PONOS VRAGOVA - DELFI knjižare · 2020. 6. 24. · zaraćenim stranama u stripu, od kojih su neke u vrijeme kad je strip rađen bile zaraćene i u pravom životu. Tico je, pak, po

PONOSVRAGOVA

DARKO MACAN | EDVIN BIUKOVIĆ

www.fibra.hr | www.stripovi.com

KLO_SP_18_PonosVragova_KB.indd 1 19.03.2018. 11:41:59

PONOSVRAGOVAB I B L I O T E K A K O L O R K AP O S E B N A I Z D A N J Aknjiga 18

SCENARIJ

Darko MacanCRTEŽ

Edvin BiukovićBOJA

Matt Hollingsworth•

PRIJEVODTihomir Tikulin TicoRobert Solanović BobLEKTURAJosip SršenDIZAJNMelina MikulićUPIS TEKSTA I PRIPREMA ZA TISAKMarko Šunjić

IZDAVAČNaklada Fibra d.o.o.GLAVNI UREDNIKMarko Šunjić

•

TISAKStega tisak d.o.o., Zagreb

ISBN 978-953-321-360-6NAKLADA1000 primjeraka

Grendel™ Tales: Devils & Deaths copyright 1996,

2009, Matt Wagner. Grendel™ is a trademark of

Matt Wagner. Dark Horse Comics ® and the Dark

Horse logo are registered trademarks of Dark

Horse Comics, Inc., registered in various categories

and countries. All rights reserved.


Prevesti Grendel Tales na hrvatski

nije bio nimalo lak posao. Prevoditi s izvornog jezika nešto što znate maltene napamet, i još k tome obožavate, nikad ne zvuči toliko moćno na onom domaćem.

Ne sjećam se baš kako je Ticu i mene dopalo da prevodimo Grendele, ali se dobro sjećam da sam njemu prvom prepustio da bira koje će epizode prevoditi, potajno se nadajući kako neće odabrati baš one koje sadrže meni najdraže scene

— Goranov govor na Draginom grobu, s kraja prvog miniserijala, i razgovor između Gorana i generala Antwerpena na samom kraju drugog miniserijala. Tico je izabrao neparne epizode, prvu, treću i petu, pa se stvar odvila točno onako kako sam htio. Ali to je valjda na tom projektu bila jedna od dvije stvari koja je ispala kako treba. Pričam, za one koji ne znaju, o onom nesretnom, Nacionalovu izdanju iz 2003.

Meni je to bio prvi veći prevoditeljski posao i nisam se osjećao ni približno doraslo veličini zadatka. Nije pomogla ni Macanova nevoljkost da surađuje na prijevodu. Ako se dobro sjećam, mislim da je to bilo zato što je, pišući scenarij na engleskom, htio koliko-toliko ostati objektivan prema svim zaraćenim stranama u stripu, od kojih su neke u vrijeme kad je strip rađen bile zaraćene i u pravom životu. Tico je, pak, po mom tadašnjem mišljenju, u prijevod ubacivao dosta slenga i kolokvijalnih izraza, što se ja nisam usudio, ne u tolikoj mjeri, pa mi se činilo da će cijela stvar djelovati neuravnoteženo. Nisam bio pretjerano sretan ni kompjuterskim fontom koji sam po uzoru na Edijev rukopis dizajnirao za dotično izdanje. No sve su to bili, manje-

-više, problemi koji su proizlazili iz moje vlastite nesigurnosti.


Pravi su problemi počeli izranjati na površinu nakon što je prijevod bio završen i cijela stvar je iz naših ruku prešla u ruke izdavača. Ljudi iz Nacionala silno su se trudili uvjeriti nas koliko im je stalo do tog projekta, ali kad smo Tico i ja vidjeli finalni rezultat bili smo zgroženi. Nacional nije htio trošiti dodatni novac na kupnju filmova originalnih tabli pa su materijal za album skenirali iz odštampanih epizoda, što je svakako ubilo dobar komad fantastične vizualne kvalitete Grendela. Upisivač slova nije imao dovoljno iskustva čitajući stripove da bi znao kako veličina fonta treba biti kroz cijeli strip ista bez obzira na to koliko praznog prostora u oblačićima ostane oko teksta. A kad je izdanje konačno objavljeno, koštalo je suludih 120 kuna, za koliko se mogao kupiti izvorni američki album. I ne, ako ste slučajno pomislili, ovo naše nije bilo u tvrdim koricama, iako ni tvrde korice ne bi opravdale Nacionalov šlamperaj te očiglednu nezainteresiranost da se dotičnim izdanjem dođe do šire publike. Bilo im je fora objaviti strip domaćih autora prvobitno objavljen na stranom tržištu (to Hrvate uvijek najviše pali), koji se još k tome bavio problematikom našeg podneblja i to na jedan vrlo urban i kul način, u najboljoj maniri najkvalitetnijih holivudskih blockbustera (samo još bolje), ali ne dovoljno da bi se oko toga dodatno potrudili. Što je bilo tužno. Pogotovo jer je bilo prošlo jedva četiri godine od Edijeve smrti.

