Sveučilište u Zadru

Odjel za informacijske znanosti

Izvanredni diplomski sveučilišni studij Informacijske znanosti - knjižničarstvo

Poticanje rane pismenosti u obitelji, odgojno-obrazovnim

ustanovama i narodnim knjižnicama

Diplomski rad

Student: Mentor:

Vjeruška Štivić dr.sc. Ivanka Stričević, izv.prof

Zadar, 2012.

2

Sadržaj:

1. Uvod…………………………………………………………………………………………..5

2. Rana pismenost u kontekstu ranog razvoja djeteta …………………………………...….…12

2.1. Govorno-jezični razvoj…………………………………………………..…….…..14

2.2. Povezanost govora, jezika i rane pismenosti……………………………...….…15

3. Vještine čitanja i pisanja u kontekstu rane pismenosti………………...…………………....18

3.1. Vještina čitanja………………………………………………………………….…18

3.1.1. Predčitačke vještine…………….………………………………………..20

3.1.2. Razvijanje predčitačkih vještina od rane dobi……….………….……….21

3.2. Vještina pisanja ……………………………………………………………….…..22

3.2.1. Razvijanje vještine pisanja……………………………………………...23

4. Pričanje i čitanje djeci predškolske dobi……………………………………………………25

5. Obiteljski kontekst u poticanju razvoja rane pismenosti……………………………………28

5.1. Obiteljska pismenost………………………………………………………………30

5.2. Poticajne čitateljske aktivnosti u obiteljskom okruženju.……………………........31

6. Izvanobiteljski kontekst u poticanju razvoja rane pismenosti….…………………………...35

6.1. Dječji vrtići i rana pismenost……………………………………………………...36

6.2. Uloga knjižnica u poticanju razvoja rane pismenosti………………………..…....40

6.2.1. Izvor kvalitetnih slikovnica i knjiga …………………………………….42

6.2.2. Igraonica u dječjoj knjižnici……………………………………………..44

6.3. Suradnja dječje knjižnice i zajednice………………………………………….…..46

7. Primjeri projekata za poticanje razvoja rane pismenosti u svijetu i Hrvatskoj………….….49

8. Istraživanje programa za razvoj rane pismenosti u knjižnicama i dječjim vrtićima i mogući

oblici suradnje …………………………………………………………………………...…...52

3

8.1.Cilj i svrha istraživanja……………………………………………………….…….52

8.1.1. Istraživačka pitanja……………………………………………………...52

8.2. Metodologija istraživanja…………………………………………………………53

8.2.1. Metode istraživanja……………………………………………………...53

8.2.2. Uzorak…………………………………………………………………...53

8.2.3. Instrumenti………………………………………………………………54

8.2.3.1. Obrazac za studiju slučaja……………………………………..54

8.2.3.2.Obrazac za intervju……………………………………………..54

8.2.4. Tijek istraživanja………………………………………………………...55

8.3. Rezultati istraživanja………………………………………………………………55

8.4. Rasprava..…………………………………………………………………….……66

8.4.1. Smjernice za rad na poticanju razvoja rane pismenosti u dječjim vrtićima i

narodnim knjižnicama………………………………………………………………….72

9. Zaključak…………………………………………………………………………………….75

10. Literatura……...……………………………………………………………...…………….77

Summery……………………………………………………………………………………….82

Prilozi………………………………………………………………...……………………...…83

Prilog 1: Pitanja za intervju za odgajatelje i pedagoške djelatnike dječjeg vrtića…….83

Prilog 2: Pitanja za intervju za knjižničare i odgajatelje knjižnice……………….…... 84

Prilog 3: Transkripti intervjua ………………..………………….....……..………..…85

4

Sažetak

U suvremenom društvu potrebne su vještine pismenosti jer ona omogućuje ispunjenje

osobnih, društvenih, obrazovnih, profesionalnih i drugih životnih ciljeva svakog pojedinca. U

radu se objašnjava pojam rana pismenost te važnost rane pismenosti i poticajnog okruženja za

stvaranje kulture čitanja. Pored obitelji, dječji vrtić i narodna knjižnica smatraju se ključnim

čimbenicima u razvoju rane i obiteljske pismenosti. Jesu li i koliko ove ustanove toga svjesne

nastojalo se ispitati istraživanjem programa za razvoj rane pismenosti u knjižnicama i dječjim

vrtićima i mogućim oblicima suradnje. Istraživanje je provedeno metodom studije slučaja u

Bjelovaru u Dječjem vrtiću Ciciban i u Narodnoj knjižnici Petar Preradović. Na temelju

analize rezultata zaključeno je da ustanove imaju organizirane programe kojima potiču ranu

pismenost, ali nedovoljno međusobno surađuju. Međuinstitucionalna suradnja je od presudne

važnosti jer samo organiziran, sveobuhvatan i dobro osmišljen rad šire zajednice i obitelji može

pridonijeti sustavnom radu na razvoju rane pismenosti.

Ključne riječi: pismenost, rana pismenost, obiteljska pismenost, dječji vrtić, narodna

knjižnica, suradnja

5

1. Uvod

Suvremeno doba, doba brzih promjena na svim područjima čovjekova života, uvjetovanih

stalnim informacijsko-tehnološkim napretkom koje omogućuje brzi protok informacija i znanja

i njihovu akumulaciju, stavlja pred čovjeka današnjice brojne izazove na koje treba pravilno

reagirati kako bi opstao. U kontekstu društva znanja, koje znanje promatra kao bogatstvo i

moć, a obrazovanje kao strategiju društvenog razvoja, pismenost ima jednu od značajnijih

uloga. Pojam pismenost se često upotrebljava kada se govori o poznavanju slova i vještinama

čitanja i pisanja. To je točno ako se misli na osnovnu, temeljenu ili bazičnu pismenost, koja je

samo jedna od mnogobrojnih pismenosti. Postoji više definicija pojma pismenosti, a navodimo

nekoliko najčešće upotrebljavanih koje daju određenje pismenosti s različitim stavovima o

njezinoj važnosti i utjecaju na čovjeka i društvo. Međunarodna organizacija za ekonomsku

suradnju (OECD) ističe važnost pismenosti kao jedan od bitnih čimbenika samoostvarenja

osobe i njegovog aktivnog sudjelovanja u svim područjima društva u kojem živi i definira ju

kao: „Sposobnost primjene znanja i vještina iz ključnih predmetnih područja koja su

neophodna za osobno ispunjenje, za aktivno sudjelovanje u društvenom, kulturnom i

političkom životu te za uspješno zadržavanje radnog mjesta.“1 Prema OECD-u pismenost je

najvažnija u svijetu rada za uspješno pronalaženje i zadržavanje radnog mjesta koje pojedincu

omogućuje osobni napredak, a time i napredak zajednice. Druga definicija koju ističemo je

definicija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO):

„Pismenost je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja, interpretacije, stvaranja, odašiljanja i

procjene pri korištenju tiskanih i pisanih materijala različitih značenja. Uključuje kontinuirano

učenje da bi pojedinac mogao postići svoje ciljeve, razvijati znanje i potencijale i participirati u

društvu.“2 Ovdje se pismenost naglašava kao temeljna, odnosno, funkcionalna pismenost koja

je potrebna za osobni razvoj svakog pojedinca i za njegovo aktivno sudjelovanje u društvenim

zbivanjima, omogućuje cjeloživotno učenje kako bi svi imali jednake mogućnosti u životu i

kako bi svi ostvarili svoje osobne ciljeve bez obzira na spolnu, dobnu, rasnu, vjersku,

ekonomsku, socijalnu ili bilo koju drugu različitost. Međunarodni savez knjižničarskih

društava i ustanova (IFLA) na konferenciji održanoj 2003. godine u Berlinu, izdaje nacrt izjave

o pismenosti u kojoj ističe značenje i utjecaj pismenosti na život pojedinca koja je danas, više

1 Braš Roth, Michelle…[et al.]. PISA 2009 : čitalačke kompetencije za život. Zagreb: OECD PISA, 2010. Str. 10. 2 United National Educational, Scientific and Cultural Organization. The Plurality of Literacy and its Implications

for Policies and Programmes : Position Paper. 2004. URL:

http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (2012-04-02)

6

nego ikad prije, podložna neprestanim promjenama uvjetovanih novim tehnologijama te

novonastalim ekonomskim i društvenim okolnostima: "Pismenost je u najširem smislu

sposobnost korištenja različitih izvora informacija i unapređenja kvalitete življenja. Uključuje

sposobnost pronalaženja, evaluacije i pravilne uporabe informacija na različite načine. Kao što

je ljudski život podložan stalnim promjenama i razvoju u društvenom, ekonomskom i

tehničkom smislu, tako je i pismenost cjeloživotni proces koji traži stalnu nadgradnju“3 Prema

svim ovim definicijama pismenost se sagledava kao širok pojam koji obuhvaća i vještine

čitanja, pisanja i računanja ali je naglasak na niz drugih vještina, sposobnosti i znanja. Od

pronalaženja i pristupa do primjene informacije, pismenost uključuje vještine i znanja kao što

su čitanje s razumijevanjem, vještine pismenog izražavanja, poznavanje stranih jezika, vještine

komuniciranja, vještine kritičkog razmišljanja, znanje i vještine pri uporabi novih

informacijsko-komunikacijskih tehnologija, vještine i znanja za razumijevanje prirodnih i

društvenih zbivanja, znanja i vještine za rješavanje problemskih situacija, socijalne i društvene

vještine i mnoga druga znanja i vještine neophodne za čovjekov osobni razvoj i napredak koji

svojim djelima i znanjem aktivno doprinosi društvenoj zajednici što je i svrha opismenjavanja.

Pored brojnih definicija pismenosti, brojne su i njezine podjele. Promjenjivost i višeznačnost

fenomena pismenosti pokazuje njezin pluralizam, pa tako razlikujemo:4

– pismenosti u odnosu na povijesni razvoj (primarnu, sekundarnu i tercijarnu)

– pismenosti u odnosu na primjene novih tehnologija (osnovnu, računalnu, mrežnu,

digitalnu…)

– pismenosti u odnosu na sadržaj kojim se bavi (medijsku, vizualnu,

kulturalnu/multikulturalnu…)

– pismenosti u odnosu na ciljnu populaciju (obiteljsku, ranu, tinejdžersku…)

– pismenosti u odnosu na specifične kompetencije (kritičku, kreativnu, višejezičnu,

tehnološku, knjižničnu…)

Ono što je zajedničko svim vrstama pismenosti jest činjenica da bez poznavanja vještina koje

zahtijevaju razne vrste pismenosti i koje se objedinjuju pod pojmom informacijske pismenosti,

pismenosti dvadeset prvog stoljeća, suvremeni će čovjek teško imati priliku za

3Tibljaš Verena. Poticanje pismenosti od beba do tinejdžera, u svjetlu međunarodne knjižničarske zajednice.//

Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta 7, 1-2 (2005) str. 594. 4 Usp. United National Educational, Scientific and Cultural Organization. The Plurality of Literacy and its

Implications for Policies and Programmes : Position Paper. 2004. URL:

http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (2012-04-02); Horton, W. Understanding

Information Literacy: A Primer. Paris: UNESCO, IFAP – Information for All Programme, 2008. URL:

http://unesdoc.unesco.org/images/0015/001570/157020e.pdf (2012-04-02)

7

samoostvarenjem u svijetu današnjice. Međunarodna čitateljska udruga (IRA)5 ističe da je

pismenost važan čimbenik za kvalitetan čovjekov život i o pismenosti govori kao o pravu

svakoga pojedinca, a težište se stavlja na ostvarivanje tog prava od najranije dobi koje se

proteže kroz cijeli čovjekov život. Da bi se ta prava i ostvarivala IRA donosi Smjernice razvoja

i programe za novo tisućljeće s posebnim osvrtom na ostvarivanje dječjih prava na području

pismenosti u kojima se naglašava važnost rane i obiteljske pismenosti.6 Sabolović-Krajina

također promatra pismenost u kontekstu suvremenih demokratskih prava svakoga pojedinca i

kaže: „Bez dobro usvojenih vještina čitanja, pisanja, računanja, jezičnoga i govornoga

izražavanja nije moguće kompetentno odlučivati o stvarima od osobnog i društvenog interesa.

[…] Pismenost je potpora doživotnom učenju; bez sposobnosti čitanja i pisanja nije moguće

živjeti život u punom smislu te riječi.“7 Pismenost koja se razvija kod djece u predškolskoj

dobi naziva se ranom. Američko knjižničarsko društvo (ALA) definira ranu pismenost kao sve

ono što dijete zna o čitanju i pisanju prije nego što čita i piše.8 Jeanne M. Machado proširuje

definiciju i kaže: „Izraz rana pismenost odnosi se na jezično umijeće, ponašanja i koncepte kod

predškolske djece, te vještine koje prethode i koje se mogu razviti u pismenost koja uključuje

čitanje, osnovno pisanje te pridonosi većem korpusu znanja i vještina pismenosti u kasnijoj

dobi. Odnosi se na promjenu u djetetovom razmišljanju o pismenosti i u strategijama koje mala

djeca koriste u svojim pokušajima da shvate ili stvore usmeni ili pismeni jezik.“9 Važno je

poticati razvoj rane pismenosti jer vještine i znanja koja dijete tako stekne, temelj su za

razvijanje svih drugih pismenosti dvadeset prvog stoljeća. Opismenjavanje započinje u obitelji,

gotovo od rođenja, kada roditelji, uglavnom nesvjesno i prirodno, komuniciraju sa svojim

dojenčetom i tako čine prve korake u razvijanju pismenosti. Rano djetinjstvo, od rođenja do

treće godine, je razdoblje razvoja mnogih kognitivnih sposobnosti koja se u tom razdoblju

ubrzano razvijaju, kada djeca s nevjerojatnom lakoćom usvajaju nova znanja i vještine i zato

već tada treba započeti s utjecajima i intervencijama od strane roditelja i drugih odraslih.

Brojna istraživanja na području dječjeg razvoja potvrđuju da djeca u prvih šest godina života

5 International Reading Asociation. URL: http://www.reading.org/General/Conferences/GlobalPerspectives.aspx

(2012-07-09) 6 Usp. Stričević, Ivanka. Pravo na čitanje i pismenost pravo je svakoga djeteta. Zrno: časopis za obitelj, vrtić i

školu. 49-50, 14(2002), Str. 2. 7 Sabolović-Krajina, Dijana. Pismenost, izazov suvremenog društva. Zrno: časopis za obitelj, vrtić i školu. 49-50,

14(2002), Str. 7-8. 8Usp. Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Dijete i

društvo : časopis za promicanje prava djeteta 9, 1(2007), str. 52. 9 Machado M., Jeanne. Early Childhood Experiences in Language Arts: Early Literacy. URL: http://books.google.hr/books?id=7IBp42adDVkC&pg=PA167&lpg=PA167&dq=definition+early+literacy&sourc

e=bl&ots=oSEHvasFws&sig=TvTCduCiNQ8LIK-

5PrtdK55LZls&hl=hr&sa=X&ei=okkLT6nTLY7Oswb8sd2TBA&ved=0CCoQ6AEwAjgK#v=onepage&q=defini

tion%20early%20literacy&f=false (2011-11-05)

8

imaju veliku sposobnost učenja i razvijanja vještina, kada poput spužvi upijaju sve što se nalazi

u njihovom okruženju, kada imaju snažnu potrebu za komuniciranjem, neovisnošću i

istraživanjem i kada u prvom redu uče putem pokreta i osjetila bez velikih napora.10

U

znanstvenoj i stručnoj literaturi opisane su velike mogućnosti učenja predškolskog djeteta kojih

trebaju biti svjesni roditelji i svi odrasli koji su uključeni u odgoj i obrazovanje predškolske

djece. Djetetov um ima sposobnost upijanja velikih količina podataka putem samog življenja, a

potakne li se njegov razvoj stvaranjem bogatog okruženja, pozitivni razvojni učinci odrazit će

se na sveukupnu kvalitetu života. Montessori otkriva kako postoje određena razdoblja

prijemljivosti, odnosno, osjetljiva razdoblja za učenje, kada je mozak spremniji učiti i

prijemljiviji je za nova iskustva, a za razvoj govora i jezika, bitne čimbenike rane pismenosti,

to razdoblje se odvija od rođenja do kraja šeste godine.11

Tijekom tog razdoblja dijete, sasvim

prirodno, nauči govoriti, usvaja pravila materinjeg jezika kojima se zna služiti, a izloži li se

dijete u tom razdoblju i nekom stranom jeziku, ono će i taj jezik naučiti jednako kao i

materinji. Razvijene govorno-jezične vještine imaju izravan utjecaj na vještine koje zahtijevaju

čitanje i pisanje, također važne čimbenike rane pismenosti. Prijemljivo razdoblje za razvijanje

čitanja i pisanja također započinje u predškolsko doba i isprepleteno je s razvojem govora i

jezika. Čudina-Obradović ističe drugu godinu djetetova života kada započinje osjetljivo

razdoblje za čitanje i pisanje i kaže: „Već od druge godine djetetova života mogu se primijetiti

počeci razvoja pismenosti, znakovi djetetova razumijevanja značenja i uporabe pisanog

teksta.“12

U obitelji djeca usvajaju prva znanja, vještine i navike, a roditelji su im modeli koje

djeca oponašaju i prvi učitelji. Utjecaj obitelji na razvijanje pismenosti vrši se na razne načine i

u raznim okolnostima. Mnogi roditelji intuitivno potiču razvoj rane pismenosti, neki su svjesni

važnosti svog roditeljskog utjecaja ali ne znaju kako to učinkovito činiti, a neki ne znaju ništa o

tome, stoga se roditeljima treba pružiti izravna pomoć ili podrška, usmjeravajući ih i obrazujući

na koje će sve načine poticati razvoj čimbenika rane pismenosti kod djece. Jedan od prvih

načina poticanja rane pismenosti je komunikacija i interakcija djece i odraslih u svakodnevnim

situacijama što je jednostavan ali vrlo važan način poticanja razvoja. Roditelji u razvijanju

pismenosti kod djece trebaju biti aktivni sudionici, a ne pasivni promatrači. Ostali načini su

unaprijed isplanirane aktivnosti vezane uz govorno-jezični razvoj i čitanje s jasnim ciljem kojih

je odrasla osoba svjesna, a dijete te aktivnosti doživljava kao igru koja je najprimjereniji način

10 Usp. Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : Kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati. Zagreb: Hena

com, 2003. Str. 16. 11 Usp. Isto. Str. 14. 12 Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. // Mladi i

čitanje u multimedijalnom okruženju / uredila Ivanka Stričević. Koprivnica : Hrvatsko čitateljsko društvo, 1999. Str. 25.

9

učenja predškolskog djeteta. Izlaganje djece raznim vrstama usmenih i pismenih oblika

komunikacije kao što je uključivanje djece u svakodnevne razgovore, pri tome koristeći

raznovrstan i bogat rječnik, zatim razne čitateljske aktivnosti kao što je zajedničko pjevanje,

recitiranje, pričanje, listanje i čitanje slikovnica, igranje riječima, dramatiziranje i još mnoge

druge aktivnosti potiče se razvoj rane pismenosti i stvaraju se preduvjeti za razvoj čitateljskih

vještina. Temelj za razvijanje čitateljskih vještina su razvijene predčitateljske vještine, a dobro

razvijene čitateljske vještine usko su povezane s kasnijim uspjehom u školi i stjecanjem

akademskih vještina.13

Tijekom razvoja pismenosti, od govora i jezika, preko predčitateljskih

do čitateljskih vještina razvijaju se kognitivne sposobnosti. Djeca kojoj se čita od rane dobi

osim što razvijaju vještine rane pismenosti potiču se i specifične funkcije mozga koje su

osnova svim kasnijim učenjima u životu djeteta. Aktivnosti vezane uz čitanje djeci pored

snažnog utjecaja na kognitivni razvoj djeteta, imaju jednako snažan utjecaj i na socio-

emocionalni razvoj.14

Obitelj i emocionalni odnosi koji vladaju unutar nje imaju izravan

utjecaj i na razvoj rane pismenosti i stvaranje čitateljskih navika kod djece. Zato čitanje treba

postati dio svakodnevnog druženja roditelja i djece jer ima mnogostruke učinke na kognitivni,

socio-emocionalni, moralni i drugi razvoj djeteta. Zajedničkim čitanjem gradi se uzajamnost i

bliskost, dijete se upoznaje s raznovrsnošću osjećaja, potiče se suosjećanje, socijalizacija i

komunikacijske vještine. Djeca koja odrastaju u poticajnom obiteljskom čitateljskom

okruženju, kojoj se priča i čita od rane dobi, brže se razvijaju, uče s više razumijevanja i bolje

se snalaze u komunikaciji s drugima. Na obiteljski utjecaj nadovezuju se, nadograđujući ga,

utjecaji izvan obitelji kojeg čine odgojno-obrazovne, kulturne, zdravstvene i druge ustanove

koje unutar okvira svojih specifičnih područja kojima se bave, provode programe namijenjene

predškolskoj djeci s ciljem poticanja razvoja rane pismenosti. Čudina-Obradović govori o

„predškolskoj okolini“ u kojoj uz obitelj koja ima najodgovorniju ulogu, utjecaji izvan obitelji

također nose dio odgovornosti: „[…] mnogi vanobiteljski utjecaji kao što su vrtić i predškola,

organizirane igraonice, pričaonice i knjižnice značajno mogu utjecati na razvoj dječje

pismenosti, a time i na uspjeh u budućem čitanju, u školi i u odrasloj dobi.“15

Utjecaji se vrše u

izravnom radu s djecom koja su polaznici neke od navedenih ustanova i u nekom obliku rada i

suradnje s roditeljima. Razni oblici suradnje svih sudionika u poticanju razvoja rane

pismenosti, iz obiteljskog i izvanobiteljskog konteksta, doprinose uspješnijem opismenjavanju

predškolskog djeteta. Primjerenost ovakvog načina poticanja razvoja rane pismenosti potvrđuju

13 Usp. Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Nav. dj. Str.

51. 14 Usp. Isto. Str. 53. 15 Čudina-Obradović, Mira.. Nav. dj. Str. 26.

10

i mnoge studije i istraživanja s područja rane i obiteljske pismenosti koje ukazuju na snagu

obiteljskog utjecaja u uspješnom opismenjavanju djece i važnost utjecaja izvanobiteljskog

konteksta. Uvidom u stručnu literaturu, koja se bavi ranom i obiteljskom pismenošću, nameće

se zaključak da su takva istraživanja najčešće provedena i najsustavnija u zemljama koje su

vodeće u odnosu na razvijenost čitateljskih navika i pismenost uopće, kao što su

anglosaksonske i skandinavske zemlje, Japan, Njemačka, Austrija, Nizozemska, Poljska.16

U

Hrvatskoj je proveden mali broj istraživanja na području rane i obiteljske pismenosti. 2001.

godine provedeno je istraživanje na području Zagreba pod nazivom Roditeljsko poticanje

čitalačkih vještina u djece predškolske dobi17

koje je pokazalo razliku stavova roditelja o

čitanju djeci i želje djece za slušanjem priča i stvarne situacije u obitelji vezane uz pričanje i

čitanje djeci u obiteljskom okruženju jer iako se u velikom postotku roditelji izjašnjavaju o

vrijednosti i korisnosti čitanja i pričanja, manje od polovice njih to zaista i svakodnevno čini.

Najpoznatije istraživanje u Hrvatskoj je terensko istraživanje obiteljske pismenosti koje je

proveo Filozofski fakultet Osijek 2003. godine na području Osječko-baranjske županije pod

nazivom Istraživanje čitateljskih interesa i informacijskih potreba djece i mladeži18

. Anketirani

su roditelji i staratelji djece obuhvaćene predškolskim odgojem na području Osječko-baranjske

županije, a rezultati pokazuju da se malo pozornosti pridaje čitanju ili pričanju predškolskoj

djeci te da dječje knjižnice nisu prepoznate kao podrška roditeljskom odgoju.19

Ovo

istraživanje ima i svoj nastavak, 2010. godine kada je prošireno na područje cijele Hrvatske i

na sve dobne skupine pod nazivom Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana

Hrvatske20

, a provedeno je u okviru istoimenog projekta na Sveučilištu u Zadru koje je

pokazalo da se u Hrvatskoj nedovoljno čita i nedovoljno dobro čita, kako u spoznajnom smislu

tako i u smislu izbora kvalitetnog teksta i predlaže se izrada strategije razvoja kulture čitanja i

pismenosti na nacionalnoj razini u smislu povezivanja i usklađenog djelovanja svih čimbenika

16Izvori o istraživanjima na području rane i obiteljske pismenosti dostupni su na: Sabolović-Krajina, Dijana.

Dijana. Pismenost, izazov suvremenog društva. Zrno: časopis za obitelj, vrtić i školu. 49-50, 14(2002), Str. 7-8. ; Jelušić, Srećko. Dječja knjižnica u razvijanju čitateljske kulture u obitelji : priopćenje o projektu istraživanje

čitateljskih interesa i informacijskih potreba djece i mladih. Život i škola, 14 2(2005.) HRČAK. URL:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39595 (2011-08-09) ; Cook, Vickie S. Review of

Family Literacy Programming Literature. Online submission, March 18, 2009. ERIC. URL: http://

www.eric.ed.gov/PDFS/ED504510.pdf (2011-05-05) 17 Maleš, Dubravka; Stričević, Ivanka. Roditeljsko poticanje čitalačkih vještina u djece predškolske dobi. //

Napredak 144, 2(2003), str. 173-177. 18 Više u: Jelušić, Srećko. Dječja knjižnica u razvijanju čitateljske kulture u obitelji. // Život i škola 14, 2(2005).

HRČAK. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39595 (2011-08-09) 19 Isto 20 Stričević, Ivanka; Jelušić, Srećko. Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske. // Međunarodni

interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme: Zbornik radova / uredništvo Elli Pecotić…et.al. Split:

Gradska knjižnica Marka Marulića, 2011. 23-29.

11

pismenog društva.21

Mnoga čitateljska društva i organizacije, ponajprije u svijetu, kao što su

National Literacy Trust22

, Every Child Ready to Read & Your Library23

, Born to Read24

, a u

Hrvatskoj Hrvatsko čitateljsko društvo25

provode programe obrazovanja i informiranja o

obiteljskoj i ranoj pismenosti s ciljem osvještavanja roditelja i drugih odraslih o važnosti ranog

poticanja razvoja pismenosti jer su odrasli ti koji pomažu djeci u ranom razvoju vještina koje

samostalno teško ili nikako ne mogu razviti.

21 Usp. Isto 22 National Literacy Trust URL: http://www.literacytrust.org.uk/ (2012-04-07) 23 Every Child Ready to Read & Your Library URL: http://www.everychildreadytoread.org/ (2012-04-07) 24 Born to Read URL: http://www.borntoread.org/ (2012-04-07) 25 Hrvatsko čitateljsko društvo URL: http://www.hcd.hr/ (2012-04-07)

12

2. Rana pismenost u kontekstu ranog razvoja djeteta

Pismenost podrazumijeva četiri osnovne vještine, a to su slušanje, govor, čitanje i pisanje.26

U prošlosti se mislilo da se ove četiri vještine razvijaju razdvojeno i to određenim slijedom i da

nisu povezane. Tako se smatralo da djeca prvo samo slušaju, zatim počinju usvajati govor, a

kada svladaju te vještine, s polaskom u školu, počinju učiti čitati i pisati. Jezik i govor djeca su

učila u svojoj obiteljskoj okolini, slušajući i oponašajući odrasle bez dodatnog, namjernog i

smislenog poticanja njihovog govorno-jezičnog razvoja. Radi takvog razmišljanja razvoj

pismenosti započinjao bi tek u školi u sedmoj godini djetetova života. Šezdesetih godina

prošlog stoljeća provedena su mnoga istraživanja o ranom razvoju djece koja su rezultirala

novim spoznajama te novim pristupima i programima u poticanju djetetovog kompleksnog

razvoja.27

Zahvaljujući tim znanstvenim spoznajama, danas se razmišlja i djeluje potpuno

drugačije. Mnoga istraživanja o razvoju mozga djeteta pokazuju kako se on razvija od samog

rođenja i upućuju na izuzetno važno razdoblje djeteta i razvoj njegovog mozga u prve tri

godine života, koje dramatično utječe na rad mozga u preostalom dijelu života.28

Psihološki

razvoj mozga završen je već s osamdeset pet posto do treće godine života, a misaona

sposobnost i sposobnost učenja sa šezdeset posto do četvrte godine života.29

Čitav čovjekov

život, u pogledu spoznajnih i misaonih sposobnosti, uvelike zavisi o razvoju mozga i to u

razdoblju od rođenja do šeste godine života. Radonič ističe zašto je važno stimulirati mozak

od najranije dobi: „Na rođenju mozak djeteta ima približno sto milijardi neurona. Kratko nakon

poroda mozak stvara trilijune novih veza više nego ih u tom trenutku treba. Sinapse koje se

upotrebljavaju, koje su češće stimulirane u ranom djetinjstvu se sačuvaju, a one kojei se rijetko

upotrebljavaju eliminiraju se procesom tzv. "pruning-a".30

Stvaranjem razvojno poticajnih

situacija u obitelji u obliku komunikacije i interakcije s djetetom, stimulira se dječji mozak,

jačaju se i šire njegove moždane veze, a to izravno utječe na ukupni kapacitet mozga što

omogućava učinkovitiji razvoj vještina i povećava sposobnost učenja. Opismenjavanje djece

počinje u najranijoj dobi i slijedi prirodan tijek dječjeg razvoja u kojima se vještine slušanja,

26

Usp. Grginič, Marija. Što petogodišnjaci znaju o pismenosti. // Život i škola 17, 1(2007).

HRČAK. URL: http://hrcak.srce.hr/20503 (2011-09-07) 27 Više u: Stričević, Ivanka. Uloga obitelji u razvijanju čitateljske kulture djece predškolske dobi. // Kako razvijati

kulturu čitanja: zbornik (Zagreb, 28. travnja 1998.) / priredila Ranka Javor. Zagreb; Knjižnice grada Zagreba,

1999. Str. 87. 28 Usp. Jovančević, Milivoj; Ježić, Cvijeta. Nasljeđe, ljubav i njega u ranom razvoju mozga. Dijete, vrtić, obitelj

48(2007), str. 4. 29 Usp. Šaban, Stjepan. Dijete uči od svoje okoline. // Narodni zdravstveni list 48, 558-559 (2006) URL: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/40/dijete.htm (2011-10-07) 30 Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Rođeni za čitanje: promocija glasnog čitanja djeci od najranije dobi. Pediatr

Croat 53, 1(2009). URL: http://hpps.kbsplit.hr/hpps-2009/pdf/dokoz.pdf/ (2011-11-23)

13

govorenja, čitanja i pisanja međusobno prožimaju i čine jedinstvenu cjelinu, ranu pismenost.

Poticanje razvoja rane pismenosti započinje komunikacijom između novorođenog djeteta i

drugih osoba iz njegova okruženja, najčešće majke, a zatim i oca i nastavlja se tijekom cijelog

djetinjstva u svim socijalnim situacijama i svim načinima komuniciranja. Grginič to naziva

komunikacijski model opismenjavanja koji ravnopravno uključuje sve četiri komunikacijske

aktivnosti koje su namijenjene međusobnom sporazumijevanju i bitno utječu na socijalni i

osobni razvoj svakog djeteta.31

Ako se bilo koja od ove četiri vještine ne razvije ni pismenost

se neće moći u potpunosti razviti. Za to mogu poslužiti kao primjer djeca s posebnim

potrebama, djeca sa slušnim teškoćama koja bez pomoći stručnjaka logopeda ne mogu razviti

vještinu govora ili djeca s disleksijom koja radi specifičnog jezičnog poremećaja teže

svladavaju vještine čitanja, pisanja i računanja. Od najranije životne dobi razvijaju se jezične i

govorne vještine koje su preduvjet za razvoj mnogih drugih područja razvoja tijekom

odrastanja kao što su čitanje i pisanje, razvoj mišljenja i razvoj društvenih vještina.32

Novija

istraživanja pokazuju kako su djeca, neposredno po rođenju, osjetljiva na govor i riječi dok još

ni ne razumiju njihovo značenje, nego razlikuju jezik temeljem ritmičkih obilježja govora.33

Istraživanja koja je proveo University of Reading pokazala su da djeca mlađa od godine dana

razumiju neke određene riječi koje nisu povezane s njihovim svakodnevnim životom, a da već

prije druge godine života mogu shvatiti određene specifične riječi.34

Mala djeca koja uče

govoriti nemaju razvijen smisao za misli koje su sadržane u jeziku već slušaju zvukove i ritam

koje proizvode druge osobe, pa i one zvukove koje sama proizvode i na taj način stvaraju

temelje za razvoj govora i razumijevanje jezika. Prema Patzlaff ona uživaju u intonaciji,

melodiji i boji glasa, naglascima i ritmičnosti rečenica, gestama i pokretu prilikom

svakodnevnog govora, a posebno prilikom pjevanja ili govorenja brojalica i nabrajalica.35

U

skladu s tim, pogrešna su razmišljanja da se u komunikaciji s malom djecom treba govor

maksimalno pojednostaviti, odnosno da vrijedi pravilo što su djeca mlađa treba koristiti malo

jednostavnih i poznatih riječi. Upravo suprotno, djecu se od najranije dobi treba izlagati

govorno-jezičnom bogatstvu. Roditelji trebaju u svakodnevnim situacijama govoriti s djecom

već od rođenja, izravno im se obraćati prilikom previjanja, kupanja, hranjenja, šetnje. Pored

govora koji je u službi svakodnevne komunikacije, djeci treba omogućiti i slušanje različitih

oblika govora kao što su pričanje priča i bajki, govorenje rimovanih stihova i drugih književno

31 Usp. Isto. 32 Usp. Velički Vladimira; Katarinčić, Ivanka. Nav. dj. Str. 17. 33 Usp. Jovačević, Milivoj; Ježić, Cvijeta. Nav. dj. Str. 5. 34 Usp. Šaban, Stjepan. Nav. dj. 35 Usp. Velički Vladimira; Katarinčić, Ivanka. Stihovi u pokretu: malešnice i igre prstima kao poticaj za govor.

Zagreb, Alfa. d.d. 2011. Str. 12.

14

umjetničkih tekstova. Pjevanjem pjesmica, pričanjem i čitanjem priča djeci od najranije dobi

odrasli stvaraju i posebne emotivne situacije koje bitno utječu na zdrav razvoj djeteta.

Emotivna vezanost između roditelja i djece tijekom prvih osamnaest mjeseci života oblikuje se

nesvjesnim procesom u kojem dijete traži roditeljsku blizinu i ako je ta veza stabilna dijete

razvija osjećaj povjerenja i sigurnosti što je preduvjet za njegov pravilan psihofizički razvoj, a

koji utječe i na učenje.36

Emotivno stabilna okolina ima utjecaj na kognitivni razvoj, a čitanje i

pričanje djetetu je aktivnost koja se provodi pod okriljem sigurnosti, pripadnosti i pozitivnih

emocija. Komunicirajući s djecom roditelji prenose na djecu i svoje osjećaje, misli, stavove i

vrijednosti od najranije dobi. Jovančević i Ježić također naglašavaju vrijednosti čitanja i

pričanja djeci od rane dobi koje imaju za zdravo odrastanje, te ih uvrštavaju među deset

čimbenika koje svako dijete treba za kvalitetan psihosocijalni razvoj.37

Stvaranjem situacija u

kojima se kontinuirano i namjerno potiče razvoj svih vještina rane pismenosti od rane dobi,

izgrađuje se temelj na koji se dograđuju sva druga potrebna znanja i vještine pismenosti

dvadeset i prvog stoljeća.

