Poslovne Finansije II Kol

Embed Size (px)

Citation preview

1. OBRT NOVANIH SREDSTAVA Obrt novanih sredstava predstavlja vremenski period od izdavanja novanih sredstava za nabavku (repromaterijala), pa do naplate prodate robe ili datih usluga. Da bi se izraunao jedan ciklus novanih sredstava (gotovine) neophodne je raspolagati sa kvalitetnim podacima o: 1) zalihama 2) kupcima 3) dobavljaima. Preduzee se esto nalazi u ulozi i kupca (kreditiranog) i u ulozi dobavljaa/prodavca (kreditora). Ako pretpostavimo da se: Roba na zalihama moe drati 90 dana Da je naplata potraivanja od kupaca 40 dana Da dobavljai kreditiraju kupce 30 dana tada se novani (gotovinski) ciklus moe izraunati na sledei nain: Tabela br. 1 Novani (gotovinski) ciklus 1. zalihe 90 dana 2. kupci 40 dana 3. UKUPNO 130 dana 4. dobavljai -30 dana 5. GOTOVINSKI NOV. CIKLUS 100 DANA Ako se preduzee nalazi u istom poloaju prema dobavljaima i kupcima, da isti vremenski period kreditira svog kupca koliko je i ono samo kreditirano od svoga dobavljaa, tada gotovinski ciklus iznosi: Tabela br. 2 Novani (gotovinski) ciklus 1. zalihe 90 dana 2. kupci 30 dana 3. UKUPNO 120 dana 4. dobavljai -30 dana 5. GOTOVINSKI NOV. CIKLUS 90 DANA Prezentirani primer pokazuje da je novani (gotovinski) ciklus identian vremenskom ciklusu (periodu) zaliha. Ukoliko bi zalihe ostale nepromenjene a vremenski period dobavljaa se poveao iznad vremenskog perioda kupaca, tada bi se gotovinski ciklus smanjio, iz razloga to bi se znaajni deo kreditiranja obavljao preko dobavljaa i obrnuto. Za izraunavanje koeficijenta obrta gotovinskog ciklusa (ciklusa novanih sredstava) uzima se u obzir: 1) broj dana u godini (zaokrueno na 360 dana) i 2) vremensko trajanje svakog od ovih ciklusa.

1) koeficijent plaanja dobavljaa 2) koeficijent obrta zaliha 3) koeficijent naplate potraivanja od kupaca 4) GOTOVINSKI (NOVANI) CIKLUS

360/30 dana = 12 360/90 dana = 4 360/40 dana = 9 360/100 dana = 3,6

Trokovi koji nastaju u preduzeu, pri obezbeenju novanih sredstava (gotovine) odnose se na: 1) trokove dranja gotovine - trokovi nastaju zbog tezaurisanja gotovine (nov. sredstava) i nemogunosti ulaganja u neki drugi program koji bi doneo preduzeu odreeni prinos. 2) trokovi nedostatka gotovine - produkt su: - proputenog kasa-skonto, - slabije pozicije likvidnosti preduzea, - gubljenja steenih uslova i bonifikacija kod dobavljaa, - neredovnog izmirivanja obaveza itd. 3) trokove transakcija sa gotovinom - produkt su administrativno-manipulativnih trokova kao i trokova vezanih za provizije, koje su nastale u transakcijama kupovine i prodaje hov-a. Minimalni iznos novanih sredstava (gotovine) = Ukupni godinji novani izdaci Koef. obrta novanih sredstava Strategija upravljanja novanim sredstvima (gotovinom) poiva na 3 bitna faktora: 1) produenju rokova plaanja dobavljaima, 2) smanjenju zaliha (skraenju rokova dranja), 3) skraenju rokova naplate potraivanja od kupaca. Duina kreditiranja kupaca zavisi pre svega od: 1) odnosa ponude i tranje, 2) usluga koje su predmet poslovanja, 3) trine pozicije dobavljaa i kupaca, 4) uslova konkurencije, 5) kvaliteta i cena proizvoda, 6) stanja likvidnosti preduzea itd. BAUMOLOV MODEL upravljanja novanim sredstvima (gotovinom) - slui za definisanje optimalnog odnosa izmeu oblika i podoblika novanih obrtnih sredstava u njihovim prelaznim fazama. - Tenja je da se putem Baumolovog modela definie optimalan odnos izmeu novanih sredstava (gotovine) i HOV-a, kako bi se periodini vikovi gotovine transformisali u HOV i obrnuto. Da bi se utvrdio optimalan odnos izmeu gotovine i HOV neophodno je poznavati: 1) vikove gotovine, 2) vreme za koje mogu biti vikovi vezani u podoblik HOV, 3) cenu kupovine i prodaje HOV-a.

Obrazac (formula) Baumolovog modela Transfer HOV-a u gotovinu (nov.sredstva) Thg (opt) = korijen iz 2 x F x T k Thg(opt) optimalna veliina jednog transfera HOV-a u gotovinu F fiksni trokovi transakcije emisije i prodaje HOV-a ili pribavljanja kratkoronih kredita T ukupni izdaci (trokovi) gotovine za kupovinu HOV k trokovi dranja gotovine (u vidu godinje kamate) UPRAVLJANJE KRATKORONIM IZVORIMA FINANSIRANJA 1. KOMERCIJALNI PAPIRI - Komercijalni papiri predstavljaju kratkorone HOV kao to su neosigurane menice koje emituju preduzea sa visokim kreditnim bonitetom. Menice mogu kupovati druga preduzea, poslovne banke, kompanije za osiguranje, sa ciljem da plasiraju svoja privremeno slobodna finansijska sredstva u HOV radi ostvarivanja to veih prinosa. *** (preduzee A koje ima visok kreditni bonitet, ono emituje (izdaje) menicu preduzeu B jer mu trebaju novana sredstva. Preduzee B plasira svoja privremeno slobodna finansijska sredstva u HOV radi ostvarivanja to veih prinosa jer e na dan dospea menice, preduzee A koje je izdalo menicu i dobilo nov. sredstva morati da vrati ta sredstva uz odgovarajuu kamatu to e za preduzee B predstavljati dividendu od prodaje HOV jer ono tu menicu naplauje i vraa je vlasniku, preduzeu A kome e taj iznos dividende predstavljati troak po osnovu kamata). - Za komercijalne papire se moe rei da spadaju u HOV visokog rejtinga, jer ih izdaju preduzea koja imaju finansijsku snagu. (recimo to jednostavnije da su preduzeu koje ima finansijsku snagu potrebna neka dodatna novana sredstva pa ono emituje menicu da bi dobio ta privremena sredstva). Komercijalni papiri se prodaju uz diskont (popust) koji umanjuje njihovu nominalnu vrednost. Rizik kupovine komercijalnog papira (preduzee A plasira svoja sredstva kupujui menicu od preduzea B koje emituje tj. prodaje tu menicu), zavisi od preduzea koje ih emituje, odnosno prodaje. - Karakteristike komercijalnih papira jesu, da su njihove prinosne stope po pravilu nie od primarne kamatne stope (koja se obraunava na kratkorone kredite). Upravo iz tih razloga preduzee koje emituje komercijalne papire moe da pribavi kratkorone izvore finansiranja po nioj ceni nego to bi bila cena zaduivanja kod poslovnih banaka. Prinos od prodaje komercijalnih papira zaraunava se i plaa u procentu od njihove nominalne vrednosti do dana njihovog dospea dok se kamata na kratkorone kredite (koje odobrava poslovna banka) plaa na ostatak duga, te tako bankarski kredit manje optereuje dunika nego to to vremenski posmatrano ini komercijalni papir. Primer: Preduzee X, proizvoa vetakog ubriva treba da emituje komercijalne papire u nominalnoj vrednosti od 1 mil. dinara sa rokom dospea od 90 dana i da iste proda poslovnoj banci u vrednosti od 980.000 dinara (komercijalni papiri se prodaju uz diskont (popust) koji umanjuje njihovu nominalnu vrednost).

Po isteku 90 dana (rok njihovog dospea) donosilac komercijalnog papira naplauje njihovu nominalnu vrednost u iznosu od 1 mil. dinara. Troak finansiranja komercijalnog papira predstavlja razliku izmeu nominalne vrednosti i njihove prodate vrednosti (1.000.000-980.000=20.000 din.). To znai da trokovi finansiranja preduzea iz dotinog izvora iznose 8,16% na godinjem nivou (20.000/980.000) x (360/90 dana) = 8,16%. 2. UKALKULISANE OBAVEZE Ukalkulisane obaveze predstavljaju akumulirane trokove preduzea koji se jedan vremenski period ne plaaju. Najvei deo tih akumuliranih trokova (obaveza) proizilazi iz zarada radnika i plaenih poreza i doprinosa. Ukoliko se racionalno isplauju (u duem vremenskom intervalu) one mogu biti besplatan izvor kratkoronog finansiranja preduzea. Primera radi, Ukoliko akcionarsko drutvo Veterinarski zavod iz Subotice isplauje zarade dvonedeljno u priblino istom bruto iznosu od po 200.000 dinara (150.000 din. neto iznos zarada i 50.000 din. doprinosa) uz pomo poslovne banke Vojvoanska banka (a.d. Novi Sad, Glavna filijala Subotica) uz kamatu od 12% na godinjem nivou, a ima objektivnu mogunost da isplatu vri na kraju meseca u bruto iznosu od 400.000 dinara. Postavlja se pitanje, ta je sa finansijskog aspekta povoljnije za preduzee. - Pri dvonedeljnom nainu isplata zarada, preduzee Veterinarski zavod imae likvidni odliv putem ukalkulisanih obaveza od 50.000 dinara a na ime zarada likvidni iznos odliva sredstava od 150.000 din. (50.000+150.000=200.000 din.) - Pri isplati zarada jednom meseno, stvorie se besplatni kratkoroni izvori koji se mogu upotrebiti za finansiranje proizvodnje. Godinje utede pri promeni intervala isplate neto zarada (jednom umesto dva puta meseno) iznosie 200.000 dinara po mesecu. S obzirom da su utede mesene, dotini iznos treba pomnoiti sa 12 meseci to iznosi godinje 2.400.000 dinara (200.000x12meseci). 3. JEDNOKRATNI KREDITI Jednokratni krediti su kratkoronog karaktera koje odobravaju poslovne banke svojim komitentima, iji je kreditni bonitet pouzdan. - (U praksi, po pravilu ova vrsta kredita odobrava se onim preduzeima kojima su finansijska sredstva potrebna samo za jedan vremenski period u picevima finansijskog ulaganja radi obezbeenja neophodnih zaliha materijala, odnosno odravanja tekue likvidnosti). - Jednokratni krediti se pravno formalizuju u vidu avalirane menice (koju avalira poslovna banka), koju potpisuje konkretno preduzee i prodaje nekom drugom preduzeu dobavljau sirovina. (banka je garant da e preduzee koje prodaje menicu na dan dospea platiti iznoz dospele menice uz kamatu a ako ono ne plati banka izmiruje njegov dug). Meninom obavezom definiu se uslovi kreditiranja, rok trajanja kredita, visina kamatne stope, premija za rizik kreditiranja i sl. Po pravilu, rok dospea na naplatu kredita je od 30 do 90 dana. Karakteristika jednokratnog kredita jeste, da se kamata na odobreni kredit ugovara u fiksnom procentu i ima nivo kretanja primarne kamatne stope. Pod primarnom kamatnom stopom treba podrazumevati najniu kamatnu stopu koju poslovna banka ugovara za kratkorone kredite svojim najboljim komitentima (ti komitenti treba da imaju visok dinarski depozit po vienju, da su devizni aktivci, da imaju upisan znaajan iznos akcija, te da je rizik plasmana kod njih zanemarljiv i sl.) Jednokratni kredit se ne moe produavati o roku svog dospea, te stoga upravo i imaju karakter specijalnog aranmana. Primera radi,

