Poremećaji pažnje i poremećaji mišljenja

  • View
    303

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski rad iz psihijatrije.

Transcript

Sveuilite J. J. Strossmayera OsijekMedicinski fakultet u Osijeku, Josipa Huttlera 4Katedra za psihijatriju

SEMINAR:Poremeaji panje i poremeaji miljenja

U Osijeku, svibanj 2013.Jakov MiliStudent IV. godine

POREMEAJI PANJE

Panja je psihika funkcija koja ima dvije osnovne komponente kojima se moe opisivati i procjenjivati.Prva se komponenta naziva tenacitet. Odnosi se na usmjeravanje i usredotoavanje psihike energije na odreeni objekt.Druga se vana funkcija panje naziva vigilitet ili budnost panje. Odnosi se na sposobnost premjetanja panje s jednog objekta na drugi. Ona je povezana s afektivnou koja moe poticati ili koiti njeno usmjeravanje i doivljavanje. Panja se procjenjuje na temelju zapaanja kako bolesnik prati pojedine teme i sadraje tijekom razgovora kao i zbivanja u okolini. Odnos panje i kreativnosti predmet je istraivanja. Postoje dvije hipoteze o odnosu panje i kreativnosti. Prva teorija sugerira kako su izrazito kreativni ljudi osobito fleksibilni u pomicanju svoje panje, odnosno, kako mogu pomicati fokus svoje panje preko razliitih razina panje. Druga teorija sugerira kako su kreativni ljudi sposobni odravati panju kroz dulje vrijeme. Ove se teorije ne iskljuuju meusobno4.Hiperviligna panja je poremeaj koji se odnosi na pretjeranu budnost panje, tj. na naglaeno premjetanje panje s jednog sadraja na drugi. Susree se kod maninih stanja, ali i kod nekih anksioznih bolesnika.Hipoviligna panja je stanje kod kojeg bolesnik teko, sporo i s potekoom pomie panju s jednog sadraja na drugi. Razlog tome mogu biti oslabljenost psihike aktivnosti ili zbog zaokupljenosti nekim psiho-patolokim doivljajima. Stanje se uglavnom javlja kod razliitih oteenja CNS-a, intoksikacija, trauma i kod depresivnih stanja.Hipertenacitet panje je pojava snanog fokusiranja i usredotoenja panje na samo jedan sadraj. Ovaj poremeaj se pojavljuje kod depresivnih bolesnika, ali i kod nekih shizofrenih pacijenata.Hipotenacitet panje, ili smanjena mogunost fokusiranja i odravanja panje na nekom sadraju esto je povezana uz poremeaj hipervigiliteta. To znai da je nemogunost odravanja panje na nekom objektu esto posljedica jako izraenog premjetanja panje s jednog sadraja na drugi. Zbog toga je ovaj poremeaj najei u maninih bolesnika, ali i kod razliitih organsko-funkcionalnih oteenja CNS-a, hipomanije i anksioznog poremeaja. Aktivna panja je njeno voljno usmjeravanje na neki predmet, a pasivna panja moe biti izazvana vanjskim podraajima. Dinamina panja je ona kod koje su stalno potrebni novi voljni impulsi. Statina panja ostaje stalno na jednom predmetu.Aproseksija (rasijanost) je pojaani tenacitet uz oslabljenu vigilnost panje ili pojaana vigilnost uz smanjen tenacitet.

