30
POSLOVNE FINANCIJE 1. Kompanije i njeni ciljevi Kompanija je osnovni privredni subjekt (organizacija), koji se osniva radi sticanja dobiti. Ciljna funkcija kompanije je dobit (profit). Ovo karakteriše sve pravne forme kompanija. Kompanijama koja obavljaju djelatnost od opšteg interesa svojstveno je da, pored ove ciljne funkcije, mogu imati i sekundarnu ciljnu funkciju. Ona se sastoji u zadovoljavanju potreba korisnika usluga iz obavljanja ove djelatnosti. Proces reprodukcije čine subjekti a ključni subjekt u procesu reprodukcije je upravo kompanija/preduzeće. Kompaniju posmatramo i kao finansijski sistem, sistem koji nastoji neograničeno i trajno postojati/poslovati, a kojem je novac: preduslov u nastanku i kontinuitet poslovanja i razvoja. Stepen razvijenosti i organiziranosti društvene reprodukcije ovisi o brojnim faktorima, a najznačajnije mjesto pripada organizaciji društvenog rasta i razvoja. Kompanije (preduzeća) su kao osnovne opšte: organizacijske, socio-ekonomske, tehničko- tehnološke i razvojne jedinice. Prvi oblici preduzeća (kompanija) se javljaju u poslovima trgovine. Preduzeća nastaju spajanjem razvoja na području: prava, poslovne tehnike i tržišnog prometa. Glavni cilj svake kompanije je: maksimilizacija profita i opstanak. Taj cilj se postiže stvaranjem vrijednosti, a vrijednost u dioničkom društvu se iskazuje je rezultat triju glavnih odluka: odluke o ulaganju, odluke o financiranju i odluke o dividendi i zadržanom dobitku. Pomočni financijski ciljevi kompanija su: 1. Maksimalizacija neto dobitka u dugom roku - Ostvarenje ovog cilja je uvjet za ostvarenje glavnog cilja - maksimilizacija profita i opstanak u konkurentskoj borbi na tržištu. Mksimalizacija neto dobitka nije najbolje mjerilo dobrog finan. upravljanja. Bolji kriterij i mjera profitabilnosti je zarada po dionici. 1

Poslovne Financije Ispit

  • Upload
    gornjak

  • View
    109

  • Download
    3

Embed Size (px)

DESCRIPTION

financije

Citation preview

POSLOVNE FINANCIJE

1. Kompanije i njeni ciljeviKompanijaje osnovniprivrednisubjekt (organizacija), koji se osniva radi sticanja dobiti. Ciljna funkcija kompanije je dobit (profit). Ovo karakterie sve pravne forme kompanija. Kompanijama koja obavljaju djelatnost od opteg interesa svojstveno je da, pored ove ciljne funkcije, mogu imati i sekundarnu ciljnu funkciju. Ona se sastoji u zadovoljavanju potreba korisnika usluga iz obavljanja ove djelatnosti.Proces reprodukcije ine subjekti a kljuni subjekt u procesu reprodukcije je upravo kompanija/preduzee. Kompaniju posmatramo i kao finansijski sistem, sistem koji nastoji neogranieno i trajno postojati/poslovati, a kojem je novac: preduslov u nastanku i kontinuitet poslovanja i razvoja. Stepen razvijenosti i organiziranosti drutvene reprodukcije ovisi o brojnim faktorima, a najznaajnije mjesto pripada organizaciji drutvenog rasta i razvoja. Kompanije (preduzea) su kao osnovne opte: organizacijske, socio-ekonomske, tehniko-tehnoloke i razvojne jedinice.Prvi oblici preduzea (kompanija) se javljaju u poslovima trgovine. Preduzea nastaju spajanjem razvoja na podruju: prava, poslovne tehnike i trinog prometa.Glavni cilj svake kompanije je: maksimilizacija profita i opstanak. Taj cilj se postie stvaranjem vrijednosti, a vrijednost u dionikom drutvu se iskazuje je rezultat triju glavnih odluka: odluke o ulaganju, odluke o financiranju i odluke o dividendi i zadranom dobitku.Pomoni financijski ciljevi kompanija su:1. Maksimalizacija neto dobitka u dugom roku - Ostvarenje ovog cilja je uvjet za ostvarenje glavnog cilja - maksimilizacija profita i opstanak u konkurentskoj borbi na tritu. Mksimalizacija neto dobitka nije najbolje mjerilo dobrog finan. upravljanja. Bolji kriterij i mjera profitabilnosti je zarada po dionici.2. Jaanje financijske snage - Financijska snaga je pomoni cilj financijskog upravljanja (financijske politike) i financijskog menadmenta. ine ju 2 komponente: Kvantiteta financijske snage i Kvaliteta financijske snage.Kvantiteta: predstavlja obujam i vrijednost imovine. Kvanitetu financijske snage ine: trajna sposobnost plaanja svih obveza u roku (solventnost); tr.sp. kratkornog financiranja tekueg poslovanja i dugoronog financiranja razvoja; trajna sposbnost profitabilnog ulaganja u imovinu; ouvanje imovine vlasnika (poslovanje bez gubitka); poveanje imovine vlasnika ostvarenjem neto dobitka i zadravanjem dobitka; trajna sposobnost zadovoljenja financijskih potreba djelatnika, menadera i fiskusa (naplata poreza).Kvaliteta: uvjetuje mogunost poslovanja; zbog toga je primaran u odnosu na kvantitetu. Ako nema kvalitete odnosno sposobnosti plaanja, financiranja, investiranja i slino nema mogunosti dobrog poslovanja i opstanka poduzea.