Preduzee Fidelinka iz Subotice (itomlinska organizacija) otkupljuje godinji rod penice u koliini od 10.000 tona, po ceni 10 din./1 kg u kreditnom iznosu od 100 mil. dinara, sa rokom dospea kredita na 90 dana. (Fidelinka uzima penicu ali plaa na kredit, iznos od 100 miliona dinara na 90 dana). Kreditom se otkupljuje koliina penice potrebna za godinju proizvodnju dotinog preduzea i stvaraju realne pretpostavke njene kontinuelne proizvodnje, kao i obezbeenja trita sa prehrambenim proizvodima. U ovom primeru, preduzee Fidelinka je avaliralo menice kod poslovne banke Vojvoanske banke, izvrilo (menino) plaanje penice poljoprivrednom preduzeu Nova Brazda urin, koje je indosiralo menice na preduzee Azotara Subotica radi kupovine vetakog ubriva. Preduzee Azotara podnelo je menice na eskont kod Vojvoanske banke koja je eskontovala menice (uz eskontnu proviziju) i likvidno pustila u teaj novana sredstva na tekui raun preduzea Azotara Subotica. Po dospeu avaliranih menica, preduzee Fidelinka obezbedilo je likvidna sredstva za iskup menica, te na taj nain izvrilo povrat novanih sredstava Vojvoanskoj banci (koja su bila angaovana po osnovu eskonta menica). 4. KREDITNA LINIJA Kreditna linija predstavlja ugovor izmeu poslovne banke i preduzea kojim se utvruje iznos neosiguranih kratkoronih finansijskih sredstava, koja e biti stavljena jedan vremenski period na raspolaganje komitentu (preduzeu) poslovne banke. Ugovor o kreditnoj liniji ne garantuje kredit buduem duniku, ve nagovetava da e poslovna banka, ako bude u finansijskoj mogunosti, odobriti kredit komitentu kako bi dotini koristio kredit do odreenog limita. Ugovor o ovakvoj vrsti kredita sklapa se najee na period od godinu dana i podloan je jednogodinjem obnavljanju ime se eliminie potreba da se svaki put ispituje kreditna sposobnost dunika. Kamatna stopa za kreditnu liniju ugovara se na nivou primarne kamatne stope. Svaka promena primarne kamatne stope ima direktnog uticaja na poskupljenje ili pojeftinjenje kreditne linije. Kamata se moe naplatiti od strane poslovne banke po dospeu kredita ili unapred (avansno). Ukoliko se kamata plaa po dospeu kredita, tada je (efektivna) stvarna kamatna stopa jednaka ugovorenoj kamatnoj stopi. Ukoliko se kamata plaa unapred, tada je efektivna (stvarna) kamatna stopa vea od ugovorene kamatne stope. Krediti po kojima se kamata plaa unapred nazivaju se u teoriji diskontnim kreditima. Primer: Preduzee Sever-Holding koristilo je kreditnu liniju u iznosu od 10.000.000 dinara, na godinu dana kod Vojvoanski banke uz kamatnu stopu od 10% na godinjem nivou. S obzirom da je kamata plaena na dan dospea kredita, preduzee Sever-Holding je platio poslovnoj banci iznos kamate od 1.000.000 dinara. Efektivna kamatna stopa je bila identina ugovorenoj kamatnoj stopi. Dakle, 1.000.000 dinara/10.000.000 dinara = 10% Meutim, da je preduzee Sever-Holding imalo obavezu da kamatu plati unapred svojoj poslovnoj banci, godinji trokovi kamata ostali bi identini kao u prethodnom sluaju (1.000.000 dinara) ali, promena bi nastala kod efektivne kamatne stope. Efektivna kamatna stopa bi porasla s obzirom da bi preduzeu bilo na raspolaganju 9.000.000 dinara u toku godine (jer od 10.000.000 dinara preduzee odmah izdvaja 1.000.000 dinara da plati kamatu).

Tako da bi u ovom sluaju efektivna kamatna stopa iznosila: 1.000.000 dinara/9.000.000 dinara = 11,1% Ugovorom o kreditnoj liniji izmeu poslovne banke i komitenta (preduzea) treba predvideti odredbe kojih se mora pridravati komitent dok traje dotini ugovor. Najznaajnije odredbe su: 1) zadravanje postojee poslovne orijentacije preduzea, 2) dranje kompenzacionog salda gotovine, 3) povremena otplata ukupnog duga, 4) zadravanje menaderske strukture korisnika kreditne linije, 5) namensko troenje sredstava kreditne linije. Da bi se poslovna banka zatitila od moguih negativnih finansijskih promena kod korisnika kredita, ona u veini sluajeva uslovljava preduzee da dri kompenzacioni saldo gotovine na raunu depozita po vienju u utvrenom procentu od ukupnog iznosa kredita. Praktina iskustva ukazuju da se kompenzacioni saldo kree od 10-20% od iznosa kredita. injenica je da kompenzacioni saldo poskupljuje kreditnu liniju ali je ona svejedno u odreenim sluajevima najefikasnije sredstvo korienja. Primer: Preduzee Contakt impex sklopilo je ugovor sa poslovnom bankom Vojvoanskom bankom o korienju kreditne linije u iznosu od 1.000.000 dinara uz kamatnu stopu od 8% na godinjem nivou i kompenzacioni saldo gotovine od 20% od iznosa kredita. Na osnovu ovih podataka vidimo da Contakt impex moe efektivno koristiti godinje samo 800.000 dinara kredita, jer 200.000 se izdvaja za kompenzacioni saldo gotovine (20% od iznosa kredita). S obzirom da e preduzee koristiti 800.000 dinara a ne 1.000.000 dinara i da je duno da plati poslovnoj banci kamatu u iznosu od 80.000 dinara (8% od iznosa kredita), moemo da vidimo da e ova obaveza dranja kompenzacionog salda podii efektivnu (stvarnu) kamatnu stopu sa 8% na 10% (80.000 dinara/800.000 dinara = 10%). 5. REVOLVING (obnavljajui) KREDITI Revolving kredit predstavlja garantovanu kreditnu liniju. Poslovna banka potpisivanjem ugovora o revolving kreditu preuzima na sebe obavezu da e svom komitentu staviti na raspolaganje iznos finansijskih sredstava, bez obzira na trenutni nedostatak novanih sredstava i njenu nelikvidnost. Revolving kredit se u odreenim sluajevima odobrava i na dui period od godinu dana. Revolving (obnavljajui) kredit predstavlja zakonsku obavezu banke da produi kredit do maksimalnog iznosa. Sve dok je ugovor o revolving kreditu na snazi, poslovna banka je u obavezi da produi kredit kad to od nje trai kreditirano preduzee. Ukupan iznos kredita ne moe biti vii od maksimalno odreenog revolving kredita. Za revolving kredit je karakteristino da se esto odobrava na rok od godinu pa do tri godine dana. S obzirom da na taj nain kratkoroni kredit prelazi u srednjoroni kredit, obraunava se uveana kamatna stopa od 25% do 50% u odnosu na kamatu na kratkoroni kredit u okviru kreditne linije. Ugovor o revolving kreditu pored redovne kamatne stope predvia i posebnu proviziju ukoliko se kredit ne koristi u celini iznosa garantovanog kredita. Smisao ugovaranja posebne provizije i njenog obraunavanja jeste da se stimulie komitent (preduzee) da paljivo planira svoje potrebe za finansijskim sredstvima a i da poslovna banka svoj kreditni potencijal rasporedi to je mogue ravnomernije i racionalnije. Primer:

Preduzee Kvit-podium sklopilo je ugovor o revolving kreditu sa Vojvoanskom bankom na iznos od 2.000.000 dinara uz godinju kamatnu stopu od 10% i proviziju na proseno neiskorien saldo kredita od 5%. Ukoliko preduzee Kvit-podium u celini iskoristi raspoloivi kredit, trokovi finansiranja (kamata) iznosie 200.000 dinara godinje (2.000.000 dinara x 10%). Ukoliko proseno iskorienje kredita bude 1.500.000 dinara, trokovi finansiranja iznosie 150.000 dinara (1.500.000 dinara x 10%) ali sada e preduzee morati da plati i proviziju za neiskorieni deo kredita po utvrenom procentu. Provizija na proseni neiskorieni saldo kredita od 500.000 dinara iznosie 25.000 dinara (500.000 dinara x 5%). Dakle, trokovi finansiranja revolving kredita opteretie preduzee Kvit-podium za iznos od 175.000 dinara. 6. POTRAIVANJA OD KUPACA KAO KOLATERALNO OBEZBEENJE Potraivanja od kupaca mogu se ili zaloiti ili prodati radi obezbeenja kratkoronih izvora za finansiranje preduzea. Kod zaloge potraivanja od kupaca, poverilac (banka) ima pravo selektirati potraivanja i zahtevati da ista predstavljaju zalogu za odobreni kratkoroni kredit. - Poverilac (banka) izostavlja potraivanja ije su mogunosti naplate neizvesne. S obzirom da poverilac sam vri proveru boniteta budueg dunika, on u zavisnosti od boniteta odreuje i iznos kredita (od 70% do 90% od realne vrednosti zaloenog potraivanja). - Postoje sluajevi kada budui dunik raspolae veim brojem rauna kupaca sa relativno malim prosenim iznosom novanih sredstava. (U takvim sluajevima poverilac se ne opredeljuje na selekciju potraivanja nego se opredeljuje da od budueg dunika preuzme sva potraivanja od kupaca sa pravom opteg raspolaganja nad istim). Ako je re o ovom sluaju, pri takvom obliku zaloge poverilac odobrava buduem duniku manje iznose kratkoronog kredita. Banka je takoe duna da proveri i kreditni bonitet svakog kupca. Primer: Preduzee Star podnosi kreditni zahtev poslovnoj banci Vojvoanskoj banci da odobri kratkoroni kredit u iznosu od 200.000 dinara, na rok od 60 dana, sa kamatom od 15% na godinjem nivou. Kao zalogu nudi 9 rauna svojih kupaca u iznosu od 220.000 dinara. Banka se zbog provjere stanja i uslova za odobrenje kredita odluuje da odobri kredit preduzeu Star u iznosu od 156.000 dinara (78% od sume 9 rauna kupaca koji je 220.000). Tok naplate potraivanja od kupaca preduzea Star, poslovna banka moe regulisati tako da se njegovi kupci ne obavetavaju o kolateralnoj zalozi, ta da se naplata potraivanja i dalje vri kod dotinog preduzea Star uz njegovu obavezu da istu o naplati prenese na raun svoje poslovne banke. Poslovna banka se moe dogovoriti sa preduzeem Star da se njegovi kupci obaveste o kolateralnoj zalozi, to podrazumeva da kupci svoje uplate na ime izmirenja obaveza prema dobavljau, vre direktno na raun poslovne banke. 7. ZALIHE KAO KOLATERALNO OBEZBEENJE Njihova atraktivnost poiva u injenici da im je esto trina vrednost vea od knjigovodstvene vrednosti (zalihe se procenjuju po knjigovodstvenoj vrednosti pa zbog toga predstavljaju atraktivan oblik kolateralne zaloge). Preduzee (npr. preduzee X) koje uzima kratkoroni kredit ponudie kreditoru (poslovnoj banci) sve vrste zaliha, dok se kreditor (poslovna banka) opredeljuje za one zalihe koje su najbre naplative, a to su zalihe gotovih proizvoda i robe.

Poslovna banka e izbegavati zalihe lako pokvarljive robe i zalihe sa posebnim uslovima uskladitenja. Pravo poverioca (poslovne banke) na raspolaganje zalihama moe biti po pojedinanim ili ukupnim zalihama. - Pojedinane zalihe kao kolateralna zaloga sastoje se od skupocenih predmeta koje ostaju na raspolaganju preduzeu X radi obavljanja njihove redovne poslovne aktivnosti (npr. dijamantski noevi za bruenje kamena ili seenje gvoa i sl.) U praksi ove zalihe kupuje preduzee X dunik, lageruje u skladite, a poverilac (poslovna banka) vri njihovo plaanje dobavljau i sa svojim dunikom (kupcem zaliha) potpisuje ugovor o kreditu i osiguranju kredita. Preduzee X moe pre povrata kratkoronog kredita takve zalihe prodati uz obavezu da poslovnoj banci otplati dug i kamatu srazmerno vrednosti prodatih zaliha. (Za iznos otplate duga skida se od strane poslovne banke pravo raspolaganja sa dotinim zalihama). Ukoliko poverilac (poslovna banka) preuzme pravo raspolaganja sa ukupnim zalihama tada preduzee X (kupac) poseduje relativno stabilan nivo zaliha, iji pojedinani primerci nemaju visoke cene. Visina kratkoronog kredita se odobrava do 50% od knjigovodstvene vrednosti prosenih godinjih zaliha. Kamata na takve kratkorone kredite se kree od 1% do 5% iznad primarne kamatne stope. Kratkoroni kredit na osnovu potvrde o uskladitenju zaliha (skladinice) pruaju poveriocu (poslovnoj banci) maksimalnu sigurnost u vezi obezbeenja povrata kreditnih sredstava. Poslovna banka je duna da selektira zalihe, izdvoji ih i poveri na uvanje javnom skladitu (zalihe moraju biti pod kontrolom poverioca ). Na takve zalihe poverilac moe odobriti duniku kratkoroni kredit do 90% od knjigovodstvene vrednosti zaliha evidentiranih u skladinici. Visina kamatne stope se kree od 3% - 5% iznad primarne kamatne stope. Primer: Preduzeu Budunost odobren je kratkoroni kredit od strane Vojvoanske banke u iznosu od 200.000 dinara uz godinju kamatnu stopu od 12% i rok dospea kredita na naplatu od 90 dana. Preduzee Budunost (fabrika nametaja) pre povlaenja (preuzimanja) kratkoronog kredita izdaje skladinicu Vojvoanskoj banci o stavljanju na raspolaganje gotovih proizvoda (radnih stolova i stolica) ukoliko ono (preduzee Budunost) na vreme ne izmiri svoj dug prema banci. Vojvoanska banka vri izbor ponuene zalihe i opredeljuje se za tri vrste radnih stolova i stolica: A, B, C. S obzirom da Vojvoanska banka ne poseduje adekvatan skladini prostor, opredeljuje se, da zalogu robe iznese u poseban skladini prostor koji je stavljen pod njenu kontrolu sistemom kljua. Zatim, sledi da Vojvoanska banka odobrava preduzeu Budunost iznos kredita u procentu od 90% traenog to iznosi 180.000 dinara. U zavisnosti od iznosa koji preduzee bude vraao poslovnoj banci tako e poslovna banka za taj iznos da oslobaa preduzee od njenog prava na raspolaganje sa delom proizvoda koji se nalazi u zalozi (dakle, taj deo vie nee biti deo zaloge jer je preduzee Budunost u iznosu tih zaliha izmirilo deo kreditnog duga ). Po isteku 90 dana, preduzee Budunost vri povrat preostalog kratkoronog kredita Vojvoanskoj banci i stie uslov brisanja zaloge iz sudskih akata.

