Zbog čega je knjiga M. Rathforda «Nostradamus Code: World War III» izazvala pažnju čitatelja? Je li scenarij iz knjige ostvariv? Prijeti li doista čovječanstvu veliki rat u periodu 2008-12?

DEKODIRANI NOSTRADAMUSOV KOD

Prije dvije godine objavljena knjiga dr. Michaela Rathforda «Nostradamusov kod» u nekoliko godina koje slijede postaje zanimljivim štivom, budući da opisuje događaje vezane za predstojeći III svjetski rat, koji bi se imao navodno odigrati između 2008. i 2012. godine. Nostradamusova «Proročanstva» nastala su prije četiri i pol stoljeća, i od tada neprestano plijene pažnju uvijek novih generacija, a interes za njima i literaturom komentara i interpretacija ne jenjava. Od prvog izlaska iz štampe u 16. stoljeću, Nostradamus je privlačio gotovo možemo reći, kultno sljedbeništvo, koje mu je pripisivalo proroštvo brojnih važnih svjetskih događaja.

Neki su dr. Rathfordu zamjerili kako mu djelo isuviše podsjeća na knjigu Dolores Cannon «Conversations with Nostradamus» (Razgovori s Nostradamusom), objavljenu 1989. godine, dok su neki pak «Nostradamusov kod» izravno proglasili plagijatom. Amerikanka Dolores Cannon bavi se hipnoterapijom i regresijom u prošle živote, i upravo je na jednoj seansi uspjela postići da njezin klijent, koji je navodno u tom prošlom životu bio Nostradamusov učenik, uspostavi kontakt sa samim Nostradamusom. Prorok je tada ponudio objašnjenja svojih 'katrena', koji se odnose na ovo doba. Zanimljivo je da Ruthford u svojoj knjizi veli da je podatke dobio na praktički isti način, također regresijom od jednog svojeg klijenta.

O čemu govori «Nostradamusov kod»?

Ovo djelo govori o raznim temama, kao što su: Antikrist, pape i Katolička crkva, Tajno međunarodno udruženje financijske i političke moći, zatim o samom toku Trećeg svjetskog rata, o promjenama u geološkim i klimatskim karakteristikama planeta, te o tzv. Velikom geniju, čovjeku koji će donijeti ponovni spiritualni procvat čovječanstva.

«Nostradamusov kod» kaže za Antikrista da će biti rođen i odrasti u Egiptu. Zanimljivo da je za dan 5. veljače 1962. godine poznata američka vidovnjakinja Jeane Dixon imala viziju da će se roditi dijete, koje će imati upliva na svjetske događaje, i ujediniti svjetske religije. To je dijete trebalo biti potomak faraona Ahnatona, koji je stvorio monoteistički kult štovanja Sunca. Neki su ovog čovjeka poistovjetili s budućim Antikristom, a astrolozi su izračunali točno vrijeme rođenja (07:07 ujutro) i odredili mjesto gdje će se roditi - Tel El Amarna.

Dalje «Nostradamusov kod» veli da će sljedbenici Antikrista smatrati velikom religijskom ličnošću i da će odrediti četvrtak kao dan štovanja. On će također razviti jednu vrst sistematske filozofije utemeljene na misli Marxa i Engelsa i na neki način povezane s potpunom kontrolom stanovništva. On će biti prijetnja pogotovo za Rusiju i Kinu, zemlje ranije prijemčive na komunističku filozofiju. Religije kršćanstva i islama pod njegovim će utjecajem doživjeti iskrivljenje.

Kao protuteža Antikrista spominje se čovjek pod imenom Ogmios. On će pomoći u svrgavanju Antikrista. Podržavati će ga mnoge zemlje. Poteći će iz jednog 'podzemnog' pokreta i suprotstaviti se Antikristu u blizini Carigrada, pri svršetku III svjetskog rata.

Sadašnji papa, kako navodi Rathford, bit će ubijen u atentatu, a ni slijedeći papa neće imati dug pontifikat. On također kaže da je Rimska crkva već na neki način pod utjecajem Antikrista, indirektno čak podržavajući njegove težnje, mada ipak ne svjesno.