Godinama kasnije, shvatio sam kako ništa od toga nije u potpunosti naštetilo Grendelima kao stripu. I iako bih svaki put osjetio nelagodu kad bi mi netko spomenuo dotično izdanje, ipak je baš to izdanje za neke od mladih autora koji trenutno stasaju na našoj strip-sceni bilo prvi susret s tim kul postapokaliptičnim stripom koji se dešava kod nas, a za koji su čuli ili internetskom ili usmenom predajom. I nitko od njih nije imao nikakvih zamjerki, ni što se štampe tiče, ni što se tiče prijevoda. Nekima su se i dopali upravo ti neformalno prevedeni dijalozi jer im je to bio prvi susret sa stripom u kojem su protagonisti govorili poput ljudi s ulice. I zato mi je stvarno drago što sam bio dio cijele te priče, kakva god ona bila.

I tu dolazimo do te druge stvari koja je ispala kako treba, a to je naslov. „Ponos vragova“ nije direktan prijevod ni jednog od Macanovih naslova i podnaslova iz originalnog američkog izdanja. Svi su oni vrlo specifične fraze na engleskom, preteške ili nemoguće za prevesti na naš jezik, a da prijevod ne ispadne u najmanju ruku nespretan. „Vrag“ ili

„đavao“ morao je ostati jer je uvijek prisutan u naslovima svih stripova o Grendelu koje je radio njegov tvorac, Matt Wagner, ali i svi ostali autori koji su radili parafraze na njegovu kreaciju. Ta riječ odlično karakterizira i same pripadnike Grendel klanova koji su u tom distopijskom, postapokaliptičnom svijetu više pošast nego korisni članovi društva, a što se pak nadovezuje na izvornu personu Grendela, koji je bio negativac, prilično sličan protagonistima stripova talijanskog „crnog vala“ 60-ih, likovima poput Diabolika ili Kriminala. Zahvaljujući jednom od rijetkih proviđenja u vlastitom životu, odjednom mi se u glavi stvorio naslov „Ponos vragova“. I već mi se na prvu stvarno dopao jer je me asocirao na naslove akcijskih B-filmova. Mislim da bi Edi uživao već u tom aspektu. No što sam više razmišljao, to sam više shvaćao koliko taj naslov dobro povezuje sve ono što se događa protagonistima u stripu, i što je, na kraju krajeva, uzrok sve njihove tragedije.

Danas je strip-izdavaštvo dobrim dijelom u rukama entuzijasta koji sebe i svoje obitelji prehranjuju nekim drugim poslovima, a izdavaštvom se bave iz velike ljubavi prema stripu, koju iznova dokazuju krasnim izdanjima napravljenima s puno brige i poštovanja. Fibra je tu definitivno na vrhu, i nije im puno trebalo da objave Grendele u više nego dostojnom crno-bijelom izdanju, što je bio svakako hrabar i hvalevrijedan potez jer je, stavivši fokus na Edijev crtež, tako nastao odličan udžbenik za sve koji se misle baviti stripom, ali i za one koji se njime već dobrano bave. A sada, osam godina poslije, dobijamo i definitivno izdanje Grendela — ono u boji. Izdanje koje će prvi put na ovim prostorima potvrditi savršeno isprepletenu suradnju Macan-Biuković-Hollingsworth.

B O B

5


Kako od dobrog scenarija napraviti dobar strip? Dajte ga crtaču koji će udahnuti život u

nacrtane likove i učiniti ih od krvi i mesa, marionetama s dušom. Oživiti mjesto radnje mnoštvom diskretnih detalja i učiniti ga uvjerljivim okružjem za radnju priče, a za svaku scenu izabrati kadar koji će pojačati dojam scenarističkog nauma. Ništa ne prepustiti rutinskom odrađivanju te promišljeno pristupiti i manje atraktivnim scenama, imajući uvijek na umu kako su likovi i priča na prvom mjestu, a crtački stil (umjetnički pečat) u njihovoj službi, a ne obratno.

