41
30. Odnosi roditelja i dece (pojam, predmet i načela pravnog uredjenja) Dečije pravo se može posmatrati kao grana prava i kao naučna disciplina . Kao grana prava reguliše porodični status deteta, odnose između roditelja i dece, odnose između srodnika i oblike zaštite dece bez roditeljskog staranja. Kao naučna disciplina dečije pravo proučava, sistematizuje,daje teorijska objašnjenja ovih odnosa. Načela dečijeg prava : 1) Načelo o najboljem interesu deteta,svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta; 2) Načelo o ravnopravnosti majke i oca kao roditelja i o ravnopravnosti ženske i muške predstavlja konkretizaciju načela ravnopravnosti polova, a koje je propisano Ustavom Srbije. Ženska i muška imaju ista prava u porodičnim i svim drugim odnosima. 3) Načelo o posebnoj zaštiti majke,samohranog roditelja i deteta ; 4) Načelo o pravima deteta, načelo o izjednačavanju deteta rođenog van braka i deteta rođenog u braku; 5) Načelo o pravima i dužnostima roditelja;Načelo o izjednačavanju usvojenja sa roditeljstvom. 31. Utvrdjivanje materinstva Majka deteta je žena koja ga je rodila. Upis rođenja u matične knjige mora se sprovesti u roku od 15 dana od dana rođenja. Obavezu prijave rođenja imaju : zdravstvena ustanova u kojoj je dete rođeno, otac, majka kada za to bude sposobna, drugi članovi domaćinstva, lekar i babica koji su sudelovali u porođaju, lice u čijem stanu je rođeno, svako drugo lice koje zna za rođenje. Rođenje deteta se prijavljuje po mestu rođenja, ukoliko je rođeno u saobraćajnom sredstvu, onda u mestu gde se putovanje završilo. Ako nisu poznati roditelji onda po mestu gde je dete nađeno. Ako roditelji borave u inostranstvu, rođenje upisuju u matične knjige koje vode diplomatska ili konzularna predstavništva, a ako upis nije izvršen tako onda u matične knjige u našoj zemlji po prebivalištu roditelja, oba ili jednog, a supsidijarno po mestu rođenja roditelja. 1

porodicno pravo skripta.docx

Embed Size (px)

DESCRIPTION

forkup

Citation preview

Page 1: porodicno pravo skripta.docx

30. Odnosi roditelja i dece (pojam, predmet i načela pravnog uredjenja)Dečije pravo se može posmatrati kao grana prava i kao naučna disciplina.Kao grana prava reguliše porodični status deteta, odnose između roditelja i dece, odnose između srodnika i oblike zaštite dece bez roditeljskog staranja.Kao naučna disciplina dečije pravo proučava, sistematizuje,daje teorijska objašnjenja ovih odnosa.Načela dečijeg prava:1) Načelo o najboljem interesu deteta,svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta;2) Načelo o ravnopravnosti majke i oca kao roditelja i o ravnopravnosti ženske i muške predstavlja konkretizaciju načela ravnopravnosti polova, a koje je propisano Ustavom Srbije. Ženska i muška imaju ista prava u porodičnim i svim drugim odnosima.3) Načelo o posebnoj zaštiti majke,samohranog roditelja i deteta ;4) Načelo o pravima deteta, načelo o izjednačavanju deteta rođenog van braka i deteta rođenog u braku;5) Načelo o pravima i dužnostima roditelja;Načelo o izjednačavanju usvojenja sa roditeljstvom.

31. Utvrdjivanje materinstvaMajka deteta je žena koja ga je rodila. Upis rođenja u matične knjige mora se sprovesti u roku od 15 dana od dana rođenja. Obavezu prijave rođenja imaju: zdravstvena ustanova u kojoj je dete rođeno, otac, majka kada za to bude sposobna, drugi članovi domaćinstva, lekar i babica koji su sudelovali u porođaju, lice u čijem stanu je rođeno, svako drugo lice koje zna za rođenje. Rođenje deteta se prijavljuje po mestu rođenja, ukoliko je rođeno u saobraćajnom sredstvu, onda u mestu gde se putovanje završilo. Ako nisu poznati roditelji onda po mestu gde je dete nađeno. Ako roditelji borave u inostranstvu, rođenje upisuju u matične knjige koje vode diplomatska ili konzularna predstavništva, a ako upis nije izvršen tako onda u matične knjige u našoj zemlji po prebivalištu roditelja, oba ili jednog, a supsidijarno po mestu rođenja roditelja.Materinstvo se u nekim situacijama mora utvrditi sudskom odlukom, ukoliko žena koja je rodila dete nije upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka deteta. Kada je majka napustila dete ili je bila upisana druga žena čije je materinstvo u međuvremenu osporeno.Pravo na tužbu radi utvrđivanja materinstva imaju : dete i žena koja tvrdi da je majka.Dete bez obzira na rok a majka ima rok od godinu dana od saznanja da je rodila dete i najkasnije u roku od 10 godina od rođenja deteta. Stranke su dete i žena koja tvrdi da je majka. Sud sprovodi dokazni postupak u kome se utvrđuje da li je žena za koju se tvrdi da je majka rađala decu i ako jeste koriste se sva dokazna sredstva da se utvrdi da li je ona majka deteta u postupku koji se vodi. Ako je utvrđeno materinstvo dete dobija majku ili se menja ličnost ako je osporeno prethodno materinstvo. Bračni status se menja ili ostaje isti u zavisnosti od toga da li je majka bila u braku u vreme rođenja ili nije. Detetu se može promeniti prezime. Sudska odluka deluje ex tunc od rođenja, retroaktivno i erga omnes, prema svim licima.

1

Page 2: porodicno pravo skripta.docx

32. Osporavanje materinstva se primenjuje u slučajevima kada su u matičnu knjigu upisani pogrešni podaci o majci deteta odnosno ako je upisana žena koja nije rodila to dete. Aktivno su legitimisani za pokretanje postupka: dete, žena koja je upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka, žena koja tvrdi da je majka ako istom tužbom zahteva i utvrđivanje svog materinstva i muškarac koji se po ovom zakonu smatra ocem deteta. Lica imaju subjektivni rok od godinu dana od saznanja za relevantne činjenice a objektivni od 10 godina od rođenja deteta, za dete ne postoje rokovi. Stranke u svojstvu tužioca ili tuženog su: dete, žena koja tvrdi da je majka, žena koja je upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka i muškarac koji se po zakonu smatra ocem.Često se u postupku za osporavanje istovremeno i vodi postupak za utvrđivanje materinstva ako je postupak pokrenula žena koja tvrdi da je majka. Prvo se utvrđuje da li je žena koja je upisana u matičnu knjigu rođenih uopšte rađala decu. Ako nije postupak se obustavlja. Ako jeste nastavlja se da se utvrdi da li je ona majka deteta. Koriste se svedoci, saslušanje stranaka i medicinske ekspertize. Nije dopušteno osporavanje materinstva: ako je materinstvo utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom, ako je dete usvojeno i posle smrti deteta. Ako je sudskom odlukom osporeno materisntvo dete ostaje bez majke ako je istovremeno i utvrđeno menja se ličnost majke. Bračni status može ostati isti ili se promeniti. Ako nije bila u braku ostaje vanbračno ako jeste postaje vanbračno. Ako je istovremeno i utvrđeno materinstvo tada bračni status zavisi od toga da li je bila u braku u vreme rađanja deteta. Ako žena kojoj je osporeno materinstvo je bila u braku ne važi više pretpostavka pater est i njen muž se ne smatra ocem. Ako je utvrđeno materinstvo druge žene koja je bila u braku u vreme rođenja deteta muž majke se smatra ocem deteta. Detetu se može promeniti prezime. Odluka deluje ex tunc i erga omnes.

33. Utvrđivanje bračnog očinstva se utvrđuje na osnovu pretpostavke da je otac onaj na koga brak ukazuje. Dejstvo se proširuje i na situaciju prestanka braka. Muž majke deteta se smatra ocem ako je dete rođeno u braku i 300 dana po prestanku braka samo ako je brak prestao smrću i ako majka nije sklopila novi brak u tom roku. Ako je brak prestao razvodom ili poništajem a dete rođeno posle prestanka braka pretpostavka ne važi. Ako je majka sklopila novi brak, a dete rođeno u tom braku, ocem se smatra muž majke deteta iz tog braka.

34. Utvrđivanje vanbračnog očinstva može biti na 2 načina :1) priznanjem oca i 2) sudskom odlukom. Priznanje očinstva je dobrovoljan način utvrđivanja očinstva. Da bi priznanje bilo punovažno treba da budu ispunjeni materijalni i formalni uslovi. Materijalnih uslova ima 3. Prvi je taj da očinstvo može da prizna muškarac koji ima 16 godina i koji je sposoban za rasuđivanje. Drugi uslov se tiče deteta, očinstvo može biti priznato samo ako je dete živo u trenutku priznanja i izuzetno ako je začeto u trenutku priznanja, a živo se rodi.Treći uslov se tiče saglasnosti sa priznanjem očinstva. Potrebno je da se usaglase majka i dete. Majka ako ima 16 godina i sposobna je za rasuđivanje, ako majka ne može dovoljna je saglasnost deteta ukoliko ima 16 godina i sposobno je za rasuđivanje. Ukoliko ni majka ni dete ne mogu dati saglasnost, saglasnost

2

Page 3: porodicno pravo skripta.docx

daje organ starateljstva. Forma priznanja, izjava o priznanju očinstva može se dati pred matičarem, organom starateljstva ili sudom. Može se dati i u testamentu (posthumno priznanje). Izjave o priznanju očinstva i o saglasnostima sa priznanjem ne mogu se opozvati. U slučajevima kada nisu bili ispunjeni uslovi za punovažnost priznanja ili saglasnosti sa priznanjem, izjave su ništave. Ako su postojali nedostaci volje izajave su rušljive. Tužbu radi poništenja izjave i saglasnosti mogu podneti:1) lica koja su dala izjavu,2) lica koja imaju pravni interes da izjava bude poništena i3) javni tužilac. Kada se radi o nedostacima volja tužbu radi poništenja može podneti samo lice koje je dalo izjavu u roku od godinu dana kada je prinuda prestala ili je zabluda uočena. Pravo na osporavanje očinstva utvrđenog priznanjem ima drugi muškarac koji tvrdi da je otac deteta u roku do godinu dana od dana saznanja da je otac i najkasnije u roku od 10 godina od rođenja deteta. Izjava se po pravilu daje matičaru koji vodi matičnu knjigu rođenih za dete i o njoj se sastavlja zapisnik. Ako je izjava data drugom matičaru ili pred nekim drugim organom mora se dostaviti matičaru koji vodi matičnu knjigu rođenih za dete bez odlaganja. Kada primi izjavu matičar je dužan da pozove majku i/ili dete odnosno staratelja da u roku od 30 dana daju izjavu o saglasnosti. Ako je majka u prijavi rođenja navela muškarca koji je priznao očinstvo da ga smatra ocem neće se tražiti njena saglasnost. Majka u prijavi rođenja navodi muškarca koga smatra ocem deteta a matičar ga nakon toga poziva da u roku od 30 dana da izjavu o priznanju očinstva. Ukoliko se muškarac ne javi, matičar je dužan da pouči majku o njenom pravu na utvrđivanje očinstva sudskom odlukom. A ukoliko se majka ni dete ne jave posle 30 dana, matičar je dužan da pouči oca o njegovom pravu na utvrđivanje očinstva sudskom odlukom. Ako su ispunjeni svi uslovi matičar upisuje priznanje u matičnu knjigu rođenih i daje izvod iz te matične knjige ocu. Dejstvo je u tome što dete dobija oca, formiraju se roditeljski odnosi i srodnički. Dete ostaje vanbračno, može mu se promeniti prezime. Priznanje deluje ex tunc i erga omnes.Ako očinstvo nije utvrđeno priznanjem može biti utvrđeno sudskom presudom.Aktivnu legitimaciju ima širok krug lica : majka, dete, muškarac koji tvrdi da je otac. Rokovi su predviđeni za majku i muškarca koji tvrdi da je otac. Majka može pokrenuti postupak u roku od godinu dana od saznanja da muškarac koga smatra ocem nije priznao očinstvo a najkasnije u roku od 10 godina od rođenja deteta. Muškarac u roku od godinu dana od saznanja da se sa njegovim priznanjem nisu saglasili majka, odnosno staratelj deteta a najkasnije u roku od 10 godina od rođenja deteta.Stranke u sporu mogu biti : dete, majka, muškarac koji tvrdi da je otac odnosno muškarac koga majka smatra ocem deteta. Ova lica moraju biti obuhvaćena postupkom bilo kao tužioci ili kao tuženi. Sud mora da utvrdi vreme začeća deteta. Utvrđuje se da li je pretpostavljeni muškarac imao intimne odnose sa majkom deteta i da li je bio oplodno sposoban. Zatim se ukoliko jeste upotrebljavaju medicinske ekspertize. Dejstvo sudske odluke je u tome što dete dobija oca, formiraju se roditeljski i srodnički odnosi, detetu se može promeniti prezime. Presuda deluje ex tunc i erga omnes.

