Popovaca-vlastelinstvo Moslavina

7/11/2019 Popovaca-vlastelinstvo Moslavina

http://slidepdf.com/reader/full/popovaca-vlastelinstvo-moslavina 1/6

GRAĐEVINAR 52 (2000) 12 751

DVORCI U POPOVAČI - SJEDIŠTE NEGDAŠNJEG POSJEDA MOSLAVINA

Popovači, kao mjestu između Mos-lavačke gore i Lonjskoga polja, pre-

poznatljivost i povijesno značenjedaje sklop nekadašnjega vlastelinsko-ga sjedišta, poznatoga pod imenomMoslavina. Od sredine 19. stoljećanaziv Moslavina počinje se koristitii kao zemljopisni pojam za područ jeomeđeno na istoku rijekom Ilovom,na jugu i zapadu rijekom Lonjom, ana sjeveru rijekom Česmom, unutar kojih se nalazi Moslavačka gora. ImeMoslavina u ovom se tekstu koristi

u tradicijskom značenju, tj. kao imeza posjed, vlastelinstvo i njegovo sje-dište, koje se danas nalazi u Popovači.

O podrijetlu imena Moslavina (u ma-đarskoj verziji - Monoszló) postojerazličite pretpostavke. Jedna je odnjih da ime potječe od Mojslava,člana hrvatskoga plemena Beloša,koji je bio jedan od najranijih vlas-nika na tom područ ju što je pripada-lo čazmanskoj župi. Neki izvode imeiz imena Moslavačka gora, u latins-koj verziji Mons Claudius. Latinskoime Moslavačke gore, koje je stolje-ćima bilo u upotrebi, neki povezujus rimskim carem Klaudijem II. koji

je u tome kraju navodno dao posadi-ti vinovu lozu, a drugi s riječi claud-ere (zatvoriti), koji Mons Claudius

prevode kao Zaprta gora. U srednjem je vijeku Moslavačka gora bila sasvih strana okružena (zatvorena, za-

prta) brojnim utvrdama, danas arhe-ološkim lokalitetima: Bršljanovac,Garić, Gračenica, Jelengrad, Klis(kod Oštroga zida), Košuta-grad,Kutinec-grad, Mala Gradina, Mosla-vina, Paklenička gradina, Plovdin,

Podgrađe (k.o. Ruškovica), Stupna,Uelika Gradina i dr.

Vlastelinstvo Moslavinu stoljećimasu posjedovali grofovi Erdödy, kojisu u pridjevku svoga prezimena no-sili ime Moslavine. Znak je to da jeta ugledna i moćna obitelj smatralaMoslavinu svojim obiteljskim sijelomu Hrvatskoj. U Mađarskoj je to bilautvrda i vlastelinstvo Monyorókerék.Erdödyji su posjedovali Moslavinuod 1493. do 1887. godine, s prekidomod 1545. do 1591., kada je bila podturskom vlašću. Tri i pol stoljeća

bila je Moslavina u posjedu obiteljiErdödy, koju ćemo podrobnije upoz-nati poslije. Do 1492. i od 1887. go-dine mijenjali su se gospodari Mos-lavine. Kao najstariji vlasnik Mosla-vine spominje se župan Makarijekojemu je taj posjed darovao ugars-ko-hrvatski kralj Bela III. (vladao1172.-1196.). U vlasništvu Makari-

jeve obitelji, koja je izgradila gradMoslavinu, ostao je posjed do kraja13. stoljeća, kada se spominje imeMojslava. Postavši banom, Ivan Ba-

bonić iz roda blagajskih knezova,dobio je 1316. grad Moslavinu. Tije-kom 13. i 14. stoljeća bit će Moslavi-na u posjedu Babonića, kojih su čla-novi, uz knezove bribirske, imali važ-

nu ulogu u političkom životu srednjo-vjekovne Hrvatske. Od kraja 14. do

Dvorci i perivoji

CASTLES IN POPOVAČA AT THE SITE OF THE FORMER MOSLAVINAMANOR

The Moslavina manor had been owned for centuries by Erdödy counts, a noble

family that had large estates in both Hungary and Croatia. This family is also

significant for the history of Croatia because of its successes during the wars with

Turks, and as it gave as many as seven Croatian viceroys. Three castles, spaced

very closely together, were built in Popovač a, at the site of the former Moslavina

manor. The first and the biggest one was built in the mid 18th century, the

intermediate one was erected in the early 19th century and the small castle was built

in the mid 19th century. The small castle, which is also called the hunting castle,

was thoroughly renovated in the mid twentieth century. There were no parks on the

manor and so the castles were surrounded by outhouses, gardens, orchards and

vineyards. Over the past half century the castles have provided accommodation to a

psychiatric hospital next to which several outhouses have been built, as well as a park. The castles and the park are currently in a relatively poor state of repair.