U to vrijeme 'iza scene' djeluje jedno međunarodno tajno udruženje financijskih moćnika, koji upravljaju događajima na svjetskoj političkoj sceni i svjetskom ekonomijom upravljaju na vlastitu korist. Izgleda kao da nemaju političku moć, no oni su stvarni gospodari svjetskih događaja i drže stvari pod kontrolom. U početku oni prihvaćaju Antikrista, kao mladu i dinamičnu osobu, i smatraju da može poslužiti njihovim ciljevima. No, vremenom se on okreće protiv članova ovog udruženja, te eliminira njegove vodeće ljude.

Antikrist je također ličnost ‘iza scene’, upravlja događajima, ali se ne pojavljuje na poprištu događaja. Kada vrijeme dođe, on će iskoristiti političku situaciju u zemlji, kako bi došao na vlast. On će potom izazvati pobune u zemljama koje namjerava osvojiti. Među tim zemljama prvi će biti Iran, a zbog simpatija sa zemljama Sjeverne Afrike i Centralne Azije, relativno će lako osvojiti vlast na tom području. U osvajanju će upotrijebiti i nuklearno oružje. Postupno će osvojiti cijelu Aziju (uključujući Rusiju i Kinu), te imenovati zapovjednike da upravljaju ogromnim područjima u njegovo ime.

Nakon ubojstva drugog pape (prema proročanstvu ‘Petar II’), Antikrist će započeti svoj evropski pohod. U svojem munjevitom djelovanju, Antikrist će najprvo šokirati Evropu uništenjem Rima bombardiranjem iz zraka. Također će se ustremiti na drugi antički kulturni centar, Grčku. Pokušati će isto tako osvojiti Veliku Britaniju, koja će se oduprijeti, uz podršku Sjedinjenih država. S vremenom će Antikristova moć ipak oslabiti, a protiv njega će se ujediniti savez država na čelu sa SAD, Kanadom, Rusijom i Sjevernom Evropom. Tada će se pojaviti ranije spomenuta ličnost imenom Ogmios, koji će Antikristu zadati odlučujući udarac u posljednjoj bitki, što će označiti kraj III svjetskog rata.

Zajedno s velikim ratom, čovječanstvo će zadesiti i prirodne katastrofe, a pogotovo potresi i poplave, dodatno pogoršavajući i onako očajno stanje. Upravo ove kataklizme imale bi zapravo pomoći Antikristu u njegovu osvajanju svijeta.

Nakon što sve ove velike nevolje prođu, pojavit će se Veliki genij, čovjek koji će ujediniti znanost i religiju, te donijeti prosvjetljenje i mir Doba Vodenjaka, prorečeno od strane proroka. On će zapravo doći nešto kasnije, tek u drugoj generaciji iza Antikrista, kada današnji spolno zreli ljudi budu imali unuke. Veliki genij, pored toga što će ujediniti religiju i znanost, rastumačiti će metafizičke odnose između univerzuma i spiritualnosti.

Ovo bi dakle bio sažetak knjige “Nostradamusov kod”.

Je li scenarij iz “Nostradamusova koda” doista vjerojatan i ostvariv?

Knjiga “Nostradamusov kod” naišla je na podijeljena mišljenja kod čitalačke publike. Čitajući tako kritike čitatelja na Amazon.com, može se vidjeti da se one uglavnom odnose na visoku cijenu knjige, plagiranje Dolores Cannon, nedovoljnu analizu Nostradamusovih katrena, itd.

2

Nitko od njih nije se upitao, je li scenarij budućeg hipotetičnog rata opisan u knjizi doista vjerojatan.

Pa onda, da se upitamo prvo: je li uopće moguća pojava nekog Antikrista, rođenog u Egiptu, starog oko 45 godina, te još uvijek manje-više nepoznatog širokoj javnosti? Egipat je zemlja u kojoj vlada Nacionalna demokratska stranka, možemo reći umjerena u odnosu na opozicijsku ‘Muslimanska braća’, radikalne islamiste. Religijski, u Egiptu ogromnu većinu čine muslimani suniti. Budući je vladajuća stranka represivna u odnosu na ‘Muslimansku braću’, te zbog njene suradnje sa SAD-om, u Egiptu djeluje i nekoliko terorističkih organizacija, opet sunitske provenijencije, od koje je najpoznatija ‘Al-gamaa al-islamiya’. Njen duhovni lider, šeik Omar Abdel-Rahman nalazi se u SAD na odsluženju doživotne kazne, zbog napada na Svjetski trgovinski centar 1993.