Ukoliko preduzee Budunost ne moe izmiriti dug prema poslovnoj banci u momentu njegovog dospea, tada se od strane Vojvoanske banke pristupa javnoj licitaciji, tj. prodaji gotovih proizvoda koji su pod zalogom. 8. UPRAVLJANJE OSTALIM KRATKORONIM IZVORIMA FINANSIRANJA - Iz knjige proitati, str. 183/184 Re je o HOV kao predmetu zaloge, kada vrednost akcija preduzea koje je podnelo zahtev za kredit nije dovoljna da bi banka odobrila kredit, tj. preduzee je kreditno nesposobno, pa se preduzee obraa jednom od svojih kupaca koji prihvata da avalira akciju odnosno da bude avalista (avalista moe biti i dobavlja, i veliki akcionar), tj. da preuzme dug na sebe ako preduzee bude kreditno nesposobno da izmiri dug na dan dospea. UPRAVLJANJE DUGORONIM IZVORIMA FINANSIRANJA 1. KARAKTERISTIKE KOMERCIJALNIH I FINANSIJSKIH KREDITA Investicioni krediti kao tui dugoroni izvori finansiranja mogu se podeliti: 1) prema nameni (za materijalna i nematerijalna ulaganja) 2) prema vremenu otplate (kratkorone, srednjorone i dugorone kredite) 3) prema sigurnosti povrata (pokrivene i nepokrivene kredite) 4) prema tritu kreditnog kapitala (domae i inostrane kredite) 5) prema vrstama poverioca (preduzetnike, bankarske, dravno-javne kredite) 6) prema obliku pribavljanja (finansijske/novane i komercijalne/robne kredite) Komercijalni krediti predstavljaju znaajan izvor i dobar oblik finansiranja investicionih projekata. Oni se pribavljaju u obliku robe (ili usluga), dok se vraaju u novanom obliku. Za poverioce je karakteristino da putem komercijalnog kredita vre dvostruki oblik prodaje, iz razloga to prodaje robu uslugu ali istovremeno i svoj kapital. Komercijalni kredit predstavlja prodaju robe ili usluge na kredit i na odloeni vremenski period. U momentu prodaje robe na kredit, roba prelazi od poverioca ka kupcu dok novac ne prelazi od kupca ka poveriocu (prodavcu robe). Umesto novca, kupac robe prosleuje prodavcu robe komercijalni novac u obliku pismene izjave (npr. menice) koja je obostrano prihvaena. Komercijalnim kreditom poverilac (kreditor, prodavac robe) ostvaruje dvostruku korist. Prvo, prodajom robe on ostvaruje preduzetniku dobit (da si pojasnim, to je dobit koja ostaje od prihoda od prodaje), Drugo, prodajom kapitala u robnom obliku (plasiranjem kredita) on ostvaruje kamatu (na osnovu raspolaganja robnim kapitalom-prodaja robe ali na kredit pa e dobiti kamatu pri izmirenju obaveze od strane kupca). Negativna karakteristika komercijalnog kredita je da korisniku kredita suava prostor izbora kvalitetnije investicione opreme, a davaocu kredita stavlja na teret prodaju investicione opreme na odloeno zbog prisustva rizika koje nosi sa sobom odloeno plaanje. Finansijski kredit kao oblik investicionog kredita pribavlja se i vraa u novcu. Za finansijske kredite je karakteristino da se veoma brzo transformiu u druge oblike investicionog kapitala (opremu, osnivaka ulaganja, investicione usluge). Finansijski krediti mogu biti u obliku kratkoronih, srednjoronih i dugoronih kredita.

Smatra se da spadaju u red najtraenijih roba u savremenim uslovima privreivanja. Finansijski kapital se na tritu pojavljuje kao osamostaljeni industrijski kapital. Finansijski kapital predstavlja produkt: 1) akumulacije i amortizacije preduzea, 2) kapitala povuenog iz proizvodnje, 3) slobodnih finansijskih sredstava, 4) oroene tednje graana, 5) reprodukovanog kapitala finansiranih investicija i sl. Karakteristika finansijskog kapitala jeste da se njegova kupoprodaja vri u obliku investicionih ili finansijskih kredita. Davalac finansijskog kapitala, isti ustupa korisniku u vidu finansijskog kredita na odreeno vreme, uz odreenu kamatu i uz odreeno pokrie (garanciju, hipoteku, lombard) sve do povrata kredita. Korisnik finansijskog kredita, preuzimanjem prava njegovog raspolaganja, kredit investira u najprofitabilnije projekte radi ostvarivanja preduzetnike dobiti koja e biti vea od kamate (kao cene kapitala), a koju korisnik plaa davaocu (vlasniku) finansijskog kapitala. Otplata finansijskog kredita determinisana je sa iznosom kredita i vremenom otplate kredita. Otplata finansijskog kredita moe biti trojaka: 1) ravnomerna otplata O=Kf/n 2) progresivna otplata O=Kf/n + (n-1)d/2 3) degresivna otplata O=Kf/n (n-1)d/2 pri emu su: O otplata kredita Kf- iznos finansijskog kredita n vreme otplate d vreme izmeu dve sukcesivne otplate. Kamata na finansijski kredit se najee izraunava po obrascu: i=Kf x k' x n/100 1. POSLOVNI RIZIK (LEVERID) PREDUZEA Poslovni rizik predstavlja rizik ostvarenja poslovnog dobitka kao prinosa na uloeni kapital. Poslovni dobitak predstavlja razliku izmeu Mare pokria (Mp) i Rashoda perioda (Rp) bez obuhvatanja kamata. Dakle, Pdb = Mp Rp; A mara pokria predstavlja razliku izmeu prihoda od prodaje i varijabilnih rashoda, tj. (Mp = Pp Vr). Detaljan pregled kako se ta dobija: 1) Prihodi od prodaje 2) Varijabilni trokovi 3) Mara pokria (marginalna dobit) (1-2) 4) Rashodi perioda 5) Poslovna dobit (3-4) 6) Neto rashodi finansiranja (kamate) 7) Bruto dobit (5-6) 8) Porezi i doprinosi 9) Neto dobit (7-8)

Na poslovnu dobit direktno srazmerno utie Mara pokria dok obrnuto srazmerno utiu Rashodi perioda. Pdb = Mp Rp Kod preduzea sa visokim organskim kapitalom gde dominiraju osnovna sredstva u odnosu na obrtna sredstva, poslovni leverid je vei zbog visoke amortizacije (rashoda perioda). U ovom sluaju, poslovna dobit se smanjuje jer smo ve naveli da rashodi perioda obrnuto srazmerno deluju na poslovnu dobit a samim tim dolazi do rasta poslovnog rizika. Faktori koji utiu na veliiinu mare pokria odnose se na: 1) visinu prodajnih cena, 2) visinu obima proizvodnje i obima prodaje, 3) visinu pariteta prodajnih i nabavnih cena, 4) visinu fizikog utroka materijala, energije, usluga i rada po jed.proizvoda, 5) stepen optimiranja strukture proizvodnje, 6) oblike prodaje, brzinu naplate potraivanja i duinu izmirenja obaveza i sl. Faktori koji utiu na veliinu rashoda perioda (Am+Ft) odnose se na: 1) visinu ulaganja u osnovna sredstva, 2) visinu trokova organizacije preduzea, 3) visinu trokova prodaje, 4) visinu trokova odravanja i osiguranja uloenih sredstava, 5) stepen iskorienja kapaciteta za postizanje neutralnog poslovnog rezultata i sl. Faktor poslovnog leverida predstavlja multiplikator procentualne promene prihoda od prodaje. Sa niim faktorom poslovnog leverida (rizika) na niem se nivou nalaze i promene poslovnog dobitka dotinog preduzea. Primera radi: Faktor poslovnog leverida = % Promene poslovnog dobitka (%Pdb) (nepromenjen paritet cena) % Promene obima prodaje (%Opr) 2,55 = sledi da je poslovni dobitak povean sa 12,75% na 25,5% Sa 5% na 10% je promena prihoda od prodaje ***itati od dole ka gore (prvo sa 5% na 10%... ) 1,55 = sledi da je Pdb poveana sa 7,75% na 15,5% Sa 5% na 10% je ostala promena prih.od prod. Ali, Moje pojanjenje: - Vidimo da sa niim faktorom poslovnog leverida (1,55) na niem nivou se nalaze i promene poslovnog dobitka (on je u brojiocu), jer u drugom sluaju Pdb se poveava za 7,25% sa poveanjem prihoda od prodaje sa 5% na 10%, Dok u prvom sluaju, kada je faktor poslovnog leverida 2,55 pri istom procentualnom poveanju prihoda od prodaje, sledi da se Pdb poveava za 12,75%. Za faktor poslovnog leverida je karakteristino da pokazuje za koliko puta se bre menja poslovni dobitak nego to se menja prihod od prodaje (pod uslovom da je nepromenjen paritet prodajnih i nabavnih cena). Faktor poslovnog leverida = % Promene poslovnog dobitka (%Pdb) (nepromenjen paritet cena) % Promene obima prodaje (%Opr)

Ako se menjaju pariteti prodajnih i nabavnih cena tada faktor poslovnog leverida pokazuje koliko se puta bre menja poslovni dobitak nego to se menja mara pokria. Faktor poslovnog leverida= Mara pokria (Mp) (promenjen paritet cena) Poslovni dobitak (Pdb) Poslovni leverid je mogue objasniti na primeru donje granice rentabiliteta i donje granice priliva i odliva novanih sredstava u preduzeu. Donja granica rentabiliteta predstavlja prelomnu taku izmeu prihoda od prodaje i ukupnih trokova dotinog preduzea. Promena poslovnog dobitka je srazmerno vea u odnosu na promenu obima prodaje. Razlog poiva u injenici da su fiksni trokovi sastavni deo ukupnih trokova i da imaju obrnuto kretanje sa promenom obima prodaje a da varijabilni trokovi kao deo ukupnih trokova uslovljeni su direktno ostvarenim obimom prodaje. Sa veim obimom prodaje i veim prihodima od prodaje, vei je i poslovni dobitak preduzea uz manju optereenost sa fiksnim trokovima. Dakle, razlika u optereenosti prihoda fiksnim trokovima ima za posledicu promenu poslovnog dobitka (mara pokria-rashodi perioda (Ft+Am)) u veem intenzitetu nego to je promena obima prodaje. (to je kao ono gore kad se bre menja poslovna dobit u odnosu na prihod od prodaje odnosno obim prodaje, ja barem mislim). Intenzitet tih promena se iskazuje putem poslovnog leverida. Odreivanje strukture kapitala preduzea direktno je uslovljeno intenzitetom dejstva poslovnog leverida. Kod kapitalno intenzivnih preduzea (sa visokim organskim sastavom kapitala, odnosno, visokim ueem fiksnih u ukupnim trokovima) male promene obima prodaje (njihov pad) izazivaju poslovni gubitak. Da bi se mogla doneti ispravna odluka o dinamici kretanja poslovnog dobitka neophodno je analizirati i dinamiku novanih tokova (primanja i izdavanja novca) u preduzeu. S obzirom da neki fiksni trokovi ne predstavljaju tekui izdatak novanih sredstava (npr. amortizacija, zakupnina, osiguranje i sl.) njihov uticaj nije direktan na fluktuacije obima prodaje. Za varijabilne trokove je karakteristino da su daleko vie uslovljeni dinamikom obima prodaje. to se tie prihoda, jedan deo prihoda ostaje vezan u potraivanjima od kupaca (nije direktan priliv sredstava) i ne predstavlja tekua primanja preduzea. Na nivou prelomne take primanja i izdavanja novanih sredstava treba meriti efekte poslovnog leverida, jer se u toj taki izdavanja novanih sredstava nadoknauju primanja novanih sredstava iz tekueg poslovanja. Prelomna taka primanja i izdavanja predstavlja gornji nivo gubitka koji je ravan iznosu fiksnih trokova (rashoda perioda) koji ne povlai sa sobom tekue izdatke novanih sredstava. Svako poveanje obima prodaje iznad navedene prelomne take predstavlja za preduzee poveani priliv novanih sredstava iznad odliva novanih sredstava, odnosno dobitak za preduzee. (amortizacija nam nije direktan odliv ve ta sredstva moemo privremeno da koristimo za finansiranje ). 2. FINANSIJSKI RIZIK (LEVERID) PREDUZEA Finansijski rizik (leverid) predstavlja rizik ostvarenja bruto dobitka u preduzeu.

