procjenjivanja svake zamislive opcije uslučaju da neka prokleta budala — na bilo čijoj strani — izda naredbu za lansiranje.

— Takvi odbori, uvjeren sam, postoje i u Moskvi i u Pekingu.— Ali niti Moskva ni Peking ne mogu proizvesti jednog Anthonya Matthiasa,

čovjeka s geopolitičkom panacejom, poštovanog, čak obožavanog — nikog na bilokojoj strani svijeta poput njega.

Pierce je kimnuo. — Sovjeti se spram njega odnose kao spram vrijednogposrednika, ne kao spram protivnika. Kinezi organiziraju bankete u njegovu čast inazivaju ga vizionarom.

— A kad se počeo raspadati, još je imao maštu da zamisli posljednju nuklear-nu igru šaha.

— Ali kako?

— Našao je zelota, fanatika. Mornaričkog oficira u jednom od pentagonškihodbora, koji je do guše u teorijama overkilla.1 On je Matthiasu dao sve. Načinio je ko-pije svih strategija i protustrategija, koje su tri odbora razmijenili između sebe. Sa-državali su autentične podatke — morali su ih sadržavati; te su ratne igre vrlo realnena papiru. Sve se može provjeriti kompjuterima — raširenost nanesene megatonskeštete, zadržane štete, granice kazne prije nego je tlo neupotrebivo. Sve je bilo tamo, aMatthias je to sastavio. Matthias i čovjek koji nas je zgrabio za vrat. Parsifal.

— Rekao bih da je sudbina tog mornaričkog oficira da započne dugo razdobljezatvora.

— Nisam siguran što bi se time postiglo. U svakom slučaju, nisam završio snjim; on još mnogo toga mora dati — možda je dosad već dao.

— Samo trenutak — javio se državni podsekretar, kojemu je lice odjednomoživjelo. — Da li bi on mogao biti Parsifal?

— Ne, nije moguće.

— Zašto ne?— Zato jer je on na svoj iskrivljeni način vjerovao u ono što radi. On je u

stalnom ljubavnom odnosu sa svojom uniformom i svojom zemljom; niti bi dopustiomogućnost kompromisa, niti bi Rusima dao jedan gram municije. Decker nije origina-lan, ali je iskren. Sumnjam da bi ga Lubjanka mogla slomiti.

— Decker... Vi ste ga negdje smjestili, zar ne?

— On ne ide nigdje. Kod kuće je, ali ga izvana čuvaju. Pierce je zatresao gla-vom, pa izvukao kutiju s cigaretama i šibice.

— Želite li jednu? — upita, ponudivši kutiju.

1 Predimenzionirano reagiranje; odgovor koji znatno nadilazi izazov; pretjerana reakcija; (op. prev.)

— Ne, hvala. Već sam ispunio svoju kvotu od pet stotina za dan. Čovjek izStatea je zapalio cigaretu, držeći plamen ispod cigarete. Bez zaštite druge ruke vjetarju je ugasio. Zapalio je drugu, podigao lijevi dlan gore i povukao; dim iz usta pomije-šao se s parom daha. — Na sastanku danas poslije podne, ambasador Brooks je iznionešto što nisam razumio. Rekao je da je jedan obavještajni oficir KGB-a uspostaviododir s vama i spekulirao o grupi u Moskvi koja je radila s Matthiasom na Costa Bravi

— Mislio je s Parsifalom; Matthiasa su tada već odveli. A Rostov — zove seRostov — nije spekulirao. Znao je. To je zbir fanatika u grani koja se zove VKR,Voennaja. Prema njima se čak Deckeri doimaju kao djeca cvijeća.1 On to želirazotkriti a ja mu želim svaku sreću. To je ludo, ali posvećeni neprijatelj može bitijedna od naših nada.

— Što mislite pod tim 'razotkriti'?

— Dobiti imena, pronaći tko je učinio što i pustiti zdravijim ljudima da se snjima bakću. Rostov je dobar; možda uspije, a ako uspije on će mi o tome nekakodobaciti riječ.

— Hoće?

— Već mi je ponudio bijeli kontakt. To se dogodilo na aerodromu Kennedykad sam doletio iz Pariza.

Začu se buka palenja motora u daljini. Pierce je odbacio cigaretu i zgnječio jedok je govorio: — Što mislite da bi vam taj Decker još mogao dati?

— Možda je razgovarao s Parsifalom, ali to ne zna. Ili s nekim tko je pozivaou ime Parsifala. U svakom slučaju, njega su našli kod kuće, što znači da je negdjemeđu stotinama tisuća ubilježbi prekooceanskih razgovora ubilježen i određeni pozivodređenom broju u određeno vrijeme.

— Zašto ne u nekoliko milijuna ubilježbi?— Ne, ako imate opću lokaciju.

— Imate li je?— Sutra ću znati više. Kad se vratite...

— G. podsekretaru! G. podsekretaru! — Vikanje je bilo popraćeno bukomdžipova motora i škripom guma, kad se vozilo zaustavilo samo metar i po od dvojicemuškaraca. — Podsekretar Pierce? — upita vozač.

— Tko vam je dao moje ime? — upita Pierce ledeno.

— Za vas je hitan telefonski poziv, sir. Kažu da je to vaša kancelarija u Ujedi-njenim narodima te da moraju razgovarati s vama.

— Sovjeti — rekao je Pierce tiho, obraćajući se Havelocku; bio je očito uzbu-đen. — Molim vas, pričekajte me.

Podsekretar je brzo ušao u kola i dao znak vozaču; oči su mu bile na svjetlimahangara za održavanje. Michael je navukao ogrtač oko sebe, a pažnju mu je zaokupiomali mlažnjak udaljen stotinjak metara u suprotnom smjeru. Lijevi je motor startao ipilot ga je ubrzavao; desni je zakašljao poslije nekoliko sekundi. Zatim je Havelockugledao drugi džip; zauzeo je mjesto vozila s gorivom. Stigao je specijalist za sefove;polazak za Poole's Island je neposredan.

1 Američki pokret mladih s kraja 60-ih godina, koji je propovijedao ljubav i protivio se ratu (op. prev.)

Arthur Pierce se vratio poslije šest minuta, izišao iz otvorenih kola i otpustiošofera. — To jesu bili Sovjeti — rekao je prilazeći Michaelu. — Za sutra ujutru želesastanak koji ne smije biti sniman ni ubilježen u dnevnike; to znači hitnost.Razgovarao sam sa starijim pomoćnikom delegacije i rekao mu da sam ja sazvao hitansastanak sutra na osnovu njihova reagiranja danas kasno poslije podne. Također samim rekao da bih mogao za njih imati informaciju koja bi mogla zahtijevati olujutelegrama između New Yorka, njihove ambasade u Washingtonu i Moskve. Nabaciosam ovlaš da je cipela s kojom se udara možda u ruci drugoga.1 — Podsekretar jezašutio, slušajući preliminarno zagrijavanje mlaznih motora aviona u daljini; džip sevraćao. — To je moj signal. Specijalist za sefove je ovdje. Znate, potrajat će tri satadok se dopre u tu prostoriju. Otpratite me, hoćete li?

— Svakako. Kakvo je bilo sovjetsko reagiranje?

— Vrlo negativno, dakako. Oni me znaju; osjećaju skretanje, diverziju — daupotrijebim vašu riječ. Dogovorili smo se da se sastanemo sutra navečer. — Pierce jeopet zašutio, pa se okrenuo Havelocku: — Za ime Božje, onda mi dajte zeleno svjetlo.Trebat će mi svaki argument, svako oružje kojeg se budem mogao domoći. Izmeđutoga, medicinski izvještaj koji dijagnosticira Matthiasovu iscrpljenost... Bogu jeznano, to nije psihijatrijski fascikl koji vam vraćam.

— Zaboravio sam. Predsjednik mi ga je imao dati jučer — danas.— Ja ga donosim. — Pierce je opet stao hodati dok ga je Michael pratio sa

strane. — Mogu vidjeti kako se to događa.— Što se događa?

— Dani se pretapaju jedan u drugi. Jučer, danas... sutra, ako bude sutra. Duga,beskrajna, besana noć.

— Da — rekao je Havelock, ne osjećajući potrebu da to potkrijepi.— Koliko tjedana vi to već živite?

— Više od nekoliko.— Isuse! — Grmljavina obaju motora posta još glasnijom dok su prilazili avi-

onu. — Pretpostavljam da je ovo najsigurnije mjesto za razgovor — rekao je Pierce,podigavši glas da bi ga se čulo. — Nikakav uređaj ne bi mogao procijediti tu buku.

— Je li to razlog zbog kojega ste htjeli da se sastanemo na pisti? — upita gaMichael.

— Vi vjerojatno mislite da sam ja paranoidan, ali da, to je. Ne bih htio da smobili u kontrolnoj sobi NORAD-ove baze; htio bih da uklone zidove prije nego bismorazgovarali o onome o čemu smo govorili. Vi vjerojatno mislite da sam paranoidan.Na koncu konca, ovo je Andrews...

— Uopće ne mislim da ste paranoidni — prekinu ga Havelock. ― Mislim dasam se ja morao toga sjetiti.

Vrata malog aviona bila su otvorena, metalne stepenice na mjestu. Pilot je daoznak iza svog osvijetljenog prozora; Pierce mu je odmahnuo, kimajući potvrdno. Mic-hael je došao s podsekretarom na svega tri metra od vrata, gdje je zračni mlaz od pro-pelera bivao snažniji.

— Nešto ste rekli o općoj lokaciji koja se tiče tog poziva Deckeru — viknuo jePierce. — Gdje je to?

— Negdje u Shenandoahu — vikao je Havelock. — To je samo spekulacija,alije Decker tamo izručio materijale o kojima je riječ.

— Tako.Motori su zaurlali naglim crescendom, a vjetar sa sječiva propelera već je do-

segao snagu oluje, zbacivši šešir s glave Arthura Piercea. Michael se sagnuo i požurioza njim kroz umjetno izazvani vjetar koji je sve ispirao. Zaustavio ga je cipelom, paga odnio državnom podsekretaru.

— Mnogo vam hvala! — zavikao je Pierce.

Havelock je zurio u lice ispred sebe, u bijeli pramen koji je izvirao sa čela iprobijao se kroz masu valovite crne kose.

36

Prošao je sat i četrdest pet minuta prije nego je ugledao reflektorska svjetlakoja su označavala ulaz na pristupnu stazu do Sterilne pet. Tokom leta od Andrewsado Quanticoa i za vrijeme vožnje automobilom do Fairfaxa bio je čudno uznemiren, anije znao zašto. Kao da mu je dio mozga odbio funkcionirati; bio je svjestan da setime ne bavi. Poput pijanca koji odbija suočiti se s velikom neprilikom proteklevečeri: ono čega se ne sjećaš ne postoji. A on nije bio kadar išta učiniti u vezi s tim;nije znao što je to, već jedino da to nije, a prema tome, bilo je.

Duga, beskrajna, besana noć. Možda je to to. Potreban mu je san... potrebnamu je Jenna. Ali nije bilo vremena za san, nije bilo vremena za njih dvoje zajedno nanačin kako su htjeli biti zajedno. Nije bilo vremena za bilo što i za bilo koga, osim zaParsifala.

Što je to? Zašto je dio njega odjednom umro?Mornarička se limuzina zaustavila ispred ukrašena ulaza imanja. Izišao je,

zahvalio vozaču i pošao prema vratima. Dok je stajao, pritisnuvši zvonce, razmišljaoje o tome kako ni za ta vrata nema ključ kao što ga nije imao za tolika druga vrata utolikim drugim kućama. Hoće li ikad imati ključ za kuću koja je njegova — njihova— pa je otključati poput milijuna drugih koji svakog dana otključavaju svoje kuće?

Vrata su se naglo otvorila i Jenna ga je odmah vratila u hitnu sadašnjost; njenolijepo lice bilo je u grču; oči su joj izgarale u njegovima.

— Hvala Bogu! — uzviknula je, zagrlivši ga i povukavši ga unutra. .— Vratiosi se! Ja sam već gubila pamet!

— Što je?

— Mihail, dođi sa mnom. Brzo! — Stezala mu je ruku dok su brzo hodalipredvorjem, pored stepeništa, do radne sobe, čija je vrata ostavila otvorena. Došavšido stola, uzela je neki papir i rekla mu: — Moraš telefonirati u bolnicu Bethesdu.Kućni broj šest-sedam-jedan. Ali prvo moraš znati što se dogodilo.

— Što...— Paminjatčik je mrtav.

— O, Kriste! — Michael je zgrabio telefonsku slušalicu koju je Jenna držalaza njega. Birao je broj, a ruke su mu se tresle. — Kada? — uzviknuo je. — Kako?

— Likvidacija — odgovorila mu je dok je čekao da mu Bethesda odgovori. —Prije manje od pola sata. Dvojica muškaraca. Stražara su uzeli nožem, ušli u sobu iubili čovjeka dok je bio pod sedativima. Četiri pucnja u glavu. Doktor je izvan sebe.

— Šest-sedam-jedan! Požurite, molim!

— Nisam to mogla podnijeti — prošaptala je Jenna, zureći u njega, dodirujućimu lice. — Mislila sam da si tamo... negdje izvan... da si to vidio, možda. Rekli su danisi bio tamo, ali ja nisam znala da li da im povjerujem ili ne.

— Taylor? Kako se to dogodilo?Dok je Havelock slušao doktora, otupljujuća bol širila mu se cijelim tijelom,

oduzimajući mu dah. Taylor je još bio u šoku i govorio je nepovezano; Jennin je krat-ki opis bio jasniji, i više nije imao čuti ništa novo. Dvojica ubojica u uniformama mor-naričkih oficira stigla su na šesti kat, našla Taylorova pacijenta i profesionalno obavilisvoj zadatak, ubivši istodobno i marinca koji je čuvao sobu.

— Izgubili smo Dvosmislenost — rekao je Michael, spustivši slušalicu; rukamu je tako otežala da je slušalica pala na viljušku udarcem. — Kako? To je ono što nerazumijem! Imali smo maksimalnu sigurnost, vojni transport, svaku mjeru predostrož-nosti! ― Bespomoćno je gledao u Jennu.

— Je li sve to bilo jako vidljivo? — upita ga. — Jesu li mjere opreza i prijevozmogli izazvati pažnju?

Havelock je kimnuo umorno. — Da. Da, svakako. Zavladali smo jednimprivatnim aerodromom, dolijetali i odlijetali kao jedinica komandosa, skretajući drugipromet.

— I ne tako daleko od Medicinskog centra — rekla je Jenna. ― Netko koga suizvijestili o čudnim događajima mogao je biti privučen tom scenom. Mogao je vidjetišto ti nisi htio da vidi. U ovom slučaju, bila bi dovoljna nosila.

Michael je skinuo ogrtač i skljokao se na stolicu. — Ali to ne objašnjava što sedogodilo u samom Medicinskom centru. Uputili su tim za egzekuciju da ubije svojeljude, pa da tako bude izbjegnuta mogućnost da nekoga od njih uhvate živa.

— Paminjatčiki — rekla je Jenna. — To se i prije događalo.

— Ali, kako je njihov nadzor znao, kako je znao da se radi o stupici?Razgovarao sam samo s jedinicom Apaš i s Loringom. M sa kim drugim! Kako sumogli znati? Kako su mogli biti toliko sigurni i izložiti se riziku upućujući sankcioni-rane ubojice? Rizik je ogroman! — Havelock je zaobišao stol, gledajući na razbacanepapire, mrzeći ih, mrzeći strah koji su mu izazivali. — Loring mi je rekao da su gavjerojatno opazili, da je to njegova pogreška, ali ja to ne vjerujem. Ta se lažna patrol-na kola nisu samo pojavila iza bloka; nekamo ih je uputio netko tko ima autoriteta, tkoima uzde u svojim rukama, osoba koja je morala donijeti najopasniju odluku. On se nato ne bi odlučio na osnovu jednog čovjeka opaženog na parkiralištu — taj je čovjek,usput, previše iskusan da bi se samo tako pokazao.

— To se ne čini logičnim — suglasila se Jenna. — Ukoliko druge nisu opaziliranije.

— Čak da je kardiologov pokrivač bio otkriven, to se u najboljem slučajumoglo nazvati zaštitom. Ne, njihova je kontrola znala da je to stupica, znala je da jenaš primarni cilj bio — suočimo se s tim, jedini cilj — da jednoga od njih uhvatimoživog... Prokletstvo, kako? — Michael se nagnuo preko stola, uhvativši se rukama zarub, dok mu je u glavi nesnosno udaralo. Odgurnuo se i pošao prema širokim, tamnimprozorima s debelim fasetiranim staklom. A onda je čuo riječi koje mu je tiho izgovo-rila Jenna: — Mihail, ti si razgovarao i s nekim drugim. Razgovarao si s Predsjed-nikom.

— Dakako, ali... — Zastao je, buljeći u iskrivljenu sliku svog lica na prozor-skom staklu, ali polako više nije vidio svoje lice... umjesto toga, vidio je bezobličniobris druge osobe. A onda se noćna izmaglica koja se vani kotrljala kroz granje i po

travnjacima pretvorila u drugu izmaglicu, iz drugog vremena. Huka valova što su serazbijali o obalu odjednom mu ispuni uši, grmljavinski, zaglušujući, ne-podnosivo.Munja se rascijepila preko blještavog, nevidljivog ekrana njegove svijesti, a ondanadođoše oštri udarci, pucnjevi, jedan za drugim, sve dok se ne oglasiše praskanjemod kojeg su pucale uši.

Costa Brava. Vratio se na Costa Bravu!

A lice na staklu stade poprimati oblik... daleki oblik... nepogrešivi oblik. A natom licu je iskočio pramen bijele kose, okružen valovima crne, uokviren.

— Ne... ne! — Čuo je sebe kako vrišti; osjetio je Jennine ruke na svojima, on-da njegovo lice... ali ne samo njegovo lice! Lice u prozoru! Lice s oštrom stazom bje-lila u kosi... njegovoj kosi, njegovo lice, ali i lice drugog. A ipak su oba bila lica ubo-jica, njegovo i onoga koga je te noći vidio na Costa Bravi!

Oceanski je vjetar naglo strgnuo ribarevu kapu s glive; nagla zračna struja pro-pelera zbacila je šešir s glave jednog čvojeka. Na pisti... na zasjenjenu svjetlu... prijedva sata!

Isti čovjek? Je li to moguće? Čak zamislivo?

— Mihail. — Jenna mu je lice držala u rukama. — Mihail, što je? Što nije uredu?

— To nije moguće! — viknuo je. — To ne može biti!— Što, moj dragi? Što ne može biti?

— Isuse. Ja gubim pamet!— Dragi, prestani s tim! — viknu Jenna, tresući ga, držeći ga.

— Ne... ne, bit će sve u redu. Ostavi me na miru. Ostavi me sama!Okrenuo se od nje i pojurio do stola. — Gdje je to? Pakla mu, gdje je to?

— Gdje je što? — upita ga Jenna mirno, opet pored njega.— Fascikl.

— Koji fascikl?— Moj fascikl! — Bijesno je izvukao gornju desnu ladicu, furiozno pretražu-

jući po papirima sve dok nije pronašao fascikl s crnim rubom. Izvukao ga je, bacio nastol, i otvorio; teško dišući okretao je stranice, dok su mu oči bile manijakalno zauzete

— Što te uznemiruje, Mihail? Kaži mi. Dopusti mi da ti pomognem. Što teizazvalo? Što te čini da se vraćaš?... Složili smo se da se više nećemo međusobnokažnjavati!

— Ne ja! On!

— Tko?— Ne mogu pogriješiti! Ne mogu! — Havelock je pronašao stranicu koju je

tražio. Brzo je prelazio recima, služeći se kažiprstom, očiju prikovanih za tekst nastranici. Čitao je ravnim glasom: 'Ubijaju je. O, moj Bože, on ju je ubio a ja ne mogupodnijeti vrisak. Pođi k njoj, zaustavi ih... zaustavi ih. Ne, ne ja, nikako ja. O, Kriste,odvlače je... ona tako krvari, ali je više ne boli. Otišla je. O, moj Bože, ona je otišla,moja je ljubav otišla... Vjetar je jak, otpuhao mu je kapu s glave... Lice? Poznajem li

to lice? Fotografija negdje... Ne, to je kosa. Pramen bjelila u kosi. — Michael je ustaoi pogledao u Jennu; znojio se. — Pramen... bijele kose — rekao je polako, u očajnič-kom pokušaju da te riječi jasno izusti. — To bi mogao biti on!

Jenna se nagnula i uhvatila ga za ramena. — Moraš se pribrati, moj dragi. Tinisi racionalan, u nekoj si vrsti šoka. Možeš li me razumjeti?

— Nemam vremena — rekao je, uklonivši joj ruke i posegnuvši za telefon-skom slušalicom. — Ja sam u redu, a ti si u pravu. U šoku sam, ali samo zato jer je totako nevjerojatno. Nevjerojatno! ― Izabrao je broj, duboko uzdahnuo i progovorio:— Želim da me povezete s centralom zrakoplovne baze Andrews i želim da date ins-trukcije oficiru na dužnosti da strogo poštuje sve moje zahtjeve u vezi s informacijom.

Jenna ga je gledala, pa pošla do stola. Natočila mu je malo brandva i dala mučašu. — Blijed si — rekla mu je. — Nikad te nisam vidjela tako blijeda.

Havelock je čekao, slušajući kako šef Tajne službe Bijele kuće napućujeAndrews i, obrnuto, elektronsku verifikaciju koju je izvršio pukovnik nadležan zaterenske komunikacije. Nevjerojatno je uvijek ukorijenjeno u vjerojatnom, pomisli.On je te noći na obali Costa Brave bio zbog najvjerodostojnijih razloga, a obični naletvjetra je zbacio čovjekovu kapu s glave. Sad mora saznati ima li ikakva smisla u tomzapažanju. U oba zapažanja.

— Stalno pozivaju iz New Yorka — rekao je pukovnik u odgovoru na pitanje.— Ja govorim o onih pet do deset minuta — uzvratio mu je Michael. — Pre-

neseni do servisnog hangara na južnom perimetru. To je bilo prije manje od dva sata;netko se mora sjetiti. Provjerite kod svakog telefoniste u službi. Odmah!

Nijedan telefonist u zrakoplovnoj bazi Andrews nije prenio poziv do servisnoghangara na južnom perimetru.

— Tamo je bio narednik koji je vozio džip, kojemu je bilo naređeno da uzmeteret s oznakom Sterilna pet, mornarička oprema. Da li me pratite?

— Ja znam za klasifikaciju Sterilna i za let. Helikopter, sjeverna platforma.— Kako se zove?— Vozač?— Da.Pukovnik je zastao, pa odgovorio očito zabrinuto. — Kako vidimo, prvobitno

je vozač zamijenjen. Drugi ga je zamijenio po verbalnom naređenju.— Čijem?— Nismo ušli u trag.— Kako se zove drugi vozač?— Ne znamo.— Hvala vam, pukovniče. Paminjatčik!— Pronađi mi dosje o Pierceu — rekao je Havelock, pogledavši u Jennu s

rukom na telefonskom dugmetu.— Arthur Pierce? — upita Jenna, zapanjena.

— Što brže možeš. — Michael je opet birao broj i rekao: — Ne smijem pogri-ješiti, ja ne smijem pogriješiti. Ne ovdje, ne sada. — A onda: — G. Predsjednik?

Ovdje Havelock. Bio sam s Pierceom i pokušao mu pomoći... Da, sir, on je oštrou-man, vrlo oštrouman i vrlo dobar. Htjeli bismo nešto razjasniti; to je manje pitanje alibi nam obojici nešto razjasnilo. Na sastanku danas poslije podne, pošto sam razgo-varao s vama, jeste li govorili o operaciji Apaš u Randolph Medical Center?... Značida su svi upućeni. Hvala vam, gospodine Predsjedniče. — Michael je spustio slušalicua Jenna mu je uručila tamnosmeđi fascikl.

— Ovo je Piercev dosje.Havelock ga je otvorio i odmah se zaustavio na opisu osobnih karakteristika.

Subjekt pije umjereno u društvenim zgodama i ne zna se da je ikad zloporabioalkohol. Ne upotrebljava nikakav oblik duhana.

Šibica, nezaštićen otvoren plamen, ugašen vjetrom... Drugi plamen, sada pro-dužen, nepogrešiv. Slijed čudan i nepogrešiv kao i dim cigarete koji se uzdizao samoiz usta i miješao s parom daha; nepušačevo izbacivanje dima. Signal. Nekoliko trenu-taka poslije, nepoznati vozač je isporučio hitnu poruku, upotrijebivši ime koje, pretpo-stavljalo se, nije trebalo da zna, naljutivši tako čovjeka kojem se obratio. Svaki jepotez bio u točnom slijedu, vremenski određen, svaka je reakcija planirana. Nisu Art-hura Piercea pozvali do telefona, već je on telefonirao.

Je li tako? Ne smije biti greške, ne sada. Je li telefonist koji je brzo prenosiopozive u dolasku diljem ogromna područja zrakoplovne baze zaboravio na jedanizmeđu toliko poziva? I kako često vojnici preuzimaju nevine zadatke u ime prijatelja,a da o tome ne izvijeste pretpostavljene? Kako se često događa da medijski istureniljudi koji se uvijek pojavljuju na strani osvetničkih medicinskih anđela ne pušećinikad u javnosti, povremeno, u krizi, izvuku skrivenu kutiju s cigaretama, tako da imje i sam čin pušenja nezgrapan?... Koliko ljudi ima u kosi pramen preranog bjelila?