2. Menaderi, finansijski menaderiMenadment je set procesa koji omoguuje nesmetano funkcionisanje komplikovanog sistema ljudi i tehnologija. To je proces oblikovanja i odravanja okruenja u kojem pojededinci radei zajedno u skupinama efikasno ostvaruju odabrane ciljeve. Financijski menaderi donose odluke o alternativnim izvorima i uporabama sredstava. Oni obavljaju etiri vrste aktivnosti: prognoziranje i planiranje, investicijska i finansijska odluka, kontrola i interakcija sa tritima novca i kapitala.Kategorije poslova kojima se bavi finansijski menadzer: Poslovi u firmi koje obavlja FM; Finansijski poslovi sa finansijskim institucijama, Poslovi FM-a na finansijskim tritima, Restruktuiranje firme ili firmi koje mogu biti interesantne FM, Poslovi sa posebnim finansijskim institucijama, Poslovi sa dravom i prema dravi, Poslovi sa inostranim partnerima, Skupina poslova koji se odnose na samu strukturu finansijskog menadzera...Prva skupina poslova- Poslovi u firmi je najvanija, najkompleksnija, najzahtjevnija. Oduzima najvie panje FM-a.:Prosjecna vrijednost firme, odnosno procjena vrijednosti imovineOsiguranje, pribavljanje potrebnih sredstava za finansijske i poslovne aktivnosti firmePracenje realizacije tekuce i razvojne politikeAnaliza poslovnih i finansijskih pozicija firmePracenje izmirenja finansijskih obaveza firmeFunkcije: Prognoziranje i planiranje -Planiranje je polazna funkcija upravljanja kako malim i srednjim tako i velikim poduzeem. FINANCIJSKO PLANIRANJE - podrazumijeva procjenu novanih primitaka i novanih izdataka. Financijski menaderi donose investicijske i financijske odluke. Na temelju dugoronih planova, financijski menader mora osigurati kapital koji je potreban da bi se podrao rast tvrtke.FINANCIJSKA ANALIZA - pomae financijskom menadmentu da shvati prola poslovna ostvarenja i tekue financijske prilike.Kontrola -Kontrola je usporedba planiranih i ostvarenih rezultata u poslovnom procesu. FINANCIJSKA KONTROLA - obuhvaa ispitivanje prolih i tekuih financijskih aktivnosti kako bi se utvrdilo da li novani tokovi slijede financijski plan. Konstantno mijenjanje uvjeta poslovanja zahtijeva kontinuirano auriranje prvobitno utvrenog financijskog plana. Financijaki menader mora suraivati s menaderima u drugim podrujima djelatnosti tvrtke da bi pomogao da tvrtka funkcionira to efikasnije. Interakcija s tritima novca i kapitala -Ova aktivnost ukljuuje suradnju s tritima novca i kapitala. Svaka tvrtka ima odreeni utjecaj na financijska trita, ali i financijska trita djeluju na nju. To se dogaa putem pozajmljivanja sredstava, trgovanjem vrijednosnicama drutva, trgovanjem vrijednosnicama treih drutava, ili primjerice isplatama kamata onima koji su investirali u vrijednosne papire drutva. FINANCIRANJE - podrazumijeva pribavljanje novanih sredstava, njihovo koritenje i vraanje njihovim izvorima.Dobar menader je znaajan jer posjeduje: snano izvoenje dobre strategije koji je dokazani recept za uspjeh i dostizanje maksimalnih preformansa; vjetina i implementacija strategije.Kljuni ciljevi menadera su: drutvene vrijednosti, vodstvo, profit, organizacijska efikasnost, stabilnost, rast i razvoj, ponaanje, drutvena odgovornost.3. Finansijska trita i institucijeSva preduzea posluju unutar finansijskog sistema koji se sastoji od mnogo institucija i trita. Finansijsko trite su sve institucije i postupci koji povezuju kupce i prodavce finansijskih instrumenata. Svrha finansijskih trita je efikasna alokacija tednje krajnjim korisnicima.Finansijska trita mogu se podijeliti na: Trite Novca i Trite Kapitala.Trite novca se odnosi na kupovinu i prodaju kratkoronih korporacijskih i vladinih dunikih vrijednosnih papira.Trite kapitala se bavi relativno dugoronim dunikim i vlasnikim obveznicama i dionicama. Unutar trita novca i kapitala postoje primarno i sekundarno finansijsko trite. Primarno finansijsko trite je trite na kojem se prvi put kupuju i prodaju novi vrijednosni papiri, tj trite novih emisija. Sekundarno finansijsko trite je trite postojeih a ne novi vrijednosnih papira. Tok sredstava od tedia ka investitorima u realnu imovinu moe biti direktan, a ako postoje finansijski posrednici taj tok moe biti i indirektan. Finansijski Posrednici su finansijske institucije koje primaju novac od tedia i ta sredstva koriste za odobravanje zajmova i druge finansijske investicije u njihovo ime.Zadaci finansijskih trita i posrednika: alociranje tednje ka realnim investicijama prijenos i diverzifikacija rizika likvidnost mehanizmi plaanja informacije sa finansijskih trita.Finansijska trita su pravi ambijent za: upravljane finansijama, podeavanja ka optimalnom stanju privrednog drutva, promjene strukture likvidnosti svakog subjekta. Finansijske institucije imaju veliki uticaj na funkcionisanje ekonomije u cjelini. Najvanija finansijska institucija u finansijskom sistemu je centralna banka. Ona je dravna institucija koja je odgovorna za voenje monetarne politike.Finansijski sistem je dosta sloen i sastoji se od razliitih vrsta privatnih finansijskih institucija: Komercijalne Banke, tedne Institucije, Osiguravajua Drutva, Penzijski Fondovi, Finansijske Institucije i Uzajamni Fondovi.Komercijalne banke najvaniji su izvor sredstava za preduzea u cijelini. Banke od pojedinaca, kompanija i vlada primaju depozite, te za uzvrat odobravaju zajmove. Osiguravajua drutva bave se prikupljanjem periodinih uplata od onih koje osiguravaju u zamjenu za osiguranje isplata ako nastanu sluajevi obino sa neeljenim posljedicama.Ostali finansijski posrednici penzioni fondovi i ostali mirovinski fondovi primaju doprinose od zaposlenih i poslodavaca. Te doprinose fondovi investiraju, te umirovljenim radnicima periodino isplauju kumulativne iznose ili anuitete.

4. Posredovanje, posrednici na finansijskim tritimaFinancijsko posredovanje je postupak neizravnog transfera financijskih resursa od sektora koji ima suficit, prema sektoru koji ima deficit, odnosno to je neizravni put kojim se kreu financijska sredstva od kreditora prema korisnicima tih sredstava (dunicima). Transfer financijskih resursa povezan je s asimetrijom tednje i investicija razliitih gospodarskih sektora (poduzea, stanovnitva i drave). Financijski posrednici su fizike i pravne osobe ili institucije koje prikupljaju novana sredstva u javnosti i usmjeravaju ih u financijske plasmane. Novana sredstva prikupljaju u obliku uloga na depozite, prodajom policaosiguranja, uplatom uloga, polozima na transakcijske raune i sl. Ovako prikupljena sredstva plasiraju na financijsko trite.Osnovna uloga financijskih posrednika u sniavanju transakcijskih trokova dolazi do izraaja kroz prednost ekonomije razmjera koju oni stvaraju.Financijski posrednici prikupljaju sredstva kao direktna potraivanja s jednim karakteristikama i transformiraju ih u indirektna potraivanja s drugaijim karakteristikama. Na taj nain provode denominacijsku transformaciju (npr. mnotvo malih uteda plasiraju u jedan veliki kredit), diverzificiraju rizik, transformiraju dospijea, osiguravaju likvidnost i tako izravno ili neizravno smanjuju trokove financijskog trita.Finansijski posrednici su: Depozitne institucije: banke, tedne banke, kreditne unije, stambene tedionice, Institucije ugovorne tednje: osiguravajua drutva, mirovinski fondovi Investicijski posrednici: investicijska drutva, investicijski fondovi.

5. BilanseBilansa je sastavni pregled imovine, kapitala i obveza na odreeni datum. Sastoji se od dva sastavna dijela,aktiveipasive. Bilansa je jedan od pet financijskih izvjetaja koje obvezno godinje sastavljaju trgovaka drutva.Bilansa pokazuje financijski poloaj drutva, imovinu kojom rapolae drutvo, obveze drutva i vlasniku glavnicu. Osnovno pravilo bilanse je ujednaenost aktive i pasive i to tako da aktiva prikazuje imovinu po njenim vrstama i likvidnosti (unovivosti), a pasiva prikazuje izvore, po njihovim vrstama i ronosti, tj. pasiva odgovara na pitanje iz kojih izvora je steena ukupna imovina drutva, iz vlastitih ili tuih izvora i koliko su trajni ti izvori.Takozvano zlatno pravilo financiranja upuuje da imovinu dugog roka upotrebe (primjerice nekretnine i opremu) treba financirati izvorima isto tako dugog roka dospijea. Financiranje suprotno ovom pravilu dovodi do nemogunosti izmirivanja obveza o njihovu roku tj. dovodi do insolventnosti drutva.