Bruto dobitak predstavlja razliku izmeu poslovnog dobitka i neto rashoda finansiranja (kamata): Bruto dobitak (Bdb) = (Poslovni dobitak (Pdb)) (Neto rashodi finansiranja(Nrf)) Bruto dobitak sastoji se od poreza iz finansijskog rezultata i neto dobitka. Bruto dobitak (Bdb) = (Neto dobitak (Ndb)) + (Porez na dobit) Za finansijske rashode u preduzeu je karakteristino da izazivaju i utiu na finansijski leverid. Smanjenjem finansijskih sredstava u preduzeu, smanjuje se i finansijski leverid. Obim trokova po osnovu kamata (neto rashodi finansiranja) direktno zavisi od: 1) strukture kapitala (dominantan tui kapital povlai za sobom i vee trokove finansiranja), 2) obima autonomnih izvora (vei izvori povlae za sobom manje trokove finansiranja) 3) racionalnog upravljanja osnovnim i obrtnim sredstvima (smanjeno ulaganje u osnovna sredstva povlai za sobom smanjene dane vezivanja obrtnih sredstava, kao i manje trokove finansiranja) 4) visine i vrste kamatne stope (nia kamatna stopa povlai za sobom nie trokove finansiranja) i sl. Rizik ostvarenja bruto dobitka moe se iskazati faktorom finansijskog leverida koji se iskazuje kao kolinik izmeu poslovnog dobitka i bruto dobitka. Finansijski leverid = Poslovni dobitak/Bruto dobitak Putem faktora finansijskog leverida se moe utvrditi za koliko se bre menja bruto dobitak pri svakoj procentualnoj promeni poslovnog dobitka. Tenja svakog preduzea jeste da se eliminie uticaj finansijskog rizika na ostvarenje bruto dobitka. To je mogue ostvariti jedino pod uslovom da se preduzee finansira iz sopstvenog kapitala, kao i iz autonomnih izvora. S obzirom da je u praksi teko izbei neto rashode finansiranja (kamate), tenja menadmenta je da se oni svedu na minimum i umanji faktor finansijskog leverida a to se postie: - poveanjem poslovnog dobitka, smanjuje se rizik ostvarenja bruto dobiti - da bi preduzee povealo poslovnu dobit treba poveati maru pokria uz smanjenje rashoda perioda bez kamate. Dakle, preduzee treba: - s jedne strane da utie na poveanje prihoda od prodaje uz smanjenje varijabilnih rashoda (to je poveanje mare pokria) i - s druge strane da utie na smanjenje fiksnih, relativno fiksnih trokova sadranih u prodatim proizvodima kao i samih trokova prodaje (smanjenje rashoda perioda). Ukoliko preduzee poseduje strukturu sredstava u kojoj su dominantna osnovna sredstva tada su prisutni visoki rashodi perioda (fiksni rashodi) bez kamate re je o prisustvu visoke amortizacije, uz nizak poslovni dobitak i izraajan finansijski rizik, (ja mislim da je poslovni rizik).

U takvim uslovima visoki finansijski rizik je jedino mogue umanjiti pomeranjem strukture kapitala u korist sopstvenog kapitala (da bi se trokovi kamata/neto rashodi finansiranja sveli na minimum). Poveanjem sopstvenog kapitala u odnosu na tui (pozajmljeni) kapital, smanjila bi se kamata, odnosno trokovi finansiranja i pribliio nivo bruto dobitka ka poslovnom dobitku (jer u formuli treba posmatrati inverzno odnos kada se tumai, Ffl pokazuje za koliko bre se menja bruto dobitak pri svakoj procentualnoj promeni poslovnog dobitka). 3. STOPA PRINOSA I STRUKTURA KAPITALA PREDUZEA Kada je stopa prinosa na ukupni kapital na istom nivou kao i prosena kamatna stopa na tui kapital, tada svako pomeranje strukture kapitala u preduzeu utie neutralno na stopu prinosa na sopstveni kapital. Stopa prinosa na sopstveni kapital se ne menja bez obzira na promenu strukture kapitala, iz razloga neutralnog dejstva finansijskog rizika. Stopa prinosa na ukupni = Prosena kamatna stopa = Neutralna stopa prinosa na sopstveni kapital na tui kapital kapital bez obzira na promenu strukture kapitala Kada je u preduzeu stopa prinosa na ukupni kapital vea od prosene kamatne stope na tui kapital, svaka promena strukture kapitala i to u korist tueg kapitala, ima za posledicu poveanje stope prinosa na sopstveni kapital. Produkuje se pozitivno dejstvo finansijskog leverida na stopu prinosa na sopstveni kapital. Stopa prinosa na ukupni > Prosena kamatna stopa = Poveanje stope prinosa na sopstveni kapital na tui kapital kapital (uz uslov promene strukture kapitala u korist tueg kapitala) 'UK > 'k => raste 'SK uz uslov da u strukturi UK raste TK-tui kapital Re je o tome da mi u strukturi ukupnog kapitala poveavamo jeftiniji kapital, a to je u ovom sluaju tui kapital pa je zato pozitivno poveavati tui kapital sve dok je stopa prinosa na ukupni kapital vea od prosene cene tueg kapitala. *** podsjetiti se finansijske poluge pogledati u svesku i knjigu na str. 107 Efekat finansijskog leverida se moe izraunati na sledei nain: Finansijski = ('UK 'k (prosena kamatna stopa )) x Iznos tueg kapitala (TK) leverid na tui kapital FFL = ('UK 'k) x TK Kada je stopa prinosa na ukupni kapital ('UK) nia od prosene kamatne stope na tui kapital (k'), svaka promena strukture kapitala u korist tueg kapitala (TK) ima za posledicu smanjenje stope prinosa na sopstveni kapital ('SK) Finansijski leverid deluje negativno na stopu prinosa na sopsteni kapital. 'UK < k' => smanjenje stope prinosa na sopstveni kapital (uz uslov promena strukture kapitala u korist tueg kapitala) ***Detaljnije vidjeti u svesci i knjizi uz papir i olovku, str. 192/193/194

4. SLOENI RIZIK (LEVERID) PREDUZEA Sloeni rizik pojavljuje se kao neizvesnost pri ostvarivanju bruto dobitka, neto dobitaka i prinosa na sopstveni kapital. *** Stopa prinosa na sopstveni kapital se izraunava kao kolinik Neto dobiti i Sopstvenog kapitala tj. 'SK = Ndb/SK *** Stopa prinosa na ukupni kapital se izraunava kao kolinik Poslovne dobiti i Ukupnog kapitala tj. 'UK = Pdb/UK *** Faktor finansijskog leverida = Pdb/Bdb (Ndb+Porezi ili Pdb-Kamate) *** Faktor sloenog leverida = MP/Bdb ili FFL x FPL Za izraunavanje faktora sloenog leverida neophodno je imati podatke o: - visini mare pokria (MP), - Prih.od prodaje Varijab.trok. - poslovnog dobitka (Pdb), - Mara pokria Rash.perioda - bruto dobitka (Bdb), - Poslovna dobit Rash.finans. (k') - faktora poslovnog leverida (FPL) - Pdb/Prih.od pr. (%) ili MP/Pdb - faktora finansijskog leverida (FFL) - Poslovna dobit/Bruto dobit Ako uporedimo 2 preduzea, A i B sa razliitim organskim sastavom kapitala videemo da: - kod preduzea A koji ima nizak organski sastav kapitala, to znai da dominaciju imaju obrtna nad osnovnim sredstvima, faktor poslovnog leverida je nizak jer su niski fiksni trokovi (niska amortizacija) odnosno niski su rashodi perioda. Dakle, struktura kapitala je pomerena ka obrtnim sredstvima i u preduzeu je prisutan vei stepen faktora finansijskog leverida. Preduzee kao posledicu ovakvog stanja ima mogunost pomeranja strukture kapitala ka tuim izvorima i prisustva (kao to smo ve rekli) veeg stepena finansijskog leverida. Preduzee nee teiti da pomera strukturu sredstava ka osnovnim, jer bi rastao faktor poslovnog leverida a pri delovanju visokog faktora finansijskog rizika, nizak faktor poslovnog rizika e ga jednim delom kompenzirati. - kod preduzea B izraen je visok faktor poslovnog leverida. U strukturi sredstava u ovom preduzeu dominiraju osnovna sredstva, visoka amortizacija, odnosno dominiraju visoki rashodi perioda. Ovo preduzee s obzirom da ima visok faktor poslovnog leverida trebalo bi da svede na minimum faktor finansijskog leverida zbog kompenzatornog dejstva prema visokom nivou poslovnog leverida. Ovakvo preduzee treba da smanji rashode finansiranja putem pomeranja strukture kapitala u korist sopstvenog kapitala. Za menadment preduzea je najbolje da tei da zadri faktor sloenog leverida na to niem nivou.

PORESKI SISTEM I PORESKA POLITIKA U FUNKCIJI FINANSIJSKOG MENADMENTA PREDUZEA 1.POJAM I KARAKTERISTIKE PORESKOG SISTEMA I PORESKE POLITIKE Elementi oporezivanja se odnose na: 1) predmet oporezivanja (imovina, dobitak, promet i poslovne transakcije), 2) poreskog obveznika (fiziko ili pravno lice koje je duno platiti porez),

3) poreskog platioca (lice koje stvarno plaa porez, bez razlike da li je to lice poreski obveznik), 4) poresku osnovicu (imovina, prihod i profit poreskog obveznika), 5) poresku stopu (porez iskazan u procentima u odnosu na poresku obavezu). Poreska politika poiva na poreskim naelima, kao to su: 1) finansijsko naelo (optosti i elastinosti), 2) ekonomsko naelo (ravnomernosti), 3) finansijsko-tehniko naelo (ugodnosti i jeftinoe), 4) socijalno-politiko naelo. naelo optosti porez treba da plaaju svi graani naelo elastinosti stalno prilagoavanje poreske politike svim privrednom sistemu naelo ravnomernosti (ravnopravnosti) naglasak na jednakost poreskih obaveza i protivno je dvostrukom oporezivanju naelo ugodnosti porez treba naplatiti u momentu kada poreski dovoljno sredstava naelo jeftinoe polazi od racionalnog organizovanja poreske (smanjenja trokova). promenama u u podnoenju obveznik ima administracije

2. AKCIZA Akciza se plaa na sledee vrste proizvoda: 1) derivati nafte 2) duvanske preraevine 3) alkoholna pia 4) etil alkohol 5) kafa, sirova, prena, mlevena i ekstrakt kafa 6) so za ishranu 7) luksuzni proizvodi. Osnovica za obraun akcize jeste jedinica mere ili prodajna cena proizvoda. Osnovica za obraun akcize kod duvanskih preraevina i kafe jeste jedinica mere, dok je kod svih ostalih proizvoda prodajna vrednost ili vrednost uveene robe. (ovo samo proitati) Akciza se ne plaa na: 1) proizvode koje izvozi proizvoa, 2) proizvode koji se uvoze radi prodaje u slobodnim carinskim prodavnicama, 3) proizvode koji su pod uslovom reciprociteta, 4) uvoz humanitarne pomoi posredstvom Crvenog krsta i specijalizovanih agencija za izbegla i raseljena lica Obraun akcize ne treba vriti jedino u sluajevima: 1) kada proizvoa otpremi proizvode iz fabrike radi izvoza, 2) kada vri smetaj proizvoda u akcizno skladite. Primer obrauna akcize: 1) Redni broj 2) Naziv proizvoda 3) Jedinica mere 1. prirodna rakija litar

4) Koliina 5) Cena po jedinici bez akcize 6) Iznos prodajne vrednosti proizvoda 7) Stopa akcize 8) Iznos akcize 9) Osnovica poreza 10) Stopa poreza 11) Iznos poreza 12) Posebna Republika taksa 4.000 13) Ukupna prodajna vrednost. 3. POREZ NA DODATU VREDNOST Str. 202 iz knjige PDV i Porez na promet

8.000 20 160.000 30% 48.000 208.000 18% 37.440 249.440

Predmet oporezivanja PDV-a su: 1) isporuka robe i pruanje usluga koje poreski obveznik vri uz naplatu naknade 2) uvoz robe iz inostranstva Kod agrara (poljoprivrede) poljoprivrednici se mogu opredeliti da li e biti stalni ili povremeni obveznici PDV-a. Kod prometa usluga predmet oporezivanja su usluge u vezi lon poslova i razmene usluga za robu ili druge usluge. Upotreba robe za line potrebe smatra se prometom usluga tako da se na te usluge plaa PDV. Za promet u inostranstvu karakteristino je da ne podlee PDV-u. Izvoz se oporezuje nultom stopom dok na uvoz se obraunava i plaa PDV.

Za PDV se moe rei da ima znaajne prednosti, a neke od njih su: 1) primenom PDV-a ostvaruje se vei obrt poreskih prihoda, 2) ima iri obuhvat robe i usluga kao i iru poresku osnovicu, 3) lake se prate robe u svim fazama prometnog ciklusa, 4) uspostavlja se automatska kontrola finansijskog poslovanja, 5) smanjuje se mogunost poreske evazije, 6) svaki kupac je zainteresovan za ispravnost podataka na fakturama jer na osnovu njih ostvaruje pravo na odbitak poreza, 7) primenom PDV-a nabavka kapitalne opreme i investicija oslobaa se od oporezivanja.

