Analiza vanjske zaduenosti Bosne i Hercegovine

ANALIZA VANJSKE ZADUENOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

DIPLOMSKI RAD

Sadraj:1.Uvod32.Pojam javnog duga32.1.Karakteristike javnog duga32.2.Uzroci stvaranja javnog duga32.3.Klasifikacija javnog duga32.4.Tehnika javnog duga32.4.1.Emisija javnog duga32.4.2.Amortizacija javnog duga32.4.3.Konverzija javnog duga33.Vanjski dug Bosne i Hercegovine33.1.Svrha vanjskog dravnog duga33.2.Stanje vanjske zaduenosti u Bosni i Hercegovini33.2.1.Trenutno stanje vanjske zaduenosti33.2.2.Struktura vanjske zaduenosti BiH prema kreditorima i periodu nastanka obavze33.2.3.Dinamika zaduivanja kroz period33.3.Mjere fiskalne politike i uslovi za novo zaduivanje kod MMF u 2012. godini34.Zakljuak35.Literatura3

UvodJavni dug, definisan kao vandredni prihod drave, za finansiranje odreenih ciljeva, prvenstveno budetskog deficita, u savremenim ekonomijama dobija sve vie na znaaju. Iako javni zajam, kao oblik javnog prihoda, svoje korijene vue davno prije kapitalizna, svoju ekspanziju, odnosno svoj razvitak doivljava sredinom XIX vijeka, i od tada moemo rei postaje neizostavana dio finansiranja drave i njenih ciljeva.Iako postoje razliiti oblici javnog zajma, i njegove namjene su razliite, ipak se moe rei da od razvijenosti i ciljeva neke zemlje zapravo zavisi i to na koji nain e se iskoristiti i gdje e se uloiti sredstva ostvarena po osnovu javnog zajma. Stoga, moemo rei da nerazvijene zemlje i zemlje u tranziciji, kao to je i naa drava, zapravo sredstva prikupljena po osnovu javnog duga jo uvijek koriste za pokrie budetskog deficita. Dok, s druge strane, u sluaju razvijenih zemalja, javni dug vie ima naglaenu ulogu kao pogodan i efikasan instrument ekonomske politike drave.to se tie samog vanjskog javnog duga, karakterie ga pozajmljivanje i akumulacija sredstava iz inostranstva. U sutini se primjenjuje kada domaa privreda, nema dovoljnu koliinu novca za finansiranje dravnih potreba po osnovu unutranjeg javnog zajma, te se u tom sluaju drava okree zaduivanju u inostranstvu.Prilikom donoenja odluke o finansiranju putem javnog duga treba uzeti u razmatranje i granicu odnosno odrivnost javnog duga. Zatim, koji nain finansiranja javne potrebe preferirati, da li dodatne poreze i javni dug. Takoer, vano je da li se drava prilikom odreivanja granice javnog duga nalazi u usponu ili je drava suoena s odreenim unutarnjim i vanjskim problemima.Moe se zapravo zakljuiti da nije problematino zaduivanje koje je u skladu s ostalim makroekonomskim ciljevima, kao to su ravnotea na tekuem raunu bilanse plaanja, rast privrednih investicija, kontrola inflacija i odravanje vanjskog kredibiliteta. Stoga, sve dok se ne dosegne optimalna razina zaduivanja postoji prostor za dodatno zaduivanje koje moe biti razliito veliko, to ovisi prvenstveno o izabranom cilju. Shodno tome, postavlja se pitanje, ta bi to zapravo bila optimalna razina zaduivanja. Prema tome, optimalna razina vanjskog duga moe se definisati kao ona razina zaduenja koja omoguuje postizanje poeljnih privrednih i socijalnih ciljeva, a da se time ne ugroava dalji privredni i socijalni razvitak.Takoer, u sklopu samog rada, biti e prezentirano stanje i struktura vanjske zaduenosti Bosne i Hercegovine, kao i sklapanje sporazuma i prikupljanje sredstava po osnovu Stand-by aranmana za tekuu godinu.I za sami kraj, moemo zakljuiti da privlanost duga s jedne, ali i opasnost koja vreba kao posljedica pretjeranog uivanja u blagodatima duga s druge strane zahtjevaju stalnu opreznost i panju pri upotrebi tog instrumenta fiskalne politike.

Pojam javnog duga

Javni dug predstavlja oblik javnog prihoda koji ostvaruje drava ili drugo javnopravno tijelo kod nosilaca dohotka, ili kod emisione ustanove. Drava pristupa emisiji javnog zajma zbog ostvarivanja odreenih ciljeva, odnosno zbog pokria debalansa u budetu.Javni dug se moe definirati i kao akumulirana pozajmljena novana sredstva drave, odnosno zbir svih potraivanja koja prema dravi imaju njezini povjerioci u odreenom trenutku. Rije je o kumuliranim budetskim manjkovima (deficitima) koje je drava finansirala zaduivanjem.Deficit predstavlja viak dravnih rashoda nad dravnim prihodima u odreenom razdoblju, najee godini dana. Tako je buetski proraunski deficit tok, a javni dug je stanje zaduenosti drave u jednom trenutku. Javni dug zapravo predstavlja kumulirani deficit jer drava poveava javni dug kada njezin budet biljei deficite. Dok, sa druge strane, budetski suficit smanjuje javni dug. [footnoteRef:1] [1: Dr. Keetovi Izudin, Finansije (monetarne i javne), Tuzla, 2009. str. 612.]

Javni dug najee nastaje u uslovima kada su dravi u kratkom roku potrebna sredstva za odreene, najee vandredne javne rashode koje ne moe da pokrije redovnim javnim prihodima. Emitujui zajam, bilo kod nosilaca dohotka u zemlji, bilo kod emisione ustanove, ili uzimanjem javnog zajma u inostranstvu, drava dolazi do potrebnih finansijskih sredstava. Iako su se nekada ranije javni krediti odnosno zajmovi sklapali samo u vandrednim okolnostima, u savremenim uslovima javni kredit postaje esto koriten metod mobiliziranja finansijskih sredstava, kao i sve znaajniji instrument ekonomske politike.[footnoteRef:2] [2: Dr. Draena Tomljanovi, Finansijska teorija i politika drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Savremena administracija, 1990. str. 155.]