3

Page 4: porodicno pravo skripta.docx

35. Osporavanje bračnog očinstva je postupak u kome se pobija pravna pretpostavka da je muž majke otac deteta. To je široko predviđena mogućnost, postupak se može pokrenuti u svim situacijama u kojima muškarac koji je upisan u matičnu knjigu rođenih kao otac nije prirodni otac.Prema PZS aktivnu legitimaciju imaju sva lica između kojih postoji ili se pretpostavlja roditeljski odnos: 1) pravni otac - muž majke deteta, 2) majka, 3) dete, 4) muškarac koji tvrdi da je otac deteta ako istom tužbom zahteva i utvrđivanje svog očinstva.Dete može podneti tužbu bez obzira na rok jer je uvaženo pravo deteta da zna ko su mu roditelji. Za ostala lica su predviđeni rokovi. Subjektivni rok je godinu dana od dana saznanja za relevantnu činjenicu o očinstvu, a objektivni je 10 godina od rođenja deteta.Stranke u sporu su: dete, majka, muškarac koji se po ovom zakonu smatra ocem i muškarac koji tvrdi da je otac deteta.Sva lica moraju biti obuhvaćena postupkom bilo kao tužioci ili kao tuženi. Kada se radi o muškarcu koji tvrdi da je otac njegovo pravo na osporavanje je uslovljeno zahtevom da se utvrdi da je on otac. Prirodni otac ima široko pravo i ne postoje nikakvi uslovi niti ograničenja. Što se tiče dokazivanja činjenica sud mora da utvrdi vreme začeća deteta. Ranije je postojao kritični period začeća između pravno najduže trudnoće od 300 dana i pravno najkraće od 180 dana. Danas se vreme začeća može ustanoviti u mnogo kraćem vremenskom periodu. Utvrđuje se da li je muž majke imao intimne odnose sa majkom u kritičnom periodu začeća. Ako nije postupak se obustavlja. Ako jeste postupak se nastavlja utvrđivanjem da li je muž majke oplodno sposoban. Ako nije postupak se obustavlja. Ako jeste utvrđuje se da li je biološki otac uz pomoć medicinskih ekspertiza.Osporavanje očinstva nije dozvoljeno ako je očinstvo utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom; posle usvojenja deteta; posle smrti deteta.Dejstvo osporenog očinstva je u tome što dete gubi oca i dobija vanbračni status. Ako je postupak pokrenuo muškarac koji sebe smatra ocem, ličnost oca se menja formiraju se roditeljski odnosi deteta i tog muškarca i sva ostala prava i obaveze. Detetu se može promeniti prezime. Presuda deluje erga omnes i ex tunc.

36. Materinstvo i očinstvo u slučaju začeca uz biomedicinsku pomoć Majka je žena koja je rodila dete,bez obzira na činjenicu da dete može biti začeto darovanom jajnom ćelijom. Zabranjeno je utvrđivanje materinstva žene koja je darovala jajnu ćeliju. Kod surogat materinstva ne postoje odredbe. PZS ustanovljava pravilo po kome se ocem deteta koje je začeto uz biomedicinsku pomoć smatra muž majke deteta ili vanbračni partner majke. Ako je muž ili vanbračni partner dao pristanak na oplodnju biomedicinskim putem nema pravo da osporava svoje očinstvo. U slučaju da dete nije začeto postupkom biomedicinskog začeća muž odnosno vanbračni partner majke može podneti tužbu radi osporavanja svog očinstva u roku od godinu dana od dana saznanja da dete nije začeto postupkom biomedicinski potpomognutog oplođenja, a najkasnije u roku od 10 godina od rođenja deteta. Kada muž nije dao saglasnost na oplodnju on će se smatrati ocem na osnovu pravne pretpostavke pater est. U tom slučaju ima pravo da osporava svoje očinstvo ako je dete začeto semenim ćelijama trećeg lica – davaoca. Ako se radi o homolognoj oplodnji, dakle semenom muža ne može da osporava očinstvo jer je prirodni otac. Očinstvo muškarca koji je darovao smene ćelije se ne može utvrđivati.

4

Page 5: porodicno pravo skripta.docx

37. Za postupke u sporu o materinstvu i očinstvu predviđena je sudska nadležnost.Nadležnost suda može biti stvarna, mesna i funkcionalna. Stvarno je nadležan okružni sud. Opšta mesna nadležnost se određuje po prebivalištu/boravištu tuženog. Posebna mesna nadležnost postoji kada je tužilac dete kao nadležnost suda na čijem području ono ima prebivalište/boravište. Funkcionalna nadležnost se odnosi na sastav suda (jedan sudija i dvoje sudija porotnika, specijalizovanih za porodične odnose a u drugom stepenu specijalizovano veće od troje sudija). Prva faza je pokretanje postupka. Radi se o parničnom postupku i svi postupci se pokreću tužbom. Sledeći su postupci: postupak radi utvrđivanja i osporavanja materinstva; radi utvrđivanja i osporavanja očinstva i radi poništenja priznanja očinstva. Pravo na tužbu u maternitskom i paternitskom sporu ne prelazi na naslednike.Zakon eksplicitno određuje koja lica moraju biti stranke:-Stranke u sporu radi utvrđivanja materinstva su: dete i majka koja tvrdi da je majka deteta;

-Stranke u sporu radi osporavanja materinstva su: dete, žena koja tvrdi da je majka, žena koja je upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka deteta i muškarac koji se po ovom zakonu smatra ocem deteta ;

-Stranke u sporu radi utvrđivanja očinstva su : dete, majka, muškarac koji tvrdi da je otac i muškarac koga majka smatra ocem deteta;

-Stranke u sporu radi osporavanja očinstva su : dete, majka, muškarac koji se po ovom zakonu smatra ocem i muškarac koji tvrdi da je otac ;

-Stranke u sporu za poništenje priznanja očinstva su: lice koje je dalo izjavu o priznanju očinstva; lice koje je dalo izjavu o saglasnosti sa priznanjem očinstva i lice koje ima pravni interes da izjava bude poništena samo ako se radi o uslovima za ništavost priznanja.

Sva lica koja su navedena po zakonu imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara.Ako tužbom u sporu o materinstvu i očinstvu nisu obuhvaćena sva lica koja moraju biti stranke u postupku, sud je dužan da pouči tužioca da tuži i lice koje tužbom nije obuhvaćeno ili da to lice pozove da se tužbi pridruži kao novi tužilac. Ako tužilac u roku koji sud odredi ne proširi tužbu na sva lica koja moraju biti stranke u postupku ili se ta lica ne pridruže tužbi kao tužioci, smatraće se da je tužba povučena, a ako tužba bude vraćena sudu bez ispravke, sud će je odbaciti. Ako tužbu podnosi punomoćnik to punomoćje mora biti overeno i izdato samo radi zastupanja u ovom sporu i treba da sadrži navode u pogledu vrste tužbe i osnova za podizanje tužbe. U ovom sporu ne može se doći do sudskog poravnjanja. Ako umru tužilac ili tuženi prvostepeni sud obustavlja postupak. U dokaznom postupku osim uobičajenih dokaznih sredstava koriste se i medicinske ekspertize. Analiza krvnih grupa i faktori i njihove podgrupe. Vrlo je značajan RH faktor. Primenjuje se analiza NLA antigena kao vrsta analiza krvnih sistema. Primenjuje se i antropološko – genetski metod kojim se upoređuju nasledne

5

Page 6: porodicno pravo skripta.docx

morfološke osobine kao što su otisak prstiju,dlanova,tabana.Novije su analize DNK jer one sa sigurnošću mogu utvrditi genetsko roditeljstvo dok se pre DNK testova moglo sa sigurnošću samo isključiti.38.Prava deteta i roditeljsko pravo. Konvencija o pravima deteta iz ’89 pod okriljem UN prvi je obavezujući dokument za države potpisnice koji se odnosi isključivo na prava deteta. Predviđeno je neotuđivo pravo na život, obezbeđenje opstanka i razvoja. Pravo da bude čuvano od strane svojih roditelja, na održavanje ličnih odnosa sa roditeljem koje je odvojeno od deteta. Pravo na ime, državljanstvo, pravo da sačuva svoj identitet. Pravo na slobodu savesti i veroipovesti, slobodu misli, i slobodu izražavanja. Obrazovanje deteta, pravo na odmor i slobodno vreme.PZS predviđa da se svako rukovodi najboljim interesom deteta. Dete rođeno van braka ima ista prava kao dete rođeno u braku, usvojenje je jednako kao roditeljsko pravo. Prava deteta su neodvojivo povezana sa roditeljskim pravom.Sadržinu roditeljskog prava čini pravo i dužnost roditelja da se staraju o detetu a obuhvata : čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje i upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.Postoji podela na 3 grupe dužnosti i prava roditelja prema maloletnom detetu:1) staranje o ličnosti deteta ; 2) zastupanje prava i interesa deteta i3) staranje o imovini i imovinskim pravima deteta.

Dužnosti i prava roditelja prema ličnosti se dele na: dužnosti i prava koja izviru iz ličnih odnosa dece i roditelja i dužnosti i prava statusne prirode.

U imovinske dužnosti i prava spadaju1) izdržavanje,2) upravljanje imovinom, 3) korišćenje i raspolaganje imovinom4) odgovornost za štetu.