4. POREZ NA DOBIT KORPORACIJE Sistem oporezivanja dobiti korporacije (preduzea) moe imati direktni i indirektni uticaj na: 1) profitabilnost ulaganja (da li vriti ili ne vriti dalje ulaganje u preduzee) 2) neto dobit (forsirati vei ili manji rezultat preduzea) 3) strukturu, pravce i varijante finansiranja preduzea (koristiti tue ili sopstvene izvore, ulaganja u industriju, agrar ili trgovinu, u proizvode za domae ili inostrano trite),

4) oblik organizovanja preduzea (veliko ili malo preduzee, akcionarsko, inokosno ili ortako preduzee), 5) trgovina hartijama od vrednosti (dugorone ili kratkorone hov) i sl. 5. ZAKONSKA REGULATIVA POREZA NA DOBIT PREDUZEA Prema zakonu o porezu na dobit preduzea, poreski obveznici su: 1) akcionarska drutva 2) drutva sa ogranienom odgovornou 3) komanditna drutva 4) ortaka drutva 5) javna preduzea 6) zadruge 7) rezidenti i nerezidenti. Pri utvrivanju oporezive dobiti priznaju se: 1) trokovi materijala i nabavna vrednost prodate robe, 2) trokovi zarada, 3) amortizacija stalnih sredstava, 4) izdaci za zdravstvene, kulturne, obrazovne, naune, humanitarne i sportske namene, 5) izdaci za reklamu, propagandu i reprezentaciju, 6) otpis vrednosti pojedinanog potraivanja, 7) ispravke vrednosti pojedinanog potraivanja, 8) obraunate kamate, 9) plaeni porezi na imovinu, 10) dugorona rezervisanja za obnavljanje prirodnih bogatstava. Poreski podsticaji: 1) Primena ubrzane amortizacije kod stalnih sredstava - kod ubrzane amortizacije stope mogu biti i do 25% vie od propisanih. Ubrzana stopa amortizacije moe se primenjivati kod stalnih sredstava koja su u funkciji: o spreavanja zagaivanja vode, vazduha, zemljita o ublaavanje buke o utede energije o poumljavanje i korienje sekundarnih industrijskih sirovina a moe i kod o stalnih sredstava koja su u f-ciji nauno-istraivakog rada, raunarske opreme, kolovanja i obuke kadrova. 2) Vezani su i za oblike poreskih oslobaanja: - onaj poreski obveznik koji ostvari viak prihoda nad rashodima do 300.000 dinara (nedobitna organizacija) stie pravo na poresko oslobaanje. Uslov za nedobitnu organizaciju jeste da nerasporeuje tako ostvareni viak svojim osnivaima, menaderima, zaposlenima ili sa njima povezanim licima. 3) Odobravanje poreskih kredita - poreski obveznik koji je u poslovnoj godini ulagao u osnovna sredstva, u sopstveno registrovanoj delatnosti, ima pravo na poreski kredit i to u visini od 20% izvrenog ulaganja. Ako su u pitanju mala" preduzea, tada se priznaje pravo na poreski kredit u visini do 40% izvrenog ulaganja u osnovna sredstva u sopstvenoj registrovanoj delatnosti. Poreski obveznik koji na neodreeno vreme zaposli nove radnike ima pravo da obraunati porez na dobit preduzea umanji za iznos isplaenih bruto zarada.

Poreski obveznik koji uloi novana sredstva u kupovinu osnovnih sredstava ili u ija osnovna sredstva ulau druga lica (i to vie od 600 miliona dinara) uz dodatno zaposlenje 100 radnika na neodreeno vreme, oslobaa se plaanja poreza na dobit preduzea u narednih 10 godina (srazmerno obimu ulaganja). FINANSIJSKA STRATEGIJA PREDUZEA 1) FINANSIJSKA STRATEGIJA DUGORONIH PLASMANA U uslovima inflacije, dugoroni plasmani direktno izazivaju inflatorni gubitak, jer se u momentu naplate plasmana manje moe kupiti realnih dobara nego u momentu njihovog plasmana. Za svako preduzee je vano da sa aspekta finansijske strategije (dugoronih) plasmana utie na: 1) smanjenje rizika naplate dugoronih plasmana, 2) maksimiranje prinosa po osnovu dugoronih plasmana, 3) ouvanje vrednosti ulooene u dugorone plasmane. Rizik naplate dugoronih plasmana mogue je smanjiti na sledei nain: 1) analizom kreditne sposobnosti dunika, 2) opredeljivanjem za dunika koji ima solidarnu odgovornost sa drugim preduzeima, 3) postojanjem garancije za povrat plasmana od strane treeg lica. Analiza kreditne sposobnosti dunika predstavlja ocenu o dunikovoj finansijskoj sposobnosti da buduu obavezu na vreme izmiri. Analiza se odnosi na dugorono finansijsku ravnoteu, analizu zaduenosti i analizu rentabilnosti dunika. Za solidarnu i supsidijarnu odgovornost je karakteristino da moe uticati na smanjenje ili poveanje rizika naplate dugoronih plasmana. Treba voditi rauna da li je dunik kreditno sposoban i da li druga preduzea koja imaju solidarnu ili supsidijarnu odgovornost sa dunikom su kreditno sposobna. Rizik naplate dugoronog plasmana moe se smanjiti garancijom treeg lica, da e u uslovima neizmirenja obaveza od strane glavnog dunika to tree lice o roku izmiriti dospelu obavezu. Rizik naplate se na ovaj nain smanjuje pogotovo ako je to tree lice na dui vremenski period kreditno sposobno. Maksimiranje prinosa po osnovu dugoronih plasmana U uslovima kada su dugoroni plasmani u obliku kredita, tada se prihod ostvaruje po osnovu kamata, a u uslovima kada je dugoroni plasman u obliku zajednikog ulaganja, prihod se ostvaruje po osnovu zajedniki ostvarene dobiti. I jedan i drugi oblik dugoronog plasmana predstavljaju direktan prihod preduzea. Da bi se ublailo dejstvo inflacije (obezvreivanja vrednosti) na dugorone plasmane, neophodno je: 1) maksimirati stopu prinosa na dugorone plasmane, 2) ugovoriti revalorizaciju dugoronih plasmana, 3) sredstva plasirati u valuti ija je stopa inflacije mala (beznaajna), 4) skratiti rokove dugoronih plasmana i ubrzati mobilizaciju dugoronih sredstava,

5) prestati sa novim dugoronim plasmanima u uslovima izvesnosti visoke stope inflacije i sl. 2) FINANSIJSKA STRATEGIJA DUGORONIH IZVORA Finansijska strategija dugoronih izvora tei da: 1) smanji finansijske rashode (mogue je smanjiti jaanjem sopstvenih izvora ili tuih izvora po niim kamatama-jeftini tui kapital), 2) uskladi dugorone izvore sa dugoronim plasmanima (po obimu i strukturi). Finansijska strategija dugoronih izvora obuhvata usklaenost obima dugoronih izvora s obimom dugoronih ulaganja, i s druge strane, prilagodljivost strukture dugoronih izvora sa strukturom dugoronih ulaganja. Odnos izmeu dugoronih izvora i dugoronih ulaganja moe biti trojak: 1) dugoroni izvori su jednaki dugoronim ulaganjima (Di = Du), 2) dugoroni izvori su vei od dugoronih ulaganja (Di > Du), 3) dugoroni izvori su manji od dugoronih ulaganja (Di < Du). U uslovima kada su Di > Du, tada novana sredstva prevazilaze rezervna likvidna sredstva u preduzeu. Njihov nesklad je mogue dovesti u stanje finansijske ravnotee: 1) poveanjem dugoronih ulaganja, 2) smanjenjem tuih dugoronih izvora. U uslovima kada su Di < Du, tada je neophodno poveati dugorone izvore i uspostaviti meu njima dugoronu finansijsku ravnoteu. Poveanje dugoronih izvora je mogue ostvariti: 1) produenjem rokova otplate tuih dugoronih izvora, 2) korienjem (uzimanjem) novog dugoronog izvora (kredita), 3) konverzijom kratkoronih kredita u dugorone kredite, 4) poveanjem sopstvenih izvora (vea akumulacija) i sl. 3) FINANSIJSKA STRATEGIJA KRATKORONIH POTRAIVANJA Kratkorona potraivanja obuhvataju: 1) potraivanja po osnovu datih avansa dobavljaima, 2) potraivanja od radnika po osnovu putnih akontacija i manjkova, 3) potraivanja od eksternih uesnika u raspodeli dobiti, 4) potraivanja po osnovu kratkorono uloenih sredstava, 5) potraivanja po osnovu datih kratkoronih finansijskih kredita, 6) potraivanja po osnovu prodate robe kupcima, 7) potraivanja od kupaca.

Stepen rizika naplate kratkoronog potraivanja mogue je smanjiti dejstvom sledeih faktora: 1) limitiranjem gornjeg iznosa kratkoronog potraivanja (najvei iznos vrednosti robe koji se dozvoljava prodati kupcu), 2) ugovaranjem zatezne kamate (po isteku roka naplate potraivanja pod uslovom da kupac nije na vreme izmirio svoje obaveze prema poveriocu),

3) izborom najpovoljnijeg oblika naplate potraivanja (virmanska doznaka, menica, ek i akreditiv; najmanji rizik ima naplata putem akreditiva, zatim eka pa tek onda menicom i virmanskom doznakom), 4) osiguranjem kratkoronog potraivanja (tehniki se obavlja kod osiguravajuih kompanija, sa ciljem da se isto naplati ukoliko se dokae da prodavac naplatu potraivanja nije mogao da naplati od kupca). (Za kratkorona potraivanja je karakteristino, da u uslovima inflacije izaziva inflatorni gubitak ime se direktno utie na visinu obezvreivanja kratkoronih potraivanja. Gubitak moe biti dvojak: 1) inflatorni gubitak nastao zbog domae inflacije i potraivanjima koja se nalaze u domaoj valuti, 2) inflatorni gubitak nastao zbog inflacije u stranoj zemlji i potraivanjima koja se nalaze u stranoj valuti (te zemlje)). 3) Negativno dejstvo inflatornih gubitaka (kod kratkoronih potraivanja) se umanjuje putem: 1) svoenja roka naplate na minimum, 2) usklaivanjem i zaraunavanjem kamata na kratkorona potraivanja, 3) stalnom kontrolom blagovremene naplate potraivanja, 4) smanjenjem prodaje na kredit, 5) davanjem kasa-skonta za bre plaanje, 6) brzim ispostavljanjem faktura. 4) FINANSIJSKA STRATEGIJA KRATKORONIH IZVORA Finansijska strategija kratkoronih izvora odnosi se na: 1) kratkorone oroene izvore, 2) kratkorone autonomne izvore. Kratkorono oroeni izvori su izvori sredstava do godinu dana i odnose se na: 1) kratkorone kredite, 2) obaveze nastale po kratkorono uloenim sredstvima. Kratkoroni autonomni izvori raspoloivi su na odreeni vremenski period i odnose se na: 1) obaveze prema dobavljaima, 2) obaveze po primljenim avansima od kupaca, 3) obaveze po porezima i doprinosima, 4) obaveze po osnovu zarada, 5) obaveze po osnovu kamata, 6) obraunati a ne naplaeni prihodi (PVR), 7) obaveze prema sredstvima posebne namene. Osnovna razlika izmeu navedenih kratkoronih izvora (oroenih i autonomnih) jeste u tome da kratkoroni oroeni izvori izazivaju finansijske rashode (npr. kamata na kredit) dok kratkoroni autonomni izvori ne izazivaju finansijske rashode (to su redovne obaveze u poslovanju moja reenica ). Finansijskom strategijom kratkoronih izvora uspostavljaju se sledee relacije: 1) usklauju se obim i struktura kratkoronih izvora sa obimom i strukturom kratkorono uloenih sredstava,

2) smanjuju se finansijski rashodi, uz poveanje prihoda po osnovu kratkoronih izvora, 3) eliminiu se dodatni rashodi izazvani inflacijom. Kratkoroni izvori (oroeni i autonomni) treba da su jednaki zbiru: 1) sezonskih zaliha (Zsz), 2) kratkoronih potraivanja (Kp), 3) raspoloive rezerve likvidnosti (Rln), Ki(o, a) = Zsz + Kp + Rln (Ukoliko su Ki(o, a) > Zsz, utoliko je za njihovu razliku vei i iznos novca (Kp + Rln) koji potie iz kratkoronih izvora i obrnuto. Dakle, Ki(o, a) Zsz = (Kp + Rln), to znai da Ki(o, a) deluje direktno srazmerno na Kp+Rln i obrnuto Ako Ki(o, a) premauju izvor Zsz i Kp tada je mogue iz tog dela novane razlike finansirati i stalne zalihe (koje se inae finansiraju iz dugoronih izvora). Dakle, kada je Ki(o, a) > Zsz +Kp tada se iz njihove razlike (N) finansiraju stalne zalihe (Zst). Kratkoroni oroeni izvori treba da se izjednae sa Zsz i Kp (po osnovu prodaje na kredit i kratkorono uloeni/udruenih sredstava). Dakle, Ki(o) = Zsz + Kp (k, us) Kp (k, us) kratkorona potraivanja po osnovu kredita i uloenih sredstava Ki(o) kratkoroni oroeni izvori Autonomni kratkoroni izvori treba da su vei od kratkoronih potraivanja, jer bi u protivnom rezervna likvidna novana sredstva izazvala finansijske rashode kod preduzea. Dakle, Ki(a) > Kp S obzirom da kratkoroni autonomni izvori ne izazivaju finansijske rashode oni su sa aspekta rentabilnosti povoljniji (jer su besplatni) za finansiranje sezonskih zaliha i kratkoronih potraivanja po osnovu kredita i uloenih sredstava. Meutim, sa aspekta likvidnosti, autonomni izvori bi mogli finansirati sezonske zalihe i kratkorona potraivanja jedino pod uslovom da su znatno vei od kratkoronih potraivanja i da se permanentno obnavljaju na odreenom nivou. To znai, da bi rok plaanja obaveza prema dobavljaima (autonomni izvor) trebao biti daleko dui, nego to je rok naplate potraivanja od kupaca. 5. FINANSIJSKA STRATEGIJA NOVANIH SREDSTAVA Svaka finansijska strategija novanih sredstava treba da vodi rauna o: 1) rokovima raspoloivosti novanih sredstava, 2) potrebnoj koliini novanih sredstava za odravanje likvidnosti, 3) upotrebi vika novanih sredstava. Raspoloivost novanih sredstava je mogue prikazati uporeivanjem: s jedne strane, dugoronih i kratkoronih izvora i s druge strane, osnovnih sredstava, dugoronih plasmana, obrtnih sredstava, zaliha i kratkoronih potraivanja.