Meutim, javni dug kao oblik javnog prihoda bio je poznat davno prije kapitalizma. U srednjem vijeku javni dug se stvarao na osnovu zaloga dravnih dobara, dragocjenosti i slino, te je sluio prvenstveno za potrebe vladara i imao je personalni karakter. Samim tim, moe se rei da sve do poetka XIX vijeka javni dug nije bio razvijen, i to prije svega zbog toga to finansije nisu bile sreene, to se nisu plaale kamate, niti se vrila amortizacija javnog duga. Pored toga, esto pokrie redovnih rashoda ovim vandrednim prihodom izazivalo je nesigurnost i nepovjerenje kod potencijalnih zajmodavaca. [footnoteRef:3] [3: Dr. Boidar Raievi, Javne finansije, Prvo izdanje, Beograd, 2005. str. 295.]

Sredinom XIX vijeka, uspostavlja se povjerenje u javne finansije i javni dug sve vie dobija na znaaju. Razvojem kapitalistikih produkcionih odnosa izvanredno se razvija i institucija i sistem javnog duga. U nastojanju da se preovladaju problemi u razvoju privrede kao to su: niska stopa rasta, nezaposlenost, finansijske tekoe i drugo, naputa se naelo budetske ravnotee. Stoga se drave, od ekonomske krize krajem 30-tih godina XX vijeka, sistematski zaduuju, s tim da se, saglasno vaeoj finansijskoj teoriji, kada se konjunktura popravi i prihodi poveaju iznad rashoda, pristupi amortizaciji javnog duga. [footnoteRef:4] [4: Dr. Boidar Raievi, Javne finansije, Prvo izdanje, Beograd, 2005. str. 295.-296.]

Savremena finansijska teorija nastajanje i razvoj javnog duga izvodi iz slijedeih razloga: moderna drava bez javnog duga ne bi mogla vriti svoju osnovnu funkciju; ulaganje u privredu, i to u privredne investicije, obezbjeuje uslove za otplatu duga i za jaanje privrednog potencijala zemlje; ulaganja u privrednu i neprivrednu infrastrukturu: poljoprivreda, energetika, saobraajnice, vodosnadbjevanje, komunalni objekti; zaduivanjem u inostranstvu stvara se dodatna akumulacija; obezbjeuje se vea dinamika akumuliranja sredstava u odnosu na poreze; dio javnog duga se prenosi na generacije koje dolaze.Meutim, stvaranjem dravnog deficita, koji povlai za sobom i stvaranje javnog duga, osim koristi koje prua, a ve ranije navedene, takoer za sobom povlai i odreene probleme, kao to su: otplatom kamate i glavnice javnog duga je smanjena koliina novca koju bi drava mogla koristiti za financiranje javnih potreba; otplata javnog duga putem visokih poreza tereti ne samo sadanje ve i budue generacije poreznih obveznika; drava svojim zaduivanjem ograniava koliinu novca koju bi privatni sektor mogao pozajmiti putem bankarskog sektora ili na finansijskom tritu; prevelik javni dug destabilizira domau privredu moguim poveanjem inflacije, te rastom kamatnih stopa na kredite stanovnitvu i preduzeima; preveliki javni dug smanjuje mogunosti rasta bruto domaeg proizvoda.[footnoteRef:5] [5: Dr. Keetovi Izudin, Finansije (monetarne i javne), Tuzla, 2009. str. 612.-615.]

Stoga prilikom odluivanja upotrebe javnog duga u svrhu pokria deficita nastalog u budetu, kao i u svrhu mobilizacije sredstava u razmatranje treba ukljuiti sve komponente javnog duga, tj. kako koristi, tako i posljedice koje mogu nastati njegovom primljenom. Na samu vanost javnog duga kao instrumenta ekonomske politike ukazuje injenica da je Maastrichtskim ugovorom utvren kao jedan od kriterija za ulazak u Europsku uniju. Prema tom kriteriju utvreno je da proraunski deficit godinje ne smije prelaziti 3% BDP, a javni dug 60%.[footnoteRef:6] [6: Pero Jurkovi, Javne financije, Masmedia, Zagreb, 2002. str.128.]

Karakteristike javnog dugaKada se govori o karakteristikama javnog duga obino se u javnofinansijskoj literaturi navode slijedee karakteristike koje su samo njemu svojstvene.[footnoteRef:7] [7: Dr. Boidar Raievi, Javne finansije, Prvo izdanje, Beograd, 2005. str. 296.-297.]

Prva karakteristika, ogleda se u injenici da je javni dug po pravilu destinirani javni prihod, kao i unaprijed anticipirani javni prihod. Veza izmeu duga, odnosno zajma, s jedne strane, i poreza s druge, je organska poto se javni dugovi i zajmovi podmiruju porezima i drugim javnim prihodima. Javnim dugom se podmiruju samo odreeni oblici rashoda, dok se ukupan iznos poreza koristi za pokrie ukupnih javnih rashoda. Jedini izuzetak predstavljaju tzv. letei javni zajmovi koji slue za premoavanje vremenskog nepoklapanja pritjecanja javnih prihoda i odliva po osnovu javnih rashoda, odnosno obezbjeuju se samo za potrebe dravne blagajne, gdje destiniranost ne dolazi do izraaja.Drugo, javni dug je vandredni javni prihod, to znai da mu je destiniranost posebno podvuena i o njoj se mora posebno voditi rauna.

Tree, javni zajam pripada kategoriji nefiskalnih javnih prihoda. Kod njega je naglaena dobrovoljnost, budui da kada drava obezbjeuje novana sredstva posredstvom javnog zajma, ona to ini na dobrovoljnoj osnovi, a ne na bazi svog fiskalnog suvereniteta. Ugovor o javnom zajmu zakljuuje se na osnovu slobodne volje obje ugovorne strane, tj. i one koja javni zajam trai i one koja ga odobrava. Pri tome, ugovorna strana koja daje javni zajam moe da bude drava , meunarodna organizacija, komercijalna bankarska institucija, neko drugo pravno, ili fiziko lice.

etvrto, javni zajam karakterie njegova povratnost, za razliku od drugih javnih prihoda. Zajmodavac dravi pozajmljuje svoja slobodna novana sredstva na odreeni rok, po ijem isteku drava mora ta sredstva vratiti.

