PošTovanI čITaoče,

Informativni centar za osobe sa invalidite-tom “Lotos” Tuzla

Redakcija:

Fikreta Hasanović Anes Ćehović

Suvad Zahirović Sanja Zahirović Jasminko BijelićDragica Tunjić

Glavni i odgovorni urednik:Fikreta Hasanović

Adresa redakcije:M. i Ž. Crnogorčevića 3

75 000 TuzlaTel./Fax: + 387 35 251-476, 251-245

E-mail:[email protected]@ic-lotos.org.ba

Web:www.ic-lotos.org.ba

Izdavač:Informativni centar za osobe sa

invaliditetom “Lotos” Tuzla

Tiraž:1000 primjeraka

INICIJATIVA (lat.) Podsticaj za neku aktivnost posebno u pravu, zakonodavna inicijativa, pravo na podnošenje prijedloga zakona i drugih akata s pravnim dej-stvom. Uopšte, “čovjek od inicijative” je onaj koji sa-mostalno preduzima potrebnu aktivnost u svom ili širem djelokrugu privatnog ili javnog života, ne čekajući za sve naredbe ili spoljašnji podsticaj.

Broj: 08-651-437-4/97Sarajevo 16.12.1997. god.

Redni broj: 746

Upis u evidenciju javnih glasila izvršen u skladu sa Zakonom o javnom informisanju.

SADRŽAJPOŠTOVANI ČITAOČE

3

NEMA VIŠE RADNIH AKCIJA, ZASUČIMO RUKAVE

4 - 6

SEDAM SVJETSKIH ČUDA7 - 8

NIKAD DOSTA INICIJATIVE9 - 10

SVJETSKA ATRAKCIJA IZ KINE11

NAJVIŠE ME VESELI SUSRET S MLADIM OSOBAMA SA INVALIDTETOM

12 - 14

LJUDSKA PRAVA I NEZAVISNI ŽIVOT OSOBA SA INVALIDITETOM U BIH

15

DANAS SE SVE MANJE ČITA16 - 17

SREBRENI ŠKORPION SA INVALIDITETOM

18

MOŽE I TREBA BITI BOLJE19

NAJČUDNIJA SUJEVJERJA20

RAZLIČITOST JE BOGATSTVO NAŠEG DRUŠTVA

21

ZARADA PUTEM INTERNETA22 - 23

NAJVEĆI MITOVI O ZARADI PUTEM INTERNETA

24

TEHNOLOŠKA DOSTIGNUĆA 25

ŠARENA STRANA26

PRIČA O JEDNOM HEROJU27

NEKE INFORMACIJE KORIŠTENE SU IZ DNEVNIH NOVINA I INTERNET STRANICA.

INICIJATIVA 100 Strana 3

PošTovanI čITaoče, pred tobom je stoti broj „Inicijative“, jedan od razloga za slavljeničko raspoloženje nas u Informativnom centru za osobe sa invaliditetom „Lotos“, ali i vas naših dragih či-talaca.Dogodilo se puno pozitivnih promjena koje su uticale na živote osoba sa invaliditetom od vremena izlaska prvog broja „Inicijative“, a čemu smo i sami dali doprinos inici-rajući ih i pišući o njima.Također, „Inicijativa“ je bila, a nadamo se da će to biti i u budućnosti, prostor za promociju prava i mogućnosti pojedinaca sa invaliditetom čiji su lični uspjesi vrijedni pažnje i mogu biti motiv drugim osobama sa invalidite-tom za nastojanja da sopstvenim djelovanjem promijene svoj život.Glas osoba sa invaliditetom i glas o osobama sa invali-ditetom prisutniji je kako u javnosti tako i na mjestima kreiranja politika i donošenja odluka koje se tiču osoba sa invaliditetom.ovaj, stoti jubilarni broj „Inicijative“ prilika je da damo više prostora vama, našim dragim čitaocima, da izne-sete svoj osvrt na prošlo vrijeme, ali i predložite teme i sadržaje za koje smatrate da bi u budućnosti efikasnije promovisale prava i jednake mogućnosti osoba sa inva-liditetom, ali i promjene u odnosu zajednice prema feno-menu invalidnosti i osobama sa invaliditetom.Mi u redakciji „Inicijative“ nastojat ćemo da i u buduć-nosti pratimo trendove u oblastima od interesa za osobe sa invaliditetom, ali da osim informisanja i dalje traga-mo za načinima motivisanja svih koji mogu dati doprinos promjenama koje će rezultirati poboljšavanjem kvaliteta života osoba sa invaliditetom.Sve će to, nadamo se, osigurati dovoljno razloga da i u budućnosti, a ne čekajući jubilarne brojeve „Inicijative“, imamo puno, puno više razloga za proslavljanje uspjeha pojedinaca sa invaliditetom, ali i zajednice u stvaranju povoljnih prilika i dostojanstvenijih uslova života za oso-be sa invaliditetom.