Eddy je Darkov scenarij tretirao baš tako i sagradio svijet u kojem se likovi od krvi i mesa rađaju, žive i umiru.

I dok čitam njihove Grendele gubi mi se tanka linija što razdvaja svijet zbilje od svijeta mašte i svaki put na isti način proživljavam sudbine Borne, Igora, Drage, Marice i Gorana ... smijem se, tugujem, mrzim i volim.

“Sto mu gromova”, volim taj strip! No nikad neću reći da mi je najbolji. Najboljih ima puno, ali samo je jedan najdraži.

Grendeli Darka i Eddyja moj su najdraži strip.

T I C O


Nisam posebno religiozna, pogotovo što sam duhovno uzdizanje proživjela

kroz desetogodišnje uživanje u seksu, drogi i rock’n’rollu, ali vjerujem u čuda. Slučajnosti, usklađenosti i sretne okolnosti. Što god vi rekli, takve se pizdarije događaju.Grendel Tales: Devils and Deaths (Ponos vragova)* je čudo. Pojavio se na mom stolu u poderanoj smeđoj omotnici, zatrpanoj pod hrpom druge pošte što je narasla za izbivanja u inozemstvu, gdje mi je lomljeno srce. To što je prijedlog serije uspio preko raznih poštanskih službi doputovati iz Zagreba do portlandskog predgrađa Milwaukie u Oregonu bilo je čudo samo po sebi. A to što su Darkov scenarij i Eddyjevi preliminarni crteži bili briljantni, opet je posebna priča. Kao što već rekoh, pizdarije se događaju.

Hrpe prijedloga što ih stripaši šalju inače su teret svakom uredniku. Većina ih se ni ne bavi njima nego ih drži u nekom mračnom kutu ureda. No, s vremena na vrijeme, iz tih sumnjivih gomila nikne čarobna ruža, kao što je to bio slučaj sa stripom Ponos vragova.

Da budem iskrena, kad sam prvi put nazvala Darka kako bih ga izvijestila

da Matt Wagner i ja odobravamo njegovu i Eddyjevu dirljivu i poučnu

priču, nisam baš bila sigurna u koji dio svijeta

telefoniram. Bila je to kasna 1993. i na vijestima

su se prenosile vijesti o grozotama u Bosni i Hercegovini. Potražila sam Hrvatsku na karti i otkrila da je odmah u

susjedstvu.

Sjećam se da sam ga pitala: “Zar ti nisi usred ratne zone?”

“Ne, ne”, odgovorio je Darko ležerno, “rat je sto kilometara dalje.”

Da, baš. Drugim riječima, u njegovu dvorištu. Ne mogu ni zamisliti život u tim uvjetima, kad svakog trena možeš poginuti pred kućnim pragom — ups, sto kilometara dalje — a kamoli prkosni ljudski duh koji nastavlja stvarati u tako groznim uvjetima. Zaboravite pet kruhova i dvije ribice — to je pravo čudo.

Iskreno, Darka i Eddyja više je zanimalo stanje stripa u Americi — biznisa koji je zasluženo primijetio dvojicu dotad nepoznatih hrvatskih autora, i odao priznanje njihovom prvom pojavljivanju u američkom izdanju nominirajući ih za nekoliko nagrada, dok je Eddy 1995. dobio nagradu “Russ Manning” kao najbolji mladi autor.

Kad je došlo vrijeme izbora kolorista, predložila sam nadarenog i seksi Matta Hollingswortha — koji mi je u to vrijeme pomagao da pićem zaliječim slomljeno srce. Mladi Matthew, kako sam ga u to vrijeme voljela zvati, radio je izvrsne kolore na raznim izdanjima za DC i Dark Horse, ali ova mu je serija dala priliku da iskaže svoje slikarsko znanje, što mu je donijelo nekoliko nominacija za nagrade.

Nekoliko mjeseci prije nastanka Ponosa vragova, Jamie S. Rich pridružio se našem timu kao pomoćnik urednika. Jamieja sam upoznala kao četrnaestogodišnjaka, kad sam mu objavila pismo Grendelu u šestom broju Comicova izdanja. Puno pisama poslije, Jamie je sa mnom radio na tom stripu koji nas ne prestaje oduševljavati. Kismet. Ili nešto.