Prava statusne prirode su:1) pravo na lično ime 2) prebivalište 3) državljanstvo4) pravo na saznanje porekla.Dete ima pravo na lično ime (u delu o ličnom imenu). Dete koje živi sa roditeljima ima prebivalište roditelja ili ako ne žive zajedno ima prebivalište onog roditelja sa kojim živi. Dete može zasnovati posebno prebivalište ako je smešteno u drugu porodicu, vaspitnu ili socijalnu ustanovu.Dete ima pravo na državljanstvo, državljanstvo RS dete stiče : 1) ako su oba roditelja u trenutku njegovog rođenja državljani RS;2) ako je jedan od roditelja u trenutku njegovog rođenja državljanin RS a dete je rodjeno na teritoriji RS; 3) rođeno na teritoriji RS ako je jedan od roditelja državljanin RS a drugi druge državne članice ako ti sporazumno odrede;

6

Page 7: porodicno pravo skripta.docx

4) rođeno na teritoriji druge države članice čiji je jedan od roditelja državljanin RS a drugi druge države članice ako to roditelji sporazumno odrede;5) rođeno na teritoriji druge države članice jedan od roditelja državljanin RS a drugi je strani ili nepoznat ili bez državljanstva ako ne stekne državljanstvo druge države članice; 6) rođeno u inostranstvu a jedan od roditelja državljanin RS a drugi nepoznat ili nepoznatog državljanstva ili apatrid. Ređi način je ako je dete rođeno ili nađeno na teritoriji RS, a oba roditelja nepoznata ili nepoznatog državljanstva ili apatridi. Dete ima pravo da zna ko su mu roditelji bez obzira na uzrast. Pravo deteta da zna ko su mu roditelji može biti ograničeno samo PZS – om. Dete koje ima 15 godina i sposobno je za rasuđivanje ima pravo na uvid u matičnu knjigu rođenih i drugu dokumentaciju koja se odnosi na poreklo.

Prava deteta koja izviru iz ličnih odnosa deteta i roditelja su: 1) pravo na život sa roditeljima, 2) održavanje ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim ne živi; 3) razvoj deteta ,4) čuvanje i podizanje, 5) vaspitanje i obrazovanje.Dete ima pravo da živi sa roditeljima i pravo da se roditelji o njemu staraju pre svih drugih. Pravo deteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo sudskom odlukom. Sud može doneti odluku o odvajanju deteta ako postoje razlozi za delimično ili potpuno lišenje roditeljskog prava. Dete koje ima 15 godina i sposobno je za rasuđivanje može odlučiti sa kojim će roditeljem živeti.Dete ima pravo na održavanje ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi i to pravo može biti ograničeno samo sudskom odlukom ukoliko je u najboljem interesu deteta. Sud može doneti odluku o ograničavanju prava deteta na održavanje ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi ukoliko postoje razlozi za delimično ili potpuno lišenje roditeljskog prava ili u slučaju nasilja u porodici. Dete koje ima 15 godina i sposobno je za rasuđivanje može samo odlučiti o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi. Dete ima pravo da održava lične odnose sa srdnicima i drugim licima sa kojima ga vezuje posebna bliskost ukoliko to pravo nije ogranučeno sudskom odlukom. Dete ima pravo na obezbeđenje najboljih mogućih životnih i zdravstvenih uslova za pravilan i potpun razvoj. Dete koje je navršilo 18 godina može samo dati pristanak za preduzimanje medicinskog zahvata. Dete ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim sposobnostima, sklonostima i željama. Dete koje ima 15 godina i sposobno je za rasuđivanje može odlučiti koju će srednju školu pohađati. Roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o detetu. Roditelji imaju pravo da dobiju sva obaeštenja od zdravstvenih i obrazovnih ustanova o detetu. Roditelji imaju pravo i dužnost da čuvaju i podižu dete tako što će se oni lično starati o njegovom životu i zdravlju. Roditelji ne smeju podvrgavati dete ponižavajućim postupcima i kaznama koje vređaju ljudsko dostojanstvo i dužni su da štite dete od takvih postupaka drugih ljudi. Roditelji ne smeju ostavljati bez nadzora dete predškolskog uzrasta. Mogu privremeno poveriti dete drugom licu ukoliko ispunjava uslove za staratelja. Imaju pravo i dužnost da sa detetom razvijaju odnos zasnovan na ljubavi, poverenju i uzajamnom poštovanju i da dete usmeravaju ka usvajanju i poštovanju vrednosti emocionalnog, etičkog i nacionalnog identiteta svoje porodice i društva. Imaju dužnost da obezbede osnovno školovanje deteta, a o daljem obrazovanju da se staraju u skladu sa svojim

7

Page 8: porodicno pravo skripta.docx

mogućnostima. Imaju pravo da detetu obezbede obrazovanje koje je u skladu sa njihovim verskim i etičkim uverenjima. Dete koje nije navršilo 14 godina može preduzimati pravne poslove kojima pribavlja isključivo prava i kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove male vrednosti. Dete koje ima 14 godina može zaključiti osim ovih pravnih poslova i sve ostale uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja odnosno organa starateljstva. Dete koje ima 15 godina može preduzimati pravne poslove kojima upravlja i raspolaže svojom zaradom ili imovinom koju je steklo sopstvenim radom. Dete može i preduzimati druge pravne poslove kada je to predviđeno zakonom. Dete koje je sposobno da formira mišljenje ima pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja, ima pravo da blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna za formiranje svog mišljenja. Mišljenju deteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja ga se tiču i u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, a u skladu sa godinama i zrelošću deteta. Dete koje ima 10 godina može slobodno i neposredno izraziti svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima takođe može i samo ili preko nekog drugog lica ili ustanove da se obrati sudu ili organu uprave i zatraži pomoć u ostvarivanju svog prava na slobodno izražavanje mišljenja. Sud i organ uprave utvrđuju mišljenje deteta u saradnji sa stručnjacima a u prisustvu lica koje dete samo izabere. Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dete u svim pravnim poslovima i u svim postupcima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti deteta, imaju pravo da zastupaju dete u svim pravnim poslovima i svim postupcima u granicama poslovne i procesne sposobnosti deteta osim ako nije drugačije određeno zakonom (voljno zastupanje). Roditelji imaju pravo da upravljaju i raspolažu prihodom koje je steklo dete mlađe od 15 godina. Dete je dužno da pomaže roditeljima u skladu sa svojim godinama i zrelošću.

39. Izdržavanje između roditelja i deteta spada u ličnoimovinsko pravo. Dete ima pravo na izdržavanje od roditelja odnosno roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju dete. Predviđeno je da visina izdržavanja treba da omogući takav nivo životnog standarda kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja. PZS uvodi minimalnu sumu izdržavanja kao orijentacionu sumu o kojoj sud treba da vodi računa pri određivanju izdržavanja. Zakonom se preciziraju okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom ocenjivanja potreba izdržavanog lica i mogućnosti davaoca izdržavanja. Mogućnosti zavise od njegovih prihoda ,mogućnosti zaposlenja i sticanja zarade. Potrebe deteta zavise od godina, obrazovanja i drugih okolnosti. Izdržavanje se po pravilu daje u novcu ali se može odrediti i na drugi način. Izdržavanje može biti određeno u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih primanja. Ako se visina određuje u procentu od redovnih mesečnih primanja visina izdržavanja ne može biti manja od 15 % ni veća od 50 % redovnih mesečnih primanja umanjenih za poreze i doprinose. Ukoliko se roditelji razvode po sporazumu dužni su da odrede sporazum o vršenju roditeljskog prava i u okviru njega sporazum o izdržavanju. Postupak u sporu za izdržavanje kada se radi

8

Page 9: porodicno pravo skripta.docx

o izdržavanju deteta može podneti i organ starateljstva. Nedavanje izdržavanja je krivično delo. I punoletno dete ima pravo na izdržavanje u određenim situacijama, prvi slučaj je ako je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje i dete ima prava na izdržavanje dok takvo stanje traje, a drugi slučaj je ukoliko se redovno školuje ima prava na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima najkasnije do navršene 26 godine. Nema pravo na izdržavanje punoletno dete ukoliko bi prihvatanje njegovog zahteva predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje. I dete može imati dužnost da izdržava svoje roditelje ukoliko su nesposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život imaju pravo izdržavanja od svog punoletnog deteta. Imaju pravo izdržavanja i od maloletnog deteta ako dete stiče zaradu ili ima prihode od imovine, izdržavanje se daje srazmerno mogućnostima deteta. Nema pravo na izdržavanje roditelj ukoliko bi davanje izdržavanja predstavljalo očiglenu nepravdu za dete.

40. Imovinski odnosi roditelja i deteta se odnose na: upravljanje i raspolaganje detetovom imovinom i odgovornost za štetu. Dete samostalno upravlja i raspolaže imovinom koju stekne radom. Ako je imovina stečena besteretnim pravnim poslom roditelji imaju pravo i dužnost da upravljaju i raspolažu imovinom deteta. Dete ima i dužnosti ukoliko stiče zaradu ili ima prihode od imovine dužno je da delimično podmiruje potrebe svog izdržavanja, odnosno roditelja i maloletnog brata ili sestre. Raspolaganje nepokretnom imovinom i pokretnom imovinom velike vrednosti roditelji mogu preduzeti samo uz prethodnu ili naknadnu saglasnost organa starateljstva. Glavnicu imovine deteta roditelji mogu upotrebiti samo za izdržavanje deteta ili kada to zahteva neki drugi važan interes deteta a prihode od imovine roditelji mogu upotrebiti za sopstveno izdržavanje odnosno za izdržavanje svog drugog zajedničkog maloletnog deteta. Roditelji imaju pravo i dužnost da upravljaju i raspolažu imovinom deteta pod uslovima određenim ovim zakonom. Odgovornost za štetu koju je maloletnik pričinio trećem licu regulisan je Zakonom o obligacionim odnosima. Razlikuje se odgovornost maloletnika i roditelja u zavisnosti od uzrasta deteta. Do navršene 7 godine maloletnik ne odgovara za štetu koju prouzrokuje trećem licu ali odgovaraju roditelji bez obzira na svoju krivicu. Oslobađaju se odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima obligacionog prava. Takođe oni ne odgovaraju ukoliko je šteta nastala dok je dete bilo povereno drugom licu i ako je to lice odgovorno za štetu. Od 7 do 14 godine maloletnik odgovara samo ukoliko se dokaže da je pri prouzrokovanju štete bio sposoban za rasuđivanje. Roditelji odgovaraju ali se mogu osloboditi odgovornosti ukoliko dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice. Maloletnik sa navršenih 14 godina odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu koju prouzrokuje trećem licu.