Tloris dvorca I. iz 1742.

Grb grofova Erdödy



Dvorci i perivoji

752 GRAĐEVINAR 52 (2000) 12

kraja 15. stoljeća vlasnici su Mosla-vine Čupori Moslavački, kojih je

rod izumro 1492. sa Stjepanom koji je oporukom ostavio tri sela pavlins-kom samostanu pod Garićem. Isto-dobno, ugarsko-hrvatski kralj Vladi-slav II., koji je naslijedio kralja Ma-tijaša Korvina, darovao je 1493. go-dine sva imanja obitelji Čupor - TomiI. Bakaču (Bakocs), njegovoj braći inećacima. Ta je darovnica obuhva-ćala 75 naselja (posjeda), među koji-ma su bili i utvr đeni gradovi Jelen-grad, Moslavina-grad i Podgrađe

(Varallya). Ti su se posjedi nalaziliu Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji.Danas te prostore nazivamo Moslavi-nom i Sisačkom Posavinom. TomaBakač, čiji će nasljednici nakon 1511.godine uzeti novo prezime Erdödy,

bio je tada visoki crkveni i. državnidužnosnik Ugarske. Nakon pola sto-ljeća posjedovanja tvr đave Moslavi-na, Erdödyji su je morali napustiti iustupiti Turcima. Učinili su to bez

borbe 1545. godine. Nakon 1565.Turci su nakratko u tvr đavi Moslavi-na smjestili sjedište sandžaka, poštosu ga povukli iz Čazme i prije negošto će ga preseliti u Pakrac i Cernik.Hrvatski ban Toma II. Erdödy uspio

je 15. kolovoza 1591., nakon tri danaopsade Moslavine, osloboditi obitelj-sko sijelo i otjerati Turke. Tek sutada počele teškoće za obitelj Erdödy,koje su trajale cijelo jedno stoljeće,do kraja 17. stoljeća, kada je cijelaSlavonija bila oslobođena od Turaka.

Bečki je dvor pokušavao oteti Erdö-dyjima Moslavinu, ali bezuspješno.Erdödyji nisu imali nikakve koristiod Moslavine cijelo 17. stoljeće, jer

je to bila pusta i nenaseljena zemlja

koje su se stanovnici raselili prilikomturskih osvajanja. Prva polovica 18.stoljeća prošIa je u naseljavanju teustrojavanju i jačanju gospoštije, a udrugoj polovici 18. stoljeća gradi senov veliki dvorac kao sjedište mosla-vačkoga vlastelinstva, zatim poštan-ska cesta (Božjakovina, Križ, Popo-vača, Kutina ... ) i prve manufakturesukna na rječici Jelenska (1780. god.).

Druga polovica 18. i prva polovica19. stoljeća doba je najvećega uspona

posjeda za vladavine grofova Erdödy.Oni će posjedovati dvorac vjerojat-no do sedamdesetih godina 19. sto-ljeća, kada je Ivan Nepomuk III. grof Erdödy (1794.-1879.) prodao Mosla-

vinu, a brojne umjetnine i obiteljskistari namještaj prenio u Bajnske Dvo-re kod Varaždina. Od sedamdesetihi osobito osamdesetih godina 19. sto-ljeća, veliko moslavačko imanje dijelise i prodaje te često mijenja vlasnike.Do.Prvoga svjetskog rata u grun-tovnim je knjigama upisano nekoli-ko stotina vlasnika pojedinih dijelo-va moslavačkoga dobra. Kao vlasni-ci pojavljuju se brojne osobe iz tadaš-nje k.u.k. Monarhije, ali i stranci iz