Bez pogrešaka. Kad se optužba jednom iznese više se ne može povući, a akone bi mogla biti održana, rastočilo bi se povjerenje na najvišoj razini, vjerojatno bibilo uništeno; isti ljudi koji su morali komunicirati jedan s drugim, bili bi na oprezu,čuvali bi se, bili bi komandanti u tihom sukobu. Gdje je konačni dokaz?

Moskva?Najprije je KGB; sve ostalo slijedi. Čovjek može gravitirati VKR-u, ali najpri-

je mora izniknuti iz KGB-a. Rostov. Atena.On kaze da vam nije neprijatelj... ali su drugi, koji su možda i njegovi. Sovjet-

ski agent. Aerodrom Kennedy.— Mogu to vidjeti u tvojim očima, Mihail. — Jenna mu je dotakla rame, prisi-

livši ga da je pogleda. — Pozovi Predsjednika.— Moram biti sasvim siguran. Pierce je rekao da će potrajati najmanje tri sata

dok sef ne bude otvoren, a još dva da se srede dokumenti. Imam malo vremena. Akoje on Dvosmislenost, u stupici je.

— Kako možeš biti sasvim siguran o paminjatčiku?— U izvoru. Moskva.

— Rostov?— Mogu pokušati. Mogao bi biti očajan poput mene, ali ako nije reći ću mu da

bude. Mi imamo naše manijake, a on ima svoje. ― Havelock je podigao slušalicu ipritisnuo tri broja za centralu Bijele kuće. — Molim vas dajte mi ruski konzulat u

New Yorku. Bojim se da ne znam broj... Dobro, pričekat ću. — Michael je pokriomikrofon, govoreći Jenni. — Odi do Peirceova fascikla. Potraži nešto što možemoslijediti, čemu možemo ući u trag. Roditelji, ako su živi.

— Žena — dodala je Jenna.

— Nije oženjen.— Prikladno. Ljubavnice, onda.

— On je diskretan.— Prirodno. — Jenna je uzela fascikl sa stola.

— Dobrij vječjer — rekao je Havelock u slušalicu. — Ja hoču govorit s načal-nikom ohrani.1 — Svaki telefonist u svakoj sovjetskoj ambasadi i konzulatu razumijekad pozivatelj želi da ga se spoji s direktorom javne sigurnosti. Duboki muški glas sezačuo s druge strane linije, ali je jasno dao do znanja da je podigao slušalicu. Michaelje nastavio na ruskom: — Zovem se Havelock i nadam se da govorim s pravom oso-bom, s onom koja me može staviti u kontakt s čovjekom s kojim želim razgovarati.

— Tko bi to mogao biti, sir?— Bojim se da mu se ne sjećam imena, ali on zna moje ime. Kao što ga i vi,

siguran sam, znate.— To nije velika pomoć, gospodine Havelock.

— Mislim da je dovoljno. Čovjek me susreo na aerodromu Kennedy gdje smodugo razgovarali, uključujući i način kojim bih se mogao poslužiti ako zaželim stupitiu vezu s njim; razdoblje od četrdeset osam sati i New York Public Library imajuznačajno mjesto kao načini. Bilo je i nekog razgovora o automatiku 'graz-burija' kojinedostaje, sjajnom oružju, držim da ćete se složiti. Hitno je da razgovaram s tim čov-jekom — jednako hitno kao što je bila njegova poruka za mene.

— Možda, kad biste se sjetili poruke, to bi možda više pomoglo, sir.— Ponuda utočišta od direktora za Vanjske strategije, Pjotra Rostova, KGB,

Moskva. A ja ne bih izgovorio te riječi da ovo snimam. Vi možete, ali ja to sebi nemogu priuštiti.

— Uvijek postoji mogućnost obratnog reda događaja.— Iskoristite priliku, druže. Ne možete si dopustiti da to ne učinite.

— Ako je tako, zašto ne razgovarate sa mnom... druže?— Zato jer vas ne poznajem. — Michael je pogledao na svoj popis izravnih,

neubilježenih brojeva, koji su mu stavljeni na raspolaganje; jedan je ponovio Rusu. —Bit ću ovdje idućih pet minuta. ― Spustio je slušalicu i uzeo čašu s brandyem.

— Hoće li uzvratiti poziv? Misliš li? — upita ga Jenna, koja je sjedila nastolici ispred stola, s Pierceovim fasciklom u rukama.

— Zašto ne? On ne mora ništa reći, samo slušati... Ima li tu išta što možemoupotrijebiti?

— Majka je umrla 1968. Otac je iščezao osam mjeseci poslije i više ga nitkonije vidio. Napisao je svom sinu u Vijetnamu da ne želi dalje živjeti bez žene, te da ćejoj se pridružiti s Bogom.

1 Dobra večer... Želim govoriti s rukovodiocem sigurnosti (rus.) (op. prev.)

— Naravno. Ali nema samoubojstva, nema tijela. Jednostavno je kršćanskiiščezao.

— Naravno. Paminjatčik. Imao je previše toga isporučiti Novgorodu.Zazvonio je telefon, a osvijetljeno se dugme poklapalo s brojem koji je dao

sovjetskom konzulatu u New Yorku.— Vi razumijete, g. Havelock — započeo je pjevajući glas na engleskom koji

je nepogrešivo pripadao sovjetskom agentu s aerodroma Kennedy — da je porukakoju ste dobili bila ponuđena u duhu simpatije zbog velike nepravde koju su vamučinili oni u vašoj vladi, što su zahtijevali likvidaciju čovjeka od mira...

— Ako vi to govorite radi nekog uređaja koji ovdje snima, zaboravite na to, aako slušate za konzulat, učinite to kasnije. Ja nemam vremena. Ja prihvaćam dio Ros-tovljeve ponude.

— Nisam znao da je podijeljena u dijelove.— Ja uzimam raniju komunikaciju.— Ja uzimam da je to razborito — rekao je Rus. — Pod izuzetno ograničenim

okolnostima.— Pod okolnostima kojim vam drago, samo upotrijebite ovaj telefonski broj i

uredite da mi se javi unutar jednog sata. — Michael je pogledao na sat. U Moskvi jošnije sedam sati ujutro. — Uspostavite kontakt s njim.

— Ja ne vjerujem da su te okolnosti prihvatljive.— Moraju biti. Kažite mu da sam možda pronašao neprijatelja. Našeg neprija-

telja; riječ prolazna, dakako, koja pretpostavlja da će biti budućnosti i za jedne i druge— Ja zaista ne mislim...— Nemojte misliti. U kontakt s njim! Jer ako to ne učinite, pokušat ću sam, a

to bi moglo biti vrlo nezgodno — za vas, druže, ne za mene. Meni više nije stalo. Jasam nagrada. — Havelock je spustio slušalicu, svjestan graški znoja koje su mu izbilena čelu.

— Što ti Rostov može zapravo reći? — Jenna je ustala i Pierceov dosje stavilana stol. — Usput, ovdje nema ničeg. Samo sjajni, skromni heroj republike.

— Naravno. — Michael je obrisao čelo s gornjim dijelom dlana, pa se nagnuo,oslonivši se na laktove. — Rostov mi je rekao da je jedan od njegovih izvora za CostaBravu bila krtica koja je djelovala iz Bijele kuće. Nisam mu vjerovao; to je neka vrstterapijskog šoka koji te prisiljava da pomnije slušaš. Ali recimo da mi je govorioistinu — prošlu istinu — jer je znao da je krtica vani da joj se ne može ući u trag.Savršeni putnik.

Jenna je podigla ruku pokazujući na dosje na stolu. — Pierce je bio dodijeljenVijeću nacionalne sigurnosti. Nekoliko mjeseci je imao ured u Bijeloj kući.

— Da. A Rostov je mislio ono što je rekao; nije mogao razumjeti, a ono što nemožeš razumjeti u ovom poslu je razlog za uzbunu. Sve što je saznao o Costa Bravi— što sam ja potvrdio — govorilo mu je da se to nije moglo dogoditi bez suradnjenekoga u Moskvi. Ali koga? Te su operacije pod njegovim izravnim nadzorom, ali onnije imao s tim nikakve veze, ništa nije znao o tome. Tako me iskušavao, misleći daću mu nešto reći, govoreći o krtici zbog vjerodostojnosti, znajući da oboje prihvaćamokrtičinu informaciju kao onu na koju se može osloniti. Istina — kako mu je rečena —bila je laž.

— Ispričana od oficira KGB-a, paminjatčika krtice, koji je svoju prisegu navjernost KGB-u prenio na Voennaju — rekla je Jenna. — Odbacuje svoje bivšepretpostavljene za nove.

— Onda nastavlja presretati i preuzima Costa Bravu. Ako... ako.

— Kako ćeš postupati s Rostovom? Snimat će ga, bit će pod prismotrom.— Neće biti teško. On je, nakon svega, direktor Vanjskih strategija. Igrat ću na

kartu sukoba moći. KGB nasuprot VKR. On će razumjeti.— On neće o operaciji paminjatčik govoriti preko telefona, ti to znaš. Ne može

— Neću ga to ni pitati. Reći ću ime i slušati. On će mi već nekako reći. Oboji-ca smo tumarali po svijetu i sticali iskustva — ne dugo, već predugo — a riječi kojemi upotrijebimo nisu nikad napisane da znače što kažu da znače, tišine kojima se slu-žimo nitko ne razumije osim ljudi poput nas. On hoće ono što imam — ako imam —kao što ja želim ono što on može potvrditi. To će djelovati. Nekako. On će mi reći dali je Arthur Pierce krtica — ako je uvjeren da mu je krtica zašla iza leđa i pridružila semanijacima.

Jenna je prišla stoliću za posluživanje kave, uzela notes i sjela u kožnatinaslonjač. — Dok čekaš, želiš li razgovarati o Deckeru?

— Kriste! — Havelockova desna ruka pojuri do telefona, a lijevu je centriraona popis brojeva ispred sebe. Birao je dok je govorio, izmučena glasa: — Spomenuosam ga Pierceu. O, Bože, spomenuo sam ga!... Vezu s Deckerovom pratnjom, molim.Požurite!

— Mornarička pratnja. Na poziciji.

Riječi preko radiotelefona bile su jasne, pa se naglo udaranje u Michaelovimsljepoočnicama stade smirivati. — Ovdje je Sterilna pet. Imamo razloga za vjerovanjeda bi na vašem području moglo biti protivničke aktivnosti.

— Nema ni znaka — glasio je odgovor. — Sve je mirno, a ulica je dobro osvi-jetljena.

— Bez obzira na to, ja bih htio još pojačanje.— Prilično nas je malo na Šesnaest stotina, Sterilna pet. Zašto ne pozvati lo-

kalce? Oni ne moraju ništa više znati nego što mi znamo, a mi ne znamo prokleto ništa— Možete li to učiniti?— Svakako. Okrstit ću to 'diplomatskim', a oni će dobiti prekovremeno.

Usput, kako vi čitate tu aktivnost?

— Otmica. Najprije neutraliziranje vas, a onda uzimanje Deckera.— Hvala na upozorenju. Bacamo se na posao. Gotovo. Havelock se naslonio

na stolicu, vrat je izdužio prema odostraga, pa stao buljiti u strop. — Sad kad znamoda još ima komandira Deckera, što ti je rekao?

— Kad si ti otišao? Ja sam se vratila na početak.

Michael je zatvorio oči, sjećajući se. — Telefonski poziv — rekao je polako.— To je bilo kasnije, nakon njihovih nedjeljnih sastanaka u brvnari. Pokušavao jedanima, tjednima, stupiti u dodir s Matthiasom, ali Anton nije htio razgovarati s njim.Onda mu je netko telefonirao, s nekakvim objašnjenjem. Tako je bilo, rekao je da je tobilo objašnjenje.

Jenna je prelistavala zabilješke; zaustavila se kod jedne stranice, pa se dvijevratila natrag. — Čovjek čudna glasa i čudna akcenta ― 'odsječna i brza', kako ga jeDecker opisao. Zatražila sam da se sjeti što može preciznije svake riječi koju mu jerekao taj muškarac. Na sreću, taj mu je poziv bio vrlo važan, pa se sjećao gotovosvega, mislim. Zabilježila sam to.

— Pročitaj mi, molim te.

Jenna je preokrenula stranicu. — Čovjek se predstavio kao kolega državnogsekretara, pa je upitao Deckera nekoliko pitanja o njegovoj mornaričkoj karijeri, očitoda bi bio siguran da je to Decker... Onda to ovdje počinje — pokušala sam to zapisatikao da sam sama to čula. »Sekretar Matthias cijeni sve što ste učinili, i želi da znateda će vas istaknuto i često spominjati u svojim memoarima. Ali vi morate razumjetipravila, pravila se ne smiju povrijediti. Da bi sekretarova globalna strategija bila dje-lotvorna, mora biti razvijena u potpunoj tajnosti; elemenat iznenađenja je od vrhun-skog značenja; nitko u ili izvan vlade...« — Jenna je zastala. — Naglasak je Deckerov— dodala je, pa nastavila: ... »u ili izvan vlade ne zna da je stvoren vrhunski plan.« —Jenna je opet zastala i podigla pogled.

— Ovdje Decker nije bio precizan; njegovi su se razlozi za isključivanjemljudi iz vlade očito zasnivali na pretpostavci da je previše onih u koje se ne moževjerovati, koji bi mogli otkriti tajne bez obzira na stupanj njihove povjerljivosti.

— Dakako da nije bio precizan. On je govorio o sebi, a to je bilo bolnospominjanje.

— Slažem se... Uvjerena sam da je ovaj posljednji dio ipak bio točan.»Državni sekretar želi da znate da ćete vi, kad dođe za to vrijeme, biti pozvani iimenovani za njegovog glavnog izvršnog funkcionera, sa svom vlašću u vašimrukama. Ali zbog vašeg ugleda na polju nuklearne taktike, ne može biti ni spomena obilo kakvoj vezi između vas. Ako vas itko i ikad upita poznajete li državnog sekretara,morate odgovoriti da ga ne poznajete. I to je dio pravila.«

— Jenna je odložila notes, stavivši ga u krilo. — To je to. Deckerovom je eguvraški polaskano, tim prije što mu je mjesto u povijesti bilo osigurano.

— Ništa drugo nije bilo potrebno — rekao je Havelock, protegnuvši se na sto-lici. — Jesi li to napisala tako da i ja mogu pročitati?

— Ja jasnije pišem na engleskom nego na češkom. Zašto?— Zato jer to želim proučiti. Čovjek koji je izgovorio te riječi bio je Parsifal, a

negdje u prošlosti čuo sam čovjeka koji je tako govorio.— Vrati se godinama unazad, Mihail — rekla mu je Jenna, sjednuvši naprijed,

podigavši notes i prelistavajući mu stranice. — Ja ću se vratiti s tobom. Sad! To nijenemoguće. Rus koji brzo govori engleski, režući riječi. To je tu. Tako je Deckerrekao. »Odsječno i brzo«, to su bile njegove riječi. Koliko si takvih ljudi mogaopoznavati?

— Učinimo tako. — Havelock je ustao od stola, a Jenna je istrgla dvijestranice koje su sadržavale njene zabilješke o telefonskom pozivu Thomasu Deckeru.Michael joj je prišao i uzeo ih od nje. ― Ljudi koje ja znam, a susretali su se sMathiasom. Započet ćemo s ovom godinom, pa se vraćati unazad. Zabilježi svako imekoje ti spomenem.

— Zašto to ne bismo postavili geografski? Grad po grad. Neke možemo brzoeliminirati, a usredotočiti se na ostale.

— Asocijacija — dodao je on. — Izbrišimo Barcelonu i Madrid; nismo nidotakli Sovjete... Beograd, riječno skladište na Savi, ataše iz ruskog konzulata, VasiliJankovič. Bio je s Antonom u Parizu.

— Jankovič — rekla je Jenna, pišući.

— I Ilič Borin, profesor u posjeti beogradskom univerzitetu; piće, večere.Znao je Matthiasa s konferencija o kulturnoj razmjeni.

— Borin.— Nitko drugi u Beogradu... Prag. Mora da je najmanje tucet ljudi u Pragu.

Sovjeti mile po Pragu.— Njihova imena? Počni alfabetski.

Došla su imena, neka brzo, neka sporo, neka su odjekivala nekom moguć-nošću, druga lišena toga. Pa ipak, Jenna ih je sve zapisala, podstičući Michaela, prisi-ljavajući ga da napregne sjećanje, a jedno je ime dovodilo do drugoga.

Krakov. Beč. Pariz. London. New York. Washington.

Mjeseci su postali godina, zatim dvije i najzad tri. Popis je rastao kako seHavelock sondirao, dopuštajući slobodne aoscijacije podsvijesti, kopajući, istežući,prisiljavajući mozak da funkcionira kao fino podešeni instrument. I opet mu se znojprobio na čelu, a puls mu se čudno ubrzavao dok je energija polako iščezavala.

— Bože, al' sam umoran — tiho će Michael, gledajući u izbrušeno prozorskostaklo, na kojemu su se prije jedan sat pojavila dva lica; jedno je zamjenjivalo drugo,obojica ubojice, oba s Costa Brave. A je li tako bilo?

— Imaš trideset devet imena — rekla je Jenna, prišavši mu, dodirujući muvrat, trljajući ga nježno. — Sjedi i prouči ih, prouči telefonski razgovor. NađiParsifala, Mihail.

— Je li ijedno ime dvočlano na tvom popisu? Pomislio sam na to kad samspomenuo Iliča Borina; on je doktor filozofije. Ima li itko?

— Ne.— Žao mi je.— I meni.— Nije nazvao. Rostov nije telefonirao.— Znam.— Rekao sam jedan sat, rok je bio jedan sat. — Havelock je pogledao na sat.

— Prošla su trideset četiri minuta više od roka.— Možda ima tehničkih nezgoda u Moskvi. To ne bi bilo ništa novo.— Ne za njega. On je povukao bijeli kontakt; ne želi potvrditi razgovor, poziv.— Koliko si ti puta razvukao taj strogo postavljeni rok? Čekao si sve dok

osoba koja je očekivala tvoj poziv ne bi bila ophrvana tjeskobom, mukom i mukom,oslabljene obrane.

— Predobro zna moj dosje da bi to učinio. — Michael se okrenuo Jenni. —Moram donijeti odluku. Ako sam u pravu, Pierceu se ne smije dopustiti da ode s togotoka. Ako nisam u pravu, oni će misliti da sam se rastepao, da sam otišao preko ruba.Berquist neće imati nikakva izbora. Morat će me udaljiti.

— Ne baš obavezno.— Dakako obavezno. Ja tragam za čudovištima u tamnim ormarima, trošim

dragocjeno vrijeme za zavaravanja. To nije čovjek kojemu želiš naređivati. Moj Bože,Arthur Pierce! Najvrijednija aktiva koju imamo — ako je imamo.

— Jedino ti znaš što si vidio.— Bila je noć, noć koja me stavlja na muke. Pogledaj taj klinički fascikl. Da li

to racionalan čovjek govori ili misli? Što je on vidio?... Treba mi jedna riječ, jednarečenica od Rostova.

— Čekaj, Mihail — rekla je Jenna, dotaknuvši mu ruku i povlačeći ga blagoda se nasloni. — Mi još imamo vremena. Prouči popis imena, riječi koje su izgovo-rene Deckeru. Može ti se dogoditi. Ime, glas, fraza. Može se dogoditi.

Učenjaci. Vojnici. Pravnici. Doktori. Atašei. Diplomate... Prebjeglice. Svesami Sovjeti koji su u jedno ili drugo vrijeme imali kontakt s Anthonyem Matthiasom.Havelock je zamišljao svakog čovjeka, svako lice. Njegovo unutrašnje uho je slušalotucete glasova koji su govorili engleski, uspoređujući ih s licima, slušajući brzoizgovorene rečenice i izraze, odsječne riječi, oštre suglasnike. To je bilo zaluđujuće!

Jedan sat je prošao, pa najveći dio drugog a s njim i druga kutija cigareta.Protekli rok za Moskvu približavao se konačnom roku za Pool's Island. Odluku —pravu odluku — treba donijeti. Ništa nije zaboravljeno, samo je ispod površine; oči sulutale do sata dok je unutrašnja potraga za Parsifalom dosegla zastrašujuću razinuintenziteta.

— Ne mogu ga naći! — uzviknu Michael i stade lupati rukom po stoliću zakavu. — On je ovdje, riječi su tu, ali ga ja ne mogu pronaći!

Zazvonio je telefon. Rostov! Havelock je kao tane poskočio sa stolice, zureći uaparat, sasvim ukočen i nepokretan. Bio je sasvim ispražnjen, a pomisao da morasmoći snagu da se verbalno uhvati ukoštac sa sovjetskim obavještajnim funkcioneromudaljenim osam tisuća milja, još ga je više iscrpila. Zvonce je opet zazvonilo. Prišaoje telefonu i uzeo slušalicu dok ga je Jenna gledala.

— Da? — rekao je tiho, redajući misli za otvaranje s obje strane.— Ovdje je vaš prijatelj s aerodroma Kennedy, koji više nema svoje oružje...

— Gdje je Rostov? Dao sam mu rok.— Rok je poštovan. Slušajte me pažljivo. Telefoniram vam iz telefonske go-

vornice na Osmoj aveniji, a moram paziti na ulicu. Poziv je stigao prije pola sata. Nasreću, ja sam ga prihvatio, budući da moj pretpostavljeni ima neku obavezu navečer.On očekuje da će me naći kad se vrati.

— Kamo vi vodite?— Rostov je mrtav. Našli su ga u devet i trideset ujutru, moskovsko vrijeme,

pošto su ponovljeni telefonski pozivi bili izlišni; nitko nije odgovarao na njih.— Kako je umro?— Četiri metka u glavu.— O, Kristel Imate li ikakvu predstavu o tome tko ga je ubio?— Govorkanja kažu Voennaja Kontra Razvedka i ja u to vjerujem, Takvih je

govorkanja u posljednje vrijeme bilo podosta, a ako mogu uzeti čovjeka kao što je

Rostov, onda sam ja prestar i moram zvati iz telefonske govornice. Vi ovdje stebudale, ali je bolje živjeti s budalama nego ležati među šakalíma koji će ti razvalitivrat ako im se ne sviđa kako se smiješ ili piješ.

Na sastanku danas poslije podne... nešto što nisam razumio... Obavještajnioficir KGB-a učinio je kontakt... spekulirao je o identitetu... Arthur Pierce, dok jeneprestano pušio cigaretu na napuštenoj pisti aerodroma.

Rostov nije spekulirao. On je znao. Zbir fanatika u grani koja se zove VKR.Voennaja... On će to razotkriti... Kolega ubojica s Costa Brave.

Je li Pierceov poziv obuhvatio više nego je smrt paminjatčika? Je li on zahtije-vao smaknuće čovjeka u Moskvi? Četiri metka u glavu. To je Rostova stajalo života,ali bi moglo biti dokazom koji traži. Je li to konačno? Može li išta biti konačno,zaključno?

— Kôdno ime čekić-ništa-dva — rekao je Michael, razmišljajući. — Da livam to nešto znači?

— Dio vjerojatno, ne cjelina.— Koji dio?

— 'Čekić'. To se upotrebljavalo prije dosta godina i bilo je ograničeno. Ondaje bilo napušteno, vjerujem. Hammarskjôld, Dag Hammarskjôld. Ujedinjeni narodi.

— Isuse!... Ništa, ništa... dva. Ništa je krug... krug. Vijeće! Dva... dvostruko,dvaput, drugi. Drugi glas u delegaciji? To je to.

— Kao što shvaćate — prekinu ga Rus — ja moram prijeći na drugu stranu.— Telefonirajte njujorškom uredu FBI-ja. Otiđite tamo. Ja ću im uputiti riječ.

— Tamo neću poći. To je jedno od onoga što vam mogu reći.— Onda se muvajte i opet mi telefonirajte za trideset minuta. Ja moram brzo

postupati.Havelock je pritisnuo susjedno dugme, prekinuvši liniju. Pogledao je u Jennu.

— To je Pierce. Čekić-ništa-dva. Ja sam mu rekao kako Rostov zatvara krug okoVoennaje. Uredio je da Rostova ubiju. To je oni

— U stupici je — rekla je Jenna. — Imaš ga.— Imam ga. Imam Dvosmislenost, čovjeka koji nas je označio mrtvima kod

Col des Moulinetsa... A kad ga dobijem na kliniku, ispalit ću ga u prostor. Što god onzna, ja ću znati. — Michael je ubrzo pritiskao brojke. — Predsjednika, molim. G.Cross zove.

— Moraš biti vrlo miran, Michael — upozori ga Jenna, přiblíživši se stolu. —Vrlo miran i precizan. Upamti, to će mu biti izuzetan udarac a, iznad svega, mora tipovjerovati.

Havelock je kimnuo. — To je najteži dio. Hvala. Htio sam se najprije sjuriti sazaključcima. U pravu si. Treba mu prići polako.... Gospodine Predsjedniče?

— Što je? — zabrinuto će Berquist. — Što se dogodilo?— Imam vam nešto reći, sir. To će uzeti nekoliko minuta, a želim da vrlo paž-

ljivo saslušate što vam imam reći.

— U redu. Dopustite mi da odem do drugog telefona; u susjednoj prostoriji suljudi... Usput, je li Pierce bio u vezi s vama?

— Što?— Arthur Pierce. Je li vam telefonirao?

— Što je s Pierceom?— Telefonirao je prije otprilike jedan sat; trebalo mu je drugo ovlaštenje. Re-

kao sam mu za vaš poziv meni, da ste obojica htjeli znati jesam li obznanio masakr uRandolphovom medicinskom centru — i rekao sam mu da jesam, da svi znamo otome.

— Molim vas, Predsjedniče! Stanite! Što ste mu, točno rekli?

— Što je s vama?— Što vam je on rekao?

— O čemu?— Samo mi recite! Prvo, što ste njemu rekli?