9

Page 10: porodicno pravo skripta.docx

41. Postupak u sporu za zaštitu prava detetaZa postupak u sporu za zaštitu prava deteta nadležan je opštinski sud. Mesno je nadležan osim suda opšte mesne nadležnosti i sud na čijem području dete kao tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.Funkcionalna nadležnost predviđa da postupak u vezi sa porodičnim odnosima u prvom stepenu sudi veće od jednog sudije i dvoje sudija porotnika, a u drugom specijalizovano veće od troje sudija. Sudije moraju imati posebna znanja iz oblasti prava deteta. Postupak je parnični.Pravo na pokretanje postupka: osim deteta i roditelja imaju i državni organi, javni tužilac i organ starateljstva.Zakon predviđa opštu obavezu obaveštavanja javnog tužioca ili organa starateljstva o razlozima za zaštitu prava deteta. Ovo pravo i dužnost imaju sve relevantne ustanove, pravosudni i drugi državni organi, udruženja i građani. Tužba se može podneti u pogledu svih prava koja su detetu priznata po PZS a nisu zaštićena nekim drugim postupkom. Ukoliko dete i njegov zakonski zastupnik imaju suprotne interese, PZS predviđa da dete zastupa kolizijski staratelj. Postavljanje kolizijskog staratelja može tražiti dete koje je navršilo 10 godina života i sposobno za rasuđivanje samo ili preko nekog drugog lica ili ustanove. U ovom postupku se primenjuje istražno načelo koje podrazumeva da sud može utvrđivati činjenice i kada one među stranka ma nisu sporne i samostalno istraživati činjenice koje nijedna stranka nije iznela. Javnost je isključena. Postupak je naročito hitan. Prvo ročište treba da se zakaže u roku od 8 dana od kada je primljena tužba a drugostepeni sud je dužan da u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljena žalba donese odluku. Sud je dužan i da zatraži nalaz i stručno mišljenje ovlašćenih ustanova. U ovom sporu sud je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta. Dužan je da ako se dete ne zastupa na odgovarajući način postavi privremenog zastupnika. Ako sud utvrdi da je stranka dete koje je sposobno da formira svoje mišljenje dužan je da: 1) se stara od detetu da blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna; 2) da dozvoli detetu da neposredno izrazi svoje mišljenje i da posveti detetu dužnu pažnju u skladu sa njegovom zrelošću i godinama; 3) da mišljenje deteta utvrdi na način i na mestu koje je u skladu sa njegovim godinama i zrelošću osim ako to nije u skladu sa njegovim najboljim interesom.

Takođe kolizijski staratelj ili privremeni zastupnik dužan je da: 1) se stara o detetu da blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna; 2) da detetu pruži objašnjenje koje se tiče mogućih posledica akta koji on preduzima ; 3) da prenese sudu mišljenje deteta ako dete nije neposredno izrazilo mišljenje pred sudom osim ako bi to bilo u suprotnosti sa najboljim interesom deteta.

10

Page 11: porodicno pravo skripta.docx

42. Vršenje roditeljskog prava se javlja u 2 oblika: Jedan je zajedničko, a drugi samostalno vršenje roditeljskog prava. Zajedničko je karakterističan oblik staranja kod roditelja koji vode zajednički život. Do samostalnog vršenja roditeljskog prava može doći u slučaju promene bračnog statusa ili u slučaju prekida zajednice života.

43. Samostalno vršenje roditeljskog prava podrazumeva kada jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo, a drugi je nepoznat ili je umro ili je potpuno lišen roditeljskog prava, odnosno poslovne sposobnosti.Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo: 1) na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava ili su zaključili sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava a sud proceni da taj sporazum nije u najboljem interesu deteta ; 2) ako su zaključili sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava i sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta ;3) jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada samo on živi sa detetom a sud nije doneo odluku o vršenju roditeljskog prava.Taj sporazum obuhvata poveravanje zajedničkog deteta jednom roditelju, sporazum o visini doprinosa za izdržavanje od drugog roditelja i sporazum o načinu održavanja ličnih odnosa sa drugim roditeljom. Osnovni kriterijum je najbolji interes deteta. Ukoliko dete ima 15 godina i sposobno je za rasuđivanje može samo da odluči sa kim će da živi. Za poveravanja deteta bitan je kriterijum status quo tj. činjenica sa kim dete živi pre i u vreme donošenja odluke o poveravanju deteta. Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da izdržava dete, da održava lične odnose sa detetom i da o pitanjima bitnim za život deteta odlučuje zajedno sa roditeljem koji vrši roditeljsko pravo (obrazovanje, medicinski zahvati, promena prebivališta i raspolaganje detetovom imovinom velike vrednosti). Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava na održavanje ličnih odnosa i na odlučivanje o bitnim pitanjima vezanim za život deteta.

44. Zajedničko vršenje roditeljskog prava Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno kada vode zajednički život. Ako su u braku stiču roditeljsko pravo rođenjem deteta. Ako nisu majka stiče roditeljsko pravo rođenjem deteta, a otac nakon utvrđenog očinstva. Zajedničko roditeljsko staranje se smatra poželjnim. Koncept zajedničkog staranja obuhvata dve komponente ovog pojma – zajedničko pravno staranje i zajedničko fizičko staranje.Zajedničko pravno staranje obuhvata : odlučivanje o bitnim pitanjima vezanim za dete,a kada se radi o ličnim odnosima pod važnim pitanjima se podrazumevaju pres vega obrazovanje,zdravlje deteta,neka religijska pitanja,putovanje u inostranstvo,takođe podrazumeva i prava i obaveze u vezi sa imovinskim odnosima i podeljena briga o detetu.Zajedničko fizičko staranje znači da se oba roditelja i faktički staraju o detetu,tako da dete ustvari ima dva doma.

11

Page 12: porodicno pravo skripta.docx

Da bi postojalo zajedničko staranje potrebno je da je pravno staranje zajedničko dok fizičko nije neophodan uslov. Zajedničko staranje podrazumeva da dete ima isti pravni odnos sa oba roditelja. U slučaju razvoda braka roditelja zajedničko staranje je ujedno način da se izbegnu konflikti oko poveravanja deteta naročito u vreme brakorazvodnog postupka. Negativna strana zajedničkog staranja je potencijalna nemogućnost roditelja da postignu sporazum o odgajanju dece koja se češće ispoljava nakon razvoda braka nego u vreme trajanja brak aili vanbračne zajednice. PZS prvi put uvodi mogućnost zajedničkog vršenja roditeljskog prava i kada roditelji ne žive zajedno. Uslov za zajedničko staranje u ovim istuacijama je pismeni sporazum roditelja. Sporazumom o zajedničkom vršenju roditeljskog prava roditelji deteta se pismeno saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumevanjem koje mora biti u najboljem interesu deteta. Sastavni deo sporazuma je i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta. Jedino ograničenje je obaveza roditelja da postignu sporazum o prebivalištu inače im je ostavljena velika sloboda ugovaranja.Bilo bi moguće i da dete ima podeljeno boravište.PZS favorizuje ovaj sporazum i njegovo postizanje olakšava kroz postupak nagodbe.Uveden je postupak posredovanja i on podrazumeva postupak mirenja i nagodbe.Roditelji nisu potpuno samostalni u odlučivanju o vršenju roditeljskog prava, sud procenjuje sporazum i ukoliko je u najboljem interesu deteta unosi ga u izreku presude o razvodu braka.

45. Nadzor nad vršenjem roditeljskog prava ima organ starateljstva – centar za socijalni rad. Nadzor može biti preventivni i korektivni.Cilj preventivnog nadzora je da se roditeljima omogući vršenje roditeljskog prava. Preventivni nadzor obavlja organ starateljstva donošenjem određenih odluka. Npr.kada daje saglasnost na akte raspolaganja imovinom deteta. Organ starateljstva obavlja korektivni nadzor kada je potrebno da ispravi roditelje u vršenju roditeljskog prava. U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva donosi različite odluke. Dve odluke su konsultativnog karaktera, odluka kojom upozorava roditelje na nedostatke u vršenju roditeljskog prava i odluka kojom upućuje roditelje na razgovor u porodično savetovalište. Treća odluka se odnosi na imovinske odnose. Organ starateljstva ako primeti nedostatke u vezi sa imovinom deteta donosi odluku kojom zahteva od roditelja da polože račune o upravljanju imovinom deteta i roditelj dobija položaj sličan položaju staratelja.U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva može da pokrene i sudske postupke.

46. Lišenje roditeljskog pravaPrema roditelju se može izreći mera lišenja roditeljskog prava kada je dete potrebno zaštititi od postupaka roditelja. Lišenje roditeljskog prava je mera koju može da izrekne samo sud i može biti potpuno ili delimično. Potpuno lišenje roditeljskog prava je najstroža mera i izriče se kada se radi o najtežim oblicima povrede roditeljskog prava. Razlozi izricanja ove mere su : zloupotreba prava ili grubo zanemarivanje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.Zloupotreba podrazmeva da roditelj aktivnim ponašanjem vređa interese svog deteta na najgrublji način sa posledicama po život, zdravlje, vaspitanje i razvoj deteta i to:

12

Page 13: porodicno pravo skripta.docx

1) fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dete;2) izrabljuje dete sileći ga na preterani rad ili rad koji ugrožava moral, zdravlje ili obrazovanje deteta,rad koji je zabranjen zakonom;3) podstiče dete na vršenje krivičnih dela;4) navikava dete na odavanje rđavim sklonostima; 5) na drugi način zloupotrebljava prava iz sadržine roditeljskog prava.Zanemarivanje dužnosti podrazumeva propust roditelja da aktivno postupa, nečinjenjem prouzrokuje posledice na dete i to: 1) ako je napustio dete;2) ako se uopšte ne stara o detetu sa kojim živi;3) ako izbegava da održava lične odnose sa detetom sa kojim ne živi, ili ako sprečava održavanje ličnih odnosa i roditelja sa kojim dete ne živi; 4) ako sa namerom i neopravdano izbegava da stvori uslove za zajednički život sa detetom koje se nalazi u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika; 5) ako na drugi način grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.

Sudskom odlukom o lišenju roditeljskog prava,roditelj se lišava svih prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava osim dužnosti da izdržava dete. Ovom odlukom mogu biti izrečene mere zaštite od nasilja u porodici. Ako dete nema drugog roditelja ili je i on lišen roditeljskog prava detetu treba pružiti porodičnopravnu zaštitu. Delimično lišenje roditeljskog prava je mera koja se izriče u slučajevima kada roditelj nesavesno vrši prava ili dužnosti iz sadržine roditeljskog prava. Pravno dejstvo može biti lišenje jednog ili više prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava osim izdržavanja.

Roditelj koji vrši roditeljsko pravo može biti lišen : 1) prava i dužnosti na čuvanje,2) podizanje, vaspitavanje, obrazovanje i zastupanje deteta; 3) upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.

Drugi roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo može biti lišen:1) prava na održavanje ličnih odnosa sa detetom i 2) prava na odlučivanje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta.Dejstvo ove odluke zavisi od toga kakva je mera izrečena. Lišenje roditeljskog prava,potpuno ili delimično je mera privremenog karaktera. Roditeljsko pravo može biti vraćeno kada prestanu razlozi zbog kojih je roditelj potpuno ili delimično bio lišen roditeljskog prava.

13

Page 14: porodicno pravo skripta.docx

47. Roditeljsko pravo prestaje: 1) kada dete navrši 18 godina; 2) kada dete stekne poslovnu sposobnost pre punoletstva; 3) kada dete bude usvojeno; 4) kada roditelj bude potpuno lišen roditeljskog prava; 5) kada umru dete ili roditelj pre punoletstva. Roditeljsko pravo ne prestaje roditelju kada njegovo dete usvoji njegov supružnik.

48. Produženje roditeljskog pravaRoditeljsko pravo se može produžiti i posle punoletstva deteta ako je dete zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nesposobno da se samo stara o sebi i zaštiti svojih prava odnosno interesa ili ako svojim postupcima ugrožava sopstvena prava i interese. Produženo roditeljsko pravo prestaje kada prestanu razozi zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo. Sud treba da odluči kakav će pravni položaj imati dete nad kojim je produženo roditeljsko pravo – mlađeg ili starijeg punoletnika. Odluka o produženju i o prestanku produženja roditeljskog prava se upisuje u matičnu knjigu rođenih.