Peto, javni zajam povlai ne samo povraaj sredstava tj. glavnice, nego i plaanje ugovorene kamate kao cijene upotrebe novanih sredstava. Zbog toga javni zajam u trenutku dospijea predstavlja uvijek uveani javni rashod drave.

esta karakteristika, javni zajam predstavlja primjenu metoda rasporeivanja javnog tereta kroz vrijeme. Drava prebacuje teret otplate javnih zajmova na budue generacije tako to anticipira porast buduih javnih prihoda iz kojih e se otplaivati uzeti javni zajam. Pri tome, rasporeivanje javnog tereta kroz vrijeme opravdava se koristima koje budue generacije imaju od objekata podignutih i izgraenih sredstvima uzetog javnog zajma, na primjer od izgradnje eljeznike pruge, autoputa, energetskih objekata i slino.

Uzroci stvaranja javnog duga

Javno-finansijska teorija ukazuje na nekoliko razloga za zakljuivanje javnog duga[footnoteRef:8]: [8: Dr. Boidar Raievi, Javne finansije, Prvo izdanje, Beograd, 2005. str. 297.-298.]

pojava vandrednih, uglavnom velikih javnih rashoda; vremensko nepoklapanje izmeu priliva javnih prihoda i odliva javnih rashoda; nedostatak novanih sredstava za pokrie redovnih javnih rashoda, odnosno nemogunost dodatnog optereenja; i poveanje dravnog intervencionizma u privredi, to po prirodi stvari trai dodatna sredstva.

to se tie prvog razloga za stvaranje javnog duga, pojava vandrednih javnih rashoda, odnosi se na injenicu da se drava moe suoiti sa nekom vandrednom situacijom ije prevazilaenje zahtjeva dodatne, neplanirane, vandredne javne rashode. Vandredne situacije, mogu da nastanu, na primjer, usljed rata, elementarnih nepogoda i slino. Drava u tim situacijama i takvim izuzetnim okolnostima mora da pribjegne javnom zajmu da bi obezbjedila potrebna novana sredstva koja e joj omoguiti prevazilaenje navedenih nepovoljnih okolnosti i povratak na redovno finansiranje svojih rashoda.Drugi razlog, vremensko nepoklapanje izmeu priliva javnih prihoda i odliva javnih rashoda, kao uzrok nastajanja javnog duga, sam po sebi ukazuje da esto u kratkom roku, u okviru jedne fiskalne godine, moe doi do vremenskog nepoklapanja izmeu priticanja javnih prihoda u budet i dospijea obaveze drave da namiri odreene planirane redovne javne rashode. U takvim situacijama uobiajno je da se problem prevazie pozajmljivanjem novanih sredstava na finansijskom tritu, tj. kratkoronim pozajmljivanjem novanih sredstava preko tzv. leteih javnih zajmova.Nedostatak novanih sredstava za pokrie redovnih javnih rashoda, odnosno nemogunost dodatnog optereenja, kao trei razlog nastajanja javnog duga, ogleda se u injenici da se tokom fiskalne godine moe dogoditi da se novana sredstva prikupe u iznosu manjem od planiranog za pokrivanje redovnih javnih rashoda. U takvim situacijama, kada naplata planiranih javnih prihoda podbaci, dravi stoje na raspolaganju dvije mogunosti: ili da povea poresko optereenje uvoenjem novih javnih prihoda (poreza, prije svega), odnosno stope postojeih javnih prihoda, ili da se zadui na finansijskom tritu. Ukoliko je, meutim, koeficijent fiskalnog optereenja relativno visok, te drava nije u stanju da prikupi dodatna novana sredstva za finansiranje javnih rashoda uvoenjem novih javnih prihoda ili poveanjem stopa postojeih javnih prihoda, u tom sluaju je prinuena da potrebna sredstva prikupi zaduivanjem po osnovu javnog duga.I na samom kraju, poveanje dravnog intervencionizma samo po sebi povlai potrebu za novim javnim prihodima. Budui da je ve dostignut relativno visok stepen fiskalnog optereenja, a poveani dravni intervencionizam se po pravilu esto ogleda u ozbiljnijim i obimnijim kapitalnim intervencijama drave, stoga se drava radije okree javnom zaduivanju nego kreaciji novog javnog prihoda, odnosno poveanju stopa postojeih javnih prihoda.

Klasifikacija javnog duga

U zavisnosti od kriterija koji se uzimaju, razlikujemo razliite klasifikacije, pri emu emo ovdje razmatrati sljedee[footnoteRef:9]: [9: Dr. Keetovi Izudin, Finansije (monetarne i javne), Tuzla, 2009. str. 616.]

a. prema teritorijalnom principu: unutranji i vanjski;b. prema stepenu valjanosti: dobrovoljni i prinudni;c. prema nainu otplate i garanciji: anuitetski, rentni, dugovi s naplatom kamate i bez naplate kamate;d. prema stepenu garancije: dug sa zalogom i bez zaloga;e. prema vremenu za koji se formira: letei (kratkoroni) i konsolidovani (dugoroni).

Unutranji javni dug predstavlja dug koji drava raspisuje u zemlji i u domaoj valuti. Navedeni dug se stvara prema stanovnitvu, bankama, preduzeima i ostalim finansijskim organizacijama. Obraajui se domaim fizikim i pravnim licima, drava rauna na povoljnije uslove kreditnog aranmana od uslova koje bi dobila na inostranom tritu.

Vanjski javni dug predstavlja dug koji drava zakljuuje na inostranom tritu i u stranoj valuti. Drava se obraa inostranim zajmodavcima kada u zemlji nema dovoljno slobodnih novanih sredstava za uspjean upis javnog zajma. Uslovi pod kojima drava zakljuuje javni inostrani zajam su po pravilu nepovoljniji od uslova pod kojima se zakljuuju unutranji javni zajmovi. U inostranstvu dug se stvara prema bankama ili stranim vladama i to: u funkciji stvaranja deviznih rezervi i potrebe za stabilizovanje vlastite valute (monetarna situacija); kao dodatna akumulacija i zaduivanje (finansijsko ili robno); za finansiranje deficita budeta (visoki vojni rashodi i neproizvodni rashodi); za smanjenje deficita u platnoj bilansi.

Dobrovoljni javni zajmovi se zasnivaju na principu dobrovoljnosti i predstavljaju sporazum drave i pravnih i fizikih lica u kojem postoji zajedniki interes, najee u vidu vie kamatne stope, poreskih olakica i drugih pogodnosti koje drava prua zajmodavcima. Dakle, kod dobrovoljnih javnih zajmova dominira interes nosioca dohotka, odnosno zajmodavca. Oni su najei, uobiajni oblik prikupljanja sredstava javnog zajma.Kao oblik dobrovoljnih zajmova veoma esto se javljaju patriotski zajmovi, kada se upisnici ne rukovode ekonomskim interesom ve patriotskim osjeajem. Kamate kod takvih zajmova su veoma niske, a esto su beskamatni, rokovi su dugi, a mogu biti i u obliku poklona, odnosno bespovratnog upisa zajma.