zapadne Europe, te zemljišne zajed-nice, kućne zadruge i banke. Navestćemo samo neka imena (u zagrada-ma je navedena godina upisa vlasniš-tva u vlastovnici): Ljudevit grof Erdödy (1852.), Louis grof Erdödy(1865.), Aleksandar grof Erdödy(1876.), Max Lustig i Melanie Brix(1880.), J. Špišić (1883.), Societe

française des materiaux agricultural (1884.), Ferdinand Kallay (1884.),Josip barun Rothenthal (1884.), Hor-ner (1885.), Louis grof Vasquez deMolin, Vilim Egersdorfer, grof Jan-ković iz Cabune (1887.), Artur grof

Berchtold (1889.) i dr. Dvorac i dioimanja od 12.514 jutara kupila je1910. godine budimpeštanska banka

Domänen und Terrain Bank AktienGesellschaft . Od tada banka je ras-

prodavala posjed. Veći dio šuma(3.170,11 ha) kupila je francuska

tvrtka iz Pariza Carrel Fouche et comp., a od nje društvo s francuskimkapitalom Šumsko dionič ko društvoMoslavina iz Popovače. Kao vlasni-ci dvoraca i dijela vlastelinskogadobra u Popovači posljednjih godinaPrvoga svjetskog rata pojavljuju se:

belgijski poslanik u Beču Leon conteDoret, Marko grof Bombelles iz Ope-ke (Vinice) pokraj Varaždina, Miro-slav grof Kulmer (1917.), odvjetnik dr. Đuro Janeković iz Zagreba (od

Presjek dvorca I. iz 1851. Autor: G. Reitz

Posjed Moslavina (ulje na platnu, 1837.). Autor: Aleksandar Erdödy



Dvorci i perivoji

GRAĐEVINAR 52 (2000) 12 753

1918.) i drugi. Od početka Prvogasvjetskog rata u dvorcima su bilismješteni ranjenici, ratni invalidi i

prognano pučanstvo iz Bosne i Srije-ma. Nakon rata otvara se u najve-ćem dvorcu škola za slijepe (1919.-1924.), zatim se dvorci koriste kaoCentralni invalidski dom (1924.-1933.), da bi 1933. godine dr. IvanBarbot počeo u dvorcima nekadaš-njega moslavačkoga vlastelinstvaosnivati bolnicu za duševne bolesni-ke, koja se tu nalazi do danas.

U prvoj polovici 16. stoljeća, do tur-skih upada i pljački, koji su bili oso-

bito česti od 1538. godine, gospoštijaMoslavina bila je najveća u tadašnjojKriževačkoj županiji. Gospoštija je1543. godine imala 440 kmetskihdimova što znači četiri do šest tisuća

podložnika (kmetova). Kako su upadiTuraka bili sve učestaliji, pučanstvo

je u velikom broju napuštalo svojedomove i gospoštiju odlazeći u sje-vernije krajeve. Brojne obitelji nase-lile su se na vlastelinstvu Erdödyja uMoyorókeréku (njemački Eberau,gradišćanski Eberava) u zapadnojUgarskoj, u istočnoj Austriji (Gradiš-ću ili Burgenlandu), sjeverno od Bra-

tislave, ali i u sigurnijim sjeveroza- padnim dijelovima Hrvatske. Do1545. godine cijela je moslavačkagospoštija bila već pusta, bez pučan-stva. Nakon odlaska Turaka, tijekom17. i 18. stoljeća Erdödyji su ulagalivelike napore da vlastelinstvo nasele

podložnicima. Najprije je doseljeno pučanstvo iz Erdödyjeve SisačkePosavine, iz krajeva zapadno od ri-

jeke Lonje, te iz Kalničkoga prigorjai iz varaždinskoga kraja, a zatim izTuropolja i Kravarskih gorica. Novagospoštija, nakon izgona Turaka,druk čija je od one iz predturskogadoba. Prije Turaka, na moslavačkomsu se posjedu uz tvr đavu nalazili:župna crkva sv. Tome, trg, bolnica i

podgrađe (naselje). Nakon odlaskaTuraka postojala je samo porušenatvr đava. Na vlastelinstvu je 1848.godine bilo 135 selišta. Početkom20. stoljeća, kada je posjed Moslavi-na još bio cjelovit i u vlasništvu Ar-tura grofa Berchtolda, zauzimao je