— No sad, pričekajte trenutak, Havelock...— Recite mi! Vi nemate vremena, nitko od nas nema vremena! Što ste mu vi

rekli?Hitnost je bila telegrafirana, kako se to kaže u određenim krugovima. Berquist

je zašutio, a onda odgovorio mirno; vođa koji je svjestan uzbunjenosti svog potčinje-nog, ne razumijevajući to, ali voljan poštivati svoj izvor. — Rekao sam mu da ste mitelefonirali i upitali me da li sam temu Randolphova medicinskog centra iznio nasastanku danas poslije podne. Rekao sam da jesam i da mi se učinilo da sam u vasosjetio neko olakšanje zbog toga što svi znaju o tome.

— Što je on rekao?

— Doimao se zbunjenim, iskreno rečeno. Mislim da je rekao 'tako', a onda meupitao jeste li mi spomenuli bilo koji razlog zbog čega ste željeli da se zna.

— Da se zna što"!— O Medicinskom... Što je s vama?

— Što ste vi reklil— Da shvaćam da ste obojica zabrinuti, mada nisam bio siguran zašto.

— Što je odgovorio?— Mislim da nije imao odgovora... O, da. Upitao me jeste U išta napredovali s

čovjekom kojeg imate u Bethesdi.— Što nije bilo do sutradan, a on je to znao! — Što?

— G. Predsjedniče, nemam vremena da vam objašnjavam a vi ne smijeteizgubiti ni trenutak. Je li Pierce prodro u taj sef, u tu sobu?

— Ne znam.— Zaustavite ga! On je krtica!

— Vi ste umobolni!

— Prokletstvo, Berquist, vi možete narediti da me ustrijele, ali sada ja vamagovorim! On ima kamere o kojima ništa ne znate! U prstenju, satovima, dugmadimaza košulju! Zaustavite ga! Skinite sve s njega i potražite kapsule, cijanid! Ja to nemogu narediti, ali vi možete! Morate! Odmah!

— Ostanite uz telefon — rekao je predsjednik Sjedinjenih Država. — Mogaobih narediti da vas ustrijele.

Havelock je ustao, ako ni iz kog drugog razloga, a ono da se pokrene, da semakne. Tamne izmaglice opet su mu se približavale; mora im izmaći. Pogledao je uJennu, a njene su mu oči rekle da ga je razumjela.

— Pierce je mene našao. Ja sam našao njega, a on je našao mene.

— U stupici je.— Mogao sam ga ubiti kod Costa Brave. Htio sam ga ubiti, ali nisam htio

poslušati. Nisam htio sebe poslušati.— Ne vraćaj se. Imaš ga. Ti si unutar vremenske granice. Michael je otišao od

stola. — Ja ne molim — prošaptao je. — Ja ne vjerujem. Sada se molim — kome, tone znam.

Telefon je zazvonio i on pojuri prema njemu. — Da?— Otišao je. Naredio je patrolnom čamcu da ga vrati u Savannah.

— Je li prodro u tu sobu?— Nije.

— Hvala Kristu!— On ima nešto drugo — rekao je Predsjednik jedva čujnim glasom.

— Što?— Kompletni psihijatrijski dosje o Matthiasu. U njemu je sve rečeno.

37

Policija se raspršila ulicama Savannaha. Patrolna kola su grmjela premaaerodromu zaustavljajući se na autobusnim i željezničkim stanicama. Provjeravane suagencije za iznajmljivanje automobila u cijelom gradu, a na glavnim prometnicamapostavljeni su blokovi, a slično je bilo i na pokrajinskim rutama — sjeverno premaAugusti, južno do Saint Marysa, zapadno do Macona i Valdoste. Glavni je opis radio-vezom upućen svim jedinicama — gradskim, općinskim, državnim, a riječ se raširilasvim strukturama vlasti: Pronađite ga. Nađite čovjeka s bijelim pramenom u kosi. Akoga ugledate, priđite mu s najvećim oprezom, izvučena oružja. Ako ugledate neočeki-vane pokrete, pucajte. Pucajte da ubijete.

Lov na čovjeka bio je bez premca po broju i intenzitetu; federalna je vladauvjerila državu, gradove i naselja da će sve troškove platiti Washington. Policijskestanice i drugi organi mira i reda pozvali su na dužnost ljude koji su bili slobodni ilina dopustu; vozila koja su čekala na manje popravke opet su se našla na ulicama, aprivatni automobili koji su pripadali policajcima, dobili su magnetska, kružeća krovnasvjetla, pa su upućeni na dužnost — tumaranje tamnim, pokrajinskim putevima.Posvuda su zaustavljali automobile i pješake; svakoga tko bi se čak maglovitopribližavao opisu čovjeka koga su svi tražili, zamolili bi da skine šešir ako ga je imao,a baterijsko je svjetlo osvijeljavalo lica i kosu, tražeći na brzinu obojeni pramen bijelekose koji je iznicao s čela. Hoteli, moteli i provincijska konačišta doživjeli su pravenapade; provjeravana su imena novopridošlica upisanih u hotelske registre, ispitivanisu recepcioneri, a pripadnici organa reda su sve ispitivane upozoravali na mogućnostizbjegavanja ili zavaravanja. Ulazilo se i u farmerske kuće u kojima su još gorjelasvjetla — ulazilo se učtivo, dakako ― ali su upadači itekako bili svjesni mogućnostida su stanari kuće možda taoci, da je u neku ženu ili dijete u kući uperen pištolj, da imprijeti čovjek s bijelim pramenom u kosi. Pretražene su sobe, sjenici, hambari, silosi,ništa nije prepušteno slučaju.

Došlo je jutro i umorni ljudi vratili su se na mjesto s kojeg su pošli, ljutiti,frustrirani, zbunjeni neefikasnošću vladinih postupaka.

Jer organizatori potjere nisu izdali nijednu fotografiju ili crtež; jedino ime kojesu dobili bilo je »g. Smith«. Uzbuna je još trajala, ali je blitzkrieg potraga uglavnomzavršila, a profesionalci su to znali. Čovjek s pramenom bijele kose je skliznuo krozmrežu. Provukao se. Sada je već mogao biti plavokos, ili ćelav, ili potpuno sijedekose, mogao je šepesati pomoću štapa ili štaka, mogao je biti odjeven u dronjke, uvojnoj ili policijskoj uniformi, bez traga ranijeg izgleda.

Dnevnici koji su objavili ranojutarnje izvještaje o čudnom, ogromnom lovu načovjeka, odjednom su opozvali svoje reportere s tog zadatka. Ugledni ljudi u raznimodjelima vlade izravno su se obratili vlasnicima i glavnim urednicima, tvrdeći da nisami ne znaju nešto posebno o situaciji, ali da imaju duboko povjerenje u one koji suviše od njih, a obratili su im se s tom molbom. Ne pridajte tome značaj, neka izvještajinestanu. U drugim izdanjima je tema bila svedena na nekoliko redaka, da bi u trećemizdanju sasvim nestala.

A čudna se stvar dogodila na telefonskoj centrali koja je počinjala brojevima0-7742. Od pola noći ta centrala nije funkcionirala, a u 8 sati ujutru, kad je služba od-jednom, neobjašnjivo počela funkcionirati, telefonski »radnici« su bili u nadograđe-noj zgradi Voyagers Emporiuma, gdje su primane narudžbe, a svaki je poziv u do-lasku bio presretnut i snimljen; svaka traka ispod petnaest sekundi trajanja odmah jepreko telefona »odsvirana« Sterilnoj pet. Kratkoća je smanjila broj na samo nekolikopoziva.

Federalni agenti s razvijenom rendgenskom opremom infiltrirali su međuna-rodne aerodrome, pregledavajući aktovke, kovčežiće i ostali ručni prtljag; tražili supet centimetara debelu metalnu kutiju s kombinacijskom bravom sa strane. Bile sudvije pretpostavke; jedna, razorni fascikl neće biti povjeren teretnom rukovanju; i dru-ga, ostat će u originalnoj vladinoj kutiji zbog autentičnosti. Ako spremnik i fasciklbudu odijeljeni, bilo koji od ta dva oblika bit će dovoljan razlog za ispitivanje. Do11:30 ujutru, otvoreno je i pregledano preko dvije hiljade i sedam stotina atašekovčežića, od Kennedya do Atlante, do Miami Intemationala.

— Mnogo vam hvala — rekao je Havelock u slušalicu, pridajući energijusvom glasu, osjećajući učinke neprospavane noći. Spustio je slušalicu i pogledao uJennu, koja je točila kavu. — Oni ne mogu razumjeti, a ja im ne mogu reći. Pierce nebi pozvao Siroče-devede-set-šest ako ne misli da će svoju poruku proturiti samo snekoliko riječi, brzo izgovorenih, dakako. On zna da sam to mjesto ožičio i da sutamo naši ljudi.

— Učinio si sve što si mogao — rekla je Jenna, noseći mu kavu na stol. — Svisu aerodromi pokriveni...

— Ne za njega — brzo će Michael. — On to ne bi riskirao, osim toga, on neželi otići. On hoće ono što ja hoću. Parsifala... To je taj fascikl, ta dokumentacija!Mali jednomotomi avion što prelazi meksičku granicu, ili ribarski brod koji se sastajes drugim odavde do Kube, ili iz Galvestona prema Matamorosu, pa je ta dokumenta-cija na putu za Moskvu, u ruke specijalista za overkill u Voennaja. A nema ni prokletemogućnosti da ja nešto učinim.

— Meksičkom granicom patroliraju, agenti su udvostručeni. Na mola i marinepaze i ovdje i u Zaljevu, sve čamce prate, zaustavljaju ako je u pitanju njihovoodredište. Ti si inzistirao na tome, a Predsjednik je sve to naredio.

— Duga je granica, s velikim vodenim prostranstvima.— Odmori se malo, Mihail. Ne možeš funkcionirati ako si iscrpljen — to je

jedno od tvojih pravila, sjeti se.— Jedno od pravila...? — Havelock je podigao obje ruke do glave i prstima

stao masirati sljepoočice. — Da, to je jedno od pravila, dio pravila.— Lezi na kauč i zatvori oči. Ja mogu preuzimati pozive, kazivati tebi o čemu

se radi. Ja sam malo spavala, ti nisi.— Kad si spavala? — upita je Michael, pogledavši je, sumnjajući.

— Odmarala sam se prije nego se razdanilo. Ti si razgovarao s Obalnomstražom.

— Kao da nisam svoj — iscrpljeno će Havelock, protegnuvši se, ustajući. —Možda ću leći ali svega na nekoliko minuta. To je dio pravila. — Zaobišao je stol, pase zaustavio; oči su mu zahvatile elegantnu prostoriju posutu papirima, notesima,

fascik-lima. — Bože, mrzim ovu sobu! — rekao je, krenuvši prema kauču. — Hvalaza kavu.

Telefon je zazvonio a Michael se hrabrio, pitajući se hoće li zvonjenje prestatinakon prvog javljanja ili će signal biti produžen, što je znak hitnosti. Prestao je, panastavio zvoniti.

Havelock se spustio na kauč dok je Jenna odgovorila, govoreći mirno. —Ovdje Sterilna pet... tko zove? — Slušala je, a zatim pokrila telefon i obratila seMichaelu. — To je State Department, New York City, Odjel sigurnosti. Došao je tvojčovjek iz sovjetskog konzulata.

Havelock je nesigurno ustao, nalazeći nakratko potrebnim da centriraravnotežu. — Moram razgovarati s njim — rekao je, hodajući prema stolu. — Misliosam da će tamo stići još prije nekoliko sati. — Michael je uzeo slušalicu od Jenne inakon obavezne identifikacije zatražio je Rusa: — Dajte mi kandidata, molim vas. —Rus je došao na liniju. — Gdje ste dovraga bili?

— Kako se po svemu čini, ovdje smatraju neukusnim svako prebježištvo izvanuredovnih sati — započe Rus svojim umornim, pjevkajućim akcentom. — Ovdje, naFederal Plazu, stigao sam u četiri sata izjutra, da bi mi jedan od noćnih čuvara rekaoda on ne može ništa učiniti sve dok ne počnu redovni radni sati! Objasnio sam svojdonekle nesiguran položaj, a ljubazni, isprazni idiot ponudio je da će mi kupiti kavu— u javnoj jedaonici. Uspjevši se konačno uvući u zgradu — vaša je sigurnostsmiješna, čekao sam u tamnom hodniku punom propuha sve do devet sati, kad jestigla vaša milicija. Onda sam se predstavio, a imbecili su htjeli pozvati policiju!Htjeli su da me se uhapsi jer sam provalio i možda uništio vladino vlasništvo!

— U redu, vi ste sada tamo...— Ja nisam za-završio! — viknuo je Rus. — Ispunjavam bezbrojne upitnike

— s ruskim dječjim pjesmicama, usput — i opetovano im dajem vaš broj, tražeći dame spoje s vama. Što je s vašim ljudima? Da li ograničujete pozive na račun drugoga?

— Sad smo u kontaktu...— Nisam za-vršio! Cijeli prošli sat sâm sjedio sam u sobi koja je tako loše, tj.

vidljivo ožičena da sam došao u napast da skinem hlače i prdnem u mikrofone. Aupravo su mi dali još upitnika da ih ispunim, uključujući jednoga koji se zanima zamoje hobije i najdražu rekreacijsku aktivnost! Da li me možda šaljete na logorovanje?

Michael se nasmijao, zahvalan zbog trenutačnog prekida napetosti. — Samotamo gdje ćete biti sigurni — rekao mu je. — Razmislite o izvoru. Mi smo budale,upamtite, ne šakali. Učinili ste pravi izbor.

Rus je čujno uzdahnuo. — Zašto se ja uzbuđujem? Fruktovije golovi1 nisubolji na Dzeržinskom — zašto to ne priznati? Oni su gori. Vaš bi Albert Einstein biona putu za Sibir, sa zadatkom da u gulagu izvlači mazge iz blata. Ima li i malo nekogsmisla u svemu tome?

— Ima ga vrlo malo — tiho će Havelock. — Osim da se preživi. Svi mi.— Premisa koju potpisujem.— I Rostov je.— Sjećam se riječi koje vam je uputio. »On više nije moj neprijatelj, već su to

drugi koji mogu biti i vaši«. Zlokobne riječi, Havelock.1 Bagra, hulje, nikogovići (rus.);(op. prev.)

— Voennaja.— Manijaci! — bio je grleni odgovor. — U svojim glavama marširaju s

Trećim Reichom.— Koliko su oni operativni?

— Tko zna? Oni imaju svoja vlastita vijeća, svoje metode regrutacije. Oni su udodiru s mnogima koje se ne može vidjeti.

— Paminjatčiki? Njih ne možeš vidjeti.— Vjerujte mi kad vam kažem da su u mene imali povjerenje ali nikad u

tolikoj mjeri. Međutim, može se spekulirati na osnovu govorkanja. Uvijek postojegovorkanja, zar ne? Mogli biste reći da me ta spekulacija navela da pođem kako samsad pošao. — Rus je zastao. — Prema meni će postupati kao spram vrijedne aktive,zar ne?

— Čuvan i udomljen kao blago. Koja je to bila spekulacija?— Prošlih su mjeseci stanoviti ljudi napustili naše redove — neočekivano

umirovljenje u dobro oprskrbljenim daćama, neočekivana bolest, iščeznuće. Nijedannije tako okrutno nestao kao Rostov, ali vjerojatno nije bilo vremena za mudrost. Paipak, čini se da postoji uznemiravajuća istovjetnost kod tih koji su otišli. Općenito suih kategorizirali kao mirne realiste, ljude koji su tražili rješenja, i koji su znali kad setreba povući da bi se izbjegla konfrontacija. Pjotr Rostov je bio primjer te grupe; on jena neki način bio zapravo njihov govornik. Nemojte griješiti, vi ste mu bilineprijatelji, on je prezirao vaš sistem — previše za premalo ljudi, premalo za previšeljudi — ah je razumio da postoji točka od koje neprijatelj više ne može guratinaprijed. Ili će biti ništa. Znao je da je vrijeme na našoj strani, ne bombe.

— Želite reći da oni koji su zamijenili Rostova misle drugačije?— To je govorkanje.— Voennaja?— To je spekulacija. A kad bi oni preuzeli centre moći u KGB-u, da li bi

rukovodstvo Kremlja moglo biti daleko iza? To se ne može dogoditi. Kad bi sedogodilo... — Rus nije završio rečenicu.

— Ne bi bilo više ničega? — ponudi Havelock.— To je sud. Vidite, oni misle da vi nećete ništa učiniti. Vjeruju da vas mogu

sažvakati, najprije na jednom, a onda na drugom području.— To nije ništa novo.— S taktičkim nuklearnim oružjem? .— To je vrlo novo.— To je umobolno — nato će čovjek iz KGB-a. — Vi ćete morati reagirati,

svijet će to zahtijevati.

— Kako možemo zaustaviti VKR?— Dajući im malo ili nimalo municije.

— Što vi mislite pod tom »municijom«?— Saznanje o vašim provokativnim ili zapaljivim akcijama koje mogu

upotrijebiti da bi zaprijetili umornim starcima u Prezidijumu. Isto je i ovdje; vi imate

svoje šakale. Generali posuti trakama odlikovanja i pukovnici divljeg pogleda zatvara-ju se u sobe s predebelim i prestarjelim senatorima i kongresmenima, mitingujući okatastrofi ako vi prvi ne udarite. Najoštroumniji ljudi uvijek ne prevagnu; zapravo, viste u tome bolji od nas. Vaši su nadzori bolji.

— Nadam se da je tako — rekao je Michael, misleći u prolazu o ljudima poputkapetana Thomasa Deckera. — Ali vi kažete da se Voennaja infiltrirala u vaše redove,u KGB.

— Spekulacija.

— Ako je to istina, to znači da ih sada najmanje nekolicina hoda ovdje uambasadi ili u konzulatu u New Yorku.

— Nisam čak siguran ni za svog pretpostavljenog.— A paminjatčik izvana bi ih znao, znao bi kako se uspostavlja veza s njima,

mogao bi izručiti.— Vi pretpostavljate da ja nešto znam. Ne znam. Kako to 'izručiti'?

Havelock je zastao, nastojeći smiriti napinjanje u sljepoočicama. — Recimoda vam kažem da je baš takva municija kakvu opisujete sinoć nestala, ukrala ju jekrtica koja je tako duboko ukopana da ima pristup informaciji koji omogućuje samoPredsjednikova naredba. Nestao je.

— Voljan napustiti svoj ukopani položaj?— Pronađen je. Vi ste bih instrumentalni; rekli ste mi za Rostovljevu smrt i

VKR. On pripada Voennaji. On je neprijatelj.— Onda pripazite na nagli diplomatski odlazak atašea niskog ranga, čovjeka

za uličnu sigurnost, ili službenika na komunikacijama. Ako postoji regrut VKR, on ćebiti među njima. Presretnite ako možete; zadržite avion ako možete. Kažite da je unjemu ukradena imovina, špijunaža, idite do krajnje granice. Nemojte im dopustiti daimaju tu municiju.

— Ako smo već zakasnili...— Što vam ja mogu reći ako ne znam prirodu tog izručenja?

— Najgore.— Možete li poricati?

— To je izvan poricanja. Dio toga je lažan, najgori dio, ah će biti prihvaćenkao istina — od generala s redovima traka i pukovnika divljeg pogleda.

Rus je zašutio, a onda je mirno odgovorio: — Morate razgovarati s drugimakoji su mnogo više, koji su mudriji. Mi imamo, kako vi ovdje kažete, praktično pra-vilo1 kad postupamo s tom materijom. Pođi moćnim ljudima u Partiji u dobi izmeđušezdesete i sedamdesete, koji su prošli kroz operaciju Barbarossa2 i Staljingrad. Njiho-ve su uspomene oštre; mogli bi pomoći. Bojim se da ja ne mogu.

— Morate. Mi znamo na što moramo paziti u ambasadi i u konzulatu... Vas ćedovesti ovamo radi debriefinga, vi to razumijete.

1 Engl, rule of thumb, otpr. pravilo, metod palca: grub i praktičan pristup koji se zasniva na iskustvu a nena teoriji (op. prev.)

2 Naziv njem. ratnog plana za napad na SSSR (1941); prema tom planu SSSR je imao biti poražen za 5mjeseci (op. prev.)

— Razumijem. Bit će mi dopušteno da gledam američke filmove — nateleviziji, možda? Nakon sjedeljki i saslušanja, dakako.

— Uvjeren sam da se nešto može uraditi.— Ja tako volim vesterne... Havelock, zaustavite isporuku Moskvi. Vi ne poz-

najete Voennaju.— Bojim se da je poznam — rekao je Michael, zaobišavši stol, i utonuvši u

naslonjaču. — I bojim se — dodao je, prekinuvši vezu.Nije bilo odmora u iduća tri sata; kava, aspirin i povezi s hladnom vodom,

imali su zadatak da ga održe budnim i da otupe probadajuću bol koja mu je sjekla gla-vom. Uspostavljena je veza sa svakim odjeljenjem u svakoj obavještajnoj ili istražnojagenciji koja je imala informaciju ili pristup sovjetskoj ambasadi i konzulatu u NewYorku; svima je naređeno da pruže sve što Sterilna pet bude zahtijevala. Proučeni suredovi letenja Aeroflota, LOT-a1, čehoslovačkog zrakoplovnog transporta — ČSA2, isvih ostalih prijevoznika u zemlje istočnog bloka; provjereni su njihovi manifesti radidiplomatskih putnika. Udvostručene su kamere koje snimaju obje sovjetske zgrade, uWashingtonu i New Yorku, a osoblje koje je izlazilo iz tih zgrada odmah je stavljenopod prismotru; jedinicama je rečeno da svoje subjekte drže na vidiku čak uz rizik danjih opaze. Sve je učinjeno da se onemogući kontakt, da se spriječi »izručenje« naputu za Moskvu.

Deseci helikoptera su se vrzmali zrakom duž meksičke granice, a pridružili suim se i mali avioni; održavana je stalna radioprovjera, a avioni koji nisu dali zadovo-ljavajuće odgovore morali su se vratiti, da bi ih onda temeljito pretresli. Duž obalaFloride, Georgije i Karolina, mornarički su mlažnjaci nisko sjekli zrakom, hvatajućibrodice koje su skretale previše jugoistočno; i tu je korištena radioveza, a ako objaš-njenja nisu bila zadovoljavajuća, mijenjan je smjer plovidbe. Drugi mlažnjaci i patroleObalne straže iz Corpus Christia, opažali su i presretali plovila za ribarenje i zabavuna putu prema meksičkim vodama; na sreću, burno je vrijeme u zapadnom dijeluZaljeva smanjilo njihov broj. Nijedan nije uspostavljao kontakt s drugim brodom;nitko nije plovio dalje od Port Isabela ili Brazos Islanda.

Bilo je petnaest do četiri kad se Havelock, iscrpljen, vratio na kauč. — Držimo— rekao je. — Ukoliko nešto nismo propustili, držimo. Ali smo možda... — Pao je najastuke. — Moram se vratiti imenima. Parsifal je tamo a ja ga moram naći! Berquistkaže da ne možemo dalje od ove noći, on ne smije riskirati. Svijet se ne smije tomeizložiti.

— Ali Pierce nije prodro u tu prostoriju — protestirala je Jenna. — Nije vidiosporazume.

— U psihijatrijskoj dokumentaciji je sve to navedeno, u svom tom bespameću.Na neki način, čak je i gore. Dijagnosticirani luđak koji vodi vanjsku politiku najmoć-nije zemlje na svijetu, zemlje od koje svi imaju zazor. Mi smo gubavci... Berquist jerekao da ćemo biti gubavci. Ako budemo živi.

Telefon je zazvonio; Michael je istjerao dah i glavu ukopao u jastuk. Izmaglicesu opet prijetile, obuhvaćajući ga cijelog, gušeći ga.

— Da, mnogo vam hvala — rekla je Jenna u telefon.— Što je to? — upita Havelock, otvorivši oči, gledajući u pod.1 Poljska zrakoplovna kompanija (op. prev.)2 Čehoslovačka zrakoplovna kompanija (op. prev.)

— Centralna obavještajna agencija je iskopala još pet fotografija. To ostavljasamo jednoga, a oni su gotovo sasvim uvjereni da je taj čovjek mrtav. Možda i drugi,dakako.

— Fotografije? Čega, koga?

— Starih ljudi na mom popisu.— O? — Michael se okrenuo; oči, fiksirane na strop, brzo su se zatvarale. —

Stari ljudi — prošaptao je. — Zašto?— Spavaj, Mihail. Ti moraš spavati. Ovako nisi dobar ni za sebe ni za druge.

— Jenna je prišla kauču i kleknula pored njega. Usnama je pritisnula njegov obraz. —Spavaj, dragi moj.

Jenna je sjedila za stolom, a svaki put kad bi telefon stao zvoniti bacila bi se nanj poput mačke koja bez daha štiti svoj nakot od grabljivaca. Pozivi su stizali odasvud— radni izvještaji ljudi koji su slijepo slijedili naređenja. Držali su se.

Zgodan par u jahaćim hlačama, čizmama i crvenim jaknama s grbovima, galo-pirali su poljem na svojim lovačkim konjima; konji su se napinjali, nozdrve su im seširile, a dugačke noge udarale po tvrdom tlu, uranjajući u doboku travu. Na udaljeno-sti, s njihove desne strane, bila je ograda od sinja koja je označavala liniju vlasništvasusjednog imanja, a iza nje je bilo drugo imanje koje se gubilo u zidu ogromnih javorai hrastova. Čovjek je pokazao na ogradu, smijući se i kimajući. Žena je najprije odglu-mila iznenađenje i djevojačko oklijevanje, a onda je odjednom ošinula konja i pojurilaispred svog pratioca, visoko u sedlu dok se približavala ogradi. Preletjela ju je, a samonekoliko metara iza nje, njoj s lijeve strane, ogradu je preskočio i muškarac; brzo sujahali do ruba šume, gdje su oboje potegli uzde i zaustavili se. Zaustavljajući se, ženaje učinila grimasu.