Suad Zahirović


Dalibor Kojić, rođen u Tuzli, radi i živi već 10 godina u Mostaru, inače po pozivu pastor-svećenik Evanđeoske crkve u BiH, zapo-slen kao direktor međunarodne HO „Misija Bez Granica“ za područje BiH.

InICIJaTIva: neka uvodna riječ? Prije svega čestitam na svakom broju Inici-jative i vašoj borbi da se čuje glas osoba sa invaliditetom. S radošću čitam časopis i dra-go mi je da bez obzira na udaljenost svaki put kad sam u Tuzli mogu uživati u gostolju-bivosti vašeg osoblja i da smo sve ove godi-ne skoro u kontinuitetu ostvarivali suradnju kroz humanitarni rad. Tu želim reći da je bilo obostrano, jer kad god bi netko iz bilo kojeg dijela BiH pitao za neko pomagalo, ja bih nazvao vas i ne sjećam se da niste našli rje-šenje. Obzirom da je u humanitarnom radu danas potrebna i profesionalnost i transpa-rentnost, također vas želim pohvaliti kao ko-lektiv da ste transparentni i uredni glede po-vratnih informacija. Neka vas svako dobro prati i na dobro populaciji koju zastupate.

INICIJATIVA: Kako vidite trenutni poten-cijal za održiv razvoj BiH i odakle dolaze inicijative? Bit ću iskren, ali u početku da kažem, da nitko ne zamjeri, nikoga ne kritiziram, neka su svi blagoslovljeni da bude napretka, ali sada je ovako kako moje oči vide. Put BiH ka održivom napretku je na listi planiranih

aktivnosti “relevantnih“ institucija. U nekim analizama koje sam čitao spominje se niz stvari koje treba učiniti kako bi se pomjerili sa mrtve točke, a većina istih se odnosi na uvođenje zakonskih okvira, poticaja, aktivi-ranje svih segmenata društva i uključivanje međunarodnih čimbenika u pomoć razvoj-nom procesu, ili drugim riječima, pošto ste mi rekli da govorim narodnim jezikom, ima da se načekamo, a možda i naša djeca, jer je sve ovo dobra teorija, koja treba godina i godina da postane praksa. Obzirom da nema praktičnije stvari od dobre teorije, ja bih radije nego da pređem na kritiku, protu-mačio ovakve analize na način: „ljudi snađi-te se sami kako god znate, a mi (strukture vlasti) kad stignemo pomoći ćemo“. Iskreno, radije bih prihvatio iskrenu poruku „odozgo“ da je stanje teško zbog rata i razaranja, čega sam svjestan, te da obzirom da nema više „omladinskih radnih akcija“, trebamo zasu-kati rukave i suočiti se s realnošću. Ali, ako sam pravilno razumio retoriku, potencijal je u našim dobrim i vrijednim ljudima, koji ako do sada nisu shvatili da se moraju brinuti za sebe, svoje komšije, užu i širu zajednicu, moraju shvatiti da smo ja, ti, on, ona, ono, mi, vi i oni zapravo država. Tu je početak po meni.