Prinudni javni zajmovi se javljaju u sluajevima kada drava, polazei od odreenih kriterija (dohotka ili imovine), jednostrano odreuje ko i koliko mora da upise javnog zajma. Prinudni javni zajmovi, dakle, poivaju na prinudi drave da sva, ili odreena fizika i pravna lica, u zavisnosti od visine dohotka ili vrijednosti imovine, upiu javni zajam. Motiv zajmodavca je strah od eventualnih sankcija pa zbog toga prinudni javni zajam moe da bude okarakterisan kao neka vrsta dodatnog poreza. Iako elemenat prinude ini ovu vrstu javnih zajmova slinim porezima, ostaje znaajna razlika meu njima budui da se oni vraaju i to uz kamatu. Stoga je ova vrsta javnih zajmova rijetko primljenjivana u praksi.

Letei ili kratkoroni dugovi predstavljaju dugove kratkog roka otplate, najvie do godinu dana. Karakteristino je da se u najveem broju sluajeva ovi zajmovi zakljuuju u periodima prolaznih tekoa, kao to je pokrie budetskih deficita u periodima nepoklapanja prihoda i rashoda u budetu i sl.

Konsolidovani ili dugoroni dugovi predstavljaju javne kredite sa duim rokom otplate, ili uopte nemaju rok vraanja. Konsolidovani javni dugovi pojavljuju se u dva oblika i to: amortizacioni dugovi, rente. Amortizacioni dugovi su ei dugovi, a sadre preuzete obaveze drave kod ve formiranih dugova, a prema utvrenom planu otplata i kamata odnosno anuiteta. Amortizacioni dugovi s obzirom na rokove mogu biti: kratkoroni 2-5 godina, srednjoroni 5-20 godina i dugoroni preko 20 godina. Rok zajma je fiksno utvren, mada ga drava moe i ranije vratiti. S toga postoji podjela na: dugove s promjenjivim rokom otplate i dugovi s utvrenim rokom otplate.Uglavnom su vie zastupljeni dugovi s utvrenim rokom otplate.

Rentni dugovi sadre samo obavezno plaanje odgovarajuih kamata, a otplata duga vri se kada drava formira budetski suficit.

Tehnika javnog duga

U vezi sa tehnikom javnog duga treba razlikovati dvije grupe poslova i to: poslovi emisije i amortizacije i otplate javnog kredita, konverzija javnog kredita.Emisija javnog dugaStvaranje javnog duga sprovodi se kroz emisiju obveznica koje drava uruuje povjeriocima. Postoje dva osnovna sistema emisije duga (zajma): direktna, indirektna.Direktni sistem emisije je najracionalniji metod i najbolji nain upisa javnog zajma. Obveznice se neposredno uruuju upisnicima zajma, pa se time izbjegava preprodaja, pekulacija.Prednost ovog sistema ogleda se u sljedeem: manji trokovi i izbjegavanje posredovanja banaka, sigurnost kontrole i izbjegavanje eventualne inflacije.Upisivanje zajma je javno, sa rokom u kome se vri upis u utvrenim ratama. Poziv za upis zajma sadri mjesto i uslove upisa. to se tie mjesta upisa, to mogu biti banke ili dravne ustanove, dok se pod uslovima podrazumjeva: kamata, otplata, popusti i bonifikacije. U pogledu visine zajma drava moe da se opredijeli izmeu dva pristupa: emisija zajma u vidu ograniene emisije, i neograniena emisija zajma.Dok u prvom sluaju drava unaprijed tano utvruje visinu zajma koji eli da upie, u drugom ona ostavlja upisnicima da upiu neogranienu kvotu zajma. Neograniena emisija se praktikuje u vandrednim specifinim sluajevima kao to su elementarne nepogode, rat i sl.Negativna strana direktnog naina upisa zajma ogleda se: u manjoj brzini prikupljanja sredstava, poveanim trokovima upisa zajmova, neizvjesnosti krajnjeg ishoda upisa zajma, te postoji mogunost da se zajam ne upie u cjelosti.

Indirektni sistem emisije javnog duga/zajma, svodi se na to da se dug ustupi, po utvrenoj cijeni bankama i bankarskim konzorcijima. Banke vre isplatu zajma odmah, a sredstva formiraju preprodajom obveznica. Interes nalaze u zaradi koja se formira na razlici izmeu plaenog kursa i onog po kojem se prodaju obveznice.Prednosti indirektne emisije su: potrebna sredstva odmah se formiraju, ne postoji, odnosno eliminie se rizik upisa zajma,Slabe strane, odnosno nedostaci su: to ovaj metod prua bankama mogunost da na razlici kurseva ostvaruju velike dobiti.

Amortizacija javnog dugaAmortizacija javnog duga/zajma, podrazumjeva redovnu otplatu da ne bi dolo do kumuliranja duga u smislu kamata i otplate i do sve veeg optereenja drave. Istovremeno, to je garancija da se drava moe ponovo pojaviti kod upisa novog zajma. U pogledu oblika amortizacije zajma pojavljuju se sljedei oblici: direktna amortizacija duga, indirektna amortizacija duga, ugovorena amortizacija, automatska, fakultativna, i monetarna.

Direktna, neposredna amortizacija postoji kada se dug vraa neposrednim povjeriocima ili upisnicima putem anuiteta.

Indirektna, posredna amortizacija sprovodi se kupovinom i prodajom vrijednosnih papira, preko berze.

Ugovorna amortizacija se vri u skladu s utvrenim ugovorom i to na osnovu amortizacionog plana koji sadri kamatu, otplatu, datum isplate.

Automatska amortizacija se vri preko specijalne amortizacione kase koju drava dotira svake godine radi otplate zajma.

Fakultativna amortizacija daje prostora dravi da pristupi amortizaciji kada joj odgovara, odnosno kada doe do normalizacije stanja u dravi, odnosno kada se steknu realne mogunosti za amortizaciju javnog duga.

Monetarna amortizacija javnog duga javlja se kroz depresijaciju novca ili padom vrijednosti nacionalne valute, a to je proces inflacije.