POREMEAJI MILJENJAMiljenje je proces u kojem se uspostavljaju veze i odnosi izmedu razliitih predmeta i pojava. Miljenje sadri pojmove, sudove i zakljuke.Postoji konkretno miljenje, koje se osniva na opaanjima i predodbama te apstraktno miljenje, koje se osniva na opim pojmovima. Sposobnost apstraktnog miljenja ispituje se pitanjima koja se odnose na uoavanje slinosti i razlika izmeu nekih pojmova i fenomena, formiranje koncepata i generalizacija, te znaenje poslovica i metafora. Bizarna i neprimjerena tumaenja izreka odraavaju shizofreno miljenje.Logino miljenje osniva se na razumno obrazloenim pojavama pri stvaranju sudova i zakljuaka. Nelogino se miljenje, suprotno od loginog, osniva na nejasnim pojmovima, pa se stvaraju pogreni sudovi i zakljuci. Primitivno ili prelogino, odnosno magino ili arhajsko miljenje, ono je miljenje kod kojega granica izmedu vlastite osobnosti i vanjskog svijeta nije jasna. U poetnom razdoblju duevne bolesti miljenje ima mnogo osobina primitivnog ili arhainog miljenja. To je autistino ili dereistino miljenje koje posve negira realnost. Ta vrsta miljenja, dakle, ne vodi rauna o vanjskom svijetu, a osim u navedenom pojavljuje se i u snovima kao i u autistinih osoba.Formalni poremeaji miljenja (smeteni govor)6 predstavljaju stanja poremeenog misaonog toka pri emu je naruen kontinuitet misli i ciljna usmjerenost, a bolesnik ima tekoe u formuliranju, organiziranju i izraavanju svojih misli. Najlake se uoavaju u govoru koji je jedini objektivni parametar miljenja7,8. Ponekad, ukoliko bolesnik govori nerazgovjetno potrebno je paljivo sluati kako bi se odredio sadraj izgovorenoga. Poremeaji govora mogu biti i simptom epilepsije u frontalnom renju to moe predstavljati diferencijalno-dijagnostiki problem9.esto se pod pojmom formalnog miljenja smatra jedan ukupan poremeaj. Radi se, ipak, o razliitim obrascima jezinog ponaanja koji su konceptualno divergentni i ne uvijek povezani. Smatralo se kako su poremeaji miljenja patognomonini za shizofreniju to se takoer pokazalo kao netono u klinikoj praksi5,6. Ukoliko je sadraj nerazumljiv, to upuuje na poremeaj miljenja. Ukljuuje sljedee poremeaje:

Bijeg ili bujica ideja oituje se u brbljivosti ili logoreji. To su brze i povrne asocijacije. Bolesnik kad govori skae s pojma na pojam. Najee se stvara kod maninog sindroma, kod pijanih stanja i kod egzogenog reakcijskog tipa. Nekada se ono esto pojavljivalo i kod progresivne paralize. Ukoliko je poremeaj blai, to nazivamo proliksitet, tempo je ipak neto sporiji te bolesnik moe izgovoriti to eli ako mu se da dovoljno vremena. Koeno miljenje, oteano ili usporeno miIjenje predstavlja poremeaj miljenj sa smanjenim brojem predodaba. Taj poremeaj esto je vezan uz depresivno raspoloenje i organsko oteenje mozga. Ukoliko osoba ponavlja rijei koje je sugovornik prethodno spomenuo, govorimo o verbigeraciji.Kod perseveracije opetuju se reenice. Pojedine misli ili rijei ponovno nastaju u svijesti, a rijei se lijepe jedna na drugu. Verbigeracija i logoreja mogu biti simptomi katatonije10.Ukoliko se lijepe itave reenice jedna na drugu govorimo o viskoznom ili ljepljivom miljenju, koje je esto u stanju umora, laganog pijanstva, u osoba koje su pod utjecajem droge ili starih osoba te osoba s epilepsijom. Kad bolesnik govori nairoko i o svemu vrlo pedantno, ali gubi smisao i cilj misaonog tijeka, govorimo o okoliavom miljenju. Najee se okoliavo miljenje pojavljuje kod epilepsija, ateroskleroze sredinjeg ivanog sustava, intoksikacije, traume glave, oligofrenije i demencije. Javlja se i u stanju hipomanije gdje je povezano s slabljenjem tenaciteta panje.Posebni formalni poremeaj miljenja jest blok misli (zapor), pri kojemu bolesnik u govoru iznenada stane i prekida svoje izlaganje. Takav blok ne traje dugo i bolesnik nastavlja ondje gdje je stao. Taj se poremeaj najee pojavljuje u shizofrenih bolesnika. Bolesnik ili ne zna zato je prestao govoriti ili izmisli izgovor.Bolesnici s oteenim sredinjm ivanim sustavom esto vrlo opirno iznose svoje misli pa se govori i o bolesnoj opirnosti.Poznata je i tzv. embolusna rije, tj. posljednja rije koju je bolesnik u tijeku nastupa modanog udara izgovorio. Nakon odreenoga vremena on moe jedino tu rije ponoviti, dok mu je ostali govor zbog oteenja mozga potpuno oduzet.Neologizmi predstavljaju novotvorenice kod kojih su pojmovi fragmentirani i spojeni u nove, nerazumljive rijei.