površinu od 7185,08 hektara (12.514 jutara). Posjed su sačinjavale: orani-ce (830,87 ha), livade (503,70 ha),

pašnjaci (880,33 ha), vrtovi (10,93ha), vinogradi (40,82 ha), šume(4815,63 ha) i neplodno zemljište(112,80 ha). Na gospodarstvu su1902. godine bila tri majura (Ludi-na, Ravnik i Moslavina) te ciglana,

paromlin i dvije vodenice. Na vlas-telinstvu se proizvodilo: pšenica,raž, repica, kukuruz, zob, sjeme dje-teline, cikorija te kvalitetno crno i

bijelo vino. Upravitelj imanja bio jetada Ivan Mučnjak.

Sjedište gospoštije bilo je još od sred-njega vijeka utvr đeni feudalni gradMoslavina, izgrađen nakon provaleTatara u Hrvatsku, između 1242. i1294. godine. Budući da su Erdödy-

jevi vojnici napustili utvrdu prijeulaska Turaka, grad je ostao neošte-ćen. Pošto je hrvatski ban Toma II.Erdödy protjerao Turke iz Moslavi-

ne1

591

. godine, zapalio je i razoriostaru djedovsku utvrdu kako ne biopet bila cilj napada turske vojske.Budući da se oslobođenje Slavonijeod Turaka još nije slutilo, a Turci sukanili obnoviti obližnji Jelengrad,Toma grof Erdödy i Hrvatski sabor razmišljali su o obnovi Moslavine.Osobito je to bilo potrebno nakonmira sklopljenoga s Turcima 1606.,kada je Moslavina pripala Hrvatskoji tako postala granična utvrda prema

Turskoj. Hrvatski sabor donosi 3.

rujna 1608. odluku da Erdödyjevikmetovi s gospoštija Želin i Novigradsudjeluju u obnovi tvr đave Moslavi-na. Obnova je započela, ali nije nikadadovršena. Nikada pasve obnovljena,moslavačka utvrda stajala je sve do1746. godine, kada je srušena, amaterijal se upotrijebio za gradnju

baroknoga dvorca kao novoga sje-dišta gospoštije Moslavina grofovaErdödy. Od srednjovjekovne utvrdemožemo danas pronaći samo ostatke

pod zemljom na humku, pedesetak metara od sjeverozapadnoga pročeljanajstarijega dvorca (dvorac I.).

U Popovači, na bivšem vlastelins-kom posjedu Moslavina, izgrađenasu tri dvorca, koja su sačuvana dodanas: 1. veliki (najstariji) dvorac,

podignut 1746.-1754. godine (dvoracI.), 2. srednji dvorac, građen 1812.-1818. (1820.). godine (dvorac II.) i3. mali (lovački) dvorac, izgrađen

prije 1839. godine, a dograđen i ar-hitektonski preoblikovan 1938.-1941.godine (dvorac III.).Arhitektonski i povijesno najvrjed-niji i najzanimljiviji jest veliki dvorac(dvorac I.), koji je građen za Jurja teza braću Ladislava i Ludovika gro-fove Erdödy. Gradnju dvorca, zapo-četoga oko 1746. godine, vodio jeMatija Marković, upravitelj slavon-skih i posavskih (Sisačka Posavina)dobara Jurja Erdödyja. Osim dvorcaizgraöen je majur s brojnim zgrada-Ulaz u dvorac I.

Pogled s pjevališta na oltar dvorske kapele



Dvorci i perivoji

754 GRAĐEVINAR 52 (2000) 12

ma i vrtom. Kao radna snaga koris-tili su se kmetovi najstarijega brataJurja, dok Ladislavovi i Ludovikovi

podložnici nisu sudjelovali u grad-nji. To, kao i mnoga druga optereće-

nja, bili su razlogom nezadovoljstava i pobuna Jurjevih podložnika. Pojedi-nosti o graditeljima i izgradnji još suneistražene. Priložen je dio grafičkedokumentacije iz 1742. godine koja

je nastala prije izgradnje dvorca, alidvorac nije izveden prema tim nacr-tima. Nacrt iz 1851. godine, koji je

potpisao G. Reitz, pokazuje današnje(izvedeno) stanje dvorca Moslavina.