Konverzija javnog duga

Konverzija, u irem smislu, je svaka finansijska operacija drave usmjerena na olakavanje duga i to: pretvaranje leteih kredita u konsolidovane, unifikacija javnih kredita, pretvaranje javnih kredita i dr.U uem smislu, konverzija predstavlja olakanje tereta javnog duga snienjem kamatne stope.[footnoteRef:10] [10: Dr. Keetovi Izudin, Finansije (monetarne i javne), Tuzla, 2009. str. 637.-640.]

Pod konsolidacijom se podrazumjeva unifikacija dugova, odnosno spajanje vie dugova s razliitim kamatnim stopama i rokovima u jedinstven, unificiran dug. Konsolidacija podrazumjeva i pretvaranje kratkoronih u dugorone kredite. Ova finansijska operacija se zove fundiranje dugova. Razlozi za konverziju dugova su sljedei: ekonomski, politiki, pravni.

to se tie ekonomskih razloga, najbitniji ekonomski razlog koji uslovljava konverziju duga je opadanje kamatnih stopa na tritu kapitala. Dravna obino u oavakvim uslovima pribjegava konverziji da bi smanjila budetske rashode. Na taj nain se vri izmjena u strukturi rashoda budeta.

Poitiki razlozi nastaju u momentu kada nastanu okolnosti da drava povjeriocima plaa veu kamatu od kamate koja se formira na tritu kapitala. Tada i nastaje dunost drave da izvri konverziju.

Pravni razlozi se ogledaju u dva aspekta: otkazivanje i ponuda isplate duga, stvaranje novog zajma u istom iznosu ali sa niom kamatom.

Isplata starog zajma obveznicama, povjeriocima, u finansijama se naziva klasina konverzij. Kod amortizacionih javnih kredita drava osigurava pravo konverzije posebnom klauzulom, takozvanom klauzulom o konverziji.

Svrha konverzije nije vraanje duga ve rastereenje budeta. Kod rentnih dugova drava se obavezuje da uredno plaa kamatu, rentu, ali pri tome zadrava pravo da zajam vrati u svakom momentu kada to smatra pogodnim. U pogledu pravne forme, konverzija duga moe se javiti u tri oblika: dobrovoljna, prinudna, kombinovana.

Dobrovoljna konverzija se zasniva na dobrovoljnom sporazumu dvije strane, pri emu se mogu javiti dva oblika: opciona, fakultativna.Opciona podrazumjeva da se sami vlasnici obveznica odluuju da li prihvataju ili ne prihvataju konverziju.Fakultativna se rijetko primjenjuje, a u principu prua mogunost vlasniku obveznice da da svoju saglasnost na smanjenje kamate i da zadri staru obveznicu.

Prinudna konverzija je jednostavno mijenjanje bilo kojeg elementa u javnom zajmu od strane drave. Prinudna konverzija je nedopustiva i primjenjuje se jedino u sluaju dravnog bankrotstva.

Kombinovana ili konverzija novijeg razvoja sadri u sebi elemente prinudne i dobrovoljne konverzije. Razvojem savremene drave i uticajem drave u privrednom ivotu, drava moe svojim uticajem dovesti do toga da vlasnik obveznice, i van svog interesa pristaje na konverziju.

Za svaku konverziju duga moraju se ispuniti sljedei uslovi: da postoji dovoljno finansijskog kapitala, pad kamatne stope, odluka i namjera drave da izvri konverziju.

Vanjski dug Bosne i Hercegovine

1.1. Svrha vanjskog dravnog duga

Zaduivanje po osnovu vanjskog dravnog duga mogue je za[footnoteRef:11]: [11: Zakon o zaduivanju dugu i garancijama Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik br.52/05, (Poglavlje III Vanjski dug, lan 37.)]

a) finansiranje dravnog budetskog deficita proizalog iz gotovinskog toka;b) finansiranje dravnog budetskog deficita u sluajevima kada Ministarstvo procijeni da odobreni rashodi prelaze ili e prei iznos dravnih prihoda;c) refinansiranje i restrukturiranje neizmirenog unutranjeg i vanjskog dravnog duga;d) plaanje dravnih garancija, u potpunosti ili djelimino u sluaju da zajmoprimac ne ispuni svoje finansijske obaveze;e) plaanje trokova servisiranja dravnog duga, ukljuujui i povezane trokove kao to su: emisija vrijednosnih papira, odravanje rauna, amortizacija, fiskalni agencijski trokovi;f) finansiranje kapitalnih investicija; ig) finansiranje fonda budetskih rezervi i rezervi drave.

1.2. Stanje vanjske zaduenosti u Bosni i Hercegovini

1.2.1. Trenutno stanje vanjske zaduenosti

Stanje vanjske zaduenosti javnog sektora Bosne i Hercegovine iznosi 6.660.217.614 KM.Dug je alociran na korisnike, tj. entitete, Brko distrikt BiH i na institucije BiH.

1.2.2. Struktura vanjske zaduenosti BiH prema kreditorima i periodu nastanka obavze

Sa 31.12.2011. godine u ukupnom stanju vanjske zaduenosti Bosne i Hercegovine po strukturi kreditora i dalje se biljei najvea zaduenost prema meunarodnim finansijskim institucijama u iznosu od 67,06%, dok se najvea zaduenost kod pojedinanih kreditora biljei kod Svjetske banke (IDA 27,07%; IBRD 10,39%). Znaajne stavke zaduenosti BiH ine i naslijeeni komercijalni dugovi prema Parikom i Londonskom klubu kreditora, a kako slijedi: WB (Svjetska banka - IBRD, IDA ) 37,46 %, IMF (Meunarodni monetarni fond) 17,78 %, EIB (Evropska investicijska banka) 10,58 %, EBRD (Evropska banka za obnovu i razvitak) 7,23 %, PK (Pariki klub ) 12,39%, LK (Londonski klub ) 8,14%, Ostali kreditori5 12,42%.

Sa stanovita perioda nastanka obaveza, uee starog duga u ukupnom stanju vanjske zaduenosti kroz period, ima izraajnu tendenciju smanjenja i iznosi 28,98% ili 1.929.834.619 KM, dok se 71,02% ukupnog stanja vanjske zaduenosti odnosi na novi dug, odnosno 4.730.382.995 KM .