InICIJaTIva: Koja je vaša teorija? Ja sam relativno mlad i neiskusan, ali iz dosadašnjeg iskustva razlog ovolikog siro-maštva barem u zadnjih 15 godina leži u nekoliko čimbenika: obrazovanje (stručnost, posao), zdravlje, osobna svojina (zemljište) i pravo glasa u društvu. Prije nego objasnim bilo što, želim napomenuti da nikoga ne kri-tiziram što nema posla, ali istina je da je i motivacija u društvu na niskom nivou, jer su ljudi toliko puta izmanipulirani i prevareni. Ljudima nije ni do čega i to opet najviše šteti najugroženijima. Teško je pomoći nekome tko je prestao da se bori. Nažalost, razumi-

NEMA VIŠE RADNIH AKCIJA, ZASUČIMO RUKAVE


jem taj osjećaj, ali treba iznaći snage da ga se prebrodi.

InICIJaTIva: obrazovanje?Sigurno imamo puno vrijednih radnika i loše stanje privrede, ali veliki broj potencijalnih radnika ne zadovoljava potrebne norme. U potrazi za poslom je veliki broj ljudi koji nemaju potrebne kvalifikacije, radne navi-ke, strategiju traženja posla, želju za doš-kolovavanjem, i na kraju bez jedne ili više vještina koje bi mogli odmah primijeniti. Ne želim kriviti ni sustav školovanja ni nezapo-slene, ali i ja sam iz srednjeg „usmjerenog“ obrazovanja izašao sa jako malo praktičnih vještina, a onda kao i sada svi žele neko iskustvo. Edukacija ne završava nikada i mnogi su to primijenili i na vri-jeme se izborili za bolju poziciju u natjecanju za radna mjesta. Mnogi po-slodavci se žale da ne mogu naći dobrog rad-nika, a previše radnika kad ih pitam šta bi radili kažu: „šta bilo!“ Čini mi se da i država i neke humanitarne udruge nude više različi-tih programa za rješenje ovog problema, ali odaziv je slab. Obrazovni sustav je u proce-su prilagođavanja potrebama privrede i taj proces se mora pratiti u korak koliko god je moguće.

InICIJaTIva: Zdravlje?Sve ove godine smo gledali da preživimo i mislim da nismo marili za zdravlje. Bole-sti osim velikih troškova utječu i na stanje duše. Nisam doktor, ali svim svojim prijatelji-ma stalno ponavljam da se ostave cigareta i pretjeranog alkohola, gaziranih pića, te da se (opet) educiraju kako očuvati ovo malo zdravlja. Malo druženja sa dobrim društvom, sporta ili šetnje na čistom zraku, koji limun i već se manje baca novaca na lijekove. Veliki broj korisnika humanitarne pomoći po mojim statistikama daje otprilike 100 KM mjesečno zbog kronično narušenog zdravlja.

InICIJaTIva: nekretnine?Mislim da komad zemlje, pa makar i iznaj-mljen, u kutu vrta nekog prijatelja, mali do-bro uređen prostor za mini zemljoradnju od samo desetak kvadrata, osim razonode može biti jako koristan za kućni budžet. O kući i stanu da ne govorim, biti podstanar danas to je trošak velik i za stalno zaposle-ne u jakim firmama. Rušenja i razaranja oči-to su velikim dijelom uzrokovala da smo u nepovoljnom položaju u pogledu razvoja.

InICIJaTIva: Glas koji se čuje?Zadnji, ali rekao bih možda i najveći čim-benik zašto nam razvoj ide ovako sporo je da se glas naroda unatoč silnoj demokraciji

slabo čuje. Ilustrirat ću to ovako. Politička moć se skoncentrirala u grado-ve, a većina siromašnog svijeta živi u ruralnom dijelu. Siromašni su jer, iako proizvode hranu za gradove, niska otkupna

cijena njihovih proizvoda (rada također) je već unaprijed određena politikom onih koji ne proizvode. Ako se glas proizvođača ne čuje nikada neće prestati nepravda koja im se čini raznim uvoznim liberalizacijama ili izvoznim zabranama. Isto vrijedi i za druge sektore proizvodnje, te za populacije koje su ugrožene i po naravi spadaju u brigu struk-turirane vlasti.