Ako su dugor. i kratkor. izvori > osnovna sredstva+dugor.plasm.+zalihe+kratk.potraivanja, tada njihovu razliku sainjavaju dugorona i kratkorona novana sredstva. (Di + Ki) (Sos + Dpl + Z(st,sz) + Kp) = N(kratk.,dugor.) Razlika izmeu neto obrtnog fonda (Di-(Sos + Dpl)) i stalnih zaliha (Zst) predstavlja dugorona novana sredstva (Nd). Di (Sos+Dpl) = Obrtni fond; NOF Zst = Nd

Razlika izmeu kratkoronih izvora (Ki) i zbira sezonskih zaliha sa kratkoronim potraivanjima predstavlja kratkorono novana sredstva. Ki (Zsz + Kp) = Nk Shema na str. 223, pogledati je... Skraeno: Osnovna sredstva (Sos) Dugoroni plasmani (Dpl) Zalihe stalne (Zst) Zalihe sezonske (Zsz) Kratkor. potraivanja (Kp) Novana sredstva (N) - dugorona (Nd) - kratkorona (Nk) DUGORONI IZVORI KRATKORONI IZVORI

Rezervu likvidnih sredstava nije jednostavno odrediti jer ona zavisi od veeg broja faktora, kao to su: 1) stepen sinhronizacije priliva i odliva novanih sredstava u kratkim rokovima, 2) nain sankcionisanja nelikvidnosti preduzea (blokada rauna,reprogram obaveza), 3) nain obavljanja novanog poslovanja (putem poslovnog rauna, asignacijom, cesijom, kompenzacijom). (Viak raspoloivih novanih sredstava moe se dugorono upotrebiti za: 1) pribavljanje osnovnih sredstava, 2) prevremenu otplatu dugorono pozajmljenih izvora, 3) zajednika ulaganja u zemlji i inostranstvu, 4) dugorono plasiranje, 5) prevremenu otplatu kredita prema inostranstvu i sl. Viak raspoloivih novanih sredstava moe se kratkorono upotrebiti za: 1) prevremenu otplatu kratkorono pozajmljenih izvora, 2) kratkorona ulaganja u obliku robnih i finansijskih kredita, 3) poveanu nabavku sirovina i materijala.) Ouvanje vrednosti novanih sredstava mogue je praktino ostvariti: 1) dranjem novca na poslovnom raunu (obraun aktivnih i pasivnih kamata),

2) ulaganjem novca na depozit sa otkaznim rokom (predstavlja deponovana novana sredstva kod poslovne banke, koja se mogu bez vremenskog ogranienja povui svakodnevno uz najavu poslovnoj banci da e sredstva biti povuena, po osnovu ovog depozita se ostvaruje prinos u vidu pasivne kamate koju plaa banka) i 3) kupovinom hartija od vrednosti (ulaganje u kratkorone i dugorone HOV i ostvarivanje dividende). 6. FINANSIJSKA STRATEGIJA OSNOVNIH SREDSTVA Strategija osnovnih sredstava treba da je usmerena na stepen iskorienja proizvodnog kapaciteta koji je iznad donje take rentabilnosti preduzea. to znai, da e Mara pokria (Prih.od prod.-Varij.trok.) biti iznad Fiksnih trokova preduzea (mislim da se to odnosi na ono MP Rp = Pdb). Ukoliko je Mara pokria jednaka Fiksnim trokovima (rashodima) tada se Obim proizvodnje ostvaruje na Donjoj taki rentabilnosti preduzea (ukupni prihodi=ukupni trokovi(rashodi)). Obim proizvodnje za ostvarenje Donje take rentabilnosti preduzea se dobija stavljanjem u odnos: Dt(r) = _______Ft______ NPcg V tjg Dt(r) Ft NPcg Vtjg donja taka rentabilnosti ukupni fiksni trokovi (trokovi perioda) neto prodajna cena gotovih proizvoda varijabilni trokovi po jedinici gotovog proizvoda.

Pozitivno udaljavanje stepena iskorienja kapaciteta od donje take rentabilnosti ( a to znai ostvarivanje dobiti) mogue je postii: 1) smanjivanjem obima ulaganja u osnovna sredstva, 2) stavljanje u prvi plan ulaganja u osnovna sredstva koja direktno uestvuju u procesu proizvodnje (koja mogu doneti nove proizvode), 3) stavljanje u drugi plan ulaganja u osnovna sredstva koja stvaraju uslove za proces proizvodnje. 7) FINANSIJSKA STRATEGIJA SOPSTVENOG KAPITALA, TUEG KAPITALA I DUGORONOG REZERVISANJA Prema bilansnoj emi, sopstveni kapital se sastoji iz: 1) nominiranog kapitala (akcionarski kapital, trajni ulozi drugih lica, inokosni kapital, ortaki kapital, akumulirani dobici preduzea), 2) nenominiranog kapitala (rezerve, nerasporeena dobit iz ranijeg perioda). Tui kapital, odnosno dugorono pozajmljeni kapital predstavlja pribavljeni kapital putem: 1) dugoronih kredita, 2) emisije obveznica, 3) dugorono oroenih uloga treih lica. Dugorona rezervisanja predstavljaju rezervisanja za garancije da e se o roku i kvalitetno izvriti poslovni zadaci.

Dugorona rezervisanja predstavljaju sa dugoronim ulaganjima osnovu finansijske snage i finansijske stabilnosti preduzea. Cilj finansijske strategije sopstvenog kapitala, tueg kapitala, dugoronih rezervisanja jeste da: 1) uskladi sopstveni obim i strukturu sa obimom i strukturom dugoronih ulaganja, 2) smanji finansijske rashode, 3) zaustavi dodatne finansijske rashode u inflatornim uslovima, 4) odri realnu vrednost kapitala. ***(sledi detaljnije o taki 1. cilja finans. strategije i onda redom ) Ako su dugorona ulaganja > sopstv. kapitala, tueg kapitala i dugor. rezervisanja (dugor.sredstva) (dugoroni izvori) tada je jedino mogue dugoronu finansijsku ravnoteu uspostaviti na sledei nain: 1) poveanjem dugoronih rezervisanja, 2) odlaganjem raspodele dobitka iz prethodnih godina, 3) emisijom nove serije akcija, obveznica, dodatnim zaduenjem. (vea su nam plasiranja od naeg kapitala i rezervisanja, trebaju nam dodatna sredstva ) Ako su dugorona ulaganja < sopst. kapitala, tueg kapitala i dugor. rezervisanja, Tada su novana sredstva > od rezervnih likvidnih sredstava pa ih je neophodno dovesti u ravnoteu. Ravnoteu je mogue uspostaviti: 1) poveanjem iznosa dugoronih ulaganja, 2) smanjenjem iznosa tueg kapitala, 3) smanjenjem ili ukidanjem dugoronog rezervisanja u korist prihoda preduzea. ***(detaljnije o taki 2. cilja finans. strategije smanjenje finansijskih rashoda) Finansijski rashodi predstavljaju trokove finansiranja preduzea. Finansijske rashode je mogue smanjiti: 1) jaanjem sopstvenog kapitala (smanjenjem dugorono pozajmljenog kapitala) kojim se pokrivaju dugorona ulaganja, 2) pribavljanjem dugorono pozajmljenog kapitala po niim cenama (kamatama) i povoljnijim rokovima vraanja. *** (sledi detaljnije o taki 3. cilja finans. strategije zaustaviti dodatne finans. rashode u inflatornim uslovima) Razlog navedene strategije jeste u injenici da stvarna kamatna stopa raste bre od stope inflacije (k' je realno pozitivna) te izaziva u preduzeu rashode finansiranja. U takvim uslovima, menadmentu preduzea se ne preporuuje da se zaduuje putem dugoronih kredita. Ukoliko je stopa inflacije vea od stvarne kamatne stope (k' je realno negativna), tada preduzee putem dugoronih kredita ostvaruje inflatorni dobitak. U uslovima inflatornog poslovanja, menadment preduzea na dugorono pozajmljeni kapital ugovara realnu kamatnu stopu, dok se nominalna kamatna stopa izraunava na dva naina: 1) dodavanjem stopi inflacije iznosa ugovorene realne kamatne stope, (stopi inflacije dodaje se iznos ugovorene realne kamatne stope ), 2) revalorizacijom ugovorene realne kamatne stope i dodavanjem iste stopi inflacije.

Za inflatorne uslove poslovanja je karaktertistino da se vrednost sopstvenog kapitala moe poveati, smanjiti ili ostati nepromenjena. Dakle, Stopa rasta sopstvenog kapitala > ,< , ili = stopi inflacije - Za prvi sluaj je karakteristino, da se vrednost sopstvenog kapitala poveava te da se iz te vrednosti moe kupiti vie robe i usluga u tekuoj u odnosu na prethodnu poslovnu godinu. - Za drugi sluaj je karakteristino, da se vrednost sopstvenog kapitala smanjuje te da se iz te vrednosti moe kupiti manje robe i usluga u tekuoj u odnosu na prethodnu poslovnu godinu. - Za trei sluaj je karakteristino, da je vrednost sopstvenog kapitala ostala nepromenjena te se iz te vrednosti moe kupiti ista koliina robe i usluga u tekuoj kao i u prethodnoj poslovnoj godini. Da li e se u uslovima inflacije odrati realna vrednost sopstvenog kapitala, zavisi od pozitivnih propisa bilansiranja i od aktivnosti menadmenta preduzea koje treba da ini. 8) FINANSIJSKA STRATEGIJA KRATKORONIH PLASMANA Pod kratkoronim finansijskim plasmanom podrazumevaju se slobodna novana sredstva iznad likvidne rezerve preduzea koja se plasiraju na period krai od godinu dana. Presudan uticaj na opredeljenje menadmenta preduzea, da li e staviti u prvi plan (svoje finansijske strategije) kratkoroni finansijski plasman zavisi od: 1) rizika naplate kratkoronog finansijskog plasmana, 2) ouvanje vrednosti uloene u kratkoroni finansijski plasman. Pre svakog aktiviranja kratkoronog finansijskog plasmana neophodno je izvesti ocenu o kreditnoj sposobnosti budueg dunika, da li se kratkoroni finansijski plasman moe obezbediti garancijom treeg lica, odnosno da li potencijalni dunik raspolae sa kurentnim zalihama robe koje se mogu staviti u zalogu kao instrument obezbeenja naplate potraivanja.

9) FINANSIJSKA STRATEGIJA RASPODELE NETO DOBITI Neto dobit se izraava na sledei nain: 1) prihodi od prodaje u zemlji, 2) prihodi od prodaje u inostranstvu, 3) Redovni prihodi (1+2) 4) Prihodi od finansiranja 5) Vanredni prihodi 6) UKUPNI PRIHODI (3+4+5) 7) rashodi materijala, energije i sl. 8) zarade proizvodnih radnika, 9) vanredni rashodi, 10) Varijabilni rashodi (7+8+9) 11) amortizacija 12) preteno fiksni trokovi 13) zarade i zajednika potronja iz finans. rezultata 14) Fiksni i preteno fiksni rashodi Rashodi perioda (11+12+13)

15) Rashodi finansiranja 16) UKUPNI RASHODI (10+14+15) 17) MARA POKRIA (3-10/Redovni prihodi Varijabilni rashodi) 18) NETO RASHODI FINANSIRANJA (4-15/Prihodi od finansiranja Rashodi finansiranja) 19) POSLOVNI DOBITAK (17-14/Mara pokria Rashodi perioda) 20) BRUTO DOBITAK (6-16/19-18/UP-UR / Posl.dob. Neto rash.fin.) 21) Porezi i doprinosi iz rezultata (dobiti) 22) Uee ulagaa u zajednikom rezultatu 23) NETO DOBITAK AKUMULACIJA (20-21-22/Bruto dobit-Porezi-Uee) 24) BRUTO AKUMULACIJA (23-18/Neto dobitNeto rashodi finans.(kamate)) 25) FAKTOR POSLOV. RIZIKA (17/19 tj. Mara pokria/Poslovni dobitak) 26) FAKTOR FINANS. RIZIKA (19/20 tj. Poslovni dobitak/Bruto dobitak) 27) FAKTOR SLOENOG RIZIKA (25x26 tj. Faktor posl.rizika x Faktor finan.rizika) Finansijska strategija raspodele neto dobitka u preduzeu je dobro postavljena ukoliko ista obezbeuje: 1) finansiranje proste reprodukcije i dela proirene reprodukcije iz sopstvenih izvora, 2) rezerve preduzea sa kojim e se pokrivati mogui rizici u poslovanju, 3) saglasnost uesnika u raspodeli neto dobitka. Menadment preduzea se veoma esto opredeljuje, da se deo neto dobitka usmeri u rezerve preduzea sa svrhom obezbeenja od moguih rizika u poslovanju. Sredstva rezervi se mogu koristiti za: 1) razvojne programe preduzea, 2) retroaktivno poveanje zarada radnika u preduzeu, 3) naknade po izgubljenim sudskim sporovima, 4) oekivani pad cena gotovih proizvoda na tritu, 5) prevremenu otplatu dugoronih kredita, 6) otkup ranije emitovanih prioritetnih akcija, 7) pokrie gubitka izazvanog nekomercijalnim rizikom i sl.