1.2.3. Dinamika zaduivanja kroz period

Iskazano poveanje stanja vanjske zaduenosti sa 31.12.2011. godine, u odnosu na 31.12.2010. godine iznosi 371,40 miliona KM, odnosno uveano je za 5,90%. Navedeno poveanje zaduenosti rezultat je angaovanja odobrenih kreditnih sredstava umanjenih za iznos plaenih glavnica, uz korekciju dijela koji se odnosi na kursne razlike u posmatranom periodu.

Procentualno poveanje zaduenosti iskazano u 2011. godini je manje u odnosu na 2010. godinu kada je iznosilo 20,16% ili 23,44% u 2009. godini.

1.3. Mjere fiskalne politike i uslovi za novo zaduivanje kod MMF u 2012. godini

Fiskalna politika predstavlja skup dravnih aktivnosti usmjerenih na primjenu javnih prihoda i javnih rashoda sa ciljem postizanja zadovoljavajue stope privrednog rasta i stabilnosti cijena. Fiskalna politika se bavi nainima prikupljanja novca u dravnu blagajnu i njegovog troenja. Fiskalna se politika moe definirati kao svjesna promjena dravnih prihoda i rashoda kojima je svrha ostvarivati makroekonomske ciljeve ekonomske politike, poput pune zaposlenosti, stabilnih cijena, zadovoljavajue stope rasta privrede, kao i ostvarivati eksternu ravnoteu.

Kao najvanije ciljeve fiskalne politike moemo navesti: uticaj na nivo realnog bruto domaeg proizvoda i stimulisanje ekonomskog rasta, uticaj na nivo zaposlenosti, ostvarivanje drutveno prihvatljive jednakosti u raspodjeli dohotka i bogatstva date zajednice, kontrola inflacije.

Sam proces finansiranja zadovoljavanja javnih potreba, kao i svaki drugi proces finansiranja, obuhvata obezbjeenje sredstava i njihovo koritenje za odreene namjene. Prihodi i rashodi ine sutinske komponente finansijske djelatnosti i predstavljaju osnovne instrumente fiskalne politike.

Prihodi u rashodima nalaze svrhu svog postojanja, a sami rashodi su uslovljeni prihodima. Da se javne potrebe mogu zadovoljiti bez utroka finansijskih sredstava, ne bi bilo potrebno obezbjeivati sredstva i ostvarivati prihode. S druge strane, nije mogue ostvarivati rashode bez prethodnog obezbjeivanja i ostvarivanja adekvatnih sredstava od strane nosioca finansiranja. Vei prihodi omoguavaju porast rashoda, a nunost odravanja rashoda na odreenom nivou ili njihovog poveanja iziskuje adekvatne prihode. Takoer, vai i obrnuto da su rashodi determinisani uslovima i mogunostima ostvarivanja prihoda. U zemljama gdje su te mogunosti vee, objektivno je mogue obezbjediti vea sredstva i time vie troiti za javne potrebe.

Fiskalna politika za sobom povlai i glavne funkcije, koje je karakteriu, a to su: Alokacija - kojom seposredstvom dravnog prorauna izdvajaju sredstva za javne potrebe (npr. nacionalna odbrana, izgradnja auto-cesta i sl.) iz ukupno raspoloivih sredstava i time obavlja njihova raspodjela na zajedniku i ostalu potronju. Alokativna funkcija se svodi na financiranje ponude javnih dobara iusluga. Distribucija preraspodjela dohotka i bogatstva kojom se omoguava pravednija raspodjela u granicama koje su drutvu prihvatljive to seosobito odnosi na ravnomjerniju socijalnu distribuciju javne potronje (npr. putem socijalne pomoi). Stabilizacija u cilju odravanja visoke stope zaposlenosti, zadovoljavajueg stupnja stabilnosti cijena, odgovarajue stope privrednog rasta i rezultata u razmjeni s inozemstvom.

Pri ostvarivanju navedenih ciljeva, i izvravanja funkcija, fiskalna politika se slui odreenim sredstvima odnosno instrumentima. Stoga, promjene u visini javnih prihoda i rashoda provode se primjenom: automatskih stabilizatora, formule elastinosti, diskrecijskih mjera.

Pod automatskim stabilizatorom podrazumijevaju se oni javni prihodi i rashodi koji automatski, bez neposrednog uticaja drave, reagiraju na promjene u privatnoj sferi. Na taj nain ublaavaju uinke promjena ukupne ponude i potranje. Najznaajniji automatski stabilizatori su: automatske promjene poreznih prihoda u progresivnom poreznom sistemu u vrijeme recesije smanjenje proizvodnje e automatski smanjiti poreze i tako ublaiti pad dohodaka i potronje, i obrnuto, u vrijeme inflacije e porezi automatski porasti i poveati porezne prihode to e smanjiti dohodak graana i njihovu potronju i tako usporiti inflacijsku spiralu. Transferna plaanja su u funkciji drave blagostanja jer se njima pomae onim dijelovima stanovnitva koja su najtee pogoena recesijom, npr. osiguranje za sluaj nezaposlenosti stabilizira potronju, a samim tim i proizvodnju i zaposlenost.Automatski stabilizatori samo djelimino ublaavaju kolebanja poslovnih ciklusa jer njihovom primjenom nije mogue ukloniti poslovne cikluse.

Pod formulom elastinosti podrazumijevaju se mjere usmjerene na uklanjanje uzroka i posljedica poremeaja u privredi. Prema koncepciji primjene formule elastinosti valja osigurati odreen automatizam u uklanjanju tih posljedica i uzroka. Propisima se utvruju odreene mjere politike javnih prihoda i rashoda koje treba poduzeti ukoliko doe do odreenih promjena u stopi zaposlenosti, u razini cijena, porastu BDP-a ili slino. Time se osigurava da se to vie skrati vremenski pomak izmeu nastupanja pojave i djelovanja na nju.

Diskrecijske mjere fiskalne politike su najvanije. To su mjere koje nadlena dravna tijela poduzimaju prema vlastitoj procjeni, a koje nisu unaprijed utvrene. Vrsta i vrijeme primjene diskrecijskih mjera ovisi o vrsti i veliini poremeaja u privredi na koje se nastoji djelovati ili pak pozitivno stimulirati. U odnosu na primjenu automatskog stabilizatora i formule elastinosti, diskrecijske mjere fiskalne politike trae odreeno vrijeme i to je zapravo i njihov nedostatak, ali ipak, njihova primjena je nazamjenjiva.