InICIJaTIva: Ima li nade? Naravno da ima. Mi živimo u zemlji koja nije siromašna. Naš narod je vrijedan i pošten. Politički gledano „narodna većina“ je u ma-njini i to se jedino može promijeniti izborima. Ne treba čekati nikoga, jer toliko vremena većina ljudi i nema. Lako je čekati na pro-mjene i primati redovito plaću. Treba raditi po svom planu, udružiti se s ljudima koji su „prva ruka“ kada se radi o pomaganju čo-vjeku. Ako se ne izvrši pritisak na svakoj razini vlasti sa nekim zahtjevima za rješa-vanje, idejama i inicijativama, ni vlasti neće

„Ljudi snađite se sami kako god znate, a mi (strukture vlasti) kad stignemo pomoći ćemo“


razmišljati unaprijed za građane. Ruku na srce, mnogi ljudi u strukturama vlasti rade kvalitetno svoj posao i s takvim ljudima tre-ba razgovarati i surađivati.

INICIJATIVA: Šta vi osobno i preko svoje organizacije radite na razvoju i pomaga-nju ugroženih u BiH? Misija Bez Granica radi u 6 zemalja Europe sa naglaskom na pomaganju posebno sta-rih i iznemoglih, te djece, a imamo i veoma razvijene programe rada sa cijelim obitelji-ma kroz duži period od nekoliko godina, te rad s obiteljima koje prolaze trenutne krize. Mi smo postavili 4 glavna cilja, a to su razvoj na duhovnom, emocionalnom, edukativnom i materijalnom planu. U praksi, bez pomi-renja, pokajanja i opraštanja, dobrih odno-sa sa obitelji i susjedstvom, bez duhovnih vrijednosti kao što je ljubav, nesebičnost, zahvalnost i drugih, nema razvoja. Ako od siromašnog pohlepnog čovjeka napreduje-te u bogatog pohlepnog čovjeka, onda je to promašaj. Veliki broj obitelji koje izađu iz našeg programa po-moći, ostanu naši prijatelji i volonteri. Ukoliko se čovjek po-veže sa svojim emo-cijama i stabilizira se, s onim što je pretrpio i posljedicama raznih životnih trauma, on ima puno veće šanse za napredak u društvu. Nekad je dovoljan i raz-govor i da imaš koga nazvati da te posjeti. O edukaciji sam govorio ranije i ona uključuje razne tečajeve, kao i upućivanje na teča-jeve koje organiziraju ustanove. Materijal-na pomoć su paketi hrane i higijene koji su simbolična podrška uz namještaj, odjeću, obuću, te pomoć u oblasti samoopstojnosti u vidu poticaja za mali biznis, domaće ži-votinje, poljodjelstvo, zdravstvenu pomoć u lijekovima i pomagalima, te da ne nabrajam šta sve dolazi u sklopu humanitarne po-moći, a ima toga dosta. Nakon par godina ovakve podrške i uz partnerstvo i zalaganje

obitelji i naše organizacije mnogi uspiju doći do točke odakle sami nekako idu dalje. Rad sa starijom populacijom u nekoliko naših pučkih kuhinja u BiH sve više pokušavamo obogatiti ulaganjem u proizvodnju hrane u partnerstvu sa korisnicima programa kako bi za iste novce mogli imati više besplatnih obroka, a tako i pomoći više ljudi, a u isto vrijeme poticati domaću proizvodnju i razvi-janje vještina.