6. Finansijski izvjetajiFinansijski izvjetajisu formalni pregled finansijskih aktivnosti nekog pravnog ili fizikog lica i drugog obaveznika finansijskog izvjetavanja na kraju poslovnog perioda (poslovne godine). Za kompaniju ili preduzee, sve relevantne informacije predstavljene na jednoobrazan i razumljiv nain predstavljaju finansijske izvjetaje.Finansijski izvjetaji slue za dvije osnovne svrhe:Dokumentiranje finansijskog, ekonomskog i bilansnog poloaja kompanije koje predstavlja osnovu za planiranje i kasnije odluivanje menadmenta i uprave, vlasnika udjela ili dioniara. Rezultati predstavljeni u finansijskim izvjetajima takoer daju i osnovne podatke povjeriocima i bankama u svrhu analize kreditnog rejtinga kompanije (pravnog lica).Godinji finansijski izvjetaji su polazna osnova za oporezivanje kompanije, uglavnom u vidu poreza na dobit ili dividendi.Postoje etiri osnovna finansijska izvjetaja, koji se objavljuju zajedno sa drugim analizama i izvjetajima menadmenta: bilans stanja, bilasn uspjeha, izvjetaj o novanim tokovima i izvjetaj o promjenama na kapitalu.Bilans stanja je finansijski izvjetaj koji zbrajasredstva,obavezeikapitaljednekompanije, u jednom specifinom momentu, obino na krajuraunovodstvenog ciklusa. Ova tri segmenta daju ulagaima do znanja ta jedna kompanija posjeduje to jest duguje, kao i iznosinvesticijaod stranedioniara.Bilans uspjehajefinansijski izvetaju kome se prikazuju prihodi i rashodiprivrednog drutvasa ciljem utvrivanja rezultata poslovanja (ostvarene dobiti ili gubitka) u odreenom vremenskom periodu. Logino, sadrinu bilansa uspjeha ineprihodiirashodis tim da se naroito istie struktura prihoda i rashoda.Osnovna svrha izvjetaja o novanim tokovima je osigurati informacije o novanim primicima i novanim izdacima poslovnog subjekta tijekom raunovodstvenog razdoblja. Izraz novani tokovi ukljuuje primitke (priljeve) i izdatke (odljeve) novca i novanih ekvivalenata.Izvjetaj o promjenama kapitala (glavnice) iskazuje poveanje ili smanjenje ukupne neto imovine koja pripada dioniarima, tj. lanovima trgovakog drutva. Navedene promjene mogu potjecati iz kapitalnih doprinosa uplata ili smanjenja kapitala isplata, kao i biti rezultat poslovnih aktivnosti tijekom razdoblja, odnosno, izmeu dva datuma bilance.Pored osnovnih izvjetaja, uprava pravnog lica podnosi i druge izvjetaje, finansijske i nefinansijske prirode, kao to su: izvrenje plana poslovanja, biljeke i objanjenja pojedinih stavki izvjetaja, poslovne politike koje su primijenjene u poslovanju i slino.

7. Vremenska vrijednost novcaVremenska vrijednost novca je koncept prema kojem novac u sadanjosti vie vrijedi, vie se preferira nego nominalno isti iznos novca u budunosti. Bazira se na mogunosti da se novac u sadanjosti uloi, kako bi se u budunosti uveao. Bazira se takoer na injenici da je sklonost potronje u sadanjosti vea u odnosu na isti opseg potronje u budunosti. Zbog toga se potronja odgaa jedino ako postoji mogunost da se u budunosti obujam potronje povea, tj. da se potpunije zadovolje potrebe. Postoji vie razloga preferiranja raspolaganja novcem u sadanjosti: 1. rizik pritjecanja novca i njegove transformacije (budunost je neizvjesna u pogledu pritjecanja novca i mogunosti njegove transformacije u nenovane oblike sredstava) 2. inflacija (dodatni razlog vremenskoj preferenciji novca jest porast cijena zbog kojih isti novani iznos u budunosti vrijedi realno manje) 3. mogunost upotrebe novca (posjedovanje novca omoguava njegovu potronju, tj. zadovoljavanje odreenih potreba, osim toga ulaganjem novca u sadanjosti taj iznos u budunosti se moe poveati).

8. Procjena vrijednosti obvaznicaObveznica jeduniki vrijednosni papikoji se izdaje s ciljem prikupljanja financijskih sredstava s unaprijed definiranim rokom povrata.Investiranjem u obvaznice investitori posuuju svoj novac: kompaniji, vladi ili nekom drugom izdavaocu tog vrijedonosnog papira na tano odreeno vrijeme. Cijena ovako prikupljenog kapitala je : unaprijed tano utvrena fiksna (kamata) isplauje se u tano utvreno vrijeme.Obveznice su prenosivi vrijedonosni papiri a glase po naredbi vlasnika na: ime i na donosioca. One koje glase na ime prenose se indosamentom, a one koje glae na donosioca prenose se njihovom predajom. Obveznice su tipini, po pravilu dugoroni vrijedonosni papiri.Raunovodstveni termini za obveznice: autorizirane (odobrene) emitirane (prodane obveznice ili izdate obveznice u zamjenu za razliita sredstva i usluge individua) neemitirane (autorizirane obveznice koje nisu putene u promet) trezorske (emitirane i potpuno plaenje obveznice koje je korporacija ponovno stekla kupnjom ili poklonom. One ne prestavljaju imovinu ali mogu biti prodane po bilo kojok cijeni) glevne ( emitovane obveznice umanjene za trezorske ) potpuno plaene (potpuno plaene obveznice po nominalnoj odnosno trinoj vrijednosti).Trina vrijednost obveznica kao mjera profitabilnosti uzima : veliinu i dinamiku svih novanih primitaka od obveznice orema njenoj trinoj vrijednosti. Cijena obveznica je sadanja vrijednost buduih novanih tokova.

9. Procjena vrijednosti dionicaDionica je pisana izjava o uloenim sredstvima u vlasniku glavnicu; to je pogodan instrument za dobijanje potrebnih sredstava. Sastoji se od 2 dijela: plat dionice (sa bitnim elementima propisanim zakonom) i kupon (sa elementima propisanim zakonom).Procjena vrijednosti dionicebanke kaoinvesticijeprimarno je usmjerena na ekonomski pristup ije su glavne znaajke: Primjenjiv za vrednovanje profitabilne imovine Orijentiran prema budunosti Odreen oekivanim novanim tokovima od profitabilne imovine Utemeljuje se kroz meuovisnost rizika i nagradePri procjeni redovne dionice tri su aspekta koje je potrebno detaljno analizirati: trenutni financijski izvjetaji promatranog poduzea povijest financijskih izvjetaja promatranog poduzea konkurencija odnosno promatranom poduzeu usporediva poduzea.Modeli koje koriste pri procjeni vrijednosti obine dionice mogu biti: modeli sadanje vrijednosti oekivanih dividendi, modeli trine kapitalizacije, modeli sadanje vrijednosti oekivanih novanih tokova.Trina vrijesnot dionica je povazana sa faktorima: sposobnosti dodatne zarade, nematerijalna imovina i vrijednosti buduih investicija.Rastue dionice se u prvom redu kupuju zbog oekivanja kapitalnih dobutaka, a prihodovne dionice se prvenstveno kupuju zbog gotovinskih dividendi.