— Prokletstvo! — viknula je. — Istegla sam mišić lista! Vrišti!

— Siđi i prošeći. Nemoj sjediti na njemu.Žena je sjahala, a muškarac je prišao bliže da uhvati uzde njenog konja.

Njegova je pratiteljica šepajući hodala u krugovima, psujući pritom.— Dobri Bože, gdje smo? — upita ga, napola vičući.

— Ja mislim da je ovo Heffermanovo imanje. Kako je noga?— Ubojstvo, potpuno ubojstvo! Kriste!

— Ne možeš jahati na tome.— Jedva mogu hodati na tome, ti prokleta budalo.

— Smiri se, smiri. Hajde, pronađimo telefon. — Muškarac i žena se uputišekroz rub šume; muškarac je vodio oba konja, zaobilazeći s njima oko debelih stabala.— Ovdje — rekao je, stigavši do niske grane gustog grma. — Ovdje ih mogu vezati ivratiti se po njih; neće nigdje otići.

— Onda mi možeš pomoći. Ovo su zaista prave muke.Vezavši konje koji stadoše pasti, par stade hodati. Kroz stabla su mogli vidjeti

obrise širokog polukrižnog prilaza prednjem ulazu velike kuće. Osim toga, ugledali sui figuru čovjeka koji je, kako se činilo, izniknuo niotkuda. Na sebi je imao ogrtač od

gabardena, a obje je ruke imao u džepovima. Susreli su se, pa je čovjek u ogrtaču prviprogovorio. — Mogu li vam pomoći? Ovo je privatno vlasništvo.

— Držim da svi imamo privatno vlasništvo, starče — odgovori mu sportaš kojije podupirao ženu. — Moja je žena nategla mišić prilikom našeg posljednjeg skoka.Ne može jahati.

— Što?— Konji, sport. Naši su konji tamo vezani. Mi smo malo vježbali prije susreta

u subotu, ali se bojim da smo ljosnuli, kako se kaže. Odvedite nas do telefona, molimvas.

— Dakle, ja... ja...— Ovo jest Heffermanova kuća, zar ne? — upitao je muž.— Da, ali gospodin i gospođa Hefferman nisu ovdje, sir. Naređeno nam je da

nikog ne puštamo unutra.— O, govno! — eksplodirala je žena. — Kako možete biti tako šašav.

Povrijedila sam nogu, vi dupe jedno! Moram se odvesti natrag do kluba.— Jedan od naših ljudi bit će sretan da vas poveze ma'am.— A moj šofer može jebeno dobro sam doći i odvesti me! Zaista, tko su ti

Heffermanovi? Jesu li oni članovi, dragi?— Mislim da nisu, stručnjakinjo moja. Gledaj čovjek ima svoja naređenja, a

koliko god su šašava, to nije njegova krivnja. Neka te povezu, a ja ću se vratiti skonjima.

— Bit će bolje da ne pokušaju postati članovima — zaprijetila je žena, dok sujoj dvojica muškaraca pomagala da dođe do automobila.

Čovjek se kroz šumu vratio konjima. Odvezao ih je i poveo preko polja, gdjeje spustio šine, pa ih zaustavio u visokoj travi. Vratio je šine na mjesto, uspeo se nasvog konja i, vodeći ženina konja za sobom, otkasao južno preko staze za subotnji lov— koliko je razumio stazu na osnovu jednog proučavanja karte, što mu je omogućenokao gostu kluba.

Posegnuo je ispod sedla i izvukao snažni ručni radio; pritisnuo je dugme iaparat podigao do usana.

— Dvoja su kola — rekao je u radio. — Crni »lincoln«, registracija sedam-četiri-nula, MRL: i tamnozeleni »buick«, registracija jedan-tri-sedam, GMJ. Mjesto jeokruženo stražarima, a nema stražnjih izlaznih puteva. Prozori su debeli; trebao bivam top da prodrete kroz njih, a nas su uhvatili pomoću infracrvenih.

— Primljeno — glasio je odgovor, pojačan preko sićušnog zvučnika. —Uglavnom smo zainteresirani za kola... Usput rečeno, sada vidim taj »buick«.

Muškarac s raznim pilama pričvršćenim za široki kožnati pojas, bio je visokona boru uz rub puta. Držao se sigurnosnim kajišom, a noge je naslanjao na nagazicešto su se čvrsto natirale u koru drveta. Ručni radio je vratio u futrolu, a sada je predočima prilagođavao dvogled, gledajući dijagonalno kroz granje, fokusirajućiautomobil koji je izlazio s prilaza oivičenog drvećem.

Pogled je bio čist, svi kutevi pokriveni. Nikakva kola ne bi mogla ući ili izići spodručja Sterilne pet a da ne budu viđena — čak i noću; infracrveni kapacitetiodnosili su se na leće ali i na skrivena žičana svjetla.

Muškarac je zazviždao; duboko dolje otvorila su se vrata parkiranog kamionana čijim je vratima pisalo VIDARI VRHOVA STABALA. Izišao je drugi muškarac ipogledao gore.

— Kreni — rekao je čovjek na vrhu, dovoljno glasno da ga se čuje. — Smijenime za dva sata.

Vozač kamiona krenuo je na sjever i prešao milju i po do prvog raskršća. Sdesne strane bila je benzinska pumpa; vrata radionice za popravke bila su otvorena, aunutra je bio jedan automobil, hidraulički podignut, okrenut prema naprijed. Vozač jepotražio prekidač, pa upalio i ugasio svjetla. Gotovo istodobno, oživješe svjetlaautomobila na hidrauličkom dizalu u garaži; upalila su se, pa ugasila — signal je bioprimljen i potvrđen, vozilo je bilo u poziciji. Vlasnik benzinske stanice je vjerovao dasurađuje — povjerljivo — s odjeljenjem za narkotike državne policije. Bilo je tonajmanje što građanin može učiniti.

Vozač je okrenuo nadesno, pa odmah nalijevo, izvršivši U-zaokret izmeđudvaju jednako usmjerenih puteva. Tri minute kasnije, prošao je pored borova stablakoje je skrivalo njegova kompanjona iza grana, blizu vrha stabla. Pod drugim biokolnostima dodirnuo sirenu; sada to nije mogao. Ne smije biti nikakva zvuka, ništavidljivo što bi na neki način označilo taj dio ceste. Umjesto toga je ubrzao i za pedesetsekundi je stigao do drugog raskršća, prvog južno od Sterilne pet.

Dijagonalno preko, slijeva, bilo je malo pokrajinsko svratiste. Odstraga je bilocrno asfaltirano parkiralište, gdje je vjerojatno bio poredan niz automobila, poputvelikih jarko obojanih igračaka. Osim jednog, četvrtog s kraja, koji je imao čistpogled na raskršće i brz pristup izlazu. Prednji mu je dio bio pun slojeva nečistoće.

Opet se vozač nagnuo naprijed i zasvjetlucao svjetlima, upalivši ih, ugasivši,pa ponovo. Prljavi automobil — s motorom jačim od bilo kog automobila na tomparkiralištu — učini isto. Potvrđen je drugi signal. Što god se pojavi iz Sterilne petmože se uhvatiti u bilo kojem smjeru.

Arthur Pierce je proučavao svoje lice u ogledalu derutnog motela na prilazimaFalls Churcha, Virginia; bio je zadovoljan onim što je vidio. Obrub sijede kose koji jeobrubljivao njegovu obrijanu glavu bio je u skladu s naočarima bez okvira i sistrošenim smeđim džemperom bez rukava, koji je nosio preko prljave bijele košulje sistrošenim okovratnikom. Bio je slika gubitnika, čiji su ga manji talenti i pomanjkanjeiluzija držali sigurno, mada jedva, iznad razine siromaštva. Čovjek koji više nijeulazio u pustolovinu zarađivanja, jer je to bilo nekorisno. Zašto bi se mučio? Nitkonije zaustavljao takve ljude na ulici; hodali su tako sporo; bili su tako nevažni.

Pierce se okrenuo od ogledala i prešao preko sobe do cestovne karte rašireneispod svjetla plastične svjetiljke na jeftinom, prljavom stolu pored zida. Zdesna, bio jesivi metalni sud koji je sadržavao kartu, i bio označen amblemom Mornarice Sjedi-njenih Država, utisnutim na vrhu; ispod toga je bila medicinska oznaka, a sa strane jebila ugrađena mjedena kombinacijska brava. Bio je to dokument — najsmrtonosniji upovijesti. Psihijatrijska dijagnoza državnika koga je svijet duboko poštivao, dijagnozakoja tog čovjeka označava kao umobolnika — koji je bio umobolan i dok jefunkcionirao kao međunarodni glas jedne od dviju najmoćnijih zemalja na svijetu. Azemlja koja je dopustila trajanje tog nepodnosivog stanja više ne može biti vođa idejekoju je gromko zastupala. Luđak nije izdao samo svoju vladu već i svijet — lažući,varajući, krivo vodeći, sklapajući saveze s neprijateljima, smišljajući planove protivnavodnih saveznika. Nije važno što je bio lud; to se dogodilo. Sve je bilo tu.

Čelični je sud sadržavao nevjerojatno oružje, ali da bi bilo upotrebljeno s ra-zornim djelovanjem, najprije mora stići u prikladne ruke u Moskvi. Ne u ruke umor-nih starih kompromisera, već vizionara sa snagom i voljom da krenu brzo, da bi pok-varenog, nekompetentnog orijaša bacili na koljena. Mogućnost da Matthiasova doku-mentacija možda dođe u mekane, izborane ruke, bila je jednostavno nepodnosiva; nakoncu bi to postala roba zamjene, pregovaranja, da bi je slabići, koji se boje i narodakojim vladaju, konačno odbacili. Ne, razmišljao je Arthur Pierce, taj metalni sudpripada samo VKR-u. Samo Voennaji.

Nije si smio dopustiti nikakve rizike, a nekoliko telefonskih razgovora ga jeuvjerilo da postoji rizik pođe li to kanalom nekolicine u koju je vjerovao. Kao što je iočekivao, osoblje ambasade i konzulat bilo je pod oštrom paskom; prate se svi među-narodni letovi, a ručni i drugi prtljag izložen je rendgenskim zracima. Previše rizika.

On će to iznijeti sam, on će iznijeti konačno oružje, terminalno oružje,dokumente koji pozivaju na sukcesivne nuklearne napade protiv Sovjetskog Saveza iNR Kine — ugovore koje je potpisao veliki američki državni sekretar. To su bilenuklearne fantazije koje je smislio poludjeli genije, radeći s jednim od najvećihumova koje je proizveo Sovjetski Savez. To su tako realne fantazije da bi umornistarci u Kremlju požurili u svoje dače, svojoj votki, ostavljajući odluke onima koji sus time mogli izići na kraj, ljudima iz Voennaje.

Gdje je bio taj sjajni um koji je sve to omogućio? Čovjek koji se okrenuoprotiv svoje domovine samo da bi saznao istinu — da nije bio u pravu. Tako krivo!Gdje je Parsifal? Gdje je Aleksej Kaljazin?

S tim mislima se Pierce opet okrenuo karti. Havelock je spomenuo Shenan-doah — da je čovjek kojega nazivaju Parsifal negdje na području Shenandoaha, štodrugim riječima znači da nije pretjerano udaljen od Matthiasove kuće. Implicirana,nepretjerana udaljenost, međutim, bila je varijabilni kvocijent. Dolina Shenandoahduga je više stotina milja, preko dvadeset milja je široka, seže od Alleghenya do BlueRidge Mountainsa. Što bi se moglo smatrati nepretjeranim? Nije bilo razborita odgo-vora, pa rješenje treba naći u suprotnom smjeru. U sporom mozgu Michaela Haveloc-ka — Mihaila Havličeka, sina Václava, koji je dobio ime po ruskom djedu iz Rovna— čovjeku čiji je talenat u ustrajnosti i stupnju maštovitosti, a ne u sjaju uma.Havelock će smanjiti lûk, upotrijebiti stotine kompjutera da bi ušli u trag jednomtelefonskom razgovoru obavljenom u određeno vrijeme s određenim čovjekom,kojega je nazvao fanatikom. Havelock će obaviti posao, a paminjatčik će požnjetikorist. Komandanta Deckera će ostaviti na miru; on je bio ključ koji bi mogaootključati vrata.

Pierce se nagnuo nad kartom, prelazeći kažiprstom od crte do crte. Lûk,polukrug koji pokriva Shenandoah od Sterilne pet, bio je pokriven ljudima i vozilima upoziciji. Od Harpers Ferrya do Valley Pikea, autoput 11 i 66, ceste 7,50,15,17,29 i 33,sve je to bilo načičkano ljudima koji su čekali na poruku da se približavaju odre-đenakola u određeno vrijeme, usmjerena prema određenom mjestu. To mjesto trebaodrediti a o tome izvijestiti; od ljudi u tim vozilima ne zahtijeva se ništa drugo. To sunajamnici, a ne sudionici, njihovo je vrijeme plaćeno novcem, a ne ciljem ili sudbinom

Arthur Pierce, rođen kao Nikolaj Petrovič Maljekov u selu Ramenskoje, SavezSovjetskih Socijalističkih Republika, odjednom stade razmišljati o sudbini koja ga jedovela do ove uloge. Nikad nije zaboravio tko je bio i zašto mu je pružena vrhunskamogućnost da služi ideji tako potrebnoj svijetu u kojem razmjerna manjina tiranizira

mnoge, u kojem milijuni i milijuni žive na rubu očajanja ili u beznadnom siromaštvu,tako da se kapitalistički manipulatori mogu smijati preko dokumenata o globalnojravnoteži, dok njihova vojska spaljuje djecu u pidžami, u dalekim zemljama. To ječinjenica, ne provokativna propaganda. On je sve to sam vidio — od zapaljenih sela ujugoistočnoj Aziji do korporativnih blagovaonica, gdje su ponude zaposlenja praćenecerenjem i namigivanjem, i obećanjima burzovnih opcija koje su prvi koraci premabogatstvu, do unutrašnjih hodnika vladine moći, gdje hipokriti i neznalice podupirujoš više hipokrizije i neznanja. Bože, kako je mrzio sve to! Mrzio je korupciju, ipohlepu, i licemjerne lažove koji zavaravaju mase kojima su odgovorni, zlorabećivlast koja im je data, dok pune džepove i džepove svojih... Postoji bolji put. Postojipredanost. Postoji Voennaja.

Imao je trinaest godina kad mu je to rekao bračni par kojeg je volio i zvao ihmama i tata. Objašnjavali su mu držeći ga i gledajući mu u oči da bi vidio njihovuljubav. Bio je njihov. Rođen je kao dijete odabranog para udaljenog tisućama milja,koji ga je tako volio da ga je predao Državi, ideji koja će stvoriti bolji svijet zageneracije što dolaze. A dok su njegovi »majka« i »otac« govorili, tako je mnogo togau mladom pamćenju Arthura Piercea stalo padati na svoje mjesto. Svi razgovori — nesamo s »majkom« i »ocem«, već i s mnogobrojnim posjetiteljima koji su čestodolazili u tu farmersku kuću — sve su te diskusije govorile o patnjama i ugnjetavanju,o despotskom obliku vladavine koji će biti zamijenjen vladom posvećenom narodu —svim ljudima i narodima.

On će biti dio te promjene. Tokom ranih godina dolazili su stanoviti drugiposjetioci, dajući mu neke igre da igra, zagonetke da rješava, vježbe da čita — testovekoji su mjerili njegove sposobnosti. A jednog dana kad je imao trinaest godinaproglasili su ga izuzetnim; tog istog dana su mu rekli njegovo pravo ime. Bio jespreman da se pridruži ideji.

To neće biti lako, rekli su njegova »majka« i »otac«, ah treba da vodi računada su oni tu kad razni pritisci dođu do plafona, da su uvijek na mjestu. A ako se njimanešto dogodi, drugi će uzeti njihovo mjesto da mu pomognu, ohrabre ga, vode ga,znajući da opet drugi sve to prate i promatraju. On mora biti najbolji u svemu; onmora biti Amerikanac — ljubazan, velikodušan i, iznad svega, prividno pravedan; onmora te darove upotrijebiti da bi se uzdigao koliko je najviše moguće. Ali ne smijenikad zaboraviti tko i što je bio ili ideju koja mu je dala poklon života i mogućnost dapomogne u stvaranju boljeg svijeta.

Život nakon tog dana sretnog znamenja nije bio tako težak kako su »majka« i»otac« predvidjeli. Kroz srednju školu i koledž, tajna mu je služila da ga podstiče igura — jer je to njegova tajna a bio je izuzetan. To su bile godine zadovoljstva: svakanova nagrada i priznanje bili su dokazom njegove superiornosti. Našao je da mu nijeteško ponašati se tako da ga vole; kao na nekom takmičenju u popularnosti kojemunema nikad kraja, kruna je uvijek bila njegova. Da, bilo je i samoodricanja isamoporicanja, ali mu je to služilo samo kao podsjetnik njegove predanosti. Imao jemnogo prijatelja ali ne dubokih prijateljstava, niti veza. Ljudi su ga voljeli ali suprihvaćali njegovu bazičnu udaljenost, pripisujući to obično činjenici što je moraopronalaziti poslove da bi platio za školovanje. Žene je upotrebljavao samo zaseksualno opuštanje, ne stvarajući nikakvih veza, a općenito se s njima sretao miljamadaleko od bilo kog mjesta u kojem je živio.

Za vrijeme studija u Michiganu, Moskva je uspostavila kontakt s njim, pa sumu rekli da će uskoro započeti njegov novi život. Sastanak nije bio bez zabavne note,

jer je kontakt, inače šef za regrutiranje u velikoj konzervativnoj korporaciji, tobožepročitao podatke o završenim studentima, pa se htio sastati s nekim Arthu-romPierceom. Ali u njegovim vijestima nije bilo ništa zabavno; sve je bilo smrtnoozbiljno — i razveseljavajući.

Pristupit će vojsci, gdje će ga stanovite mogućnosti dovesti do napredovanja,pa daljnjeg napredovanja, i do kontakata s civilnim i vojnim vlastima. U vojsci ćeslužiti prikladno dugo, pa se neće vratiti na Midwest već u Washington, gdje će seraširiti priča o njegovoj biografiji i talentima. Kompanije će stajati u redu, željne da gazaposle, ali će vlada istupiti. Treba da prihvati.

Ali najprije vojska — i on treba dati od sebe sve što može, mora nastaviti bitinajbolji. Njegov »otac« i »majka« priredili su oproštajnu zabavu na farmi, a pozvanisu svi njegovi prijatelji, uključujući i većinu iz čete 37 Boy Scouta.1 A to je bilaoproštajna zabava u više nego jednom smislu. Njegovi »otac« i »majka« rekli su muna kraju noći da ga više neće vidjeti. Oni stare, a i obavili su svoj zadatak: njega. A onih je učinio ponosnim. Osim toga, njihove se sposobnosti traže na drugoj strani.Shvatio je; ideja je sve.

Po prvi put nakon što je navršio trinaest godina, te je noći plakao. Ali, to jebilo dopušteno — a, osim toga, to su bile suze radosnice.

Sve te godine — pomisli Arthur Pierce, gledajući u jeftino motelsko ogledalo,u rub sjedina i iskrzani okovratnik košulje. Sve su te godine bile vrijedne toga; dokazće se naći u idućih nekoliko sati.

Čekanje je počelo. Nagrada će biti mjesto u povijesti.

Michael je otvorio oči i suočio se s morem tamnosmeđe kože; vlaga posvuda,vrućina mučna. Okrenuo se i podigao glavu, odjednom svjestan da to nije sunčevosvjetlo već sjaj udaljene svjetiljke, koja je obasjavala sobu. Bio je mokar od znoja.Bila je noć a nije bio spreman za noć. Što se dogodilo?

— Dobrý den. — Pozdrav je plutao iznad njega.

— Koliko je sati? — upitao je i uspravno sjeo na kauču.— Sedam i deset — rekla je Jenna, koja je sjedila za stolom. ― Spavao si

nešto duže od tri sata. Kako se osjećaš?— Ne znam. Iščašeno, mislim. Što se događa?

— Ne baš puno. Kao što si rekao, držimo se. Jesi li znao da se svjetla na tojdugmadi pojave prije nego telefon zazvoni? Samo djelić sekunde, ali je tako.

— To nije ugodno. Tko je zvao?— Vrlo ozbiljni, zbunjeni ljudi raportirali su ništa, raportirali su da nemaju što

raportirati. Nekolicinu je zanimalo koliko dugo će još potrajati njihovo, kako su rekli,'izvođenje'. Rekla sam im da će potrajati sve dok im se ne kaže obratno ili drugačije.

— Time je sve rečeno.— Stigle su fotografije.

— Što...? O, tvoj popis.1 Međunarodna organizacija mladih izviđača (op. prev.)

— One su na stoliću za kavu. Pogledaj ih.Havelock se zagledao u niz od pet zrnastih lica koja su zurila u njega. Protrljao

je oči i obrisao znoj s ruba kose, žmirkajući opetovano dok se pokušavao koncentri-rati. Počeo je s licem na lijevoj strani; ništa mu nije značilo. Slijedeće, pa slijedeće, i...slijedeće.

— On — rekao je, ne znajući zašto je to rekao.

— Tko?— Četvrti. Tko je on?

Jenna pogleda na papir ispred sebe. — To je vrlo stara fotografija, snimljena1948. Jedina koju su mogli pronaći. Stara je preko trideset godina.

— Tko je on? Tko je on?— Čovjek koji se zove Kaljazin. Aleksej Kaljazin. Jesi li ga prepoznao? —

Jenna je ustala od stola.— Da... ne. Ne znam.

— To je stara fotografija, Mihail. Pogledaj je. Prouči je. Oči, brada, oblikusana. Gdje? Tko?

— Ja ne znam. Tamo je... i nije tamo. Što je on radio?— Bio je klinički psihoterapeut — odgovori mu Jenna, čitajući. ― Pisao je

definitivne procjene efekata stresa nakon borbe ili produženih razdoblja izdržavanja uneprirodnim okolnostima. Njegovu je stručnost koristio KGB; postao je ono što tinazivaš strateg, ali s razlikom. On je pregledavao informaciju koju su KGB-u slaliljudi s terena, tražeći devijacije koje bi mogle otkriti dvostruke agente ili ljude kojiviše nisu sposobni funkcionirati na svom poslu.

— Procjenjivač. Ljušte pahuljice s čovjeka, ali ne vide ono što je očito.

— Ja te ne razumijem.— Revolveraši. Oni nikad ne opaze revolveraše.

— Ja i dalje ne znam o čemu govoriš.— Ja ga ne znam. To je lice poput tolikih drugih lica, tolikih dosjea. Bože,

lica!— Ali tu ima nešto?

— Možda, nisam siguran.— Gledaj dalje. Koncentriraj se.

— Kava. Ima li kave?— Zaboravila sam — rekla je Jenna. — Prvo pravilo nakon buđenja je kava.

Crna i vrlo jaka. Ti jesi Čeh, Mihail. — Otišla je do stola iza kauča, gdje je uslužnistražar ukopčao srebrni lonac za kavu.

— Prvo pravilo — ponovio je Havelock, odjednom uznemiren. ― Prvopravilo?

— Što?— Gdje su ti zabilješke o Deckerovu telefonskom pozivu?

— Ti si ih imao.— Gdje jesu?

— Tamo. Na stolu.— Gdje?

— Ispod posljednje fotografije. Zdesna. Natočite si piće. Vi znate pravila.Michael je bacio fotografiju nepoznatog lica sa stola i dograbio dvije stranice

iz notesa. Zurio je u njih, premećući ih naprijed-natrag.— O, moj Bože! Pravila, bogomprokleta pravila!

Havelock je ustao i gotovo se bacio preko stola, nesigurnih nogu, nesigurneravnoteže.

— Što je? — upita ga Jenna, uzbunjena, sa šalicom u ruci.— Decker! — viknuo je Michael. — Gdje su zabilješke o Deckeru?

— Ravno. Slijeva. Notes.Havelock je bijesno prelistavao stranice, dok mu se ruka opet tresla, dok su mu

oči vidjele i nisu vidjele, tražeći riječi. Našao ih je.— »Čudan akcent« — prošaptao je. »Čudan akcent«, ali koji akcent?

Zgrabio je telefon, jedva u stanju da svlada prst dok je birao. — Dajte mikomandira Deckera, imate njegov broj u indeksu. Produženi šum značio je zvonjenje;čekanje je bilo nepodnosivo.

— Halo? — čuo se oklijevajući ženski glas.

— Komandira Deckera, molim.— Meni je... strašno žao, on nije ovdje.

— On je tamo za mene! Na telefonu je g. Cross. Recite mu to. Prošlo jedvadeset sekundi, a Michael je mislio da će mu glava prsnuti.

— Što je, g. Cross? — upita ga Decker.— Rekli ste »čudan akcent«. Na što ste mislili?

— Oprostite, molim?— Telefonski poziv! Poziv koji ste dobili od Matthiasa, od onoga koji je rekao

da govori za Matthiasa! Kad ste rekli da je imao čudan akcent, jeste li mislili na strani,ruski?

— Ne, nikako ne. Bio je vrlo visokog tona i vrlo angliziran. Malterie britanski,ali nije britanski.

Natočite si piće... vi znate pravila ovdje... Ili: natoči si piće... ti znaš pravilaovdje... Hajde, obojica smo umorni! Osvježi svoju a natoči i moju kad si kod toga. Toje također dio pravila, sjećaš li se?