2.1. Govorno-jezični razvoj

Dijete od svog rođenja, pa do polaska u školu najbrže se i najviše razvija u svim

područjima, pa tako i u govorno-jezičnom. Govorno-jezični razvoj djeteta započinje i prije

njegova rođenja, dok u majčinu trbuhu čuje i sluša njezin govor. Dolaskom na svijet

novorođenče je odmah spremno s učenjem, odnosno, usvajanjem jezika. Ono ima urođenu

sposobnost svladavanja osnova komunikacije, reagira na majčin i druge poznate glasove, samo

proizvodi zvukove gugutanjem, smiješi se i plače, pokazuje interes za glazbu i zanimljive

predmete, usmjerava pogled prema zvukovima, reagira na majčino lice i dodir. Majke, također

instinktivno, započinju komunikaciju sa svojom bebom, bez svjesne namjere poučavanja jezika

i govora. Uloga roditelja je najvažnija u tom ranom dobu u poticanju govorno-jezičnog razvoja

jer su oni najvažnije sredstvo pomoću kojeg djeca usvajaju jezik i govor. Roditelj je model

koji dijete oponaša i zato je potrebno osvijestiti roditelje po pitanju važnosti njihove uloge

kako bi stvarali bogato jezično-govorno okruženje kojemu bi djeca bila svakodnevno izložena.

Da bi mogli stvoriti optimalne uvjete za govorno-jezični razvoj potrebno je poznavati i sam

razvojni ciklus. Tijekom prvih šest godina dijete prolazi kroz nekoliko faza usvajanja jezika i

36 Usp. Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Nav. dj. 37 Usp. Jovančević, Milivoj; Ježić Cvijeta. Nav.dj. Str. 7.

15

govora. Prema Apel i Masterson cijeli proces ovladavanja jezika i govora odvija se kroz četiri

osnovne faze38

:

1. faza dojenčeta u kojoj uči kontrolirati usta, oblikujući glasove jezika i stvara osnovu za

usvajanje jezika,

2. faza bebe ili faza jedne riječi u kojoj uči nove riječi, riječi s raznim značenjima i

funkcijama, a ova faza će završiti tako što će beba spajati dvije riječi u rečenicu,

3. faza mališana u kojoj se djetetove jezične vještine razvijaju velikom brzinom, započinje

sa spajanjem dvije riječi u rečenicu, a završava s vještinom pravog razgovora, dijete će

u ovoj fazi usvojiti glasovni sustav, rječnik, vrste riječi, gramatiku i društvene jezične

vještine i

4. faza predškolca u kojoj raspoznajemo prve znakove ovladavanja vještinama početnog

čitanja i pisanja, dijete u ovoj fazi i dalje razvija semantiku i gramatiku, glasove i

rječnik, vještine razgovaranja, slušanja, pričanja priča i na kraju ove jezično-govorne

faze završava razvoj govornog jezika.

Mesec39

navodi nekoliko etapa u razvoju jezika i govora koje započinju predgovornim

razdobljem koje traje od rođenja do devetog mjeseca djeteta, zatim govorno razdoblje koje

započinje pojavom prve riječi sa značenjem, od devetog do petnaestog mjeseca, slijedi etapa

kada se javljaju prve rečenice, od osamnaestog do dvadesetčetvrtog mjeseca, zatim naglo

širenje rječnika i usvajanje gramatičnosti, od dvadesetčetvrtog do tridesetšestog mjeseca i

zaključuje: „Najintenzivniji razvoj jezika i govora događa se u prve tri godine života kada

dijete prođe faze od prvog krika, glasanja, do kompetentne participacije u razgovoru u kojem

govorom može izraziti potrebe, osjećaje, stavove, boriti se za sebe, utjecati na druge.“40

Potrebno je poznavati faze ili etape jezično-govornog razvoja predškolskog djeteta kako bi

mogli kompetentno poticati i usmjeravati razvoj svih aspekata govora i jezika djeteta. Tijek

govorno-jezičnog razvoja jak je pokazatelj ukupnog djetetovog razvoja, a njegova vještina

govorne komunikacije ima veliku ulogu u kvaliteti života.

38 Usp. Apel, Kenn; Masterson J., Julie. Jezik i govor od rođenja do šeste godine: od glasanja i prvih riječi do

početne pismenosti – potpuni vodič za roditelje i odgojitelje. Lekenik: Ostvarenje, 2004. Str. 13-15. 39

Usp. Mesec, Iva. Razvoj jezika i govora od rođenja do sedme godine.// Kako govori dijete?.Razvoj govora i

jezika, najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije djece predškolske dobi. / Andrešić, Danica…[et al.].

Buševac:.Planet Zoe , 2010. Str. 8. 40 Isto.

16

2.2. Povezanost govora, jezika i rane pismenosti

Govor i jezik su osnova komunikacije kod ljudi. Ovladavanjem govorno-jezičnim

vještinama djeca mogu bolje izražavati svoje osjećaje, objašnjavati svoje misli i ideje, učiti i

intelektualno se razvijati, pratiti i zastupati svoje interese, razvijati svoje talente, prikupljati

informacije kako bi donosila dobre odluke, bila sposobna procjenjivati ono što čuju i čitaju,

aktivno sudjelovati na svim područjima svog života i zajednice. Apel i Masterson sažimaju sve

nabrojeno i kažu: „ […] jezik je most prema gotovo svakom aspektu djetetova života.“41

Rana

pismenost obuhvaća jezično-govorne vještine, razumijevanje smisla i rasporeda riječi,

sposobnosti pamćenja, prepričavanja i vještine dešifriranja koje se odnose na razvoj svijesti o

glasovima, slovima i riječima kod predškolskog djeteta. Čudina-Obradović navodi bitne

čimbenike rane pismenosti:42

- glasovna osjetljivost i osviještenost,

- govorno-jezične vještine,

- razumijevanje smisla primanja i odašiljanja poruka,

- razumijevanje konvencija pisanog teksta,

- uživanje u aktivnostima slušanja, govorenja i čitanja te proizvođenje pisanog teksta.

Tijekom predškolskog razdoblja, razvijajući jezično-govorne vještine djeteta, razvijaju se

osnove za pismenost. Kao i govorno-jezični razvoj i razvoj ostalih čimbenika pismenosti

započinje djetetovim oponašanjem odraslih koji će se postupno razvijati i bez namjernog i

smislenog poticanja njihova razvoja. No, stvaranjem bogatog govorno- jezičnog okruženja kao

što je govor usmjeren na dijete43

, pričanje priča i čitanje slikovnica djetetu, zajedničko igranje,

stvaranje raznih situacija u kojima se bogate djetetova iskustva, roditeljski pozitivni primjeri

korištenja pisanih materijala na raznim medijima, potiče se razvoj rane pismenosti. Čudina

opisuje kvalitetnu okolinu44

koja će biti poticajna za razvoj rane pismenosti i ističe da je za

povoljan razvoj rane pismenosti najvažnija okolina koja je sigurna i daje djetetu velike

mogućnosti istraživanja, važno je aktivno bavljenje djetetom od njegova rođenja i posebno

tijekom prve tri godine koje su presudne za njegov daljnji razvoj, pružanje roditeljskog

primjera korištenja svih čimbenika rane pismenosti i postupno uključivanje djeteta u slobodne i

41 Apel, Kenn; Masterson J., Julie. Nav. dj. Str. 15. 42 Usp. Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. //

Mladi i čitanje u multimedijalnom okruženju. [Koprivnica, 20.veljače 1998] / uredila Ivanka Stričević. Koprivnica. Hrvatsko čitateljsko društvo, 1999. Str. 25-26. 43 Više u: Apel, Kenn; Masterson J., Julie. Nav. dj.. Str. 53.-56. 44 Usp. Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Zagreb: Školska

knjiga, 2008. Str. 36-37.

17

organizirane aktivnosti poticanja rane pismenosti. Priča i knjiga trebaju biti neizostavni dio

dječjeg odrastanja jer pridonose razvoju ukupne djetetove osobnosti te potiču govorni,

kognitivni, emocionalni, socijalni i moralni razvoj. Kada se govori o vršenju utjecaja na razvoj

rane pismenosti u predškolskom razdoblju, misli se na čitav niz znanja i vještina kojima se

razvijaju vještine rane pismenosti kao što su slušanje, govorenje, predčitačke i predpisačke

vještine. U predškolskom razdoblju dijete se priprema za školovanje i učenje čitanja, pisanja i

računanja. Kao što se s razvojem govora započinje prije prve izgovorene riječi, tako se i s

razvijanjem vještina čitanja i pisanja započinje prije prve pročitane i napisane riječi.

18

3. Vještine čitanja i pisanja u kontekstu rane pismenosti

3.1. Vještina čitanja

Čitanje je vještina koja je temeljna za uspjeh u životu. S pomoću te vještine komunicira se s

drugima, informira, stječe znanje i izgrađuje identitet. Iako se čini da nove tehnologije pružaju

nove mogućnosti prenošenja i primanja poruke u kojima je sadržana informacija ili znanje gdje

vještina čitanja nije nužna, ipak se teško može zamisliti život u suvremenom okruženju bez

upotrebe te vještine, koja je danas potrebnija nego ikada ranije. Kujundžić vještinu čitanja

definira informacijski: „ […]čitanje je mentalna vještina obrade informacija; to je najprije

skupljanje informacija […], zatim njihovo prerađivanje, stvaralačko preoblikovanje i

djelovanje u praksi pod utjecajem informacijskih instrukcija.“ 45

Čitanje tako podrazumijeva

više složenih kognitivnih radnji koje se odvijaju paralelno i međusobno se prožimaju, koje

pored kognitivnih, obuhvaćaju i socio-emocionalne sposobnosti osobe koja čita. Čudina-

Obradović navodi da je čitanje složena kognitivna vještina čiji je smisao u razumijevanju

poruke koja je prikazana simbolima, riječima složenim u rečenice.46

Na vještinu čitanja ne

utječe biološki razvoj, čovjek nema posebnu, urođenu, čitateljsku sposobnost, već je ono

posljedica njegovog kulturnog razvoja. Zato je za razvoj čitanja još važnije stvaranje poticajne

čitateljske okoline od najranije dobi. Mnogobrojna istraživanja o procesu čitanja objašnjavaju

što se događa u ljudskoj svijesti pri čitanju, na koji način ljudski mozak obrađuje podatke, od

opažanja napisane riječi, do razumijevanja smisla i poruke. Čudina- Obradović navodi osnovne

spoznaje u procesu čitanja: 47

- čitanje je složeni proces obrade podataka u kojem istodobno sudjeluju procesi

jednostavne obrade (tehnika čitanja) i viši procesi obrade (razumijevanje pročitanog)“

- istodobno odvijanje procesa obrade slušnih i vidnih reprezentacija materijala koji se

čita,

- prepoznavanje i pretvaranje slova u glasove te povezivanje glasova u riječi (tehnika

čitanja),

- primjena abecednog načela koje je važno radi usvajanja korespondencije između slova i

glasova i pravila njihove zamjene (glasovna raščlamba i sinteza),

- proces traženja, pronalaženja i pamćenja smisla i sadržaja rečenice i cijelog teksta

(automatizacija procesa).

45 Kujundžić, Nedjeljko. Kako čitati. // Zrno: časopis za obitelj, vrtić i školu 5, 8-9(1994), str. 21. 46

Usp. Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Nav. dj. Str. 18-

19. 47 Usp. Isto. Str. 17.

19

Jedan od problema vezanih uz čitanje je da mnoga djeca razviju dobru tehniku čitanja, ali ne

razumiju pročitano. Oni su uspješno dekodirali simbole, ali nisu razumjeli poruku, nisu dobili

informacije i znanje i nisu emotivno doživjela sadržaj. Djeca trebaju vježbati čitanje da bi

mogla tečno i brzo čitati, ali smisao čitanja nije u brzini i dobro naučenoj tehnici, već u

razumijevanju sadržaja onoga što se čita. Ako djeca ne razumiju ono što čitaju, ona zapravo ne

čitaju. Ako čitajući ne odgonetavaju značenje, riječi postaju dosadno brbljanje i djeca nikada

neće shvatiti smisao čitanja, niti će u njemu uživati. Zimmermann i Hutchins kažu: „Važno je

prisjetiti se da značenje riječi na stranici ne počiva u njima poput čarolije. Značenje se stvara u

umu čitatelja. Čitanje djetetu i s djetetom, te pravi razgovori o tome što mislite dok čitate,

proširuju djetetov kapacitet shvaćanja značenja.“48

Ako se zna da je čitanje temeljna vještina za

sva učenja, a znanje predstavlja bogatstvo i napredak, djecu se mora poučavati kako čitati s

razumijevanjem. Zimmermann i Hutchins otkrivaju specifične strategije mišljenja kojima se

koriste profesionalni čitatelji i kažu da je čitanje interaktivan proces u kojem su dobri čitatelji

stalno uključeni u unutrašnji dijalog s tekstom koji im pomaže da razumiju i elaboriraju ono što

čitaju.49

Pravo razumijevanje čitanja povezano je s razmišljanjem, učenjem i proširivanjem

čitateljeva znanja i vidokruga. Svrha čitanja jest otkrivanje poruke ili smisla onoga što se čita.

S razvijanjem čitateljskih vještina zapravo se započinje u predškolskoj dobi razvijanjem

predčitačkih vještina, a nastavljaju se tijekom sedme godine, neposredno prije ili pri polasku u

osnovnu školu. Razvoj vještine čitanja završava se automatizacijom abecednog načela i

njegovim potpunim ovladavanjem i primjenom. Čudina-Obradović navodi: „Učenje čitanja jest

istodobno ovladavanje nizom čitačkih vještina, a to su: razvijanje govora, upoznavanje sa

značenjem pisma i teksta, uvježbavanje orijentacije u tekstu i upoznavanje s pismom,

razvijanje glasovne osjetljivosti, primjena abecednog načela (šifriranje i dešifriranje),

razvijanje pisanja (šifriranje) i postizanje glatkog čitanja s razumijevanjem“50

. Dijete ne može

samostalno razviti vještinu čitanja, potrebna mu je pomoć odraslih, roditelja i odgajatelja,

učitelja, knjižničara i zdravstvenih djelatnika. Razvoj rane pismenosti i zanimanje za knjigu i

čitanje od najranije dobi ovisi o nekoliko čimbenika kao što su:51

- Razgovori roditelja/odgajatelja/knjižničara u situacijskom kontekstu s djecom.

- Model odraslog koji i sam čita.

- Okruženost djeteta raznovrsnim čitateljskim materijalima.

48 Zimmermann, Susan; Chryse Hutchins. Nav. dj. str. 10. 49Usp. Isto, str. 5. 50 Čudina-Obradović Mira. Kad kraljevna piše kraljeviću. Nav. dj., str. 24. 51 Usp. Maleš, Dubravka; Stričević, Ivanka. Nav.dj. str. 171-172.

20

- Korištenje pisanog materijala iz djetetove okoline kao poticanje interesa za čitanje i

pisanje.

- Svakodnevno pričanje/čitanje priča, kazivanje poezije koje treba učiniti ugodnom

zajedničkom aktivnošću.

- Redovito posjećivanje knjižnice i uključivanje djece i roditelja u knjižnične

programe.

Neki roditelji to rade intuitivno, prema naslijeđenom modelu čitanja u obitelji, a neke roditelje

je potrebno osvijestiti i uputiti ih na koji način će čitati i razvijati pismenost s predškolskim

djetetom. Stvaranje bogatog čitateljskog okružja u obitelji i izvan nje, koje podrazumijeva

aktivno bavljenje razvojem djetetovih predčitačkih vještina omogućit će lakše usvajanje

abecednog načela i same tehnike čitanja, razumijevanje onoga što se čita i bolje uživljavanje u

tekst što izaziva ugodne emocije prilikom čitanja. Predškolsko dijete koje izvlači knjige s

police, prelistava ih i traži da mu se čitaju, raduju ga i zabavljaju aktivnosti vezane uz čitanje i

pričanje, razvija predčitačke vještine, a u školskoj dobi postaje vješt čitatelj s razumijevanjem

i čitatelj iz užitka.

3.1.1. Predčitačke vještine

Predčitačke vještine su jedan od čimbenika rane pismenosti koji obuhvaća skup vještina

i znanja kao što su fonološka osjetljivost, razumijevanje značenja riječi, razumijevanje smisla

odašiljanja i primanja poruka, poznavanje slova, razumijevanje pravila pisanog teksta i

razvijena motivacija za čitanje.52

One prethode čitateljskim vještinama i preduvjet su za njihov

razvoj. Čudina-Obradović predčitačke vještine definira kao: „ […] svjesnost djeteta o pisanom

jeziku, i to o njegova tri aspekta: o funkciji pisanog jezika, o tehničkim karakteristikama pisma,

te o procesima i tehnici čitanja.“53

Svijest o pisanom jeziku razvija se u ranom djetinjstvu u

nekoliko razvojnih faza:54

1. Oko druge godine života djeca pokazuju osnovno razumijevanje funkcije i značenje

pisanog jezika. Dvogodišnjaci su svjesni da čitanje ima svrhu uočiti i primiti poruku, a

to je upravo svrha čitanja. Pojavljivanje te svijesti ovisi o neposrednoj okolini i

prilikama u kojima se dijete nalazi.

2. Tijekom četvrte godine pojavljuje se sljedeća predčitačka razvojna faza - osvješćivanje

pojmova o pismu koja se sastoji od osvješćivanja razlika među slovima, svijesti o

52 Usp. Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ključnih kompetencija cjeloživotnog učenja. Nav. dj. Str. 53. 53

Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Nav. dj. Str. 23. 54 Usp. Isto. Str 23-24.

21

načinu pisanja slijeva nadesno ili odozgo prema dolje, razumijevanju osnovne

interpunkcije, usvajanja rječnika koji opisuje pismo i njegove karakteristike slovo-riječ-

točka. Četverogodišnjaci riječi vizualiziraju kao zasebne jedinice, postupno se javlja i

osviještenost glasovne strukture riječi, pa prepoznaju prvi glas u riječi i rimu na kraju

stiha.

3. Sljedeća faza je svijest o uporabi glasovne strukture riječi u čitanju koja se javlja

između pete i šeste godine. Petogodišnjaci su spremni za igre riječima, pronalaženje

rime, pogađanje početnog glasa, rastavljanje i sastavljanje riječi. Tijekom ove

predčitačke faze djeca glasovni govor povezuju s fonemima, pisanim simbolima-

slovima što je osnova za razvoj čitateljske vještine.

4. Posljednja faza je potpuno usvajanje uzajamne veze glasa i slova kada su djeca

spremna za učenje čitanja. Ova faza može trajati od pete godine, pa sve do sedme

ovisno kojom se brzinom dijete kognitivno, emocionalno i psihološki razvija te o

poticajima okoline u kojoj se nalazi.

Poticanje razvijanja predčitačkih vještina obuhvaća provođenje raznih aktivnosti, djece i

odraslih zajedno, vezanih uz svakodnevnu komunikaciju, pričanje i čitanje predškolskom

djetetu, prepričavanje i razgovor o pročitanom, improvizacije i dramatizacije i igru, djeci

omiljenu aktivnost koja omogućava razvijanje vještina i usvajanje novih spoznaja na prirodan

način te stvaranje situacija u kojima djeca u svim tim aktivnostima doživljavaju ugodu i

zadovoljstvo jer takav emocionalni doživljaj jaka je motivacija djetetu za sudjelovanje u

aktivnostima kojima se razvijaju predčitačke vještine.

3.1.2. Razvijanje predčitačkih vještina od rane dobi

S razvijanjem čitateljskih vještina treba započeti vrlo rano, od rođenja djeteta. Slušanje

glasa odraslog razvija kod djece rane dobi slušnu osjetljivost za glasove i govor, stoga roditelji

trebaju što češće govoriti djetetu i to u raznim svakodnevnim prilikama. Djeca čiji roditelji

pred njima čitaju te pričaju i čitaju njima, ranije razvijaju svijest pisanih informacija i njihovu

važnost. Stričević naglašava da djeca jako dobro osjećaju da li roditelji, kao najvažnije osobe u

njihovu životu, misle o čitanju kao o važnoj, korisnoj i zabavnoj aktivnosti.55

Roditelji kao

modeli koje djeca oponašaju trebaju biti svjesni ranog poticanja čitateljskih vještina.

Predškolskoj djeci treba svakodnevno čitati i stvarati posebne rituale čitanja. Na taj način kod

djeteta razvijamo predčitačke vještine neophodne za samostalno čitanje. Svakodnevne

55 Usp. Stričević, Ivanka. Pomozite djetetu da uživa u čitanju. // Zrno, časopis za obitelj, vrtić i školu 5, 8-9(1994),

str.12.

22

situacije i one namjerno stvorene, u kojoj odrasli puno čitaju, razgovaraju o knjigama, pričaju

djeci bajke ili samo za njih izmišljene priče, potiču djecu na listanje slikovnica i čitanju im iz

njih, stvaraju početni interes za čitanje još u predškolskoj dobi i razvijaju predčitačke vještine

koje su neophodne za razvoj vještina čitanja i pisanja.

3.2. Vještina pisanja u predškolskoj dobi

Pisanje je vještina kojom djeca ovladavaju i prije vještine čitanja. Djeca puno prije

nauče pisati, napišu prava slova na pravo mjesto u riječi, ali još uvijek ne mogu slovo po slovo

raščlaniti, pa povezati u cjelinu, dakle ne mogu pročitati ali znaju što znači napisano, to je

takozvano globalno čitanje. Za to je najčešći primjer kada predškolska djeca napišu vlastito

ime na svom crtežu. Vještina pisanja vrlo je bliska govoru i u početku zahtjeva samo

raščlanjivanje na glasove, ali od predškolskog djeteta se ne očekuje da ono ovlada tom

vještinom u potpunosti jer je ona spoj složene misaone aktivnosti i grafomotoričke vještine.

Prema tradicionalnoj definiciji pisanja to je vještina pretvaranja glasova zamišljene riječi u

odgovarajuća slova i spajanje slova u napisanu riječ.56

Počeci razvijanja ove vještine započinju

crtanjem i slikanjem, omiljenih dječjih aktivnosti. Svaki dječji crtež je jedna priča. Često

predškolska djeca imaju potrebu „pročitati“ svoj crtež, pa svojim roditeljima ili tetama u vrtiću

prepričavaju crtež, kao što oni njima čitaju priču iz slikovnice. Upravo na taj način mala djeca

počinju razvijati važne pojmove pismenosti. Uočavaju vezu između pisanja i čitanja i uče da

ono što je izrečeno, može biti i napisano. Razvoj vještina pisanja kod predškolskog djeteta

odvija se u nekoliko faza:57

1. Faza jest šaranje koja je prvi djetetov pokušaj pisanja.

2. Faza jest linijsko ili repetetivno crtanje, a naziva se još i osobni rukopis. Na tom

stupnju mogu se primijetiti sve pravilnije šare koje sliče standardnom pisanju.

3. Faza jest faza koja se naziva oblici slični slovima u kojoj dječje pisanje sve više

počinje sličiti pravim slovima.

4. Faza se naziva slova i početne veze između riječi i simbola i u ovoj fazi djeca

počinju reproducirati slova, a često koriste jedno slovo koje im predstavlja cijelu

riječ.

5. Faza jest vlastiti pravopis u kojoj djeca uspostavljaju vezu između glasova i slova,

ali još uvijek se često događa da ispuste slovo ili ga zamijene.

56 Usp. Čudina-Obradović Mira. Čitanje prije škole. Zagreb: Školska knjiga, 2002. Str. 46. 57 Usp. Moomaw, Sally; Hieronymus, Brenda. Igre čitanja i pisanja. Lekenik: Ostvarenje, 2008. Str. 15-18.

23

6. Faza jest standardni pravopis u kojoj djeca u potpunosti shvate kako slova u nekoj

riječi imaju određeni redoslijed i da tako napisana riječ ima neko svoje značenje.

Osjetljivo razdoblje za razvoj vještine pisanja započinje u ranom djetinjstvu, razvojem govora,

jezika i motorike. Pravilan razvoj motorike i grafomotorike, preduvjet su za razvoj vještine

pisanja.58

Još jedna potvrda koliko je pismenost kompleksa. Mogućnosti razvoja pismenosti

protežu se na sve aktivnosti rada s djecom metodom igre, djeci najomiljenije aktivnosti. Dok se

igraju pisanim jezikom, prijelaz na pravo pisanje i čitanje čini se sasvim prirodan. No, ne smije

se zaboraviti, kao i kod usvajanja čitanja, izloženost djeteta bogatim materijalima koji potiču

razvoj pisanja i modelima ponašanja, omogućuju brži napredak u svladavanju vještine pisanja.

3.2.1. Poticanje razvoja vještine pisanja

Vještina pisanja nije samo spoj grafomotoričke vještine i niza misaonih aktivnosti već i

stvaranje poruke i sastavljanje teksta s informacijama iz kojeg možemo saznati o osobi,

njezinim interesima, željama, potrebama, kreativnosti, osobnosti, znanju. Putem napisanog

teksta pojedinac komunicira sa svijetom oko sebe. Prema tome, pisanje ima istu važnost kao i

čitanje. Da bi se stvorilo poticajno okruženje za razvijanje vještine pisanja bitna je svjesnost

odraslih o važnosti pisanja kao neodvojivog dijela pismenosti. U tom slučaju namjerno se

stvara poticajno okruženje koje se sastoji od dostupnosti raznovrsnog materijala i pribora za

crtanje i pisanje, davanja primjera vlastitog pisanja i sastavljanja poruka te uključivanje djeteta

tijekom tog postupka, poticanje djeteta na samostalno sastavljanje poruke, na prepoznavanje i

pisanje vlastitog imena i na uključivanje u raznovrsne aktivnosti pisanja.59

Neki poticaji doći

će spontano, kao dio svakodnevice u koju treba uključiti i dijete, a neke aktivnosti trebaju se

osmisliti i pripremiti ranije i onda u pravom trenutku pozvati dijete na igru. Najbolje je

organizirati igre koje su djeci poznate i koje na neki način oponašaju svakodnevicu, kao što su

igre trgovine, pošte, ljekarne, ambulante, vrtića, knjižnice u kojima će djeca imati zadatak

„pisati“ račune, recepte, pisma, iskaznice. Igrajući se dijete će koristiti olovku i papir, pisati će

poruke kojima daje značenje i kojima nam nešto poručuje, a na taj način uočava smisao

pisanja, otkriva vezu između pisanja, čitanja i poruke. U popularnoj pedagoškoj literaturi

mnoštvo je primjera za aktivnosti pisanja koje se mogu provoditi u obitelji, a isto tako i u

vrtićima, igraonicama, malim školama.60

U Švedskoj i Nizozemskoj, koje su među

58 Usp. Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : Kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati. Zagreb: Hena com, 2003. Str. 23. 59 Usp. Čudina-Obradović Mira. Čitanje prije škole. Nav.dj. str. 46. 60Usp. Moomaw, Sally; Hieronymus, Brenda. Igre čitanja i pisanja : Aktivnosti za razvoj predčitačkih vještina i

početnog čitanja i pisanja u predškolskoj dobi i prvom razredu. Lekenik : Ostvarenje, 2008. Str. 269-292.;

24

najnaprednijima u području razvoja pismenosti,61

vrlo je popularan progresivni glazbeno-

pokretni program razvoja početnih vještina pisanja u djece, kratko nazvan Ples pisanja.

Njegova autorica, Oussoren ga definira ovako: „Ples pisanja je metoda vježbanja fine i grube

koordinacije koja se temelji na pokretu, a rezultira ležernim, čitljivim, brzim i prepoznatljivim

rukopisom.62

Autorica navodi da se s poučavanjem Plesa pisanja može započeti u četvrtoj

godini života, ali da se s predpripremama može započeti od dojenačke dobi kada djeca trebaju

vježbati grubu i finu motoriku, koordinaciju pokreta cijelog tijela, ruke i šake. U ovoj metodi

igra ima značajnu ulogu, a pored nje glazba i kretanje cijelog tijela, koje pomalo sliči na ples.

Program je predstavljen i u Hrvatskoj i njegovu učinkovitost prepoznali su mnogi odgajatelji te

ga počeli primjenjivati u svom radu i vrlo često aktivnosti iz Plesa pisanja povezuju s

aktivnostima pričanja i čitanja.

Usp. Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati. Zagreb: Hena com, 2003. 61 Sabolović-Krajina. Dijana. Nav. dj. Str. 8. 62 Oussoren, Ranghild A. Ples pisanja : progresivni glazbeno-pokretni program razvoja početnih vještina pisanja u

djece. Lekenik: Ostvarenje, 2007. Str. 5.

25

4. Pričanje i čitanje djeci predškolske dobi

O važnosti čitanja i pričanja djeci predškolske dobi te kakav utjecaj bogato čitateljsko

okruženje ima na razvoj rane pismenosti, Stričević ističe rezultate brojnih istraživanja63

koja

su pokazala da se djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže razvijaju, zaineresiranija su

za okolinu, brže uče, razvijaju osjećaje i empatiju tako da bolje razumiju sami sebe i bolje se

snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju opažanje, promatranje, pažnju, pamćenje,

mišljenje i logičko zaključivanje, unaprjeđuju sposobnosti slušanja, razvijaju predčitačke

vještine, bogate maštu i kreativno mišljenje, spremnija su za samostalno čitanje, a čitanje

doživljavaju kao zadovoljstvo i ugodu. Preporuke su da se s aktivnostima pričanja i čitanja

započne od najranije dječje dobi, u obiteljskom okruženju, koje je najprimjerenije za zdravo

odrastanje, a kojemu aktivnosti pričanja i čitanja itekako pridonose. Također se očekuje da su

aktivnosti pričanja i čitanja neizostavan dio rada s predškolskom djecom i izvan obitelji u

dječjim vrtićima, dječjim knjižnicama, igraonicama… Postavlja se pitanje je su li i koliko

odrasli svjesni važnosti pričanja i čitanja i u kojoj mjeri pričaju i čitaju djeci. Kakav status

imaju dječje priče u obiteljima i izvanobiteljskim ustanovama proučavala je Visinko u

znanstvenom projektu Recepcija dječje priče od 1997.-2001.64

te došla do rezultata koji su

pokazali da dječja priča ima svoje mjesto u obitelji, odnosno, da su se roditelji izjasnili u

visokom postotku kako su svjesni važnosti dječje priče, ali da je sama praksa pričanja ili

čitanja manje česta, a više povremena. U dječjim vrtićima priča je sustavno uključena u

programske sadržaje, pa ne treba čuditi visoki postotak kod ispitanih odgajatelja koji uključuju

priču u rad s djecom, no, rezultati dobiveni kvalitativnom analizom ukazuju na problem

izbora i interpretacije novijih priča, a koje su bliže današnjem djetetu i njegovom svjetonazoru,

što Visinko povezuje s činjenicom nepoznavanja odgajatelja o novijoj produkciji slikovnica i

knjiga s dječjim pričama kao i o nedostatku povremene edukacije odgajatelja na tom

području.65

Roditelji se još teže snalaze u hiperprodukciji slikovnica i knjiga za malu djecu

koje se nalaze na našem tržištu, a ne snalaze se dobro ni u odabiru primjerene priče prema dobi

i razvojnom stupnju djeteta, te u načinu donošenja i interpretacije priče. Stalno informiranje

roditelja i povremena edukacija bila bi im od velike pomoći, a to je i jedna od važnijih zadaća

knjižničara. Nedoumice postoje i oko pričanja i čitanja. Dok su naši preci djecu upoznavali s

pričama pripovijedajući im, današnji roditelji i odgajatelji više čitaju. Razlozi zašto se danas

63 Usp. Čitajmo im od najranije dobi!. URL:

http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec4147c32994de63ae9c06ee (2011-11-11) 64 Visinko, Karol. Dječja priča: povijest, teorija, recepcija i interpretacija. Zagreb: Školska knjiga, 2005. Str. 50-

64. 65 Isto. Str. 61.

26

više čita, a manje pripovijeda leže vjerojatno u načinu života suvremenog doba, koji je ubrzan i

ispunjen brojnim aktivnostima, ali i u velikoj brojnosti i dostupnosti slikovnica i knjiga na

tržištu. Metodičarka Velički čije područje rada obuhvaća govorno-jezični razvoj i poznavanje

književno-umjetničkih djela u predškolskom razdoblju, spominje razlike između čitanja i

pričanja i kaže: „Mala djeca ne mogu pročitano potpuno shvatiti niti se mogu potpuno u to

uživjeti. Što su djeca manja, to im je više potreban osobni kontakt kod prepričavanja, dakle,

priče bi manjoj djeci trebalo više prepričavati, a manje čitati. Kako djeca rastu, prelazimo na

kombinaciju prepričavanja i čitanja, sve do samog čitanja u predškolskoj dobi.“66

Velički je

proučavala odnos male djece i priče i objašnjava da mala djeca imaju potrebu za pričom,

odnosno putem priče imaju potrebu za kontaktom te im pričanje i prepričavanje služi za

proživljavanje onoga što su doživjeli i osjetili ili ih potiče na razmišljanje i zamišljanje onoga

što još nisu doživjeli i što još nisu upoznali67

Kod pričanja, kao i kod čitanja, važno je stvoriti

ugodnu, opuštenu atmosferu, koju će dijete i odrasli osjetiti kao jedan zajednički emocionalni

doživljaj. Pričanje, za razliku od čitanja, dopušta veću rastezljivost. Pripovjedač s djetetom

uspostavlja kontakt očima i dok priča stalno prati što se dešava na djetetovu licu, može vidjeti

sreću, tugu, strah, znatiželju, dosadu i prema tome usmjeravati priču. Kod pričanja stvara se

čvršći i prisniji kontakt s djecom, pripovjedač je slobodan, spontan i neusiljen, veća je

koncentracija i mogućnost doživljaja. Čitatelj također treba paziti da čitanje bude izražajno i

emocionalno obojano. Čitajući priču, treba više puta zastati i pogledati prema malim

slušateljima kako bi se primijetile njihove reakcije koje daju povratnu informaciju o recepciji

priče. Istraživanje pod nazivom Učinci pripovijedanja i čitanja na govorno jezičnu složenost i

razumijevanje priče kod male djece 68

imalo je za svrhu utvrditi kakav utjecaj ima pričanje, a

kakav čitanje na jezični razvoj i razumijevanje priče kod djece u dobi od tri do pet godina.69

Rezultati koji su dobiveni pokazuju kako i pričanje i čitanje imaju veliki utjecaj na razvoj rane

pismenosti, ali da postoje određene razlike u postignućima u govorno-jezičnom razvoju i

razumijevanju priče, između djece kojoj se pričalo i djece kojoj se čitalo, pa tako navode da su

djeca kojoj se pričalo, prepričavajući pokazala da su bolje razumjela priču, a da su djeca kojoj

66 Velički, Vladimira. Priča u predškolskom razdoblju: čitanje-pričanje-prepričavanje. Zrno: časopis za obitelj,

vrtić i školu 14, 49-50(2002), str. 24. 67 Isto. Str. 23. 68 Istraživanje The Effects of Storytelling and Story Reading on the Oral Language Complexity and Story

Comprehension of Young Children provedeno je na East Tennessee State Univerity pod vodstvom Rebbecce

Isbell, ravnateljice Centra izvrsnosti za učenje i razvoj u ranom djetinjstvu pri istom Sveučilištu. 69Usp Clark Christina; Lucy Hawking. Young People's Reading: The Importance of the home enviroment and

familiy support. More Findings from Our National Survey. National Literacy Trust, 2010. ERIC. URL:

http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED510272.pdf (2010-12-09)

.