10. Neto sadanja vrijednostNeto sadanja vrijednost (NSV) predstavlja procijenjenu sadanja vrijednost nekog plaanja koje treba obaviti (ili primiti) sutra. Plaanje se diskontira za iznos koji uzima u obzir vrijeme izmeu dananjeg trenutka i dana kad ono dospijeva. Taj se iznos izraunava uzimajui u obzir oekivane kamatne stope i stupanj rizika povezanog s plaanjem.Neto sadanja vrijednost investicijskog projekta je razlika izmeu sadanje vrijednosti budueg prihoda od projekta i sadanje vrijednosti njegovih buduih trokova. NSV se moe definirati kao razlika izmeu sadanje vrijednosti novanih primitaka i sadanje vrijednosti novanih izdataka pri tome se sadanja vrijednost novanih primitaka i novanih izdataka rauna diskontiranjem procijenjenih tokova. Diskontna stopa predstavlja zahtijevanu stopu povrata, odnosno cijenu kapitala.Odluka za investitore je prihvatljiv samo onaj investicijski projekt kod kojeg se utvrdi nula ili pozitivan iznos neto sadanje vrijednostikod odluivanja izmeu vie meusobno iskljuivih projekata. Odluka se donosi u korist projekta s NSV > 0 koji ima maksimalnu NSV. Opa formula za raunanje neto sadanje vrijednosti:NSV = Ci / (1 + r)i gdje je:Ci -novani tok (+ ili -) u razdoblju, i- broj razdoblja, r- diskontna stopa11. Analiza diskontnih novanih tokovaDiskontiranje predstavlja utvrivanje sadanje vrijednosti neto dobitka. Realni novani tokovi moraju se diskontirati po realnim kamatnim stopama, a nominalni novani tokovi po nominalnim kamatnim stopama. Diskontovani novani tok (DNT) je osnovni metod za procejnu vrijednosti kapitala preduzea. Zajedno sa metodom kapitalizacije pripada tzv. prinosnom pristupu u proceni vrednosti kapitala preduzea. Oba ova metoda procjene zasnivaju se na buduim projektovanim rezultatima poslovanja preduzea (neto dobit ili neto novani tok).Diskontirani novani tok se koristi jo od 1950-ih godina prije svega u kapitalom intenzivnim poduzeima, te nalazi sve iru primjenu. Smatra se da je diskontirani novani tok jedan od najzanimljivijih misaonih stavova koji nude financije i raunovodstvo. Metoda diskontiranog novanog toka koristi se kao opeprihvaena koncepcija prosuivanja rentabilnosti nekog projekta, odnosno investicijskog ulaganja.Za analizu diskontnih novanih tokova koriste se: Neto sadanja vrijednost, Interna stopa rentabilnosti, Period povrata investicije, Povrat investicije...Neto sadanja vrijednost (NSV) predstavlja procijenjenu sadanja vrijednost nekog plaanja koje treba obaviti (ili primiti) sutra. Plaanje se diskontira za iznos koji uzima u obzir vrijeme izmeu dananjeg trenutka i dana kad ono dospijeva. Taj se iznos izraunava uzimajui u obzir oekivane kamatne stope i stupanj rizika povezanog s plaanjem.Interna stopa rentabilnosti je povrat zaraen na danom projektu. Ako se NPV izjednai s nulom, moe se izraunati interna stopa rentabilnosti to predstavlja stopu po kojoj e se izjednaiti investicija i troak samog projekta po njegovom zavretku. Pri tome treba uzeti u obzir i pretpostavku da su stopa kao i vrijeme i znaaj svih procijenjenih tokova novca tani te se odvijaju kako je i predvieno. Pri izraunavanju interne stope rentabilnosti analitiar se slui iterativnim postupkom, grafikim postupkom te interpolacijom. Period povrata investicije se opisuje kao kljuan indikator rizika te se moe protumaiti na nain da to je krai period povrata to je manje vjerojatno da e nova tehnologija zastarjeti ime se poveava fleksibilnost kompanije prilikom prihvaanja nove tehnologije. Dakle, to je krai period povrata, to bolje. Ako je period povrata manji od onog koji je prihvatljiv za organizaciju (industrijski prosjek jest 24 mjeseci), projekt e vjerojatno biti uspjean. Povrat investicije (ROI) je povrat od uloenog ukupnog kapitala, pokazatelj rentabilnosti odnosno profitabilnosti uloenog kapitala ili investicije. Dobiva se tako da se u brojniku koristi neka od veliina koje odraavaju povrat (neto dobitak, bruto dobitak, neto ili bruto dobitak uvean za iznos plaenih kamata) i podijeli s vrijednou ukupnog kapitala te se pomnoi sa 100. Ako se u brojniku povrat iskazuje veliinom novanog toka, tada se pokazatelj oznaava sa CFROI.

12. Analiza projekataAnaliza osjetljivosti projekata je analiza uticaja promjena trokova, prodaje na profitabilnost projekta. Analiza scenarija je analiza projekta uz odreenu kombinaciju pretpostavki, tj. stimulaciona analiza. Izdatak predstavlja isto to i isplata ali samo kad se radi o izdavanju gotovine. Rashod ukazuje na bespovratno izdavanje na trpenje novca i stvari. Menaderi koriste razliite tehnike u analizi i selekciji projekata, kao to su:1.neto sadanja vrijednost NPV,2.indeks probitabilnosti PI,3.interna stopa rentabilnosti IRR,4.modifikovana interna stopa povrata MIRR,5.period povrata investicije PPI,6.diskontovani period povrata DPPBazna premisa investicione analize glasi da je projekat vrijedan preduzimanja ukoliko e on stvarati vrijednost za investitore. Neto sadanja vrijednost (NPV) je naprikladniji pristup za mjerenje prihvatljivosti (poeljnosti) projekta jer jedino ovaj model konzistentno vodi ka maksimalizaciji blagostanja dioniara. Metode NPV, PI, IRR i MIRR uzimaju u obzir, s jedne strane, vremensku vrijednost novca, a s druge strane novani tok tokom cjelokupnog korisnog vijeka projekta. Iako ove etiri tehnike uvijek daju identine rezultate kada je u pitanju prihvatanje ili odbacivanje nezavisnih projekata, kod meusobno iskljuivih projekata situacija je neto drugaija, te moe da doe do konfliktnih rezultata. U ostale metode koje mjere prihvatljivost, odnosno analiziraju projekat ubrajamo period povrata, koji ne uzima u obzir vremensku vrijednost novca, i diskonotovani period povrata, koji uzima u obzir vremensku vrijednost novca ali samo dok projekat ne povrati inicijalnu vrijednost investicije. to je rezultat projekta neizvjesniji to je prilagodljivost vrjednija.

13. Rizik, povrat na ulaganje i oportunitetni trokoviRizik predstavlja mogunost da stvarni povrat na investiciju odstupa od oekivanog. Stav prema riziku je osnov za donoenje odluke o investiciji. Rizik je izlaganje opasnosti da se u nekom pothvatu ne uspije, odnosno da se pretrpi teta. Podjela rizika: poslovni rizik (vezan za neizvjesnost u ostvarivanju prinosa na uloena sredstva) finansijski rizik (vezan za neizvjesnost u ostvarenju bruto dobiti):Na osnovu uticaja na djelovanje kompanija odraenih na gotovinski tok poslovanja rizik se dijeli na : sistemski i nesistemski. Povrat ulaganja je postotak neto profita nakon oporezivanja (after-tax net profit) od investicije poduzete za ostvarivanje toga profita. To je jedan od najee rabljenih pokazatelja u zapadnom poslovnom okruenju za ocjenjivanje uspjenosti investicijskih pothvata.

Ostvariti najbolje mogue i poeljive kombinacije izmeu rizika i povrata investicija je osnovna tenja portfolija menadera koji donose odluke o: alokaciji kapitala alokaciji finansijske imovine izboru pojedine konkretne imovine.CAPM je teorija o odnosu izmeu rizika i povrata. Tvrdi da je oekivana rizina premija za sve ukupne prihode jednaka. Pretpostavke CAPM su: svi investitori imaju racionalna oekivanja svi investitori su protivni riziku povrati imaju nominalnu distribucije fiksan je kvantitet sredstava perfektna trita kapitala.Troak kapitala kompanije se koristi da se diskontiraju novani tokovi za sve nove projekte. Troak kapitala kompanije je oekivani povrat na ulaganje koji investitori zahtjevaju od kompanije, a koji odreuju prosjean rizik vrijednosti papira kompanije. Troak kapitala za projekt je minimalna stopa od projekta obzirom na rizik.

14. Rizik, povrat na ulaganje i budetiranje kapitalaRizik predstavlja mogunost da stvarni povrat na investiciju odstupa od oekivanog. Stav prema riziku je osnov za donoenje odluke o investiciji. Rizik je izlaganje opasnosti da se u nekom pothvatu ne uspije, odnosno da se pretrpi teta. Odnos prema rizicima trebao bi biti proaktivan: ne bjeati od njih, ve ih treba upoznati i ii im u susret.Povrat ulaganja je postotak neto profita nakon oporezivanja (after-tax net profit) od investicije poduzete za ostvarivanje toga profita. To je jedan od najee rabljenih pokazatelja u zapadnom poslovnom okruenju za ocjenjivanje uspjenosti investicijskih pothvata.Budetiranje kapitalajedna je od najrazvijenijihtehnika financijske analize. To je ujedno i jedno od najrazvijenijih podruja interne financijske analize, odnosno, upravljakog pristupa financijama poduzea, sa znaajnim implikacijama i na eksternu financijsku analizu kao i na podruje poslovnih kombinacija. Budetiranje kapitala predstvlja postupak donoenja odluka odugoronim investicijama u realnu poslovnu imovinu kompanije.Postupak budetiranja sasastoji od: prognoze novanih tokova projekata ocjene njihove finansijske efikasnosti primjenom kriterija finansijskog odluivanja ugraenih ubrojne metode budetiranja kapitala.