Havelock je opet podigao slušalicu, povukavši popis brojeva ispred sebe.Birao je broj. Čekanje je bilo gotovo zadovoljstvo, ali je bilo prekratko; trebalo mu jevremena da se prilagodi. Poole's Island.

— Ovdje je g. Cross. Dajte mi Sigurnost, molim vas.

Začuše se dva kratka šuma, a onda se javio dežurni oficir. ― Provjera —rekao je.

— Ovdje Cross. Izvršna naredba, prioritet-nula. Molim vas, potvrdite.— Počnite brojati — rekao je glas.

— Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest...— Okay. Scanneri se slažu. O čemu se radi, gospodine Cross?

— Tko je bio oficir koji je otišao na hitni dopust prije otprilike šest tjedana?Tišina je bila besprekidna, vječna; kad je došao odgovor, to je bio jasan

odgovor čovjeka koji zna što govori. — Vaša je informacija netočna, g. Cross. Nitkonije zahtijevao odlazak zbog hitnog slučaja, ni od oficira, a ni itko drugi. Nitko nijenapustio otok.

— Hvala vam, Sigurnosti.

Aleksandar Veliki... Raymond Alexander!Fox Hollow!

38

— To je on — rekao je Michael, nagnuvši se preko stola, dok je rukom jošstezao slušalicu. — On je Parsifal. Raymond Alexander.

— Aleksander? — Jenna je odstupila nekoliko koraka od stola i zagledala se uHavelocka, polako tresući glavom u nevjerici.

— Mora biti! To je riječ — »pravila«. »Jedno od pravila, dio pravila«. Teriječi. Uvijek pravila; njegov je život niz neslomivih pravila! Čudni akcent nije biostrani, nije bio ruski. To je Harvard tridesetih godina s Alexanderovim uobraženimnaglaskom. Upotrijebio ga je u tisućama dvorana za predavanja, za vrijeme stotinadebata. Brzo nabačene točke, brzi duhoviti odgovori ubačeni neočekivano, lupni iodbij. To je Alexander!

— Prema onome kako si ga opisao — Jenna će mirno ali čvrsto — postojiogromna kontradikcija za koju ne mislim da je možeš objasniti. Jesi li ga spremanoptužiti da je znao za identitet sovjetske krtice a nije ništa učinio u vezi toga? Osobitoza tako opasnu krticu kao što je jedan državni podsekretar?

— Ne, ja to ne mogu objasniti, ali on može. Hoće. On me poslao na Poole'sIsland, govoreći mi izmišljotinu o oficiru na hitnom dopustu, koji je dopustio da tainformacija sklizne do njegove žene. Nije bilo takve osobe; nitko nije uzeo dopustzbog bilo kojeg hitnog razloga.

— Možda je štitio drugi izvor.— Onda, zašto tako razrađena laž? Zašto ne obično odbijanje da otkrije? Ne,

on je htio da to povjerujem, rekao mi je da mu dadem svoju riječ da ga zaštitim —znajući da bih ga ja zaštitio!

— S kojom svrhom? — upita ga Jenna, prišavši stolu. — Kao prvo, zašto ti jeto rekao? Da bi te ubili?

— Neka on na to odgovori. — Havelock je uzeo slušalicu, pritisnuvši dugmekućnog intercoma. — Želim kola i jednog pratioca da me slijedi. To je otprilike jedansat vožnje odavde. Odmah. — Spustio je slušalicu, pa je na trenutak gledao u nju, dabi najzad zatresao glavom. — Ne — rekao je.

— Predsjednik? — upita ga Jenna.— Ne kanim ga pozvati. Ne još. S obzirom na stanje u kome se nalazi, on bi

odmah uputio bataljon komandosa. Na taj način nećemo saznati istinu. Uhvaćen takou kut, Alexander bi si mogao prosvirati mozak.

— Ako si u pravu, što još imaš saznati?— Zašto! — bijesno će Michael, otvorivši gornju ladicu i izvukavši automatik

»llama«. — I kako — dodao je, provjeravajući magazin i gurnuvši ga natrag namjesto. — Ta velika kontradikcija koju si spomenula. Njegova voljena republika.

— Ja idem s tobom.

— Ne.— Da! Ovog me puta nemaš pravo odbiti. Moj je život u ovoj sobi — moja

smrt također. Imam pravo da budem tamo.— Možda imaš pravo, ali nećeš ići. Taj kurvin sin ti je udesio zamku, označio

te za likvidaciju.— Moram znati zašto.

— Reći ću ti. — Michael se okrenuo da pođe.— Recimo da ne možeš! — uzviknu Jenna, blokiravši ga. — Da, Mihail,

pogledaj me! Pretpostavimo da se ne vratiš — to je moguće, znaš. Želiš li me konačnolišiti zdravog razuma?

— Bili smo tamo. Nema alarma, nema pasa ni čuvara. Osim toga, on me neočekuje. Vratit ću se — s njim!... Što dovraga misliš, tvoj »zdravi razum«?

— Jednom sam te izgubila — voljela sam te i izgubila! Misliš li da bih ja čakmogla riskirati da te izgubim opet i nikad ne saznam zašto? Koliko ti hoćeš od mene?

— Ja želim da živiš.— Ja ne mogu živjeti. Ja ne želim živjeti ukoliko nisi sa mnom! Pokušala sam

— to mi jednostavno ne ide. Što se god bude tamo nalazilo bit će za nas oboje, nesamo za tebe. To nije pravedno, Mihail, i ti to znaš.

— Ne dajem ni marjaša za pravednost! — Ispružio je ruke i povukao je k sebi,svjestan da ima pištolj u ruci, želeći da su negdje drugdje gdje nema pištolja — nikad.— Ja se brinem jedino za tebe. Ja znam što si prošla, znam što sam ti učinio. Želim dabudeš ovdje, gdje ću znati da si na sigurnom. Ne mogu te riskirati, zar ne razumiješ?

— Zato jer me voliš?— Toliko... toliko mnogo.

— Onda me poštuj! — uzviknu Jenna, zabacivši glavu unazad, dok joj seplava kosa prelijevala preko ramena. — Prokletstvo, Mihail, poštuj me!

Havelock ju je gledao, u ljutnju i molbu u njenim očima. Toliko mora učinitida se pokuša zaboraviti što je učinio. — Hajde! — rekao je. — Uzmimo ogrtače.Hajdemo!

Jenna se okrenula i otišla do stolića za kavu, gdje je uzela fotografije, uz onukoja je bila bačena na pod. — U redu — rekla je.

— Zašto? — upita Michael, pokazujući na slike.

— Zašto ne? — odgovorila je.Čovjek sakriven visoko u mraku velikog borovog stabla jače je udario mamu-

zama u deblo, olakšavajući pritisak pojaseva. Odjednom, na daljini daleko ispod, opa-zio je snopove automobilskih svjetala na prilazu Sterilnoj pet. Podigao je infracrvenidvogled desnom rukom, dok je lijevom izvukao radio ispod pasa. Prinio ga je usnamai pritisnuo prekidač.

— Aktivnost — rekao je. — Budnost. Odgovorite.— Sjever u dodiru — čuo se prvi odgovor.

— Jug također — javio se drugi.

Gurnuvši radio otvorenog kanala u kožnati okovratnik, čovjek je gledaodogledom kako se automobil pojavljuje s pristupnog puta. Bio je to »buick«. Podesioje žarište, pa se slika iza vjetrobrana izoštrila.

— To je naš čovjek i jedna žena — rekao je. — Skreću na sjever. Vaš je,Sjeveru.

— Spremni smo.

— Jug, krenite i zauzmite svoj alternativni položaj.— Odlazimo. Sjeveru, informiraj nas. Kažite kad vam treba uskočiti.

— Hoćemo.— Stanite. Evo drugih kola... To je »lincoln«, dvojica federalaca su naprijed;

ne mogu vidjeti odostraga... Sada mogu. Nitko drugi.— To je pratnja — rekao je jedan od dvojice ljudi u automobilu, milju i po

sjeverno. — Čekat ćemo dok on prođe.— Daj mu dosta prostora — naredio je čovjek na stablu. — Oni su radoznali

ljudi.— Ne brini.

»Buick« je stigao do raskršća pa skrenuo ulijevo; »lincoln continental« bio jestotinjak metara iza i slijedio ga je; vrebajuća neman koja štiti svoje mlado. Oba suvozila krenula na zapad.

Unutar tamne radionice koja je pripadala benzinskoj stanici, piskavi zvukpratio je spuštanje hidrauličkog dizala; motor kola koja su se spuštala već je bio upogonu. Vozač je podigao radio i govorio.

— Jug, uzeli su B rutu. Kreni zapadno usporednim putem i uhvati se šest miljaniže.

— Idem na zapad na zapadnu paralelu — glasio je odgovor.— Požuri — rekao je Sjever. — Oni žure.

Bijela ograda koja je označavala početak Alexanderova imanja blistala je nasvjetlu automobila. Nekoliko sekundi poslije, svjetla koja su obasjavala granje stabalarazbacanih po ogromnom travnjaku, mogla su se vidjeti s lijeve strane; drvena ikamena kuća bile su iza. Havelock je onda ugledao ono što se nadao da će vidjeti.Nije bilo kola na kružnom pristupu, samo nekoliko svjetala u prozorima. Usporio je iizvukao mikrofon ispod ploče s instrumentima.

— Pratnja, to je to — rekao je, utisnuvši prekidač prijenosa. ― Ostanite ovdjena cesti. Nema posjetilaca, a ja želim da osoba koju posjećujemo misli da smo sami.

— Recimo da nas trebate? — upita ga Pratnja.— Neću trebati.

— To nije dovoljno dobar odgovor. Žao mi je, sir.— U redu, čut ćete me. Nisam stidljiv, ispalit ću nekoliko hitaca.

— To je dovoljno dobro, ukoliko mi budemo tamo kod kuće.— Ja vas želim tamo na cesti.

— Žao mi je, opet. Abrahama ćemo ostaviti ovdje, ali ćemo biti tamo, ravnoizvan. Pješice.

Michael je slegnuo ramenima, spuštajući mikrofon; nije bilo nikakve svrheprepirati se. Ugasio je svjetla i skrenuo na prilaz, ugasio motor i pustio da se »buick«odskliže do desetak metara od ulaza. Kola su se zaustavila i on je pogledao u Jennu.— Spremna?

— Ja mislim na više nego je moj život. Ili smrt. Htio je oboje. — Fotografijeje stavila ispod ogrtača. — Spremna — rekla je.

Izašli su, tiho zatvorili vrata, pa se širokim stepenicama uputili do velikihhrastovih vrata. Havelock je pozvonio; čekanje mu je opet bilo nepodnosivo. Otvorilasu se vrata i pred njima se pojavila uniformirana, iznenađena kućna djevojka.

— Dobra večer. Vi ste Enid, zar ne?

— Da, sir. Dobra večer, sir. Nisam znala da gospodin Alexander očekuje goste— Mi smo stari prijatelji — rekao je Michael, s rukom na Jeninoj, dok su

oboje zakoraknuli unutra. — Pozivnice nisu potrebne. To je dio pravila.— To nisam nikad čula.

— To je prilično novo pravilo. Je li g. Alexander tamo gdje je obično u ovajsat? U biblioteci?

— Da, sir. Reći ću mu da ste ovdje. Ime opet, molim? Odjednom se začušuplji odjek koji je prethodio glasu što je ispunio veliko predvorje. — Neće biti pot-rebno, Enid. — Bio je to odsječni, visoki glas Raymonda Alexandera, koji je dolazioiz nevidljiva zvučnika. — A ja jesam očekivao gospodina Havelocka.

Michaelové su oči pojurile po zidovima poput strijela, dok je stiskao Jenninuruku. — Je li ovo drugo pravilo, Raymonde? Uvjeriti se da je gost onaj tko kaže dajest?

— Prilično novo — odgovori glas.

Havelock je prošao s Jennom kroz elegantnu sobu za dnevni boravak,ispunjenu antikom iz raznih krajeva zemlje, do rukom izrezbarenih vrata biblioteke.Poveo ju je sebi slijeva, iza vratnica; shvatila je. Ispod jakne je izvukao automatik idržao ga sa strane prije nego je okrenuo tešku mjedenu ručicu. Odgurnuo je vrata, sleđima naslonjenim na zid, spremna oružja.

— Je li to zaista potrebno, Michael?

Havelock se polako vraćao u okvir, polako prilagođavajući oči sjenovitomneizravnom svjetlu biblioteke. Izvor su bile dvije svjetiljke; jedna s resama navelikom stolu na kraju sobe; druga je bila podna svjetiljka, iznad mekanog kožnatognaslonjača, koja je obasjavala divlju, neurednu glavu Raymonda Alexandera. Stari jenovinar sjedio nepokretno, a u njegovim napuhnutim blijedobijelim rukama bila ječaša s brandyem, koju je držao ispred tamnocrvene smoking jakne od baršuna.

— Uđite — rekao je, okrenuvši se prema maloj kutiji na pokrajnjem stoliću.Pritisnuo je dugme, a negdje iznad, na zidu iznad vrata, ugasio se prigušeni sjaj tele-vizijskog monitora. — Gospođica Karas je zgodna žena. Vrlo ljupka... Uđite, dragamoja.

Jenna se pojavila, stojeći uz Michaela. — Vi ste čudovište ― jednostavno će.

— Mnogo gore.— Htjeli ste nas oboje ubiti — nastavila je. — Zašto?

— Ne njega, nikad njega. Ne Mihaila. — Alexander je podigao čašu i otpio.— Vaš život, ili smrt, nisu nikad ozbiljno razmatrani, ni ovako ni onako. To je biloizvan naših ruku.

— Mogao bih te ubiti zbog toga — rekao je Havelock.

— Ponavljam: izvan naših ruku. Iskreno, mislili smo da će se ona umiroviti,povući se, vratiti se u Prag, možda najzad postati podobna. Zar ne vidiš, Michael, onanije bila važna. Samo ti; jedino si ti bio važan. Ti si morao otići, a znali smo da te oninikad neće pustiti, bio si im suviše dragocjen. Morao si to učiniti sam, inzistirati nasebi. Tvoje je gađenje moralo biti duboko, tako bolno da za tebe nema drugog izlaza.To je djelovalo. Otišao si, napustio si ih. To je bilo potrebno.

— Zato jer sam te poznavao — rekao je Havelock. — Znao sam čovjeka kojibolesnog prijatelja što se raspada vodi niz put umobolnosti, pretvarajući ga u nekuvrst groteske — Belial1 s prstom na nuklearnom obaraču. Poznavao sam čovjeka kojije to učinio Antonu Matthiasu. Znao sam Parsifala.

— Zar su mu nadjenuli to ime? Parsifal? Odlična ironija. Nema zacjeljivanjarana s tim prijanom, treba ih samo razderati, opet otvarati. Posvuda.

— Zato ste učinili što ste učinili, zar ne? Znao sam tko ste.Alexander je zatresao glavom. Zelene oči, pod gustim nadvijenim obrvama,

nakratko su se zatvorile. — Ni ja nisam bio važan. Anton je inzistirao; ti si mu postaoopsjednutošću. Bio si ono što je ostalo od njegovog integriteta, njegove savjesti uraspadanju.

— Ali si ti znao kako to treba učiniti. Ti si znao sovjetskog dvostrukog agentatako visoko u vladi da je mogao postati državnim sekretarom. Bio bi da nije bio tamona toj obali Costa Brave. Znao si gdje je, znao si mu ime, bio si u dodiru s njim!

— Mi nismo ništa imali s Costa Bravom! O tome sam saznao tek kad sam seraspitivao o tebi. Mi to nismo mogli razumjeti, bili smo šokirani.

— Ne Matthias. On je bio izvan toga da bude šokiran.— To je bilo onda kad smo znali da je sve izvan kontrole.

— Ne mi! Ti!Stari novinar je opet zaustavio svaki pomak tijela, dok je rukama stezao čašu.

Pogled je vezao za Havelockov i odgovorio: — Da. Ja. Ja sam znao.— A onda si me poslao na Poole's Island, očekujući da će me tamo ubiti, a kad

sam jednom mrtav kriv sam već iz razloga šutnje.— Ne! — Alexander je zatresao glavom, sada silovito. — Nisam ni pomišljao

da ćeš otići dolje, nisam ni pomišljao da bi ti dopustili da odeš tamo.— Ta vrlo uvjerljiva priča o vojnikovoj ženi s kojim si se upoznao i što ti je

ona rekla. Sve je bila laž. Nije bilo nikakvih hitnih odsustava, nitko nije napustio otok.Ali sam ti vjerovao, dao sam ti riječ da ću zaštititi izvor. Zaštititi tebe. Nikad o tomenisam ništa rekao, čak ni Bradfordu.

1 Demon koji se često spominje u apokaliptičkoj literaturi; u kršćanskoj tradiciji poistovjećen s đavolomili Sotonom (op. prev.)

— Da, da, htio sam te uvjeriti, ali ne na taj način. Htio sam da se uspinješstepenicama, koristeći se svojim redovnim kanalima, da se sučeliš s njima, natjeraš ihda ti kažu istinu ... A kad jednom saznaš istinu, cijelu istinu, mogao bi vidjeti, mogaobi razumjeti. Mogao bi biti kadar to zaustaviti... Bez mene.

— Kako? Za Kristovo ime, kako?— Mislim da znam, Mihail — sada će Jenna, dotaknuvši Havelockovu ruku

dok je on gledao dolje u Alexandera. — Mislio je »mi«. Ne »ja«. Ovaj Čovjek nijeParsifal. Njegov sluga, možda, ali nije Parsifal.

— Je li to istina? — upita Havelock.— Natoči sebi i gospođici Karas piće, Michael. Ti znaš pravila. Imam ti nešto

ispričati.— Bez pića. Tvoja se pravila više ne primjenjuju.

— Barem sjedi i otkloni taj pištolj. Ovdje se nemaš čega bojati. Ne od mene.Ne više.

Havelock je pogledao u Jennu; kimnuo je, pa su oboje sjeli u susjedne naslo-njače nasuprot Alexanderu. Jenna je izvukla fotografije ispod kaputa i stavila ih ukrilo. Michael je oružje stavio u džep.

— Počni — rekao je odrešito.

— Prije dosta godina — započe novinar, zureći u čašu u rukama— Anton i ja smo izvršili zločin. U našoj je svijesti to bilo mnogo ozbiljnije

od bilo koje kazne za to, a kazna bi bila do krajnosti oštra. Ispali smo budale...'lakovjerni' je bezazlena riječ, 'zavarani' je podesnija, 'izdani' najprimjerenija. Ali namje bila nepodnosiva činjenica da se to moglo nama dogoditi — nama, dvojicipragmatičnih intelektualaca. Kao što smo vjerovali da jesmo. Pa ipak, dogodilo se. —Aleksander je ispraznio čašu i odložio je na stol pored stolice. Prekrižio je ruke inastavio. — Da li je to bilo zbog mog prijateljstva s Matthiasom, ili zbog mogpoložaja i statusa koji sam imao u ovom gradu, bilo kako bilo, iz Toronta me nazvaojedan čovjek i rekao mi da je nabavio lažni pasoš te da leti u Washington. Bio jesovjetski građanin, obrazovan čovjek koji je tek zašao u šezdesete godine života, a usovjetskoj vladi je bio službenik prilično visokog položaja. Imao je namjeru daprebjegne, i upitao me da li bih ga mogao staviti u vezu s Anthonyem Matthiasom. —Novinar je zašutio, nagnuo se naprijed, stegnuvši rukohvate stolice. — Vidiš, tko godje tih dana poznavao Antnona mogao se naći uklopljenim u izuzetnim događajima;njegov je utjecaj rastao sa svakim člankom koji je napisao, sa svakim putovanjem uWashington. Utanačio sam sastanak; mjesto sastanka: ova soba. — Alexander sevratio naslonu, pa stao gledati u pod. — Taj je čovjek imao ponuditi vrlo značajneinterne činjenice, pokazao je široko poznavanje unutrašnjih sovjetskih pitanja. Mjesecdana kasnije radio je za State Department. Tri godine poslije toga, Matthias je biospecijalni asistent Predsjednika, a dvije godine poslije državni sekretar. Čovjek izRusije još je bio u tom ministarstvu; njegove su talente toliko cijenili da je tada većobrađivao visoko klasificirane informacije kao direktor Odjela za izvještaje i raporteiz zemalja istočnog bloka.

— Kad si to saznao? — upita ga Havelock.Novinar podignu pogled, pa će mirno: — Prije četiri godine. Opet, u ovoj sobi.

Prebjeg je molio da se sastane s nama obojicom; rekao je da je ono što ima reći vrlo

hitno, a naše rasporede za tu večer moramo izbrisati — nema vremena za odgađanje.Sjedio je gdje sada sjedi gospođica Karas i rekao nam istinu. Bio je sovjetski agent iMoskvi je stalno slao najosjetljivije informacije — proteklih šest godina. Ali se neštodogodilo i on više ne može funkcionirati u toj ulozi. Osjećao se starim i iscrpljenim —pritisak je bio prejak. Htio je iščeznuti.

— A budući da ste ti i Anton — pragmatični intelektualci — bili odgovorni zašest godina infiltracije, imao vas je točno tamo gdje vas je htio imati — oštro ćeMichael. — Ne dao Bog da veliki ljudi budu okaljani.

— To je bio dio toga, svakako, ali, postojalo je i stanovito opravdanje.Anthony Matthias je bio u svom zenitu, preoblikujući globalnu politiku, tražećisigurne nagodbe i detant, stvarajući svijet donekle sigurnijim nego što je bio prijenjega. Takvo bi otkriće bilo politički katastrofalno; uništilo bi ga — i dobro koje jeradio. Ja sam ga u to uvjeravao najjačim riječima.

— Uvjeren sam da ga nije trebalo dugo uvjeravati — rekao je Havelock.

— Duže nego što misliš, možda — odgovori mu Alexander, s tragom umorneljutnje u glasu. — Čini se da si zaboravio tko je on bio.

— Možda to nisam nikad ni znao.— Rekli ste da je to dio toga — prekinu ih Jenna. — Koji je drugi dio?

Novinar je premjestio pogled na Jennu i zadržao ga na njoj prije nego jeodgovorio. — Taj je čovjek dobio naređenje s kojim se nije mogao, nije htio složiti.Rečeno mu je da bude spreman na niz šokantnih izvještaja iz istočnog bloka, kojemora oblikovati na takav način da se Antona prisili da zahtijeva pomorsku blokaduKube, zajedno s predsjedničkom Crvenom uzbunom.

— Nuklearnom?

— Da, gospođice Karas. Ponavljanje raketne krize iz '62, ali sada mnogo pro-vokativnije. Ti bi zapanjujući izvještaji bili poduprti fotografskim »dokazima« koji biprikazivali džunglu i obalne predjele Kube načičkane ofanzivnim nuklearnim oruž-jem, prvim mostom neposrednog napada.

— Zbog kakve svrhe? — upita Jenna.— Geopolitička zamka — rekao je Michael. — On ulazi u nju, gotov je.

— Točno tako — suglasio se Alexander. — Anton donosi punu vojnu moćSjedinjenih Država do ruba rata, a odjednom se otvaraju vrata Kube i Kuba pozivainspekcijske timove iz cijelog svijeta da sami vide. Nema ničega, a Anthony Matthiasje ponižen, portretiran kao histerični alarmist — ono što nikad nije bio — a svinjegovi izvanredni pregovori bili bi odbačeni u smeće.

— Ali taj sovjetski agent — sada će Jenna, zbunjena — taj čovjek koji je šestgodina snabdijevao Moskvu tajnama, bio je profesionalac, ako ništa drugo; odbio je.Je li rekao zašto?

— Prilično ganutljivo, mislio sam. Rekao je da je Anton Mathias suviše drago-cjen da bi bio žrtvovan intrigi ili užarenim glavama u Moskvi.

— Voennaja — dodao je Havelock.— Ti su šokantni izvještaji stigli i bili zanemareni. Nije nastala nikakva kriza.

— Da li bi ih Matthias prihvatio kao autentične da nije znao? ― upitaMichael.

— Netko bi ga prisilio na to. Savršeno svjesni ljudi u odjelu bi se uzbunili,možda bi došli nekome poput mene — da im nije bilo unaprijed rečeno što mogu oče-kivati, o kakvoj je neobuzdanoj strategiji riječ. Anton je pozvao sovjetskog ambasa-dora na dug povjerljiv razgovor. U Moskvi su neke ljude zamijenili.

— Vratili su se — nato će Havelock.Novinar je žmirnuo; nije shvatio, nit se gradio da je shvatio. Nastavio je: —

Čovjek koji nas je zavarao, ali koji naposljetku nije htio izdati neki glas u sebi, išče-zao je. To je Anton omogućio. Dali su mu novi identitet, novi život, daleko od onihkoji bi ga rado bili ubili.

— I on se vratio — rekao je Michael.

— Nikad baš nije ni otišao. Ali da, vratio se. Prije nešto više od godinu dana,ne telefonirajući mi, bez upozorenja, došao me posjetiti i rekao da moramo razgova-rati. Ali ne u ovoj sobi; ovdje nije htio razgovarati i mislim da sam to cijenio. Predob-ro sam se sjećao one noći kad nam je rekao što je učinio. Bilo je kasno poslije podne,pa smo šetali duž klanca — dva starca što hodaju polako, oprezno svladavaju teren,jedan duboko uplašen, drugi znatiželjno intenzivan... na mirni način, opsjednut. —Alexandar je zastao. — Ja bih htio još malo brandya, ovo mi ne pada lako.

— Gdje je? — upita Jenna, ustavši, uzevši čašu.