27

se čitalo pokazala veći pomak u govorno-jezičnom segmentu.70

Pričanje je otvoreniji način

komuniciranja u kojem pripovjedač i slušatelj postaju sukreatori priče. Veliki utjecaj pričanja

priče ogleda se i u razvoju djetetove imaginacije i mašte jer djeca imaju bolju priliku za

zamišljanjem i fantaziranjem nego dok im se čita slikovnica u kojoj već postoje ilustracije na

koje se dijete oslanja.71

No, veliki utjecaj ima i čitanje koji se prvenstveno ogleda na govorno-

jezični razvoj, bogaćenje vokabulara, stvaranje znanja kako se koristiti s knjigama i

razumijevanje funkcija teksta i slike te na mnoge druge čimbenike rane pismenosti.72

Pričanje i

čitanje su aktivnosti koje su iznimno važne za razvoj dječjeg govora, ali i za razvoj mašte,

stvaralaštva i spoznaje. Utjecaj je velik jer djeluje na cjelokupnu djetetovu osobnost. I dok je

aktivnost čitanja vrlo učestala, aktivnost pričanja je manje zastupljena, što u praksi treba

ispraviti i podjednako koristiti oba načina donošenja priča djeci predškolske dobi jer će tako

djeca imati više prilika razvijati čimbenike rane pismenosti.

70 Usp. Isto. str.160-161. 71 Usp. Isto. Str. 158. 72 Usp. Isto.

28

5. Obiteljski kontekst u poticanju razvoja rane pismenosti

Ljubav i razni poticaji koje djeca dobivaju u obiteljskom okrilju utječu na sve aspekte

razvoja djece te ih u određenoj mjeri oblikuju i određuju njihove buduće živote. Roditelji koji

aktivno sudjeluju u odgoju i obrazovanju svoje djece, razgovaraju s njima, pričaju im i čitaju,

provode s njima vrijeme u druženju i igri, pružaju puno poticaja za kognitivni, emocionalni,

socijalni i moralni razvoj te razvijaju potrebne kompetencije koje zahtjeva suvremeno doba, a

pismenost je svakako jedna od njih. Prema mišljenju većine stručnjaka obitelj ima značajnu

ulogu u razvijanju rane pismenosti i ima presudnu važnost za usvajanje čitanja i u stjecanju

čitateljskih navika.73

Najveći i najsnažniji utjecaj na razvoj pismenosti roditelji imaju u

predškolskoj dobi djeteta. Okolina u kojoj djeca odrastaju i koja ima pozitivan stav prema

čitanju stvara čvrsti temelj na kojemu će djeca graditi svoju vještinu čitanja. Pozitivna

čitateljska motivacija razvija se u obitelji koja stvara pozitivno i poticajno ozračje prema

čitanju, slikovnicama, knjigama i raznim aktivnostima vezanim uz čitanje. Djeca takvih obitelji

čitanje doživljavaju kao ugodu koja je povezana s igrom, veseljem i zabavom. Izravnu

povezanost između poticajne obiteljske okoline i čitanja potvrdila su brojna istraživanja. U

okviru projekta Filozofskog fakulteta iz Osijeka pod nazivom Istraživanje čitateljskih interesa i

potreba djece i mladeži,74

provedenog 2004. godine na području Osječko-baranjske županije,

prikupljeni su podaci o utjecaju roditelja na predškolsko dijete u razvijanju vještine čitanja i

čitateljske kulture. Dobiveni su statistički podaci, kvantitativni i kvalitativni čimbenici

obiteljske pismenosti, poput broja knjiga u kućnoj knjižnici, izloženost djeteta pisanoj građi,

broj knjiga koje pročitaju roditelji, učestalost čitanja djetetu, osobe koje najčešće čitaju djetetu,

aktivnosti vezane uz čitanje koje se najčešće provode, članovi obitelji koji su učlanjeni u

knjižnicu itd iz kojih se iščitalo da na razvoj rane pismenosti i čitateljske kulture znatno utječu

poticaji od strane roditelja. Ono je ujedno pokazalo da je za razvijanje pozitivnog stava prema

pisanoj riječi i čitanju izuzetno važno da djeca mogu u kućnom okruženju iz ponašanja svojih

roditelja i drugih osoba unutar obitelji vidjeti da se čitanje prakticira svaki dan. Poznato je da

su roditelji djetetov najveći uzor, osobe kojima najviše vjeruju i s kojima se identificiraju i

stoga je veoma važno da oni svojim ponašanjem i aktivnostima pokazuju da je čitanje korisna i

zabavna aktivnost. Istraživanje je ukazalo da je u Hrvatskoj potrebno razvijati programe

obiteljske pismenosti koji trebaju biti usmjereni prema majkama jer je majčinska uloga

posebno važna u razvijanju kulture čitanja i stjecanja čitateljskih navika. Istraživanje koje je

73 Usp: Čudina-Obradović Mira. Igrom do čitanja. Nav. dj., str. 32. 74 Više u: Petr, Kornelija. Obiteljska pismenost // Dijete i društvo, časopis za promicanje prava djeteta 7, 1-2

(2005), str 374.

29

2009. godine provela Nacionalna zaklada za čitanje (NLT)75

u Velikoj Britaniji pod nazivom

Mladi ljudi i čitanje i pisanje danas (Young Peoples's Readnig and Writing Today) objavljeno

2010. godine također ukazuje na važnost obiteljskog okruženja i njegove potpore u razvijanju

čitateljskih navika.76

Istraživanje se bavilo pitanjima tko u obitelji potiče dijete na čitanje, tko u

obitelji čita i koliko učestalo dijete razgovara s roditeljima o knjigama koje čita. Ispitivalo se i

koliki užitak donosi čitanje, navike i ponašanje prilikom čitanja. Rezultati istraživanja

pokazuju da se uključenost roditelja u razvijanje vještine čitanja i pismenosti pozitivno

odražava na djetetovo učenje i kasniji uspjeh u školi. Djeca iz poticajnog čitateljskog

obiteljskog okruženja, gdje se puno čita i gdje se djeca potiču da puno čitaju, da čitanjem uče,

istražuju i otkrivaju, postižu bolji školski uspjeh i pripremljenija su za akademsko obrazovanje,

imaju pozitivne odnose prema aktivnostima čitanja i čitaju iz užitka, a takvo čitanje omogućava

veću uživljenost u tekst, bolje razumijevanje sadržaja, bolje učenje i stjecanje znanja. Stričević

navodi nekoliko razloga zbog kojih dijete najviše uči u obiteljskom okruženju: 77

- za malo dijete situacije u obitelji predstavljaju prirodne mogućnosti za učenje jer se

one zbivaju u stvarnom životnom kontekstu;

- roditelji i dijete imaju zajedničko iskustvo što omogućuje da se novo iskustvo

nadovezuje na postojeće;

- postoje brojne mogućnosti za neprekinuti razgovor u kojem se roditelj koncentrira

na dijete;

- učenje se zbiva u kontekstu koji sa socio-emocionalnog stajališta za dijete ima

najveće značenje, a koje je posebno važno za poticanje i razvijanje čitateljskih

navika.

Emotivni odnosi između roditelja i djece, osjećaji ljubavi, sigurnosti i povezanosti, te

roditeljska briga, skrb i poticaji, značajni su čimbenici za zdrav razvoj djece i dobar temelj za

stjecanje novih vještina i znanja. Važno je za istaknuti i da sve ono što se propusti u poticanju

razvoja, u predškolskoj dobi, posebno tijekom prve tri godine života, a odnosi se i na

čimbenike rane pismenosti, skoro je nenadoknadivo u kasnijim godinama. Stoga je uloga

roditelja i poticajnog obiteljskog okruženja u razvoju svih čimbenika rane pismenosti i

75 National Literacy Trust je zaklada u Velikoj Britaniji, osnovana 1993. godine. Bavi se izgradnjom mreže za

razmjenu informacija te razvija programe s područja pismenosti i čitanja. Pod pismenošću podrazumijevaju

kombinaciju čitanja, pisanja, govorenja i slušanja, vještine koje dovode do uspjeha pojedinca, a time i do uspjeha

društvene zajednice u kojoj pojedinac djeluje. 76 Usp.Clark Christina; Lucy Hawking. Young People's Reading: The Importance of the home enviroment and

familiy support. More Findings from Our National Survey. National Literacy Trust, 2010. ERIC. URL:

http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED510272.pdf (2010-12-09) 77 Usp. Stričević, Ivanka. Uloga obitelji u razvijanju čitateljske kulture djece predškolske dobi. Nav. dj., str. 87-88.

30

stvaranju pozitivnih emocija prema knjizi i čitanju od najranije dobi, odgovorna i

nezamjenjiva. Odgovornost je još veća u današnje doba kada su roditelji pritisnuti

nedostatkom vremena zbog posla i brige o egzistenciji, a djeca previše izložena raznim

medijima koja nude zabavu i užitak kao što su televizija, računala i razne igraće konzole.

Diana Zalar ih naziva Neprijateljima čitanja (i intelektualnog i emocionalnog rasta).78

Iz

roditeljske perspektive progovara o aktivnostima vezanim uz stvaranje navike čitanja, koja se

provode u njezinoj obitelji. Suočeni s Neprijateljem čitanja ulažu dugotrajne roditeljske

napore kako bi svoju djecu razvili u strastvene čitatelje knjiga jer su svjesni važnosti čitanja i

pismenosti i koji utjecaj imaju na kvalitetu života. Mnogi roditelji suočeni su s istim

problemima, a ne znaju na koje bi ih sve načine mogli riješiti. Tu im trebaju pomoći

stručnjaci, knjižničari, odgajatelji, liječnici i drugi koji se bave poticanjem i usmjeravanjem

razvijanja rane pismenosti kroz svoje usluge, programe, savjetovališta i na razne druge načine

kojima se podiže svijest o važnosti pismenosti.

5.1. Obiteljska pismenost

Obiteljska pismenost je izraz koji se u stručnoj literaturi upotrebljava za obilježavanje

različitih djelatnosti i najraznovrsnijih obrazovnih postupaka kojima je cilj podizanje razine

pismenosti u svih članova obitelji. Obuhvaća i sve načine i situacije u kojima članovi obitelji

upotrebljavaju vještine čitanja i pisanja u svakodnevnom životu. Komisija za obiteljsku

pismenost pri Međunarodnom čitateljskom društvu (IRA) preporuča da se izraz obiteljska

pismenost koristi kao kompleksan pojam, obuhvaćajući različite odnose, koji se mogu razviti

između obitelji i pismenosti u najširem smislu.79

Knaflič smatra da je izraz obiteljska

pismenost primjeren za opisivanje situacija unutar obitelji koje su vezane uz pismenost, a kada

se radi o obrazovnim postupcima primjereniji je izraz programi obiteljske pismenosti.80

Osnovni cilj programa obiteljske pismenosti je poticanje roditelja ka većoj upotrebi pismenosti

u različitim situacijama obiteljskog života, posebno u interakciji s djecom. Uključivanjem

roditelja u programe obiteljske pismenosti stvaraju se bolji uvjeti za podizanje razine

pismenosti djece. Roditelji su prvi modeli koje djeca oponašaju i na taj ih način odgajaju i

ukazuju na vrijednosti čitanja i pismenosti kojima se koriste u najrazličitijim situacijama u

životu. Tako se prenose s roditelja na djecu i čitateljske navike koje pridonose razvoju

pismenosti u zajednici i društvu. Djeca najčešće postignu razinu pismenosti koja odgovara

78 Usp. Zalar, Diana. Čitanje danas ili kako zavarati neprijatelja. // Čitanje-obaveza ili užitak: zbornik /priredila Ranka Javor. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba. 2009. Str. 15. 79 Usp. Knaflič, Livija. Program obiteljske pismenosti./ Hrčak: glasilo hrvatskog čitateljskog društva 6, 8-

9(2000), str 14. 80 Isto.

31

pismenosti njihovih roditelja i to se naziva intergeneracijski prijenos pismenosti.81

Stoga su

programi obiteljske pismenosti usmjereni ka obrazovanju roditelja i podizanju razine njihove

pismenosti i njihove svijesti o važnosti čitanja u obitelji kako bi doprinijeli poboljšanju razine

pismenosti svih članova obitelji, a pogotovo djece. Ti programi pomažu roditeljima i njihovoj

djeci u stvaranju boljih uvjeta za uživanje u dobrobiti koje proizlaze iz više razine pismenosti

kao što je postizanje višeg stupnja obrazovanja, boljih uvjeta za zapošljavanje, veća

zdravstvena prosvjećenost, veće mogućnosti za uključivanje u društvo i korištenje kulturnog

bogatstva u svojoj okolini i općenito kvalitetniji život.82

Baker, Serpell i Sonnenscheim ističu

dvosmjernu narav odnosa roditelj-dijete prilikom razvijanja pismenosti.83

Roditelji svojim

pozitivnim ili negativnim stavom mogu utjecati na djetetov stav prema čitanju, ali i djeca

svojim pozitivnim ili negativnim stavom utječu na roditelja. Naime, dijete koje smatra

čitateljske aktivnosti razonodom željeti će sudjelovati češće i više u njima, dok dijete koje

smatra da su aktivnosti vezane uz čitanje dosadne i nezanimljive nastojat će ih izbjeći. Roditelji

su ipak ti koji su odgovorni za zdrav razvoj djeteta i koji svojim postupcima usmjeravaju

njegov razvoj. Odabir roditeljske strategije prilikom razvijanja pismenosti kod djece od

presudne je važnosti za djetetov početni interes i motiviranost za sudjelovanje u čitateljskim

aktivnostima. Zato je roditelj taj koji treba iznaći načine kako motivirati dijete, potaknuti ga i

uključiti u aktivnosti vezane uz razvoj rane pismenosti. Programi obiteljske pismenosti

obrazuju roditelje i djecu o pravilnim strategijama i metodama razvijanja kulture čitanja unutar

obitelji i upućuju ih na institucije koje im pri tome mogu biti od pomoći. Važno je promicati

obiteljsku pismenost i izvedbene programe jer se na taj način roditelji upoznaju s raznim

strategijama i tehnikama poticanja pismenosti djece od najranije dobi i poticajnim čitateljskim

aktivnostima unutar obitelji.

5.2. Poticajne čitateljske aktivnosti u obiteljskom okruženju

Proces poticanja i razvijanja čitateljske kulture u obiteljskom okruženju započinje u

djetetovoj ranoj dobi, traje tijekom njegova odrastanja, a mijenja se pristup s obzirom na dob i

djetetove interese. Pritom je osobito važno stvarati pozitivno obiteljsko ozračje prema čitanju

kao omiljenoj zajedničkoj aktivnosti djece i roditelja koja treba biti opuštena, vedra i poticajna

za daljnje čitateljske aktivnosti. Vezano uz poticajne čitateljske aktivnosti u obitelji, Stričević

naglašava kako roditelji trebaju biti poticaj svom djetetu u svim aktivnostima vezanim uz

81 Usp. Isto, str. 14. 82 Usp. Knaflič, Livija. Zašto razvijati programe obiteljske pismenosti? / pismenost-sposobnost bez koje se ne

može. Hrčak: glasilo hrvatskog čitateljskog društva 9, 17( 2003), str. 11. 83 Usp. Petr. Kornelija. Nav. dj., str. 366.

32

čitanje, kako trebaju i sami čitati jer djeca uče po modelu, u aktivnostima čitanja djetetu trebaju

sudjelovati oba roditelja, dijete treba biti okruženo knjigama, časopisima i raznim drugim

materijalima za čitanje, roditelji trebaju otkriti djetetove čitateljske interese, darovati djetetu

slikovnicu ili knjigu što češće, te učlaniti dijete u dječju knjižnicu što ranije.84

Roditelji koji i

sami čitaju, svojim osobnim primjerom pokazuju djeci da je čitanje zanimljiva i korisna

aktivnost. Čudina-Obradović kaže: „Odrasli su primjer korištenja pisane riječi kao obavijesti,

izvora znanja i pomoći u raznim životnim situacijama.“85

Pokazuju kako se čitanjem iz raznih

pisanih izvora kao što su časopisi, enciklopedije, leksikoni, stranice na internetu dolazi do

traženih obavijesti, uputa ili informacija i da se čitanjem doznaju mnoge važne stvari. U ranoj

dobi, kada je najveći utjecaj na dijete u stvaranju pozitivnih osjećaja prema čitanju, roditelji

razvijaju svijest o smislu čitanja, čitanja u svrhu prenošenja i dobivanja poruka i informacija,

čitanja kao izvora ugode, zadovoljstva i uživanja u tekstu te čitanja kao poticaja maštanju i

raznovrsnim kreativnim aktivnostima od likovnih, dramskih i pokretnih do djeci najomiljenije

aktivnosti, igre. Druženje s riječima započinje od rođenja. Brižni roditelji guguću svojim

bebama, govore im nježnim glasom, tepaju i pjevuše uspavanke, uzimaju ih na ruke i pjevaju

pjesmice i brojalice, svoje mališane stavljaju u krilo i čitaju im slikovnice, pričaju im priče i

razgovaraju o njima, uče ih riječi, pjesmice, kako listati knjige i kako ih čitati. Zimmermann i

Hutchins takve aktivnosti slikovito opisuju sintagmom uranjati dijete u jezik.86

Bogatstvo

rječnika, vještine kombiniranja riječi, načini slaganja rečenica djece rane dobi i njihova

zainteresiranost za aktivnosti čitanja i pisanja, pokazatelji su razvijenosti rane pismenosti.

Svakodnevno čitanje roditelja djeci jedan je od načina kvalitetno provedenog zajedničkog

vremena. Interakcija koja se tada događa između djece i roditelja ima posebnu važnost za

emocionalni razvoj djece. Čitanjem bajki i priča malom djetetu, roditelji pokazuju da su knjige

izvor uživanja u ljepoti riječi i slika i od rane dobi razvijaju sposobnost prepoznavanja

estetskih i literarnih vrijednosti. Uvođenje djece u svijet književnosti proces je koji se dešava

kroz tri osnovne faze i šest koraka:87

1. faza evokacije - pobuditi interes za čitanje

1. upoznavanje s knjigom

2. predviđanje događanja

3. listanje i razgledanje ilustracija

84 Usp. Stričević, Ivanka. Uloga obitelji u razvijanju čitateljske kulture djece predškolske dobi. Nav. dj., str. 88-89. 85 Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja. Nav. dj., str. 37. 86 Zimmermann, Susan; Chryse Hutchins. Nav. dj., str. 7. 87 Usp. Vonta Tatjana. Uvođenje djece u svijet knjiga. URL.

http://www.readingcorner.org/teachers/introducing_article.html (2012-04-07)

33

2. faza razumijevanja - otkriti značenje

4. čitanje i slušanje

3. faza refleksije – razgovarati o pročitanom

5. razgovor nakon čitanja

6. povezivanje teksta s drugim aktivnostima

Roditelj treba organizirati aktivnost pričanja ili čitanja i postepeno uvoditi dijete u priču

slijedeći osnovne faze i korake, pratiti reakcije djeteta i odgovarati na njih kako bi dijete u

potpunosti doživjelo sadržaj priče. Važno je uključiti dijete u aktivnost čitanja u kojoj roditelj

usmjerava i moderira interakciju, a dijete dobiva priliku voditi aktivnost. Aktivno pričanje i

čitanje djeci pruža užitak koji postaje njihova potreba i navika. Jedan od načina aktivnog

čitanja naziva se dijaloško čitanje koje ima oblik razgovora u kojemu se faze čitanja izmjenjuju

s fazama razgovora o pročitanom.88

Uloga roditelja u dijaloškom čitanju je vođenje djeteta kroz

tekst. Koristeći razne oblike komunikacije kao što su postavljanje poticajnih pitanja,

postavljanje pitanja slobodnog odgovora, obogaćivanje odgovora, uvažavanje djetetova

zanimanja, hrabrenje i pohvala, dijete se potiče na aktivno sudjeluje tijekom čitanja. Roditelje

treba upoznati s raznovrsnim aktivnostima kojima će poticati razvoj rane pismenosti i razvijati

naviku čitanja u obiteljskom okruženju.89

Međunarodna čitateljska udruga (IRA) objavila je

brošure90

za roditelje s uputama o načinima razvijanja čitateljskih navika tijekom djetetova

odrastanja. U brošuri pod nazivom Počeci pismenosti i vaše dijete: vodič kako pomoći Vašoj

bebi ili predškolcu da postane čitatelj (Beginnig Literacy and Your Child: A guide to Helping

Your Baby or Preschooler Become a Reader) podupire uvjerenje da dijete treba što ranije

započeti uvoditi u svijet čitanja i daje upute za razne aktivnosti kojima se djeca predškolske

dobi upoznaju s knjigama i čitanjem.91

Nacionalna zaklada za čitanje provodi čitav niz

programa i aktivnosti kojima osvještava važnost razvoja čitateljskih vještina i čitateljskih

navika s krajnjim ciljem opismenjavanja društva i ističe ulogu roditeljskog utjecaja od najranije

88 Usp Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja str. 39. 89 Primjeri aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti mogu se naći u: Čudina-Obradović, Mira. Igrom do

čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja u djece od 3. do 10. godine. Zagreb: Školska knjiga, 1995.,

Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati. Zagreb: Hena com,

2003., Moomaw, Sally; Hieronymus, Brenda. Igre čitanja i pisanja : Aktivnosti za razvoj predčitačkih vještina i

početnog čitanja i pisanja u predškolskoj dobi i prvom razredu. Lekenik : Ostvarenje, 2008., Peteh, Mira. Svako

slovo nešto novo. Zagreb:Alinea, 1999., Peti-Stantić, Anita; Velički, Vladimira. Jezične igre za velike i male.

Zagreb: Alfa, 2008., Slunjski, Edita. Kad djeca pišu, broje, računaju… : neobične igre običnim materijalima.

Varaždin: Stanek d.o.o., 2003., Velički, Vladimira; Katarinčić, Ivanka. Stihovi u pokretu : Malešnice i igre

prstima kao poticaj za govor. Zagreb: Alfa, 2011. 90 Opširnije informacije o brošurama za roditelje Međunarodne čitateljske udruge mogu se pronaći na :

http://www.reading.org/InformationFor/Parents.aspx 91 Usp. Sabolović- Krajina, Dijana. Kako privoljeti (i zadržati) djecu da čitaju. Hrčak: glasilo hrvatskog

čitateljskog društva 5, 6-7(1999), str. 24-25.

34

dječje dobi u uspješnom opismenjavanju. Njihov program Uključenost roditelja i uspješnost

opismenjavanja (Parental involvment and literacy achievemnt) temelji se na spoznaji da je

obiteljski kontekst i obiteljska pismenost ključna pri razvijanju kulture čitanja.92

Razvoj rane

pismenosti mora početi u obitelji, pa su se programom nastojale ustvrditi aktivnosti koje potiču

razvoj djetetove pismenosti i koje roditelji u zajedničkoj interakciji s djecom provode kod

kuće. Knjižnica i čitaonica Fran Galović Koprivnica objavila je brošuru s preporukama

roditeljima i aktivnostima za poticanje rane pismenosti pod nazivom Igrajmo se! Čitaj mi! :

Priče, igre i pjesmice za bebe i malu djecu 93

koje obrađuju teme odgoja i razvoja djece rane

dobi kao što su komunikacija, zdravlje, kreativnost, obitelj i problemske situacije, koristeći

slikovnicu kao osnovno pomagalo te pričanje i čitanje kao osnovne aktivnosti u obradi tih

tema. Poticajne čitateljske aktivnosti i aktivnosti za razvoj rane pismenosti trebaju biti dio

dječje svakodnevice tijekom cijelog predškolskog razdoblja. Mnoge obične situacije u obitelji

mogu se pretvoriti u aktivnosti poticanja razvoja rane pismenosti, pod uvjetom da su roditelji

upoznati s čimbenicima pismenosti i na koji način se razvijaju kod predškolskog djeteta.

Pismenost je područje koje svakako treba svjesno i namjerno razvijati od najranije dječje dobi,

prvo unutar obitelji koja je u djetetovom životu nezamjenjiva socio-emocionalna zajednica, a

zatim i izvan nje u okviru organiziranih programa odgojno-obrazovnih, kulturnih i

zdravstvenih ustanova, čija međusobna suradnja na području poticanja razvoja rane pismenosti

daje veće mogućnosti za razvoj predškolske djece i zaokružuje cijeli razvojni proces

obiteljskog i izvanobiteljskog konteksta u kojemu je središte dijete i njegovo opismenjavanje.

92 Više u: Jelušić, Srećko. Dječja knjižnica u razvijanju čitateljske kulture u obitelji. // Život i škola 14, 2(2005).

HRČAK. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39595 (2010-12-09) 93

Petrić, Danijela; Bonta, Gordana; Sesvečan, Marija. Igrajmo se! Čitaj mi! : priče, igre i pjesmice za bebe i malu

djecu. Koprivnica: Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2012.

35

6. Izvanobiteljski kontekst u poticanju razvoja rane pismenosti

Tek rođenom djetetu potrebni su roditelji koji se brinu o pravilnom rastu i razvoju u prvim

mjesecima njegova života. Paralelno s rastom djeteta, mijenjaju se njegove potrebe i interesi, a

dešavaju se i promjene u njegovoj okolini. Pored obitelji, u određenom periodu djetetova

života, skrb i briga o djetetu proširuje se i izvan obitelji. S navršenih djetetovih godinu dana,

roditelji koji su u radnom odnosu, vraćaju se na posao, a brigu o djetetu preuzimaju članovi

obitelji, osobe od povjerenja ili profesionalne dadilje, a veliki broj djece upisuje se, ovisno o

dobi, u jaslice ili dječji vrtić, organizirane institucijske oblike predškolskog odgoja i naobrazbe

i skrbi o djeci koji su dio sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske. Djeca koja ne

polaze dječji vrtić često se uključuju u neki oblik izvanobiteljskih kraćih predškolskih

programa kao što su male škole i razne igraonice, radi poticanja psiho-socijalnog i

intelektualnog razvoja. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta iz 2010.

godine u Hrvatskoj je u neki oblik izvanobiteljskih predškolskih programa uključeno: 94

1. u redovitim cjelodnevnim programima 112.346 djece (74,10%).

2. u programima predškole 15.668 djece (10,40%).

3. u kraće programe 23.500 djece (15,50%).

Može se zaključiti da je veliki broj predškolske djece obuhvaćen nekim oblikom

izvanobiteljskog programa i da pored obitelji, ti programi imaju odgovornu i važnu ulogu u

stvaranju okruženja koje će imati sve potrebne uvjete za pravilan rast i razvoj predškolskog

djeteta. Predškolski programi ostvaruju se na temelju Državnog pedagoškog standarda

predškolskog odgoja i naobrazbe95

koji donosi Sabor Republike Hrvatske na prijedlog Vlade

Republike Hrvatske kao redovni programi u jaslicama i dječjim vrtićima i kao kraći verificirani

programi predškolskog odgoja, prilagođenih potrebama i sposobnostima djeteta zasnovanim na

humanističko razvojnim pristupima djetetu, čime je u cijelosti ostvaren pluralizam programa

prema otvorenom Programskom usmjerenju.96

Izvanobiteljski programi nadopunjuju se s

obiteljskim odgojem i aktivnostima u poticanju ranog razvoja. Suvremena promišljanja

kurikuluma ranog odgoja idu u smjeru cjelovitog poimanja djeteta i stvaranja poticajnog

okruženja za razvoj i učenje svakog djeteta i imaju za cilj stvoriti optimalne uvjete za

kvalitetno odrastanje djece u izvanobiteljskim ustanovama. Rezultati Istraživanja želja i

94Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. URL: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 (2012-04-07) 95 Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, 17.09.2010. URL:

http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 ( 2012-07-09) 96 isto

36

potreba hrvatske obitelji za programima izvanobiteljskog predškolskog odgoja97

objavljeni u

knjizi Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj ukazuju na želje i

potrebe roditelja za korištenjem raznovrsnih programa izvanobiteljskog predškolskog odgoja i

programa, ocjene pogodnosti pojedinih ustanova za organiziranje programa za djecu

predškolske dobi te stavove roditelja o korisnosti dječjeg vrtića i drugih oblika predškolskog

odgoja, pokazali su da roditelji od kraćih programa koji nisu isključivo vezani za vrtić, najviše

zanimanja iskazuju za igraonice. Isto tako, pri odabiru institucije koja provodi program za

predškolsko dijete, roditelji se odlučuju najčešće za dječje vrtiće, ali u visokom postotku

navode da je jedna od institucija u koju imaju povjerenje i knjižnica.98

Čudina-Obradović vrtić,

predškolu i igraonicu u knjižnici izdvaja kao tri mjesta koja mogu biti od pomoći obitelji u

nastojanju razvijanja rane pismenosti,99

a ta se pomoć odvija kroz usmjeravanje i obrazovanje

roditelja u aktivnostima vezanim za poticanje razvijanja rane pismenosti, u provođenju

didaktičkih igara koje razvijaju glasovnu osjetljivost i primjenu abecednog načela, u sustavnom

organiziranju razvojno-čitačkih aktivnosti za djecu kao što su pričanje priča, zajedničko čitanje

velikih slikovnica i u provođenju dodatnih aktivnosti nakon pričanja ili čitanja kao što su

dramsko, likovno, govorno, pokretno ili neko drugo kreativno izražavanje, koje zaokružuje

samu aktivnost i pruža mogućnost djetetu da iskaže svoje doživljaje i osjećaje.

6.1. Dječji vrtić i rana pismenost

Dječji vrtići su dio odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske i namijenjeni su djeci

od šest mjeseci do šeste ili sedme godine starosti, odnosno do djetetovog polaska u školu u

kojima se ono razvija, obrazuje i odgaja na svim područjima dječjeg razvoja kao što su

psihomotorni, kognitivni i socio-emocionalni. Prema Zakonu o predškolskom odgoju i

naobrazbi iz 1997. predškolski se odgoj u dječjim vrtićima ostvaruje u skladu s razvojnim

osobinama i potrebama djece te socijalnim, kulturnim, vjerskim i drugim potrebama obitelji u

programima:100

1. redoviti programi njege, odgoja, naobrazbe, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne

skrbi djece predškolske dobi, koji su prilagođeni razvojnim potrebama djece te

njihovim mogućnostima i sposobnostima,

2. programi za djecu predškolske dobi s teškoćama u razvoju,

3. programi za darovitu djecu predškolske dobi,

97 Usp. Jelušić, Srećko. Nav. Dj. Str 83 98 Isto. 99 Usp. Čudina-Obradović. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. Str. 29. 100 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. URL: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 (2012-04-07)

37

4. programi za djecu pripadnika etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina,

5. programi predškole,

6. programi ranog učenja stranih jezika i

7. drugi programi umjetničkog, kulturnog, vjerskog i športskog sadržaja.

Suvremena stajališta o programima predškolskog odgoja i sustava ranog poučavanja

proučavala je Slunjski i došla do zaključka kako je promijenjena paradigma ranog odgoja te

kako ne postoji statičan teorijski okvir po kojemu bi odgajatelji praktičari trebali poučavati i

iznosi: „ Kurikulum je teorijska koncepcija koja se u praksi zajednički gradi, tj. konstruira i

sukonstruira na temelju zajedničkog učenja, istraživanja i participacije svih sudionika odgojnog

procesa (…)i koja se u praksi kontinuirano provjerava, dopunjuje i mijenja.“101

Prema Slunjski

kurikulum izranja iz kompleksne i dinamične odgojno-obrazovne prakse, koja je u svakom

vrtiću jedinstvena i autentična. Također ističe važnost cjelovitog, integriranog, holističkog i

humanističkog pristupa u poučavanju predškolskog djeteta. 102

U prilog tome govori i to da

prostor djetetova odrastanja, igre i učenja treba biti oblikovan po mjeri djeteta, te ističu važnost

sveukupnog vrtićkog okruženja kao što su fleksibilna organizacija prostora, obilje materijala,

mogućnost izbora, sloboda kretanja, pozitivno ozračje, međusobno povjerenje, prihvaćanje

različitosti i uvažavanje i suradnja svih unutar ustanove, te suradnja s roditeljima i drugim

zainteresiranim. Takav sustav sveobuhvatnog pristupa poučavanju djece predškolske dobi

pozitivno se odražava i na poticanje razvoja rane pismenosti jer ono podrazumijeva mnogo

različitih čimbenika koji na prvi pogled i nemaju veze s pismenošću, a itekako imaju utjecaja

na njezin razvoj, kao što je veza između razvoja motorike i govora ili simbolička igra103

.

Moglo bi se ići i tako daleko i reći da sve vještine koje se razvijaju i sva znanja kojima se

poučavaju imaju izravnu ili neizravnu vezu s pismenošću. Vrtićko okruženje u odnosu na

obiteljsko u drugačijoj socio-emotivnoj strukturiranoj sredini potiče razvoj rane pismenosti ali

s istim ciljem, razvijenim komunikacijskim i predčitačkim vještinama i razvijenim pozitivnim

osjećajima prema knjigama, čitanju i pisanju u djece predškolske dobi. Razvoj rane pismenosti

u vrtiću, prije svega, odnosi se na prepoznavanje, podržavanje i kultiviranje prirodnog interesa

za različitim oblicima govorne i pisane komunikacije kod djece od najranije dobi. Provodi se u

izravnom radu s djecom i u suradnji s roditeljima. Na poticanje rane pismenosti u vrtićima

veliki utjecaj imaju programska usmjerenja vrtića, odnosno na koji će sve način, kojim

oblicima i metodama i od koje dobi razvijati pismenost te ljudski čimbenik u obliku

101 Slunjski, Edita. Kurikulum radnog odgoja : istraživanje i konstrukcija. Zagreb: Školska knjiga , 2011 Str. 67. 102 Usp. isto. Str. 26-50. 103 Simbolička igra jest kreiranje izmišljene stvarnosti. U simboličkoj igri koristi se simbolizacija odnosno

prijenos značenja jednog predmeta ili osobina na drugi.