15. Vagani prosjeni troak kapitala i vrednovanje kompanijaStvarna vrijednost kompanija utvruje se odreenim metodama procjene, i predstavlja poteno procijenjenu vrijednost poduzea, kapitala ili imovine, dakle cijenu koju bi poduzee ili imovina ostvarili na fer i otvorenom tritu. Suprotstavljena je raznim drugim konceptima vrijednosti kao to su trita, knjigovodstvena ili likvidacijska vrijednost poduzea.Svrhe procjene vrijednosti kompanija su brojne, a neke od najvanijih su: procjena vrijednosti privatnih poduzea koja ne kotiraju na burzi kako bi vlasnici mogli utvrditi vrijednost svoje imovine izbor optimalnog portfelja dionica poduzea koja kotiraju na burzi za potrebe investitora odreivanje vrijednosti poduzea ili njihovih dijelova u postupcima kupnje, prodaje ili spajanja ocjena uinaka strategije drutva jer bi poduzee trebalo slijediti strategiju koja maksimira vrijednost njegove vlasnike glavnice procjena trinih i ekonomskih oekivanja, s obzirom na to da vrijednost drutava koja kotiraju na burzi sadrava ta oekivanjaModele procjene vrijednosti poduzea moemo podijeliti u dvije osnovne skupine - modele procjene vrijednosti koji uzimaju u obzir vrijednost drugih drutava i imovine te one koji u obzir ne uzimaju vrijednost drugih poduzea.Kod modela procjene vrijednosti koji u obzir ne uzimaju vrijednost drugih poduzea, stvarna vrijednost se utvruje promatranjem fundamentalnih karakteristika samog poduzea (novanih tokova, imovine, obveza, uvjeta financiranja i sl.), bez koritenja usporedivih podataka o drugim drutvima. Kod modela procjene vrijednosti koji u obzir uzimaju vrijednost drugih poduzea procjena se obavlja na temelju javno dostupnih ili ranije napravljenih procjena vrijednosti drugih drutava i imovine.Jedna od najee koritenih metoda procjene vrijednosti je metoda diskontiranog novanog toka. U njoj, pri procjeni vrijednosti poduzea budue slobodne novane tokove svodimo na sadanju vrijednost tehnikom diskontiranja. Pritom se uvaava vremenska preferencija novanih primitaka i izdataka. Diskontiranje odraava i rizinost ostvarenja novanih tokova, tj. via razina rizika rezultira viom diskontom stopom koju koristimo u modelu procjene vrijednosti.Kao diskontna stopa za raunanje sadanje vrijednosti slobodnih novanih tokova za vlasnike i kreditore koristi se vagani prosjeni troak kapitala iz kreditnih i vlasnikih izvora sredstava. Diskontna stopa takoer uzima u obzir i injenicu da je troak kamate porezno priznati troak.

16. Uvod u korporativne finansije i upravljanjeKorporativne finansije se odnose na donoenje poslovnih odluka koje utiu na finansije preduzea koja su organizovana u formi akcionarskih drutava. Generalno gledano, sve odluke koje se donose u okviru korporativnih finansija, mogle bi se grupisati u tri osnovne grupe: Investicione odluke, Finansijske odluke i Odluke o dividendama.Investicione odluke predstavljaju odluke koje omoguavaju ostvarenje prihoda i dobitka, ali i one koje omoguavaju ostvarenje raznih uteda. Finansijske odluke predstavljaju odluke koje se odnose na to : kako pribaviti dodatni kapital za finansiranje opstanka, rasta i razvoja korporativnog preduzea.Odluke o dividendama predstavljaju one odluke koje se odnose na dividendu kao prinos na akcije preduzea.Pod korporativnim upravljanjem, u najirem smislu rei, se podrazumeva vjetina upravljanja i naini kontrole preduzea koja su organizovana u formi akcionarskih drutava. Korporativno upravljanje obuhvata niz odnosa izmeu uprave kompanije, njenog upravnog odbora, njenih akcionara i ostalih strana koje imaju interes u kompaniji. Dobro korporativno upravljanje trebalo bi da obezbjedi podsticaje za realizaciju ciljeva koji su u interesu i kompanije i akcionara.Budui da se korporativno upravljanje vezuje samo za preduzea koja su organizovana u formi akcionarskih drutava, odnosno gde postoji odvojenost svojine od upravljanja, po logici stvari, proizlazi da se osnovni problem korporativnog upravljanja sastoji u sljedeem : kako obezbjediti da menaderi upravljaju u interesu vlasnika a ne u sopstvenom interesu ili u interesu nekih treih lica.Ako je re o direktorima firmi, onda je ovaj problem poznat kao tzv. agencijski problem koji je posebno izraen kod kompanija sa velikim brojem malih akcionara ili lanova sa malim udjelima u kapitalu firme.Direktor (agent) firma (principal) odnosi se reguliu ugovorom.Dobro korporativno upravljanje omoguava preduzeu da premosti jaz i uspostavi ravnoteu (balans) izmeu interesa onih koji upravljaju preduzeem i njegovih vlasnika (akcionara), istovremeno uveavajui povjerenje investitora, kreditora, zaposlenih, kupaca i drugih interesenata.Danas je prisutno veliko interesovanje za regulisanje korporativnog upravljanja, kako u Evropi, tako i izvan Evrope. Razlog za nagli porast interesovanja za pravno regulisanje dobrog upravljanja kompanijama lei uglavnom u sledeem :1) Talas privatizacije, koji je zahvatio ceo svet, posebno zemlje tranzicije;2) Talas integracija, koji je procesima spajanja, pripajanja i preuzimanjaposebno intenziviran tokom poslednjih 15 godina ;3) Sve vei znaaj institucionalnih investitora, posebno penzionih fondova;4) Globalizacija svetskog trita kapitala;5) Krize nastale kao posledica slabosti u korporativnom upravljanju.

17. Podhvati kapitala, inicijalne javne ponude i dokapitalizacijeInicijalna javna ponuda IPO je proces pri kojem preduzee koje je u vlasnitvu jednog ili vie lica, prvi put prodaje akcije preduzea irokom krugu investitora (graanima i institucionalnim investitorima). U razvijenim zemljama je svojstvena manjim i mlaim kompanijama koje trae kapital za ekspanziju, ali takoer i velikim privatnim kompanijama koje ele da se njihovim dionicama trguje javno.Inicijalna javna ponuda predstavlja prilino sloen i zahtjevan proces, za koji se emitenti najee oslanjaju na usluge investicione banke ili agenta emisije.Inicijalna javna ponuda moe se sprovesti na sljedee naine: metod fiksne cijene, metod book building i kombinacijom ova dva metoda.Najee se primjenjuje i tzv. model book building koju kompanije, posredstvom investicione banke, koriste za efektivnu distribuciju emitovanih akcija.Dokapitalizacija je proces kroz koji korporacije najee pribavljaju vlasniki kapital. Dokapitalizacija je dogaaj u kojem postojei ili novi investitori poveaju tvrtkin vlasniki kapital unosom imovine, prava ali najee uplatom gotovine.Neki od moguih razloga za razmiljanje o dokapitalizaciji su sljedei: Tvrtka ubrzano raste u pogledu prihoda to dovodi do poveanja imovine koju ne moe financirati iz interno generiranih sredstava, a kreditori jo nisu spremni odobriti sredstva zbog nepostojanja odgovarajuih kolaterala. Tvrtka ima priliku investirati u profitabilne projekte ali joj je kapacitet daljnjeg zaduivanja ogranien jer u bilanci ne postoji prostor za poveanjem duga. Tvrtka eli promijeniti postojeu (agresivnu) strukturu kapitala na nain da se dio postojeeg duga otplati sredstvima prikupljenim u dokapitalizaciji to bi moglo rezultirati i manjim trokom duga zbog smanjenog rizika.Dokapitalizacija od strane novih investitora e umanjiti relativni udjel u vlasnitvu postojeih. Nakon odluke o poeljnosti provoenja dokapitalizacije, potrebno je odrediti prikladnu vrstu investitora. Izmeu vie naina mogue podjele investitora, temeljna je ona na strateke i financijske.