Tloris je dvorca u obliku kvadrata sastranicom od 46 metara i s unutraš-

njim dvorištem veličine 23 x 23 met-ra. Tlocrt još odaje kasnorenensniodnosno ranobarokni predložak poz-nat pod imenom četverokrilnogadvorca. Vanjska pročelja toga veliko-ga baroknoga dvorca imaju tri razine

prizemlje, prvi i drugi kat), a dvoriš-na su pročelja jednokatna jer je pri-zemna razina zgrade posve zatrpanazemljom. Ulazno pročelje s porta-lom i prilaznim ubama ima petnaest,a bočna, također vanjska pročeljaimaju 14 prozorskih otvora. Vanjskasu pročelja u prizemlju oblikovana srustikalnim horizontalnim plohama,a na katu s pilastrima, između kojihse pojavljuje po jedan prozor. Dvo-rišna pročelja imaju po sedam pro-zorskih otvora. Izvorno su to bileotvorene kade četverokrilnoga hod-nika, danas jasno uočljive, a poslijesu zazidane s umetnutim prozorima.U sklopu dvorca, izbočena na sjeve-rozapadnom pročelju, nalazi se malakapela, tlorisne površine oko 18 m2,

u koju se može ući iz prvoga drugo-ga kata. Usprkos promjeni namjene,tlocrtna zamisao dvorca nije bitnoizmijenjena. Izgrađeno je nekoliko

pregradnih zidova za potrebe bolni-ce, ali tloris iz 1851. godine nije bit-no narušen. Usporedimo li taj izve-deni tlocrt s onim iz 1742., vidjetćemo da se od ideje do ostvarenjamnogo toga promijenilo, ponajprijeu arhitektonskoj i tlorisnoj zamisli.Projekt 1742. godine bio je odviše

opterećen renesansno-ranobaroknomtradicijom, aIi i zahtjevom za upo-rabnom i vlasničkom podjelom dvor-ca između tri brata, kako to dobrouočava na nacrtu. Nacrti iz sredine18. stoljeća, u odnosu na izvedenostanje, nude dvorac s kulama na ug-lovima, hodnik u unutrašnjem dvo-rištu u liku slova L, manji broj pros-torija, stubišta na drugim mjestima,manji broj prozora i njihov nejedno-ličan ritam na pročelju te u cjelininesimetričan tloris.

Ispred ulaznoga (jugoistočnoga) pročelja velikoga dvorca (dvorac I.),istodobno s njim podignuta je, naudaljenosti od 24 metra, prizemnadugačka zgrada koja je vjerojatnoslužila kao konjušnica, spremište zakočije i upravu gospoštije. Ta zgrada,

duljine 68,65 metara, s tri rizalita,izmijenjena je u odnosu izvorno sta-nje: dograđen je kat i u cjelini je pre-oblikovana 1942. za potrebe bolnice,a u novije su vrijeme u prizemlju, na

dvorišnoj strani, napravljene lošegradnje. Na glavnom pročelju te zgra-de zabilježeno je doba gradnje i dog-radnje: 1754. i 1942. godina.

Dvjestotinjak metara sjeverozapadnood velikoga dvorca (dvorac I.) nala-zi tzv. srednji dvorac (dvorac II.),

podignut u drugom desetljeću 19.stoljeća kao sjedište vlastelinskeuprave. To je jednostavna kasnoba-rokno-klasicistička zgrada, koje jetloris u obliku plitkoga slova U. Dvo-

rac nije doživio nikakve značajnijegraditeljske izmjene. Njegovo glavno(južno) pročelje široko je 33,13 me-tara, a bočna su pročelja široka 15,62m. Tlocrtna slika vrlo mu je jednos-tavna: po sredini prolazi hodnik izkojega se ulazi u pet prostorija, okre-nutih na glavno pročelje, a stubište inekoliko malih pomoćnih prostorijanalaze se s druge strane hodnika, u

bočnim krilima dvorca. Danas je u tojzgradi uprava bolnice.