FINANSIJSKA ULAGANJA PREDUZEA 1) VRSTE I KRITERIJUMI FINANSIJSKIH ULAGANJA Finansijska ulaganja predstavljaju ulaganja u potraivanja putem kojih se stvara finansijska aktiva (imovina) preduzea. Za moje opte znanje - Po zvaninoj metodologiji domicilne Centralne banke, novana akumulacija predstavlja razliku izmeu primanja za prodatu robu i usluge i izdavanja za trokove poslovanja (bez izdvajanja za amortizaciju, za doprinose, poreze, zarade, zajedniku potronju). - Finansijska tednja predstavlja razliku izmeu novane akumulacije i izdataka za investicije u osnovna i obrtna sredstva. To bi trebalo da izgleda ovako: 1) Primanja za prodatu robu i usluge,

2) Izdavanja za trokove poslovanja (bez izdvajanja za amortizaciju, doprinose, poreze, zarade, zajedniku potronju), 3) NOVANA AKUMULACIJA (1-2) 4) Izdaci za investicije u osnovna i obrtna sredstva 5) FINANSIJSKA TEDNJA (3-4) Visina finansijske tednje determinisana je sledeim elementima: 1) obimom novane akumulacije, 2) obimom izdataka za investicije u osnovna i obrtna sredstva, 3) stepenom stabilnosti privrednih kretanja, 4) stepenom razvijenosti trita finansijskih sredstava, 5) visinom kamatne stope, 6) namenom slobodnih finansijskih sredstava i sl. Finansijska ulaganja mogu biti u obliku: 1) novca (depozitni novac i gotovina), 2) kredita (kratkoroni i dugoroni krediti), 3) depozita (dinarskih i deviznih depozita kod banaka), 4) hartija od vrednosti (obveznica, akcija, komercijalnih zapisa i sl.) Opte prihvaeni kriterijum finansijskih ulaganja se odnose na: 1) sigurnost ulaganja, 2) korisnost ulaganja, 3) trinost ulaganja, 4) vremenski rok i 5) prilagodljivost ulaganja. Osnovni kriterijum svakog finansijskog ulaganja treba da poiva na ekonomskoj korisnosti, odnosno dobiti od ulaganja. Pored ekonomske koriste izraene u finansijskom rezultatu preduzea i druge koristi preduzea mogu biti relevantan kriterijum za finansijska ulaganja.

Te, dodatne koristi se odnose na: ***(pukica)*** 1) poveanje proizvodnosti rada, 2) smanjivanje trokova poslovanja, 3) sigurnost nabavke i dopreme sirovina i materijala, 4) usavravanje postojeih osnovnih sredstava (tehnoloki), 5) podizanje kvaliteta asortimana na vii nivo od postojeeg, 6) poveanje obima i strukture obrtnih sredstava, 7) smanjenje stepena zavisnosti proizvodnog procesa od uvoznih sirovina i repromaterijala, 8) vei stepen izvoza gotovih proizvoda, 9) ostvarivanje veeg stepena zaposlenosti, 10) eliminisanje uskih grla u proizvodnom procesu, 11) funkcionalne povezanosti nabavne, proizvodne, prodajne, finansijske i razvojne slube, i sl. 2. IZVORI FINANSIJSKIH ULAGANJA

Negativnosti koje se javljaju korienjem izvora finansiranja su: - raste rizik nelikvidnosti, - pojavljuje se zavisnost investitora od kreditora i ograniava se njegovo slobodno odluivanje, - pozajmljena sredstva treba vraati te platiti kamatu i kada nema dobiti, - pozajmljenim sredstvima mogu se izdanije pomoi preduzea koja imaju dovoljno vlastitih sredstava, a manje ona kojima su najvie potrebna zbog oskudnih vlastitih sredstava. EKSTERNI IZVORI FINANSIRANJA PREDUZEA (tabela na str. 238) Finansiranje iz eksternih izvora: - dugorono finansiranje, - lizing, - kratkorono finansiranje. Dugorono finansiranje: - sopstveni kapital (obine akcije, prioritetne akcije, trajni ulozi, dravni kapital, nenominirani kapital rezerve i nerasporeena dobit iz ranijeg perioda), - dugorone obaveze (obveznice, investicioni krediti, krediti razvojnih fondova, hipotekarni krediti). Lizing: finansijski lizing, lizing opreme i dobara.

Kratkorono finansiranje: - bankarski krediti (menini kredit, kontokorentni kredit, klasini bankarski kredit), - lombardni krediti (zaloga potraivanja, zaloga zaliha sirovina i gotovih proizvoda), - emisija kratkoronih HOV (blagajniki zapisi, komercijalni zapisi), - trgovaki krediti (avansi od kupaca, neplaene fakture od dobavljaa), - faktoring (prodaja kratkoronih potraivanja (prevremena), prodaja usluge uskladitenja robe). Period imobilizacije (nepokretljivosti) poslovnih sredstava ima direktnog uticaja na pojavu kratkoronog i dugoronog finansiranja preduzea. Mobilizacija sredstava znai sporije ili bre pretvaranje pojedinih njihovih oblika, materijalnih ili nematerijalnih u novana sredstva. Dugorono imobilisana sredstva se finansiraju iz sopstvenog kapitala i dugoronih kredita, iji je rok vraanja dui od jedne godine. Dugorono imobilisana sredstva obuhvataju: 1) osnovna sredstva u upotrebi po sadanjoj vrednosti, 2) osnovna sredstva u pripiremi, 3) osnovna sredstva van upotrebe, 4) trajna obrtna sredstva, 5) dugorone plasmane,

6) sumnjiva i sporna potraivanja. Kratkorono imobilisana sredstva se finansiraju iz kratkoronih izvora sredstava. Kratkorono imobilisana sredstva obuhvataju: 1) hartije od vrednosti, 2) kratkorona potraivanja iz poslovanja (kupci), 3) aktivna vremenska razgranienja, 4) dati avansi dobavljaima, 5) pretplate dobavljaima i dravi po osnovu poreza, 6) potraivanja od radnika, 7) sezonske zalihe, 8) kratkoroni plasmani. INTERNI I PRIKRIVENI IZVORI FINANSIRANJA PREDUZEA Interno i prikriveno finansiranje: - interno finansiranje, - prikriveno finansiranje. Interno finansiranje: - amortizacija, - nerasporeena dobit. Prikriveno finansiranje: - neiskazana dobit, - unapred naplaeni prihodi, - neplaene dospele obaveze, - pasivna vremenska razgranienja, - precenjivanje pasive, - potcenjivanje aktive.

3. METODE OCENE I RANGIRANJA INVESTICIONIH PROJEKATA Saglasno razvojnim programima preduzea, metode se mogu podeliti na: 1) statike metode, 2) dinamike metode. Statike metode zanemaruju faktor vreme, te svoju procenu temelje na nekom stanju bez obzira kolika je duina trajanja uloenih sredstava. Statika metoda ocene i rangiranja investicionih projekata obuhvata metodu povrata uloenih sredstava. Dinamike metode uzimaju u obzir vreme kao veoma bitan faktor pri izraunavanju ekonomske efikasnosti ulaganja u razvoj preduzea. Dinamike metode ocene i rangiranja investicionih projekata odnose se na: 1) metodu neto sadanje vrednosti, 2) metodu interne stope rentabiliteta, 3) MAPI metodu.

3.1. METOD POVRATA ULOENIH SREDSTAVA Ova metoda je statikog karaktera i putem nje se vri procena vremena u kojem bi trebao budui prihod od odgovarajuih ulaganja da dostigne obim uloenih sredstava. Ukoliko je vremenski period povrata ulaganja vei, utoliko su ulaganja manje rentabilna (zbog mogueg rizika) i obrnuto. Formula za izraunavanje povrata uloenih sredstava glasi: t = I / P-T t vreme povrata uloenih sredstava, I visina uloenih sredstava, P godinji prihod, T- godinji trokovi. Prednost se daje onoj alternativi kod koje je vreme povrata uloenih sredstava (t) krae. Ova metoda predstavlja korisnu informaciju za izvoenje rauna oko prihvatanja ili odbacivanja investicionog predloga. Nedostaci ove metode su: 1) da se zasniva na obraunatim prihodima, umesto da se zasniva na tokovima novca, 2) da se izostavlja iz obrauna vremensko razgranienje izmeu primanja i izdavanja novanih sredstava. 3.2. METOD NETO SADANJE VREDNOSTI Ova metoda je dinamikog karaktera i polazi od budueg (oekivanog) prihoda, koji se putem odreene diskontne stope svodi na sadanju vrednost, kako bi se utvrdilo da li e oekivana sredstva biti dovoljna za podmirenje iznosa ukupno uloenih sredstava i ostvarivanje planirane dobiti. Formula za izraunavanje sadanje vrednosti glasi: k = Pr / (1+d)n k sadanja (kapitalizirana) vrednost Pr godinji iznos prihoda koji se svodi na sadanju vrednost d diskontna stopa n vreme Pri izraunavanju neto sadanje (kapitalizirane) vrednosti potrebno je da se izrauna diskont za prihod, a posebno diskont za rashod, primenom ve navedene formule. Ukoliko je neto sadanja vrednost (k) vea kada se diskontuje prihod nego kada se diskontuje rashod, tada je sadanja vrednost ulaganja pozitivna i obrnuto. Faktori koji utiu na primenu ove metode su: 1) vremenski period trajanja efekata ulaganja, 2) godinji iznos prihoda i rashoda, 3) diskontna stopa. 3.3. METOD INTERNE STOPE RENTABILITETA Interna stopa rentabiliteta bie prisutna ukoliko je suma godinjeg prihoda vea nad sumom godinjeg rashoda. Interna stopa rentabiliteta izraunava se prema sledeoj formuli: R = Is Np / (1+(d)n

R interna stopa rentabiliteta Is ukupna ulaganja svedena na sadanju vrednost Np neto prihodi u godini (razdoblju) d diskontna stopa n vreme (broj godina) na koje se proraunavaju ulaganja. Odluka o ulaganjima se donosi na osnovu poreenja izraunate interne stope rentabiliteta sa nekom odreenom minimalnom stopom rentabiliteta (rezultat prethodnih investicionih aktivnosti). Ako je stopa rentabiliteta vea od odreene minimalne stope, tada se investiciono ulaganje prihvata i donosi pozitivna odluka o istom. Nedostatak ove metode je u tome to postoji vie reenja (zbog jednaine vieg reda kod izraunavanja diskontne stope). 3.4. MEUSOBNA USLOVLJENOST METODA PROCENE INVESTICIONIH PROJEKATA Metode interne stope rentabiliteta (povrata) i metode neto sadanje vrednosti daju isti predlog odluke: prihvatiti ili odbaciti investicioni projekat. GRAFIKON 1. Odnos izmeu neto sadanje vrednosti i interne stope rentabiliteta (povrata) (obavezno iz knjige na str. 243) Uporeujui ove dve metode moe se izvesti sledei zakljuak: - kada je diskontna stopa jednaka nuli, tada je neto sadanja vrednost jednaka ukupnim novanim primanjima umanjenim za ukupna novana izdavanja dotinog investicionog projekta. Dakle, najvea neto sadanja vrednost odvojenog investicionog projekta e biti kada je diskontna stopa jednaka nuli, a da su pri tome ukupna primanja vea od ukupnih izdavanja. - u sluajevima kada je prisutan rast diskontne stope (vei od nule) tada je prisutan pad (smanjenje) neto sadanje vrednosti buduih novanih primanja i rast (poveanje) sadanje vrednosti novanih izdavanja. Upravo ovo daje opadajui nagib liniji interne stope rentabiliteta (povrata). Taka S odreuje internu stopu rentabiliteta (to je taka gde se seku krivulja i apcisna osa). Ako je traena stopa rentabiliteta 10%, to je taka D tada je neto sadanja vrednost 5%, to je taka Y. S obzirom da je taka Y vea od nule, prihvata se projekat po metodi neto sadanje vrednosti. S obzirom da je traena stopa rentabiliteta 10%, to je taka D manja od interne stope rentabiliteta koja je 17%, to je taka S prihvata se predloeni projekat i po metodi interne stope rentabiliteta. Ukoliko bi bila traena stopa povrata vea od interne stope rentabiliteta, predloeni investicioni projekat bi se odbacio bez obzira koju metodu primenjivali. Za razliku od metode interne stope rentabiliteta, metoda neto sadanje vrednosti stvara uslove za ispravno rangiranje meusobno iskljuivih projekata. 3.5. METOD MAPI Putem ove metode treba dati odgovor na pitanje o mogunosti (opravdanosti) zamene starog sa novim osnovnim sredstvom, odnosno tehnologijom.