49. Detetom bez roditeljskog staranja po PZS-u se smatra : 1) dete koje nema žive roditelje; 2) dete čiji su roditelji nepoznati ili je nepoznato njihovo boravište; 3) detetu čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti;4) detetu čiji roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost;5) detetu čiji su roditelji lišeni prava na čuvanje i podizanje odnosno vaspitavanje deteta;6) detetu čiji se roditelji ne staraju o njemu ili se staraju na neodgovarajući način.50. Usvojenje je ustanova porodičnog prava koja podrazumeva formiranje porodičnih odnosa, prvenstveno roditeljskih te srodstva između punoletnog lica i tuđeg maloletnog lica pravnim putem.Usvojenje je oblik zaštite dece bez roditeljskog staranja koje ima individualni karakter i najbolji je oblik zaštite dece jer se imitira roditeljski odnos. Usvojenje je takođe jedan od metoda planiranja porodice za parove koji nemaju svoju decu. Dete se može usvojiti ako je to u njegovom najboljem interesu. Usvojenjem kao porodičnopravnim odnosom formiraju se između usvojitelja i usvojenika i njegovih potomaka ista prava i dužnosti kao između roditelja i dece. Dejstva se proširuju na srodnike usvojilaca, a

14

Page 15: porodicno pravo skripta.docx

kasnije i potomke usvojenika. Uslovi za zasnivanje usvojenja se dele na materijalne i formalne. Materijalni obuhvataju uslove koji trebaju da se ispune na strani deteta, budućeg usvojenika i uslove koji treba da se ispune na strani budućih usvojitelja te zajedničke uslove. Formalni uslovi obuhvataju postupak zasnivanja usvojenja.

Opšta podobnost usvojenika obuhvata obuhvata:1) interes usvojenika,2) maloletstvo usvojenika,3) porodični status usvojenika,4) srodničke odnose,5) starateljstvo, 6) potrebne saglasnosti sa usvojenjem.Dete se može usvojiti ako je to u njegovom najboljem interesu. Usvojiti se može samo maloletno dete koje nije steklo poslovnu sposobnost. Ne može se usvojiti dete pre nego što navrši treći mesec života. Prirodnim roditeljima je ostavljen period od 2 meseca da donesu odluku o tome da li će zadržati dete ili će ga dati na usvojenje i rok od 30 dana da povuku saglasnost.

PZS određuje da se može usvojiti dete : 1) koje nema žive roditelje; 2) dete čiji roditelji nisu poznati ili nije poznato njihovo boravište; 3) dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava; 4) dete čiji su roditelji potpuno lišeni poslovne sposobnosti; 5) dete čiji su se roditelji saglasili sa usvojenjem. PZS reguliše način davanja saglasnosti roditelja. Roditelj može dati saglasnost na 2 načina.Prvi je sa označavanjem usvojitelja, a drugi bez označavanja (blanko saglasnost). Dob deteta kada roditelj može dati saglasnot je drugi mesec života. Postoji mogućnost povlačenja saglasnosti u roku od 30 dana i ovo pravo se može iskoristiti samo jednom. Kada je roditelj potpuno lišen roditeljskog prava, kada je lišen prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta i kada je potpuno lišen poslovne sposobnosti nije potrebna saglasnost. Ako je dete pod starateljstvom,saglasnost za usvojenje daje staratelj. Sa usvojenjem mora da se složi dete koje je navršilo 10 godina života i koje je sposobno za rasuđivanje.

Opšta podobnost usvojitelja obuhvata lična svojstva usvojitelja:1) bračni status usvojitelja,2) pripremu usvojitelja3) državljanstvo usvojitelja. Ne može usvojiti : 1) lice koje je potpuno ili delimićno lišeno roditeljskog prava; 2) lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti; 3) lice koje boluje od bolesti koja može štetno delovati na usvojenika; 4) lice osuđeno za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv braka i porodice,protiv polne slobode i protiv života i tela.

15

Page 16: porodicno pravo skripta.docx

Usvojiti mogu supružnici ili vanbračni partneri zajedno. Ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje i licu koje živi samo ukoliko za to postoje naročito opravdani razlozi. Usvojiti može samo lice koje je pripremljeno za usvojenje po posebnom programu osim ako ne usvaja supružnik odnosno vanbračni partner roditelja odnosno usvojioca deteta. Program pripreme za usvojenje predviđa ministar nadležan za porodičnu zaštitu.

Strani državljanin može usvojiti dete pod uslovom: 1) da se ne mogu naći usvojitelji među domaćim državljanima; 2) da se ministar nadležan za porodičnu zaštitu saglasio sa usvojenjem.Smatraće se da se usvojitelji među domaćim državljanima ne mogu naći ukoliko je prošlo više od godinu dana od dana unošenja podataka o budućem usvojeniku u Jedinstveni lični registar usvojenja, a ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje stranom državljaninu i pre isteka tog roka ukoliko je to u najboljem interesu deteta.

Zajednički uslovi obuhvataju sledeće : 1)Razlika u godinama između usvojitelja i usvojenika ne može biti manja od 18 niti veća od 45 godina,u izuzetnim slučajevima ministar može dozvoliti usvojenje tih lica ako je takvo usvojenje u najboljem interesu deteta.2)Ne može se usvojiti krvni srodnik u pravoj liniji a od srodnika u pobočnoj liniji rođeni brat ili sestra, odnosno brat ili sestra po ocu ili majci.3)Ne može se usvojiti dete koje je već usvojeno. 4)Supružnik ili vanbračni partner usvojitelja može usvojiti njegovo ranije usvojeno dete.5)Staratelj ne može usvojiti svog štićenika,potreban je prethodni raskid starateljstva.Usvojenjem ima ista dejstva kao prirodni roditeljski odnos. Usvojenjem prestaju prava i dužnosti deteta prema srodnicima i prava i dužnosti srodnika prema njemu. Usvojenje se ne može raskinuti. Usvojenje prestaje poništenjem ako je ništavo ili rušljivo. Ništavo je usvojenje prilikom čijeg zasnivanja nisu bili ispunjeni uslovi za njegovu punovažnost, a rušljivo je ako je saglasnost za usvojenje data pod prinudom ili u zabludi.

Tužbu za poništenje usvojenja iz razloga ništavosti mogu podneti: 1) usvojitelji,2) usvojenik,3) roditelji odnosno staratelj,4) lica koja imaju pravni interes da usvojenje bude poništeno 5) kao i javni tužilac.Tužbu za poništenje iz razloga rušljivoti može podneti: lice koje je izjavu o saglasnosti za usvojenje dalo pod prinudom ili u zabludi u roku od godinu dana kada je prinuda prestala ili je zabluda uočena.Za poništenje usvojenja je nadležan sud. Nakon prestanka usvojenja o staranju nad detetom odlučuje organ starateljstva.

16

Page 17: porodicno pravo skripta.docx

51. Postupak zasnivanja usvojenjaNadležni organ za zasnivanje usvojenja je organ starateljstva. Postupak zasnivanja usvojenja mogu pokrenuti: 1) organ starateljstva po službenoj dužnosti, 2) budući usvojitelji i roditelji, odnosno staratelj deteta. PZS uvodi formiranje Jedinstvenog registra usvojenja.

Ovaj registar sadržai evidenciju podataka o svim budućim usvojiteljima i deci koja su podobna da budu usvojena. Ovaj registar vodi ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu. Budući usvojitelji podnose pismeni zahtev za zasnivanje usvojenja organu starateljstva na čijem području oni imaju zajedničko prebivalište, odnosno boravište. Strani državljani podnose pismeni zahtev za zasnivanje usvojenja preko ministarstva za porodičnu zaštitu. Budući usvojitelji uz zahtev za zasnivanje usvojenja podnose izvod iz matične knjige rođenih za svakog do njih kao i druge dokaze o svojoj podobnosti da usvoje dete. Roditelj ili staratelj deteta podnosi zahtev za zasnivanje usvojenja organu starateljstva na čijem području dete ima prebivalište odnosno boravište. Roditelj ili starattelj deteta uz zahtev za zasnivanje usvojenja podnosi izvod iz matične knjige rođenih za dete kao i druge dokaze o podobnosti deteta da bude usvojeno. Kada primi zahtev roditelja za zasnivanje usvojenja, organ starateljstva dužan je da mu preporuči da se podvrgne psiho-socijalnom savetovanju u organu starateljstva, porodičnom savetovalištu ili u nekoj od ustanova koja je specijalizovana za posredovanje u porodičnim odnosima. U primerenom roku nakon što je roditelju preporučeno savtovanje organ starateljstva će pozvati roditelja i dete koje je navršilo 10 godina da pred njim daju pismene izjave o saglasnosti za usvojenje. Nakon što roditelj da pismenu izjavu o saglasnosti organ starateljstva je dužan da detetu postavi privremenog staratelja koji će ga zastupati u postupku zasnivanja usvojenja. Kada primi zahtev za usvojenje organ starateljstva utvrđuje da li su budući usvojitelji podobni da usvoje dete i da li je dete podobno da bude usvojeno na osnovu izjava budućih usvojitelja, roditelja ili staratelja deteta, samog deteta, na osnovu priloženih isprava. Odluka o opštoj podobnosti donosi se na osnovu nalaza i stručnog mišljenja psihologa, pedagoga, socijalnog radnika, pravnika i lekara. Kada utvrdi da su budući usvojitelji podobni da usvoje dete odnosno da je dete podobno da bude usvojeno organ starateljstva je dužan da te podatke odmah unese u Jedinstveni lični registar usvojenja. Organ starateljstva koji je utvrdio opštu podobnost bira buduće usvojitelje na osnovu te evidencije i o tome donosi zaključak.

Postoje dva načina za izbor.

Jedan je izbor koji vrše usvojitelji i roditelj/staratelj deteta sporazumno. Ako ovakvog izbora nema ili nije u najboljem interesu deteta, tada izbor vrši organ starateljstva na osnovu evidencije. Posle izbora usvojitelja sledi uzajamno prilagođavanje usvojitelja i deteta. Period prilagođavanja ne može trajati duže od 6 meseci. Organ starateljstva dužan je da nadzire uspešnost uzajamnog prilagođavanja budućih usvojitelja i deteta i da o svojim ocenama sastavlja službene beleške. Organ starateljstva koji je izabrao buduće usvojitelje donosi pismeno rešenje o usvojenju ako su budući usvojitelji podobni da usvoje dete; ako je dete podobno da bude usvojeno i ako utvrdi da je uzajamno prilagođavanje bilo uspešno. Akt o zasnivanju usvojenja donosi organ starateljstva. Usvojenje je zasnovano danom donošenja rešenja o usvojenju. Rešenje o usvojenju donosi se na svečan način lično usvojiteljima i staratelju usvojenika, uručivanju rešenja može prisustvovati i dete ako je to u skladu sa njegovim godinama i zrelošću. U postupku za usvojenje javnost je isključena i svi podaci su službena tajna. Služebno lice organa starateljstva upoznaje buduće usvojitelje sa pravnim posledicama koje nastaju zasnivanjem usvojenja,

17

Page 18: porodicno pravo skripta.docx

takođe može obaviti i razgovor sa detetom ukoliko je to u skladu sa njegovim godinama. Službeno lice organa starateljstva savetuje roditelje da što pre detetu saopšte istinu o njegovom poreklu i preporučuje im da se podvrgnu psiho-socijalnom savetovanju. Nakon zansovanog usvojenja donosi se rešenje o novom upisu u matičnu knjigu rođenih kojim se podaci o roditeljima zamenjuju podacima o usvojiteljima ,a raniji upis rođenja se poništava. Rešenje se dostavlja matičaru. Pravo na uvid imaju samo dete i usvojitelji. Pre nego što detetu dozvoli uvid matičar je dužan da ga pošalje na psiho-socijalno savetovanje. Organ starateljstva dužan je da vodi evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj deci, način vođenja evidencije i dokumentacije propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu. Ukoliko nisu ispunjeni uslovi za usvojenje organ starateljstva odbija zahtev za zasnivanje usvojenja, pismenim rešenjem u roku od 60 dana od dana predaje urednog zahteva. Protiv ovog rešenja podnosioci zahetva mogu izjaviti žalbu ministarstvu nadležnom za porodičnu zaštitu u roku od 15 dana od dana prijema rešenja.