Oko 125 metara zapadno od srednjegadvorca nalazi se treći, mali dvorac(dvorac III.), podignut prije 1839.godine, a dograđen stoljeće poslije.Budući da se u njemu nalazili vojni iIovački trofeji, u literaturi se on čes-to naziva lovački dvorac.

Tri dvorca, majur i brojne pomoćnegospodarske zgrade te vrtovi, voć-njaci i vinogradi činili su velik arhi-tektonsko-agrikulturni sklop. Izosta-nak perivoja, a nazočnost navedenih

prostora i sadržaja govori o vlastelin-stvu Moslavini kao posjedu poglavi-to gospodarskoga značenja, a manjestambenoga i reprezentativnoga. Broj-ne građevine, ispremiješane s vrtovi-ma, grupama stabala i travnjacima,činile su slikovit pastoralni ugođaj,vidljiv i na slikama Aleksandra grofaErdödyja. Iako su se već osjećale

brojne teškoće zbog ukidanja kmets-tva, Moslavina je 1867. godine jošuvijek bila dobro vođeno gospodar-

Ulaz u dvorac II.

Južno pročelje dvorca II.



Dvorci i perivoji

GRAĐEVINAR 52 (2000) 12 755

stvo koje su posjećivali profesori iučenici Gospodarsko-šumarskogaučilišta iz Križevaca. Već su tadagrofovi Erdödy rasprodavali zemlju(jedan ral po pet do deset forinti).

Odlaskom Erdödyja iz Moslavine idolaskom novih gospodara, imanjesve više osiromašuje i postaje zapuš-tenije. Usprkos novoposađenom par-ku (nakon 1945. godine), priličnodobro održavanim dvorcima i lijepom

prirodnom okruženju - nekadašnji jevlastelinski sklop u velikoj mjeri li-šen prepoznatljivosti i ambijentalnevrijednosti. Ponajviše je to zbog iz-gradnje novih bolničkih i pomoćnihzgrada, koje se nisu odviše prilago-dile zatečenim vrijednostima vlaste-

linskoga sklopa, ali i zbog zapušte-nosti i uništavanja prepoznatljivihtragova povijesnoga vlastelinskog

posjeda. Novopodignuti je park bezzamisli i bez promišljenih vizura,tako da drveće krije od pogleda dvor-ce, a razotkriva nove, oku nimalo

privlačne zgrade.

Obitelj Erdödy de Monyorókerék etMonoszló, koja u svom pridjevku

prezimena nosi ime Moslavine (Mo-noszló), stoljećima je vezana ne sa-

mo za Moslavinu i druge posjede uHrvatskoj nego je i dio hrvatske po-vijesti i politike. Od 16. do kraja 19.stoljeća članovi te obitelji sudionicisu društvenoga života Hrvatske, ob-našajući istaknute političke, vojne ivjerske časti. Ta je obitelj, premarodoslovlju, dala sedam hrvatskih

banova: Petra II. (ban 1557.-1567.),Tomu II. (ban 1584.-1595.), Sigis-munda (ban 1627.-1639.), Nikolu I.(†1663.), Nikolu II. (banski namjes-

nik 1670.-1680., ban 1680.-1693.),Ivana III. (1724.-1789.) i Ivana Ne- pomuka II. (ban 1790.-1806.). Od1607. godine, počevši od Tome II.

pa do 1845., obitelj Erdödy dala je17 velikih župana Varaždinske žu-

panije. Bila je to čast koju su grofoviErdödy obnašali po nasljednom pra-vu, koje im je dodijelio kralj Rudolf II. za osobite zasluge te obitelji navojnom planu, poglavito Petra. II iTome II. U godinama velikih i pre-

sudnih bojeva s Turcima, osobitotijekom 16. stoljeća, Erdödyji su pos-tali znani po svom junaštvu diljemEurope. Slavna pobjeda hrvatskevojske kod Siska 1593. s banomTomom II. Erdödyjem na čelu, nadtada moćnom turskom vojnom silom- značila je prekretnicu u ratovima sTurcima. Turski su povjesničari naz-vali tu godinu "godinom propasti", ato se uskoro i pokazalo točnim, jer su od tada Turci sve češće u ulozi

branitelja, a mnogo rjeđe u ulozi na- padača.