18. Politika zaduivanjaPolitika zaduivanja moe biti: politika maksimalnog zadranog dobitka politika stalnog odnosa zadranog dobitka, dividendi i rezerviPolitikom maksimalnog zadranog dobitka preduzee obezbjeuje maksimalni sopstveni kapital za finansiranje razvoja. Ovom politikom tite se u prvom redu interesi preduzea, u smislu obezbjeenja uslova za budui razvoj i ostvarenje veeg neto dobitka.Ova politika se ne moe sprovoditi na dui rok, jer isplata malih dividendi dovodi do poveanja ponude i prodaje akcija, sto uslovljava pad trine cijene akcija. Politika maksimalno zadranog dobitka se primjenjuje kada:1) preduzee ima mogucnosti za nova progfitabilna ulaganja2) preduzee ima mali i nedovoljan zadrani dobitak iz ranijeg perioda3) nema mogunosti, ili su uslovi vrlo nepovoljni, za pribavljanje dodatnih novanih sredstava 4) akcionari pokazuju spremnost da eventualno naplate veu dividendu u buduem vremenu.Politika stalnog odnosa zadranog dobitka, dividendi i rezervi zasniva se na zadravanju stalnog odnosa u raspodjeli ostvarenog neto dobitka. Odreeni procenat neto dobitka se izrazava i kumulira za potrebe finansiranja razvoja preduzea, dok se ostatak koristi za isplatu dividendi i rezerve. Politika stalnog odnosa zadranog dobitka, dividendi i rezervi primjenjuje se kada:1) preduzee ima mogunost za nova profitabilna ulaganja za ije finansiranje treba stalnim odnosom raspodjele ostvarenog neto dobitka obezbjediti potreban kapital za finansiranje razvoja2) preduzee ne moe pod povoljnim uslovima da pribavi dodatni kapital novim kreditima ili novom emisijom hartija od vrijednosti.

19. Politika isplate dividendiIsplata dividendi moe biti predmet zakonskih ili drugih restrikcija, to znai da kompanija nema iskljuivo pravo odluivanja po pitanju isplata dividendi. Prije svega ova ogranienja mogu biti posljedica duga koji postoji u preduzeu kroz kredite koje je preduzee podizalo ili kroz emisije dunikih hartija. Takoe, u zakonodavstvima veine zemalja je definisano da preduzee ne moe isplaivati dividendu iz samog kapitala, ve samo iz dobiti. Dividenda moe biti isplaena i iz dobiti akumulirane prethodnih godina, ako preduzee nema pozitivan bilans. Osnovni oblik i najea forma raspodjele dobiti u preduzeu jesu novane dividende. Dividenda se isplauje svim evidentiranim akcionarima na odreeni dan.Ovako isplaene dividende se nazivaju redovne dividende. Osim redovnih postoje i specijalne dividende za akumuliranu (nerasporeenu) dobit.Vrlo esto umesto novane dividende akcionari dobijaju dodatni broj akcija. Ovakav nain isplate dividendi se odvija putem dokapitalizacije iz dobiti.Preduzee moe umjesto isplate dividendi da odlui da otkupi odreeni broj akcija i time raspodjeli viak likvidnih sredstava akcionarima. Ukoliko bi preduzee otkupilo akcije od svakog akcionara proporcionalno njegovom ueu u vlasnitvu, ne bi dolo do remeenja vlasnike strukture u preduzeu. Samo bi dolo do ponitenja dijela kapitala u pasivi preduzea. Ali sa aspekta pojedinanog akcionara ovaj akt ne bi bio nita razliit od isplate dividende. Meutim, otkup sopstvenih akcija se drugaije tretira u poreskom smislu. Kako se na dividendu plaa porez na prihod graana, na prodaju akcija se plaa samo porez na kapitalnu dobit. U mnogim zemljama se otkup sopstvenih akcija poreski tretira kao da je dividenda isplaena, pa ak i po veim stopama. Kod nas ne postoji kontrola Poreske uprave po pitanju sopstvenih akcija, ali ini se i da preduzea ne koriste mnogo ovaj mehanizam kao nain isplate dividende, ve u druge svrhe.Praksa je pokazala da se dividende mogu isplaivati i u vidu materijalnih dobara - naturalne dividende.20. Analiza finansijskog izvjetajaAnaliza finansijskih izvjetaja je tehnika koja se koristi kao nuan uslov za donoenje ispravnih odluka iz domena korporativnih finansija. Pri tome, osnovni preduslov valjanosti analize jesu tane informacije o poslovanju.Ciljevi analize finansijskih izvjetaja mogu se podijeliti na opte i posebne ciljeve. Opti ciljevi odnose se na sagledavanje zaraivake sposobnosti (rentabilnosti, profitabilnosti, uspenosti) kompanije i finansijskog poloaja (statusa) kompanije, njezinih novanih tokova i promjena na kapitalu u cilju pruanja informacija korisnicima (naruiocima) analize.Zbog toga to finansijski izvjetaji predstavljaju osnovni izvor informacija za veinu investitora i analitiara, posebni cilj finansijske analize je dvostruke prirode: prvo, da se pomogne menadmentu preduzea pri donoenju odluka o investiranju, finansiranju i dividendama, i drugo, da se investitorima omogui procjena vrijednosti preduzea i njegovih performansi.Analiza finansijskih izvjetaja predstavlja iscrpno istraivanje, kvantificiranje, deskripciju i ocjenu finansijskog statusa i uspjenosti poslovanja preduzea, i ona moe da otkrije ono to se desilo u prolosti (do sada) i dati odreene naznake onoga to se moe oekivati.Predmet analize su dakle finansijski izvjetaji koji predstavljaju formalni pregled finansijskih aktivnosti nekog pravnog ili fizikog lica i drugog obveznika finansijskog izvjetavanja na kraju poslovnog perioda (poslovne godine). Postoje etiri osnovna finansijska izvjetaja, koji se objavljuju zajedno sa drugim analizama i izvjetajima menadmenta: bilans stanja, bilans uspjeha, izvjetaj o novanim tokovima i izvjetaj o promjenama na kapitalu. Pored osnovnih izvjetaja, uprava pravnog lica podnosi i druge izvjetaje, finansijske i nefinansijske prirode, kao to su: izvrenje plana poslovanja, biljeke i objanjenja pojedinih stavki izvjetaja, poslovne politike koje su primijenjene u poslovanju i slino., konkretno, Analiza strukture bilansa i njegovih kolebanja pokazuje: veliinu obrtnih i osnovnih sredstava, promjene u njihovoj vrijednosti i njihove izvore finansiranja stavke sa najveom stopom porasta i njihov efekat na strukturu bilansa koji procenat sredstava se sastoji od zaliha i potraivanja razmjerni iznos vlasnikog kapitala i stepen zavisnosti preduzea od pozajmljenih sredstava raspored prispjea pozajmljenih sredstava koji postotak odgovornosti i obaveza se sastoji od zaostalih poreza, kamata i nadnica. Pri analiziranju izvjetaja o zaradi i gubitku, mogu se izraunati struktura i udio individualnih elemenata: trokovi bruto zarada kamate i porezi neto zarada ponovo investirana zarada.Najvaniji pokazatelj je iznos priliva gotovine od kljunih poslova preduzea. Ukupni prihodi moraju biti dovoljni da bar pokriju sve trokove povezane sa proizvodnjom i prodajom proizvoda. 21. Dugorono finansijsko planiranjePlaniranje je aktivnost pojedinaca i strukture usmjerene na predvianje budueg stanja, ponaanja i uslova. Planiranje je funkcija koja se nastavlja na poslovnu politiku i uvijek je okrenuta budunosti.Financijsko planiranje je proces procjene uinaka investicijskih i financijskih odluka, koji se sastoji od: a) analiziranja ulaganja i financijskih mogunosti otvorenih poduzeu; b) predvianja buduih posljedica dananjih odluka; c) odluivanja o alternativama i d) vrednovanja poslovanja u odnosu na ciljeve postavljene u financijskom planu.Financijsko planiranje je nuna aktivnost za dananje kompanije u iznimno dinaminom i konkurentnom okruenju. Ona trai kompleksan pristup: ukljuivanja u sve vane odluke i politike poduzea, i to na kratak (kratkorono planiranje) i dugi rok (dugorono planiranje). Planski horizont je vremensko razdoblje za koje se vre projekcije.Dugorono financijsko planiranje, za razliku od kratkoronog, je manje detaljno i odnosi se na razdoblje uglavnom od 5 godina, iako moe ii i preko 20 godina, npr. hidrocentrala, mostogradnje). Rezultat dugoronog finansijskog planiranja je dugoroni financijski plan.Dugorono financijsko planiranje omoguuje tvrtki da bude spremna na razvoj dogaaja kako unutar tvrtke, tako i u okruenju. Financijsko planiranje nije osmiljeno radi minimiziranja rizika. To je proces odluivanja o tome koji rizik preuzeti te koji rizik nije neophodan ili vrijedan preuzimanja.22. Kratkorono finansijsko planiranjePlaniranje je aktivnost pojedinaca i strukture usmjerene na predvianje budueg stanja, ponaanja i uslova. Planiranje je funkcija koja se nastavlja na poslovnu politiku i uvijek je okrenuta budunosti.Financijsko planiranje je proces procjene uinaka investicijskih i financijskih odluka, koji se sastoji od: a) analiziranja ulaganja i financijskih mogunosti otvorenih poduzeu; b) predvianja buduih posljedica dananjih odluka; c) odluivanja o alternativama i d) vrednovanja poslovanja u odnosu na ciljeve postavljene u financijskom planu.Financijsko planiranje je nuna aktivnost za dananje kompanije u iznimno dinaminom i konkurentnom okruenju. Ona trai kompleksan pristup: ukljuivanja u sve vane odluke i politike poduzea, i to na kratak (kratkorono planiranje) i dugi rok (dugorono planiranje). Planski horizont je vremensko razdoblje za koje se vre projekcije.Kratkorono financijsko planiranje je detaljnije od dugoronog i odnosi se na razdoblje od godinu dana i krae. To je najee nain da se osigura da drutvo ima dovoljno novanih sredstava za plaanje rauna te da kratkoroni dani i primljeni zajmovi svojim uvjetima odgovaraju najboljim interesima drutva. Rezultat kratkoronog finansijskog planiranja je kratkoroni financijski plan, koji prua adekvatne informacije za kontrolu tekueg poslovanja.Kratkorono financijsko planiranje predstavlja dinamiku aktivnost u okviru provoenja financijske politike poduzea ija je svrha i kontrola poslovanja. Financijsko planiranje nije osmiljeno radi minimiziranja rizika. To je proces odluivanja o tome koji rizik preuzeti te koji rizik nije neophodan ili vrijedan preuzimanja. 23. Upravljanje tekuim (obrtnim) kapitalomRazlika izmeu tekue aktive i tekuih obaveza esto se od strane raunovoa naziva tekui (obrtni) kapital. Obrtni kapital je:1. ulaganje u obrtna sredstva poduzea. Ovaj pojam ponekad podrazumijeva ulaganje u obrtna sredstva poduzea i naziva se koncept upravljanja obrtnim kapitalom. Obuhvaa odreivanje oblika kratkoronog financiranja obrtnih sredstava, te dugoronog financiranja za onaj dio obrtnih sredstava koji treba biti dugorono prisutan u poslovanju poduzea (stalna obrtna sredstva). Radni kapital je uvjet likvidnosti i financijske stabilnosti poduzea. Postoji minimalni iznos radnog kapitala koji banke esto zahtijevaju od svojih dunika. Kreditori i poslovodstva koriste izvjetaje o upotrebi radnog kapitala za unutranju kontrolu. Analiza izvjetaja o radnom kapitalu daje dobar uvid u financijske transakcije poduzea; 2. koristi se za oznaavanje obrtnih sredstava (obrtne aktive poduzea); 3. koristi se za oznaavanje onog dijela obrtnih sredstava koji je dugorono financiran. Predstavlja razliku izmeu obrtnih sredstava (obrtne aktive) i kratkoronih obveza poduzea.Investicije u obrtni kapital smanjuju tokove gotovine i, ukoliko su ostale stvari nepromijenjene, smanjuje vrijednoti firme. Kada firma smanjuje investicije u negotovinski obrtni kapital (dri manje zalihe, koristi vie kredita od dobavljaa...), ona: poveava svoje tokove gotovine, ali potencijalno smanjuje prihod, i oekivani rast, zbog izgubljene realizacije; sebe ini rizinijom firmom.