38

odgajateljevog uvjerenja i njegovih postupaka. Odgajatelji koji rade u vrtićima često imaju

različite stavove o razvijanju vještina rane pismenosti, o najprimjerenijem načinu razvijanja tih

vještina te o dobi kada bi se trebalo započeti s njihovim razvijanjem. Slunjski u svom

akcijskom istraživanju govori kako je zajednička rasprava odgajatelja o svakoj dvojbi ili

nedoumici najbolji put koji vodi do izgradnje ujednačenog i usklađenog odgojno-obrazovnog

pristupa u razvijanju rane pismenosti u vrtiću.104

Stoga je važno obrazovati odgajatelje o novim

spoznajama s područja ranog razvoja u kontekstu rane pismenosti kako bi u potpunosti mogli

sagledati problematiku vezanu uz ranu pismenost i donositi pravilne odluke prema kojima će

postupati u izravnom kontaktu s djecom u skupinama. Prema britanskoj studiji Spremni za

čitanje: izgrađujući vještine ranom brigom i obrazovanjem koja ističe važnost predškolskih

programa za razvoj čitateljskih vještina i da postojanje takvih programa može pridonijeti

prevenciji poteškoća u čitanju, ukazuje kako je dobar odgajatelj/učitelj nezamjenjiv čimbenik

kvalitetnog obrazovanja i nezamjenjiva karika u lancu pismenosti.105

Složenost

komunikacijskog procesa na relaciji odgajatelj-dijete u odnosu na interakciju sa slikovnicom

proučavala je Petrović-Sočo u akcijskom istraživanju Dijete, odgajatelj i slikovnica106

koje je

također ukazalo na važnost obrazovanja odgajatelja u njihovim postupcima prema djeci u

komunikaciji čija je tema slikovnica i to sa stajališta učinaka koje imaju na razvoj sposobnosti

dekodiranja slike i njihova prijevoda u govorni izraz djece predškolske dobi.107

Odgajatelj

treba znati na koji način će djeci ispričati ili pročitati slikovnicu kako bi potaknuo njihov

govorno-jezični razvoj, razvoj analitičkog mišljenja i logičkog zaključivanja i zadržao interes

za čitateljske aktivnosti jer se tako podiže razina rane pismenosti. Razvoj rane pismenosti u

vrtiću ne podrazumijeva poučavanje slova, odnosno znakova. Ono je višeslojan proces koji

obuhvaća stvaranje prostorno-materijalnih i socijalnih preduvjeta za razvoj raznih aktivnosti u

kojima djeca od najranije dobi koriste razne elemente pismenosti, aktivnosti slušanja, govorno-

jezične, predčitačke i predpisačke aktivnosti. Također treba naglasiti da se aktivnosti razvijanja

rane pismenosti temelje na dječjoj urođenoj znatiželji i potrebi za razumijevanjem svijeta oko

sebe. Djeca predškolske dobi jako su zainteresirana za sudjelovanje u aktivnostima za poticanje

rane pismenosti. Istraživanje koje je provedeno u Dječjem vrtiću Dječja igra Zagreb potaknuto

je samoiniciranim i samoorganiziranim aktivnostima djece u kojima su odgajatelji uočili

104 Usp. Slunjski, Edita. Nav. dj. Str. 120. 105 Usp. Jelušić, Srećko. Nav. dj. Str. 81. 106 Petrović-Sočo, Biserka. Dijete, odgajatelj i slikovnica: akcijsko istraživanje. Zagreb: Alinea, 1997. 107 Usp. Isto. Str. 173.

39

mnogo elemenata rane pismenosti.108

Nakon provedenog istraživanja došlo se do važnih

zaključaka:109

1. Rana pismenost djeteta uključuje mnogo više od onih ekspresija djece koja se oslanjaju

na korištenje standardnih znakova, tj. slova, brojeva i sl. Ona se očituje u mnoštvu

simboličkih prezentacija djece nastalih kao rezultat njihove namjere da zabilježe

vlastite poruke, te se njihovih značenja poslije mogu prisjetiti i o njima razgovarati s

drugima.

2. Na razvoj rane pismenosti značajan utjecaj ima kvaliteta prostorno-materijalnog

okruženja vrtića. Primjerenim oblikovanjem vrtićkog okruženja može se značajno

pojačavati motivacija djece za bilježenjem i time podupirati razvoj njihovih

kompetencija iz područja rane pismenosti.

3. Na razvoj rane pismenosti ima kvaliteta socijalnog okruženja vrtića koje uključuje

drugu djecu i odgajatelje.

Do sličnih rezultata došla je i Slunjski u svojem akcijskom istraživanju110

u kojem su detaljno

opisane rasprave odgajatelja o aktivnostima sa slovima i ranoj pismenosti djece u vrtiću koje su

rezultirale konkretnim zaključcima. Brojna pitanja kao što su treba li djecu u vrtićima

poučavati slovima, zatim, koji je najprimjereniji način da se to čini, pa koja je najprimjerenija

dječja dob za poticanje učenje slova, što uostalom znači poučavati predškolsku djecu slovima

te gdje je zapravo početak pismenosti i što sve taj pojam uključuje, dobila su svoje

odgovore:111

1. Djeca već od najranije dobi pokazuju veliki interes za bilježenje svojih poruka, misli,

ideja, osjećaja, rezultata istraživanja, što čine na mnoštvo različitih načina.

2. U razvoju rane pismenosti djece veliku ulogu ima cjelokupno fizičko i socijalno

okruženje vrtića.

3. Razvoj rane pismenosti djece u velikoj mjeri određuje način na koji odgajatelj

promatra, tumači i razumije njihove autentične aktivnosti. Razina razumijevanja djece

temelj je na kojem odgajatelj oblikuje svoje odgojno-obrazovne intervencije u području

poticanja rane pismenosti.

Ova istraživanja donose promjene u odgojno-obrazovnoj praksi vrtića i redefiniraju pristup

odgajatelja koji preusmjerava svoje aktivnosti s izravnog poučavanja djece slovima, najčešće u

godini pred polazak u školu, na stvaranje bogatog i poticajnog okruženja za razvijanje rane

108 Usp. Žuvela, Dinka; Guštin, Dijana. Istraživanje i poticanje razvoja rane pismenosti djece u vrtiću. // Dijete, vrtić, obitelj 15, 60(2010), str. 17. 109 Isto. Str. 18-20. 110 Više u: Slunjski, Edita. Nav. dj. Str. 98-141. 111 Isto str 125-127.

40

pismenosti od najranije dječje dobi već u jasličkim skupinama. Odgajatelji organiziraju i

provode raznovrsne aktivnosti u kojima se djeca igraju s elementima rane pismenosti, a

naglasak je na zainteresiranom, angažiranom, često i samoiniciranom načinu provođenja

aktivnosti u kojima su dijete i odgajatelj sukreatori. U ranom odgoju i obrazovanju na području

rane pismenosti važno je osigurati prostorne, materijalne i socijalne uvjete za poticanje razvoja

rane pismenosti putem raznovrsnih aktivnosti, a posebno je važno osigurati uvjete u kojima će

djeca poticanje razvoja rane pismenosti doživljavati i tumačiti kao zanimljivo, korisno,

potrebno i pozitivno iskustvo, od čega je najvažnije povezivanje tih aktivnosti s ugodom i

zadovoljstvom. Takva percepcija pismenosti temelj je uspješnog ulaska djeteta u sustav

formalnog obrazovanja i pretpostavka izgradnje pozitivnog stava prema učenju uopće.112

Dječji

vrtić podupire obiteljsko nastojanje u razvijanju rane pismenosti. Aktivnosti koje se provode u

vrtiću razvijaju čimbenike rane pismenosti koji omogućuju stvaranje kompetencija potrebnih

za cjeloživotno učenje i pismenost.

6.2. Uloga knjižnica u poticanju razvoja rane pismenosti

Polazeći od prava pojedinca na pismenost i slobodan pristup informacijama i znanjima

iz različitih izvora kao jednog od temeljnih ljudskih prava koje se proteže na sve dobne

skupine korisnika i sve kategorije, IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za razvoj narodnih

knjižnica definiraju knjižicu kao mjesto potpore obrazovanju i cjeloživotnom učenju, mjesto

koje osigurava pristup informacijama iz različitih izvora i mjesto koje potiče osoban, kulturni i

društveni razvoj.113

Dječje knjižnice u Hrvatskoj razvijaju se od sredine prošlog stoljeća

uvažavajući, tada vrlo napredan i zahtjevan, UNESCO-ov priručnik za rad s djecom u

narodnim knjižnicama prema kojemu su se kao korisnici dječjih odjela smatrala samo ona

djeca koja su znala čitati.114

Od tada, pod utjecajem novih spoznaja u području dječje

psihologije, pedagogije, sociologije i dječjih prava i djeca predškolske dobi postaju punopravni

članovi društva sa svim pravima koja imaju i odrasli. Događaju se velike promjene u dječjem

knjižničarstvu u odnosu na definiranje korisničkih skupina, u raznolikosti građe i usluga, u

otvorenosti prema javnosti te u prostornom uređenju. Uzimajući u obzir sve promjene koje su

se dogodile u društvu, znanosti, odgoju i obrazovanju, 2003. IFLA objavljuje Guidelines for

112 Žuvela, Dinka; Guštin, Dijana. Nav. dj. Str. 20. 113 Usp. IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice2. hrv. izd. uredile Christie koontz i Barbara Gubbin Zagreb :

Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011.str.15 114 Usp. Stričević, Ivanka; Čičko, Hela; Križanić Delač, Đurđica. Knjižnične službe i usluge za djecu u hrvatskim

narodnim knjižnicama : razvoj, stanje, perspektive. //Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49, 1(2006). Str. 23.

41

Children's Libraries Services (Smjernice za knjižnične usluge za djecu, HKD, 2004.) 115

u

kojima se naglašava da pravo na dječju knjižnicu imaju sva djeca, od najranije dobi do

tinejdžera, djeca s posebnim potrebama, njihovi roditelji, odgajatelji, učitelji, pedagoški i

zdravstveni djelatnici, te svi zainteresirani za korištenje i razvoj dječje knjižnice. Smjernice se

pozivaju na Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989. gdje je naglašeno pravo

svakog djeteta da u potpunosti razvije svoje mogućnosti, pravo na slobodan i besplatan pristup

informacijama, građi i programima, pod jednakim uvjetima i bez iznimke za sve.116

Kako se u

praksi, dobna granica korisnika dječjih knjižnica spuštala sve niže, 2007. godine IFLA

objavljuje i Guidelines for Library Services to Babies and Toddlers (Smjernice za knjižnične

usluge za bebe i djecu rane dobi)117

, u kojima se precizno određuju uvjeti koje bi svaka

knjižnica morala osigurati da bi mogla provoditi usluge i programe namijenjene bebama, djeci

rane dobi i njihovim roditeljima. Kako poticanje razvoja rane pismenosti dolazi od strane

odraslih, na prvom mjestu roditelja, jedna od uloga knjižnice jest obrazovanje roditelja vezano

uz ranu i obiteljsku pismenost koje obuhvaća stjecanje kompetencija vezanih uz čitanje unutar

obitelji i na kvalitetnu interakciju među članovim obitelji, ponajprije između roditelja i

djece.118

U izravnom radu s djecom predškolske dobi dječja knjižnica ispunjava važnu ulogu na

području poticanja razvoja rane pismenosti. Prema Smjernicama za knjižnične usluge za djecu

zadaća dječje knjižnice jest: 119

- osigurati širok izbor građe i aktivnosti

- omogućiti djeci da osjete radost čitanja i uzbuđenje otkrivanja znanja i djela mašte

- podučavati djecu i roditelje kako da što bolje iskoriste mogućnosti koje im pruža

knjižnica te da razviju vještine korištenja tiskane i elektroničke građe

- podupirati učenje čitanja, čitanje radi stjecanja znanja i čitanje iz užitka

- promicati knjige i drugu građu za djecu

- organizirati posebne događaje za djecu, kao što je pričanje priča i aktivnosti vezane

za knjižnične službe i izvore

- ohrabrivati djecu da se koriste knjižnicom od malih nogu jer to povećava

vjerojatnost da će i ostati korisnici knjižnice.

- osigurati knjige i drugu građu koje podupiru različitost i multikulturalnost.

115 Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. 116 Usp. Isto. Str. 5 117 Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2008. 118 Usp. Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ljučnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Nav. dj. Str.

52. 119 Usp. Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Nav. dj. Str. 3-4.

42

U istom dokumentu je vidljivo da djecu treba ohrabrivati da se koriste knjižnicom od malih

nogu, da djecu i odrasle treba podučavati kako da što bolje iskoriste mogućnosti koje im pruža

knjižnica, da knjižnica treba osigurati široki izbor građe i aktivnosti kojima će poticati razvoj

pismenosti, stvarati navike posjeta knjižnici i uživanja u radosti čitanja koja pružaju djela

mašte.120

Tu je ključna uloga knjižnice u opismenjavanju djece od najranije dobi i u razvijanju

njihovih čitateljskih navika koja svojim uslugama i programima pomaže, usmjerava i upućuje

djecu i odrasle kako da to čine. Biti dijelom knjižnične zajednice predstavlja rano socijalno

iskustvo za predškolsko dijete koje stvara naviku dolaženja u knjižnicu i posudbe građe, potiče

razvoj rane pismenosti, prirodnu znatiželju i učenje te bogati maštu. Knjižničari su u svom radu

posebno usmjereni na djelovanje u području rane i obiteljske pismenosti. Mira Čudina-

Obradović kaže: “Osim zajedničkog čitanja, za razvoj čitačke motivacije predškolaca pokazali

su se jako bitnima i zajednički odlasci u knjižnicu i pregledavanje i posudba knjiga iz

knjižnice.“121

Djeca tako od rane dobi upoznaju knjižnične djelatnike i prostor knjižnice kao

prijateljsko i ugodno okruženje, bogato čitateljskom i drugom raznovrsnom građom, a to

sveukupno pozitivno iskustvo ostavit će neizbrisiv trag na njihove živote, djeca će vjerojatno

stvoriti trajne čitateljske navike i naviku dolaženja u knjižnicu i korištenja njezinim uslugama i

programima.

6.2.1. Izvor kvalitetnih slikovnica, knjiga i druge građe

Knjižnica je ustanova koja prikuplja, obrađuje, čuva i daje na korištenje knjige i drugu

građu. To je tradicionalna uloga knjižnica, koja ni danas nije ništa manje važna, nego u doba

nastanka prvih knjižnica. Jedna od motivacija upisa i dolazaka u knjižnicu roditelja i djece jest

upravo posudba slikovnica i knjiga i druge knjižnične građe. Zato je jedna od važnih zadaća

knjižničara stvaranje fonda prema određenim kriterijima koji su specifični za svaku knjižnicu,

a ovise o njezinoj namjeni, korisnicima i okruženju u kojem se knjižnica nalazi. Smjernice za

knjižnične usluge za djecu usmjeravaju knjižničare prema nabavci građe koja prije svega treba

zadovoljiti kriterije visoke kvalitete i koja treba biti primjerena dobi korisnika. Knjižničari kao

stručnjaci i poznavatelji kvalitetne građe imaju ulogu informirati, promicati i obrazovati svoje

korisnike koja je građa kvalitetna i na što trebaju obratiti pažnju pri odabiru građe što je

posebno važno kada se radi o korisnicima predškolske dobi. Hrvatsko knjižničarsko društvo na

svojim internetskim stranicama svake godine objavljuje popis kvalitetnih slikovnica i knjiga za

120 Usp. Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. Nav. Dj. Str. 13. 121

Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. Nav.dj.

Str. 28.

43

djecu, mlade i roditelje domaćih i stranih autora pod nazivom Top lista najkvalitetnijih

slikovnica i knjiga za djecu, mladež i roditelje.122

Kriteriji prema kojima se slikovnice i knjige

procjenjivane su kvaliteta ilustracije, teksta, jezika i opreme, te primjerenost i zanimljivost

sadržaja. Popis su izradili dječji knjižničari s ciljem lakšeg snalaženja korisnika u

hiperprodukciji slikovnica i knjiga na tržištu i preporuka dobrih naslova u tome što se

zanimljivo i kvalitetno može ponuditi mladim čitateljima i njihovim roditeljima kako bi oni

uistinu uživali u čitanju i dobroj literaturi. Za potrebe projekta Čitajmo im od najranije dobi123

Stričević je pripremila istoimeni letak u kojem se navode karakteristike dobre slikovnice čija se

kvaliteta procjenjuje prema ilustracijama i tekstu i njihovoj međusobnoj usklađenosti; tekstu

koji je zanimljiv, smislen, pisan jasnim i pravilnim jezikom, prilagođen djetetovoj sposobnosti

razumijevanja poruke koju prenosi; ilustraciji koja je jednostavna, estetski vrijedna, skladnih

boja, realna u slučaju pojašnjavanja pojmova i maštovita kada prati radnju koja dijete uvodi u

svijet mašte i stvaralaštva, s manje detalja za mlađu djecu, bogatije i složenije kompozicije za

stariju djecu.124

Za predškolski uzrast posebno su važne slikovnice, prve dječje knjige, jer one

podržavaju sve vidove dječjeg razvoja i pružaju ugodno zajedničko iskustvo odraslih i djece.

Takvo pozitivno iskustvo koje djeca doživljavaju u ranoj dobi u listanju, igranju i „čitanju“

slikovnica, prerasta u unutarnju motivaciju za čitateljske aktivnosti tijekom predčitačkog

razdoblja i kasnije, za samostalno čitanje, koja ostaje za cijeli život. Petrović-Sočo je

proučavala odnos odraslog/odgojitelja, djeteta i slikovnice koji ima pozitivan utjecaj na razvoj

govora i pismenosti predškolske djece i objašnjava kako dijete uči govoriti u interakciji i

komunikaciji s odraslima iz svog okruženja, ponajprije roditelja, a koristeći slikovnicu, odrasli

stvaraju novu situaciju u određenom kontekstu, koja omogućuje daljnje razvijanje govora,

jezika i pismenosti.125

Po pitanju razvijanja djetetove pismenosti uloga knjižnice ponajprije se

ogleda u suradnji i obrazovanju roditelja, odgajatelja i drugih te u omogućavanju slobodnog

pristupa raznovrsnom, pomno odabranom, čitateljskom materijalu.126

Obrazovna uloga se

ogleda u savjetovanju roditelja u izboru slikovnice, knjige, zvučne knjige, glazbe, računalne

122 Hrvatsko knjižničarsko društvo. URL:http:/www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/17/publikacija/174 (2012-04-

07) 123 Projekt čitajmo im od najranije dobi inicirala je 2004. Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež

Hrvatskog knjižničarskog društva i predsjednica dr. sc. Ivanka Stričević koja je voditeljica projekta. Od 2007.

godine projekt uz podršku Ministarstva kulture RH, Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež i partnera na

razini lokalnih zajednica provodi Hrvatsko čitateljsko društvo. 124 Usp. Čitajmo im od najranije dobi!. URL:

http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec4147c32994de63ae9c06ee (2011-11-11) 125 Usp. Petrović-Sočo, Biserka. Dijete, odgajatelj, slikovnica. Zagreb: Alineja, 1997. Str. 7. 126 Usp. Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti čitanja. Nav.

dj. Str. 28.

44

igre i igračke koja bi bila najprimjerenija i zanimljiva za njihovo dijete, a odgajatelju za

njegovu vrtićku skupinu, te na koji način će se koristiti s odabranom građom.

6.2.2. Igraonica u dječjoj knjižnici

Jedan od oblika izvanobiteljskih kraćih programa za djecu predškolske dobi koje su se

razvile radi socijalizacijskih i obrazovnih potreba djece bile su igraonice. Prve igraonice su se

razvile šezdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u kao odgovor na pojačan interes za aktivniju

ulogu roditelja u programima izvanobiteljskog odgoja svoje djece.127

Maleš otkriva razloge

ekspanzije izvanobiteljskih programa za djecu rane dobi: „Spoznaja da upravo rano iskustvo

djeteta ima bitni učinak na njegov razvoj i obrazovna postignuća, te optimizam koji je vladao u

pogledu mogućnosti da se ranom intervencijom izjednačavaju obrazovni izgledi djece, što

može djelovati na smanjenje socijalnih razlika i izazvati društvene promjene, rezultirali su

nizom kompenzacijskih programa za djecu rane dobi.“128

Mogućnosti koje nudi igraonica

prepoznale su i narodne knjižnice u kojima se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća velikom

brzinom proširuju diljem svijeta. Igraonica u dječjoj knjižnici ima dvojaku ulogu, jedna se

ogleda u izravnom radu s predškolcima (funkcionalne, konstruktivne, imitativne, simboličke,

istraživačke, društvene, spontane igre, igre i aktivnosti za razvijanje vještina pismenosti,

pričanje, čitanje i slušanje priča, ples, gluma, pjevanje…) , a druga kroz obrazovne programe

za odrasle u kojima stječu znanja s područja odgoja i spoznaje o važnosti rane stimulacije

razvoja djeteta, na temelju čega mijenjaju stavove i svoje ponašanje prema djeci, a sve s ciljem

obogaćivanja cjelokupnog i primjerenog razvoja djeteta (programi obiteljske pismenosti, škola

za roditelje, izrada biltena i časopisa za roditelje, predavanja, savjetovanja i drugo). Najvažniji

cilj rada s roditeljima u knjižnici na razvijanju pismenosti i stvaranju čitateljskih navika jest

prijenos naučenih ponašanja i novih znanja u obiteljsko okruženje tzv. intergeneracijski

prijenos pismenosti.129

Stričević navodi korisne učinke uvođenja igraonice u dječje knjižnice

koji se mogu sagledavati sa stajališta knjižnice u vidu porasta broja članova privučenih novim

programom i pojačanog korištenja drugih usluga knjižnice, zatim sa stajališta djeteta u vidu

poticanja ranog dječjeg razvoja, stjecanja čitateljskih navika i navika korištenja knjižnicom te

sa stajališta roditelja u vidu zanimanja za druge djelatnosti knjižnice namijenjene odraslima i

127 Više o povijesti nastanka igraonica: Stričević, Ivanka. Igraonice i igroteke : podrška obiteljskom odgoju. //

Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta 8, 1(2006). Str. 199-218. 128 Maleš, Dubravka. Znanstveni temelji eksperimentalnog programa : Druženje djece i

odraslih. 1992. Citirano prema. Stričević, Ivanka. Igraonice i igroteke : podrška obiteljskom odgoju. // Dijete i

društvo : časopis za promicanje prava djeteta 8, 1(2006). Str. 203. 129 Usp. Knaflič, Livija. Program obiteljske pismenosti. Nav. dj. str 14.

45

obrazovanja roditelja za roditeljsku ulogu.130

U igraonici, igra je temelj za provedbu

najrazličitijih aktivnosti. Igra je jedna od najvažnijih aktivnosti predškolskog djeteta, a vođena

i usmjeravana, jedna je i od najboljih metoda učenja. Igrajući se djeca se zabavljaju, ali i uče o

sebi, drugima i svijetu koji ih okružuje. U kontekstu rane pismenosti, igra pruža odgovarajući

okvir za različita poticanja razvijanja rane pismenosti. Igrajući se, djeca komuniciraju, verbalno

i neverbalno, međusobno i s odraslima, i na taj način usvajaju govor, i jezik, vještine

neverbalne komunikacije, vještine predčitanja i pretpisanja te tako izražavaju osobna stanja,

potrebe i mišljenja.131

Dječje knjižnice su mjesto u kojem su igra i čitanje često povezane i

isprepletene aktivnosti. Istražujući vezu između igre i čitanja u dječjim knjižnicama Courtney

govori o obje aktivnosti kao o zabavi, užitku, izazovu i pozivu na istraživanje i otkrivanje:

„ […] učiniti igračku dostupnom u javnoj knjižnici znači stvoriti nešto privlačno za djecu i

roditelje koji inače možda ne bi bili zainteresirani i ne bi razmišljali o dječjoj knjižnici kao

poželjnom mjestu za dijete.“132

Dječje knjižnice preuzele su model igraonica preoblikujući ih

prema svojem poslanju, usklađujući ih s knjižničnim ciljevima prema ciljnim skupinama.133

Aktivnosti koje se provode u igraonicama dječjih knjižnica usko su povezane sa stvaranjem

čitateljskih navika i korištenjem knjižnice od najranije dobi. Već sam prostor i izgled igraonice

u knjižnici ukazuje na važnost i vrijednost slikovnica, knjiga i drugih čitateljskih materijala,

obrazovnih i umjetničkih, koji se nalaze posvuda, u koritima, na policama, u izložbenom

prostoru, po stolovima. Djeca i roditelji u svakom trenutku mogu uzeti slikovnicu, povući se u

mirniji dio i započeti s listanjem, pričanjem ili čitanjem, a provode se i planirane aktivnosti

pričanja i čitanja koje osmišljava i vodi odgajatelj-knjižničar koje u izravnom radu s djecom

potiču razvoj pismenosti, a roditeljima se pokazuje na koji način trebaju pričati ili čitati svojoj

djeci. U kontekstu rane pismenosti, pored čitateljskih aktivnosti, u igraonicama u knjižnici

provode se likovne, glazbene, plesne, dramske, istraživačke, razvojne i druge aktivnosti. Za

poticanje razvoja rane pismenosti i stvaranje čitateljskih navika osobito je važna komunikacija

i suradnja knjižnice s roditeljima i drugim odraslima ih obiteljskog okruženja, te s

odgajateljima, pedagoškim i zdravstvenim djelatnicima iz odgojno-obrazovnih i zdravstvenih

ustanova radi zajedničkog usklađenog i usmjerenog djelovanja.

130 Usp. Stričević, Ivanka. Igraonice Nav. Dj. Str. 207 131 Usp. Nenadić-Bilan, Diana. Igra i čitanje u predškolskoj dobi. . //

Kako razvijati kulturu čitanja: zbornik (Zagreb, 28. travnja 1998.) / priredila Ranka Javor. Zagreb: Knjižnice

grada Zagreba, 1999. Str. 80-86. 132 Courtney, E. L. More than Just Books : The Role of Public Library Services in the Provision of Resources for

Children’s Play, 1993. Citirano prema: Stričević, Ivanka. Igraonice i igroteke. Nav.dj. str. 207. 133 Više u: Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi, Nav. Dj. Str. 14-15. ; Smjernice za knjižnične

usluge za djecu. Nav. Dj. Str. 7.

46

6.2.3. Suradnja dječje knjižnice i zajednice

Suradnja se definira kao zajednički rad ili djelatnost na kakvom planu, projektu ili općem

djelovanju.134

Važno je još istaknuti da svaki suradnik pridonosi svojim znanjem, iskustvom i

djelovanjem ka ispunjenju cilja koji je zajednički svim suradnicima. Suradnja dječje knjižnice i

zajednice u kojoj djeluje važna je radi ostvarivanja poslanja knjižnice, proširenja resursa i

dodane vrijednosti, razmjene znanja i iskustava, sustava podrške i obrazovanja, zadovoljavanja

potreba i interesa istih korisnika, okrenutosti zajednici i prepoznatljivosti knjižnice u toj

zajednici. Knjižnice ne postoje radi sebe nego radi korisnika i ta otvorenost i okrenutost

knjižnice ka zajednici i korisnicima osnova je za svaku suradnju. Prema Smjernicama za

knjižnične usluge za djecu povezivanje i suradnja s drugim organizacijama i ustanovama u

lokalnoj zajednici važni su i korisni radi istraživanja informacijskih i kulturnih potreba

zajednice i nastojanje da se knjižničnom ponudom zadovolje te potrebe.135

Kada su u pitanju

djeca predškolske dobi, prirodni suradnici su roditelji odnosno obitelj, zatim odgajatelji u

dječjim vrtićima, predškolama i igraonicama, zdravstveni djelatnici i svi ostali koji se bave

bebama, djecom rane i predškolske dobi. Stričević o važnosti njihove suradnje kaže: „Danas,

posebno u svijetu, postoje razni mediji, ustanove i programi čija je svrha pomoći roditeljima u

odgoju djece, jer roditelji su prvi i najvažniji odgojitelji svog djeteta, kojima je potrebna

društvena pomoć u obavljanju odgojnih zadaća. No, uz obitelj postoje i mnogi drugi čimbenici

u organiziranom izvanobiteljskom odgoju koji vrše utjecaje na dijete i djeluju na njegov razvoj.

Upravo postojanje organiziranih odgojnih utjecaja na dijete izvan obitelji, nameće potrebu

njihove usklađenosti s obiteljskim utjecajima i obiteljskom sredinom. Preduvjet njihove

usklađenosti je dobra međusobna komunikacija između obitelji, odnosno roditelja i ustanova

organiziranog izvanobiteljskog odgoja, te njihova uspješna suradnja.“136

Dječja knjižnica ima

važnu ulogu kao potpora roditeljima u njihovom nastojanju da odgajaju, razvijaju i obrazuju

svoju djecu, posebno u poticanju razvijanja rane pismenosti, stvaranja kulture čitanja i čitanja

iz užitka. Odgojno-obrazovne predškolske ustanove nadograđuju i upotpunjuju obiteljski

utjecaj na dijete stoga se pridaje velika važnost usklađenosti obiteljskih i izvanobiteljskih

utjecaja koji se postiže suradnjom, a koja podrazumijeva zajedničko djelovanje. Suradnja

dječje knjižnice sa zajednicom može se promatrati i kao jedan od oblika dijeljenja

odgovornosti u odgoju i obrazovanju djeteta. Primjer uspješne suradnje dječje knjižnice i

roditelja ostvaren je u Knjižnici Medvešćak Zagreb u programu pod nazivom Druženje djece i

134 Usp. Anić, Vladimir. Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber, 1998. Str. 1130. 135 Usp. Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Nav. dj. Str. 12. 136 Stričević, Ivanka. Suradnja s roditeljima u dječjoj knjižnici : mogućnosti i perspektive. Društvena Istraživanja

Zagreb 18-19, 4-5(1995). str.587-588.

47

odraslih137

namijenjenom roditeljima i njihovoj predškolskoj djeci, članovima knjižnice koji su

dobili mogućnost aktivnog sudjelovanja u neposrednom radu s djecom i odgajateljem u

igraonici. Njegova osnovna namjera je stvoriti okruženje u kojem će djeca i roditelji dijeliti

zajedničko iskustvo u igri i aktivnostima, uz stručnu podršku odgojitelja i knjižničara. U

zajedničkom druženju i komunikaciji roditelji dobivaju odgovore na pitanja iz područja razvoja

djeteta te odgoja i obrazovanja, a mogu dobiti i savjet stručnjaka u rješavanju odgojnih

problema. Uz razne informativne i obrazovne materijale, predavanja i razgovore sa

stručnjacima, roditeljima je ponuđen najsloženiji oblik suradnje, njihovo aktivno uključivanje u

neposredan rad u igraonici.138

Kao primjer dobre suradnje dječjih vrtića i dječje knjižnice

navodimo jedan program i jednu uslugu Narodne knjižnice Petar Preradović Bjelovar.

Program se zove Pričopričalice i provodi se u dogovoru s odgajateljicama bjelovarskih dječjih

vrtića, koje dovode vrtićke skupine u knjižnicu na pričanje i čitanje priča i popratne aktivnosti

vezane uz sadržaj priče, a jednom tjedno u stalnom terminu u poslijepodnevnim satima

Pričopričalice su otvorene za djecu i roditelje koji su tom prilikom zajedno s odgajateljem-

knjižničarom ravnopravni sudionici aktivnosti pričanja priče ili čitanja slikovnice. Usluga se

zove Torba puna knjiga, koja omogućava odgajateljima posudbu knjižnične građe za svoju

vrtićku skupinu. Pri tom odgajatelji mogu sami odabirati građu koja će biti u skladu s

aktivnostima koje provode u vrtiću ili mogu dobiti već pripremljen set koji se sastoji od dvije

slikovnice, jedne zbirke priča, jedne dječje enciklopedije i jedne stručne knjige s područja

predškolskog odgoja, te po jedan primjerak DVD-a, CD-a i CD-ROMA, primjerenih za

predškolsku dob, prema preporuci knjižničara. Odgajatelji dolaze u knjižnicu i posuđuju set

namijenjen dječjem vrtiću, a često dolaze i zajedno s djecom, tijekom šetnje, kada im je posjet

knjižnici i posudba jedan od ciljeva izlaska iz vrtića. Ista usluga ponuđena je i roditeljima koji

mogu na isti način posuditi obiteljski set, u kojemu se nalazi raznolika građa za cijelu obitelj.

Vinkovačka Gradska knjižnica i čitaonica svojim projektom pod nazivom Kolektiva iskaznica

starijih vrtićkih skupina139

ostvarila je dobru suradnju između dječje knjižnice, dječjeg vrtića i

obitelji koja je nastala na temelju uspješno provedenog programa Knjižnica u gostima. Svrha

tog projekta je produbiti suradnju između Dječje knjižnice mira i vinkovačkih dječjih vrtića s

usmjerenjem na roditelje koje se želi uključiti kao jednakopravne suradnike u stvaranju

137 Uvođenje programa Druženje djece i odraslih pratilo je akcijsko istraživanje koje je pokazalo kako su

odgajatelji koji su deklarativno bili za aktivno uključivanje roditelja u grupe, pružali otpor prema takvom obliku

suradnje s roditeljima i koji su tijekom istraživanja, zajedničkim analizama i procjenama svih sudionika

istraživanja, promijenili negativan stav i pomogli u stvaranju kurikuluma na temelju prakse. 138 Usp. Stričević, Ivanka. Suradnja s roditeljima u dječjoj knjižnici : mogućnosti i perspektive. Nav. dj. Str. 590. 139 Usp. Šimić, Sonja. Projekt kolektivna iskaznica starijih vrtićkih skupina. //Međunarodni stručni skup (Sisak, 6.

i 7. listopada, 2011.) : Pokaži što znaš : festival knjižničarstva: Programska knjižnica. / uredili Danijela Kulović;

Nataša Bujas; Jasmin Fajtović. Sisak: Narodna knjižnica i čitaonica Sisak, 2011. str. 14-15.

48

čitateljske kulture svoje djece i stvaranje navike dolaženja u knjižnicu. Svakog petka jedno

dijete iz vrtićke skupine sa svojim roditeljima dolazi u knjižnicu i odabire uz pomoć

knjižničara nove i aktualne slikovnice i knjige koje će u ponedjeljak donijeti u svoju vrtićku

skupinu i zajedno s odgajateljem i ostalom djecom čitati i razgledati tijekom tjedna. Sljedećeg

petka na redu je druga obitelj.140

Na taj način skreće se pozornost na važnost čitanja i pričanja

od rane dječje dobi u čiji proces poticanja i razvijanja trebaju biti podjednako uključeni i

usklađeni članovi obiteljskog i organiziranog izvanobiteljskog okruženja.