— Bakreni bar — rekao je starac, gledajući u nju. — Pored zida, draga moja.— Nastavi — nestrpljivo će Havelock. — Ona te može čuti; oboje te možemo

čuti.— Mislio sam što sam rekao. Potreban mi je brandy... Ne izgledaš dobro,

Michael. Djeluješ umorno, neobrijan si i imaš kolobare ispod očiju. Trebalo bi da siposvetiš više pažnje.

— Zabilježit ću to.Jenna se vratila. — Evo — rekla je, uručila Alexanderu piće, pa sjela na svoje

mjesto.Bilo je to prvi put da je Havelock primijetio da se Raymondove ruke tresu.

Zato je čašu držao objema rukama, stežući je da smanji drhtanje. — »Na mirni način,opsjednut«. Tu si stao.

— Da, sjećam se. — Alexander je popio gutljaj, pa pogledao u Jennu. —Hvala vam — rekao je.

— Molim, nastavite.— Da, svakako... Hodali smo duž kose, nas dvojica staraca tog kasnog

poslijepodneva, kad se on odjednom zaustavio i rekao mi: »Morate učiniti kakozahtijevam, jer imamo mogućnost koja se svijetu više nikad neće pružiti«. Rekao sammu da mi nije običaj da pristajem na takve zahtjeve prije nego saznam što se traži odmene. Rekao mi je da to nije molba već zahtjev, da će on, ako odbijem, objelodanitiulogu koju smo Matthias i ja odigrali u njegovoj špijunskoj aktivnosti. Razotkrio binas obojicu, uništio nas obojicu. Toga sam se najviše bojao — zbog obojice, i to višezbog Antona nego zbog sebe.

— Što je htio da uradite? — upita ga Havelock.— Trebalo je da budem Boswell1 a moji bi dnevnici bilježili stalno pogorša-

nje, izopačenje, rušenje čovjeka tolike moći da bi svijet mogao gurnuti u ludilo, kojeje već bilo pred njim. Moj Samuel Johnson2 bio je, dakako, Anthony Matthias, aporuka čovječanstvu trebalo je da bude otrežnjavajuća: »Ne smije se dopustiti da seovo opet dogodi; nijedan čovjek više ne bi smio biti uzdignut do takvih visina.«

— »Učinili smo ga bogom« — rekao je Michael, sjećajući se Berquistovihriječi — »kad nismo posjedovali nebesa.«

— Dobro rečeno. — Novinar je kimnuo. — Volio bih da sam to ja napisao.— Taj čovjek, taj Rus — sada će Jenna — vam je tog poslijepodneva rekao

što se događa s Matthiasom?— Da. Vidio ga je, bio je s njim. Prepoznao je simptome. Nagle tirade, iza njih

plač, stalno samoopravdanje, lažna poniznost koja je jedino služila naglašavanju nje-govih uspjeha... sve jača sumnja u gotovo svakoga oko sebe; ali bi u javnosti uvijekimao fasadu normalnosti. Onda su bili lapsusi u pamćenju, uglavnom kad se ticalo ne-uspjeha a, podboden, redovito je optuživao druge zbog tih neuspjeha... Ja sam sve tovidio, sve bih to zabilježio. Gotovo svakog tjedna bih se odvezao do Shenandoaha...

— Nedeljom? — upadnu Havelock.

— Nedjeljama, da.— Decker?

— O, da, komandir Decker. Dotad je, vidite, čovjek kojeg nazivate Parsifal,uvjerio izopačenog Antona da će sve njegove politike, sve njegove vizije naći svojekonačno opravdanje u totalnoj snazi. Majstorski plan, a našli su čovjeka koji im jemogao davati sve što im je trebalo.

— Za konačnu igru šaha — rekao je Michael.— Da. Decker bi dolazio stražnjim putem i sastajao se s Mathiasom u brvnari

kojom se služio kad je htio biti sam.— Woodshed — dodao je Havelock. — Sistem snimanja aktiviran glasom.

— Nikad nije omanuo — suglasio se Alexander, glasom koji je jedva bio jačiod šapata. — Nikad. Čak i poslije, kad su Mathias i ... Parsifal igrali svoju jezovituigru, a sve je bilo još strasnije zbog toga jer je Matthias bi jedan od igrača. To je bilozastrašujuće i na drugi način, jer bi Anton postao ratoborni državnik, sjajni pregova-rač, koji ne bi vidio čovjeka koga nazivate Parsifal, već bi vidio druge, obraćao sedrugima. Ruskim generalima i znanstvenicima koji nisu bili tamo, kineskim vojnimkomandantima i komesarima napô puta preko Globusa. U tim ih je trenucima onvidio, bili su tamo. Tako su se uigrale samoizazvane seanse, terapija vrste koja teme-ljito uništava. A svaki put kad bi izišao stanje mu je opet bilo gore, oči, koje su čuvaleone naočari s okvirom od kornjačevine, još dalje od žarišta. Bio je čovjek koji sedoimao kao da je bio na nekoj vrsti 'putovanja' od droge, a zbog toga bi mu mozakopet bio za nijansu mutniji, no još je mogao funkcionirati u oba svijeta... Ja sam tovidio, sve sam to napisao.

1 James Boswell (1740-95), škotski autor i pravnik, osobito poznat po djelu Život Samuela Johnsona,prijatelj Voltairea i Rousseaua (op. prev.)

2 Engleski leksikograf, kritičar i kozer, poznat kao Dr. Johnson (1709-84), autor niza značajnih djela.Njegova slava uvelike počiva na Boswellovoj biografiji (op. prev.)

— Kad sam se ja pojavio? — upita ga Havelock. — Zašto ja?— Ti si uvijek bio tamo, tvoje su fotografije bile na njegovu stolu, na

komodi... u Woodshedu. Album s fotografijama vas dvojice na kampiranju krozkanadski daleki zapad.

— Zaboravio sam na to — rekao je Michael. — To je bilo vrlo davno. Biosam još na školovanju. Anton mi je bio savjetnik.

— Mnogo više od toga. Bio si mu sin kojeg nije imao, razgovarao si s njim nanjegovu materinskom jeziku, podsjećao si ga na drugo mjesto, na drugo vrijeme. —Alexander je podigao glavu prikovavši pogled na Havelocku. — Iznad svega, ti si biosin koji je odbio povjerovati da su njegove vizije, njegova rješenja za svijet, baš onaprava i jedina. Nije te mogao uvjeriti. Tvoj mu je glas govorio da nije u pravu, a on tonije mogao podnositi. Nije mogao podnijeti da mu se kaže da nije pravu, osobito akoto ti kažeš.

— I nije bio u pravu. Znao je da ću mu to reći.

— Oči bi mu odlutale do tvojih fotografija, pa bi te odjednom vidio i razgova-rao s tobom, mučen tvojim argumentima, tvojom ljutnjom. Bojao te se, zapravo... irad bi prestao.

— I zato je mene trebalo ukloniti.

— Tamo gdje ga više nećeš moći ocjenjivati, mislim. Ti si bio dio njegovesvakodnevne realnosti, State Department. Trebalo te odvojiti od te realnosti. To ga jepočelo mučiti, trošiti; nije mogao dopustiti tvoje upletanje. Morao si otići; nije moglobiti drugačije.

— A Parsifal je znao kako to treba učiniti — ogorčeno će Michael.— On je znao krticu u Stateu. Prišao mu je i rekao mu što da radi.— Ja s tim nemam nikakve veze. Znao sam da se to radi, ali nisam znao

kako... Govorio si Antonu o gospođici Karas. O svojoj vezanosti za nju, privrženostispram nje, i kako si nakon dugih godina svoje unutrašnje bune — što se vraćalo svedo tvog djetinjstva — zapravo spreman da izađeš. S njom. Izići, to ti je bilo veomavažno. Svoju si odluku donio.

— Mislio si da bih izišao bez nje? Zašto?— Zato jer je Parsifal iskusan u tim pitanjima — rekla je Jenna. Odabrala je

jednu od fotografija i predala je Michaelu. — Klinički psiholog pridodan KGB-u.Čovjek koji se zove Aleksej Kaljazin, lice koje je izazvalo akord u tebi.

— Ja ga ne znam! — uzviknuo je Havelock. Ustao je i okrenuo se RaymonduAlexanderu. — Tko je on?

— Ne traži od mene da ti kažem ime — prošaptao je novinar, tresući glavom, ipovukavši se natrag na stolici. — Ne pitaj mene. Ja ne smijem biti upleten.

— Proklet bio, ti jesi upleten! — viknuo je Michael, bacivši fotografiju uAlexanderovo krilo. — Ti si Boswell... Čekaj trenutak! ― Michael je pogledao Jennui rekao: — Bio je prebjeglica. Zaboravi činjenicu da su ga ubacili, bio je prebjeg.Morao je biti ubilježen!

— Svako spominjanje prebježištva Alekseja Kaljazina je izbrisano — mirnoće Alexander. — Sva je dokumentacija uklonjena; čovjek s drugim imenom jejednostavno iščezao.

— Naravno. Tako veliki čovjek ne bi mogao biti okaljan! — Havelock sepribližio Alexanderovoj stolici; sagnuo se i zgrabivši suvratke novinarove jakne,naglo ga podigao. — Tko je on? Kaži mi!

— Pogledaj na fotografiju. — Alexanderovo se tijelo treslo. ― Pogledaj je.Skini najveći dio kose, obrve također. Licu mu dodaj mnoge bore, oko očiju... malabijela brada, prošarana sivim dlakama.

Michael je zgrabio fotografiju i zagledao se u nju — Zelienski, Leon Zelienski!— Mislio sam da ćeš vidjeti, mislio sam da ćeš razumjeti. Bez mene. Konačna

šahovska partija... najbolji igrač šaha kojeg je Anton znao.— On nije Rus, on je Poljak! Umirovljeni profesor povijesti s Berkeleya...

doveli su ga ovdje s Varšavskog sveučilišta.— Novi identitet, nov život, papiri na mjestu a lokacije zatamnjene. Živi na po-

krajinskom putu, manje od dvije milje od Matthiasa. Anton je uvijek znao gdje je on.Havelock je podigao ruke do sljepoočica, nastojeći zadržati podivljalu bol u

glavi. — Ti... ti i Zelienski. Dvojica raspamećenih staraca! Znaš li što ste učinili?

— To je izvan kontrole. Sve je izvan kontrole.— Nikad to niste imali pod kontrolom, u svojim rukama! Čim je Zelienski

stigao do krtice, vi ste izgubili! Svi smo izgubili! Zar nisi mogao vidjeti što sedogađa? Zar ste mislili da će to završiti s prokletom porukom? Zar ga niste moglizaustaviti? Znao si da je Matthias na Poole's Islandu... kako si saznao?

— Izvor. Jedan od doktora — preplašen je.— Onda si znao da su ga dijagnosticirali kao umobolnika! Kako si mogao

dopustiti da to ide dalje?— Upravo si to rekao. Nisam ga mogao zaustaviti. Nije me htio slušati —

neće me slušati. Ja ga ne mogu zaustaviti! On je sada lud poput Antona. Ima kom-pleks Krista — on je jedino svjetlo, jedini put.

— A ti si svoje sveto ime prodavao u štampi, kako bi on mogao dalje. Od čegasi dovraga ti načinjen?

— Ostavi mi nešto, Michael. On me ukavezio. Zelienski mi je rekao da će, akonekome pođem, ili netko dođe njemu, nastati nova situacija, pa više neće biti njegovihsvakodnevnih telefoniranja iz raznih telefonskih govornica, a ti takozvani nuklearnisporazumi — koje je potpisao Anthony Matthias — bit će na putu za Moskvu iPeking

Havelock je promatrao nemirne zelene oči starog novinara, gledao u natečeneruke koje su sada stezale rukohvate stolice. — Ne, Raymonde, to je samo dio toga. Tine bi mogao podnijeti da budeš otkriven, da nisi u pravu. Ti si poput Antona —preplašen istinom svojih pogrešaka. Slijepi ali svemoćni Tiresija,1 koji vidi ono štodrugi ne vide, mit koji treba održavati bez obzira na cijenu.

— Pogledaj me! — odjednom uzviknu Alexander, dok mu se cijelo tijelotreslo. — Ja živim s ovim — kroz ovo — gotovo godinu dana. Što bi ti učinio?

— Neka mi Bog pomogne, ne znam. Mogu se jedino nadati da bih učinio boljeod tebe... ali ne znam. Natači si mnogo brandya, Raymonde. Zadrži mit; stalno si po-....................

1 Tebanski slijepi prorok koji je otkrio Edipu da je ovaj ustvari ubio svog oca i oženio se svojom majkom(op. prev.)

navljaj, opet i opet, da si nepogrešiv. To može pomoći. Isto tako, možda više nećeznačiti nikakvu razliku. Iziđi vani s tim pompeznim osmijehom na licu. Samo izađi.

— Michael se okrenuo Jenni. — Hajdemo odavde — rekao je. — Čeka nasduga vožnja.

— Jug Sjeveru, javi se!— Sjever sluša. Sto je?

— Hodi do telefona i pozovi Victora. Počinje kretanje. Naši su ljudi, muškaraci žena, brzo izašli i razgovarali s pratnjom; pratnja je bila oko kuće. Oba suautomobila od tamo odjurila prije nekoliko trenutaka, s papučicom do poda.

— Nemojte ih izgubiti.

— Nemoguće. Pratnja je napustila »lincolna« na cesti, a mi smo ispod šasijepostavili usmjerivački homer.1 Ni potres ga ne bi stresao.

1 Elektronski uređaj za navođenje emitiranjem signala (op. prev.)

39

Noćno je nebo bilo čudno podijeljeno — jasna mjesečina iza, a strop mrakaispred. Dva su automobila jurila pokrajinskim putevima; dvojica u »lincolnu« supredano štitili ne razumijevajući, a Michael i Jenna su razumjeli i bojali se.

— Više nema pravila — rekao je Michael. — Knjiga s pravilima nije napisana— On je kadar mijenjati se, to je sve što zaista znaš. Ovamo je upućen s jed-

nim ciljem, pa je prešao na drugu stranu.— Ili se spotaknuo? Rečeno je da se osjeća starim i iznurenim, da je pritisak

bio prevelik. Možda je jednostavno digao ruke i ušetao u utočište.— Sve dok nije našao drugu obavezu, drugo čemu se predao, i prihvatio sas-

vim drugačiji niz pritisaka — rekla je Jenna. — Okrepljujuće pritiske za čovjeka nje-govih godina, zamišljam. On ima preko sedamdeset, zar ne?

— Tako otprilike.— Misli o tome. Kraj možda neće doći još zadugo, ali je ipak na vidiku. A pri-

bližavajući se tome odjednom nalaziš da si otkrio izvanredno rješenje za koje mislišda je svijetu očajnički potrebno. Što onda radiš?

Havelock ju je pogledao. — To je ono što me zastrašuje. Zašto bi se pomakaood centra? Kako da ga navedem da se pomakne?

— Htjela bih da znam odgovoriti na to. — Jenna je pogledala u vjetrobran, umirijade vodenih kuglica koje su stale pokrivati staklo. — Ulazimo u kišu — rekla je.

— Ukoliko nema drugog rješenja — mirno će Michael, uključivši brisaljke. —Zamijeniti jednu lokaciju za drugu.

— Što?— Nisam siguran, ne znam. Nema nikakvih pravila. — Havelock je uzeo mik-

rofon i prinio ga usnama. — Pratnja, jeste li sa mnom?— Oko sto dvadeset metara iza vas, Sterilna pet.— Usporite, učinite razmak najmanje od milje i po. Stižemo na to područje, a

mnogim ste ljudima očigledno vladino vozilo. Ne želim nikakvu vezu između nas,nikakve iznenađene poglede. Ako čovjek s kojim uspostavljamo kontakt čak i pomislitko ste, ne želim misliti o posljedicama.

— Ne volimo tu udaljenost — rekla je pratnja.— Žao mi je ako vas vrijeđam, ali to je naredba. Ostanite izvan vidika. Vi zna-

te odredište; samo krenite brdskom cestom kako sam vam opisao. Nešto kao Senecaili slično. Hodite gore oko pola milje. Mi ćemo biti tamo.

— Da li biste htjeli ponoviti naredbu, sir? Michael je to učinio. — Je li tojasno?

— Da, Sterilna pet. I na traci je.

Prljava kola su naišla na pokrivač kiše; prašina i blato su se rastvarali podpljuskom. Vozač je skrenuo u dugi zaokret kad je odjednom stao bljeskati crvenisvjetlosni signal snažnog radiozvučnika.

— Mi smo na drugačijoj frekvenciji — rekao je čovjek na putničkom sjedištu,ispruživši ruku prema mikrofonu. Pritisnuo je scanner za kontakt. — Da? — rekao je.

— Jug?

— Tu smo.— Ovdje Victor. Približavam se Warrentonu na Šezdeset šest. Gdje ste vi?

Čovjek s mikrofonom je proučavao kartu na krilu pomoću svjetla na olovci. —Sjeverno na Sedamnaestici, vozimo prema Marshallu. Možete preuzeti u Warrentonu.

— Status?— Normalan. Kad stignu do Marshalla, ili će nastaviti na sjever po Sedamnae-

stici ili će skrenuti zapadno na Front Royal Road. Zaokreti postaju teški; dolazimo nabrda.

— Imamo ljude koji tamo pokrivaju obje rute. Želim znati kojom cestom oniidu i udaljenost između Sterilne pet i njihove pratnje. Upotrijebite ovaj kanal. Trebalobi da vas stignem za deset do petnaest minuta.

— Čiji plan leta?

— Moj.Plavokosi muškarac koji je sjedio u smeđim kolima ispred zalogajnice Blue

Ridge, skljokao se natrag na sjedištu, s pogledom na cesti. Pritisnuo je dugme. —Ovdje smo, Front Royal Road — rekao je dok je »buick coupe« projurio na kiši. —Točno na vrijeme i u žurbi.

— Koliko je »lincoln« udaljen od njih? — upita glas iz zvučnika.

— Još mu nema ni traga.— Siguran si?

— Nema svjetala, a nitko nije tako prokleto glup da bi po ovoj kiši vozio umraku, ukoliko se ne želi skotrljati.

— To nije normalno. Odmah ću se vratiti.— To je tvoja oprema.

Plavokosi je spustio mikrofon i uzeo cigarete što su bile pored njega, nasjedištu. Izbacio je jednu iz kutije i upalio butanski upaljač. Prošlo je trideset sekundia »lincoln continental« se još nije pojavio na vidiku; ništa se nije vidjelo osim gustihbrzih mlazeva kiše. Četrdeset pet sekundi. Ništa. Ništa. Minuta, a iz zvučnika jeprsnuo glas praćen smetnjama. — Front Royal, gdje ste?

— Ovdje i čekamo. Rekao si da ćeš se odmah vratiti, sjećaš li se?

— Pratnja. Je li prošla?— Ništa. Da su prošli ja bih te pozvao, prijatelju... Čekaj. Ostani. Možda ih

imamo. — Iza zaokreta se pojavilo svjetlo, a poslije nekoliko sekundi projurila sudugačka, crna kola. — Netom je prošao. Ja počinjem kotrljati. — Plavokosi je kolaizveo natrag na cestu.

— Odmah ću se vratiti — rekao je glas.— Ponavljaš se, momče — rekao je plavokosi, pritisnuvši papučicu za brzinu.

Ubrzavajući dok je pomno motrio cestu ispred sebe, ugledao je crvena stražnja svjetla»lincolna« kako trepću u daljini, kroz mlazeve kiše. Lakše je disao.

— Front Royal — zagalamio je glas iz zvučnika.— Evo me, curice mala.

— Prijeđi na sedamnaest-dvadeset megaherca radi drugih instrukcija.— Prelazim. — Plavokosi je muškarac pritisnuo na metalno dugme; iznad

radiobrojčanika pojavila se uska horizontalna traka s digitalnim očitavanjem. — FrontRoyal u poziciji — rekao je.

— Ovdje je čovjek kojega ne poznaješ, Front Royal.— Lijepo je što sam te upoznao, stari drugaru.

— Koliko si plaćen za noćas? — upita ga novi glas.— Budući da si ti čovjek kojega ne poznajem, držim da bi ti morao znati

koliko.— Koliko si dobar?

— Vrlo. Koliko je dobar tvoj novac?— Već si isplaćen.

— Ne za ono što sada želiš.— Dobro zamjećuješ.

— Ti si prilično očit.— Taj veliki prijan naprijed; on zna kamo mali prijan ide, slažeš li se?

— Slažem. Mnogo je prostora između njih, osobito za noć kakva je ova.— Što misliš možeš li doći između njih.

— Može ovaj momak. Onda što?— Dodatna nagrada.

— Za što?— Mali će se prijan negdje zaustaviti. Kad to učini, ja više ne želim velikog

prijana oko njega.— Ti govoriš o prilično velikom dodatku, g. Bezimeni. Ta su kola Abraham.

— Šest brojki — rekao je glas. — Neoprezan vozač. Vrlo neoprezan i vrlotočan.

— U igri si, curice mala.Arthur Pierce je kimnuo kroz prozor i kišu prošavši pored starog automobila

četiri milje niže niz Front Royal Road. Podigao je mikrofon i progovorio nafrekvenciji 1720.

— U redu, Jug, evo instrukcija. Ti ostaješ sa mnom, svi ostali su otpušteni.Svima im zahvali na njihovom vremenu i kaži im da ćemo biti u kontaktu.

— Što je sa Sjeverom? Oni putuju.— Želim da se vrate s mornaričkim kontingentom. Sada je njihov; mogu

alternirati. Prije ili kasnije — večeras, sutra, idućeg dana — oni će ga pustiti. Ono štooni rade, završite. Ne želimo mu čuti glas.

Havelock je zaustavio kola i spustio prozor: provirio je kroz kišu i ugledaoznak pribijen na drvu, osjećajući se sigurnim da je to ono što traži. Natpis je glasio:

SENECA'S NOTCH Dead EndDvaput se odvezao do kuće Leona Zelienskog, jednom poslije podne kad

starčeva kola nisu mogla krenuti, a onda nekoliko godina poslije, u noći poput ove,kad se Matthias zabrinuo da bi Leon mogao negdje zapeti u blatu. Zelienski nije skolima upao u blato, ali je zato Michael; bilo je to dugo mokro šetanje natrag doAntonove kuće. Sjećao se puteva.

Kući je poveo Leona Zelienskog; sada je dolazio u posjet Alekseju Kaljazinu,Parsifalu.

— Evo nas — rekao je Havelock, kad su skrenuli na put s površinom od raz-bacanog kamenja, ostataka odavno izlokanog asfalta. ― Ostanemo li na sredini moglibismo uspjeti.

— Ostani na sredini — rekla mu je Jenna,

Naginjali su se i sklizali uskim putem; gume su se vrtjele, odbacujući pojedi-načno kamenje iza kola i u metalne blatobrane. Treštava vožnja nije ništa učinila daim smiri živce. Michael je bio okrutan spram Raymonda Alexandera, znajući da je upravu, ali samo djelomično u pravu. Počeo je razumijevati drugu stranu novinarevadubokog straha, straha koji ga je dovodio do ruba histerije. Zelienski je bio prijetnja,jasna i zastrašujuća; ako Alexander izda Rusa ili se uplete na bilo koji način, više nećebiti inače svakodnevnog telefonskog poziva koji Zelienski upućuje iz raznih govorni-ca. Šutnja će biti signal da su nuklearni sporazumi sad na putu za Moskvu i Peking.

A kemikalije se ne mogu upotrijebiti da bi se Zelienskog prisililo da otkrijebroj koji poziva; bio bi to preveliki rizik s čovjekom njegovih godina. Jedan kubičnicentimetar prekomjerne doze i srce bi mu otkazalo, a broj bi bio izgubljen s unutar-njom eksplozijom. Postoje samo riječi. Koje se riječi moraju naći za čovjeka koji bi daspasi svijet s nacrtom njegova uništenja? Nema umnosti u takvoj svijesti, ništa osimosobne iskrivljene vizije.

Mala kuća se pojavila iznad njih s desne strane; bila je jedva veća od brvnare,četvrtasta oblika, a podignuta od teškog kamena. Kosi zemljani prilazni put završavaoje skloništem za kola, gdje je nepokretno stajao automobil, kojeg je nadstrešnicačuvala od kiše. Jedno svjetlo je sjalo kroz veliki balkonski prozor, koji je nekakočudno pristajao maloj kući.

Havelock je ugasio svjetla i okrenuo se Jenni. — Sve je ovdje počelo — rekaoje. — U svijesti čovjeka koji je tu gore. Sve to. Od Costa Brave do Poole's Islanda, odCol des Moulinetsa do Sterilne pet; ovdje je počelo.

— Možemo li to okončati ovdje, Mihail?— Pokušajmo. Hajdemo!

Izašli su iz kola, pa se po kiši uspinjali po kašastom blatu prilaznog puta, doksu im potočići tekli oko utisnutih stopala. Stigli su do nadstrešnice. Na sredini ispod

nje bila su vrata uzdignuta nad jednom betonskom stepenicom. Havelock je prišaovratima; kratko je pogledao u Jennu, pa pokucao.

Za nekoliko trenutaka vrata su se otvorila, a na otvorenom prostoru je stajaoomaleni, pogrbljeni starac, samo s nekoliko pramenova kose i malom bijelom bradi-com posutom sivim točkama. Dok je zurio u Havelocka, oči su mu se raširile, usnerazdvojile i zadrhtale.

— Mihail — prošaptao je.— Zdravo, Leon. Donosim vam Antonove pozdrave.