24. Spajanja, preuzimanja i korporativna kontrolaSpajanja i preuzimanja kompanija se u razvijenim privredama odvijaju svakodnevno. Iako se oni esto koriste kao sinonimi (ak se ponekad pripajanje namjerno prikazuje kao spajanje jer se uz transakciju pripajanja uobiajeno veu negativne konotacije za firmu koja se pripaja), treba ih razlikovati. Preuzimanje (akvizicija) uobiajeno oznaava transakciju kada jedna firma kupuje (preuzima) drugu firmu a preuzeta firma pravno prestaje postojati bez postupka likvidacije. Spajanje (merger) uobiajeno oznaava transakciju kada se dvije ili vie firmi dogovorno spoje u novu firmu a postojee firme pravno prestanu postojati. Meutim, u praksi postoje brojne poslovne kombinacije koje predstavljaju odreeni broj varijacija spajanja i preuzimanja.Da li e se neka transakcija (ako je u pitanju kupnja jedne firme od strane druge) proglasiti kao spajanje ili preuzimanje uglavnom ovisi o tome kako transakciju percipiraju uprava, zaposlenici i dioniari (vlasnici) ciljne firme. Ukoliko ciljna firma ne eli biti preuzeta (kupljena) onda je transakcija uvijek tretirana kao preuzimanje (akvizicija) i to kao neprijateljsko preuzimanje.Motiv koji pokree ove transakcije oslanja se na poslovnu logiku da je 1+1=3 umjesto dva. Na alost, u praksi je potvreno da veliki broj transakcija doivi neuspjeh (ne postigne svoj cilj) bilo iz razloga to su u startu efekti sinergije bili precijenjeni ili iz razloga to se nisu uspjeli realizirati u procesu integracije.Korporativna kontrola je zavrna faza procesa upravljanja, kojom se obezbjeuje da ostvareni rezultati poslovanja odgovaraju planiranim. Svodi se na uporeivanje planiranih i ostvarenih rezultata. Ukoliko doe do odstupanja izmeu ostvarenih i planiranih rezultata, menaderi moraju preduzeti korektivne akcije. Kontrola dolazi do izraaja u momentu kada postupci planiranja nisu u potpunosti izvodljivi.25. Meunarodno upravljanje finansijamaKada govorimo o meunarodnom upravljanju finansijama kompanije, odnosno o vanjskom financiranju bitno je rei da je troak kapitala esto nii na meunarodnom tritu nego na domaem.Meutim, u meunarodnom poslovanju odluke vezane uz upravljanje novcem su esto jako komplicirane zbog sljedeih faktora: razliite valute, porezni i carinski sustavi, pravila o meunarodnom transferu kapitala, rizika i sl.U meunarodnom upravljaju finansijama postoje valutni rizici:Rizik transfera - nemogunost izvrenja ugovorenog plaanja u inozemstvu (restriktivne mjere vlade, gospodarski problemi.) Pri procjeni nivoa ovog rizika potrebno je provjeriti rejting zemlje.Rizik konverzije - kupac ne moe konvertirati lokalnu valutu u ugovorenu. Ovaj rizik se lako procijeniti, a glavni indikator je stupanj zaduenosti zemlje.Teajni rizik - promjena teaja ugovorene valute plaanja prema domaoj valuti kupca ili prodavaa.Smanjenje rizika moe se postii na sljedee naine: ugovaranje u stabilnoj valuti, valutna klauzula Valutni hedging (ugovaranje o konverziji po unaprijed dogovorenom teaju) Prodaja ino-potraivanja treim osobama Izbor odgovarajueg pariteta INCOTERMS-a (nain, oblik i vrijeme prijenosa rizika, odgovornosti i vlasnitva) Vrste plaanja u meunarodnom poslovanju: Gotovinsko za obino manje od 90 dana, najee za gotovinska plaanja unaprijed. Bezgotovinsko plaanje za vie od 90 dana, postoji vie vrsta: Otvoreni raun - roba se najprije isporuuje a zatim fakturira Konsignacija - naplata tek kada je kupac prodao robu Meunarodni dokumentarni akreditiv - Osiguranje i prodavaa i kupca: kupac stavlja novce na raun, ali se prodava moe naplatiti tek po prezentaciji dokumenata o isporuci (transportni, robni..) Bankovna doznaka - Nalog banci za isplatu korespondirajuoj banci stranog poduzea na temelju financijskog pokria Dokumentarna naplata (inkaso) - Naplata komercijalnih (robni) ili vrijednosnih papira (isti) Mjenica - Vrijednosni papir - obveza isplate odreene sume novca