140 Usp. Isto.

49

7. Primjeri projekata za poticanje razvoja rane pismenosti u svijetu i

Hrvatskoj

Čitanje i pričanje djeci od rane dobi kao dobar način poticanja razvoja rane pismenosti

je od društvenog značaja, a u nekim zemljama ima toliku važnost da su te aktivnosti dobile

karakter državnog interesa. Te države sustavno provode nacionalne kampanje i projekte za

poticanje čitanja i razvijanja rane pismenosti i imaju visoki postotak pismenosti, a primjer za to

su skandinavske zemlje, Velika Britanija, SAD, Japan, Singapur, pa i susjedna Slovenija.141

Hrvatski nacionalni projekt Čitajmo im od najranije dobi! 142

pokrenulo je Hrvatsko čitateljsko

društvo na temelju pozitivnih rezultata istoimenog projekta koji je provela Komisija za

knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva. Projekt promiče

važnost čitanja u obitelji od najranije dobi, a cilj mu je informirati i obrazovati roditelje i

odgojitelje o najnovijim spoznajama u području čitanja djeci i razvijanja rane pismenosti. U

svojoj prvoj fazi kada se provodio na području grada Zagreba obuhvaćao je niz predavanja i

radionica u kojima su se roditelji upoznali s najnovijim znanstvenim spoznajama u području

čitanja i razvijanja rane pismenosti djece od najranije dobi, s projektima u svijetu koji se

provode s ciljem obrazovanja roditelja za poticanje rane i obiteljske pismenosti, s najnovijom i

kvalitetnom literaturom na tržištu, slikovnicama i knjigama za djecu i pedagoškom i

psihološkom literaturom za odrasle, te s modelima i načinima kako i što čitati djeci od najranije

dobi, a u drugoj fazi, kada prerasta u nacionalni projekt koji se temelji na suradnji pokretača

Projekta i hrvatskih rodilišta kada se u tjednu obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti

dijele informativno-edukativni paketi za novorođenčad i njihove roditelje koji sadrži

informativni letak o potrebi čitanja djeci od njihove najranije dobi, kratki popis kvalitetnih

slikovnica za djecu do treće godine, objavljenih u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina,

slikovnicu koju mogu „čitati“ i bebe, letak Ne! Po guzi!, prigodnu čestitku i besplatnu

jednogodišnju člansku iskaznicu za dječju knjižnicu i promotivni letak o udruzi Hrvatsko

čitateljsko društvo. 143

Jedan od ciljeva Projekta je i upoznati širu javnost o važnosti čitanja

djeci od najranije dobi i poticanja razvijanja rane pismenosti, posebno ciljnu populaciju,

141 Usp. Jelušić, Srećko. Nav. Dj. Str.77-90. 142Čitajmo im od najranije dobi!. URL:

http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec4147c32994de63ae9c

06ee (2010-11-11) Projekt Čitajmo im od najranije dobi inicirala je 2004. Komisija za knjižnične usluge za djecu

i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva i predsjednica dr. sc. Ivanka Stričević koja je voditeljica projekta. Od

2007. godine projekt uz podršku Ministarstva kulture RH, Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež i partnera na razini lokalnih zajednica provodi Hrvatsko čitateljsko društvo. 143 Usp. Čitajmo im od najranije dobi!. URL:

http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec4147c32994de63ae9c

06ee (2010-11-11)

50

roditelje i odgajatelje, pa se u sklopu Projekta vrši i edukacija za sve zainteresirane koji bi

provodili radionice u svojim sredinama. Čitajmo im od najranije dobi za sada je jedini takav

projekt na nacionalnoj razini koji se kontinuirano provodi, a svake godine u projekt se

uključuje po jedan ili dva nova grada koji provodi Hrvatsko čitateljsko društvo u suradnji s

Komisijom za knjižnične službe i usluge za djecu i mlade. Projektom je do sada obuhvaćeno

nekoliko hrvatskih gradova i svakako bi ga trebalo proširiti na sve gradove i mjesta u zemlji

kako bi prvenstveno svi roditelji, odgajatelji ali i šira javnost bila informirana o važnosti čitanja

djeci od najranije dobi jer razvijene predčitačke i čitatačke vještine preduvjet su za školski

uspjeh koji pridonosi kasnijem životnom uspjehu. Da bi se postigao uspjeh u području razvoja

rane pismenosti kod djece potrebno je u taj proces uključiti sve odgovorne za zdravo i sretno

odrastanje, prvenstveno roditelje i obitelj, zatim odgajatelje koji također imaju veliku ulogu u

zdravom odrastanju djece i sve one koji roditeljima i odgajateljima mogu pružiti podršku u

njihovim nastojanjima da kod djece razviju vještine pismenosti i svijest o njezinoj važnosti.

Prvenstveno se to odnosi na knjižničare i pedijatre koji imaju potrebne kompetencije za

pružanje podrške. Primjer suradnje knjižničara i pedijatara koji zajednički rade na

osvještavanju roditelja i odgajatelja o važnosti rane pismenosti i glasnog čitanja djeci od

najranije dobi je projekt pod nazivom Born to Read (Rođeni za čitanje)144

koji se provodi u

SAD-u, a u Italiji se proširio pod nazivom Nati per leggere.145

Cilj projekta je poticanje čitanja

na glas djeci od rođenja do šeste godine života. Knjižničari su uključeni u projekt tako što

odabiru sadržaje za knjige ovisno o kronološkoj dobi i sposobnosti shvaćanja djece, a pedijatri

zajedno s roditeljima i djecom na glas čitaju na redovitim sistematskim pregledima. Nakon

pregleda poklanjaju djeci pročitanu knjigu, pa se tako bogati kućna knjižnica kvalitetnim

slikovnicama.146

Radnu grupu Projekta na nacionalnoj razini čine pedijatri i knjižničar, a na

lokalnoj razini projektom koordiniraju knjižnice koje nabavljaju informativni materijal o

projektu i važnosti glasnog čitanja, popunjavaju knjižni fond i brinu o potrebnoj opremi te

organiziraju tečajeve za volontere koji čitaju djeci. Pedijatri informiraju roditelje o važnosti

čitanja za cjelokupni razvoj djeteta, pri čemu koriste znanja knjižničara o knjigama za

najmlađe i načinima čitanja. Pedijatri u javnome zdravstvu obrazovani su da, tijekom

zdravstvenih pregleda, kad god je moguće, roditeljima pruže smjernice o važnosti čitanja

naglas i ranoj pismenosti, čitaju naglas djeci i roditeljima, poklanjaju knjige i potiče roditelje

na odlaženje u knjižnicu, zajedno s djecom i korištenje njezinog fonda, usluga i programa.

144

Usp. Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Nav. dj. 145 Nati per leggere pokrenut je u Italiji 1999. godine, a provode ga Udruženje talijanskih knjižnica, Prosvjetno

društvo pedijatara i Centar za dječje zdravlje. 2001. godine Projekt je dobio nagradu Ministarstva kulture za

najbolji događaj na području čitanja i promocije knjige na nacionalnoj razini. 146 Usp. Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Nav. dj.

51

Uključivanje pedijatara pokazalo se vrlo bitnim jer oni imaju izravne kontakte sa svim

roditeljima i njihovom djecom od rođenja, a roditelji iskazuju veliko povjerenje prema

pedijatrima koji se brinu o zdravlju njihove djece za koje je važna i pismenost kao jedna od

bitnih životnih vještina koja utječe na zdravlje i kvalitetu života. Vrijednost Projekta prepoznali

su i pedijatri u Hrvatskoj, pa se tako od 2008. godine uspješno provodi u Dubrovniku pod

nazivom Rođeni za čitanje u suradnji s talijanskim pedijatrima na čijem se iskustvu temelji rad

dubrovačkih pedijatara koji na redovitim sistematskim pregledima, u čekaonicama

zdravstvenih ustanova i za vrijeme boravka u bolnici čitaju i poklanjaju djeci, sukladno

njihovoj kronološkoj dobi, dvije slikovnice, za djecu od 6 do 18 mjeseci Gledaj ova mala

slatka lica, a za djecu u dobi od 2 godine nadalje Idem spavati.147

Ovaj primjer dobre prakse,

suradnje pedijatara i knjižničara s roditeljima i odgajateljima trebalo bi slijediti i na nacionalnoj

razini uz potporu nadležnih ministarstava, a sve sa zajedničkim ciljem poticanja razvoja rane

pismenosti kao jedne od važnih kompetencija za cjeloživotno učenje i uspjeh u životu uopće

svakog pojedinca, što je ujedno i nacionalni interes.

147 Usp. Radonić, Marija. Rođeni za čitanje. // Kako zdravo odrastati : priručnik za roditelje o zdravlju i bolesti

djeteta od rođenja do kraja puberteta. / Bralić, Irena. Zagreb: Medicinska naklada, 2012. Str. 239-241.

52

8. Istraživanje programa za razvoj rane pismenosti u knjižnicama i

dječjim vrtićima i mogući oblici suradnje

8.1. Cilj i svrha istraživanja

Cilj istraživanja je saznati postoje li i kakvi su programi knjižnica i dječjih vrtića koji su

usmjereni na poticanje razvoja rane pismenosti te postoji li i kakva je suradnja knjižnice s

dječjim vrtićima i obiteljima na području poticanja razvoja rane pismenosti i stvaranja

čitateljskih navika. Istraživanjem se želi i saznati kakvi su stavovi i znanja knjižničara i

odgajatelja o ranoj pismenosti i njezinom poticanju u predškolskoj dobi.

8.1.1. Istraživačka pitanja

Istraživanjem se žele dobiti odgovori na ova pitanja:

Kakvo je znanje knjižničara i odgajatelja o ranoj pismenosti i njezinom poticanju?

Koji su stavovi knjižničara i odgajatelja o ranoj pismenosti i njezinom poticanju?

Kakvi programi za poticanje rane pismenosti postoje u knjižnici i dječjem vrtiću?

Kakvi oblici suradnje knjižnice s obiteljima postoje, a koji su usmjereni na razvoj

rane pismenosti?

Kakvi oblici suradnje knjižnice s vrtićima postoje, a koji su usmjereni na razvoj

rane pismenosti?

Kakvi oblici suradnje dječjeg vrtića s obiteljima postoje, a koji su usmjereni na

razvoj rane pismenosti?

Od koje starosne dobi knjižničari i odgajatelji počinju s aktivnostima koje su

usmjerene na razvoj rane pismenosti?

Kojim aktivnostima knjižničari i odgajatelji usmjereno djeluju na razvoj rane

pismenosti?

Kakvo prostorno i materijalno okruženje stvaraju knjižničari i odgajatelji s obzirom

na poticanje razvoja rane pismenosti?

53

8.2. Metodologija istraživanja

8.2.1. Metode

Metoda koja se pokazala najpovoljnijom za ovo istraživanje jest studija slučaja s više

slučaja, jer se htjelo odgovoriti na pitanja kako i zašto se radi u stvarnom kontekstu u odnosu

na fenomene rane pismenosti koji se istražuju. Studija slučaja je empirijsko istraživanje koje

proučava suvremeni fenomen unutar njegova stvarnog životnog konteksta i njome se namjerno

žele obuhvatiti kontekstualni uvjeti.148

Studija slučaja s više slučaja svaki slučaj promatra

pojedinačno i ima svoju svrhu unutar općeg okvira istraživanja.149

Provedena je studija slučaja

s dva slučaja : Dječji vrtić Ciciban Bjelovar150

i Dječji odjel s igraonicom Narodne knjižnice

Petar Preradović Bjelovar151

. Važno je naglasiti da cilj studije slučaja nije generalizacija

rezultata nego se promatra određeni fenomen u kontekstu, te se na temelju toga zaključuje o

pojavama vezano uz predmetni kontekst koji vrijedi za taj kontekst. Na temelju dobivenih

informacija i podataka zaključivalo se o oba slučaja, a rezultati su se koristili za izradu

smjernica za razvoj programa rane pismenosti u dječjim vrtićima i knjižnicama. Obrazac za

obje studije slučaja obuhvaća one fenomene rane pismenosti koji su važni za obje ustanove i

koji predviđaju slične rezultate. Rezultati pojedinačnih slučaja su u fokusu sumarnog izvještaja

na temelju kojih su se izvodio jedan zaključak za oba slučaja. Radi uspješnijeg prikupljanja

podataka za studije slučaja valja koristiti više izvora podataka, a za potrebe ovog rada, pored

intervjua, koristila se i metoda analize sadržaja. Intervju je jedan od najvažnijih izvora

informacija za studiju slučaja. To je vrsta ankete u kojoj se do podataka dolazi posredno,

verbalnim komuniciranjem (usmenim ili pisanim) između istraživača i osoba za koje se

pretpostavlja da te podatke mogu dati.152 Intervju je usmjereni razgovor koji u studiji slučaja

ima dva zadatka, prvi je slijediti vlastiti smjer istraživanja, a drugi na nepristran način

postavljati tekuća pitanja.153

Ispitivanje pomoću intervjua je u najširem smislu metoda

prikupljanja podataka o pojavi koja se istražuje na temelju mišljenja i stavova ispitanika.

Metodom analize sadržaja prikupljene su neposredne informacije koje se nalaze u

faktografskim materijalima kao što su orijentacijski plan i program, pedagoška dokumentacija,

vizija i poslanje Vrtića i Knjižnice. Analiza sadržaja je znanstvena metoda kojom se dolazi do

148 Usp. Yin, Robert K. Studija slučaja : dizajn i metode. Zagreb: Politička misao, 2007. Str. 24. 149 Usp. Isto. Str. 61. 150 U daljnjem tekstu koristit će se skraćeni naziv Vrtić 151

U daljnjem tekstu koristit će se skraćeni naziv Knjižnica 152 Usp. Žugaj, Miroslav; Dumičić, Ksenija; Dušak,Vesna. Temelji znanstvenoistraživačkog rada: metodologija i

metodika. Varaždin: Sveučilište u Zagrebu: Fakultet organizacije i informatike Varaždin, 2006. Str. 121. 153 Usp. Yin, Robert K. Nav. dj. Str. 109.

54

spoznaje o različitim obilježjima simboličkog općenja.154

Analiza sadržaja odnosi se na sadržaj

poruke koji se analizira na temelju značenja, misli, ideja i sudova, te se pomoću kvantitativnih

sudova o značajkama sadržaja komuniciranja osiguravaju podaci za deskripciju i

objašnjenje.155

Za analizu sadržaja odabrani su oni dokumenti koji su pristupačni istraživaču, a

koji sadrže pouzdane podatke. Analizirani su Godišnji plan i program i Knjiga pedagoške

dokumentacije za Vrtić te Godišnji plan i program, Plan i program rada Igraonice i Mjesečni

programi rada u igraonici za Knjižnicu. Korištena je kvalitativna analiza sadržaja kojom se

evidentirala nazočnost programa i aktivnosti koje imaju veze s istraživanim fenomenima rane

pismenosti. Prikupljeni podaci upisani su u unaprijed pripremljene obrasce za studiju slučaja.

8.2.2. Uzorak

Ispitanici u Istraživanju su pedagoginja i pet odgajateljica Vrtića i voditeljica Dječjeg

odjela i dvije odgajateljice-knjižničarke Igraonice Knjižnice. Istraživanjem se obuhvatila i

dokumentacija Vrtića i Knjižnice koju je ispitivač dobio na uvid.

8.2.3. Instrumenti

8.2.3.1. Obrazac za studiju slučaja

Za potrebe studije slučaja napravljena su dva obrasca, jedan za Vrtić, a drugi za

Knjižnicu. Obrasci se sastoje od sedam skupina fenomena rane pismenosti koji su istraživani i

dva prazna stupca u koja su upisivani podaci dobiveni intervjuom i analizom dokumentacije.

8.2.3.2. Obrazac za intervju

U ovom istraživanju koristio se fokusirani intervju156

, što znači da se prilikom

ispitivanja slijedio niz unaprijed pripremljenih pitanja izvedenih iz obrasca svake pojedine

studije slučaja. Obrasci za intervju, posebno za Vrtić i posebno za Knjižnicu, sastoje se od pet

općih pitanja i devetnaest pitanja podijeljenih u sedam skupina prema obrascu za studiju

slučaja i fenomenima rane pismenosti. Intervju se proveo na radnom mjestu ispitanika.

8.2.4. Tijek istraživanja

Prije samog početka istraživanja, zatražilo se dopuštenje za provođenje istraživanja od

ravnatelja Vrtića i Knjižnice. Nakon primljenog odobrenja, započelo se s prikupljanjem

154 Usp. Žugaj, Miroslav; Dumičić, Ksenija; Dušak,Vesna. Nav. dj. str. 113. 155

Usp. Isto 156 Usp. Yin, Robert K. Nav. dj. Str. 109.

55

podataka na terenu koje je trajalo tri tjedna u svibnju 2012. godine. Prvo su ispitani ispitanici

Knjižnice na njihovom radnom mjestu, a zatim su intervjuirane pedagoginja i dvije

odgajateljice Vrtića na njihovom radnom mjestu, u prostorijama gdje su smješteni kutići

slikovnica i kutići pismenosti, u vremenu koje im je najviše odgovaralo s obzirom na dnevni

raspored rada s djecom. Samo trajanje intervjua nije bilo vremenski ograničeno, ispitanici su

imali onoliko vremena za odgovaranje koliko im je bilo potrebno, a to je bilo u prosjeku 45

minuta po ispitaniku. Prije samog intervjua svakom je ispitaniku rečen razlog zbog kojeg se

provodi intervju i upute na koji će se način voditi razgovor. Ispitivač je postavljao već

unaprijed sastavljena pitanja prvo pet općih pitanja, a nakon toga devetnaest pitanja o

fenomenu rane pismenosti, točnije o programima, aktivnostima, stavovima, znanju i suradnji.

Kad se ukazala potreba, postavljana su potpitanja, a neka pitanja su pojašnjavana. Odgovori

ispitanika, tijekom intervjua, bilježeni su na papir, a naknadno su uneseni u računalo u

unaprijed pripremljen obrazac. Dokumentacija Knjižnice pregledana je u Knjižnici. Većina

dokumentacije Vrtića potrebna za analizu sadržaja pregledana je uz prisustvo pedagoginje koja

je davala dodatna objašnjenja, a manji dio dokumentacije fotokopiran je i dan ispitivaču.

Prikupljeni podaci su pregledani, procijenjeni i obrađeni kvalitativnom metodom analitičkog

pristupa te prikazani u pisanom obliku uz tablični prikaz.

8.3. Rezultati istraživanja

Prva skupina pitanja intervjua za studiju slučaja sadržavala je opća pitanja koja su

služila za dobivanje općih informacija o ispitanicima (Tablica br. 1), koje su struke, koliko

godina radnog staža imaju, koje je uže područje kojim se bave u sklopu svoje profesije i s

kojom skupinom predškolske djece trenutno rade. Za potrebe istraživanja, ispitano je devetero

ispitanika, šestero iz Vrtića, a troje iz Knjižnice. Ispitanici Vrtića, pet odgajateljica i

pedagoginja, odabrani su na temelju njihova radnog mjesta, skupine s kojom trenutno rade i

odgojno-obrazovnog područja kojim se uže bave kako bi se obuhvatilo što šire djelovanje

Vrtića prema njihovom programskom usmjerenju koje potiče razvoj rane pismenosti. U

Knjižnici su ispitane tri djelatnice čiji je posao vezan uz rani odgoj i obrazovanje, dvije

odgajateljice-knjižničarke koje rade u igraonici i voditeljica Dječjeg odjela, knjižničarka.

Ispitanici su uglavnom više stručne spreme, sedam je odgajateljica predškolskog odgoja sa

završenom pedagoškom akademijom i položenim stručnim ispitom, dvije imaju položen i

stručni ispit iz knjižničarstva, jedan ispitanik ima završenu pedagošku akademiju nastavničkog

smjera i položen stručni ispit iz knjižničarstva i jedan ispitanik ima visoku stručnu spremu i

magisterij znanstvenog studija pedagogije. Radni staž ispitanika je pet godina (tri), deset

56

godina (dva), dvanaest godina (dva), dvadesetsedam godina (jedan) i tridesetdevet (jedan) na

temelju čega zaključujemo kako, pored teorijskog znanja koji su stekli akademskim

obrazovanjem imaju i potrebno praktično iskustvo u izravnom radu s predškolskom djecom u

okviru svojim profesija. Svi ispitanici se bave predškolskom djecom od jedne do sedam godina

starosti (uglavnom mješovite grupe), a uža područja zanimanja su rano učenje engleskog jezika

(jedan), rad s potencijalno darovitom djecom (dva), folklor (jedan), vođenje predškole (jedan),

rani odgoj i obrazovanje (jedan), igraonica kao kraći oblik rada s predškolskom djecom (dva),

dječje knjižničarstvo (jedan).

Tablica br 1. Odgovori ispitanika na opća pitanja

Ispitanici Ustanova u

kojoj radi

Godine

radnog

staža

Završena

škola

Uže područje

rada

Dob djece s

kojom radi

Ispitanik 1 Dječji vrtić

Ciciban

Bjelovar

12 godina Magistra

znanosti iz

pedagogije

Rani odgoj i

obrazovanje

Djeca

predškolskog

uzrasta (1-7 g.)

Ispitanik 2 Dječji vrtić

Ciciban

Bjelovar

10 godina VŠS

Odgajatelj

predškolske

djece

Rad s

potencijalno

darovitom

djecom

Mlađa vrtićka

dob (3-4 g.)

Ispitanik 3 Dječji vrtić

Ciciban

Bjelovar

10 godina VŠS

Odgajatelj

predškolske

djece

Folklor Starija vrtićka

dob (5-7g.)

Ispitanik 4 Dječji vrtić

Ciciban

Bjelovar

5 godina VŠS

Odgajatelj

predškolske

djece

Rad u

predškoli

Mješovita

vrtićka dob (3-7

g.)

Ispitanik 5 Dječji vrtić

Ciciban

Bjelovar

12 godina VŠS

Odgajatelj

predškolske

djece

Rad s

potencijalno

darovitom

djecom

Starija vrtićka

dob (5-7 g.)

Ispitanik 6 Dječji vrtić

Ciciban

Bjelovar

5 godina VŠS

Odgajatelj

predškolske

djece

Poticanje

ranog učenja

engleskog

jezika

Mlađa vrtićka

dob (3-4 g.)

Ispitanik 7 Narodna

knjižnica

Petar

Preradović

39 godina VŠS

knjižničar/

nastavnik

predmetne

nastave

Dječje

knjižničarstvo

Djeca

predškolskog i

osnovnoškolskog

uzrasta (0-15 g.)

Ispitanik 8 Narodna

knjižnica

Petar

Preradović

27godina VŠS

Odgajatelj

predškolske

djece

Rad s

predškolskom

djecom u

igraonici

Djeca

predškolskog

uzrasta (0-7 g.)

Ispitanik 9 Narodna 5 godina VŠS Rad s Djeca

57

knjižnica

Petar

Preradović

Odgajatelj

predškolske

djece

predškolskom

djecom u

igraonici

predškolskog

uzrasta (0-7 g.)

Druga skupina pitanja odnosila se na fenomene rane pismenosti koji su se istraživali:

organizirani programi kojima se potiče razvoj rane pismenosti, svakodnevne aktivnosti koje

potiču razvoj rane pismenosti, dobne skupine u kojima se potiče razvoj rane pismenosti,

stavovi i znanja knjižničara i odgajatelja o važnosti rane pismenosti, oblici suradnje s

roditeljima na području poticanja razvoja rane pismenosti, oblici suradnje s knjižnicom/dječjim

vrtićom na području poticanja razvoja rane pismenosti i poticajno okruženje/aplikacije,

didaktički materijali i dostupnost čitateljskih materijala. Odgovori ispitanika obrađeni su i

zabilježeni u unaprijed pripremljen obrazac za studiju slučaja svakog pojedinačnog slučaja, kao

i podaci do kojih se došlo analizom dokumentacije, za Vrtić (Tablica br. 2) i za Knjižnicu

(Tablica br. 3).

Tablica br. 2: Obrazac za studiju slučaja – Dječji vrtić Ciciban Bjelovar

Fenomeni istraživanja Intervju Analiza dokumentacije

Organizirani programi kojima

se potiče razvoj rane

pismenosti

Općeniti program-redovni 10 satni

program odgoja, obrazovanja, skrbi i njege

predškolskog djeteta-svakodnevni rad s

djecom prožet je s poticanjem razvoja svih

elemenata rane pismenosti kroz sve centre i

aktivnosti;

Program za rano poticanje učenja

stranog jezika (2x tjedno/ 35 min);

Program predškole za djecu koja su

polaznici redovitog programa Vrtića (2x

tjedno/30 min);

Program za darovitu djecu Bistrići (2x

tjedno/1,5h);

Program predškole za djecu koja nisu

polaznici redovitog programa (2x

tjedno/2h);

Godišnji plan i program je

dokument Vrtića za tekuću

pedagošku godinu koji obuhvaća

organizaciju rada, ustrojstvo

programa, materijalne uvjete,

program ranog odgojno-

obrazovanog rada i skrbi djeteta

kroz:

Redovni 10 satni program

odgoja i obrazovanja;

Program predškole (program

javnih potreba RH);

Program za poticanje rane

darovitosti (program javnih

potreba RH);

Posebni programi odobreni

(verificirani) od MZOŠ-a RH:

Program ranog učenja engleskog

jezika;

Program glazbene igraonice;

Program Lego igraonice

Svakodnevne aktivnosti koje

potiču razvoj rane pismenosti

Specifične aktivnosti u grupama u okviru

zadanih programa kojima se obavezno

potiče razvoj rane pismenosti – predčitačke

i predpisačke aktivnosti; Indirektno

poticanje razvoja rane pismenosti kroz sve

projekte koji zahtijevaju dubinsko

Knjiga pedagoške

dokumentacije sadrži

tromjesečne, dvomjesečne, tjedne i

dnevne zadatke za koje određuje

(predviđa, prati i evaluira) ciljane

predčitačke, predpisačke i

58

istraživanje teme - često je potaknut

interesom djece, a odgajatelj svemu daje

pedagošku notu (dijete se potiče na

postavljanje pitanja „Što znam, što hoću

znati i gdje ću to saznati“ odgajatelj kao

potpora u istraživanju - time se osigurava

veća dobit za dijete);

Aktivnosti kroz individualan rad sa

zainteresiranom djecom ili onima kojima je

potrebno više vježbanja; Jači ili slabiji

intenzitet poticanja ovisi o interesu djece;

Kutići/centri u kojima je ponuđen materijal

koji potiče razvoj rane pismenosti tzv.

Centar pismenosti i Kutić slikovnica koji se

često nalaze jedan pored drugog;

Svakodnevne aktivnosti u kojima se

direktno ili indirektno potiče i razvoj rane

pismenosti, Svakodnevno čitanje iz

slikovnica i knjiga ili pričanje priča;

Životno praktične i radne aktivnosti –

Uzgajanje vrta (ispisivanje imena posijanih

i posađenih biljaka pored slike); pomaganje

u kuhinji (globalno čitanje-prepoznavanje

namirnica prema izgledu naljepnice –

slika+slova); Aktivnosti raznih igara -

Govorne igre, igre s karticama i slikama;

Igre s didaktičkim slikovnicama; Igre

riječima, igre na početni i završni glas, igre

rime, rastavljanje riječi na slogove; Igre s

pjevanjem; Igre istraživanja, povezivanja,

otkrivanja; memory, slagarice, poklapaljke;

Simboličke igre (igra kao da pišu, čitaju,

računaju, rade u knjižnici, školi, trgovini);

Druženje i društveno zabavne aktivnosti - Odlasci u šetnje i posjeti raznim

ustanovama (knjižnica, muzej, kazalište,

škola, ambulanta, tržnica); Umjetničke

aktivnosti- izrada svojih slikovnica,

kalendara; Aktivnosti izrađivanja

didaktičkih i društvenih igara s brojkama,

slovima, riječima, pojmovima;

Aktivnosti izražavanja i stvaranja –

dramatizacije, improvizacije, govorno

izražavanje, likovno, plesno…izražavanje

Priča kao poticaj za prepričavanje,

dijaloško prepričavanje, prepričavanje uz

poticaj slike (aplikacije); Kreativna

slovarica (na što ih podsjeća neko slovo-

ispričaj ili nacrtaj); Globalno čitanje;

Istraživačko-spoznajne aktivnosti –

različita promatranja, dublje upoznavanje

predmatematičke aktivnosti kojima

se neposredno potiče razvoj rane

pismenosti.

Tjedni plan obuhvaća sve

aktivnosti prema Programskom

usmjerenju odgoja i obrazovanja

djece predškolske dobi (1991.g.) iz

kojeg proizlazi dnevni program

rada gdje su navedeni poticaji i

gdje se prate postignuća djece u

skupini tijekom aktivnosti:

Specifične aktivnosti;

predčitačke, predpisačke i

predmatematičke aktivnosti

Svakodnevne aktivnosti;

Svakodnevne aktivnosti čitanja i

pričanja.

U ostalim navedenim aktivnostima

iščitava se posredno poticanje

razvoja rane pismenosti.

59

Aktivnosti čitanja i pričanja

nekoga ili nečega, namjerno poticanje

kognitivnog razvoja i dodavanje novog

znanja i razvijanje vještina (radni listovi);

Specifične aktivnosti kretanjem -

Taktilne igre riječima (pisanje slova po

leđima i prepoznavanje), korištenje jednog

ili više tijela za oblikovanje slova;

Rad u vrtiću nastoji se prenijeti i na obitelj.

Aktivnosti čitanja i pričanja zastupljene su

svakodnevno u svim vrtićkim skupinama,

individualno i grupno, spontano ili kao

planirana aktivnost; Pričanje ili čitanje radi

same priče, pred uspavljivanje, kao poticaj

za daljnje aktivnosti/istraživanje. Poticaji

od strane djece, nakon odslušane priče, se

didaktiziraju. Važnost suradničkog učenja,

u vrtiću se naglašavaju humane vrijednosti i

djeca uče jedan od drugih, dok je priča u

obitelji češće emocionalno naglašena.

Važna je dostupnost i izloženost slikovnica

(kutići slikovnica) i poticaji

odraslih/suradnja s roditeljima.

Djeca su jako zainteresirana za aktivnosti

čitanja i pričanja (posebno vole bajke) i

jako često sami traže da im se čita ili priča;

Posebno vole „čitati“ slikovnice koje su

sami napravili. Motiviranje roditelja da s

djecom rade kod kuće, čitaju im i pričaju i

također da djecu učlane u knjižnicu.

Vrtićke skupine u kojima se

potiče razvoj rane pismenosti

Od jasličke do predškolske dobi (skupine

su mješovite), razlikuje se intenzitet

poticaja ovisno o dobi, mlađa djeca slabiji

intenzitet, a najjači je u godini pred polazak

u školu, također ovisi o interesu djece, neka

djeca žele ranije i više, a neka odbijaju i u

predškolskoj skupini, važno je da se sve

odvija nenametljivo, više kroz igru.

Interes za aktivnosti pismenosti javlja se

već u jasličkoj dobi, no nije isti kod sve

djece. Trogodišnjaci su već zaineresiraniji,

a najizraženiji je kod četverogodišnjaka.

Interes djeteta pak ovisi o poticajima od

strane odraslih – model oponašanja,

izloženost čitateljskim materijalima od

najranije dobi.

U svim programima ranog odgoja i

obrazovanja:

Jaslice (1-3 g.);

Vrtić (sve skupine koje su

mješovite);

Predškola (6-7 g.)

Stavovi pedagoga i

odgajatelja o važnosti rane

pismenosti

Pismenost u širem smislu definiraju kao

ranu kompetenciju djeteta koja uključuje

znanja, vještine i stavove koje odgajatelji

pokušavaju iskomunicirati s djecom kako

bi ih što bolje iskoristila za život. U užem

smislu pismenost obuhvaća predčitačke,

60

predpisačke i predmatematičke vještine, a u

još uže fonološku osjetljivost. Obuhvaća i

emocionalnu obojanost koja ide uz čitanje.

Jedna odgajateljica ju nije mogla definirati,

odnosno, smatra da se pismenost proteže

kroz mnoga različita područja i da se

razvija u okviru tih različitih područja.

Nabrajaju još da je rana pismenost

poznavanje slova, odnosno, povezivanje

glasa sa znakom, analiza i sinteza riječi,

pripremanje djece za „pravu“ pismenost,

osvještavanje općenito pojmova o čitanju i

pisanju, kako dijete postupa s knjigama i

usmjerenost i motiviranost za čitateljske

aktivnosti.

U predškolsko doba djeca trebaju svladati

predčitačke vještine (glasovna

osviještenost: prepoznavanje

slova/glasa/simbola, sintezu i analizu,

govorno-jezično područje: početni i završni

glas/slovo, rimovanje, globalno čitanje,

prepričavanje, slušanje, pričanje uz slikovni

poticaj, dramatiziranje,) predmatematičke

vještine (prepoznavanje simbola brojeva,

koju vrijednost ima koji broj, brojati),

predpisačke vještine (pravilno baratati

pisaćim priborom, razvijena fina

grafomotorika), pravilno baratati sa

slikovnicom pozitivan stav prema čitanju (

stvaranje čitateljske kulture), Ne trebaju

naučiti čitati i pisati niti ih tome poučavaju,

ali ako dijete samo pokaže interes potiču

ga. Naglašavaju veliku važnost imaju

odrasli, roditelji i odgajatelji u poticanju

razvoja rane pismenosti.

Imaju osigurane sve pedagoške uvjete,

fizičke, socijalne, organizacijske za

provedbu aktivnosti kojima se potiče

razvoj rane pismenosti: radni listovi,

didaktički materijali, slikovnice i drugi

čitateljski materijali, educirano osoblje,

prostorno prilagođeni uvjeti, puno vrtićke

djece učlanjeno je u narodnu knjižnicu,

odlična suradnja s roditeljima (donose u

vrtić puno čitateljskih materijala i drugih

stvari kao što su stare tipkovnice, stara

prijenosna računala i slično)

Oblici suradnje s roditeljima

na području rane pismenosti

Informiranje roditelja o radu s djetetom u

vrtiću s preporukom da se taj rad nastavi i

kod kuće (oglasna ploča, mjesečna

izvješća, individualni razgovori-

Svakodnevni razgovori s

roditeljima prilikom dovođenja i

odvođenja djece iz vrtića;

Tematski i komunikacijski

61

konzultacije, e-mail obavijesti);

Informativni letci i brošure, didaktički

materijali za obitelj, preporuke kvalitetnih

didaktičkih i čitateljskih materijala;

informiranje roditelja o događanjima u

gradu, a koja bi mogla zanimati

predškolsku djecu. Roditelj u gostima,

uključivanje u neposredan rad i zajedničke

aktivnosti( roditelj govori o svom

zanimanju ili roditelj poslužuje doručak,

obiteljske sportske igre), Radionice za

roditelje, djecu i odgajatelje (božićne,

uskršnje…); Roditelj kao suradnik u

projektima ( realizacija Godišnjaka,

Slikovnice, Kalendara, Završna priredba);

Roditeljski sastanci (pedagoške i

zdravstvene teme)

Škole za roditelje su izostavili iz svog

redovitog programa na području suradnje s

roditeljima jer su primijetili da roditelji ne

vole da ih se tretira kao neznalice i direktno

uplitanje u odnose unutar obitelji, pa su se

odlučili za manje formalne oblike

edukacije.

Deset odgajateljica, pedagoginja i

ravnateljica prošle su edukaciju Baby Signs

programa i certificirani su odgajatelji za taj

program, a jedna odgajateljica je Baby

Signs instruktorica.

Roditelji pokazuju veliki interes za sve

ponuđene oblike suradnje, a što se tiče rane

pismenosti najviše interesa pokazuju

roditelji djece u godini pred polazak u

školu.

roditeljski sastanci – pedagoške

tribine;

Druženja djece, roditelja i

odgajatelja;

Savjetovalište za roditelje s

pedagogom, zdravstvenim

voditeljem i

defektologom/logopedom;

Suradnja pri prikupljanju radnog

materijala za određene aktivnosti;

Rad na projektima;

Izdavanje tematskim letaka za

roditelje, CD ROM-ova i ostalih

materijala;

Komunikacija s roditeljima putem

interneta : E-mail informacije

Oblici suradnje s knjižnicom

na području rane pismenosti

Jednom godišnje obavezno dolaze u

knjižnicu na program Upoznaj svoju

knjižnicu! ( U Mjesecu hrvatske knjige);

Posjeti knjižnici, nažalost rijetko radi

udaljenost (željeli bi češće, ali zato upućuju

roditelje da oni vode djecu u knjižnicu i

naglašavaju im njezinu važnost); Koriste

uslugu Torba puna knjiga i vrlo rijetko

dolaze na program Pričopričalice ( dvije

odgajateljice nisu čule za ovaj program koji

je namijenjen njima); Jedna odgajateljica je

sudjelovala s djecom na ljetnom projektu

(Životvorna voda) Odgajateljice same

dolaze često radi posudbe građe. Važne su

im informacije i preporuke koje dobivaju

od knjižničara. Znaju za programe kao što

su književni susreti, promocije knjige,

U Godišnjem planu i programu

Vrtića suradnja s Knjižnicom

navodi se u obliku posjeta vrtićkih

skupina s odgajateljem tijekom

Mjeseca hrvatske knjige na

upoznavanje;

U letku Kako pripremiti dijete za

učenje čitanja i pisanja? koje je

pripremila pedagoginja Vrtića

roditelje se potiče da učlane djecu

u knjižnicu i da je redovito

posjećuju;

62

predstave, predavanja, tribine i slično ali ne

sudjeluju (samo je pedagoginja na jednoj

tribini sudjelovala kao predavač)

Poticajno okruženje/

aplikacije, didaktički

materijali, dostupnost

čitateljskih materijala

Vrtić koristi puno didaktičkih materijala i

raznovrsnih aplikacija za poticanje rane

pismenosti; Odgajatelji sami uređuju

interijer i prilagođavaju ga interesu i

potrebama djece te kao dodatak tekućim

aktivnostima; Aplikacije kupuju, ali ih

često i sami izrađuju, na zidu ima puno

aplikacija koje su napravila djeca, 3D

aplikacije koje sami izrađuju; Didaktički

materijali: radni listići (kupovni i koje su

sami izradili), slikovnice, knjige, časopisi,

papiri, bojice, olovke, blokovi, fascikli,

kutije, likovni pribor; Didaktičke

igre/igračke: slagarice, umetaljke,

memory, društvene igre, križaljka sa

slovima na čičak, scenske lutke (jako često

ih koriste za pričanje i prepričavanje),

simboličke igre (kao da…), CD ROM-ovi

(Sunčica i Učilica), DVD-i s

dokumentarnim, igranim i animiranim

filmovima, audio CD-i s pričama i

pjesmicama za djecu, igračke od pedagoški

neoblikovanog materijala (prema knjigama

Edite Slunjski), iskorištena ambalaža od

raznih proizvoda (kutije od keksa,

bombonijera, šampona, lijekova…)

Svaka odgojna skupina ima svoj kutić

slikovnica; U sobi pedagoginje nalazi se

polica s knjižnim fondom za odgajatelje

koji obuhvaća stručnu pedagošku,

psihološku i medicinsku literaturu s

područja predškolskog razvoja, odgoja i

obrazovanja, enciklopedije, vrijedne

slikovnice i knjige za djecu. Kutići

slikovnica se nalaze u mirnijem dijelu sobe

ili ako postoji mogućnost odvojeni su

pregradnim zidom, stoje odmah uz kutić

pismenosti i likovni kutić; uz kutić

slikovnica nalaze se strunjače i mekani

jastuci koji su odvojeni zavjesom gdje se

djeca mogu zavući, udobno zavaliti i u miru

listati, gledati i čitati slikovnice i pri tome

uživati. Djeca ne mogu posuđivati

slikovnice doma, ali vrlo često od kuće

donose svoje slikovnice i daruju ih

knjižnici.