52. HraniteljstvoPZS u osnovnim odredbama obavezuje državu da detetu bez roditeljskog staranja obezbedi zaštitu u porodičnoj sredini uvek kada je to moguće. Jedan od oblika takve zaštite je hraniteljstvo.Hraniteljstvom se obezbeđuje zaštita detetu bez roditeljskog staranja, ali i detetu koje je pod roditeljskim staranjem u slučajevima kada postoji potreba da dete živi u drugoj porodici. Potreba za hraniteljstvom može biti posledica smetnji u psiho-fizičkom razvoju ili postojanje poremećaja u ponašanju deteta. Potreba postoji ako prirodna porodica nije u stanju da se brine o detetu sa smetnjama u razvoju ili sa poremećajem u ponašanju. Hraniteljstvom ne nastaju porodični odnosi. Za vreme trajanja hraniteljstva ne prestaju određena prava i dužnosti roditelja prema detetu. Takođe i kod hraniteljstva postoji pravo hranitelja na naknadu za staranje o hranjeniku. Hraniteljstvo podrazumeva život deteta sa hranjenikom ali hraniteljstvo može biti i povremeno,zasnovano samo za određeni period vremena.Uslovi za zasnivanje hraniteljstva se dele na materijalne i formalne.Materijalni obuhvataju uslove koji treba da se ispune na strani hranjenika i hranitelja.Formalni se tiču postupka za zasnivanje hraniteljstva.PZS uslove na strani hranjenika definiše kao opštu podobnost hranjenika koja obuhvata: 1) interes hranjenika, 2) maloletstvo hranjenika, 3) porodični status hranjenika 4) potrebne saglasnosti sa hraniteljstvom.Hraniteljstvo se može zasnovati ako je to u najboljem interesu deteta. Hraniteljstvo se može zasnovati samo ako je dete maloletno, može se produžiti posle navršenih 18 godina ako dete ima smetnju u psihofizičkom razvoju i ako je nesposobno da se samo stara o sebi i zaštiti svojih prava, takođe može se produžiti ukoliko se dete redovno školuje najkasnije do navršene 26. godine. Hraniteljstvo se može zasnovati ako je dete bez roditeljskog staranja i ako je dete pod roditeljskim staranjem ali ima smetnje u psiho-fizičkom razvoju ili poremećaje u ponašanju. Kada su hranjenici braća i sestre, po pravilu se hraniteljstvo zasniva sa istim starateljem. Hraniteljstvo ukoliko je dete pod roditeljskim staranjem mora

18

Page 19: porodicno pravo skripta.docx

se zasnovati uz saglasnost roditelja deteta, ako je pod starateljstvom saglasnost daje njegov staratelj i ukoliko je dete navršilo 10 godina i sposobno je za rasuđivanje mora se saglasiti.

Opšta podobnost hranitelja obuhvata lična svojstva hranitelja i pripremu hranitelja. Hranitelj ne može biti : 1) lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava; 2) lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti;3) lice koje je obolelo od bolesti koja može štetno delovati na hranjenika; 4) lice osuđeno za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv braka i porodice, protiv polne slobode i protiv života i tela.Hranitelj može biti lice koje je po pravilu pripremljeno za hraniteljstvo po posebnom programu.Program za hraniteljstvo propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu. Nadležan organ za zasnivanje hraniteljstva je organ starateljstva. Na postupak zansivanja hraniteljstva shodno se primenjuju određene odredbe o postupku zasnivanja usvojenja.

Dejstva hraniteljstva obuhvataju prava i dužnosti hranitelja i prava i dužnosti roditelja. Hranitelj ima pravo i dužnost da: 1) čuva, podiže, vaspitava i obrazuje dete,2) ima dužnost da se posebno stara da se dete osposobi za samostalan život i rad i 3) ima pravo na naknadu u skladu sa zakonom.

Roditelji deteta koje je na hraniteljstvu imaju pravo i dužnost da: 1) zastupaju dete, 2) da upravljaju i raspolažu imovinom deteta,3) da izdržavaju dete,da sa detetom održavaju lične odnose 4) da odlučuju o pitanjima koja bitno utiču na život deteta zajednički i sporazumno sa hraniteljem, osim ako nisu potpuno ili delimično lišeni roditeljskog prava, odnosno poslovne sposobnosti ili ako se radi o roditeljima koji se ne staraju o detetu ili se staraju o detetu na neodgovarajući način.U tim slučajevima hranjeniku treba da bude postavljen staratelj koji će vršiti prava i dužnosti koje ne vrši hranitelj.

Hraniteljstvo prestaje kada prestane potreba da lice bude zbrinuto na ovaj način a to je kada:1) dete navrši 18 godina ; 2) kada dete stekne poslovnu sposobnost pre punoletstva;3) kada dete bude usvojeno;4) kada umru dete ili hranitelj;5) raskidom hraniteljstva.

Hraniteljstvo se može raskinuti odlukom organa starateljstva i to na zahtev : 1) roditelja odnosno staratelja štićenika, 2) na zahtev hranitelja ili na njihov sporazumni zahtev.

19

Page 20: porodicno pravo skripta.docx

Takođe organ starateljstva je dužan da donese odluku o raskidu hraniteljstva ako utvrdi da je prestala potreba za hraiteljstvom ili da hraniteljstvo više nije u najboljem interesu deteta. Nakon prestanka hraniteljstva smrću hranitelja ili raskidom hraniteljstva o detetu pod roditeljskim staranjem nastavljaju da se staraju roditelji. Nakon prestanka hraniteljstva smrću hranitelja ili raskidom hraniteljstva o staranju nad detetom bez roditeljskog staranja odlučuje organ starateljstva. Suštinska razlika između hraniteljstva i usvojenja je u njihovim dejstvima. Hraniteljstvom se ne formiraju roditeljski i srodnički odnosi, dete ne ulazi potpuno u porodicu hranitelja, hranitelji se ne smatraju roditeljima deteta,dete zadržava uske veze sa roditeljima. Prava i dužnosti koja čine sadržinu roditeljskog prava su podeljena između hranitelja i roditelja. Hraniteljstvo je za razliku od usvojenja privremeno.

53. StarateljstvoStarateljsko pravo reguliše ustanovu starateljstva. Starateljstvo predstavlja oblik zaštite lica koja ne mogu samostalno da se staraju o sebi. Maloletnici bez roditeljskog staranja se štite osim ustanovama hraniteljstva i usvojenja i ustanovom starateljstva, takođe i punoletna lica lišena poslovne sposobnosti. Postoje tri vrste starateljstva:1) Starateljstvo nad maloletnicima,2) nad punoletnim licima lišenim poslovne sposobnosti 3) starateljstvo za posebne slučajeve.U odnosu starateljstva postoje dva lica: Staratelj i štićenik. Starateljstvo je istorijski stara ustanova. U rimskom pravu postojala su dva oblika zaštite tutela i curatela. Tutela je bio oblik zaštite maloletnika. Tutora postavlja pater familias testamentom, ili magistrat ili je zakonom određen. Tutor se starao samo o imovini ali ne i o ličnosti. Curatela je bio oblik zaštite za lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost. Osnovna razlika između rimskog i današnjeg shvatanja je to što se danas staratelj stara i o ličnosti a ne samo imovini štićenika.

Stavljanje pod starateljstvo obuhvata postavljanje staratelja i smeštaj štićenika.Ako štićenik ima imovinu vrši se popis i procena vrednosti od strane stalne komisije organa starateljstva.

Prestanak starateljstva:1) Kada se radi o maloletnom štićeniku prestaje kada navrši 18 godina,2) kada stekne poslovnu sposobnost pre punoletstva,3) kada bude usvojen,4) kada bude doneta pravnosnažna presuda o vraćanju roditeljskog prava odnosno sticanju ili vraćanju poslovne sposobnosti roditelju maloletnog štićenika.5) Starateljstvo može prestati i kada roditelj koji se nije starao o detetu ili se starao na neodgovarajući način promeni ponašanje.6) Kada se radi o punoletnom štićeniku prestaje kada se donese pravnosnažna presuda o vraćanju poslovne sposobnosti licu.U oba slučaja starateljstvo prestaje kada štićenik umre.

20

Page 21: porodicno pravo skripta.docx

Ali ne prestaje razrešenjem ni smrću staratelja.54. Organ starateljstvaOrgan starateljstva je poseban organ koji se bavi zaštitom porodice, danas je to centar za socijalni rad. U centrima za socijalni rad su zaposleni stručnjaci različitih profila, pravnici, socijalni radnici, psiholozi i pedagozi koji odluke najčešće donose timski. Tako se porodici pruža kompleksna i sveobuhvatna zaštita. Drugostepeni organ je ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu koje odlučuje po žalbi na odluke organa starateljstva, takođe i vrši nadzor nad radom organa starateljstva.Organ starateljstva vrši poslove: 1) zaštite porodice, 2) pomoći porodici i 3) poslove starateljstva,4)sprovođenje postupka posredovanja u toku brakorazvodnog postupka uz uslov da se stranke sa tim saglase, 5) preventivni i korektivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava,6) za zasnivanje usvojenja i hraniteljstva.Učestvuje i u određenim postupcima u porodičnim stvarima: 1) postupak za zaštitu prava deteta,2) postupak za vršenje i lišenje roditeljskog prava i 3) postupak u vezi sa nasiljem u porodici.Ovlašćen je i da pokrene postupak za izdržavanje u ime deteta.Vodi određene evidencije i dokumentaciju:1) evidencija i dokumentacija o izdržavanju,2) o nasilju u porodici i 3) jedinstveni lični registar usvojenja.Poslovi organa starateljstva obuhvataju :1) stavljanje nekog lica pod starateljstvo, 2) postavljanje i razrešenje staratelja i 3) nadzor nad vršenjem starateljstva (tako što razmatra izveštaje koje podnosi staratelj, zahteva vanredne izveštaje).Organizaciju rada organa starateljstva, sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu. Evidencija lica pod starateljstvom. Način vođenja evidencije o licima pod starateljstvom regulisan je Pravilnikom o evidenciji i dokumentaciji o štićenicima. Vodi se u cilju potpunog i jedinstvenog evidentiranja štićenika i njihovog statističkog praćenja, predlaganja i preduzimanja potrebnih mera u oblasti starateljstva.Evidenciju vodi organ starateljstva a evidenciju čini: 1) Registar štićenika ; 2) Starateljska knjiga maloletnih štićenika; 3) Starateljska knjiga punoletnih štićenika.U registar štićenika se upisuju lični podaci o štićeniku i vrsta starateljstva.U starateljsku knjigu maloletnih štićenika upisuju se podaci o štićeniku, podaci o imovini štićenika, podaci o staratelju i podaci o prestanku starateljstva.U starateljsku knjigu punoletnih štićenika se upisuju podaci o štićeniku, podaci o imovini štićenika, podaci o staratelju i podaci o prestanku starateljstva(sve isto kao kod maloletnika samo se dodaju i podaci o lišenju poslovne sposobnosti).Pravilnikom je određeno da su svi podaci poverljivi, predstavljaju službenu tajnu koju su dužni da čuvaju svi kojima su ti podaci dostupni. Obeležavaju se oznakom ’’poverljivo’’ i čuvaju u namenski određenom