Prema tome kao diskrecijske mjere fiskalne politike navodimo: Javni radovi primjenjuju se kada je recesija duboka i dugotrajna. Uglavnom se koriste za izgradnju infrastrukture, kao i zbog svog multiplikacijskog efekta. U kratkom roku se ne primjenjuju jer mogu biti generatori inflacije. Projekti javnog zapoljavanja namjenjeni su kratkoronom zapoljavanju nezaposlenih u javnom sektoru, a mana im je to se takvi radnici teko zapoljavaju u privatnom sektoru. Promjena poreznih stopa u recesiji se porezne stope smanjuju, dok se u inflaciji poveavaju. Nedostatak im je duga zakonska procedura oko njihovog donoenja.

Primjenom navedenih mjera fiskalne politike mogu se postii razliiti efekti fiskalne politike na ukupno kretanje nacionalnog dohotka neke privrede ovisno o ciljevima koji se ele postii.

Prema tome se kao dva osnovna efekta fiskalne politike, koja se mogu postii primjenom navedenih mjera, mogu navesti: ekspanzivni tj. poveanje javne potronje i smanjenje poreza, restriktivni, odnosno smanjenje javne potronje i poveanje poreza.

Ekspanzivnu fiskalnu politiku drava najee koristi onda kada misli da privreda ne raste dovoljno brzo ili je nezaposlenost previsoka. Na primjer, drava poveava broj zaposlenih, mirovine, invalidnine, kao i razna socijalna davanja, zatim investicijsku aktivnost, broj i razne vrste poreznih i drugih osloboenja i olakica. Na taj nain smanjuje se porezno optereenje, kao i optereenje pri plaanju drugih dadbina. Time e se poveati ekonomska i kupovna snaga, rezultat koji iz toga proizilazi jeste vea zaposelnost i ekonomski rast.

Restriktivna fiskalna politika vie se koristi kada je prisutna visoka inflacija, jer smanjuje koliinu raspoloivog novca u privredi za nove kupovine, te tako smanjujui potronju, tj. potranju istovremeno vri pritisak na cijene. Prije svega je usmjerena na smanjenje prihoda i rashoda javnog sektora.

Javni dug, koji se prvenstveno definie kao oblik javnog prihoda koji ostvaruje drava, takoer igra vanu ulogu u sprovedbi fiskalne politike, kao i ostvarivanju njenih ciljeva, s obzirom da fiskalna politika predstavlja skup dravnih aktivnosti usmjerenih na primjenu javnih prihoda i javnih rashoda sa ciljem postizanja zadovoljavajue stope privrednog rasta i stabilnosti cijena. Javni dug, kao vandredni prihod drave, koristi se za ostvarivanje odreenih ciljeva, i to prvenstveno za pokrie debalansa u budetu odnosno proraunskog deficita.

Proraunski deficit moe nastati kako na tekuim javnim prihodima i rashodima, to jeste na tekuem dijelu prorauna kao razlika tekuih prihoda i rashoda, isto tako moe nastati i kao razlika kapitalnih prihoda i rashoda na tzv. proraunu kapitala. Naravno, nije svejedno gdje se on javlja. Ukoliko se javlja na proraunu tekuih javnih prihoda i rashoda, onda je mnogo neprihvatljiviji, jer znai da se sredstva javnog duga koriste za tekuu potronju. Ukoliko se javlju u proraunu kapitalnih javnih prihoda i rashoda, onda je situacija drugaija. U tom sluaju je deficit posljedica poveanja drutvenog kapitala koji ostaje na raspolaganju i buduim generacijama i njihovo je optereenje tim dugovima manje nego u prvom sluaju. Zato je razlikovanje izmeu ova dva deficita vrlo vano.

Finansiranje proraunskog deficita, vanjskim dravnim dugom, odnosno zaduivanjem u inostranstvu, ima pozitivna djelovanja u smislu da ne dovodo do istiskivanja privatnih investicija. Meutim, s druge strane, ima i odreene potencijalne nedostatke koji se oituju u definitivnom odljevu sredstava u inozemstvo po osnovi servisiranja tog duga i moguoj pojavi nelikvidnosti prema inozemstvu u sluaju zaduenosti.

Meutim, kod ocjene prihvatljivosti vanjskog zaduivanja drave moraju uzeti u obzir i neke druge okolnosti, posebno one u ta se ta sredstva ulau. Naime zemlja, pogotovo zemlja koja je izala iz rata i koja se susree sa strukturalnim problemima razvoja, koja je u procesu tranzicije i koja kree s nie stepenice razvoja, mora se koristiti inozemnom akumulacijom, jer je domaa nedovoljna da bi uhvatila korak s drugim razvijenim zemljama u skorije vrijeme.

to se tie fiskalne politike Bosne i Hercegovine, moe se uoiti da je ekonomska kriza koja je zahvatila Bosnu i Hercegovinu krajem 2008. godine uzrokovala pogoranje ukupne fiskalne pozicije Bosne i Hercegovine u 2009. godini. Oporavak BiH ekonomije u 2010. godini, prije se moe rei konsolidacija BiH ekonomije i zaustavljanje pada iz 2009te godine, te sveobuhvatan program kojeg su vlasti u Bosni i Hercegovini sainili poetkom 2009., a koji je podran kroz Standby aranman sa MMFom, doprinjeli su smanjenju ukupnog deficita u 2010. godini. Trane iz SBA pomogle su vlastima da odre pruanje javnih usluga i pokrenu strukturalne reforme sa ciljem da se javne finansije postave na odriv osnov.

Glavni srednjoroni ciljevi fiskalne politike vlasti u BiH, kao i u veini evropskih zemalja, ogledaju se prije svega u smanjenju javne potronje kao mjere za balansiranje budetske potronje u vremenima krize. Ove srednjorone ciljeve vlasti u Bosni i Hercegovini namjeravaju ostvariti nastavljanjem provedbe mjera tednje zapoetih kroz SBA i izvrenjem neophodnih strukturalnih reformi, uz kontrolisano poveanje nivoa javnog duga.

Stoga u 2012. godini, kao vid novog zaduenja, odnosno novog vanjskog javnog duga, Bosna i Hercegovina sklapa ugovor sa MMF-om, u cilju zakljuivanja IV Stand-by aranmana. Radi se o zaduenju u iznosu od SDR 225.466.667 (cca. 534.416.876 KM), to iznosi 2/3 od ukupno odobrenih sredstava za Bosnu i Hercegovinu u iznosu od SDR 338.200.000 (cca. 801.625.314 KM), koje e se koristiti za podrku Budetu Federacije u cilju finansiranja budetskog deficita i unapreenja srednjorone fiskalne odrivosti, ouvanja kontinuiteta aranmana valutnog odbora, uz istovremeno usvajanje politika za rjeavanje fiskalnog debalansa, jaanje finansijskog sektora i provoenje dogovorenih fiskalnih reformi.