Možemo reći da uopće nije vjerojatno da bi se neki, još uvijek nepoznati vođa neke manje poznate egipatske terorističke skupine muslimana sunita, mogao nametnuti za duhovnog vođu u Iranu i Iraku, gdje vladaju šiitski muslimani. Dakle, razlike među ove dvije denominacije islama su prevelike, otprilike kao između recimo katolika i protestanata, a recimo još i to da u Iraku ratuju upravo suniti (zbačeni s vlasti 2003.) i šiiti (došli na vlast iste godine).

Što se tiče datuma rođenja Antikrista (5. veljače 1962.), tu je isto tako teško moguće da bi se netko rođen toga datuma, (a to bi trebao biti čovjek koji će ujediniti muslimane praktički u borbi protiv ostatka svijeta) nametnuo u ovo kratko vrijeme do navodnoga početka velikog rata. Među egipatskim političarima i vođama ekstremnih organizacija, dakle nema nikoga poznatoga rođenog navedenog dana. Uzevši u obzir šire područje, Bliski i Srednji istok, najbliži je njemu jordanski kralj Abdulah II, rođen 30. siječnja 1962. godine. Imajući u vidu njegov sve prije no fanatičan stav prema islamu i prozapadne stavove (jednom je čak glumio epizodnu ulogu u ‘Zvjezdanim stazama’), teško bi ga mogli ubrojiti u ozbiljnog kandidata za Antikrista. Da se našalimo, on ima jednake šanse da postane Antikrist kao i saborski zastupnik Damir Kajin (rođen 2. veljače 1962.).

Ako pak zanemarimo i Rathforda i Dixon, tj. zemlju rođenja i datum, a pogledamo islamske vođe koji su se u posljednjih nekoliko godina nametnuli, tada zapravo imamo samo dva kandidata: vođa Al-Quaede Osama bin Laden (r. 10. ožujka 1957. u Riyadu, Saudijska Arabija) i iranski predsjednik Mahmud Ahmadinejad (r. 28. listopada 1956. u Garmsaru, Iran). Prvi je bio najozbiljniji kandidat do 2005. godine, a pogotovo od terorističkog napada na Ameriku 11/9. Iz njegovih snimljenih video poruka moglo se zaključiti kako mu je namjera na islam obratiti Amerikance, a vjerojatno i ‘cijeli svijet’. Potonji, Ahmadinejad, nametnuo se već ubrzo nakon inauguracije prije dvije godine, izjavom da će izbrisati državu Izrael sa lica zemlje. Manje je poznato da Ahmadinejad svaki svoj govor započinje molitvom i zazivom Mahdija – prema šiitskom učenju posljednjeg proroka, koji će se pojaviti na kraju svijeta, da istrijebi nevjernike i pokori sve narode, te da ih obrati na pravu Muhamedovu vjeru.

Rathford spominje veliku religioznost budućeg Antikrista, kao i to da će odrediti četvrtak kao dan štovanja. I ovo je također malo vjerojatno, jer je poznato da je petak propisan Kuranom kao dan štovanja, a pobožni muslimani ne mogu ni zamisliti neki drugi dan osim njega. Četvrtak je bio dan štovanja u Starom Rimu, i to u rano antičko doba, sve dok ga nije istisnuo kult štovanja Sunca. (Ostatak ovog štovanja vidi se i danas u talijanskom jeziku – četvrtak se kaže ‘giovedi’, odnosno – Jupiterov dan).

3

Jednako je mala, tj. gotovo nikakva vjerojatnost da bi neki skori islamski antikrist preuzeo ateistički filozofski sistem Marxa i Engelsa, iz jednostavnog razloga što je nespojiv s vjerom u Alaha, jedinog boga, što će jedan Ahmadinejad otvoreno reći. Socijalizam kao sistem je imao određeni upliv među arapskim vođama ranije, no više u jednom obliku nacionalnog socijalizma (što opet ne valja izjednačavati s njemačkim), primjerice kod Hafeza el-Asada, Anvara el-Sadata, Yasera Arafata ili Sadama Huseina. Čini se da je marksizam među islamskim nacijama imao jači utjecaj samo na pobunjeničku Radničku partiju Kurdistana Abdullaha Ocallana.