21

Page 22: porodicno pravo skripta.docx

prostoru. Uvid u starateljske knjige i spise predmeta osim ovlašećnim licima može se dozvoliti i drugim licima u cilju naučnoistraživačkog rada po odobrenju rukovodioca.55. StarateljStaratelj može biti samo ono lice koje ima određena svojstva i sposobnosti koje ga kvalifikuju za pravilno obavljanje dužnosti staratelja. Starateljstvo je dobrovoljno što znači da je potreban pristanak lica da bude postavljeno za staratelja. PZS uslove za staraoca određuje negativno odnosno određuje ko se ne može postaviti za staratelja.Staratelj ne može biti: 1) lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti, 2) lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava,3) lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika,4) lice od koga se sa obzirom na njegove lične odnose sa štićenikom, roditeljima štićenika ili drugim srodnicima ne očekuje da će pravilno obavljati poslove staratelja.Vrsta staratelja: Staratelj prema broju lica pod starateljstvom može biti: 1) inoksni, odnosno postavljen individualno – jednom štićeniku 2) može postojati i staratelj više štićenika i 3) kolektivno starateljstvo.Prema trajanju može biti stalan i privremen.Prema tome da li je staratelj posebno postavljeno lice ili sam organ starateljstva može biti:posredan i neposredan.Inoksni je najčešći oblik starateljstva, jedno lice se postavlja za staratelja jednom štićeniku. Jedan staratelj može biti postavljen za više štićenika u slučajevima kod braća i sestara. Uslov je to da je lice pristalo da se stara o više štićenika i da je to u interesu štićenika.Kolektivni staratelj postoji kada se radi o institucionalnom smeštaju lica kojima je potreban staratelj. Maloletnici u domu za nezbrinutu decu ali i punoletna lica lišena poslovne sposobnosti npr.u staračkom domu. U tim slučajevima direktor ustanove socijalne zaštite za smeštaj lica ili lice zaposleno u toj ustanovi postavlja za staratelja štićenika smeštenih u tu ustanovu. Uslov je pristanak tog lica i interes štićenika.Neposredni staratelj postoji kada starateljstvo neposredno vrši organ starateljstva. U PZS su predviđena posebna pravila o ovom obliku starateljstva. To je najmanje poželjan oblik starateljstva i koristi se u izuzetnim slučajevima samo ako je u interesu štićenika. Određuje se stručnjak organa starateljstva koji će u ime organa starateljstva obavljati poslove staratelja.Predviđeno je nekoliko pravila koja imaju za cilj da se spreči preplitanje ovlašćenja organa starateljstva i staratelja.-Stručnjak organa starateljstva može da obavi poslove staratelja za čiju je punovažnost potrebno odobrenje organa starateljstva samo ako nije nosilac starateljskih upravnih ovlašćenja.-Drugo ograničenje predviđa da organ starateljstva može da zaključi pravni posao sa štićenikom o kome se neposredno stara samo uz saglasnost ministarstva nadležnog za porodičnu zaštitu.Privremeno starateljstvo postoji kada je potrebna samo privremeno zaštititi ličnost, prava ili interese određenog lica. To može biti u slučaju kada se radi o štićeniku ali i u slučaju kada se radi o detetu koje je

22

Page 23: porodicno pravo skripta.docx

pod roditeljskim staranjem i poslovno sposobnom licu kada postoji potreba da se u određenoj situaciji zaštite ova lica. Kada se radi o starateljstvu nad maloletnicima i nad licima lišenim poslovne sposobnosti staratelj kontinuirano obavljao prava i dužnosti dok za to postoji potreba.Dužnosti staratelja. Staratelj ima određena prava i dužnosti.1) da se stara o svom štićeniku,2) da odgovara za nastupelu štetu,3) ima obavezu izveštavanja organa starateljstva i 4) pravo na naknadu troškova i nagradu za svoj rad.Staranje o štićeniku podrazumeva: 1) staranje o ličnosti, 2) zastupanje, 3) pribavljanje sredstava za izdržavanje,4) upravljanje i raspolaganje imovinom štićenika.Staratelj zastupa štićenika na isti način kao roditeljsko zastupanje ali razlika je u tome što staratelj nije samostalan prilikom odlučivanja o bitnim pitanjima vezanim za štićenika već mu je potrebna prethodna saglasnost organa starateljstva. Staratelj nije dužan da izdržava štićenika iz sopstvenih sredstava ali je dužan da preduzima sve potrebne mere kako bi pribavio sredstva za izdržavanje štićenika. Ova sredstva se pribavljaju iz štićenikovih prihoda, sredstava dobijenih od lica koja su po zakonu dužna da izdržavaju štićenika, štićenikove imovine, sredstava socijalne zaštite i drugih izvora. Staratelj ima ovlašćenja da upravlja i raspolaže štićenikovom imovinom koju štićenik nije stekao radom. Staratelj je samostalan u obavljanju poslova redovnog upravljanja ali poslove koje prelaze okvir redovnog upravljanja staratelj može obaviti samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva. Glavnicu imovine štićenika staratelj može upotrebiti samo za izdržavanje štićenika ili kada to zahteva neki drugi važan interes štićenika. Prihodi od imovine mogu se upotrebitu za podmirenje opravdanih troškova i za plaćanje nagrade staratelju na osnovu odluke organa starateljstva.Staratelj odgovara za nastupelu štetu, postoje dve situacije. Jedna kada je štetu pretrpeo štićenik a druga kada je štetu pretrpelo treće lice radnjama štićenika. Staratelj odgovara za štetu koju prouzrokuje tokom obavljanja poslova starateljstva. Može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice a krivica postoji kada je štetu prouzrokovao namerno ili grubom nepažnjom. Za štetu odgovara i organ starateljstva. Staratelj odgovara za štetu koju je načinio štićenik trećem licu. Za štetu koju drugom prouzrokuje maloletnik ili lice lišeno poslovne sposobnosti dok je pod nadzorom staratelja, staratelj odgovara a može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je vršio nadzor na način na koji je obavezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora.Staratelj ima dužnost da organu starateljstva podnosi izveštaje i polaže račune o svom radu.Izveštaji mogu biti:1) redovni,2) vanredni 3) završni.Redovni i završni su obavezni. Redovni se podnosi početkom svake kalendarske godine za prethodnu godinu a završni nakon prestanka starateljstva.Vanredni se podnosi po zahtevu organa starateljstva. Izveštaj treba da sadrži podatke o ličnosti štićenika, uslovima smeštaja, zdravlju,vaspitanju i obrazovanju

23

Page 24: porodicno pravo skripta.docx

kao i svemu drugom od značaja za ličnost štićenika. I podatke o upravljanju i raspolaganju njegovom imovinom, prihodima i rashodima u proteklom periodu kao i konačno stanje imovine. Staratelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih tokom obavljanja poslova starateljstva i pravo na nagradu. Naknada i nagrada se prvenstveno isplaćuju iz štićenikovih prihoda ukoliko to ne ugrožava štićenikovo izdržavanje. Pod kojim uslovima staratelj ima pravo na nagradu i naknadu propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu. Staratelj je i krivično odgovoran za krivična dela protiv braka, porodice i polne slobode.

Razrešenje staratelja.Organ starateljstva u nekoliko situacija razrešava staratelja:1) kada staratelj iz bilo kog razloga prestane da obavlja dužnost,2) ako zloupotrebljava odnosno grubo zanemaruje dužnosti,3) ako je nastupila neka okolnost zbog koje on ne bi mogao biti postavljen za starateljai to bez odlaganja. Kada se utvrdi da staratelj obavlja svoju dužnost nesavesno organ starateljstva je dužan da u vrlo kratkom roku (30 dana) razreši staratelja. U slučaju da staratelj sam zatraži razrešenje rok je 60 dana od postavljanja zahteva. Organ starateljstva je dužan da prilikom razrešavanja jednog staratelja blagovremeno sprovede postupak postavljanja novog staratelja.

56. Postupak stavljanja pod starateljstvoOrgan nadležan za postupak stavljanja pod starateljstvo je organ starateljstva. Postupak pokreće organ starateljstva po službenoj dužnosti.Inicijativu za pokretanje postupka mogu podneti: 1) zdravstvene i obrazovne ustanove ili ustanove socijalne zaštite,2) pravosudni i drugi državni organi,3) udruženja i građani. Inicijativa je opšteg karaktera. Mesno je nadležan organ starateljstva prema mestu prebivališta odnosno boravišta štićenika, ako se štićeniku ne mogu utvrditi ni prebivalište ni boravište mesna nadležnost se određuje prema mestu gde je štićenik nađen. U postupku stavljanja pod starateljstvo je isključena javnost, podaci iz evidencije i dokumentacije o stavljanju pod starateljstvo spadaju u službenu tajnu koju su dužni da čuvaju učesnici postupka kojima su ti podaci dostupni. Postupak stavljanja pod starateljstvo je hitan jer je neophodno što pre postaviti staratelja i zaštiti interese štićenika. Rok za donošnje odluke o obezbeđenju smeštaja je 24 sata od trenutka kada je organ starateljstva obavešten o postojanju potrebe za starateljstvom. Rok za popis eventualne štićenikove imovine je 8 dana od dana kada je organ obavešten o postojanju potrebe za starateljstvom. Rešenje o stavljanju pod staratteljstvo treba doneti odmah a najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je organ starateljstva obavešten o postojanju potrebe za starateljstvom nad maloletnim detetom, odnosno od dana prijema sudske odluke o lišenju poslovne sposobnosti punoletnog lica. Organ starateljstva donosi rešenje o stavljanju pod starateljstvo kojim se postavlja staratelj i određuju njegova prava i dužnosti. Ako štićenik ima imovinu staratelju se uručuje i izveštaj stalne komisije za popis i procenu vrednosti imovine štićenika a sama imovina se predaja na upravljanje i raspolaganje. Na rad staratelja pritužbu mogu podneti:

24

Page 25: porodicno pravo skripta.docx

1)štićenik i 2) lice koje ima pravni interes.Pritužba može biti podneta i na rad organa starateljstva.Ovu pritužbu mogu podneti staratelj,štićenik i lice koje ima pravni interes.Podnosi se ministarstvu nadležnom za porodičnu zaštitu. Organ starateljstva donosi rešenje o postavljanju novog staratelja ukoliko je prethodno postavljeni razrešen dužnosti ili je umro.Rešenje o stavljanju pod starateljstvo i rešenje o prestanku starateljstva dostavljaju se bez odlaganja matičaru na upis u matičnu knjigu rođenih a ako ima nepokretnosti ovi podaci se upisuju i u javni registar prava na nepokretnostima.Organa starateljstva dužan je da vodi evidenciju i dokumentaciju o štićenicima.