Plavokosi je opazio znak. Jedini dio znaka koji je za njega imao značenja bilesu riječi slijepa ulica. Bilo je to sve što je htio znati. S ugašenim putnim svjetlima,izmanevrirao je smeđim kolima stotinjak metara niz glatku mokru cestu, pa sezaustavio sasvim na desnom kraju, s motorom u leeru. Opet je upalio svjetla i ispodkaputa izvukao veliki automatik s prigušivačem. Shvatio je napute g. Bezimenog; bilesu u slijedu. »Lincoln« će se pojaviti svakog časa.

Evo ga! Dvije stotine metara dalje, na početku ovog puta koji se tamo odvojiood autoputa. Plavokosi je otpustio kočnice i otpočeo klizanjem, okrećući volan lijevo-desno, pletući po cesti — nepogrešivi znak pijanog, neopreznog vozača. Limuzina jeoprezno usporila, držeći se desne strane koliko je bilo moguće. Plavokosi je ubrzao,pa je pletenje postalo nasilnije dok se »lincolnova« sirena orila kroz potoke kiše. Kadje bio udaljen desetak metara, plavokosi je odjednom pritisnuo akcelerator sve dopoda i skrenuo na desnu stranu prije nego je oštro zaokrenuo nalijevo.

Začu se udarac. Prednji dio neznančevih kola, rešetka, udarila je u lijevastražnja vrata »lincolna«. Limuzina se pokliznula i udarila u čitavu stranu drugih kola,přikovavši vozačeva vrata.

— Prokletstvo, vi kurvini sinovi! — vrištao je plavokosi kroz otvoreni prozor,nejasno izgovarajući riječi, dok mu se glava njihala amo-tamo. — Sveti Kriste,krvarim! Cijeli trbuh mi krvari!

Dvojica su pojurila iz limuzine, s druge strane. Dok su oni trčali oko kućištamotora na zasljepljujućem svjetlu reflektora, plavokosi se nagnuo preko prozora idvaput ispalio. Točno.

— Da li da vas zovem Leon ili Aleksej?— Ne mogu vam vjerovati! — uzviknuo je stari Rus. Sjedio je ispred vatre,

mokrih žmirkavih očiju, prikovanih na Havelocku. ― Bilo je degenerativno, nepo-vratno. Nije bilo nade.

— Ima samo nekoliko umova, nekoliko volja poput Antonove. Da li će onikad povratiti sav svoj kapacitet, sve svoje mogućnosti, nitko ne može reći, ali jeprošao dug put. Lijekovi su pomogli, isto tako i elektroterapija; sada opet može spoz-navati i zapanjen je onim što je učinio. — Havelock je sjedio na ravnoj stolicinasuprot Zelienskog-Kaljazina. Jenna je ostala stajati pored vrata koja su vodila umalu kuhinju.

— Tražio me je — nastavio je Havelock. — Poslali su me na Poole's Island ion mi je sve rekao. Samo meni.

— Poole's Island?— To je gdje ga liječe. Da li Leon ili Aleksej, stari prijatelju? Kaljazin je

zatresao glavom. — Ne Leon, nikad nije bilo Leon.Uvijek Aleksej.

— Imali ste dobre godine kao Leon Zelienski.— Prisilno utočište, Mihail. Ja sam Rus, ništa drugo. Utočište. Havelock i

Jenna su razmijenili poglede; njene oči su mu govorile da odobrava kurs koji jeodjednom odabrao.

— Vi ste došli nama... Aleksej.— Ja nisam došao k vama. Ja sam pobjegao od drugih. Od ljudi koji bi iskrva-

rili dušu moje otadžbine, koji su otišli izvan granica naših uvjerenja, koji su ubijalinepotrebno, hirovito, tražeći moć radi nje same. Ja vjerujem u naš sistem, Mihail, ne uvaš. Ali ti ljudi ne; oni bi riječi promijenili u oružje, a onda više nitko ne bi mogaodokazati da je u pravu. Svi bismo otišli.

— Šakali — rekao je Havelock, ponavljajući riječi koje je čuo prije nekolikosati. — Fanatici koji u svojim glavama marširaju s Trećim Reichom. Koji nisu vjero-vali da je vrijeme na vašoj strani, samo bombe.

— To je dovoljno.

— Voennaja.Kaljazinova glava kao da je škljocnula prema naprijed. — Ja to Matthiasu

nisam nikad rekao!— Nisam mu ni ja rekao. Ja sam bio na terenu šesnaest godina. ì Zar mislite da

ja ne znam VKR?— Oni ne govore za Rusiju, ne za našu Rusiju!... Anton i ja bismo raspravljali

do ranih jutarnjih sati. On nije mogao razumjeti; on potječe iz sredine oštroumlja iugleda, novca i punog stola. Ovdje to nitko od vas neće razumjeti, izuzev Crnaca,možda. Mi nismo ništa imali i rečeno nam je da ništa ne očekujemo, ne na ovomsvijetu. Knjige, škole, jednostavno čitanje — to nije bilo za nas, za milijune nas. Mismo na ovu zemlju postavljeni kao zemaljska stoka, koju su našli 'bolji' iskorištavali iodbacivali — tako je htio Bog... Princ Vorošin je mog djedu objesio jer je ukraodivljač. Krao divljač!... Sve je to bilo izmijenjeno — promijenili su milijuni nas,vođeni prorocima kojima nije trebao Bog koji je propisao ljudsku stoku. — NaKaljazinovim tankim bijelim usnama pojavio se čudan smiješak. — Nazivaju nasateističkim komunistima. Šta bi oni htjeli da jesmo? Mi smo znali kako je bilo podSvetom Crkvom! Bog koji prijeti vječnim ognjem onome tko ustane protiv živućegpakla nije Bog za devet desetina čovječanstva. Može se i treba ga zamijeniti, otpustitiga zbog neznanja i neobuzdane pristranosti.

— Taj argument jedva da je ograničen samo na predrevolucio-narnu Rusiju —rekao je Michael.

— Zacijelo nije, ali je simptomatičan... a mi smo bili tamo! Zbog toga ćeteizgubiti jednog dana. Ne u ovom desetljeću ili u slijedećem — možda ne za mnogo,mnogo godina, ali ćete izgubiti. Previše je golih stolova, previše natečenih trbuha, a vio tome malo brinete.

— Kad bi se pokazalo da je to istinito, onda mi zaslužujemo da gubimo.Mislim da nije tako. — Havelock se nagnuo naprijed, s laktovima na koljenima, pa jestarom Rusu pogledao u oči. — Da li mi vi govorite da ste dobili utočište, ali nisteništa dali zauzvrat?

— Nisam, ako su u pitanju tajne moje zemlje, niti me Anton ikad o tomeupitao dvaput. Ja mislim da je on posao koji sam radio — posao koji ste vi radili prijenego ste podnijeli ostavku — uglavnom smatrao besmislenim. Naše su odluke vrlomalo vrijedile; naši rezultati nisu bili važni na summitima. Međutim, ja sam vam daopoklon koji nam je oboma služio, a isto je tako služio i svijetu. Dao sam vamAnthonya Matthiasa. Izbavio sam ga od kubanske stupice; to ga je moglo izbaciti izslužbe. Učinio sam to zato jer sam vjerovao u njega, a ne u luđake koji privremenoimaju previše vlasti u mojoj vladi.

— Da, rekao mi je. Bio bi uništen, njegov ugled okončan... Upravo na toj bazi— vašem vjerovanju u njega — zamolio me da vas posjetim. To mora prestati, Leone— oprostite mi — Aleksej. On zna zašto ste učinili što ste učinili, ali se to morazaustaviti.

Kaljazinov je pogled odlutao na Jennu. — Gdje je mržnja u vašim očima,mlada gospođo? Zacijelo, mora je biti.

— Ne želim vam lagati, blizu je mojim mislima. Ja pokušavam razumjeti.— To je trebalo biti učinjeno; nije bilo drugog puta. Anton se morao oslobodi-

ti Mihailove utvare. Morao je znati da je on daleko od vlade, s drugim interesima, sdrugim težnjama. On se tako bojao da će njegov... njegov sin... saznati za njegov rad idoći da ga zaustavi. — Kaljazin se okrenuo Havelocku. — Nije vas mogao izbaciti izsvojih misli.

— Odobrio je ono što ste učinili? — upita ga Michael.— Pogledao je ustranu, mislim; dio njega se uzbunio, a drugi je vikao da

preživi. Tada je već brzo propadao, njegovo je duševno zdravlje apeliralo da bude os-tavljeno nedirnutim bez obzira na cijenu. Gospođica Karas je postala cijenom.

— Nikad vas nije upitao kako ste to učinili? Kako ste uspostavili dodir sljudima u Moskvi da vam dadu što vam je trebalo?

— Nikad. I to je bio dio cijene. Upamtite, svijet u kome smo vi i ja živjelinjemu je bio sasvim nevažan. A onda, dakako, sve je postalo kaos...

— Izvan nadzora? — rekla je Jenna.— Da, mlada gospođo. Ono što smo čuli bilo je tako nevjerojatno, tako

strašno. Žena ubijena na plaži...— Što ste očekivali? — upita ga Havelock, svladavajući se, svjestan da mu to

nije lako. Dvojica... trojica bezumnih staraca.— Ne to. Mi nismo bili ubojice. Anton je naredio da je vrate natrag u Prag i da

bude pod paskom, da njeni kontakti budu pod prismotrom i da se eventualno ustvrdinjena nevinost.

— Te su naredbe presretnute, izmijenjene.— Tada više nije mogao ništa učiniti. Vi ste iščezli, a on je naposljetku postao

sasvim, totalno lud.

— Iščezli? Ja sam iščezla?— Tako su mu rekli. A kad su mu to rekli, on je kolapsirao, napustio ga um.

Mislio je da je i vas ubio. To je bio konačni pritisak koji nije mogao izdržati.— Kako vi to znate? — upita Michael.

Kaljazin se lecnuo, ustuknuo, vlažne oči su mu žmirkale. — Bio je netkodrugi. Imao je izvor, doktora. Pronašao je to.

— Raymond Alexander — rekao je Havelock.— Znači da vam je Anton rekao.

— Boswell.— Da, naš Boswell.

— Spomenuli ste ga kad sam vam telefonirao iz Evrope.— Bio sam prestrašen. Mislio sam da biste mogli razgovarati s nekim tko ga je

vidio u Antonovoj kući; bio je tamo tako često. Htio sam vam dati sasvim prihvatljivrazlog za njegove posjete, održati vas dalje od njega.

— Zašto?— Zato jer je Aleksandar Veliki postao Aleksandar Bolesni. Vi niste bili tu, vi

to ne znate. On sada vrlo rijetko piše. Pije cijeli dan i najveći dio noći; ne možeizdržati naprezanje. Na sreću, za njegovu publiku, to se može objasniti smrću njegovežene.

— Matthias mi je rekao da ste bili oženjeni — rekao je Michael; njegovo jeuho nešto hvatalo u Kaljazinovu glasu. — U Kaliforniji. Umrla je, a on vas je uvjerioda dođete ovdje u Shenandoah.

— Imao sam ženu, Mihail. U Moskvi. A ubili su je Staljinovi vojnici. Čovjekkojemu sam pomogao da uništava, čovjek koji je došao iz Voennaje.

— Žao mi je.Kratko čegrtanje negdje u maloj kući bilo je glasnije nego udaranje kiše

izvana. Jenna je pogledala u Havelocka.— Nije to ništa — sada će Kaljazin. — Imam komad drveta, klin koji

postavljam pod stara vrata za vjetrovitih noći. Kad sam vas vidio zaboravio sam na to.— Starac se opet naslonio na stolicu, pa je svoje mršave, venozne ruke prinio dobrade. — Morate biti vrlo jasni sa mnom, Mihail, i morate mi dati vremena da mislim.Zato vam nisam odgovorio prije nekoliko trenutaka.

— U vezi s Antonom?— Da. Da li on doista zna zašto sam učinio ono što sam učinio? Zašto sam ga

provodio kroz te strašne noći? Auto-i vanjska sugestija, jačajući ga sve dok se nijeponašao poput genija koji on jest, raspravljajući s ljudima koji nisu bih tamo. Da li onto doista razumije.

— Da, razumije — odgovorio je Havelock, osjećajući tisuću udaraca nastražnjoj strani vrata. Bio je tako blizu, ali bi krivi odgovor mogao tog Parsifala bacitinatrag u samonametnutu, neprodornu šutnju. Alexander je imao pravo, na kraju;Kaljazin je imao Kristov kompleks. Iza blagih riječi starog Rusa bila je predanostiskovana u čeliku. Znao je da je u pravu. — Nijedan pojedinac — nastavio je Michael

— ne bi trebalo da ima takvu moć i pritisak takve moći, nikad više. On vas moli, kumivas na osnovu razgovora koje ste vi i on vodili prije njegove bolesti, da mi date tenevjerojatne ugovore koje ste obojica kreirali, i sve kopije koje postoje. Da midopustite da ih spalim.

— On razumije, onda, ali je li to dovoljno? Da li drugi razumiju? Jesu li oninaučili?

— Tko?— Ljudi koji dodjeljuju takvu moć, koji dopuštaju kanonizaciju budućih

svetaca a onda ustanove da su njihovi junaci samo smrtnici, naprsli od napuhnutogega i zahtjeva koji su postavljeni pred njih.

— Oni su prestrašeni. Što biste više htjeli?— Ja želim da znaju što su učinili, kako ovaj svijet može zapaliti jedan sjajni

um uhvaćen u vrtlogu nepodnosivih pritisaka. Ludilo je zarazno; ono ne prestajejednim slomljenim svecom.

— Oni razumiju, to razumije jedan čovjek kojega većina ljudi smatranajmoćnijim na zemlji. Rekao mi je da su stvorili cara, boga, a nisu imali pravo ni najedno ni na drugo. Poveli su ga i uzdigli previsoko; bio je zaslijepljen.

— I Ikar je pao u more — rekao je Kaljazin. — Berquist je pošten čovjek, tvrdali pošten. Osim toga je u nemogućem poslu, ali se u tome ponaša bolje od većine.

— Ne postoji nitko drugi koga bih radije sada vidio na tom mjestu.

— Sklon sam suglasiti se.— Vi ga ubijate — rekao je Havelock. — Pustite ga. Oslobodite ga. Lekcija je

naučena i neće biti zaboravljena. Neka se vrati tom nemogućem poslu i neka radi kakonajbolje može.

Kaljazin je gledao u pucketavi žar vatre. — Dvadeset sedam stranica, svakidokument, svaki ugovor. Ja sam to sam tipkao, upotrebljavajući oblik koji jeBismarck upotrijebio u ugovorima Schleswig-Holsteina. To se Antonu tako sviđalo...Ja nisam nikad bio zainteresiran za novac, oni to znaju, zar ne?

— Oni to znaju. On to zna.— Jedino lekcija.— Da.Starac se okrenuo Michaelu. — Nema kopija osim primjerka koji sam

predsjedniku Berquistu uputio u jednoj omotnici State Departmenta iz Matthiasovaureda, s riječima Ograničeno utisnutim naprijed. Bilo je označeno, dakako, samo zanjegove oči.

Havelock je osjetio napetost, jasno se sjetivši riječi Raymonda Aleksandera daga je Kaljazin »ukavezio«; sjetivši se da će, ako ne bude telefonskog poziva,dokumenti biti upućeni u Moskvu i Peking. Brojevi su se zbrajali do četiri, ne do dva.— Uopće nikakvih drugih primjeraka, Aleksej?

— Nijedan.— Mislila bih — neočekivano će Jenna, koja je oklijevajući zako-raknula

prema slabašnom starom Rusu — da bi Raymond Alexander, vaš Boswell, mogaoinzistirati na jednom primjerku. To je srž njegova pisanja.

— To je srž njegova straha, mlada gospođo. Ja imam vlast nad njim govorećimu da će, ako išta otkrije ikome, primjerci biti upućeni vašim neprijateljima. To minikad nije bila namjera — obratno, najdalja pomisao u mom mozgu. To bi dovelo doistinske kataklizme za koju se molim da bude izbjegnuta.

— Molite se, Aleksej?— Ne nekom bogu kojeg vi znadete, Mihail. Samo kolektivnoj svijesti. Ne

Svetoj Crkvi s predrasudnim Svemogućim.— Mogu li dobiti dokumente?

Kaljazin je kimnuo. — Da — rekao je, izvlačeći tu riječ. — Ali ne u smisluposjedovanja. Zajedno ćemo ih spaliti.

— Zašto?— Vi znate razlog; obojica smo bili u istom zanimanju. Ljudi koji dopuštaju

Matthiasima ovog svijeta da se vinu tako visoko da ih oslijepi sunce, ti ljudi nećenikad znati. Je li jedan starac lagao? Zavarao sam ih prije. Da li ih opet zavaravam?Postoje li kopije?

— Postoje li?

— Ne, ali to oni neće znati. — Kaljazin je s mukom ustao; stajao je i dubokodisao, oslanjajući se čvrsto nogama o tlo. — Pođi sa mnom, Mihail. Zakopani su ušumi duž staze do Notcha. Prolazim pored njih svakog poshjepodneva, sedamdeset trikoraka do stabla svibe, jedinog na ovdašnjem groblju. Često se pitam kako je doprlotamo... Hajdemo, završimo s tim. Kopat ćemo na kiši, strašno ćemo se smočiti i vratitise s oružjem Armageddona. Možda bi nam gospođica Karas mogla pripremiti maločaja. Također i čaše s votkom... s bivolskom travom , uvijek s bivolskom travom.Onda ćemo spaliti dokaze i oživjeti vatru.

Kuhinjska vrata su se otvorila poput nagle eksplozije grmljavine. U vratni-cama je stajao visoki muškarac s rubom sjedina oko ćelave glave, s pištoljem u ruci.

— Lažu vam, Aleksej. Oni uvijek lažu, a vi to nikad ne znate. Ne mičite se,Havelock! — Arthur Pierce je zgrabio Jennin lakat i privukao je sebi. Lijevom ju jerukom uhvatio oko vrata, a automatik joj pritisnuo o glavu. — Brojat ću do pet —rekao je Michaelu. — Kroz to vrijeme ćete s dva prsta izvući oružje i baciti ga na pod,ili ćete glavu ove žene vidjeti smrskanu na zidu. Jedan, dva, tri...

Havelock je otkopčao kaput i s dva prsta kao s pincetama izvukao »llamu« izfutrole. Bacio ju je na pod.

— Dobacite ga nogom! — viknuo je putnik.

Michael ga je poslušao. — Ja ne znam kako ste došli ovamo, ali znam da nemožete vani — mirno je rekao.

— Uistinu? — Pierce je pustio Jennu i odgurnuo je prema zapanjenom staromRusu. — Onda bi trebalo da vam kažem da je vašeg Abrahama srezao jedannezahvalni Ismael. Vi ne možete vani.

— Drugi znaju gdje smo.

— U to sumnjam. Bila bi ih skrivena armija na toj cesti, kad bi to znali. O, ne,vi ste došli solo...

1 Kratka trava (Buchloë dactyloides) koja raste na suhim zaravnima srednjeg dijela SAD (op. prev.)

— Vi? — uzviknu Kaljazin, treseći se, pa kimnuvši glavom koju je takođersvladala drhtavica. — To ste vi!

— Drago nam je što ste s nama, Aleksej. Očito usporavate u svojim godinama!Vi ne čujete laži kad vam ih kažu.

— Koje laži? Kako ste me našli?— Slijedeći upornog čovjeka. Porazgovarajmo o lažima.

— Kojim lažima?— O tome kako se Matthias oporavlja. To je najveća od svih laži. U mojim

kolima je metalna kutija čiji će sadržaj poslužiti kao izuzetno štivo za čitanje ucijelom svijetu. Anthony Matthias je prikazan kao što jest. Vrišteća, prazna ljuštura,manijak, nasilan i paranoidan, koji nema zdrave ideje o stvarnosti. On gradi razočara-nja iz slika, fantazije iz apstrakcija — moguće ga je programirati kao poremećanarobota, ponovo oživljavajući njegove zločine i uvrede. On je umobolan i sve mu jegore.

— To ne može biti istina! — Kaljazin je gledao u Michaela. ― Stvari koje mije rekao... samo bi ih Anton znao, samo bi se on njih sjetio.

— Druga laž. Vaš uvjerljivi prijatelj je propustio spomenuti da se netomdovezao iz sela Fox Hollow, rezidencije i poslovne kancelarije poznatog komentatoraRaymonda Alexandera. Kako ga je gospođica Karas malo prije nazvala? Vaš Boswell,mislim. Posjetit ću ga. Može biti dodatak našoj zbirci.

— Mihail? Zašto? Zašto si to govorio? Zašto si mi lagao?— Morao sam. Bojao sam se da me nećete htjeti saslušati. I osim toga, vjeru-

jem da bi Anton kojeg smo nekada oboje poznavali, htio da tako postupim.— Još jedna laž — rekao je Pierce, spuštajući se oprezno, držeći oružje u

ispruženoj ruci dok je uzeo »llamu« s poda i stavio je za pojas. — Sve što žele su tipapiri, pa da poslije posao bude nastavljen kao inače. Tako njihovi nuklearni odborimogu smišljati nove načine kako će bezbožne dići u zrak. Tako nas oni zovu, Aleksej.Bezbožní, bezbožnici. Možda će od komandira Deckera stvoriti novog državnogsekretara. Njegov je tip veoma u modi; ambiciozni fanatici su na dnevnom redu brojjedan.

— To se ne bi moglo dogoditi i vi to znate, putniče.Pierce je pogledao u Havelocka, motreći ga. — Da, putnik. Kako ste to učinili?

Kako ste me pronašli?— To nećete nikad saznati. Niti koliko smo duboko prodrli u operaciju

paminjatčik. To je točan izraz. Prodrli.Putnik je buljio u Michaela. — Ja vam ne vjerujem.

— To nije važno.— To neće značiti nikakvu razliku. Mi ćemo imati dokumente. Sve će opcije

biti naše, ništa nije ostavljeno vama. Ništa. Osim spaljenih gradova ako se krivo okre-nete, donesete krivi sud. Svijet vas više neće tolerirati. — Pierce je pištoljem rasjekaozrak. — Hajdemo, svi vi. Vi ćete mi to iskopati, Havelock. »Sedamdeset tri koraka dostabla svibe.«

— Postoji tucet staza do Notcha — brzo će Michael. — Vi ne znate koja je.

— Aleksej će mi je pokazati. Kad već dođe do toga, on izabire nas, ne vas.Nikad vas. On će mi to reći.

— Nemojte to učiniti, Kaljazin.— Lagali ste mi, Mihail. Ako mora postojati konačno oružje, makar na papiru,

ono ne može biti vaše.— Rekao sam vam kad sam slagao, ali postoji konačan razlog. On. Vi ste nam

došli ne zato što ste vjerovali u nas već što niste mogli vjerovati u njih. Oni su sevratili. On je bio onaj čovjek kod Costa Brave, on je ubijao kod Costa Brave.

— Obavio sam ono oko čega ste se samo pretvarali! Imali ste želudac samo zapretvaranje. To je trebalo učiniti, a ne odglumiti, falsificirati.

— To nije trebalo učiniti. Ali kad postoji izbor, vi ubijate. Ubili ste čovjekakoji je organizirao tu operaciju, operaciju u kojoj nije bila potrebna ničija smrt.

— Učinio sam točno ono što biste vi učinili, ali s mnogo više finese iinventivnosti. Njegova je smrt trebalo da bude vjerodostojna, prihvaćena onako kakoje trebalo biti. MacKenzie je bio jedini koji je mogao krenuti povratnom stazom svihdogađaja te noći, koji je znao svoje osoblje.

— Svi ubijeni!— Neizbježno.

— A Bradford? Također neizbježno?— Dakako. On me pronašao.

— Vidite li kako je to išlo, Aleksej? — uzviknuo je Havelock, s pogledom naPierceu. — Ubiti, ubiti, ubiti... Sjećate li se Rostova, Aleksej?

— Da, sjećam ga se.— On mi je bio neprijatelj, ali je bio pošten čovjek. I njega su ubili. Prije

nekoliko sati. Vratili su se i marširaju.— Tko? — upita stari Rus, nesigurno, uznemirena sjećanja.

— Voennaja. Manijaci VKR-a!— Nisu manijaci — Pierce će odlučno i tiho. — Posvećeni ljudi koji razumiju

prirodu vaše mržnje, vašu lažljivost. Ljudi koji neće kompromitirati principe Sovjet-skog Saveza jedino da bi vas gledali kako širite svoje licemjerne laži, okrećući svijetprotiv nas... Naše je vrijeme došlo, Aleksej. Vi ćete biti s nama.

Kaljazin je zatreptao, a njegove vodnjikave oči su zurile u Arthura Piercea.Polako je zatresao glavom i prošaptao: — Ne... ne, ja nikad neću pripadati vama.

— Što?

— Vi ne govorite za Rusiju — rekao je starac, čiji je glas buktao dok nije ispu-nio sobu. — Vi ubijate suviše olako, ubili ste nekoga tko mi je bio vrlo drag. Vaše suriječi odmjerene i ima istine u onome što govorite, ali ne u onome što radite ili unačinu kako to radite! Vi ste životinje! — Bez ikakvog upozorenja. Kaljazin se baciona Piercea svojim slabim tijelom, dok su mu mršave ruke zgrabile pištolj. — Mihail,bježi! Bježi, Mihail! — Začu se prigušeni tresak kad je pištolj eksplodirao u starčevtrbuh. Ali on ga nije ispuštao iz ruke. — Bježi...! — Šapat je bio posljednja naredba.

Havelock se okrenuo i gurnuo Jennu prema otvorenim kuhinjskim vratima.Okrenuo se, spreman da se baci na Piercea, ali se zaustavio, jer ga je ono što je vidionatjeralo da promijeni odluku. Umirući Kaljazin se još držao, ali je krvavi pištolj biosve labaviji u njegovim, a sve čvršće u rukama napadača; za sekundu će naciljati unjega i ispaliti mu u glavu.