Mogli bismo pomisliti da se ova mala čuda događaju jednom u životu — ili, uglavnom, rijetko. No, ovakva usklađenost događa se onima koji svijetom kroče otvorenih očiju. Nakon prvih dviju epizoda došle su podjednako uspješne iduće četiri, koje nisu toliko čudo, koliko pokazatelj nevjerojatnog talenta kreativnog tima. Ali to je samo po sebi neka vrsta čuda — znate, sreća, slučajnost ... što god. Bez zajebancije!

D I A N A S C H U T ZPortland, Oregon28. srpnja 1996.

Č U D O I Z H R V A T S K E

* Devils and Deaths

(Ponos vragova)

zajednički je naslov prvih

dviju epizoda, kojim je

naslovljena i čitava knjiga.

Devil's Choices zajednički

je naslov preostalih

četiriju epizoda.

7


Zao mi je Jamieja”, rekao je Edvin Biuković uredniku

svog prvog projekta nakon “Grendela”, “jer je na svom prvom zadatku imao posla sa mnom.”

Iako je mislio na to kako je kasnio na sve rokove, kako ga ponekad danima nismo mogli dobiti na telefon i na vječitu ciničnost prema svom radu, njegova izjava za mene ima potpuno drukčije značenje.

Grendel Tales: Ponos vragova bila je prva serija na kojoj sam radio od početka do kraja. Bila je tek u fazi prijedloga za novu seriju kad sam dobio posao pomoćnika Diane Schutz. Ponos vragova već se gibao i svi su bili uzbuđeni razvojem projekta. Darko Macan i Edvin Biuković bili su nove zvijezde serije Grendel, a, na neki način, i ja. Došli su niotkud, jedna smeđa omotnica u hrpi drugih, blagoslov posredovan poštanskom službom. Ja sam bio fan koji je dobio posao na knjizi koju voli. Tu smo se sva trojica našli.

Od svih sinopsisa koje sam do danas pročitao, Darkov je jedini koji me duboko dirnuo. Da, neki su mi bili zbilja odlični i obećavali su dobru priču, ali Darkova skica za Devil’s Choices bila je jedina od koje su me prolazili trnci i koja mi od uzbuđenja nije dala mira. Čak nije bilo nijednog priloženog crteža. Crteže mi je nacrtao riječima.

Kad su stigle Eddyjeve nacrtane i otuširane stranice s upisanim tekstom, bilo je to dodatno ushićenje. Ne samo da je opravdao moja očekivanja nego ih je i premašio. Darkovu scenariju dao je više života nego što sam očekivao, možda više nego što je i Darko očekivao.

To je bio jedan od onih povijesnih trenutaka kad se spoje dva talenta i nastane magija. Iako sam poznat po stalnom pretjerivanju, mislim da ne

pretjerujem kad kažem da se njihova suradnja može svrstati rame uz rame s velikim tandemima kao što su Jack Kirby i Stan Lee, Jerry Siegel i Joe Shuster, Denny O’Neil i Neal Adams, velikanima u svijetu stripa. Jednostavno je bilo nešto posebno u načinu na koji su radili zajedno, u stvarima koje je iznjedrila njihova zajednička kreativnost. Tu su tihe minijature — Marica i Goran koji uživaju u jabuci, snovi o boljem životu Borne i Ivane. Zatim, humor — Igor i njegovi pijani ispadi, Borna na minskom polju, uvodna scena sa stereotipnom propagandnom šalom. I patnja — gubitak voljenih, gubitak pripadnosti i gubitak samospoznaje.

Da, Eddy je bio u pravu kad je rekao da me žali. Nije bilo pošteno što sam baš s njim prvim morao raditi. Nije bilo pošteno ni što sam tako brzo morao raditi s Darkom. Nije bilo pošteno jer me razmazilo. Hoću li ikad više raditi s tako dobrim autorima? Mogu li očekivati toliko kreativnog uzbuđenja, toliko visoku razinu kvalitete? Hoće li se itko moći mjeriti s njima?

Odgovor je, naravno, i da i ne. Bilo je projekata koji su opet zapalili vatru u meni. Samo taj plamen nije bio tako jak. Ništa se ne može usporediti s prvim iskustvom. Kao i u slučaju Ivane na kraju ovog stripa. Ona gleda na mogućnosti koje su pred njom, znajući da se ništa ne može mjeriti s Bornom i njihovom pustolovinom na putu prema slobodi. Ništa se ne da usporediti s ovim albumom, mojom inicijacijom u svijet stripa.