InICIJaTIva: nešto za kraj? Vjerujte mi da često kad se probudim ujutro pomislim kako se to isto jutro negdje pro-budio i moj neznani prijatelj, samo se on probudio u hladnoj sobi, djeca mu bolesna, stara majka u kolicima, nitko ne radi u firmi, gladan legao, još gladniji se probudio, razmi-šlja hoće li danas doći da mu isključe struju, nada se da će ga netko zovnuti da odradi nešto ne bi li ručak bio na stolu, ili će pak im-provizirati opet, kao i prošli tjedan. Ako tomu dodamo da je oblačno maglovito jutro što i

jeste slučaj za polo-vicu dana u godini, razloga za depresiju je mnogo. Ne mogu biti ravnodušan kad znam da mnogima tako zapravo i jeste. Svatko od nas može

učiniti nešto i doprinijeti da ova država bude bolje mjesto za život. Mi nismo džungla i po-ticaji od par stotina dolara nisu dovoljni za pokretanje malih biznisa kao negdje u svije-tu, gdje ljudi otvaraju obrt za oštrenje sjekira i žive od toga ili im kupiš štap za pecanje. Ali stvari se ne mijenjaju lako i preko noći, tako da svaki mali korak, stalan i udružen s istom interesnom zajednicom može dovesti do promjena na bolje. Da budem praktičan u savjetima za kraj: volite Boga i ljude oko sebe, budite u miru sa svima koliko je do vas, stavljajte na papir ideje, budite ekonomični i „ekologični“, uložite u zdravlje i prijateljstva i kupujte što više domaće proizvode.

Pripremila Fikreta H.

„Sve ove godine smo gledali da preživimo i mislim da nismo marili za zdravlje. Bolesni, osim velikih troškova, utječu i na stanje duše...“

Grupu studenata su zamolili da nabroje ono što misle da je danas “Sedam svjetskih čuda.” Iako je bilo nekih razlika, najčešći od-govori su bili :

1. Egipatske piramide 2. Taj Mahal

3. Veliki kanjon (Grand Canyon) 4. Panamski kanal

5. Empire State Building 6. Bazilika sv. Petra

7. Kineski zidZa vrijeme prikupljanja glasova, profesorica je primijetila da jedna studentica još nije za-vršila. Upitala ju je ima li problema sa svojom listom. Djevojka je rekla: “Da. Ne mogu se odlučiti jer ih ima toliko.” Učiteljica joj je rekla: “Pročitaj ono što si na-pisala, možda ti mi pomognemo.” Djevojka oklijevajući pročita:“Mislim da 7 svjetskih čuda jesu:

1. VIDJETI

2. ČUTI

SEDAM SVJETSKIH ČUDA

3. DODIRNUTI

4. OKUSITI

5. OSJETITI



6. SMIJATI SE 7. VOlJETI

U sobi je nastala grobna tišina. Stvari koje mi vidimo kao jednostavne i svakodnevne, su stvarno čudesne!

Maleni podsjetnik : Najvrjednije stvari u životu ne mogu se napraviti ili kupiti.

Iako medicina napreduje, neke bolesti se još smatraju veoma čudnima i ne bi ih mogao izliječiti ni najbolji doktor na svijetu.U pitanju su bolesti koje se ne viđaju svakog dana. Ukoliko poželite da jedete lijepak, stvari vam izgledaju premale ili pak prevelike, mislite da ste vampir ili da će vam glava eksplodirati, vrijeme je da saznate nešto više o svom pro-blemu.

ElEFANTISTALimpatik filiriasis, parazitsko oboljenje koje je karakteristično po veoma otečenim nogama i rukama. Komarci su uspjeli da ovom bolešću zaraze oko 120 miliona ljudi. Zajedno sa uje-dom, ubrizgavaju u krv i larvu crva. Na žalost, ovi gosti mogu godinama da žive u krvi. Napa-daju ruke i noge, dok su grudi i genitalije znat-no uvećane. I dalje se traga za lijekom protiv ove bolesti.