Organizacijsko – materijalni

kontekst i sve aktivnosti;

Omogućavanje djeci svakodnevno

doticanje s materijalnom i

duhovnom organizacijskom

sredinom.

63

Tablica br. 3: Obrazac za studiju slučaja – Dječji odjel s igraonicom Narodne knjižnice

Petar Preradović Bjelovar

Fenomeni istraživanja Intervju Analiza dokumentacije

Organizirani programi kojima

se potiče razvoj rane

pismenosti

Igraonica;

Igraonica za bebe;

Igraonica za djecu i roditelje;

Pričopričalice;

Engleska igraonica

Program rada Narodne

knjižnice Petar Preradović

Bjelovar: Pedagoško-animatorski

rad s djecom predškolske dobi

kroz stalne i povremene programe:

Igraonica za bebe (1-3 g.),

Igraonica (3-7 g.),

Igraonica za djecu i roditelje

zajedno (3-7 g.),

Engleska igraonica (4-7 g.),

Glazbena igraonica (3-7 g.),

Igraonica u bolnici (U općoj

bolnici Bjelovar na odjelu

pedijatrije jednom tjedno za djecu

koja se nalaze na bolničkom

liječenju),

Pričopričalice (3- 8 g.),

Upoznaj svoju knjižnicu! (vrtićke grupe i grupe predškole),

Izložbe u prostoru igraonice i

knjižnice,

Obiteljski sastanak (za djecu i

roditelje zajedno, jednom

mjesečno, sastanak vodi

knjižničar, a u goste je pozvan

stručnjak određenog odgojno-

obrazovnog područja.);

Književni susreti i promocije

knjiga za predškolsku djecu,

Umjetnik- to sam ja, jednom

godišnje, izložba kreativnih

dječjih radova;

Čitateljski maraton – uz

međunarodni dan pismenosti,

cjelodnevno čitanje u igraonicama

i knjižnici,

Uberi priču, jednom godišnje,

sudjeluju djeca, polaznici

igraonice, koji sljedeće jeseni

kreću u školu;

Kazališne predstave,

profesionalne i amaterske, četiri

puta godišnje,

Plan i program Igraonice

64

(Program Igraonice verificiran je

od MZOŠ-a RH): kroz razne

aktivnosti, individualne i skupne,

potiču se svi elementi rane

pismenosti.

Aktivnosti koje potiču razvoj

rane pismenosti

Aktivnosti čitanja i pričanja

Zajednička usmjerena posudba građe

(knjižničar, roditelj, dijete); Pričanje i

čitanje djeci (Maraton čitanja);

Prelistavanje slikovnica; Prepričavanje;

Slušanje audio priča i pjesmica; Crtanje i

ilustriranje na temelju priče; Poticanje

govornog izražavanja; Govorno-jezične

igre; Vježbanje fonološke osjetljivosti;

Vježbanje grafomotorike i fine motorike;

Recitiranje i pjevanje pjesmica; Igre

zagonetki i pitalica; Scenske igre i

dramatizacija, igre sa scenskim lutkama;

Edukativne društvene igre; Računalne

edukativne igre; Organizirani posjeti

predškolske djece na upoznavanje knjižnice

i aktivnosti pričanja i čitanja; Odlasci

knjižničara u dječje vrtiće; Književni

susreti; Kazališne predstave; Posjete

izložbama; Šetnje.

Svakodnevno u različitim situacijama i u

knjižnici i u igraonici; Poticanje na

posudbu kvalitetne građe, dostupnost i

pristupačnost istaknuti su kao važni

čimbenici koji potiču predškolsku djecu na

korištenje slikovnica i druge građe;

Komunikacija s korisnicima, širok izbor

čitateljskih materijala u kutiću slikovnica,

izložbe, bilteni.

Mjesečni program rada u

igraonici razrađen je po tjednima;

Kroz razne aktivnosti i sadržaje

potiče se razvoj govora i jezika te

razvoj predčitačkih, predpisačkih i

predmatematičkih vještina

(govorno izražavanje, govorne

igre, prepričavanje, čitanje,

slušanje, vođeni razgovor,

pokretne igre s pjevanjem,

recitiranje, igre riječima, igre

slovima, zagonetke, crtanje,

igranje didaktičkim društvenim

igrama)

Svaki susret jedna slikovnica:

Svaki dan čita se slikovnica ili

prepričava priča iz knjige koja

prati tjednu temu (pričanje, čitanje,

slušanje, prepričavanje,

ilustriranje).

Dobne skupine u kojima se

potiče razvoj rane pismenosti

Od najranije dobi do godine prije polaska u

školu primjereno svakom razvojnom

stupnju ; Druga godina se ističe kao godina

kada se uočava prirodni interes djeteta za

knjigu i aktivnosti pričanja i čitanja.

Bebe (1-3 g.); Mlađa grupa (3-4

g.); Srednja grupa (4-5 g.); Starija

grupa (6-7 g.); Engleska (4-7 g.);

Roditelji i djeca zajedno (3-7 g.);

Pričopričalice (3-8 g.)

Stavovi knjižničara i

odgajatelja o važnosti rane

pismenosti

Upoznati su s terminom rana pismenost i

definiraju je kao zainteresiranost male

djece za aktivnosti čitanja, pričanja,

baratanja knjigom, odnosno, sve ono što

predškolska djeca znaju o čitanju, pisanju,

slovima, glasovima, grafomotorička

spremnost, razvijene vještine slušanja,

govorenja, komunikacijske vještine,

65

razvijeno logičko zaključivanje,

motiviranost za čitanje, pričanje i govorno-

jezične igre, spremnost za suradnju s

odgajateljem; Ističu važnost poticanja rane

pismenosti; Smatraju kako u predškolsko

doba trebaju razviti koncentraciju i pažnju

te motiviranost za slušanje priča, od

elemenata rane pismenosti trebaju razviti

slušanje, govorenje te predčitačke i

predpisačke vještine kao što su fonološka

osjetljivost, prepričavanje, finu motoriku;

Smatraju da se djecu ne treba prije škole

učiti čitati i pisati, ali da se trebaju razvijati

predčitateljske vještine, a ako koje dijete na

taj način i nauči čitati treba ga podržati u

tome i poticati njegov daljnji razvoj; Svi

ispitanici smatraju da imaju osigurane

pedagoške, fizičke, materijalne i

organizacijske uvjete za provedbu

aktivnosti poticanja razvoja rane

pismenosti.

Oblici suradnje s roditeljima

na području rane pismenosti

Svakodnevni informativni rad; Zajedničko

organizirano biranje slikovnica jednom

tjedno; Roditelji kao suradnici svih

programa, a posebno Igraonica za djecu i

roditelje zajedno; Povremeni programi

Škola za roditelje, tribine, predavanja,

izložbe; Roditeljska polica s izdvojenom

građom posebno interesantnom roditeljima;

Torba puna knjiga-obiteljski set.

Roditelji ne pokazuju onoliki interes za sve

oblike suradnje u odnosu na naša

očekivanja, odnosno, na našu ponudu

uslugama i programima namijenjenih

njima.

Individualne informacije

prilikom dovođenja i odvođenja

djece; Roditelj u gostima (govori

o svom zanimanju, Maraton

čitanja); Podjela informativno-

edukativnih paketa za

novorođenčad i roditelje HČD-a;

Priredbe djece Igraonice za

roditelje; Uključivanje roditelja i

djece zajedno u kreativne

radionice Knjižnice; Okupljanje

roditelja na Obiteljskim

sastancima gdje je gost stručnjak

određenog područja odgoja i

obrazovanja predškolske djece;

Upućivanje roditelja na korištenje

Biltena prinova i Biltena za

roditelje. Izložbe kreativnih

radova roditelja u Knjižnici.

Oblici suradnje s dječjim

vrtićom na području rane

pismenosti

Individualni posjeti odgajatelja radi

posudbe knjižnične građe – Torba puna

knjiga, set za vrtiće; Sudjelovanje

odgajatelja na predavanjima, tribinama koje

organizira knjižnica; Posjeti skupina

Dječjih vrtića knjižnici; Program Upoznaj

svoju knjižnicu!; Program Pričopričalice;

Suradnja s pedagozima dječjih vrtića;

Književni susreti i predstavljanje

slikovnica; Dječje predstave.

Kroz planiranu suradnju s dječjim

vrtićima u zajednici; Stalni

programi i usluge namijenjeni

vrtićima: Upoznaj svoju

knjižnicu!, Pričopričalice, Torba

puna knjiga-set za vrtiće;

Povremeni programi: književni

susreti i promocije knjiga,

predavanja i tribine, radionice,

izložbe.

Poticajno okruženje/ Prostor Dječjeg odjela knjižnice ispunjen je Uređenje izložbenih

66

8.4. Rasprava

Na temelju analize podataka dobivenih nakon provedenog intervjua i analize

dokumentacije dobiven je uvid u aktivnosti u području poticanja i razvoja rane pismenosti u

Vrtiću i Knjižnici i njihovoj međusobnoj suradnji. Istraživanjem fenomena vezanih uz ranu

pismenost podijeljenih u sedam kategorija, za svaku ustanovu posebno, dobili su se odgovori

koji će se koristiti za razvijanje programa i usluga na području poticanja razvoja rane

pismenosti i uspostavljanje intenzivnije suradnje svih sudionika u procesu ranog

opismenjavanja.

1. Fenomen istraživanja: organizirani programi kojima se potiče razvoj rane

pismenosti

Prvi fenomen koji se istraživao su organizirani programi Vrtića i Knjižnice kojima se

potiče razvoj rane pismenosti, a dobiveni rezultati pokazuju kako postoji više programa u obje

ustanove kojima se potiče razvoj rane pismenosti od kojih su u Vrtiću programi više usmjereni

na cjelovit razvoj predškolskog djeteta gdje se poticanje razvoja pismenosti provlači kroz sve

vrtićke programe i aktivnosti, dok su u Knjižnici programi više fokusirani na poticanje

pozitivnih emocija prema knjigama i čitanju i stvaranje čitateljske kulture od rane dobi. Vrtićki

Program predškole usmjeren je na poticanje razvoja rane pismenosti kojemu je to jedan od

osnovnih ciljeva. I Program za poticanje rane darovitosti također intenzivnije potiče razvoj

aplikacije, didaktički

materijali, dostupnost

čitateljskih materijala

knjižničnom građom; Kutići slikovnica u

DO i prostoru Igraonice koji su na dohvat

ruke; prostori su obogaćeni raznim

aplikacijama i didaktičkim materijalima

kojima se potiče razvoj rane pismenosti;

Aplikacije u Igraonici su vezana uz tjedna i

mjesečna događanja; Aplikacije često

izrađuju i sama djeca; Bojanke, ispunjaljke,

slovarice; Didaktičke igre: memory,

domino, umetaljke, premetaljke, slagarice,

loto; Didaktičke igračke; Didaktičke PC

igre: Sunčica, Mala učilica, Abeceda,

Čitajmo zajedno, Eva u svijetu slova;

Plakati i posteri; Zidne aplikacije koje

izrađuju odgajatelji, knjižničari i djeca;

slikovnice koje izrađuju djeca i odgajatelji;

Radni materijali, radne bilježnice, radni

listići; pribor za crtanje, slikanje i pisanje,

prazni papiri i blokovi; Dječji časopisi;

Novine i reklamni letci.

prostora/panoa dječjim likovnim

radovima i aplikacijama te ostalim

stvaralačkim radovima, izdvajanje

i izlaganje slikovnica iz fonda koje

se koriste u radu za određeni

tematski tjedan.

67

predčitačkih, predpisačkih i predmatematičkih vještina. Općeniti program Vrtića prožet je

ciljevima i zadacima koji su usmjereni na poticanje razvoja svih čimbenika rane pismenosti i

ostvaruju se raznim aktivnostima kojima se izravno i neizravno potiče njihov razvoj. U

Knjižnici se najintenzivnije potiče razvoj rane pismenosti, posebno predčitačkih, predpisačkih i

predmatematičkih vještina, u Programu igraonice koju pohađaju djeca u godini pred polazak u

školu. Knjižničnom programu Pričopričalice osnovni je cilj razvijanje pozitivnih emocija

prema knjigama i čitanju. Svim programima Knjižnice namijenjenim predškolskoj djeci cilj je

stjecanje navike dolaženja u knjižnicu i korištenje njezinim uslugama i programima od

najranije dobi.

2. Fenomen istraživanja: svakodnevne aktivnosti koje potiču razvoj rane pismenosti

Aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti, koje se provode u obje ustanove,

razvijaju sve čimbenike rane pismenosti, govorno-jezične, motoričke i grafomotoričke,

predčitačke i predpisačke vještine. Vrtić provodi specifične aktivnosti, predčitačke i

predpisačke, u svim grupama, kroz izravno poticanje gdje se ima za cilj omogućiti djetetu

stjecanje novog znanja i vještina s područja rane pismenosti i aktivnosti čitanja i pričanja

kojima razvija kulturu čitanja. Neizravno se potiče razvoj rane pismenosti u svakodnevnim

aktivnostima, životno-praktičnim i radnim aktivnostima, aktivnostima raznih igara, društveno-

zabavnim aktivnostima, umjetničkim aktivnostima, aktivnostima izražavanja i stvaranja,

istraživačko-spoznajnim aktivnostima i specifičnim aktivnostima kretanjem. Neizravno

poticanje je vrlo često, kroz sve projekte koji zahtijevaju dubinsko istraživanje neke teme i u

rješavanju zadaća kojima je cilj iz nekog drugog razvojnog područja kada posredno usvajaju i

neke čimbenike rane pismenosti (globalno čitanje - znak bolnice, slike zanimanja na kojoj i

slovima pišu ta zanimanja i drugo). U Knjižnici se provode razne aktivnosti kojima je temelj

igra i kada se izravno i neizravno razvijaju: govorne sposobnosti (govorno izražavanje,

govorno-jezične igre); sposobnosti pamćenja(prelistavanje i prepričavanje slikovnica, crtanje i

ilustriranje na temelju odslušane priče); koordinacije pokreta (vježbanje motorike i

grafomotorike, držanje slikovnice i listanje stranica); proširuje znanje (pričanje i čitanje iz

knjiga, odlasci u šetnje i posjete ustanovama, obrazovne društvene i računalne igre); razvija i

bogati maštu i kreativnost (pričanje i čitanje iz slikovnica, gledanje kazališnih predstava,

scenske igre i igre lutkama, dramatizacije). Aktivnosti čitanja i pričanja prisutne su

svakodnevno u radu s predškolskom djecom u obje ustanove, individualno i grupno, spontano

i kao planirane aktivnosti. Intenzitet tih aktivnosti ovisi o dobi i interesu same djece što

poštuju obje ustanove. Vrtić ističe da pričanje i čitanje priča u vrtiću ima ulogu promicanja

68

humanih vrijednosti i suradničkog učenja. U Knjižnici je pričanje i čitanje nezaobilazno u

svakodnevnom radu Igraonica, slikovnice određenog sadržaja prate temu koja se proteže kroz

sve aktivnosti jednog tjedna u svim grupama.

3. Fenomen istraživanja: dobne skupine u kojima se potiče razvoj rane pismenosti

U obje ustanove razvoj rane pismenosti se potiče od najranije dobi, u Vrtiću od

jasličkih skupina, u Knjižnici od Igraonica beba, pa dalje kroz sve skupine, razlika je u

intenzitetu poticaja koji se s odrastanjem pojačava. Većina ispitanika je uočila prirodnu

zainteresiranost za aktivnosti kojima se potiče rana pismenost koja se kod neke djece pojavljuje

negdje oko druge godine, a kod većine djece u četvrtoj godini, dok je najizraženiji interes i

motivacija za aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti kod djece u godini pred polazak u

školu, tada su i njihovi roditelji najzaineresiraniji za postignuća svoje djece na tom području jer

svi oni žele da njihova djeca stignu pripremljena u prvi razred. Razvijanje vještina rane

pismenosti i njezin utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta se svakodnevno prati, djelatnici Vrtića

imaju obavezu zapisivati sve promjene za svako dijete u knjigu pedagoške dokumentacije. U

Knjižnici se također prate postignuća djece, ali se ne bilježe, već se usmeno informira roditelje.

Često se individualno pristupa kod namjernih intervencija razvijanja rane pismenosti, pogotovo

u Vrtiću, koji u rad uključuju i logopeda ako je potrebna njihova stručna pomoć. U Knjižnici se

logoped povremeno uključuje kao vanjski suradnik. Svi ispitanici ističu model odraslog kojeg

dijete oponaša, te dostupnost i izloženost djece čitateljskim materijalima kao dobar način

razvijanja čimbenika pismenosti za svu predškolsku djecu.

4. Fenomen istraživanja: stavovi pedagoga, odgajatelj i knjižničara o važnosti rane

pismenosti

Ispitanici obje ustanove svjesni su važnosti poticanja razvoja rane pismenosti te ranu

pismenost definiraju kao jednu od nezaobilaznih kompetencija koju predškolska djeca trebaju

imati kako bi mogla uspješno svladavati životne i obrazovne zadaće i pri tom navode niz

vještina i znanja koja obuhvaća termin rana pismenost kao što su predčitačke vještine od kojih

najčešće navode fonološku osjetljivost, glasovnu osviještenost, vještine slušanja, prepričavanja,

pričanja, globalno čitanje, zatim predpisačke i predmatematičke vještine, vještine baratanja sa

slikovnicom i pozitivan stav prema čitanju i knjigama. Svi ispitanici, osim jednog iz Knjižnice

smatraju da djeca prije škole ne trebaju naučiti čitati već razviti predčitačke vještine,

koncentraciju, pažnju, motiviranost za čitateljske aktivnosti. Odgajatelji i knjižničari obiju

ustanova smatraju da ako djeca pokažu interes za slova i čitanje trebaju u tome biti podržani,

69

što znači da se djecu ne poučava u predškolskoj dobi čitanju i pisanju, ali ga se podržava u

njegovim samoinicijativnim nastojanjima da ovlada tim vještinama. Mnoga djeca koja od

najranije dobi odrastaju okružena bogatim čitateljskim materijalima i predčitateljskim

aktivnostima, čitaju i pišu prije polaska u školu, iako to nije bila namjera odraslih iz njihova

okruženja. Jedan ispitanik iz Knjižnice, znajući koje se sve aktivnosti za poticanje rane

pismenosti provode, smatra ako dijete u današnje vrijeme ne usvoji vještinu čitanja prije škole

da je to propust roditelja i odgajatelja. Prema mišljenju ispitanika obiju ustanova osigurani su

svi pedagoški, fizički, socijalni i organizacijski uvjeti potrebni za programe i aktivnosti kojima

se potiče razvoj rane pismenosti kao što su kompetentni djelatnici, programska usmjerenja i

prateći izvedbeni programi, prostorni uvjeti, radno vrijeme, didaktički i čitateljski materijali što

se iščitava iz sve tri tablice. Stav svih ispitanika je da pored roditelja i odgajatelji i knjižničari

imaju odgovornu ulogu u razvoju djeteta na području rane pismenosti.

5. Fenomen istraživanja: oblici suradnje na području rane pismenosti

Suradnja s roditeljima je bitna karika koja omogućuje šire i kompleksnije djelovanje na

razvoj djeteta. Ispitanici obje ustanove naglašavaju suradnju s roditeljima kao vrlo važan dio

njihova rada. Na području rane pismenosti ta se suradnja ponajprije odnosi na informiranje

roditelja o važnosti roditeljske uloge i njihovog utjecaja na razvoj rane pismenosti i koji su

načini poticanja razvoja rane pismenosti primjereni u obiteljskom okruženju, pa ispitanici obje

ustanove navode svakodnevne kontakte odgajatelja, knjižničara i roditelja kao jedan od

najvažnijih oblika suradnje. Suradnja s roditeljima u Knjižnici ima naglasak i na aktivnom

uključivanju roditelja u sve programe i projekte namijenjene predškolskoj djeci, koliko god

mogućnosti dozvoljavaju, kao što je zajedničko druženje u igraonicama, zajedničko biranje

slikovnica, zajedničko sudjelovanje u kreativnom radionicama i pričaonicama, jer se na taj

način djeci pokazuje da je knjižnica korisno i zanimljivo mjesto. Knjižničari također

informiraju roditelje o kvalitetnoj literaturi za djecu i odrasle. Obrazovanje roditelja kao jedan

od oblika suradnje zastupljena je u obje ustanove, za razliku od Vrtića koji koristi manje

formalne oblike edukacije kao što su savjetovališta za roditelje i informiranje putem tematskih

edukativnih letaka i svoje web stranice iz razloga što su primijetili kako roditelji nisu

zainteresirani za edukacije tipa škole za roditelje jer se na taj način stječe pogrešan dojam da su

roditelji neznalice na području roditeljstva, u Knjižnici se povremeno organiziraju škole za

roditelje, tribine i predavanja na kojima stručnjak iz određenog područja odgoja i obrazovanja

predškolske djece upoznaje roditelje s raznim konceptima roditeljstva. Ispitanici Vrtića

zadovoljni su interesom roditelja za sve ponuđene oblike suradnje i ističu da je interes

70

najizraženiji kod roditelja djece u godini pred polazak u školu. Ispitanici Knjižnice su manje

zadovoljni interesom roditelja za povremene aktivnosti kao što su škola za roditelje, tribine i

predavanja, ali su zadovoljni interesom koji pokazuju za uključivanje u programe igraonica za

bebe kao partneri odgajatelji-knjižničaru.

6. Fenomen istraživanja: oblici suradnje vrtića i knjižnice na području rane

pismenosti

Jedan od fenomena kojim se istraživanje bavilo je suradnja knjižnice i vrtića, a rezultati

do kojih se došlo pokazuju kako su obje ustanove svjesne važnosti i koristi uzajamne suradnje,

ali da ona nije realizirana u onoj mjeri u kojoj bi bile zadovoljene potrebe obje ustanove. Prema

Godišnjem plan i programu Vrtića navodi se posjet knjižnici kao kulturnoj ustanovi jednom u

Mjesecu hrvatske knjige, ali samo starijih mješovitih skupina. Ispitanici Vrtića su se malo ili

uopće nisu koristili s nekim knjižničnim programima i uslugama koje su namijenjene vrtićima,

a jedan od njih je stalan program Pričopričalice, na kojem tri ispitanika nikada nisu sudjelovala

sa svojim skupinama, a jedan ispitanik nije ni znao za taj program. Ispitanici iz Vrtića često

dolaze u Knjižnicu radi posudbe građe i informiranja o novostima na našem tržištu i kvalitetnoj

građi i koriste knjižničnu uslugu Torba puna knjiga-set za vrtiće. Iako je ta knjižnična usluga

popularna kod ispitanika Vrtića, sa stajališta Knjižnice ona i nije tako uspješna radi izostanka

izravnog kontakta s vrtićkom djecom, a to je bio jedan od glavnih ciljeva kad je vrtićima

ponuđena ova usluga jer je zamišljeno da prilikom šetnje ili ciljanog posjeta Knjižnici

odgajateljice zajedno s djecom biraju knjige i AV građu koju će posuditi za svoju skupinu.

Ispitanici Vrtića napominju da bi vjerojatno češće dolazili s djecom u knjižnicu da njihovi

objekti nisu toliko jako udaljeni od Knjižnice, ali također iznose kako ne propuštaju svaku

priliku da roditeljima djece, polaznika njihovog Vrtića, govore o važnosti korištenja knjižnice

i upućuju ih da učlane svoju djecu u knjižnicu i redovito ju posjećuju. Iako prema Planu i

programu Knjižnice stoji suradnja s vrtićima koja bi se realizirala kroz stalne i povremene

programe malo se od toga što u praksi ostvari. Knjižnica bi pri planiranju svojih programa

namijenjenih vrtićima trebala voditi računa o njihovoj dostupnosti i izvedivosti, pa bi trebala

konzultirati pedagoge i ravnatelje vrtića koji bi mogli pomoći u osmišljavanju programa koji bi

se mogli realizirati.

71

7. Fenomen istraživanja: poticajno okruženje

Poticajno okruženje u vidu organizacijsko – materijalnog konteksta kao što su

okruženost i dostupnost raznovrsnih čitateljskih materijala, aplikacije i didaktički materijali

kojima se potiče razvoj rane pismenosti u obje ustanove su na visokoj razini. U Vrtiću i u

igraonici Knjižnice koristi se puno aplikacija, gotovo na svakoj slobodnoj plohi nalazi se neki

plakat, poster ili slika, kupljena ili napravljena rukom odgajatelja ili djece, a koja pokazuje

nešto iz područja pismenosti (slova, riječi, brojevi, slikopriča…) Knjižnica je ispunjena

knjigama, slikovnicama i drugom čitateljskom građom i time ističe važnost knjige i čitanja. U

njezinom centralnom prostoru nalazi se kutić sa slikovnicama razvrstanih prema sadržajnom

području i razvojnom stupnju korisnika i nekoliko spužvastih sjedalica koje služe za mirno

prelistavanje prije nego što se korisnici odluče što će posuditi. Pored kutića slikovnica nalazi se

roditeljska polica na kojoj se nalazi izabrana građa, noviteti ili klasici, s područja odgoja i

obrazovanja i Bilten za roditelje. U Vrtiću svaka odgojna skupina ima svoj kutić slikovnica koji

se nalazi ili u odvojenoj prostoriji ili u mirnijem dijelu dnevne sobe s prostorom za samostalno

prelistavanje slikovnica i knjiga koji je odvojen paravanom ili zavjesom i u kojem se nalaze

strunjače i puno manjih i većih jastuka, radi postizanja sličnosti s uvjetima koje djeca imaju

kod kuće kada barataju sa slikovnicama. Kutići slikovnica u Vrtiću uglavnom se nalaze odmah

pored kutića pismenosti i likovnog kutića što djeci omogućuje povezivanje sadržaja iz svih

kutića. Ispitanici obiju ustanova koriste puno didaktičkih materijala u radu s djecom (radni

listovi, bojanke, ispunjaljke, enigmatika, knjige, časopisi, papiri, blokovi, fascikli, obrazovni

CD-ROM-ovi…), didaktičkih igračaka (slagarice umetaljke, preklapaljke, pamtilice, scenske

lutke…), pedagoški neoblikovan materijal (iskorištena ambalaža i slično za simboličke igre)

kojima se potiče razvoj rane pismenosti. U Knjižnici se vrlo često rade izložbe na kojima se

izlaže građa iz knjižničnog fonda, slikovnice, ilustrirane knjige, enciklopedije, karte,

fotografije, brošure, AV građa kojom se želi istaknuti bogatstvo i raznolikost građe i potaknuti

korisnike na posudbu.

Sagledavajući cjelinu, može se zaključit kako obje ustanove, Vrtić i Knjižnica, svaka u

skladu sa svojim ciljevima i zadacima, aktivno djeluje na području poticanja razvoja rane

pismenosti. Obje ustanove imaju organizirane programe kojima je obuhvaćeno područje rane

pismenosti i svakodnevno provode, izravne i neizravne aktivnosti kojima se potiče razvoj svih

čimbenika rane pismenosti od najranije dobi. Ispitani djelatnici obiju ustanova svjesni su

važnosti rane pismenosti, pravilno ju definiraju i imaju sve potrebne kompetencije za rad s

predškolskom djecom. Također su osigurani svi materijalni i organizacijski uvjeti kao i bogato

72

poticajno okruženje. Analizirajući odgovore ispitanika obiju ustanova o uključivanju roditelja

u rad na poticanju razvoja rane pismenosti svi ističu važnost te suradnje koja je više

informativna i savjetodavna nego partnerska. Na primjeru ova dva slučaja može se naslutiti

opći problem koji postoji u našem društvu, a to je neosviještenost roditelja po pitanju njihove

uloge u razvijanju rane pismenosti. Vrtić, a posebno Knjižnica trebali bi poraditi na svojim

programima koji bi imali za cilj skretanje pozornosti roditelja, prvenstveno majki na značaj

ranih poticaja za razvoj vještina čitanja i pisanja koje imaju utjecaj na uspjeh u školskoj dobi,

ali i tijekom cijelog života. Roditelje, a i širu javnost, treba senzibilizirat na važnost stvaranja

pozitivnog okruženja za poticanje čitanja i pismenosti od najranije dobi u obitelji i društvu

općenito. Ono što je istraživanje također pokazalo jest da bi se trebala intenzivirati i

međusobna suradnja obiju ustanova koja će otvoriti više mogućnosti djelovanja na tom

području, a što će potaknuti i roditelje, najodgovornije osobe za zdrav razvoj djece, da se i oni

aktivnije uključe u poticanje razvoja rane pismenosti. Zajedničkim djelovanjem, njihov rad na

tom području bit će vidljiviji u zajednici, a rana pismenost će se istaknuti kao jedna od važnijih

kompetencija za zdravo odrastanje djece.

8.4.1. Smjernice za razvoj programa rane pismenosti u dječjim vrtićima i

knjižnicama.

Cilj Smjernica je ponuditi okvirni koncept za poticanje rane pismenosti u ustanovama

koje imaju organizirane programe za djecu predškolskog uzrasta, dječjim vrtićima i

igraonicama u sklopu narodnih knjižnica koje su nastale na temelju rezultata provedenog

istraživanja u Vrtiću i Knjižnici.

Organizirani programi

Organizirani izvanobiteljski programi iz predškolskog odgoja i obrazovanja ostvaruju

se u primarnom (dječji vrtići) i kraćem obliku (igraonice u narodnim knjižnicama i kraći

programi u dječjem vrtiću) koji trebaju biti u skladu s važećim zakonskim aktima i verificirani

od strane MZOS-a. Programska usmjerenja dječjih vrtića i knjižnica trebaju biti u skladu s

razvojnim osobinama i potrebama djece i podupirati njihov cjelovit razvoj od najranije dobi, a

razvoj pismenosti jedan je od primarnih ciljeva.

Zadaće

Zadaće organiziranih programa su ostvariti pravo svakog djeteta na razvoj rane

pismenosti kao jedne od važnih kompetencija predškolskog djeteta u obiteljskom i

73

izvanobiteljskom kontekstu; stvoriti bogato i poticajno okruženje za razvoj rane pismenosti;

raznim aktivnostima poticati govorno-jezični razvoj, razvoj predčitačkih, predpisačkih i

predmatematičkih vještina; stvoriti bogato okruženje čitateljskim materijalima radi razvijanja

pozitivnih emocija prema knjigama i čitanju i stvaranja čitateljske kulture; informirati roditelje

i druge odrasle koji se bave predškolskom djecom o važnosti čitanja za razvoj jezičnih i

čitateljskih vještina i njihove uloge u procesu razvijanja: razvijati roditeljske kompetencije

potrebne za unaprjeđivanje djetetova razvoja na području rane pismenosti; uključiti roditelje u

vrtićke i knjižnične programe kojima se potiče razvoj rane pismenosti; informirati roditelje i

odgajatelje o građi primjerenoj za određenu dob i o izvorima koji su ima dostupni u njihovoj

narodnoj knjižnici; uvesti svakodnevno pričanje i čitanje priča u obiteljskom i

izvanobiteljskom okruženju.

Aktivnosti

Aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti proširuju znanje i razvijaju vještine

koje vode ka razvijanju cjeloživotne pismenosti: govorno-jezične vještine, predčitateljske

vještine, sposobnosti pamćenja, logičkog razmišljanja i zaključivanja; vještine motorike, fine

motorike i grafomotorike; utvrđivanje i proširivanje znanja; razvijanje mašte i kreativnosti.

Aktivnosti se mogu provoditi izravno kada je cilj razvijanje vještina rane pismenosti tzv.

specifične aktivnosti za razvijanje rane pismenosti i aktivnosti čitanja i pričanja ili neizravno

kada su primarni drugi ciljevi, a pismenost se razvija posredno.

Kompetecije odgajatelja i knjižničara

Za uspješnu provedbu programa i aktivnosti kojima se potiče razvoj rane pismenosti

potrebni su kompetentni djelatnici dječjih vrtića i narodnih knjižnica, odgajatelji, pedagozi,

logopedi i knjižničari koji imaju stručna znanja i vještine s područja dječjeg razvoja, dječje

psihologije i pedagogije, dječjeg knjižničarstva i s područja razvoja rane pismenosti. Pored

obrazovanosti, kompetencije obuhvaćaju i kreativnost, komunikativnost, i s djecom i s

njihovim roditeljima, sposobnost prilagođavanja, predanost i sposobnost timskog rada.

Naglasak je i na njihovim pozitivnim stavovima o poticanju razvoja rane pismenosti kod

predškolske djece od najranije dobi.

Suradnja

Obuhvaća suradnju s roditeljima, međusobnu suradnju dječjeg vrtića i knjižnice i

suradnju s drugim ustanovama i organizacijama u društvu koja se bave predškolskom djecom.