MAPI metoda polazi od injenice, da na investicione odluke ne smeju uticati samo podaci o knjigovodstvenoj vrednosti i otpisu osnovnih sredstava, ve treba uzeti u obzir i sledee, da ukoliko su efekti pozitivniji kod novog osnovnog sredstva tada staro (inferiorno) treba zameniti novim (superiornim) osnovnim sredstvom. S obzirom da se staro osnovno sredstvo zamenjuje pre isteka njegovog eksploatacionog perioda (amortizacionog veka), nuno je da se za taj iznos neamortizovane vrednosti poveaju investicioni trokovi novog superiornijeg osnovnog sredstva. Da bi se mogla doneti investiciona odluka treba projektovati faktor suprotnog minimuma i za staro i za novo osnovno sredstvo. Faktor suprotnog minimuma se utvruje na osnovu: 1) korisnog veka eksploatacije osnovnog sredstva 2) prosenog nivoa inferiornosti osnovnog sredstva 3) godinjeg iznosa trokova investicija. Uporeivanjem starog i novog osnovnog sredstva prema sva tri kriterijuma, te utvrivanjem prednosti jednoga nad drugim, dolazi se do zakljuka o moguoj investicionoj aktivnosti. Kod prihoda se posmatra vei ostvareni prihod, dok kod trokova se posmatraju nii trokovi to ide u prilog, tj. smatra se prednou osnovnog sredstva. Po MAPI metodi potrebno je, kao to smo ve naveli, izraunati posebno suprotan minimum (Smn) novog osnovnog sredstva i starog osnovnog sredstva, a zatim izvriti njihovo poreenje. Pri izraunavanju suprotnog minimuma kod novog osnovnog sredstva, MAPI metod polazi od sledee formule: Smn = korjen iz ( 2ig + (ki g) / 2) i investicioni iznos za novo osnovno sredstvo g godinji stepen inferiornosti novog osnovnog sredstva k kamatna stopa iskazana putem koeficijenta.

4. KARAKTERISTIKE INVESTICIONOG PORTFOLIA 4.1. DIVERZIFIKACIJA INVESTICIONOG PORTFOLIA Cilj svakog portfolia jeste da minimizira rizik putem diverzifikacije plasmana (diverzifikacija podrazumeva vie plasmana sa malim iznosima). Portfolio teorija stavlja naglasak na izbor optimalnog portfolia od strane racionalnih investitora, uz maksimiranje oekivanih prinosa i prihvatanja minimalnih rizika. Prinos po osnovu portfolia HOV-a ostvaruje se na dva naina: 1) prihod po osnovu promene vrednosti HOV-a, 2) prihod po osnovu svih novanih primanja ostvarenih posedovanjem aktive HOV-a (npr. dividenda). Prihod po osnovu portfolia HOV-a izraunava se na sledei nain: Pptf = V1 Vo + D1 / Vo Pptf prihod po osnovu portfolia HOV-a V1 portfolio trine vrednosti na kraju intervala Vo portfolio trine vrednosti na poetku intervala D1 novana primanja investitora od portfolia u intervalu posedovanja portfolia.

Svi rizici koji utiu na manje ostvarenje prihoda od oekivanog mogu se svrstati u: 1) sistemske rizike, 2) nesistemske rizike. Sistemski rizici podjednako utiu na sve vrste aktive i vezani su za funkcionisanje trita kapitala. Potiu iz ekonomskog i politikog okruenja investitora. Svi drugi rizici predstavljaju nesistemske rizike. Oni su vezani za pojedinane HOV i pojedinane kompanije koje ih emituju. Ukoliko su istovremeno prisutni sistemski i nesistemski rizici, tada je prisutan ukupan ili totalni rizik investitora koji poseduje HOV. Sistemski rizici se ne mogu izbei dok nesistemski mogu. S toga, uvoenjem diverzifikacije portfolia (velikog broja HOV-a), investitor izbegava da preuzme isuvie visok ukupan rizik pojedine HOV, ve naprotiv, podjednako snosi rizik svih HOV-a. (Na ovaj nain investitor svojim portfoliom oponaa strukturu trita (rizike vezane za trite) te na taj nain i iskljuuje nesistemske (netrine) rizike). Diverzifikacijom portfolia vri se kombinacija dve ili vie HOV-a, iji se prinos kree u razliitim smerovima (jedni rastu, drugi opadaju) tako da se pojedinani prinosi kompenziraju dranjem portfolia. Efekat diverzifikacije zavisi od korelacije (meusobne uslovljenosti) HOV-a koje su ukljuene u portfolio. Ukoliko je manja korelacija izmeu HOV-a u portfoliju, tada je mogu i vei uticaj diverzifikacije na smanjenje rizika oekivanog prinosa.

4.2. MERENJE RIZIKA INVESTICIONOG PORTFOLIA Rizik investicionog portfolia se moe meriti na dva naina: 1) standardnom devijacijom, 2) relativnim indeksom sistematskog rizika beta. Standardnom devijacijom se meri ukupan rizik portfolia. U sluajevima kada je vea standardna devijacija tada je i vea mogunost disperzije buduih prinosa od oekivane vrednosti, odnosno vea je i nesigurnost investitora po pitanju portfolija koji je u njegovom posedu. Beta () rizik predstavlja meru sistemskog rizika koji se ne moe diverzifikovati. Beta kao mera rizika predstavlja stepen osetljivosti prinosa portfolia (HOV) u odnosu na prinose svih HOV na tritu. Primena modela , tj. modela prinosa HOV-a podrazumeva razdvajanje ukupnih prihoda na sistemski i nesistemski deo prihoda. Dakle, Tp(hov) = + x Stp + Tp(hov) trini prinos HOV-a (model beta) prosena vrednost nesistemskog prinosa tokom vremena

statistiki pokazatelj osetljivosti promene prinosa hartije od vrednosti u odnosu na promenu nivoa prinosa svih HOV na tritu kao celini, Stp trini (sistemski) prinos, nesistemski rizik tei ka nuli. GRAFIKON na str. 250, obavezno crtati i nauiti objanjenje Primer na graf. br. 2 trinog modela beta pokazuje: - da sa rastom prinosa na posmatranu koliinu HOV na tritu istovremeno raste i prinos na pojedinane HOV i obrnuto, - dijagonalna linija na grafikonu pokazuje koliki e biti oekivani prinos na pojedinane HOV, pri razliitom nivou prinosa na sve HOV na tritu, - ukoliko dijagonalna linija ima vei nagib, utoliko je i vea osetljivost investicije, tj. postoji vei nediverzifikovani rizik. - Dakle, putem bete se meri nagib dijagonalne linije, tako da se sa poveanjem bete poveava i nesistemski rizik. Ako je beta = 1, kao to je na naem grafikonu, tada se moe oekivati poveanje prinosa na HOV u istom iznosu kao to se poveavaju prinosi na sve HOV. Meutim, ako doe do pada prinosa na trini portfolio HOV u istom odnosu e opasti i prinosi na konkretan portfolio HOV. Rizik investiranja meri se sa standardnom devijacijom budueg prinosa u odnosu na oekivani prinos ulaganja. Ukoliko je standardna devijacija jednaka nuli, tada je re o nerizinom ulaganju. 4.3. MODELI VREDNOVANJA HOV-a (CAPM i APT model) Modeli vrednovanja hartija od vrednosti na finansijskom tritu su: 1) CAPM model (odreivanje cene uloenog kapitala u HOV), 2) Multiplikator CAPM 3) APT model (teorija arbitranog odreivanja cene). Modelom CAPM se meri odnos izmeu sistemskog rizika i stope prinosa na HOV. Na osnovu CAPM modela mogue je predvideti (projektovati): 1) sigurno investiranje u HOV (oekivani prinos je u visini nerizine stope, = 0), 2) investiranje u rizine HOV (oekivana stopa prinosa je proporcionalno vea za faktor trine osetljivosti portfolia, > 0), 3) investiranje u HOV ispod prosene trine osetljivosti (obezbeuju manji oekivani prinos od trinog prinosa, < 0). Pretpostavke pravilne primene CAPM modela odnose se na ponaanje investitora i uslove koji vladaju na tritu kapitala. Prema tim pretpostavkama: 1) trite treba da ine investitori koji nisu skloni riziku, 2) rizik se treba meriti standardnom devijacijom portfolio prihoda, 3) investitori treba da imaju zajedniki vremenski period za odluku o ulaganja, 4) investitori treba da imaju ista oekivanja o buduim prihodima i rizicima na HOV, 5) trite kapitala treba da bude perfektno. Osnovni problem modela jeste u tome to je pretpostavljeno oekivanje investitora, a ne ostvareni prinos.

Model CAPM multiplikatora polazi od pretpostavke da je investitor izloen jedino riziku budue cene HOV. S obzirom da su investitori izloeni i drugim rizicima postojala je neophodnost korekcije CAPM. Model CAPM multiplikatora pretpostavlja da se sa premijom rizika (vikom prinosa) kompenziraju pored opteg trinog rizika i svaki pojedinani ekstra trini rizik. Model arbitranog odreivanja aktive (model APT) se bazira na arbitranim dokazima, odnosno da na oekivani prinos od HOV utie ne samo jedan faktor (kao kod CAPM modela), ve vie faktora. Arbitraa u modelu znai iznalaenje dve HOV koje su sutinski iste, a zatim njihova kupovina po nioj ceni i kratkorona prodaja po vioj ceni. Model APT se zasniva na pretpostavci promena cena investitora u potrazi za nadprosenim profitom. Kada se takve mogunosti iscrpe (iznad prosenog profita) za HOV se kae da su u stanju ravnotee. 5. AUKCIJSKA PRODAJA PREDUZEA 5.1. POJAM I KARAKTERISTIKE JAVNE AUKCIJE Pod javnom aukcijom se podrazumeva metod privatizacije preduzea i to javnim nadmetanjem kupaca preduzea, a sve u skladu sa unapred utvrenim pravilima prodaje. Sam postupak aukcijske prodaje treba da je javan, to znai: 1) da je nadmetanje kupaca javno, 2) da kupci konkuriu pod jednakim uslovima, 3) da postoje pravila od kojih ne mogu odstupiti uesnici na aukcijskoj kupovini i prodaji. Postupak sprovoenja javne aukcije je u nadlenosti Agencije za privatizaciju i Beogradske berze. Napred navedeni subjekti: 1) kontroliu ispravnost programa privatizacije i isti odobravaju za javnu aukciju, 2) vre sve pripreme neophodne za sprovoenje javne aukcije, 3) upuuju javni poziv za uee svih zainteresovanih na javnoj aukciji, 4) imenuju komisiju koja e sprovoditi javnu aukciju, 5) organizuju obilazak preduzea od strane zainteresovanih kupaca. Direktni uesnici aukcije su: 1) aukcionar koji vodi postupak aukcije, 2) predstavnik preduzea koje se privatizuje, 3) zastupnik kupca koji uestvuje na aukciji, 4) komisija za sprovoenje aukcije. Pravo uea na aukciji nemaju: 1) domaa pravna i fizika lica koja nisu izmirila poreske obaveze, 2) domaa pravna i fizika lica koja su u dunikom odnosu prema preduzeu koje se privatizuje, 3) lanovi komisije kao i pravna lica u vlasnitvu lanova komisije (u prvom naslednom redu srodstva).

5.2. FAZE JAVNE AUKCIJE PRVA FAZA: POKRETANJE POSTUPKA JAVNE AUKCIJE: 1) Iniciranje postupka aukcije, 2) Oglaavanje prospekta o aukciji, 3) Prikupljanje ponude zainteresovanih kupaca, 4) Definisanje naina aukcije. DRUGA FAZA: PRIPREMA POSTUPKA JAVNE AUKCIJE: 1) Procene vrednosti preduzea, 2) Izrada programa aukcije, 3) Odreivanje komisije za sprovoenje aukcije, 4) Javni poziv na aukciju, 5) Kupovina aukcijske dokumentacije, 6) Potpisivanje ugovora o uvanju poverljivih informacija, 7) Upoznavanje sa preduzeem (obilazak) koje je na aukciji, 8) Podnoenje prijave za uee na aukciji, 9) Uplate depozita od strane kupaca, 10) Potpisivanje nacrta ugovora o prodaji, 11) Odobravanje prijave za uee na aukciju. TREA FAZA: SPROVOENJE POSTUPKA JAVNE AUKCIJE: 1) Isticanje poetne cene na aukciji, 2) Formiranje prodajne cene na aukciji, 3) Proglaenje kupca na aukciji, 4) Sprovoenje specijalne aukcije, 5) Povlastice kupaca koji su zaposleni u preduzeu koje je na aukciji, 6) Zakljuivanje ugovora o prodaji na aukciji, 7) Modaliteti isplate prodajne cene na aukciji, 8) Uplata sredstava dobivenih na aukciji na raun Republikog fonda. 5.3. SPECIJALNA JAVNA AUKCIJA I SREDSTVA JAVNE AUKCIJE Na specijalnoj javnoj aukciji, aukcionar polazi od nove poetne cene koja predstavlja gornju granicu raspona procenjene vrednosti preduzea. Aukcionar poziva potencijalne kupce da istaknu svoju ponudu kako bi mogla zapoeti aukcija. Ovim putem se umanjuje poetna cena sve do nivoa vrednosti uplaenog depozita. Aukcija se sprovodi tako da se poetna cena umanjuje sve do isticanja ponude prvog potencijalnog kupca. Nakon isticanja dotine ponude, oglaava se prodaja dotinog preduzea na aukciji. Aukcionar tri puta javno oglaava svaku ponudu i ako nema novih ponuda, preduzee je prodato i aukcija je zavrena. Za javnu aukciju se kae da je neuspela: 1) ukoliko se na aukciji ne pojavi ni jedan kupac, 2) ukoliko na aukciji prisustvuje samo jedan kupac i ne prihvata poetnu cenu,

3) ukoliko na specijalnoj aukciji ni jedan potencijalni kupac ne ponudi barem prodajnu cenu koja je u visini poloenog depozita. Sredstva dobiv