Kredit se odobrava na rok otplate od pet godina, s grace periodom od tri godine, poev od dana doznaavanja svake trane, s tim da se svaka trana otplauje u osam jednakih kvartalnih rata nakon isteka grace perioda, i promjenjivom kamatnom stopom, koju odreuje MMF za SDR, koja trenutno iznosi 1,08% godinje.

Sredstva kredita e se doznaiti Budetu Federacije u periodu od tri godine, od kojih e svaka biti utvrena i doznaena nakon ocjene MMF-a o uspjenosti provoenja programa, putem kvartalnih pregleda kvantitativnih kriterija izvrenja i strukturalnih reformi.

Uslovi za sklapanje aranmana s MMF-om je usvajanje u Parlamentu FBiH Rebalansa budeta FBiH za 2012. godinu i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Agenciji za bankarstvo FBiH.

Zakljuak

Javni dug, kao sredstvo finansiranja potreba drave, da li ga koristiti i u kolikoj mjeri.? Kada znati da smo doli do same granice odrivosti po osnovu koritenja javnog duga kao sredstva finansiranja? Moemo zakljuiti da to prvenstveno zavisi od drave do drave, od razvijenosti same drave, od veliine uea javnog duga u BDP, od namjene javnog duga, kao i od koristi koje on moe proizvesti.Jedno je sigurno, preveliki javni dug smanjuje privredni rast zato to umjesto akumulacije privatnog kapitla, dolazi do akumulacije dravnog duga. Takoer, sve vee zaduenje drave i proirenje njezine finansijske aktivnosti uvijek iznova povlai za sobom pitanje utvrivanja granica zaduenja. Ono to se moe zakljuiti jeste injenica da javni dug, sam po sebim nije tetan ako se njime koristi u podnonjivoj mjeri i ako slui za ostvarivanje breg privrednog i socijalnog razvoja zemlje. to znai, da ukoliko se javni dug, prvenstveno govorei o vanjskom dugu, koristi za kapitalni razvitak i ulaganje u investicije, u tom sluaju je njegova korist viestruka jer e se ostvariti korist po osnovu angaovanih sredstava, iz ega e se zapravo taj dug moi servisirati, i vratiti zajedno za pripadajuom kamatom, a uz to i budue generacije koje e snositi teret javnog duga, ostvariti e korist koritenjem navedenih kapitalnih investicija. S druge strane, ukoliko se sredstva angaovana po osnovu javnog duga koriste za pokrie tekueg proraunskog deficita, u tom sluaju ona nestaju, ne ostvaruje se nikakva korist po osnovu njihovog angaovanja, ali ostaje obaveza po osnovu njihovog servisiranja tj. vraanja.Prema tome, koritenje javnog duga kao izvora finansiranja dravnih potreba, u stanju dananje ekonomije je uveliko potrebeno, ako ne i poeljno. Meutim, sam javni dug ne smije prijei granicu i dovesti dravu u stanje finansijske nesolventnosti i nestabilnosti. Takoer, drave bi sve vie trebale da rade na tome, da javni dug kao izvor prihoda u dravnim finansijama, manje koriste za pokrie budetskog deficita i uspostavljanja budetske ravnotee, a vie kao pogodan i efikasan instrument ekonomske politike drave.Javna zaduenost Bosne i Hercegovine, prema podacima i projekcijama, ostaje u okviru mastrikog kriterija, i svrstava se meu najnie zaduene zemlje, a prema kriteriju IMF i WB Bosna i Hercegovina se svrstava u umjereno zaduene zemlje.Pokazatelji nivoa javnog duga Bosne i Hercegovine trenutno nisu zabrinjavajui i javni dug ne ugroava fiskalnu odrivnost Bosne i Hercegovine, ali dinamika zaduivanja, namjena kredita, te dugoroni problem deficita tekueg rauna platnog bilansa nalau potrebu stalnog praenja. U tom kontekstu, zahtjevi za daljnjim vanjskim zaduivanjem morat e uzimati u obzir i njihov uticaj na relevantne makroekonomske pokazatelje. Priliv novih kredita prije svega treba biti povezan sa projektima koji bi doprinijeli ubrzanju reformi, kao osnove za dalji privredni rast. Shodno tome, pri donoenju svake pojedinane odluke o novom zaduenju potrebno je sprovesti nunu analizu makroekonomskih tokova i njihove osjetljivosti u kontekstu novog zaduivanja i njihove implikacije na BDP.Ostaje zakljuak da priliv novih vanjskih kredita treba biti povezan s proizvodnim projektima i drugim investicijama, te da e biti dostupan po koncesionalnim (povoljnijim) uslovima. Nadalje, ogranieni nivo komercijalnog zaduivanja treba angairati iskljuivo u sektorima koji sami mogu otplaivati obaveze. Omjer u uzimanju ino-kredita treba ii u pravcu smanjivanja uea kredita u svrhu budetske podrke, a poveanje uea kredita za razvojnu privrednu potporu i potporu brem razvoju privatnog sektora.

Literatura

1. Tomljanovi dr. Draena, Finansijska teorija i politika drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Savremena administracija, 1990. 2. Raievi dr. Boidar, Javne finansije, Prvo izdanje, Beograd, 2005.3. Keetovi dr. Izudin, Finansije (monetarne i javne), Tuzla, 2009.4. Keetovi dr. Izudin, onlagi dr. Denan, Javne finansije, 2007.5. Pero Jurkovi, Javne financije, Masmedia, Zagreb, 2002.

Ostali izvori: Ministarstvo finansija i trezora BH Zakon o zaduivanju, dugu i garancijama BiH, (Slubeni glasnik BiH, br. 52/05) Zakon o izmirenju obaveza po osnovu rauna stare devizne tednje BiH, (Slubeni glasnik BiH, br. 28/06, 76/06, 72/07) Zakon o dopunama Zakona o izmirenju obaveza po osnovu rauna stare devizne tednje BiH Direkcija za ekonomsko planiranje, Ekonomski i fiskalni program 2012. - 2014.g.

Sarajevo, septembar 2012. 3