To jest, osim ako opet ne budem radio s Darkom i Eddyjem. Možda će me oni odvesti do novih otkrića.

Ako ne, tad biste me zbilja trebali žaliti.

J A M I E S . R I C HHappy Days Toy Town7. ožujka 1996.

“

9


V R A Ž J A D R U Ž B A


dRagO, ViDI ovO!

jESU Li svI NA broJu? pA, falI

mOžDA KoJa RukA,

nOGa ... IMam OsJećAj Da JE ovO MASLo karANTanAca. tRAgOVi vode Na sjEVer!

OVAKo BLiZu

jOš nISU doŠli!

što si drugO oČeKIvAO? VoDi NaS pOlUsLIJEPi

GenERAl kojI viŠe NIJE za BORBU!

iStIna. TrEbAmO PRavoG VOđU ...

TiŠINA!

vlado je JOš uVijEk genErAL. Dosta pRIče ...


TrAgOvI ne zNačE niŠtA. KaRANTancI SU MoŽdA JOš u

bLiZINi.

petoro preživjele

djece ... ČuDO! SiGUrNo su Ih SELjACi sakRIli! IZgLeDAju

mi BlJEdU-Njavo!

A što si OčEkIvao? NAKOn Par DANa U nekoJ Rupi BEz hrANe I Ti bI BiO bljE-

dUnJaV!

klinCE Na LeđA I poKREt! ne SviĐa mI sE OVo MjeSTO!

bucO ...

A?

TVoJa MALa ...

... mislIM da je mrtvA.

14 | P O N O S V R A G O VA


jOš jedno je Umrlo!

SVi su bOleSnI!

sigUrNo Su sE neČIM OTRovALi!

akO MIsLiTe dA ćU Samo JA KOpatI, GRDNo sE ...

u PIčKU mAtErinu!

MalA jE oZRaČeNA!

k VRAgU! u prAvu

je!

svi Su ozračenI!

15


goTOvi SMo! sVI ĆEmO

krePati!

OVAKo iskOrISTitI malu djECU!

KARanTANci zBILJa ne ZNAju za

čAst!

nikAD NISU ni ZNaLI!

ovaKO ćeMo ...

JEDaN Od nAS Će sE VRaTitI u

klAN!

Što? pA da ih sve

OzrAČImo?!

NEtKO MorA uPOzoRiTI naše DA karANtanci

KORISTE ZAbraNJeno

ORUžjE.

jEdAN iDe doMa. OStALI

UmiRu raTnIčkoM smRćU. spremnI?

fli ...

... FLa ...

... flu!NERIJEŠENO.

PONOVO!



... fLu!

klAn agRAmera VAS NEće ZabORAvi-

TI ...

do zOrE sAm DoMa!

nA TRI. jeDaN ...

... dva ...

... tri!

17


mjesta! MJESTA za

grADONAČELNIKA TROZUBOG!


gRAdoNačElnik Je sTIGAO, gENeraLE!

ZOro, aKO SAM

slijep, NISam GLUH! nEkA ŠuPaK Uđe.

SVe nAjboLJE, GreNdEl-genERa-Le! NADaM sE dA

Ste DOBro, jER Ja nIsAm.

A Kamo sI Ti kRENuO?

što vaS TO MuČi,

gRADoNačElnIČe trOzUBi?

HmM ... SlAsnIh Li PTIčiCa. DAŠ mENI JednU?

NE. tO je ZA draGu!

šTEta ŠTo MU

ŽeLudAc VIšE ne pODNosi

hRanU!

PRIJe MjEsec danA Sam VAM rEKao DA mi NeŠtO kolJE

OvCe ...

opet Onaj vrAžJi Vuk? I zbog TOGa

mE opet gNjAviš?!



Nije vUk! SInOĆ JE ubio jeDNOg PasTI-rA - KamEnoM mU Je ZdROBio

GlAVu!

nIJE to VuK!

LAŽEš! mRziM Te!

U PItanju JE čUdOVišTe! A

vI StE pLaćeNi DA nas ŠTItiTE, GeNERAle! I to jakO doBrO!

aJDE, Ajde! SrEDIT ćemO Mi

VEĆ NJeGa! žAo mI jE ŠtO To nisMO RaNIJe obAviLI, ali ImALi SMO PrEČe-

ga poslA!