Kod inkoherentnog miljenja misaoni tijek je rascijepan na pojedine dijelove, koji sami po sebi imaju neki smisao, no medusobno su nepovezani i besmisleni. Pojmovi su pri tome nejasni i neodreeni, panja poremeena, a sadraji bez smisla. Inkoherentno miljene uvijek se pojavljuje kod poremeene svijesti i to najee kod amencije, delirija i sumranog stanja. Inkoherentno miljenje moe biti povezano s halucinacijama i iluzijama kao i s drugim sumanutim idejama.

Disocirano miljenje uvijek se pojavljuje pri ouvanoj svijesti. Tijek miljenja nije usmjeren. Misli i pojmovi slijede bez reda. Oni ne spadaju u proturjene pojmove. Smisao reenica nije logian, ali gramatiki reenice mogu biti uredne. Bolesnik nije svjestan svojih disocijacija. Disocirano miljenje pojavljuje se uz ostale shizofrene simptome. Kada doe do potpuno nepovezanoga miljenja, tj. kad miljenje nema nikakve suvislosti, govorimo o salati od rijei. To je potpuna zbrka misli.

Prisilne misli stalno se upliu u redoviti tijek miljenja. Pri tome razlikujemo prisilno sjeanje, prisilno razmiljanje i prisilne radnje. U prisilne misli mogu se ubrojiti i fobine misli. Fobije su neuroze kod kojih se bolesnik boji odreene situacije ili predmeta a kad se nalazi izvan te situacije obino ne osjea strah.

Sadrajni poremeaji miljenja oznaavaju znaenje i iskustvo uvjerenja, percepcije i pamenja koja bolesnici opisuju. Zdrava uvjerenja imaju snanu tendenciju da podupiru funkcionalna ponaanja, dok nezdrava uvjerenja podupiru nefunkcionalna ponaanja kao to su povuenost, odgaanje, ovisnosti11.Zabuna ili zabluda predstavljaju sadrajni poremeaj miljenja pri kojemu pojedinac zakljuuje na temelju pogrenih pretpostavki.Kod predrasude pojedinac moe smatrati neku misao ispravnom, iako je drugima jasno kako se radi o pogrenoj pretpostavci. Takvu osobu teko je razuvjeriti, jer je predrasuda stvorena u nesvjesnom afektivnom podruju.Praznovjerje je poseban oblik predrasude, koji se obino javlja u primitivnim etnikim skupinama premda moe biti prisutno i u visoko diferenciranih osoba.Vladajue predodbe i misli potiskuju druge misli i uvijek su praene jakim afektima. One imaju jaki utjecaj na zapaanje, rasuivanje i radnje. Precijenjene se misli pojavljuju kod jakih afekata i suene kritinosti pojedinca. Obino dobivaju prevlast nad drugim mislima i traju due vrijeme. Pri tome se zapaanje, rasuivanje i radnje pojedinca jednostrano usmjeruju. Precijenjene misli stvaraju se kod teih uzbuenja, strahovanja, briga te u konfliktnim situacijama u osjetljivih osoba. Precijenjene se misli mogu pojaviti i u zdravih ljudi, kao npr. kod strastvenih sakupljaa raznih predmeta (filatelija). Precijenjene misli esto su povezane s neobinim navikama kao to je npr. vegetarijanstvo, pripadnost raznim sektama itd.Sumanute se misli stvaraju na bolesnoj osnovi, a nastale su zabludom koje bolesnik nije svjestan. O