74

Dječji vrtići i knjižnice organiziraju programe kojima obrazuju roditelje o njihovoj ulozi u

poticanju razvoja rane pismenosti, provode stručnu, savjetodavnu i informativnu pomoć i daju

podršku roditeljima u njihovim nastojanjima razvijanja pismenosti kod djece. Roditelje se treba

uključivati u programe kojima se potiče razvoj rane pismenosti, u dječjem vrtiću uključivanjem

u povremene programe i aktivnosti koje se organiziraju u njihovo slobodno vrijeme, a u

knjižnici svakodnevnim aktivnim uključivanjem u programe knjižnice i igraonica. Dječji vrtić i

knjižnica trebaju približiti svoje aktivnosti kojima potiču razvoj rane pismenosti što širem

krugu roditelja. Međusobna suradnja dječjih vrtića i narodnih knjižnica ima ulogu pojačati

intenzitet poticaja na području razvoja rane pismenosti. Knjižničari preporučuju odgajateljima

kvalitetnu i primjerenu knjižničnu građu za određenu dob, promoviraju knjižnicu kao pozitivno

okruženje za poticanje razvoja rane pismenosti gdje su dobrodošli odgajatelji i djeca iz dječjih

vrtića, a odgajatelji i pedagozi su podrška knjižničarima u njihovim nastojanjima razvijanja

čitateljske kulture od najranije dobi. Druge ustanove i organizacije s kojima trebaju surađivati

dječji vrtići i knjižnice su zdravstvene ustanove, obiteljski centri, logopedski kabineti i svi

drugi koji mogu pridonijeti ukupnom razvoju pismenosti kod predškolskog djeteta. Suradnja

ujedno ima i ulogu promocije rane pismenosti kao važne kompetencije predškolskog djeteta

koja je temelj za cjeloživotnu pismenost.

Materijalni kontekst

Potrebno je osigurati siguran prostor koji je bogat i poticajan za razvoj rane pismenosti.

Materijalni kontekst je pozitivan dodatak aktivnostima koje se provode. Odgajatelji i

knjižničari trebaju sami uređivati prostor i prilagođavati ga prema interesu i potrebama djece.

Čitateljski materijali i didaktički materijali kojima se potiče razvoj rane pismenosti trebaju biti

na dostupnom i vidljivom mjestu, smješteni u mirnije dijelove vrtićkih soba, igraonica i

knjižnica. Aplikacije koje se stavljaju na zidove i druge slobodne površine pojačavaju interes i

pažnju djece za sadržaje vezane uz pismenost. Aplikacije se mogu kupiti gotove, mogu ih

izraditi odgajatelji i knjižničari, sami ili s djecom. Didaktičke igre i igračke također mogu biti

kupovne, a mogu ih izrađivati i djeca zajedno s odgajateljima i knjižničarima. U dječjim

vrtićima i knjižnicama cjelokupno materijalno okruženje s elementima pismenosti daje do

znanja djeci i roditeljima da su vještine rane pismenosti jedne od važnijih koje djeca trebaju

usvojiti prije polaska u školu.

75

9. Zaključak

Suvremeno doba karakterizira se kao doba naglog razvoja informacijsko-

komunikacijskih tehnologija, ogromne produkcije informacija te njihovog protoka. Ono

postavlja pred čovjeka današnjice nove zadaće čija rješavanja zahtijevaju kompetencije u vidu

raznih znanja i vještina koje se nazivaju pismenost. Biti pismen, znači imati razvijen cijeli niz

vještina i posjedovati širok korpus znanja od čitanja, pisanja i računanja do vještina

pretraživanja, pronalaženja i evaluacije informacija i pretvaranja tih informacija u novo znanje

koje donosi određenu vrijednost za život pojedinca. Pismenost je kompetencija neophodna za

cjeloživotno učenje i uspjeh u obrazovanju. S opismenjavanjem se započinje u ranoj dječjoj

dobi, prijemljivom razdoblju za razvijanje osnovnih čimbenika pismenosti, govora, jezika,

slušanja, čitanja i pisanja. U prvim godinama života, ranom djetinjstvu, odvija se

najintenzivniji razvoj na području tjelesnog, kognitivnog, psihičkog, socijalnog, emocionalnog

i moralnog razvoja i intervencije odraslih iz djetetove okoline, nenamjerne i namjerne,

određuju njegov cjelokupan razvoj. Ako se u tom razdoblju propusti djelovati u području

djetetova cjelokupnog razvoja ono se teško nadoknađuje kasnije u životu, a to se odnosi i na

osnovne čimbenike pismenosti. U predškolskoj dobi razvija se rana pismenost, govorno-

jezične i predčitateljske vještine koje dijete treba razviti do polaska u školu. Za razvoj rane

pismenosti važno je osigurati sredinu obogaćenu raznovrsnim poticajima koji stimuliraju dječji

mozak kako bi ono razvilo sve svoje potencijale pismenosti. Neki čimbenici rane pismenosti

kao što je govor, mogu se razviti i bez namjernih poticaja, što je i uobičajeno u svakodnevnoj

praksi. Roditelji i druge osobe koje okružuju dojenče, govore mu, tepaju, pjevaju i na neki

drugi način mu se obraćaju bez namjere da razvijaju njegov govor i jezik, posebno pismenost,

ono će razviti govor, ali on neće biti jezično obogaćen. Važne jezične i predčitateljske vještine

neće moći u potpunosti razviti bez namjernih poticaja iz djetetova okruženja. Poticajno

sociolingvističko i čitateljsko okruženje uključuje cijeli niz namjernih i nenamjernih utjecaja

odraslih na dijete, od njegove rane dobi, posebno tijekom prve tri godine života. Aktivno

bavljenje djetetom od njegova rođenja, pružanje velike mogućnosti istraživanja, način i

količina komunikacije, izlaganje raznovrsnim čitateljskim materijalima, model odraslog od

kojeg oponašanjem uči koristiti sve čimbenike rane pismenosti, dobri su načini poticanja

razvoja rane pismenosti. Odrastajući u obitelji u kojoj se čitanju pridaje velika važnost, velika

je vjerojatnost da će dijete razviti pozitivan stav za pisanu riječ, stvoriti čitateljske navike i

razviti predčitateljske vještine. Pričanje i čitanje iz djela mašte i znanja trebaju biti neizostavni

dio dječjeg odrastanja jer, ne samo da stvaraju čitateljske navike, već i pridonose razvoju

ukupne djetetove osobnosti. U suvremenom svijetu čitanje je vještina nužna za opstanak i

76

posljedica je kulturnog razvoja čovjeka. Usvajanje te vještine najvažniji je djetetov zadatak jer

mu ta sposobnost omogućuje stalni razvoj i to tijekom cijelog života. Poticanje razvoja rane

pismenosti kod djeteta od najranije dobi i razvijanje kulture čitanja odnosi se i na ispunjavanje

prava djeteta na stjecanje vještina i navika potrebnih za informacijsku pismenost, cjeloživotno

učenje, kulturu, zabavu i osobni razvoj. Iako se važnosti čitanja i rane pismenosti pridaje

značaj u obrazovnom sustavu, općenito u društvu situacija je sasvim drugačija o čemu svjedoče

brojna istraživanja koja su provedena kod nas i u svijetu. Neke zemlje su to već uvidjele, pa

provode nacionalne kampanje i projekte kojima se želi podići svijest javnosti, a posebno

roditelja, o važnosti utjecaja odraslih na pismenost kod djece od najranije dobi. Također

postoje i brojna društva i udruge koje se bave promicanjem čitanja i razvojem pismenosti kao

jedne od važnih kompetencija za opstanak u današnjem svijetu. Roditelji su najvažniji učitelji

svojoj djeci i njihov je utjecaj najveći na dječji razvoj, a pokazalo se da roditelji uglavnom

nisu dovoljno osviješteni i da nemaju sve potrebne kompetencije za poticanje razvoja rane

pismenosti. Obitelj treba imati potporu od stručnjaka, odgajatelja, pedagoga, zdravstvenih i

knjižničnih djelatnika koji, svako sa svog područja djelovanja, pridonose razvoju rane

pismenosti, u izravnom radu s djecom i u obrazovnom radu s roditeljima. Razvijanje rane

pismenosti složena je pedagoško-psihološka aktivnost koja, ukoliko se želi djelovati uspješno i

učinkovito, zahtijeva odgovarajuće kompetencije od svih uključenih u aktivnosti poticanja, a

važna je i njihova međusobna suradnja jer se na taj način postiže cjelovitost utjecaja na razvoj

rane pismenosti i u konačnici, na razinu pismenosti kod djeteta. Pored roditelja, dječji vrtići i

dječje knjižnice također imaju značajnu ulogu u poticanju razvoja rane pismenosti. Dječji vrtići

kao dio odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske profesionalno pristupaju ranom

odgoju i obrazovanju, uvažavaju i zadovoljavaju dječje potrebe na svim područjima, pa tako i

na području rane pismenosti gdje utječu i na razvoj roditeljskih kompetencija. Glavna zadaća

našega društva, koje se opisuje kao društvo znanja, postalo je cjeloživotno učenje i razvijanje

pismenosti. Knjižnica kao mjesto koje omogućuje slobodan pristup globalnim informacijama i

znanju, te svojim programima i uslugama razvija vještine neophodne za cjeloživotno učenje i

pismenost, više nego ikada ima važnu ulogu u opismenjavanju zajednice. Jedna od važnijih

zadaća dječjih knjižnica je da potiče i promiče vrijednosti čitanja kod djece od najranije dobi i

da obrazuje roditelje o važnosti obiteljskog čitanja te načinima kako poticati djetetov interes za

knjigu i čitanje iz užitka. Istraživanje programa za razvoj rane pismenosti u knjižnicama i

dječjim vrtićima i mogući oblici suradnje koje je provedeno za potrebe ovog rada imalo je za

cilj saznati kakvi sve programi knjižnica i dječjih vrtića postoje, a koji su usmjereni na

poticanje razvoja rane pismenosti te postoji li i kakva je međusobna suradnja i suradnja s

77

obiteljima na području poticanja razvoja rane pismenosti i stvaranja čitateljskih navika. Podaci

dobiveni istraživanjem na temelju dva slučaja Vrtića i Knjižnice pokazali su da obje ustanove

provode programe kojima se potiče razvoj rane pismenosti, da su ti programi dio službenih

dokumenata koji su obvezujući za njihovo djelovanje što dokazuje neupitnu važnost rane

pismenosti za zdravo odrastanje svakog djeteta. Programi se ostvaruju kroz čitav niz aktivnosti

koje su izravno usmjerene na poticanje razvoja rane pismenosti, i neizravno, jer pismenost se

proteže i kroz mnoga druga područja. Programi obje ustanove verificirani su od Ministarstva

znanosti, obrazovanja i sporta što ukazuje na njihovu visoku razinu i usklađenost s važećim

zakonskim aktima. Raznovrsnost aktivnosti kojima se potiče razvoj rane pismenosti u svim

vrtićkim skupinama i svim grupama knjižnične igraonice te drugim knjižničnim programima,

ukazuje kako je rana pismenost prepoznata kao važna kompetencija predškolskog djeteta koja

pridonosi zdravom odrastanju i kao takva uvrštena je u poslanja, godišnje programske

dokumente i izvedbene planove obje ustanove. Stavovi ispitanika Vrtića i Knjižnice se ne

razlikuju, i jedni i drugi su svjesni važnosti ranog poticanja razvoja pismenosti i svoje ulogu u

tom procesu. U svojoj radnoj okolini primjećuju djecu koju od rane dobi zanimaju aktivnosti

rane pismenosti. Također se slažu da djeca prije škole ne trebaju usvojiti vještinu čitanja, ali ih

treba poticati u razvijanju predčitateljskih aktivnosti, pa ako u tom slučaju djeca usvoje i

vještinu čitanja to je u redu. U obje ustanove ispitanici su izrazito motivirani za rad s djecom na

tom području što je vidljivo i u materijalnom okruženju koje je ispunjeno čitateljskim

materijalima, aplikacijama, didaktičkim igrama i igračkama i samom interesu djece za

aktivnosti koje ispitanici svakodnevno provode. Ističu kako su im aktivnosti čitanja i pričanja

jedne od dražih. Što se tiče suradnje, podaci pokazuju da postoji suradnja s roditeljima u vidu

svakodnevnih informacija, savjetovališta, tribina, predavanja, radionica, obrazovnih letaka i

slično koja je usustavljena. Suradnja između Vrtića i Knjižnice također postoji, ali ta suradnja

nije onog intenziteta koji bi zadovoljio želje i potrebe korisnika obiju ustanova, a otkriveni su i

razlozi manjeg intenziteta suradnje koji bi se mogli otkloniti. Potrebno je zajednički sagledati

situaciju i zatim dogovoriti okvir suradnje koja bi povećala učinkovitost na području poticanja

rane pismenosti obiju ustanova. Međusobna suradnja svih odgovornih čimbenika za poticanje

rane pismenosti je važna jer samo organiziran, sveobuhvatan i dobro osmišljen rad u kojem

pored obitelji učestvuje i šira zajednica može donijeti pozitivne pomake u ranom

opismenjavanju.

78

10. Literatura

Anić, Vladimir. Rječnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber, 1998.

Apel, Kenn; Masterson, Julie J.. Jezik i govor od rođenja do šeste godine : od glasanja do

početne pimenosti – potpuni vodič za roditelje i odgojitelje. Lekenik: Ostvarenje, 2004.

Braš Roth, Michelle…[et al.]. PISA 2009 : čitalačke kompetencije za život. Zagreb: OECD

PISA, 2010.

Clark Christina; Hawking, Lucy. Young People's Reading: The Importance of the home

enviroment and familiy support. More Findings from Our National Survey. National Literacy

Trust, 2010. Eric. URL: http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED510272.pdf (2010-12- 09)

Cook, Vickie S. Review of Family Literacy Programming Literature. Online submission,

March 18, 2009. ERIC. URL: http:// www.eric.ed.gov/PDFS/ED504510.pdf (2011-05-05)

Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe, 17.09.2010. URL:

http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 ( 2012-07-09)

Čitajmo im od najranije dobi. URL:

http://www.hkdrustvo.hr/hr/projekti/citajmo_im_od_najranije_dobi?session_id=10082a54ec41

47c32994de63ae9c06ee (2011-11-11)

Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina. Zagreb:

Školska knjiga, 2008.

Čudina-Obradović, Mira. Kad kraljevna piše kraljeviću. Zagreb: Udruga roditelja Korak po

korak, 2000.

Čudina-Obradović Mira. Čitanje bez muke. // Zrno, časopis za obitelj, vrtić i školu 5, 8-

9(1994) str.4-5.

Čudina-Obradović, Mira. Važnost predškolskih utjecaja za poticanje i razvijanje sposobnosti

čitanja. // Mladi i čitanje u multimedijalnom okruženju / uredila Ivanka Stričević. Koprivnica :

Hrvatsko čitateljsko društvo, 1999. Str. 25-30.

Grginič, Marija. Što petogodišnjaci znaju o pismenosti. // Život i škola 17, 1(2007).

HRČAK. URL: http://hrcak.srce.hr/20503 (2011-09-07)

Hrvatsko knjižničarsko društvo.

URL:http:/www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/17/publikacija/174 (2012-04-07)

International Reading Asociation. URL:

http://www.reading.org/General/Conferences/GlobalPerspectives.aspx (2012-07-09)

79

Isbell, Rebecca. The Effects of Storytelling and Story Reading on the Oral Language

Complexity and Story Comprehension of Young Children.// Early Clhildhood Educationt

Journal, 32, 3(2004), str.157.-163.

Jelušić, Srećko. Dječja knjižnica u razvijanju čitateljske kulture u obitelji. // Život i škola 14,

2(2005). HRČAK. URL:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=39595 (2011-08-09)

Knaflič, Livija. Program obiteljske pismenosti. // Hrčak: glasilo hrvatskog čitateljskog društva

6, 8-9(2000), str 14-16.

Knaflič, Livija. Zašto razvijati programe obiteljske pismenosti? // Hrčak: glasilo hrvatskog

čitateljskog društva 9, 17(2003), str. 9-12.

Kujundžić, Nedjeljko. Kako čitati. // Zrno: časopis za obitelj, vrtić i školu 5, 8-9(1994), str.

21.

Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje : kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati.

Zagreb: Hena com, 2003.

Machado M., Jeanne. Early Childhood Experiences in Language Arts: Early Literacy. URL:

http://books.google.hr/books?id=7IBp42adDVkC&pg=PA167&lpg=PA167&dq=definition+ea

rly+literacy&source=bl&ots=oSEHvasFws&sig=TvTCduCiNQ8LIK-

5PrtdK55LZls&hl=hr&sa=X&ei=okkLT6nTLY7Oswb8sd2TBA&ved=0CCoQ6AEwAjgK#v=

onepage&q=definition%20early%20literacy&f=false (2011-11-05)

Maleš, Dubravka; Stričević, Ivanka. Roditeljsko poticanje čitalačkih vještina u djece

predškolske dobi. // Napredak 144, 2(2003), str. 168-179.

Mesec, Iva. Razvoj jezika i govora od rođenja do sedme godine.// Kako govori dijete?.Razvoj

govora i jezika, najčešći poremećaji jezično-govorne komunikacije djece predškolske dobi. /

Andrešić, Danica…[et al.]. Buševac: Planet Zoe , 2010. Str. 8-18.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. URL:

http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2195 (2012-04-07)

Moomaw, Sally; Hieronymus, Brenda. Igre čitanja i pisanja : Aktivnosti za razvoj predčitačkih

vještina i početnog čitanja i pisanja u predškolskoj dobi i prvom razredu. Lekenik : Ostvarenje,

2008.

Nenadić-Bilan, Diana. Igra i čitanje u predškolskoj dobi. // Kako razvijati kulturu čitanja:

zbornik (Zagreb, 28. travnja 1998.) / priredila Ranka Javor. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba,

1999. Str. 80-86.

Peteh, Mira. Svako slovo nešto novo. Zagreb: Alinea, 1999

Peti-Stantić, Anita; Velički, Vladimira. Jezične igre za velike i male. Zagreb: Alfa, 2008.

80

Petr, Kornelija. Obiteljska pismenost // Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta

7, 1-2 (2005), str. 364-377.

Petrić, Danijela; Bonta, Gordana; Sesvečan, Marija. Igrajmo se! Čitaj mi! : priče, igre i

pjesmice za bebe i malu djecu. Koprivnica: Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica,

2012.

Petrović-Sočo, Biserka. Dijete, odgajatelj i slikovnica: akcijsko istraživanje. Zagreb: Alinea,

1997.

Radonić, Marija; Stričević, Ivanka. Rođeni za čitanje: promocija glasnog čitanja djeci od

najranije dobi. Pediatr Croat 53, 1(2009). Str. 7-11. URL: http://hpps.kbsplit.hr/hpps-

2009/pdf/dokoz.pdf/ (2011-11-23)

Radonić, Marija. Rođeni za čitanje. // Kako zdravo odrastati : priručnik za roditelje o zdravlju i

bolesti djeteta od rođenja do kraja puberteta. / Bralić, Irena. Zagreb: Medicinska naklada, 2012.

Str. 239-241.

Sabolović- Krajina, Dijana. Kako privoljeti (i zadržati) djecu da čitaju. // Hrčak: glasilo

hrvatskog čitateljskog društva 5, 6-7(1999), str. 24-25.

Slunjski, Edita. Kad djeca pišu, broje, računaju… : neobične igre običnim materijalima.

Varaždin: Stanek d.o.o., 2003.

Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.

Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko

društvo, 2008.

Stričević, Ivanka. Igraonice i igroteke : podrška obiteljskom odgoju. // Dijete i društvo :

časopis za promicanje prava djeteta 8, 1(2006), str. 199-218.

Stričević, Ivanka; Jelušić, Srećko. Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske.

//Međunarodni interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme : zbornik radova. //

Međunarodni interdisciplinarni stručni skup Knjiga i slobodno vrijeme: Zbornik radova /

uredništvo Elli Pecotić…et.al. Split: Gradska knjižnica Marka Marulića, 2011. 16-31.

Stričević, Ivanka; Čičko, Hela; Križanić Delač, Đurđica. Knjižnične službe i usluge za djecu u

hrvatskim narodnim knjižnicama : razvoj, stanje, perspektive. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske

49, 1(2006). Str. 22-36.

Stričević, Ivanka. Pomozite djetetu da uživa u čitanju. // Zrno, časopis za obitelj, vrtić i školu

5, 8- 9(1994), str.12.

Stričević, Ivanka. Rana pismenost u kontekstu ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje.

// Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta 9, 1(2007), str 49-61.

Stričević, Ivanka. Suradnja s roditeljima u dječjoj knjižnici : mogućnosti i perspektive.//

81

Društvena Istraživanja Zagreb 18-19, 4-5(1995),.str.587-599.

Stričević, Ivanka. Uloga obitelji u razvijanju čitateljske kulture djece predškolske dobi. // Kako

razvijati kulturu čitanja: zbornik (Zagreb, 28. travnja 1998.) / priredila Ranka Javor. Zagreb:

Knjižnice grada Zagreba, 1999. Str. 87-90.

Šaban, Stjepan. Dijete uči od svoje okoline. // Narodni zdravstveni list 48, 558-559 (2006)

URL: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/40/dijete.htm (2011-10-07)

Šimić, Sonja. Projekt kolektivna iskaznica starijih vrtićkih skupina. // Međunarodni stručni

skup (Sisak, 6. i 7. listopada 2011.) : Pokaži što znaš : festival knjižničarstva : Programska

knjižnica. / uredili Danijela Kulović; Nataša Bujas; Jasmin Fajtović. Sisak: Narodna knjižnica i

čitaonica Sisak, 2011. str. 14-15.

Tibljaš Verena. Poticanje pismenosti od beba do tinejdžera, u svjetlu međunarodne

knjižničarske zajednice.// Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta 7, 1-2 (2005)

str. 593-597.

United National Educational, Scientific and Cultural Organization. The Plurality of Literacy

and its Implications for Policies and Programmes : Position Paper. 2004. URL:

http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (2012-04-02)

Velički, Vladimira. Priča u predškolskom razdoblju: čitanje-pričanje-prepričavanje. Zrno:

časopis za obitelj, vrtić i školu 14, 49-50(2002), str. 24.

Velički, Vladimira; Katarinčić, Ivanka. Stihovi u pokretu : Malešnice i igre prstima kao poticaj

za govor. Zagreb: Alfa, 2011.

Visinko, Karol. Dječja priča : povijest, teorija, recepcija i interpretacija. Zagreb: Školska

knjiga, 2005.

Vonta, Tatjana. Uvođenje djece u svijet knjiga. URL.

http://www.readingcorner.org/teachers/introducing_article.html (2012-04-07)

Zalar, Diana. Čitanje danas ili kako zavarati neprijatelja. // Čitanje-obaveza ili užitak:

zbornik / priredila Ranka Javor. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba. 2009. Str. 9-20.

Zimmermann, Susan; Hutchins, Chryse. 7 ključeva čitanja s razumijevanjem. Lekenik:

Ostvarenje, 2009.

Žugaj, Miroslav; Dumičić, Ksenija; Dušak,Vesna. Temelji znanstvenoistraživačkog rada:

metodologija i metodika. Varaždin: Sveučilište u Zagrebu: Fakultet organizacije i informatike

Varaždin, 2006.

Žuvela, Dinka; Guštin, Dijana. Istraživanje i poticanje razvoja rane pismenosti djece u

vrtiću. // Dijete, vrtić, obitelj, 60(2010), str. 16-20.

82

Promoting Early Literacy in the Family, Educational Institutions

and Public Libraries

Summery

In modern society requires literacy skills because it allows the fulfillment of personal,

social, educational, occupational and other life goals of each individual. The paper discusses

the definition of early literacy and the importance of early literacy and stimulating environment

in creating a culture of reading. In addition to the family, children’s libraries and preschools are

viewed as key factors affecting the development of early and family literacy. The research

project for the development of early literacy in libraries and kindergartens and the possible

forms of cooperation sought to examine whether these institutions are aware of their important

role. This research was conducted at the “Ciciban” Preschool and at the “Petar Preradović”

Public Library in Bjelovar. The analysis of research findings revealed that the institutions have

targeted programs to encourage early literacy, but do not cooperate sufficiently. Institutional

collaboration is crucial because it is only the organized, comprehensive and well structured

work of the wider community that can bring positive changes in the spread of early literacy.

Key words: literacy, early literacy, family literacy, preschool, public library, cooperation.

83

Prilozi

Prilog br. 1 : Pitanja za intervju s odgajateljima/pedagozima

Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti

Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar

Istraživanje Programi knjižnice i dječjeg vrtića i oblici suradnje usmjereni na poticanje razvijanja rane

pismenosti

Hvala Vam što ste pristali sudjelovati u ovom Istraživanju. Želim saznati koje programe imate i koje

aktivnosti provodite u svojim ustanovama za poticanje razvoja rane pismenosti i surađujete li i na koji način s

knjižnicom/vrtićom i obiteljima. Molim Vas, odgovarajte onako kako stvarno jest, kako mislite i osjećate. Vaše

odgovore ću bilježiti, a nakon što ih obradim, dobivene rezultate prikazat ću u diplomskom radu sa svrhom izrade

smjernica za razvoj programa rane pismenosti u dječjim vrtićima i knjižnicama.

Unaprijed se zahvaljujem na suradnji!

Opća pitanja:

1. U kojoj ustanovi radite?

2. Koliko godina radnog staža imate?

3. Koju školu ste završili?

4. Imate li uže područje kojim se bavite i koje?

5. S kojom skupinom djece trenutno radite?

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti

Zahvaljujem na suradnji!

1. Postoji li program u vašem vrtiću koji je usmjeren na poticanje razvoja rane pismenosti?

2. Na koji način je organizirano provođenje tog programa?

3. Koje aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti provodite u svojoj skupini?

4. Koliko je pričanje priča i čitanje slikovnica zastupljeno u vašem radu?

5. Na koji način potičete djecu da koriste čitateljske materijale?

6. U kojim skupinama provodite aktivnosti poticanja razvoja rane pismenosti?

7. Je ste li primijetili kod djece prirodni interes za pismenost, u kojoj dobi se javlja?

8. Je ste li upoznati s terminom rana pismenost, kako biste ju definirali?

9. Prema vašem mišljenju koje elemente pismenosti trebaju naučiti u vrtiću? Smatrate li da djeca trebaju

naučiti u vrtiću čitati i pisati?

10. Imate li osigurane pedagoške uvjete (fizičke, socijalne i organizacijske) za provedbu aktivnosti?

11. Uključujete li roditelje i na koji način u aktivnosti razvijanja rane pismenosti i stvaranja čitateljskih

navika?

12. Provodite li i kakve programe edukacije za roditelje?

13. Kakav interes pokazuju roditelji za aktivnosti i programe te vrste koje provodite u vrtiću?

14. Posjećujete li i koliko često s vašom skupinom Knjižnicu? 15. Znate li koje su usluge i programi Knjižnice namijenjeni vrtićima?

16. Je ste li se koristili nekom od tih usluga ili sudjelovali u nekom od programa?

17. Koristite li u svom radu aplikacije s elementima pismenosti?

18. Koje didaktičke materijale za poticanje razvoja rane pismenosti koristite u svom radu?

19. Imate li formirane kutiće slikovnica i gdje se oni nalaze?

84

Prilog br. 2 : Pitanja za intervju s odgajateljima/knjižničarima

Sveučilište u Zadru, Odjel za informacijske znanosti

Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar

Istraživanje Programi knjižnice i dječjeg vrtića i oblici suradnje usmjereni na poticanje razvijanja rane

pismenosti

Hvala Vam što ste pristali sudjelovati u ovom Istraživanju. Želim saznati koje programe imate i koje

aktivnosti provodite u svojim ustanovama za poticanje razvoja rane pismenosti i surađujete li i na koji način s

knjižnicom/vrtićom i obiteljima. Molim Vas, odgovarajte onako kako stvarno jest, kako mislite i osjećate. Vaše

odgovore ću bilježiti, a nakon što ih obradim, dobivene rezultate prikazat ću u diplomskom radu sa svrhom izrade

smjernica za razvoj programa rane pismenosti u dječjim vrtićima i knjižnicama.

Unaprijed se zahvaljujem na suradnji!

Opća pitanja:

1. U kojoj ustanovi radite?

2. Koliko godina radnog staža imate?

3. Koju školu ste završili?

4. Imate li uže područje kojim se bavite i koje?

5. S kojom skupinom djece trenutno radite?

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti

Zahvaljujem na suradnji!

1. Postoji li program u knjižnici koji je usmjeren na poticanje razvoja rane pismenosti?

2. Na koji način je organizirano provođenje tog programa?

3. Koje aktivnosti za poticanje razvoja rane pismenosti provodite u igraonici knjižnice?

4. Koliko je pričanje priča i čitanje slikovnica zastupljeno u vašem radu?

5. Na koji način potičete djecu da koriste čitateljske materijale?

6. U kojim skupinama provodite aktivnosti poticanja razvoja rane pismenosti?

7. Je ste li primijetili kod djece prirodni interes za pismenost, u kojoj dobi se javlja?

8. Je ste li upoznati s terminom rana pismenost, kako biste ju definirali?

9. Prema vašem mišljenju koje elemente pismenosti trebaju naučiti u predškolsko doba? Smatrate li da

djeca trebaju prije škole naučiti čitati i pisati?

10. Imate li osigurane pedagoške uvjete (fizičke, socijalne i organizacijske) za provedbu aktivnosti?

11. Uključujete li roditelje i na koji način u aktivnosti razvijanja rane pismenosti i stvaranja čitateljskih navika?

12. Provodite li i kakve programe edukacije za roditelje?

13. Kakav interes pokazuju roditelji za aktivnosti i programe te vrste koje provodite u vrtiću?

14. Dolaze li vam i koliko često u posjet djeca i odgajatelji dječjeg vrtića?

15. Kakav program imate suradnje Knjižnice i dječjeg vrtića?

16. Koje aktivnosti i usluge su namijenjene djeci i odgajateljima dječjeg vrtića?

17. Koristite li u svom radu aplikacije s elementima pismenosti?

18. Koje didaktičke materijale za poticanje razvoja rane pismenosti koristite u svom radu?

19. Imate li formirane kutiće slikovnica i gdje se oni nalaze?

85

Prilog br. 3 : Transkripti intervjua

Ispitanik br.1

Opća pitanja:

1. NKPPBJ

2. 39 g.

3. Viša pedagoška/predmetna nastava/stručni ispit iz knjižničarstva

4. Dječje knjižničarstvo

5. 1.-15.-te godine

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:

1. Postoje

2. Igraonica za bebe, Igraonica za roditelje i djecu zajedno, Igraonica za predškolce, kontinuirani programi

koje provodimo redovito svakog dana u tjednu. Pričopričalice – za stariji predškolski uzrast, jednom

tjedno.

3. Ponedjeljkom usmjerena posudba slikovnica i druge građe uz preporuku knjižničara. Obrada tematskih

cjelina pomoću slikovnica. Edukativne igre. Audio priče i pjesme. Edukativni CD-romovi. Pričanje priča

u Igraonici. Ilustriranje priča. Izložba nastalih radova i materijala. Poticanje na posudbu građe iz fonda

knjižnice – izložbe raznovrsne građe, bilteni prinovljene građe. Kutići slikovnica u posudbenom dijelu po

tematskim cjelinama i razvojnom stupnju i kutić slikovnica u Igraonici. Organizirani posjeti djece iz

vrtića i obitelji knjižnici uz priču o knjižnici i priču. Odlasci knjižničara u vrtiće. Posudba Torbe pune

knjiga za obitelj (obiteljski set) i za vrtiće (set za vrtiće), suradnja s odgajateljima kada im pretražujemo

građu za njihove potrebe. Književni susreti, prelistavanje slikovnica, ilustriranje, kazališne predstave,

prigodne predstave/priredbe djece Igraonice.=

4. Zastupljeno je, moglo bi se reći, svakodnevno, a najviše u programima za poticanje ljubavi prema

knjigama, priči i čitanju (Pričopričalice)

5. Izložbama, vozičeki za slikovnice, izbor kvalitetnih slikovnica, dostupnost, usmjeravanjem i

pomaganjem pri odabiru slikovnica ( i djeteta i roditelja). Bilteni u kojima se,nalazi odabir građe s

kratkim anotacijama. Stalne korisnike već i poznajemo, pa znamo njihove sfinitete i potrebe, pa im

pomažemo. Pristupačnost – pristup građi je u slobodnom prostoru – odabiru što žele.

6. Bebe (o-2 i 2-3 g.), djeca rane dobi (3-4 g.), djeca (4-5 g.) i predškola (6-7 g.)

7. Primijetila sam, a čini mi se da se javlja već oko druge godine. Najviše ovisi o roditelju u toj dobi, a i o

našem prihvaćanju. Knjižničar potiče takvog roditelja (prostor, dostupnost, puzanje među policama…-

roditelja i dijete se ne sprječava da naprave dar-mar, pušta ga se da se igra).

8. Upoznata sam, čula sam. Ranu pismenost bih definirala kao zainteresiranot male djece za slikovnice,

čitanje odraslih njima, DVD-e, CD-e s pjesmicama, edukativne igrice…

9. Mislim da trebaju kao prvo, razviti koncentraciju i pažnju za slušanje priča i svakako motivirati ga jer

kad je dijete motivirano ono i samo želi tu slikovnicu. Kontinuirano provoditi aktivnosti kroz igru

slovima, redovito zajedničko čitanje, dijete počinje uočavati slova i kroz neko vrijeme počne samo čitati.

(Navodi primjer kad dijete u dnevnom tisku uočava poznata slova). Mislim da djeca trebaju naučiti čitati

i pisati prije škole jer im se danas ta mogućnost pruža i trebaju to znati. Ako se djejetu kroz sve programe

daje mogućnost razvijanja pismenosti (razvijanje abecednog načela…) trebaju naučiti, ako ne nauče to je

propust djeteta i roditelja. Uči se koru i igru i djeca moraju naučiti čitati i pisati, iako toga nisu ni svjesni,

a naučili su čitati.

10. Uglavnom imamo, no uvijek može biti bolje. Ovdje se trudimo da te uvjete osiguramo.

11. Uključujemo ih. Pri samom učlanjenju upućujemo ih i upoznajemo ih s knjižnicom (građa prema uzratu).

Posebno napominjemo da smo ovdje na usluzi njima da im pomognemo u odabiru, upoznajemo ih s

prostorom knjižnice i igraonice. Usmjeravamo ih i preporučujemo već pri prvom kontaktu. Roditeljska

polica, kutići za djecu i roditelje gdje se mogu zavući i čitati. Pričopričalice za djecu i roditelje.

86

Uključivanje roditelja u Igraonicu da se aktivno uključe u rad s djecom i knjižničarom, predavanja,

tribine, savjetovanja, upoznavanje roditelja s najnovijom građom.

12. Škola za roditelje, tribine za roditelje na kojima se skreće pozornost na važnost čitanja odraslih djeci.

Povremeni programi. Svakodnevni informativni rad s roditeljima.

13. Roditelji koji imaju naviku čitati i koji znaju što znači čitanje vrlo rado prihvaćaju naše sugestije.

Rezultate postižemo našem upornošću i preporukama. Često interes djece bude veći primjer roditeljima

nego obratno. Koristimo interes djece (prirodnu zainteresiranost). Bitan je kontinuitet i stalne inicijative

ispočetka. Stalno privlačiti pažnju.

14. Dolaze nam vrlo često. Imamo jako dobru suradnju sa svim vrtićima u BJ. U početku je to bila inicijativa

s naše strane, a sad već postoji navika da barem jednom godišnje iz svih vrtića se izredaju sve grupe

vrtića, a dolaze i na naše organizirane programe. Imamo i zajedničke programe s vrtićima.

15. Posjeti, Torba puna knjiga, Pričopričalice, Izložbe, Suradnja s pedagozima.

16. Posudba, preporuke, informativni pult, Torba puna knjiga.

17. Naravno, pa koristimo. Cijeli prostor knjižnice je usmjeren poticanju pismenosti i stvaranju čitateljskih

navika.

18. Igrice, bojanke, ispunjaljke, slikovnice, priručnici, CD-i, DVD-i, posudba igračaka, slagalice, memory,

didaktičke igre, slovarice.