Erdödyji su podrijetlom mađarskaobitelj, koja je u srednjem vijekuživjela u Županiji Szatmár (danasSzabolcs-Szatmár, na istoku Mađars-

ke), na posjedu Erdöd, kojega je vlas-nik bila obitelj Dragfy de Beltek. Si-novi Franje Bakoča (Bakocs; u Hrvat-

skoj se udomaćio naziv Bakač, rjeđe

Bakovac), seljaka kolara na posjeduErdöd, dobili su 1459. godine plems-tvo. Franjini sinovi Nikola I. i TomaI. uzdigli su obitelj Erdödy: Nikolinsin Petar I. praotac je hrvatske graneobitelji, a kardinal Toma I. Bakačstekao je brojne posjede koje je nas-lijedio Petar I. Plemstvo iz 1459. pot-vrdio je 1489. godine kralj MatijaKorvin Tomi I. i njegovoj braći, aPetar I. dobiva 1511. godine naslov

baruna. Od tada obitelj mijenja prezi-

me Bakocs u Erdödy kao sjećanje na posjed Erdöd, odakle su potekli. Nas-ljednu grofovsku titulu dobio je Pet-rov sin, ban Petar II. 11. listopada1565. od kralja Maksimilijana II.Kralj Rudolf II. potvrdio je grofovs-ku titulu 26. veljače 1580. za TomuII. i brata mu Petra III. Od Petra III.

potječe hrvatska grana obitelji (poz-nata po vlastelinstvu Jastrebarsko),koja je izumrla 1703. godine. OdKrste, sina Tome II., potječe mađar-ska grana koja je naslijedila sva hr-vatska imanja i neka od njih posjedo-vala sve do 1945. godine.

U 18. stoljeću obiteljska se loza gro-fova Erdödy ponovno dijeli u dvijegrane: od Ladislava potječe starija, a

od brata mu Ludovika mlađa loza.Ladislavova loza dijeli se u dvijegrane: jedna je posve mađarska, koja

posjeduje vlastelinstva Galgócz,Pöstyén, Vép, Szöllös i dr., te hrvat-ska grana, počevši od Antuna (1797.-1864.). Mlađa (Ludovikova) lozadošla je s Karlom (1816.-1864.) po-novno u Hrvatsku, stekavši vlastelin-stva Novi Marof, Jastrebarsko i Vi-dovec. Ladislavova loza obitelji gro-fova Erdödy očuvala je opstojnost

do danas. Članovi stare i ugledneobitelji Erdödy žive danas u Njemač-koj, Austriji i Americi.

Obitelj Erdödy posjedovala je broj-na vlastelinstva u Hrvatskoj. Njihov

je broj bio osobito velik u 16. stolje-ću, kada su bili vlasnici sljedećihvećih imanja u Hrvatskoj: Cesargrad(Novi Dvori klanječki), Desinić, Di-

janovec, Draganić, Dubrovčak, Gra-čenica, Jastrebarsko, Jelengrad, Kar-lovac, Kerestinec, Klanjec, Kravar-

sko, Kutina, Lipovec, Lukavec, Med-vedgrad, Metlika, Moslavina, Oboro-vo, Okić, Plovdin, Rakovec, Samobor,Stubica, Stupnik, Trgovišće, Tuhelj,Varaždin (Stari grad), Vrbovec, Ze-lina i dr. Sredinom 18. stoljeća naimanjima grofova Erdödy bilo jeviše od 4000 seljačkih obitelji. Broj

je imanja u 18. stoljeću povećan. La-dislav grof Erdödy dobio je od kraljaKarla VI., a kraljica Marija Terezija

potvrdila je 1742. godine imanja Be-

Aleksandar V. Erdödy na konju zakrunidbe Franje Josipa I. u Budimpešti1867. (ulje na platnu). Autor: Kis



Dvorci i perivoji

756 GRAĐEVINAR 52 (2000) 12

la, Ivanec, Cerje i Jurketinec u Hrvat-skom zagorju. Za svoje su posjedetada imali zajedničku upravu, odvoje-nu za imanja u Hrvatskoj od onih uUgarskoj. Uprava za Hrvatsku nosila

je naziv Prefectura bonorum Croati-corum.