Kao protuteža potencijalnim islamskim antikristima, najviše se spominju američki predsjednik George W. Bush (r. 6. srpnja 1946., New Haven, Connecticut), te ruski predsjednik Vladimir Putin (r. 7. listopada 1952., Lenjingrad, RSFR). Sada već dolazimo na područje realne politike i stvarnog utjecaja i moći, a on je naravno na strani velikih sila. Od Irana, koji je po nekim procjenama još jedno pet godina daleko od izrade atomske bombe, ne bi trebalo očekivati pokretanje nekog velikog osvajačkog rata. Ostaju u igri praktički samo dva igrača, a to su SAD i Rusija, kao dvije najmoćnije nuklearne sile svijeta.

No, Iran bi zato mogao biti poprištem novog ratnog sukoba, iz kojega bi se onda rasplamsao rat nesagledivih posljedica, a sve pod uvjetom da se u taj sukob uključi i Rusija. Bush je nadavno izjavio da Iran mora biti pod svaku cijenu spriječen u pokušaju izrade atomskog oružja, u cilju sprečavanja III svjetskog rata. Kad američki predsjednik koristi takav nedvosmisleni izraz, kao i raniji, “da su sve opcije na stolu”, čini se kao da je mogućnost rata s Iranom sasvim izvjesna. Netko bi Bushove riječi mogao protumačiti i kao insinuaciju, u smislu da je on gospodar rata, te da može pokrenuti rat sa Iranom, koji bi se onda mogao pretvoriti u svjetski rat. Što se američkog plana za napad na Iran tiče, on je zgotovljen i u glavnim crtama poznat. Tako se zna da bi američka avijacija bombardirala nekih 1200 ciljeva (prema nekim podacima i više od 3 tisuće), koji bi uključivali uništenje kampova za obuku iranske Revolucionarne garde, vojna skladišta, te zapovjedne i kontrolne punktove.

Novi hladni rat (možemo reći i nastavak hladnog rata iz vremena Sovjetskog saveza) očituje se i u nekim drugim pokazateljima. Vladimir Putin jasno je stavio do znanja da Rusija neće skrštenih ruku promatrati instaliranje američkog raketnog sistema u zemljama koje graniče s Rusijom. Za sada raketni sustavi su postavljeni u Poljskoj i Češkoj, a Putin je upozorio američkog predsjednika da će Rusija također usmjeriti svoje nuklearne projektile na te ciljeve. Kao dodatno ulje na vatru, Rusija je obnovila (još od raspada SSSR-a obustavljene) letove svojih strateških bombardera iznad Atlantskog i Tihog oceana, te Arktika, a nedavno je testirala i novi tip podmornice u Baltičkom moru. U toku ovog mjeseca, odvijale su se simultano velike vojne vježbe NATO pakta i ruske avijacije. Sve su ovo pokazatelji koji ne govore u prilog mirnom razrješenju sadašnje krizne situacije na Srednjem istoku.

U punom zamahu u razvoju svojih vojnih potencijala je i Kina, treća svjetska vojna supersila. Najnoviji izvještaji govore o angažiranju kineske Narodno oslobodilačke armije na “nepopustljivom nastojanju zaprečavanja, na dalekom dometu, nosača aviona i ekspedicijskih udarnih grupa koje bi se mogle razviti uzduž zapadnog Pacifika”. Borbeni potencijal Kine u konvencionalnom i nuklearnom oružju predstavlja prijetnju svakoj suvremenoj vojnoj sili djelatnoj u tome području. Naravno, najveći dio borbenog potencijala jest usmjeren na Taiwan, kao potencijalno žarište sukoba između SAD-a i Kine. Naime, američki vojni vrh ima razrađen plan obrane Taiwana u slučaju kineskog napada još od vremena Reaganove administracije. Godine 2001. taj je plan bio dopunjen i još detaljnije razrađen. Postavlja se

4

pitanje, jesu li SAD spremne riskirati III svjetski rat miješanjem u eventualni sukob Kine i Taiwana?

