Nastavna jedinica:motiv: vizualni, PORTRETlikovni problem: proporcije, tonlikovna tehnika: olovkalikovno područje: crtanjerazred: 4.

Dječji radovi: pritisnuti za uvećanje

 

1. Razgovor o licima:po licima prepoznajemo raspoloženja. Opiši namršteno lice i nasmiješeno lice.2. Opisivanje partnera:dva učenika sjedaju jedan nasuprot drugog; jedan opisuje drugog, ostali gledaju i slušaju. Zatim opisanoga pitamo kako se osjećao dok su ga promatrali i je li svjestan što je radio licem (učenici najčešće rade grimase onim dijelom lica koje se trenutno opisuje). Učenik priznaje da mu je neugodno dok ga promatraju i donekle zna da je od nelagode radio grimase. Pri obrnutom opisivanju i gledanju opisani dobiva uputu da sjedne na rub stolice i u sebi broji tempo disanja (obično do pet uzdah, do pet zadrži zrak i opet izdah na pet), te da svu pažnju usmjeri na to. Grimase i krivljenje lica se smanjuje, upućujemo djecu da tu tehniku primjenjuju u svim nelagodnim situacijama.3. Pokazivanje reprodukcija, upute o upotrebi olovke:Na reprodukcijama iz različitih razdoblja pokazujemo različite likovna rješanja.Svaki učenik dobiva po dvije olovke, 2H i 6B. Demonstriramo tvrdoću i tamnoću olovaka, sjenčanje polegnutom olovkom (nikako ne prstima) i kažemo da crtež započnu tvrđom olovkom a tek kasnije dodaju meku. Napokon, kao dio zadatka tražimo da na crtežu pokažu raspon olovke: barem jednu liniju najsvijetliju moguću, barem jednu najtamniju odnosno najjači mogući pritisak.4. Sjedanje u parovima nasuprotno i rad:Djeca se promatraju: glava je ovalnog, jajastog oblika, nos je na sredini lica, vrh uha je u visini obrva, dno uha u visini nosa. Pojmovi: poprsje, profil, en face (kao faca, lice), ton.

 

 

Reprodukcije s motivom portreta izložene na ploči. Razgovaramo o različitim tehnikama i različitim razdobljima i stilovima u kojima su ovi portreti nastali.

  Učenici sjede jedan nasuprot drugog, promatraju se i crtaju.

 

Na svim radovima potrebno je u analizi obratiti pažnju na dvije stvari: proporcije i upotrebu olovke. Kompozicija je uglavnom bila zadana pa je manje važna.Učenicima se pomaže i tako da ih se upućuje da si postave sitne točkice kojima će označiti veličinu glave (na tjemenu i bradi). Podsjećamo ih da se drže unutar tih zadanih veličina. Također ih se upozorava na vrat, a i na odjeću koju nose (okovratnike košulja i majica). Dobro je obratiti pažnju na izvor svjetlosti (i položaj stolica prema svjetlu) kako bi im bilo lakše uočavati sjene na licima.