Tijekom vremena posjedi su se pro-davali, zamjenjivali i davali u mirazženskim članovima obitelji, pa su sei smanjivali, ali oni najveći su osta-

jali. Na početku 19. stoljeća posjedo-vali su Erdödyji u Hrvatskoj ovavlastelinstva: Bajnske Dvore, Belu i

Cerje (do 1817. godine), Cesargrad,Glogovac, Ivanec (do 1817.), Jastre-

barsko, Jurketinec (do 1817.), Kuzmi-nec, Luku, Moslavinu, Negovec,

Nove Dvore zaprešićke, Novi Marof,

Oborovo, Štakorovec, Varaždin(Stari grad), Želin i dr. Neke od tih posjeda Erdödyji su zadržali i nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije:Jastrebarsko do 1922., Novi Marof do 1923. i Stari grad Varaždin do1924. godine. Erdödyji su posjedo-vali gradove Rothenburg, Körmendi Vörösvar. Obitelj grofova Erdödy

posjedovala je sve do 1945. godinenekoliko velikih imanja u Mađarskoj(Vép, Somlovár i dr.) i Slovačkoj(Galgócz kod Pištijana-Bathory), a uAustriji i danas posjeduje stari obi-

teljski dvorac Monyorókerék (Ebe-rau), te dvorce Kohfidisch i Luising.

Mladen i Bojana Obad Šćitaroci

Preneseno iz knjige: Dvorci i perivoji Slavonije –

-od Zagreba do Iloka

Zapuštenost je opći dojam koji stječe

posjetitelj kada se danas prošeta pros-torom što ga zauzima neuropsihijatrij-ska bolnica Dr. Ivan Barbot , smješ-

tena u sva tri popovačka dvorca i u

mnogim drugim uz njih izgrađenimgrađevinama. Mučnom dojmu prido-nosi i ne odveć lijep park s brojnim

bolesnicima koji šeću uokolo. Ovaj je veliki posjed očigledno dobro rje-šenje za smještaj jedne velike psihi-

jatrijske bolnice, ali bi bolje održava-nje dvoraca i više brige o održavanjuokoliša, posebno održavanju novih izaista neprikladnih građevina, vjeroj-

atno više pridonijelo i zdravlju boles-

nika. Ipak treba priznati da se u par-ku trava redovito podšišava, vjerojat-no se njome koriste okolna seljačka

domaćinstva, a i staze po brežuljkas-

tom predjelu se redovito čiste odgranja i lišća.

Od dvoraca je u najboljem stanju sred-nji, koji je bio podignut kao sjedište

posjeda i koji zapravo i nije promije-nio svoju namjenu jer je u njemusmještena uprava bolnice. Pročeljetog dvorca je svježe oličeno i zgradase očito dobro održava. U malom

lovačkom dvorcu smješteni su paci-

jenti (neuroze i granična stanja) i pred njim je inače uvijek živo i veselo,a pacijenti ljubopitljivo ispitujusvakog posjetitelja. Taj se dvorac nedoima zapušteno, ali kada se zna da

je temeljito uređen uoči Drugogasvjetskog rata, onda se uviđa da mumalo više brige u održavanju zaistane bi škodilo.

Najteža je situacija s najstarijim ve-likim dvorcem kojega je teško i uočiti

jer je skriven iza velikih stabala. U

njemu su smješteni teški i najteži psihijatrijski slučajevi, od koji se jedan dio zadržava ispred dvorca i u predvorju, a do onih koji su zaključaninismo ni pokušali doći iako smo

povremeno čuli njihove krikove. Sdvorca na mnogim dijelovima otpa-da žbuka, a čini se da ni prozorskastolarija nije u najboljem stanju. Nešto

je bolja situacija s unutrašnjimdvorištem dvorca u kojem se redovitoodržava zelenilo i gdje su pročelja u

nešto boljem stanju. Uprava izgledanema dovoljno novca da bi redovitoi temeljito održavala dvorce i prostor u kojem je smještena ova psihijatrij-ska bolnica. A to opet pokreće starudilemu jesu li dvorci iz naše graditelj-ske baštine prikladni za zdravstveneustanove i za smještaj oboljelih?

B. N.

SADAŠNJE STANJE

Unutrašnje dvorište dvorca I.

Documents

Popovaca-vlastelinstvo Moslavina