DA, čujem da SU vAM KaRANTancI isprAšIli

tuR!

moLiM?!

pRaVO IsPrEd teBE,

TAta!

svi znaju kAKo Ste NaIVnO

iZgUbIli čETIri ČovJekA.

zaČEPI! ZA...

...čepi!23


srEDit ćeMo TO tvojE čUdOVIšTe!

maRŠ vAn!

sad maRŠ VAN!

PETre!

puSTItE MeNE, genERAle!

Na zA-PoVIJEd!

osIM TOGA, SUtRa JE uTAkmiCa. A BeZ

DragE MI fALi lIjevo KRiLO!

nA za-pOVijed!

Kad smO vEć koD utAKMIce, mo-rali bISMo malO i TREnIrAti. ZaR Ne,

IgorE?

DA, taTA!

mjesta! MJESTA za

grAdonačelNika DVOZUBOG!

ČUDOvišta po-sTOje SAmo u GlaVAMa PrImi-tIvnih sELJA-ka! pASTIRa

je UbiO NEKI rAZBoJnik! PetaR ĆE TO sre-

dIti.


kaFf! KAFf! nE BI mi trebao BITi tAkO bLIzu,

BRaco!

fino MIRiŠU, Zar Ne, DRAGO?

EVo, pOJeDI mAlo! bit ĆE

TI bolje!

nEMa meNI PoMOći ...

GoLubOvi, A? nE SjeĆAM sE KaD SAm

ih zadNJI pUT jeO!

KaŽu dA ODlaZIš ...

rECi dA NIJe tako!

MOram, GoRANe!

OzračEn SAM i UgRožavAm

sVe!

šTO ćEŠ onDA?

JEdino ŠtO MOgU. umrIjeTi

KAo RatNIk!

ostaješ nA uTakmicI?

25


utakmiCI ...? šTO MENi znAčI JoŠ

jeDNa UtAK-mica?

ti Igraš! PROŠAo SI sVOJu

prvU KušnjU i Sad IMAŠ PRaVo iGrATI!

ZAPravo sAM na kLU-pi, AlI TVOj bRaco višE NIJe mALi!

uTakMICA JE SUtra.

pReKosuTrA idEm U SIsak! tReBA SrEDiTI NeKOG

tuRa!

TO! dođI DA te bracO zAgRli!

NE, stani!

bolje nEmOJ. BoLje ...



lijevo! LIJEVO!


Je l' TI BOLjE? jE! golu-

BOVi sU bILi ZAkoN!

a zAtO SI riGao cIJeLU

nOć!

bIli SU oDLIčni! Ne sluŠAJ jE!

mA pUsTi! Kuja!

kod ZORe JE!

zorO, doDAj 'aMO!

gol je uLIJEvO, TAta!

štima!



goOol! a? JESAm Ga?

KRAsaN GOl, genErALe!

jesi LI vidio?

VIDiM.

promašIO Je! NijE bIo gOL, Je l' DA da

nijE!

PA ... i Je I nijE.

NIJe, jEr Je pRoMaŠiO. sVI Su vidjElI!

KAfF! kafF!

JE, jer NiJE pROMaŠIo! Ge-nErAL NikaD ne

PROmAšUjE!

ma, SRAnje!

tAKo RazMIŠlJAju prEPLašeNi

sElJAcI!

MI smo kLan GRENDelA!

Zar ne bismo trebali biti drugačiji?

tReBaLi bIsmo BiTI. NO ni DoK JE kAN bIO žiV nIje

Bilo SavršENO. nIKAd NiJe.

nema tAko čisTE IdeOlo-gijE KOJa Se s vrEMeNom nE bI ukALjalA.


I NE samo UKAlJaLA. u za-

Dnje Mi SE VRIJemE ČiNI kAKO je naŠA idEolOGIJa UMr-

LA ZajeDNo s kanOm ...

Mje-StA!

mJEsTA Za GRADONA-ČELNIKA

DVOZUBOG!

pOSLAo saM rATNika dA

UbIJe Ono tVOjE čuDoviŠTe! štO

Sad HOĆEŠ?

nIŠtA, NišTa, gRenDEL-GeNErA-le! Čuo Sam dA IgRatE DAnas ...

... pa rEKoh, DA Vam dO-nesEM Novu

lOPTU!