Ovo bi bile osnovne krizne točke, iz kojih bi se mogao rasplamsati veliki svjetski ratni sukob. Dakle, odgovor na pitanje iz podnaslova bio bi: scenarij iz “Nostradamusova koda” nije (ni malo) vjerojatan, ali zato su mogući drugi scenariji, u kojima bi došlo do zaraćivanja velikih svjetskih vojnih sila.

Što o eventualnom III svjetskom ratu kaže konstelacija planeta?

U mundanoj astrologiji, koja se bavi globalnim trendovima, sudbinama nacija i velikih grupa ljudi, važan neposredno predstojeći događaj jest ulazak planeta Plutona u znak Jarca. Sam ulazak dogodit će se već početkom 2008. godine, točnije 25. siječnja, a planet će ostati u znaku slijedećih 16 godina. Glavne karakteristike Plutona u Jarcu su težnja za konsolidacijom autokratske moći i poretka u ime sigurnosti, ali i korištenje te moći u osvajanju novih područja. Kada su spori, vanjski planeti u napetim aspektima, dolaze do izražaja sve negativne karakteristike i planeta i znaka, odnosno plutonovska težnja k nasilnim promjenama, revoltu, uništavanju (atomska bomba) spajaju se s Jarčevim značajkama neumjerene ambicije i težnje za autoritarnom, despotskom vladavinom. Slijedeća tablica dat će nam uvid u povijesne događaje koji su se u novoj eri zbili za vrijeme tranzita Plutona kroz znak Jarca.

PLUTON U JARCU

POVIJESNI DOGAĐAJI

282 - 300 Uspon Dioklecijana528 - 546 Justinijan I i ekspanzija Bizanta775 - 772 Pohodi i osvajanja Karla Velikog1022 - 1039 Knut Veliki osvaja Englesku i Skandinaviju1270 - 1287 Pohod Šarla Anžuvinca za osvajanje Mediterana1516 - 1533 Vladavina Sulejmana Veličanstvenog i zenit

Otomanskog imperija; osvajanja konkvistadora 1762 - 1778 Vladavina Katarine Velike; Američki revolucionarni

rat2008 - 2024 ??? Iz priložene tablice vidljivo je da je doista svaki prolazak Plutona kroz znak Jarca donosio i autoritarne vladare i težnju za ekspanzijom. I mada mnogi danas očekuju popuštanje napetosti u svijetu i poboljšanje odnosa među velikim silama, čini se da odnosi planeta u predstojećem periodu ne govore tome u prilog. Nesumnjivo je da će i ovaj 16-godišnji period donijeti neke negativne značajke, a pogotovo u prvoj polovici, kada su prisutni neugodni aspekti, kao primjerice od 2009. do 2011. kada se događa napeti odnos Saturna i Plutona (što bi moglo biti ‘okidač’ za izbijanje novih ratnih sukoba), te od 2011. do 2015., kada budu u stresnom odnosu Uran i Pluton. Ovaj potonji odnos mogao bi primjerice donijeti veća revolucionarna gibanja, masovne pobune i oslobodilačke ratove.

Ovaj će period također karakterizati jačanje krupnog biznisa, kao i jačanje tajnih grupacija, koje stoje iza tokova krupnog kapitala u svijetu. Što se tiče demokracije, i tu se mogu očekivati negativni trendovi. Države će biti sklonije autoritarnom načinu vladanja, pošto će prosuđivati da je isuviše opasno davati preveliku slobodu narodu. Budući da će terorizam

5

vjerojatno biti u većem zamahu, to će dodatno utjecati na nedemokratske tendencije u načinu vladanja.

Sve u svemu, čovječanstvo će izgleda biti u narednom razdoblju u teškom iskušenju. Ipak, to ne mora značiti da će se dogoditi najgori scenarij, tj. novi kataklizmični ratni sukob. Za kraj, ipak bi ostavio ‘zlatnu’ poruku Nostradamusa, a koju u svojoj knjizi navodi dr. Rathford: “Svaki pojedinac pridonosi toku povijesti, sloboda volje postoji i može odvratiti nesreću kroz razumnu upotrebu – no apatija je možda najnegativnija i predstavlja letalan doprinos svemu.”

6