Bacio se prema kuhinjskim vratima i čvrsto zalupio s njima utrčavši u kuhinjui sudarivši se s Jennom. Ona je u rukama držala dva kuhinjska noža; Michael jezgrabio onaj s kraćim sječivom, pa su oboje potrčali prema vanjskim vratima.

— Šuma! — viknuo je ispod nadstrešnice. — Kaljazin ga ne može držati.Požuri! Ti pođi desno, a ja ću lijevo! — viknuo je dok su trčali preko trave po gustojkiši. — Spojit ćemo se nakon nekoliko stotina metara.

— Gdje je staza? Koja je to staza?— Ja ne znam!— On će je potražiti!— Znam!Čulo se pet pucnjeva, ali ne iz istog oružja; bila su dva. Odijelili su se,

Michael je u cik-caku išao prema mraku stabala njemu s lijeve strane, okrenuvši sebrzo da pogleda iza sebe. Tri čovjeka. Pierce je izvikivao naredbe još dvojici koji sutrčali po blatnom prilazu. Istrčali su ispod nadstrešnice, raširili se s upaljenim bateri-jama, spremna oružja.

Dosegao je do međnika visoke trave i uronio u zaštitni pokrivač šume; skinuoje kaput i probijao se nadesno, bacajući se u najgušće grmlje. Gmizao je naprijed, sočima na polju, na snopu srednje baterijske svjetiljke, pa se probijao prema rubu.Tijelo mu je bilo mokro; posvuda blato i mokro lišće. Granica trave bila je njegovaborbena linija; kiša je tako glasno lila da je gušila šum brzih pokreta. Čovjek će doćibrzo, a onda će se zaustaviti i zbog grmlja i zbog opreza.

Kako se svjetlo približavalo, Havelock je išao centimetar po centimetar premaposljednjem redu isprepletena grmlja; čekao je, sagnut. Čovjek je usporio,pretražujući to područje svjetlom. Zatim je brzo ušao u šumu, a svjetlo se pomicalogore-dolje dok se on rukom služio otvarajući prolaz kroz gusto grmlje.

Sad. Michael se skotrljao po travi i pojurio naprijed; bio je ravno iza putnika.Skočio je, stežući dršku noža u ruci. Zatjeravši sječivo u ubojičina leđa istodobno jelijevom rukom snažno natrag povukao njegov vrat i začepio mu usta. Obojica su paliu blato i grmlje, a Michael je okrutno radio s nožem sve dok nije zamro svaki pokretispod njega. Podigao mu je glavu i iz beživotne ruke izvukao pištolj; to nije bioArthur Pierce. Bacio se prema baterijskoj svjetiljci i ugasio je.

Jenna je utrčala u tamnu, usku stazu izrezanu kroz stabla i raslinje. Je li tostaza? pitala se. Je li to staza do Seneca's Notcha: »sedamdeset tri koraka do stablasvibe«? Ako jest, onda je to njena odgovornost. Nikoga ne smije pustiti da prođe, anajsigurniji način da to spriječi bio je jednako gadan koliko zastrašujući.

Pa ipak, ona je to činila i prije, uvijek prestrašena unaprijed, uvijek bolesna odrezultata, ali nije bilo vremena za razmišljanje o tome. Pogledala je iza sebe.Baterijsko svjetlo je skrenulo nadesno, prema stazi! Kratko je uzviknula, dovoljnoglasno da se čulo kroz kišu što je bubnjala. Svjetiljka je stala i bila nakratkonepokretna prije nego će se pomaći, sada usmjerena ravno na početak staze. Čovjek jeutrčao na stazu.

Jenna se bacila u isprepletene grane međašnog grma. Sagnula se, ukočenodržeći dugo sječivo kuhinjskog noža, dijagonalno iznad koljena. Nemirno svjetlo sepribližavalo, bilo sve bliže, a figura iza njega je brzo i teško trčala, skližući se u blatu,usredotočena naprijed na stazu; ubojica koji žuri za krikom nenaoružane žene.

Tri metra, dva, jedan... sad!Jenna se izvila kroz grmlje, s očima i sječivom centriranim na tijelo iza svjetla.

Kontakt je bio odvratan: potok krvi je prsnuo dok je dugo sječivo uranjalo u meso,probivši tijelo koje je utrčalo na nj.

Čovjek je vrisnuo, a strašan krik je ispunio šumu i za dugi trenutak savladaočak i bubnjanje kiše.

Jenna je ležala i hvatala zrak pored mrtvog čovjeka, trljajući krvlju natopljenuruku u žitkom blatu. Dograbila je bateriju i ugasila je. Zatim se otkotrljala do granicestaze i povratila.

Havelock je čuo nagli krik i zatvorio oči — a onda ih je otvorio, zahvalan višeod života shvativši da je to krik muškarca. Jenna je to učinila; uzela je čovjeka čija sunaređenja bila da je ubije. A taj čovjek nije bio Pierce. On je to znao. Vidio je njihovupoziciju pod nadstrešnicom za automobil. Pierce je bio slijeva, najbliži vratima, a podtakvim kutovima je i počela trka za Michaelom i Jennom.

Arthur Pierce je negdje između srednjeg zemljišta i puta iza Kaljazinove kuće,na sektoru šume okupane kišom.

Gdje je bio posljednji mlaz svjetla? Nije bio tamo — dakako da nije bio tamo!Svjetlo je cilj, a Pierce nije budala. Oni su sada dvije životinje, dvije grabljivice kojevrebaju jedna na drugu u mraku okupanom kišom. Ali je jedan od njih imao prednost,a Michael je to instinktivno znao i snažno osjećao: šume su bile dobre MihailuHavličeku; bile su mu prijatelj i utočište. On se nije bojao istkanog mraka, jer ga jetoliko puta spasio, zaštitio ga od uniformiranih lovaca koji bi ubili dijete zbog njegovaoca.

Brzo je progmizao kroz ševar, napetih očiju, budnih ušiju, pokušavajući ulovitizvukove koji ne pripadaju kiši i škripavoj težini mokrih grana. Progmizao je upoluluku to područje, opazivši među tisućama drugih intuitivno sakupljenihinformacija da nema staza, nema prekida u šumi koji bi vodili do Seneca's Notcha. Ukući je rekao da postoji tucet takvih staza da bi zbunio Piercea.

Opet je prošao lukom, smanjujući ga, zmijuljeći kroz mokru travuljagu i divljeraslinje; debla su mu bila isprekidani zidovi tvrđava — upotrebljavao ih je kaoprsobrane, dok je virkao oko njih.

Kretanje! Zvuk upijanja, ne težine. Noga ili koljeno najprije pritišće, a onda sediže iz blata.

Svjetlo je meta... svjetlo jest meta.

Otpuzao je iz lûka, pet, sedam, deset, petnaest metara iza peri-metra, znajućišto traži, pipajući to — granu. Našao ju je.

Mladica — snažna, vitka, ne duža od metar i dvadeset, dubokog korijena kojese čvrsto obavilo oko zemlje.

Havelock je iz pâsa izvukao baterijsku svjetiljku. Stavio ju je na tlo, pa skinuokošulju, raširivši je ispred sebe; bateriju je stavio na sredinu tkanine.

Poslije trideset sekundi baterija je bila sigurno vezana i umotana u košulju, srukavima obavijenim oko nje, ali i sa dovoljno preostale tkanine za konačno pričvršći-vanje. Kleknuo je pored malog stabla i lateralno privezao bateriju za tanko deblo, pasve to još učvrstio preostalom tkaninom, vezavši je u prekriž. Povukao je stablo ipustio ga, probajući.

Upalio je svjetlo baterije i povukao stabalce po posljednji put, pa ga pustio, azatim potrčao u šumu sebi zdesna. Sakrio se iza debelog drveta i čekao, gledajućimlaz svjetla koji se avetinjski njihao nad zemljom. Uperio je oružje i učvrstio ruku,naslonivši je o koru.

Uši su mu uhvatile zvuk dahtanja, šum koraka po žitkom blatu. Onda sepojavila figura, groteskno uzdignuta kroz isprepleteno granje.

Pierce se sagnuo, nastojeći izbjeći svjetlo, pa je ispalio iz svog automatika;eksplozije od kojih su pucali bubnjići odjekivale su šumom.

— Ti gubiš — rekao je Michael povukavši obarač i gledajući ubojicu iz CostaBrave kako pada unazad, vrišteći. Opet je opalio i čovjek iz Voennaje pao je nazemlju, nepokretan, tih. Mrtav. — Ti nisi znao šumu — rekao je Michael. — Ja samih upoznao zbog ljudi poput tebe.

— Jenna! Jenna! — vikao je, gurajući se između stabala prema otvorenojtravi. — Gotovo je! Polje, polje!

— Mihail? Mihail!

Ugledao ju je kako polako hoda, nesigurno, kroz guste nalete kiše. Kad ga jeugledala ubrzala je korak, pa stala trčati.

Držali su jedno drugo; za nekoliko kratkih trenutaka svijet nije bio dio njih.Hladna kiša na njegovoj goloj koži bila je samo hladna voda, zagrijana njenimzagrljajem, njenim licem uz njegovo.

— Gdje su druge staze? — upita ga, bez daha.

— Nema nijedne.— Onda sam ja jednu našla. Dođi, Mihail. Požuri!

Stajali su u Kaljazinovoj kući, gdje su tijelo starog Rusa pokrili pokrivačem,sakrivši mu dobrostivo izmučeno lice. Havelock je prišao telefonu. — Vrijeme je —rekao je, birajući.

— Što se dogodilo? — upita ga predsjednik Sjedinjenih Država, napetimglasom. — Cijelu vas noć pokušavam dobiti!

— Gotovo je — rekao je Mihail. — Parsifal je mrtav. Imamo dokumente.Napisat ću izvještaj u kome ću vam reći što mislim da morate znati.

Linijom je zavladala osupnuta šutnja. Onda je Berquist jednostavno prošaptao:— Ja znam da vi ne biste lagali.

— Možda bih, ali ne o ovome.

— Što vi mislite da bih morao znati? — upita ga Berquist, našavši dio svogglasa.

— Da. Neću izostaviti ništa što je vama suštinsko, što je bitno za taj nemogućiposao koji obavljate.

— Gdje ste vi? Poslat ću armiju zbog vas, samo te dokumente donesite ovamo.— Ne, gospodine Predsjedniče. Moramo se zaustaviti još na jednom mjestu,

kod kuće čovjeka kojeg zovu Boswellom. Ali prije nego odemo, ja ću ih spaliti.Postoji samo jedan primjerak, sve u jednom primjerku, a ja ću to spaliti. Isto tako ipsihijatrijsku dokumentaciju.

— Vi imate...

— Sve će biti u izvještaju... Postoji praktičan razlog zašto radim ovo štoradim. Ja ne znam što je vani, izvan kuće, što nas čeka ― mislim da znam, ali nemogu biti siguran. Počelo je ovdje, a ovdje će i završiti.

— Tako. — Berquist je zastao. — Ne mogu promijeniti vaš stav i ne mogu vaszaustaviti.

— To je istina.

— Vrlo dobro, neću pokušavati. Želim vjerovati kako dobro sudim o ljudima.Morate tako, da bi sjedili u ovom uredu — barem bi trebalo da je tako... Što možezahvalna nacija, što može vrlo zahvalni Predsjednik učiniti za vas?

— Ostaviti me samoga, sir. Ostaviti nas same.

— Havelock?— Da?

— Kako mogu biti siguran? Spaljivanje?— Parsifal nije htio da budete sigurni. Vidite, on nije htio da se to više ikad

dogodi. Ne više Matthiasa. Superstar — to je izvan igre. Nije htio da ikad budetesasvim sigurni.

— Morat ću razmisliti o tome, zar ne?— To bi bila dobra pomisao.

— Matthias je večeras umro. Zbog toga sam nastojao uspostaviti vezu s vama.— On je odavno umro, g. Predsjedniče.

EPILOG

Jesen. New Hampshire je naizmjenično bio pod ledenom sivom pokornošćurastućih arktičkih vjetrova da bi ga onda zagrijavale treperave boje jeseni, pa bi upor-no sunce davalo život poljima, odbijajući se pokoriti polaganom približavanju zime.

Havelock je spustio telefonsku slušalicu na pokrivenoj verandi za koju jeJenna inzistirala da mu bude radnom sobom. Vidjela ga je, vidjela mu je oči dok jeprolazio kroz vrata sobe za dnevni boravak stare kuće, i stajao tamo, opčinjen velikimstaklima i uokvirenim krajolikom izvan njih. Stol, police za knjige naslonjene naunutrašnji zid od cigle, i čudna zbirka ugodnog namještaja, promijenili su goli trijem uzračnu sobu zaštićenu prozirnim zidovima koji su omogućavali pogled na polja išumu koja mu je toliko značila. Ono što je on mogao vidjeti s tog vrlo neobičnogmjesta nije ono što bi drugi mogli vidjeti; ne samo visoka trava i mnogo viša udaljenastabla, već utočišni krajolik što se stalno mijenjao.

A uspomene na napetosti i preživljavanje bile su također tu. Često bi ga odjed-nom nadimale tako da se morao kretati — fizički — da ih nadvlada, da ih potisne. Toće iziskivati vremena; normalnost se ne može steći za nekoliko tjedana, mjeseci.

Ispod je imao groznicu jer ste ga vi kopilad otrovali. Hranili ste ga dijetom...pomame. Trebao mu je njegov fiks! Dr Matthew Randolph, mrtav čovjek, govorio je odrugom mrtvom čovjeku... i o tolikim drugim.

Raspravljali su o tome, Jenna i on, definirali su groznicu koja bi ga hvatala tu itamo; ona je bila jedini doktor koji mu je trebao. Odlazili bi u duge šetnje; česta naglatrčanja postala su mu potrebna, sve dok mu ne bi izbio znoj i u prsima stalo lupati. Alibi groznica prošla, eksplozije u glavi bi mu se rastvorile — topovi bi se smirili.

— Mihail! — Veseli uzvik pratio je otvaranje i zatvaranje vrata iza sobe zadnevni boravak.

— Ovdje! — Okrenuo se na stolici-okretaljki, koja je bila njen posljednjidodatak njegovoj radnoj sobi.

Jenna je ušla u suncem okupanu sobu; svjetlo je uhvatilo njenu dugu plavukosu koja se prosipala ispod tamne vunene kape; kaput od tweeda bio je zakopčan dabi odagnala jesensku hladnoću. Spustila je platnenu torbicu na pod i lagano ga polju-bila u usne. — To su knjige koje si htio? Da li je netko zvao? — upita ga. — Ubacilisu me u studentski odbor za razmjenu s inozemstvom, pa mislim da bih večeras mora-la biti na sastanku.

— Tako je. Osam sati. Kod dekana Cranea.— Dobro.

— Ti to voliš, zar ne?— Mogu pomoći, pomažem. Ne samo zbog jezika, već uglavnom zbog vladi-

nih papira. Sve te godine falsificiranja dokumenata konačno ti daju prednost. Ponekadnalazim strašno teškim biti tako pošten. Kao da radim nešto krivo.

Oboje su se nasmijali. Havelock joj je uhvatio ruku. — Nazvao je još netko.— Tko?

— Berquist.Jenna se ukočila. — Nije te pokušavao nazvati otkad si mu uputio onaj

izvještaj.— Poštovao je moj zahtjev. Rekao sam mu da nas ostavi na miru.

— A onda zašto te sada zove? Što hoće?— Neće ništa. Mislio je da bih htio da me upozna s novostima?

— Kojim?— Loring je u redu, ali se više neće vraćati na teren.

— Drago mi je. Zbog jednog i drugog.— Nadam se da će se snaći.

— Hoće. Učinit će ga strategom.— To sam ja predložio.

— Mislila sam da hoćeš.Michael joj je pustio ruku. — Decker se nije izvukao.

— Što?— Dogodilo se prije par mjeseci, ali su to pokrili. To je bilo najvelikodušnije

što su mogli učiniti za nj. Ujutro nakon Seneca's Notcha izišao je na ulicu i biouhvaćen na nišan. Stražari su navalili na ubojičina kola, ona koja je poslao Pierce, a toje učinio i Decker. Jednostavno je ušetao u vatru, neka mi Bog pomogne, pjevajući»Borbenu himnu Republike«. Htio je umrijeti.

— Smrt zelota.— Jalovost. Naučio je; na svoj iskrivljeni način imao je mnogo ponuditi.

— To je historija, Mihail.— Historija — suglasio se Havelock.

Jenna se vratila do platnene torbe i izvukla knjige. — Popila sam kavu sHarryem Lewisom. Mislim da skuplja hrabrost da ti kaže.

— Breza? — Michael se nasmijao. — Bit će to nešto o čemu će moći pričatisvojim unucima. Profesor Harry Lewis, tajni čovjek, skriveni agent, zajedno s kôdnimimenom Breza.

— Mislim da se ne ponosi zbog toga.

— Zašto ne? Nije učinio ništa krivo, a učinio je to bolje od većine. Osim toga,osigurao mi je posao koji jako volim... Pozovimo Harrya i njegovu ženu na večeru, akad telefon zazvoni — vjeruj mi, zazvonit će — ja ću reći da je to za Brezu.

— Ti si grozan — rekla je Jenna, smijući se.

Havelock se prestao smijati. — Ja sam nemiran — rekao je.— To je taj poziv.

— Postajem tako prokleto... nemiran. — Pogledao ju je.— Hajdemo se prošetati.

Uspinjali su se kosim brežuljkom nekoliko milja zapadno od kuće, gdje sevisoka trava povijala od povjetrine; zemlja je bila tvrda, ispečena suncem, nebo je biloizrazito plavo, išarano resicama oblaka gonjenih vjetrom. Dolje, prema sjeveru,zaokretao je potok, voda se blago kovrčala oko zavoja, flertujući oko niskih grančica,pa se dalje usmjeravala na jug, s druge strane brežuljka.

— Imali smo piknik u Pragu — rekao je Michael, gledajući dolje.

— Sjećaš li se? Tada je Vltava bila dolje.— Imat ćemo piknik ovdje — rekla je Jenna, pažljivo ga gledajući.

— Ohlađeno vino, salate, te strašne sendviče koje toliko voliš.— Šunka i sir, celer, crveni luk, muštarda.

— Da — rekla je, smijući se. — Na nesreću, sjećam se.— Kad bih ja bio glasovit, imenovali bi ih po meni. Osvojio bih zemlju, bio

bih na svakom jelovniku.— Onda drži nizak profil, moj dragi.

Njegov je osmijeh iščezao. — Ti si jača od mene, Jenna.— Ako ti to želiš vjerovati, u redu, ali to nije istina.

— Stalno se vraća... nemir.— Depresija, Mihail. I sve manje i manje, mi to oboje znamo.

— Pa ipak, vraća se, a ja se okrećem tebi. Ti se ne moraš okretati meni.— Ali baš je obratno. Moram.

— Ne na ovaj način.— Ja nisam nikad prošla kroz ono što si ti prošao kroz toliko vremena. A ima i

nešto drugo. Uvijek je bila tvoja odgovornost, ne moja. Svaka odluka koju si donosiomorala te je koštati dijela tebe. Bila je tvoja, ti si tamo bio. Ja sam se mogla skrivati— iza tebe. Ja ne bih mogla učiniti ono što si ti učinio. Sasvim jednostavno, ja nemamsnage.

— To nije istina.— Onda izdržljivosti, a to jest istina. Sve te tjedne za kojih sam bila u bijegu,

svako malo sam morala stati, ostati gdje jesam i ništa ne raditi, ništa ne misliti. Nisammogla nastaviti, ne u tim trenucima, a nisam se pitala u vezi toga. Jednostavno samznala da ne mogu. Ti jesi, ti si mogao. I kao dijete i kao čovjek, a trebalo je platiticijenu za ono što si učinio — što je bilo tebi činjeno. Proći će; prolazi.

— Dijete — rekao je Havelock, gledajući dolje na potok. — Vidim ga,osjećam ga, ali ga zapravo ne poznajem. Ali ga se sjećam. Kad bi bilo uplašeno, iliumorno, ili se bojalo spavati, uspeo bi se na drvo u cik zore i gledao neće li ugledatipatrole. Ako ih ne bi bilo, spustio bi se i potrčao poljima što je brže mogao, brže i bržei brže. Onda bi našao neki jarak, rupu u tlu, ili napuštenu, zapaljenu sušu, ruševine odbombi, i zaspao. Šestogodišnjak koji dobija gutljaj whiskya, sav taj kisik u njegovimplućima. To je djelovalo i to je bilo jedino važno. Vrućica je padala.

Jenna mu je dodirnula ruku, gledajući ga u lice, pa se stala smiješiti. — Trčisada, Mihail. Trči niz brežuljak i čekaj na mene, ali sâm trči. Hajde, ti ljenivče! Trči!

Trčao je, noge su mu sjekle zrak, a stopala udarala o zemlju; vjetar mu jebičevao lice i hladio tijelo, uzimajući mu dah. Stigao je do dna brežuljka, dalekodolje, dok su mu se prsa širila svakim udisajem, a tihi smijeh izlazio iz grla. Groznicaje prolazila; ubrzo je više neće biti. Opet.

Pogledao je u Jennu, u sunce iza nje, plavo nebo iznad njih. Vikao je izmeđugutanja zraka. — Hajde, ti ljenivice! Prisilit ću te da trčiš sve do kuće. Naše kuće!

— Ja ću te prestići u posljednjem trenutku! — vikala je Jenna, silazeći brzo sbrežuljka, ali ne u trku. — Ti znaš da ja to mogu!

— Od toga ti nema nikakve koristi! — Michael je iz džepa izvukao sjajni me-talni predmet. — Ja imam ključ od vrata. Naših vrata.

— Smiješno! — uzviknu Jenna, davši se u trk. — Nisi ih zaključao. Nikad ihnismo zaključali!

Stigla je do njega. Držali su jedno drugo.— Ne moramo — rekao je. — Ne više.

(Kraj)

O LUDLUMU

Malo je pisaca steklo popularnost takvom raketnom brzinom i uspelo se takovisoko kao što je to slučaj s Robertom Ludlumom, autorom čija svaka naredna knjigapostaje još većim bestselerom. Ključ njegova uspjeha možda je u komentaru koji jeJohn Leonard, glasoviti književni kritičar, napisao u The New York Timesu: »Ludlumnagura više iznenađenja u svoje romane nego svi pisci trilera zajedno u svojimserijama od šest romana.«

Pojedinci tvrde da Ludlum ima tajne izvore za informacije koje nalazimo unjegovim knjigama. U jednoj, ranijoj knjizi, ključna je tema bila CIA-ina upletenost udomaćem osmatranju i praćenju ljudi. U to je vrijeme ta tema mnoge šokirala. Kasnijese, dakako, pokazalo da je ta činjenica korektna, da postoji. Drugi ljudi spremnovjeruju da je i sam Ludlum bio tajni agent prije nego je započeo svoju karijeru kaopisac. On kaže da to nije istina, jer je, kaže, gotovo dvadeset godina bio u showbiznisu, kao glumac, producent, čak i impersonator raznih glasova. Svojim glasom ujednoj televizijskoj reklami zaslužio je dovoljno novaca da svojoj djeci plati dvijegodine školovanja na koledžu.

U njegovim temama nalazimo svijet u kojemu živimo, a kojega on, čudesno,kao da unaprijed vidi. Opisao je razne podzemne međunarodne organizacije političkihnasilnika za koje se tek nakon njegovih romana dokazalo da postoje. U jednoj svojojknjizi je opisao atentat na papu dvije godine prije nego se to doista dogodilo. Njegovproročanski duh i stil trilera koji se bez velike potrebe ne ispušta iz ruku, stvorili sumu krug zahvalnih čitalaca u cijelom svijetu. Čak ga je i službena Kina srdačnodočekala mada u jednoj svojoj knjizi nije baš jarkim bojama opisao ono što je vidio utoj zemlji.

Kažu da Ludlumovo pisanje, a i on to potvrđuje, odražava tehnike koje je nau-čio u kazalištu. Ludlum kaže: »Čovjek kazališta zna da mora voditi računa o publici,da je mora maltene uplesti u radnju. On razumije strukturu više od bilo koga drugoga— logično razvijanje jednog događaja u drugi, a da se ne izgubi pažnja gledališta. Jerako izgubite njihovu zainteresiranost, isto je kao da ukidate subotnje veče.«

Ludlum priznaje: »Ja prvenstveno pišem kao zabavljač. Ali, nalazim da, bezobzira na to pišeš li komično ili dramatično, moraš pisati sa stajališta nečega što teuznemiruje ili vrijeđa. I tako ja radim. Priznajem da me najviše ozlojeđujezloupotreba vlasti od strane fanatika. Krajnosti me muče, bilo lijeva ili desna. Ja neodobravam nasilje, pa zato bol prikazujem onakvom kakva jest. Kad su moja licapogođena, njih boli. Oni ne uskaču odmah u akciju poput Johna Waynea«.

U izdanju »Prosvjete« dosad su objavljeni ovi romani Roberta Ludluma:HOLCROFTOVA POGODBA

MATAREŠKI KRUGBOURNEOV IDENTITET

BOURNEOVA NADMOĆAKVITANSKA ZAVJERA

IKAROV PODSJETNIKPARSIFALOV MOZAIK

a u pripremi su:CHANCELLOROV RUKOPIS

BOURNEOV ULTIMATUM

Documents

POLITIČKI TRILER 7 · Robert Ludlum PARSIFALOV MOZAIK Preveo s engleskog BRANKO BUCALO PROSVJETA ___Zagreb___

POLITIČKI TRILER 7 · Robert Ludlum PARSIFALOV MOZAIK Preveo s engleskog BRANKO BUCALO PROSVJETA _Zagreb_