19. Imamo i nalaze se u središtu knjižnice DO, pristupačni su svim uzrastima predškolaca.

Ispitanik br. 2

Opća pitanja:

1. NKPPBJ

2. 5 god.

3. Viša pedagoška – odgajatelj/stručni ispit za odgajatelja/ stručni ispit knjižničarstva/ upisan diplomski

studij knjižničarstva u Zadru

4. S predškolcima od 1.-7. godine u Igraonici i knjižnici

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:

1. Ne baš. Program Igraonice indirektno potiče razvoj rane pismenosti, engleska igraonica.

2. Svakodnevno u sklopu termina koji je namijenjen određenom uzrastu u njihovoj grupi.

3. Zajedničko biranje knjiga ponedjeljkom (djeca, roditelji i knjižničari zajedno) kojim se potiče posudba i

čitanje. Igre riječima, pjesmice, rima, svaki susret jedna slikovnica, ilustriranje, kutić slikovnica koji

djeca sama koriste u slobodnoj igri s knjigama, na zadanu priču govorno izražavanje, samostalan rad

slikovnice, govorno-jezične igre, zagonetke, kvizovi, pitalice, odgonetke, ponekad scenske igre djece,

dramatizacije uoči priredbi, igre s lutkama, crtanje, vježbe grafomotorike, vježbanje fonološke

osjetljivosti,.

4. Obavezno, jako puno. Gotovo kod svakog susreta i u svim grupama.

5. Zajednička posudba, one slikovnice koje se čitaju u Igraonici djeca žele posuditi za kući, kutić u

Igraonici se popunjava novim slikovnicama, izložbe u prostoru Igraonice.

6. Od druge godine, nadalje. S bebama je individualan pristup kada dijete samo donese slikovnicu (1-2

djece+teta)

7. Ne pokazuju sva djeca u isto vrijeme interes za pismenost. Ovisi o koncentraciji, koliko se kod kuće s

njim radi, ta djeca su ranije spremnija. Može se slobodno reći od druge-treće godine.

8. Upoznata sam. Definirala bih ju kao sve ono što djeca znaju o čitanju , pisanju, slovima, glasovima,

razlikovanju slova od ostalih znakova, fonološka osjetljivost, kako se drži i lista slikovnica,

grafomotorička spremnost, a sve prije škole. Zatim, razvijene vještine slušanja,govorenja i ostale

87

komunikacijske vještine, logičko zaključivanje, znatiželja, motiviranost za čitanje i igre riječima,

spremnost na suradnju s odgajateljem i djecom.

9. Slušanje, govorenje, predčitateljske i predpismene vještine. Ja osobno mislim da djeca ne trebaju naučiti

čitati i pisati prije škole. Mislim da je važnije da djeca usvoje dobro predčitateljske vještine, odnosno,

elemente rane pismenosti. Mogu se izdvojiti neke stvari, ali kroz igru, ali da predškolci uče, to ne.

10. Imamo, uglavnom, ali uvijek može bolje.

11. Da, stalno uključujem roditelje, kroz svakodnevne susrete, radionice, u grupama Igraonica, individualni

razgovori.

12. Ne, odnosno, vrlo rijetko.

13. Slabo, slab je odaziv roditelja na te programe.

14. Dolaze, ima perioda kada dolaze pojedinačno kao kad je MHK il inešto drugo, i dio kada dolaze manje

(zimi). Vjerojatno je problem što je većina vrtića udaljena od Knjižnice. Odgajatelji često dolaze, gotovo

svakodnevno, ali to su oni koji su i inače naši korisnici. S njima i ostvarujemo lakšu i bolju suradnju.

Mogli bi poraditi na tome da sve odgajatelje zainteresiramo za Knjižnicu.

15. Imamo, Pričopričalice i program Upoznajmo knjižnicu!

16. Usluga ATorba puna knjiga, upoznavanje s knjižnicom, sudjelovanje na izložbama, informacijske

potrebe za odgajatelje. Mislim da je suradnja s vrtićima dosta slaba i da je to ono osnovno i trebalo bi se

na tom području više napraviti.

17. Da, koristim se. U sklopu tjednih programa izrađujemo aplikacije koje imaju direktnu ili indirektnu vezu

s pismenosti. Često u izradu aplikacija uključujemo djecu.

18. Društvene igre, didaktičke igre 8slagarice, umetaljke, premetaljke, memory, domino, loto…)

19. Imamo, nalaze se u posudbenom odjelu i u Igraonici gdje i nije na primjerenom mjestu i trebao bi biti

veći. Djeca ga jako vole.

Ispitanik br. 3

Opća pitanja:

1. NKPPBJ

2. 27 g.

3. Viša pedagoška-odgajatelj/ stručni ispit iz knjižničarstva/ upisan diplomski studij knjižničarstva u Zadru

4. Rad s predškolskom djecom

5. Predškolci

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:

1. Postoji. Pričopričalice i Igraonica

2. Svakodnevno kroz programe u Igraonici. Priča kao poticaj za ostale aktivnosti koje se provode.

3. Pričanje, prepričavanje, igra i didaktičke igračke, govorne igre, izrada igara (memory loto)

4. Svakodnevno

5. Izložbe u Igraonici na panoima, kutić slikovnica, tjedna zajednička posudba.

6. U svim, od beba do djece u godini pred polazak u školu.

7. Kod nekih da, nije to kod sve djece. Zainteresiranost je velika. Već kod beba se pokazuje interes za

knjigu, traže da im se čita, sami uzimaju slikovnice i inzistiraju da sami biraju. No, od druge godine je

kod većine djece.

8. Jesam. Definiram ju kao interes djeteta i pružanje djetetu primjenjivog sadržaja vezanog uz knjigu, priču,

prepričavanje, usvajanje govora i prepoznavanje slova uz glas.

9. Fonološku osjetljivost, prepričavanje (jasno i sposobno), koncentracija. Ne smatram da trebaju naučiti

čitati i pisati. Ako dijete pokaže interes treba mu omogućiti / dati koliko ono traži i može primiti.

10. Imamo

88

11. Uključujemo. Ponedjeljkom u aktivnost zajedničkom biranja i posuđivanja slikovnica i ostale građe,

pomoć pri odabiru, kad se obrađuje neka tema upućuje se na posudbu tematskih slikovnica. Polica za

roditelje na kojoj mogu naći literaturu za sebe, odnosno, literaturu koja se bavi razvojem rane pismenosti.

12. Kroz tematske tribine. Torba puna knjiga (obiteljski set)

13. Li-la. Zainteresirani su, ali ne u onoj mjeri kojoj bi mi željeli i očekujemo s obzirom da su naši korisnici i

da im besplatno nudimo.

14. Dolaze, uglavnom u MHK, na naš poziv, a i samostalno, na njihovu inicijativu.

15. Kroz programe upoznavanja Knjižnice, Torba puna knjiga (set za vrtiće). Pozivamo ih također u

programe koji su za predškolski uzrast. Predstavljanje slikovnica, književni susreti, Pričopričalice,

tematske tribine.

16. Istokao u 15.

17. Da, koristimo slikovnice i knjige, Izrađujemo ih i sami s djecom, uz motivacijsku priču.

18. Memory, didaktičke igračke, samostalno izrađujemo radne materijale i igračke (slikovnice s velikim

slovima, slovarice – slika-slovo, kocke –slika-slovo, puzzle abeceda….)

19. Imamo i nalaze se u Igraonici na dohvat ruke djeci i u posudbenom dijelu Knjižnice. Slikovnice su

razvrstane prema uzrastu i na dohvat su ruke.

Ispitanik br. 4

Opća pitanja:

1. DV Ciciban BJ

2. 12 g.

3. Magisterij- znanstveni studij pedagogije Filozofski fakultet Zagreb

4. Radni odgoj i obrazovanje

5. Predškolskom djecom

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:

1. Općeniti program-redovni 10 satni program odgoja, obrazovanja, skrbi i njege djeteta predškolske

dobi. Cjelodnevni program djeteta u vrtiću. Temelji se na programskom usmjerenju nastalom još '91. koji

se stalno nadopunjuje i mijenja. Obuhvaćena su djeca od 12 mjeseci do polaska u školu. Obuhvaća rad u

svim razvojnim područjima (intelektualno, moralno, socijalno-emocionalno, tjelesno-kinestetičko)

Područja se preklapaju. Posebni programi- Program predškole u kojem se posebno radi na poticanju

rane pismenosti i Program za poticanje darovite djece.

2. Redovni program u sklopu 10 satnog za svu djecu upisnu u vrtić, provodi se u vrtićkim grupama i

individualno. U sklopu redovitog programa u mješovitim grupama djeca prije škole 2x tjedno imaju

intenzivan rad na razvijanju rane pismenosti pored svakodnevnog rada s cijelom grupom, često se koristi

individualiziran rad. Predškola – program javnih potreba RH, organiziran je za djecu u godini pred

polazak u školu. Traje 250 sati tijekom pedagoške godine (9.-6. mjeseca). Program predškole provode

dvije educirane odgajateljice, grupni i individualiziran rad.

3. Može se ići po specifičnim aktivnostima u kojima se obavezno potiče razvoj rane pismenosti u svim

skupinama. Svaki projekt je dubinsko istraživanje neke teme, potaknut je interesom djece, odrasli daju

pedagošku notu (time se osigurava veća dobrobit za dijete). Obavezno – rana pismenost, specifičnije,

predčitatčke i predpismene vještine (što znam, što hoću znati i gdje ću to saznati). Rad s odgajateljima

nastoji se prenijeti i na obitelj. 1. Aktivnosti od životno šraktičnih i radnih aktivnosti (uzgajaju vrt, uvijek

se služe velikim tiskanim slovima riječ + fotografija, kutić stomatološke i liječničke ambulante), susreti s

književnicima, rano učenje stranog jezika. 2. Reaznovrsne igre koje mogu biti jako različite, didaktičke

igre (memory, pokrivaljke, slagarice, puzzle), simboličke igre (prave se da su učiteljice, frizerke,

glumci…), jezične igre. 3. Druženja i društveno zabavne aktivnosti – svakodnevne šetnje kada ih se

upozirava na natpise, znakove, posjete ustanovama, trgovinama, tržnici… 4. Umjetničke aktivnosti -

89

izrada slikovnica, kalendara, 5. Raznovrsne aktivnosti izražavanja i stvaranja- primjeri gdje su sami

izradili vlastite slikovnice (nekad djeca zapišu tekst, a nekad odgajatelji), dramatizacije, improvizacije,

govorno izražavanje, likovno izražavanje, plesno… 6. Istraživačko-spoznajne aktivnosti- različita

promatranja (što radi odgajatelj, upoznavanje različitih zanimanja), upoznavanje nekoga ili nečega –

služimo se ljudima različitih profesija. Namjerno učenje i poučavanje – glasovima, analiza-sinteza,

glasovno-fonološka osjetljivost (prvi i završni glas, rastavljanje na slogove), 7. Specifične aktivnosti

kretanjem – pokaži tijelom slovo, od dva tijela napravite slovo, pisanje slova po leđima, upoznavanje

slova kroz opip, brain gym, ples pisanja…

4. Dosta poprilično s tim da bismo htjeli još više. Kad dijete radi s roditeljem to je nezamjenjiva situacija

obojana snažnim emocijama. U vrtiću, u grupi, dijete korigira svoj odnos prema tekstu u skladu s

vršnjacima, tzv. Suradničko učenje i to je druga situacija. Obje su jednako važne i trebaju biti

zastupljene. Kad djeca čitaju priču u vrtiću ( i to se objavljuje na oglasnom panou radi informiranja

roditelja), priča se analizira s mngo strana, prepričava se po skicama, poticaj je za daljnje

istraživanje…što više sadržaja na koja nas djeca potiču – didaktiziraju se, ali kroz igru i zabavu i ugodna

doživljaj. Sve kreće od toga da nešto saznaju na prirodan način. Poticaj dolazi iznutra. Htjeli bi više jer

smatramo da je to kasno za razvoj njihove osobnosti, a čitajući u vrtiću potičemo i roditelje da čitaju u

obitelji. U vrtiću se čitanjem naglašavaju opće humane vrijednosti, a u obitelji emocije.

5. Izloženost – dijete ih mora vidjeti u svom okruženju. Dijete potičemo da se učlani u knjižnicu. Poticanje

roditelja na rad kod kuće s knigama. Primjer odraslog – model oponašanja.

6. Od jasličke do predškolske – skupine su mješovite u našem vrtiću.

7. Apsolutno, konkretno oko četvrte godine gdje baš traže materijal da se prave da čitaju i pišu. Ali od

jaslica se mogu vidjeti djeca s interesom ra razvoj rane pismenosti (baratanje čitateljskim materijalima,

globalno čitanje). Pristup modela je jako bitan i izloženost takvim sadržajima.

8. Širi pojam od predčitačkih i predmatematičkih vještina. Pismenost je rana kompetencija koja uključuje

znanja, vještine i stavove koje pokušavamo iskomunicirati s djecom kako bi ju što bolje iskoristila za

život. Uže područje bi obuhvaćalo predčitačke, predpisačke i predmatematičke vještine, a još uže

fonološku osjetljivost. Obuhvaća i emocionalnu obojenost koja ide uz slikovnice i čitanje, uključuje i širi

čitateljski materijal.

9. Pozitivan stav prema čitanju, stvaranje čitateljske kulture. Trebaju pomoć odraslih koji će odabrati

slikovnice koje su kvalitetne i kojima se potiče razvoj (estetski, moralni, kognitivni…), ovladavanje

predčitatčkim i predpisačkim vještinama, govorno-jezično područje, slušanje, prepričavanje,

dramatizacija, pričanje uz slikovni poticaj, glasovna analiza, sinteza, glasovna osviještenost… Djeca u

vrtiću ne trebaju naučiti čitati i pisati, ali smatram da trebaju ovladati predčitatčkim, predpisačkim i

predmatematičkim vještinama. Ako ima dobre temelje iz ovih vještina u školi će pravilno naučiti čitati i

pisati. Ako dijete želi naučiti čitati i pisati i nauči to još u vrtiću to ćemo poticati. (npr. prepoznavanje

oblika slova)

10. Da, imamo. Osnovani smo kao vrtić, sobe dnevnog boravka tako su napravljene po mjeri svakog djeteta,

prilagođene svoj djeci, za igru i rad.

11. Roditelji dobivaju upute – Mjesečna izvješća – informacije što se radi u vrtiću kako bi nastavili to raditi s

djecom doma. Rade se materijali za doma, informativni letci, brušure, izbor dobrih didaktičkih materijala

(slikovnice, igračke, radni materijali), roditelji u gostima. Roditeljima se na e-mail šalju obavijesti za

predstave, promocije, predavanja da budu informirani što se sve događa u lokalnoj zajednici, zatim u

zajendičke aktivnosti i u neposedan rad, aktivnosti vezane uz neki događaj (roditelj poslužuje doručak u

vrtiću uz svjetski dan zdrave hrane, obiteljske sportske igre, radionice uz blagdane Uskrs, Božić,

Valentinovo…), suradnja s roditeljima vezana uz izavanje vrtičkog Godišnjaka, Slikovnica (Gledam svoj

grad Bjelovar), Kalendara…

12. Roditeljski sastanci vezani uz pedagoške i zdravsktve teme i koji se mogu povezati s ranom pismenošću.

Individualni sastanci (konzultacije s roditljeima – pregledava se razvojan mapa- naglašavaju se koraci

naprijed u razvoju, ali i ako se stagnira i nazaduje – sve je podloga za razgovor). Radionice – razmjena

iskustva, znanja, stavova… Primjetili smo da roditelji ne vole upletanje u odnose unutar obitelji i ne vole

da ih se tretira kao naznalice koje treba podučavati stoga smo izbacili formu Škole za roditelje iz svog

redovitog rada na području suradnje, a radije se priklonili drugim oblicima, manje formalnim.

90

13. Roditelji pokazuju interes. Najintenzivniji je interes za područje rane pismenosti kod roditelja djece pred

polazak u školu.

14. S vrtićima posjećujemo, najmanje jednom u pedagoškoj godini.

15. Znamo. Torba puna knjiga – izvrstan i stručan komplet – kompetentna pomoć nama odgajateljima.

Pričopričalice, tribine za roditelje i pedagoške djelatinike, susreti s književnicima.

16. Na jednoj tribini sam sudjelovala kao predavač.

17. Sigurno i puno. Neki metodičari da ne.

18. Nešto što je izradio odgajatelj (slagarice, pokrivaljke…), kupovne didaktičke materijale, radni listići,

slikovnice, knjige, CD-romovi (Sunčica, Učilica), DVD-i s dokumentarnim, animiranim i igranim

filmovima, audio CD-i s pričama i pjesmama za djecu.

19. Imamo, svaka odgojna skupina ima svoj kutić slikovnica. Nastoji se stvoriti mirni kutić, mekana

strunjača, malo zaklonjeno. Imamo i knjižni fond za odgajatelje, nalazi se u mom uredu na ove dvije

police, obuhvaća stručnu pedagošku, psihološku i medicinsku literaturu s područja predškolskog razvoja,

odgoja i obrazovanja, kvalitetnih slikovnica i knjiga za djecu. Djeca ne mogu posuđivati vrtičke

slikovnicem ali često donose svoje slikovnice koje ostaju na neko vrijeme u vrtiću, a ponekad nam i

daruju.

Ispitanik br. 5

Opća pitanja:

1. DV Ciciban

2. 12 g.

3. Odgajatelj/Pedagoška akademija u Zagrebu – odjel za predškolski odgoj

4. Rana darovitost

5. Starija skupina

Pitanja o poticanje razvoja rane pismenosti:

1. Postoji – program predškole i s ostalom djecom kroz centre aktivnosti koji su im svakodnevno dostupni.

U sklopu 10 satnog programa kroz sve aktivnosti. Program je zadan ciljevima i zadaćama, a kako će se to

ostvariti ovisi o odgajatelju u grupi – prilično je slobodan.

2. Aktivnosti s djecom, kutići/centri u kojima su djeci ponuđeni materijali koji potiču razvoj rane

pismenosti. Neki dan je jačeg intenziteta, a neki slabijeg, ali gotovo svakodnevno se provlači kroz sve

aktivnosti. Odlasci u šetnju, posjete ustanovama (knjižnica, muzej, škola, ambulante), trgovina, tržnica…

Često idemo u kazalište. Igra, posebno u scenskom kutiću, imamo i kutić knjižnice.

3. Prvenstveno čitanje priča od najranije dobi ij potiče na pismenost. Igre riječima, slovima… Priča je

poticaj za daljnje aktivnosti kao što su prepričavanje (dijaloško), prepričavanje uz poticaj slike

(aplikacije), govorne igre, kartice sa slikama, igre rime, početno slovo, slagarice, rastavljanje na slogove i

slično. Taktilne igre riječima (pisanje po leđima i prepoznavanje). Često koristimo knjigu Anite Peti

Stantić i Vladimire Velički Jezične igre za velike i male u svom radu. Koristim se i didaktičkim PC-

igricama kao što su Sunčice i Učilica. Jako se vole igrati simboličke igre u kojima se igraju pisanja,

čitanja, imitiraju odrasle kako to oni rade, pišu recepte, imaju blokić koji im služi kao radni materijal,

ispunjavaju neke obrasce, upisuju rezervacije i sl.

4. Jako puno. U mom radu svakodnevno. Ovisno da li dođe spontano (djeca ih donose od kuće i traže da im

čitamo) ili je planirana aktivnost koje se nastavlja i nakon čitanja. Djeca jako vole kad im se čita,

posebno bajke.

5. Ponudimo im. Svakodnevna dostupnost. Donosimo im književne materijale. Izrađuju vlastite slikovnice,

preklope si 5-6 papira i sami si izrade slikovnicu koja se može i plastificirati, pa izgleda kao prava. Te

slikovnice posebno čuvaju. Koristimo i dječje časopise. Imamo kutić slikovnica pored Kutića pismenosti

gdje se sve to nalazi. Također, skupljamo sve što radimo, od toga napravimo fascikle koja nam služe i za

roditelje da vide što rade njihova djeca u vrtiću, a i djeca im se rado vraćaju.

91

6. Od jaslica, iako ja radim već godinama u starijoj skupini, pa i nemam toliko kontakata s malima.

7. Postoji prirodni interes djece za pismenost, možda od treće godine. Ima djece već u jaslicama koja se

interesira za pismenost.

8. Ne mogu ju definirati. Sve ono što dovodi do pismenosti. Ako postoji interes za to treba ih poticati.

9. U predškolskom razdoblju treba osvijestiti glasove (početni, završni, svaki glas jedno slovo/simbol,

sinteza i analiza…) Trebaju biti u stanju prepričati svoj događaj, kraću priču. Biti upoznat s knjižnicom i

imati naviku odlaženja u nju i posuđivanja. Odrasli trebaju svakodnevno čitati djeci i stvarati naviku

slušanja – djeca kojoj se čita ona se često igraju mame ili odgajatelja koji „čita“ drugoj djeci – lijepi

primjer simboličke igre povezane s interesom za čitanje.

10. Imamo baš puno!

11. Imali smo baš roditeljski na tu temu, što bi on mogli kod kuće raditi s djecom. Individualni razgovori

kroz koje obavještavamo roditelje i samom razvoju, odnosno interesu (koraci naprijed-nazad u razvoju).

Radionice s roditeljima, oglasne ploče, informativni letci. Roditelje ukljčujemo u svakodnevni rad

(roditelj predstavlja svoje zanimanje) i često nam roditelji pomažu kod organizacije posjeta i prikupljanja

materijala.

12. Posebne programe edukacije roditelja nemamo, takav je stav Vrtića

13. Roditelji su posebno osjetljivi na pismenost, pogotovo prije škole jer žele da njihovo dijete dođe spremno

u 1. Razred.

14. Više puta.

15. Program Pričopričalice, usluga Torba puna knjiga. AV građa. Ljetni projekti. Posjeti u MHK i

upoznavanje s radom Knjižnice.

16. Torba puna knjiga, najčešće. Redoviti posjeti Knjižnici. Bila sam i na Pričopričalicama.

17. Da. Ponekad mislim da je to previše – bombardirani su. Sami uređujemo interijer i prilagođavamo ga

potrebama djece i aktivnostima. Ima puno njihovih radova po zidovima i drugdje jer vole vidjeti što su

sve napravili sami.

18. Razne slagarice, umetaljke, mamory, društvene igre, scenske lutke jako često, PC igrice, simboličke igre,

materijali koje sami imenuju (papiri, olovke, blokići, fascikli, kutije…) Igračke prilagođene razvojnom

stupnju djeteta. Tu je i likovni pribor.

19. Imamo. Kutić slikovnica se nalazi u mirnijem djelu sobe. Povezan je s predčitateljskim, scenskim i

likovnim kutićem.

Ispitanik br. 6

Opća pitanja:

1. DV Ciciban

2. 5 godina

3. Odgajatelj predškolske djece/ Viša učiteljska akademija Petrinja

4. Vodim predškolu

5. Mješovita, djeca od 3-7 godina

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:

1. Program predškole. Program za darovitu djecu i učenje stranog jezika.

2. Za vanjske su popodnevni termini 2x tjedno po 2 sata, a za djecu u vrtiću u vrijeme popodnevnog odmora

2x tjedno odvija se Mala škola.

3. Poklapaljke, didaktičke igre koje prate blagdane, praznike i druge važne datume, igre rječima, igre na

otvorenom….

4. Svakodnevno, skoro. Prije spavanja im čitam, a sami uzimaju u kutiću slikovnica gdje su im dostupne.

5. Često im čitam i onda i oni sami to žele „čitati“. Često traže da im ponovo čitam. Imamo razne čitateljske

materijale, pored slikovnica i dječje časopise, dječje enciklopedije, brošure, novine iz kojih smiju

izrezivati. Donose nam i svoje slikovnice u vrtić.

92

6. U svim skupinama.

7. Jesam. Od 3 i pol godina.

8. Rana pismenost je prepoznavanje slova, povezivanje glasova sa znakom. Analiza i sinteza riječi.

9. Ne trebaju naučiti pisati, a čitati trebaju. Sve ovisi o interesu djeteta. Jako je važan rad odraslih s djecom.

Bitan je interes koji se potiče čitanjem i pričanjem. Prepričavanje je jako važno i to treba svakako

razvijati.

10. Da, definitivno ( radni listovi, slikovnice, didaktički materijali…) i Vrtić je učlanjen u Knjižnicu.

11. Posjete roditelja koji su nastavnici skupinama u vrtiću. Ujutro kod dovođenja donose nam slikovnice.

Individualni razgovori, letci. Djeca dobivaju zadaće kojeo nda rade doma s roditeljima.

12. Ne, više individualni razgovori s roditeljima.

13. Da, zainteresirani su. Pogotovo roditelji djece predškolske dobi 6-7 godišnjaka.

14. Da mi posjećujemo često. Najčešće sa starijom djecom. Išli bi i češće ali Knjižnica nam je malo daleko.

Ali dosta njih odlazi i s roditeljima.

15. Kofer sa slikovnicama, Igraonica, program Upoznajte Knjižnicu.

16. Da, kofer i s malom školom i Igraonici, i program upoznavanja rada knjižnice. Ne, za Pričopričalice

nisam čula.

17. Da, postere, plakate, štapne lutke.

18. Poklapaljke, memory, društvene igre, križaljka sa slovima na čičak, slikovnice, radni listići…

19. Imamo, na dohvat ruke. Dostupne su svakodnevno. Kutić je odvojen zavjesom, unutra se nalazi strunjača

s jastucima, djeca se tu vole zavući jer u miru mogu listati i gledati slikovnice.

Ispitanik br. 7

Opća pitanja:

1. DV Ciciban

2. 10 g.

3. Odgajatelj/viša učiteljska akademija Petrinja – smjer predškolski

4. Folklor

5. Starija skupina

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:

1. Postoji. Program predškole i svi svakodnevni programi kroz svakodnevne aktivnosti (pričanje priča,

radni listići, razne igre…)

2. S Predškolom 2x tjedno, iza ručke oko pola sata kada se baš rade radni listići. Nakon doručka unutar

aktivnosti za taj dan. Jako ovisi o interesu i raspoloženju djece, a mi se time vodimo, ništa ne forsiramo.

3. I principu sve oko njih potiče razvoj rane pismenosti. Nekad imamo ciljane aktivnosti, a nekad indirektno

potičemo i razvoj rane pismenosti.

4. Svakodnevno na bilo koji način. Nekad u jutarnjim terminima, nekad na kraju dana. Da li oni sami

donesu ili im ja pripremim. Kao poticaj za daljnje aktivnosti, npr. Dan voda -slikovnica o vodi je bila

poticaj za razne istraživačke aktivnosti koje su slijedile, a pregledavali smo i nekoliko enciklopedija i

stručnih časopisa o vodama.

5. Izloženost i dostupnost. Izdvajamo i razne didaktičke igračke koje se stalno obnavljaju. Labirniti su im

super. Igre i aktivnosti u kojima izrađuju svoju slikovnicu su jako učestale. Vole jako pisati svoje priče.

Kad napišu nešto sami jao su ponosno na svoj rad i sami na sebe. Ne ispravljam ih u pisanju (zrcalna

slova, naglavačke, ispuštena, zamjenjena…) jer je to njihovo viđenje te riječi.

6. Da od rane dobi.

7. Postoji, a to je individualno. Neka djeca već u trećoj, a neke ne zanima ni pred školu.

8. Pripremanje djece. Svaki pokret rukom u jaslicama bliže je pismenosti. Ne treba djecu u vrtiću učiti čitati

i pisati.

9. Djeca koja idu u knjižnicu znaju se koristiti knjigama i čitati ih.

93

10. Imamo

11. Uključujemo. Pratimo razvoj pismenosti, pa obavljamo individualne razgovore s roditeljima o uspjehu i

neuspjehu s ciljem bolje pripreme i razvoja djeteta. Radionice s roditeljima.

12. Nemamo.

13. Veliki, pogotovo na radionicama. Vole se uključivati zajedno s djecom i odgajateljima. Prijašnje

generacije roditelja su očekivale da vrtić više radi na pismenosti, a sad se roditelji i sami uključuju i

prihvaćaju savjete.

14. Jednom u pedagoškoj godini.

15. Torba puna knjiga, Posjeti radi upoznavanja Knjižnice.

16. To dvoje. Nisam čula za Pričopričalice.

17. Od onih koje ručno izrađujemo sami i s djecom preko onih koje skidamo s interneta do kupovnih. Često

ih izmjenjujemo jer djeca vole promjene, to su im novi izazovi.

18. Slikovnice, razne didaktičke materijale, didaktičke igračke, sve također izrađujemo i sami i kupujemo

gotove. Za neke igre nisu ni potrebni neki posebni materijali, npr igra na slovo, na slovo S… zatim PC

igre.

19. Imamo i nalaze se u sobi dnevnog boravka i to u mirnijem dijelu.

Ispitanik br. 8

Opća pitanja:

1. DV Ciciban BJ

2. 10 g.

3. Odgajatelj predškolske djece/Učiteljska akademija Zagreb

4. Rad s potencijalno darovitom djecom

5. Mlađa vrtićka dob (3-4 god)

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti

1. Program predškole, program za rano poticanje učenja stranog jezika, program za darovitu djecu.

2. Bistići 2x tjedno u popodnevnom terminu od 1 i pol. Manje grupe i individualni rad (dvije odgajateljice

na 13 djece)

3. Aktivnosti raznih igara, igre na početni i završni glas, kreativna slovarica (na što ih podsjeća neko slovo),

igre istraživanja, povezivanja, otkrivanja (rebusi), aktivnosti izrađivanja igara (didaktičnih, društvenih).

4. Svakodnevno

5. Organiziranje kutića i poticaji odgajatelja. Slovarica od modeliranih slova koja služe za prepoznavanje

slova.

6. Ovisi o interesu, a kreće od jaslica. Već u jaslicama djeca traže da im se imenuju stvari. Primijetila sam

da prvo usvoje pojam broja ( u jaslicama „od kojih je brojeva moje ime“).

7. Jesam, od jasličke dobi, a najizraženije je kod četverogodišnjaka.

8. Rana pismenost je osvještavanje općenito pojmova o čitanju i pisanju. Pridruživanje simbola slova i

glasova.

9. Prepoznavanje slova, baratanje s knjigom i tekstom, grafomotorika. I jedno i drugo bi trebali, ali ovisi o

interesu djece. Kad imaju razvijene te vještine oni i sami nauče.

10. Da, imamo.

11. Pozivamo roditelje u goste (mama učiteljica priča priču). Donose materijale u vrtić, kao što su slikovnice,

tipkovnice, prazni papiri…

12. Ne. Usmjeravamo ih kroz individualne razgovore.

13. Da, rado. I samo roditelji traže od nas pomoć u izboru radnog materijala za učenje slova kad primijete

interes kod kuće kod svog djeteta.

14. Da, jednom godišnje. Nažalost, radi udaljenosti.

15. Kofer s knjigama (stručna literatura, slikovnice). Preporučivanje slikovnica i stručne literature,

Pričopričalice.

94

16. Da, kofer i preporuke.

17. Da. Puno didaktičkih materijala, od kupovnih, a puno i sami izrađujemo (3D aplikacije) igračke od

pedagoški neoblikovanog materijala, koristi se puno ambalaža od raznih proizvoda (kutije od lijekova u

doktorskom kutići, kutije od hrane u kutiću kuhinje, kutije i kozmetičke kutije u kutiću frizera…) na

kojima piše ime proizvoda što djeca zapamte, pa to onda i čitaju (globalno čitanje).

18. Društvene igre (vizualno čitanje) s istaknutim pravilima, didaktičke igre, čitateljski materijali razni.

19. Da imamo i nalazi se uz kutić pismenosti.

Ispitanik br. 9

Opća pitanja:

1. DV Ciciban, područni

2. 4,5 g.

3. Odgajatelj predškolske djece/učiteljska akademija Petrinja

4. Program za rano učenje engleskog jezika

5. Mlađa vrtićka (4. godine)

Pitanja o poticanju razvoja rane pismenosti:

1. Poticanje darovitosti, program za učenje stranog jezika, program predškole.

2. Engleski je organiziran u 4 grupe. Predškolska grupa je najbrojnija i održava se u sklopu boravka djece u

vrtiću. Prema interesu djeteta, otprilike 2x tjedno. Ako netko ne želi – ne mora. I samo često traže čim

me vide igre na engleskom. Trajanje ciljane aktivnosti oko 35 min.

3. Čitanje priča i slikovnica, poticanje prepričavanja, igre s didaktičkim slikovnicama (knjiga s radnim

materijalima), igre riječima, igre na poticaj odgajatelja, globalno čitanje (natpisi i imena na naljepnicama

koje vizualno zapamte), radni listovi.

4. Svaki dan prije spavanja. Slikovnice uzimaju i samostalno u kutiću slikovnica, a pored njega se nalazi i

kutić pismenosti, pa koriste slikovnice i druge čitateljske materijale za igru čitanja i pisanja.

5. Slikovnice, brošure, časopise, enciklopedije. Ne moramo ih poticati, oni sami traže. Imamo super

suradnju s roditeljima, pa donose i od kuće i tako popunjavaju naš fond u kutiću slikovnica.

6. Uzimaju stare laptope i tipkovnice, pa se prave kako pišu. To primjećujem već od jaslica.

7. Ovisi o djetetu, nije bitna dob nego njegov interes. Važan je i kućni odgoj (okruženje), ako doma ima

puno slikovnica i ako mu čitaju roditelji onda djeca pokazuju veću interes i to u ranijoj dobi.

8. Rana pismenost se prepoznaje po tome kako dijete postupa s knjigama (kako ih dri, kako lista, kako

okreće glavu i pravi se da čita), razvijene predčitateljske vještine, njihova usmjerenost i motiviranost za

knjigu i slova. Primjećujem da svaku generaciju sve ranije počinju zanimati odrasle stvari , a čitanje i

pisanje su jedne od najzanimljivijih djeci.

9. Predčitačke vještine, baratanje sa slikovnicom, pravilno držanje slikovnice („da slova ne stoje na glavi“).

Prepoznavanje slova i riječi (globalno čitanje), prepričavanje, slušanja. To je dosta složeno jer kad me

netko traži ja ga potičem.

10. Da, imamo

11. Roditelji su nam partneri u radu. Donose nam stvari, slovarice, knjige, slikovnice i sve ono što bi nam

moglo koristiti u radu kao što su stari papiri, ispisani papiri su djeci posebno zanimljivi jer ispisuju svoja

slova preko već napisanih.

12. Radim Baby signh s roditeljima (edukacija za roditelje), ali privatno, kod kuće, ali je usko vezano u zmoj

posao, pa neke stvari koristim u radu na poslu s djecom. Iz vrtića je nekoliko odgajatelja išlo na

edukaciju Baby sighn, ali ga provodimo samo s djecom.

13. Interes je veliki, rado se odazivaju na aktivnosti u koje ih pozivamo da se uključe.

14. Ne tako često, nažalost, jer smo mali pa nam je Knjižnica daleko.

15. Kofer s knjigama. Igraonica

16. Da Kofer s knjigama i jednom smo bili na radionici u Igraonici.

95

17. Da, zidovi su nam prepuni tih stvari. Ima ih i na policama.

18. Puno toga izrađujemo sami, a imamo puno i kupovnih. Puni su nam ormari i kutije. Kad se djeca

izdovolje onda promijenimo s drugom grupom igračke. Nove stvari su im poticaj za dalnji napredak.

19. Imamo, nalazi se u mirnijem dijelu uz kutić pismenosti i likovni kutić.