26. OpcijeU financijama, opcije su pismene punomoi kojima njihov izdavatelj daje kupcima pravo na kupnju i/ili prodaju odreenog paketa vrijednosnih papira u odreenom vremenu i po utvrenoj cijeni. To su samostalni vrijednosni papiri uvedeni i na trite kapitala. Engleski burzovni izraz za premiju. Opcija je vrsta derivata. U transakcijama sa opcijama mogu se ostvariti dobici i gubici. Pri tome, ugovorne strane opcijskih ugovora ne mogu da budu fizika lica. Pravna lica zakljuuju opcijske ugovore i to preko berzanskih posrednika (brokera).Dakle, opcije podrazumjevaju tri uesnika:(a) prodava opcije,(b) kupca opcije, i(c) brokera.Cijena po kojoj se opcija moe realizovati naziva se izvrna cijena.1. Opcija na dobitku (kupovna) ako je izvrna cijena nia od trine cijene;2. Opcija na gubitku (kupovna) ako je izvrna cijena iznad trine cijene;3. Opcija na istom (kupovna) ako je izvrna cijena jednaka trinoj cijeni.Postoje sljedee vrste opcija: Call opcija Put opcija Europske opcije Amerike opcijeCall opcija jedna je od dvije temeljne vrste opcije. Call opcija daje njenom vlasniku pravo, ali ne i obvezu, kupnje od sastavljaa opcije ugovorenih vrijednosnih papira ili neke druge vezane imovine po izvrnoj cijeni u opciji na odreeni dan ili tijekom odreenog razdoblja. Call-opcija izvrit e se ako trina cijena vrijednosnih papira naraste iznad izvrne cijene. Tada je sastavlja call-opcije duan prodati ugovoreni paket vrijednosnih papira po nepovoljnijoj (nioj) cijeni tako da e izgubiti dio primljene premije ili e ak pretrpjeti apsolutni gubitak ako je razlika izmeu trine i izvrne cijene vea od premije.Put opcija jedna je od dvije temeljne vrste opcije. Put opcija daje njenom vlasniku pravo, ali ne i obavezu, prodaje sastavljau opcije ugovorenih vrijednosnih papira ili neke druge vezane imovine po izvrnoj cijeni u opciji na odreeni dan ili tijekom odreenog razdoblja. Put-opcija izvrit e se ako trina cijena vrijednosnih papira padne ispod izvrne cijene. Tada je sastavlja put-opcije duan kupiti ugovoreni paket vrijednosnih papira po nepovoljnijoj (vioj) cijeni, tako da e izgubiti dio primljene premije ili e ak pretrpjeti apsolutni gubitak ako je razlika izmeu izvrne i trine cijene vea od premije.Ime europskih i amerikih opcija nije nikako povezano sa gdje se te opcije slue, obje vrste mogue je nai u i Europi i Americi. Europske opcije su opcije koje se mogu izvriti samo na odreeni dan, odnosno samo u vrijeme isticanja njihova vaenja (dospijea). Amerike opcije su opcije koje se mogu izvriti u bilo koje vrijeme do isticanja njihova vaenja, tj. do njihova dospijea. Europske opcije ponekad imaju tendenciju trgovanja po smanjenoj cijeni u odnosu na usporedive Amerike opcije. To je zato to Amerike opcije omoguuju ulagaima vee mogunosti za izvrenje ugovora. Europskim se opcijama obino trguje izvan burze, dok se Amerikim opcijama obino trguje na standardiziranim burzama. Kupac Europskih opcija koji ne eli ekati dospijee kako bi ih izvrio moe prodati opcije kako bi zatvorio poziciju.27. Upravljanje rizikomUpravljanje rizikom ili menedment rizika predstavlja proces aktivnosti i pristup menedmenta usmjeren na ouvanje imovine i dohodovne moi poduzea i spreavanje rizika gubitka, posebice sluajnih i nepredvienih. Rizik se moe smanjiti tako da se poduzmu preventivne akcije i poveaju mjere opreza, da se izdvoje fondovi za plaanje gubitaka ili da se rizik prebaci na nekog drugog kao to su osiguravajua drutva. Instrument je anticipativnog kriznog menedmenta (anticipativno upravljanje krizom), kojim se tei poveanju sigurnosti. Uobiajeno se taj cilj ostvaruje pomou analize rizika (identifikacija i vrednovanje rizika), mjera za poveanje sigurnosti (smanjenje i izbjegavanje rizika, svladavanje rizika i ulaenje u rizik), nadzora nad rizicima (izgradnja informacijskog sustava prilagoenog rizicima). Analizom rizika spoznaju se i vrednuju rizici za ciljeve i aktivnosti poduzea. Uobiajeno se razlikuju materijalni i nematerijalni rizici: materijalni se odnose na opasnost od gubitaka, a nematerijalni na neizvjesnost hoe li zbog nekog dogaaja nastupiti dobici ili gubici. Nakon to se odreeni ciljevi i aktivnost prepoznaju kao rizini, slijedi definiranje uestalosti i visine tete ovih rizika. Mjerama poveanja sigurnosti ovladava se opisanim rizicima ili se oni umanjuju. Nadzor nad rizicima trajna je aktivnost stoga to se oni u vremenu mijenjaju, nastaju i nestaju, a promjenjiva je i njihova uestalost te visina tete. Djelotvorno upravljanje njima trajan je proces koji pretpostavlja prilagoen obuhvat i obradu informacija te jasno utvrene kompetencije s obzirom na upravljanje rizicima. Takvo upravljanje rizicima pretpostavlja i trajno obrazovanje kako bi se novim znanjima moglo ii ususret novim rizicima. Svrha je upravljanja rizicima poveanje transparentnosti rizika radi olakanja procesa upravljanja i odluivanja. Upravljanje rizicima omoguuje jasniji pogled u budunost i potencijalne ishode, otvara nove vidike menedmentu te procjenjuje ciljeve i strategije menedmenta s obzirom na rizike. Upravljanje rizicima vano je za cjelinu poduzea, stvara strategijsku prednost pred konkurencijom. Ono ne nadomjeta proces poslovnog upravljanja, ve ga ini transparentnijim i efikasnijim. Kako rizik izraava varijabilnost oekivanog budueg povrata na ulaganja kapitala, u njegovu utvrivanju mogu se primijeniti statistike tehnike vjerojatnosti kao potpora odluivanju.4