57. Starateljstvo nad maloletnikomStarateljstvo nad maloletnikom je oblik starateljstva koji se određuje detetu bez roditeljskog staranja. Dete bez roditeljskog staranja je dete : 1) koje nema žive roditelje, dete čiji su roditelji nepoznati ili je nepoznato njihovo boravište,2) dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti,3) dete čiji roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost,4) dete čiji su roditelji lišeni prava na čuvanje i podizanje odnosno vaspitavanje deteta i 5) dete čije se roditelji ne staraju o detetu ili se staraju na neodgovarajući način.Detetu čiji su roditelji lišeni prava na čuvanje i podizanje odnosno vaspitavanje deteta i detetu čiji se roditelji ne staraju detetu ili se staraju na neodgovarajući način postavlja se privremeni staratelj jer se radi o slučaju kada je to neophodno radi privremene zaštite deteta, njegove ličnosti, prava i interesa. Ovim oblikom starateljstva se na staratelja prenose samo ona prava i obaveze u kojima su roditelji ograničeni. Kod starateljstva nad maloletnikom staratelj je za razliku od roditelja u većem broju slučajeva odlučivanja o imovini i ličnosti štićenika nesamostalan. Kada se radi o ličnosti saglasnost mu je potrebna za odlučivanje o školovanju štićenika i preduzimanju medicinskog zahvata nad štićenikom.Kada se radi o imovini potreban mu je saglasnost za preduzimanje pravnih poslova štićenika starijeg od 14 godina i preduzimanje pravnih poslova kojima upravlja i raspolaže prihodom koji je stekao štićenik mlađi od 15 godina. Raspolaganje imovinom štićenika staratelj može preduzeti samo uz saglasnost organa starateljstva. Maloletnik u određenom uzrastu stiče određena prava tako da je staratelj obavezan da ih poštuje. Staratelj nema dužnosti da živi sa štićenikom ali ima obavezu da ga posećuje i da se obavesti o uslovima u kojima štićenik živi. Ne može da koristi prihode od imovine deteta za sopstveno izdržavanje ali se prihodima od imovine po odluci organa starateljstva mogu namiriti opravdani troškovi vezani za poslove starateljstva i isplatiti nagradu staratelju. Odnos srodstva između štićenika i staratelja može postojati samo ukoliko se za staratelja postavi srodnik štićenika.

25

Page 26: porodicno pravo skripta.docx

58. Starateljstvo nad licem lišenim poslovne sposobnostiPunoletno lice je potrebno staviti pod starateljstvo u slučajevima kada nije sposobno da se samo stara o sebi.Pre stavljanja pod starateljstvo to lice se lišava poslovne sposobnosti.Lišenje može biti potpuno i delimično.Potpuno se lišava poslovne sposobnosti lice koje nije sposobno za normalno rasuđivanje i zbog toga nije u stanju da se samo stara o sebi i zaštiti svojih prava i interesa.Razlog za lišenje je poseldica bolesti ili smetnje u psiho-fizičkom razvoju koja se ispoljava kao nesposobnost za normalno rasuđivanje zbog koje lice nije u stanju da se samo stara o sebi i zaštiti svojih prava i interesa.Bolest koja može dovesti do nesposobnosti za normalno rasuđivanje je prvenstveno neka od duševnih bolesti. Dejstvo potpunog lišenja poslovne sposobnosti je u tome što lice dobija položaj mlađeg maloletnika odnosno njegova poslovna sposobnost se izjednačava sa poslovnom sposobnošću deteta do 14 godina (ono ne može da zaključuje pravne poslove,osim male vrednosti, kao što je kupovina svakodnevnih potrepština)Delimično se lišava poslovne sposobnosti lice koje svojim postupcima neposredno ugrožava sopstvena prava i interese ili prava i interese drugih lica.I ovde je razlog posledica bolesti ili smetnje u psiho-fizičkom razvoju. Da li će lice biti potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti zavisi od nastupele bolesti ili smetnje u psiho-fizičkom razvoju a koja je kod potpunog lišenja takva da dovodi do nesposobnosti za rasuđivanje a kod delimičnog utiče na ponašanje lica koje postaje takvo da ugrožava njegova prava i interese ili prava i interese drugih lica. Dejstvo delimičnog lišenja poslovne sposobnosti je u tome što se njegova poslovna sposobnost izjednačava sa poslovnom sposobnošću deteta preko 14 godina (ono može da sklapa pravne poslove ali uz saglasnost staratelja). Sudskom odlukom o delimičnom lišenju poslovne sposobnosti sud određuje pravne poslove koje to lice može odnosno ne može samostalno preduzimati i to će učiniti na osnovu rezultata medicinskog veštačenja.Dužnosti staratelja . Staratelj lica koje je lišeno poslovne sposobnosti, bilo potpuno ili delimično prvenstveno je dužan da se stara da se otklone razlozi zbog kojih je punoletni štićenik lišen poslovne sposobnosti i da se on što pre osposobi za samostalan život. Dužan je da se stara o njegovom zdravlju. Ako je potrebno preduzeti medicinski zahvat nad štićenikom staratelju je potrebna saglasnost organa starateljstva. Prava i obaveze staratelja zavise od toga da li je lice potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti i od sadržaja sudske odluke o delimičnom lišenju poslovne sposbnosti kojom se mogu odrediti poslovi koje štićenik može ili ne može samostalno da obavlja. U nekim zemljama se dozvoljava sklapanje braka licima lišenim poslovne sposobnosti pod određenim uslovima.Vraćanje poslovne sposobnosti . Lišenje poslovne sposobnosti nije trajnog karaktera, licu lišenom poslovne sposobnosti može se vratiti poslovna sposobnost kada prestanu razlozi zbog kojih je ono bilo lišeno. Ako je lice bilo potpuno lišeno pa se njegovo duševno stanje popravi,sud će izmeniti ranije rešenje i odrediti delimično lišenje poslovne sposobnosti.Postupak lišenja poslovne sposobnosti. Organ nadležan za vođenje postupka je sud. Postupak je vanparnični, reguliše ga Zakon o vanparničnom postupku. Postupak za lišenje poslovne sposobnosti sud

26

Page 27: porodicno pravo skripta.docx

pokreće i vodi po sližbenoj dužnosti kao i po predlogu organa starateljstva, bračnog druga, deteta ili roditelja lica kod koga su se stekli zakonski uslovi za lišenje odnosno ograničenje poslovne sposobnosti. Postupak mogu pokrenuti i dalji srodnici ukoliko sa tim licem žive u porodičnoj zajednici. Pravi se razlika između bližih i daljih srodnika kao pokretača postupka. Najbliži srodnici mogu da pokrenu postupak uvek a dalji samo ako sa tim licem žive u porodičnoj zajednici. Predlog za pokretanje može da stavi i samo lice ako može da shvati značenje i pravne posledice svog predloga. Predlog mora da sadrži činjenice na kojima se zasniva, kao i dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Ako postupak nije pokrenuo organ starateljstva predlog mora da sadrži i podatke iz kojih proizilazi ovlašćenje za pokretanje postupka. U ovom postupku sud odlučuje na osnovu rasprave na ročištu. Na ročište se pozivaju organ starateljstva, lice prema kome se vodi postupak, njegov staralac, odnosno privremeni zastupnik i predlagač. Sud saslušava lice prema kome se vodi postupak,sem ukoliko bi to bilo štetno po njegovo zdravlje ili ako saslušanje nije moguće s obzirom na stanje tog lica. Sud saslušava staraoca,predlagača i druga lica koja mogu da daju obaveštenja o životu i ponašanju tog lica. Mišljenje o duševnom stanju moraju dati veštaci – lekari (neuropsihijatri) i to najmanje dva lekara. Sud može odrediti i da se lice smesti u odgovarajuću zdravstvenu organizaciju ako je to neophodno osim ako bi time nastale štetne posledice. Smeštaj je privremen, traje najduže 3 meseca. Lice koje je lišeno poslovne sposobnosti može izjaviti žalbu protiv rešenja bez obzira na svoje duševno stanje. Kada se radi o delimičnom lišenju zbog zloupotrebe alkohola i opojnih sredstava, ako se osnovano može očekivati da će se lice prema kome se vodi postupak uzdržati od zloupotrebe alkohola ili opojnih sredstava sud može odložiti donošenje rešenja. Postupak za lišenje kao i postupak za vraćanje poslovne sposobnosti je hitan. Pravnosnažna sudska odluka se upisuje u matičnu knjigu rođenih a ako lice lišeno poslovne sposbnosti ima nepokretnosti odluka se upisuje i u javni registar prava na nepokretnostima. Pravnosnažna sudska presuda se dostavlja organa starateljstva bez odlaganja i kada organ starateljstva dobije presudu dužan je da licu postavi staratelja.

59. Starateljstvo z a posebne slučajeve je oblik privremenog starateljstva i postavlja se samo za određene slučajeve. Ovaj oblik starateljstva se postavlja licu koje ima poslovnu sposobnost ali čije interese treba zaštiti. Organ starateljstva određuje pravni posao ili vrstu pravnog posla koju staratelj može preduzeti a koji zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja. Privremeni staratelj se postavlja:1) Licu čije je boravište nepoznato a ono nema zakonskog zastupnika ili punomoćnika. Potrebno je da se zaštite njegovi interesi kada se odlučuje o pravima i dužnostima tog lica.2) Nepoznatom sopstveniku imovine, kada je potrebno preduzeti neke mere ili radnje u vezi sa tom imovinom i zaštititi interese sopstvenika imovine.3) Licu čiji su interesi u suprotnosti sa interesima njegovog zakonskog zastupnika,odnosno licima koja imaju suprotne interese a istog zakonskog zastupnika, drugačije se naziva kolizijsko starateljstvo.4) Stranom državljaninu koji se nalazi na teritoriji RS ili ima imovinu na teritoriji RS.Ako strani državljanin nije u mogućnosti da sam zaštiti svoja prava i interese na domaćoj teritoriji, a nema punomoćnika niti zakonskog zastupnika. A u drugom slučaju kada se radi o stranom državljaninu koji ima imovinu na teritoriji RS, ne nalazi se u RS,nema punomoćnika niti zakonskog zastupnika a potrebno je preduzeti mere ili radnje u vezi njegove imovine i zaštiti njegove interese.

27

Page 28: porodicno pravo skripta.docx

5)Licu koje zahteva da mu bude postavljen privremeni staratelj a za to navede opravdan razlog (primer stara iznemogla lica).Ovo se naziva i voljno starateljstvo.Bitno je da je reč o licu koje je sposobno za rasuđivanje.Potreba za posebnim starateljstvom može nastati i u drugim slučajevima: Infans conceptus, začetom nerođenom detetu čiji su interesi u suprotnosti sa njegovom majkom.

28