šTo je tO?

PEtRO-VA GLavA,

TatA!

da se čovJEk ZAMISli, zar Ne?

MOŽdA Ta vAša zAŠtITa niJe

VRIjEDNA CiJenE KojU pLaćAmO ...

možDA Bi NaM S

kArantANcIma biLO BoljE ...

blago udesnO,

tATa!



ja Se sVOJih oBEĆAnja držIM! i Ne ŽElIm ČUTi nI-KAkve pRiJEtNje!

JE Li jaSno?

JAsnO k'o daN! BEz bRIge

GrEnDel--gENeRALE!

mOrAo sI ZaSRATi! a,

PEtre?

MjeStA za GRADONAČEL-NIKA JEDNO-

ZUBOG!

ZORo!

IzvoliTe, GENeraLE!

IDi I OBAVi To kaKO tREbA!

aHem!

ŠTO Je, drAgo?

štO hoćEŠ? pustiTe

mEne da UbIjEM ču-Dovište!

31


Ne mOžE to TaKO!

zORo ...

SlUŠAJ, DraGo ... OvAj Put

NE smIJeMo zEZnUTi. jEsAM

LI ikad zeZnuO?

ZNaš DA nIJE tO ... bolesTaN Si ...

AKo BOlEsNo Oko MOže VoditI, i bOLESna RuKA

moŽe UBITi!

čUJ, aKO TI jE Do RAtniČke SMrTI, ima jedan TuR U sISKu kOjEg treBa UbiTI!

jA Sam sE veĆ ODAVNo pOtvrdio.

NijE MI JoŠ pUnO PReo-STALO. jEDiNo štO JoŠ ImaM je ČAsT. tO mi nE

oduzIMaJTe!

U reDu! idI i bUDI Si facA!

IMaš VREmenA dO sutra!

i po mOGućNostI POginI NEGdje gDJE Te GRAdonačElNik

neĆE NAćI!

hvalA, genEraLe!



LAŽ-LJIVČE!

štO JE?

REKaO sI Mi dA Su IDeaLi

grENdelA mRTvI. LaGAo

si!

I JEsU MRTvi. SAmo saM jA

GluP Jer SE ne OkREćem Kako VjEtAr pUŠe!

KAD poSTaNEM RAtnik, žeLIm biTI POpuT

tEBe!

Što ... glUP?

tI ...

hA-Ha ... KAfF! kafF!

ZoRO... oprOstI Ako Sam TE UvRiJedIO.

nADaM sE dA razumiješ.

razu-mijeM.

33


Bila SAM LjUTa ... AlI i

Ja sAm RatnIk. rAzuMijEm. Uzmi. BILa Je

OčEVA. dajeM ti JE u ZNAK

pomIrbe.

jE li to OnA IsTa ZoRA?

ne bih rEkao, OvA je BIla LJubAzNa!


V R A Ž J A P O S L A


GeNERale, LOcirAla

sAM dRagu.

iSpADa dA je VEĆ saT vreMEnA u

zgRaDI NASUProt menE.

a ČUdOvIŠtE?

miSLIM Da niJE ondje.

uNUTrašnjOst Je NAPola TRuLA.

NIJe Mi jAsno kOg VRaGA radI

uNUTRA?

moždA Je ODlučio

ondje UmrIjEti.

pROvjerI. SKRati MU mukE AKo Je jOš ŽIV. i nađI Mi To ČUDOvIŠtE!

dObro.

skOčit ću odOzgo I

iZnENaDITi GA.

može!

37


TAta?

HMm ...? rECI, siNe?

Zar ne bi bilo bolje da tvoji Grendeli ubijaju

kaRAntaNAce, a ne jedni druge?

MA, štO TI ZNaŠ ...?

gdJE Su mI UTezi?

pEt korAKa isPReD, TAta.

hvalA. je'n ... dVa ...



drago?

39


KojI Je tO

bio vRAG? kOga TI

...?

rEci?

OVdJe nEMa NIkoGA, genEraLe ... ali i dalje očitavam signal.

a u KURAC!

što? Što jE bilo?

samo je čutUricA

OvdJE. DRago je OTkrIo OdAšilJaČ.



Documents

PONOS VRAGOVA - DELFI knjižare · 2020. 6. 24. · zaraćenim stranama u stripu, od kojih su neke u vrijeme kad je strip rađen bile zaraćene i u pravom životu. Tico je, pak, po