SINDROM MRTVACA KOJI HODAPacijenti nisu stvarni mrtvaci, ali su oni sami sebe ubijedili da jesu. Ovaj sindrom je mješavina depresije i sklonosti ka samou-bistvu. U pitanju su ljudi koji misle da su sve iz-

gubili, čak i vlasništvo nad sopstvenim tijelom. Najbizarnije je što oni zaista vjeruju da su mrt-vaci koji hodaju. Tvrde da mogu da osjete miris sopstvenog mesa, ali i da osjete crve kako im se kreću po tijelu. Nažalost, antidepresivi ne pomažu pri liječenju, a adekvatan lijek još uvek nije pronađen.

BOlEST VAMpIRAIako je njihova koža žuta kada je obasjaju sunčevi zraci, ovi ljudi ne piju krv i nisu vam-piri. U stvari, izbjegavaju bilo kakav kontakt sa sunčevom svjetlošću. Dnevna svjetlost bi za njih mogla biti fatalna. Postoji nekoliko lijekova kojima se tretira ova bolest u zavisnosti od sa-mog uzroka bolesti.

VODENA URTIKARIJAPoznatija je kao alergija na vodu, ali u suštini nije u pitanju alergija. Ovo je veoma rijetka bo-lest. Pacijent je osjetljiv na nedestilovanu vodu, što pri svakom kontaktu sa vodom dovodi do nepodnošljivih bolova. Najgore je što ne mogu da plaču ukoliko ne žele da se bol poveća, jer suze imaju isti efekat kao voda. Ni za ovu bo-lest još uvek nema lijeka.

NAJČUDNIJE BOlESTI NA SVIJETU


Moje ime je Zvon-ko Šavreski. Rođen sam 5. avgusta 1965. u jednom struškom seocetu pored Ohrid-skog jezera, koje se zove Misleševo. Sad sam na “privreme-nom radu” u Skoplju. Predsedink sam i jedan od osnivača Udruženja Polio Plus od 2000 godine, koje

je proteklih godina polako, hrabro i uporno preraslo u pravi pokret lica/osoba sa hen-dikepom/invaliditetom u Makedoniji (bar po mom mišljenju).

InICIJaTIva: Recite nam što vas sve zani-ma? čime se bavite? Kartografija, izrada raznih audio-video zapi-sa i dobra knjiga su moje takoreći najveće strasti. Po obrazovanju sam pravnik, a inače pokušavam da budem i pesnik i pisac, ro-mansijer i publicista, scenarist i reditelj.

InICIJaTIva: Možete li dati svoje mišlje-nje politike Vlade Makedonije prema oso-bama sa invaliditetom? što bi tu trebalo urgentno promijeniti? Kada je reč o pitanjima koja se tiču lica sa hendikepom, kao i njihovom dostojanstvu i pravima, smatram da su sve vlade „različite a jednake“ – različite su verovatno po svom pristupu ovim pitanjima, pa i po svom nači-nu delovanja, ali su zato istovremeno i iste/jednake jer, faktički baš i ne preduzimaju ni-šta u toku svog mandata. Ili, još preciznije, sve dok su u opoziciji, one obećavaju mnogo toga i obećavaju da bi oni odmah nešto pre-duzeli. Međutim, kada su u poziciji, odnosno, na vlasti, onda te iste ličnosti uvek tvrde da postoji neko drugo pitanje koje je važnije i treba ga hitnije rešavati...

INICIJATIVA: Molimo Vas da nam date neke dobre primjere saradnje osoba sa invaliditetom ili njihovih organizacija u ze-mljama bivše Jugoslavije. šta mislite koja država i sa kojom najbolje sarađuje? Dobar primer saradnje je bio program Sha-re See koji je godinama bio prisutan u ovom našem regionu, motivirajući i inicirajući, do-prineo je i osnivanje novih udruženja lica sa hendikepom, i smeliji, inovativniji i odlučniji nastup već postojećih takvih udruženja na domaćem i međunarodnom nivou...

InICIJaTIva: a koje najlošije? Loših, na žalost, ima mnogo više, i ne želim da dalje odgovaram na ovo pitanje.

InICIJaTIva: Recite nam nešto o tome kako vidite stanje osoba sa invaliditetom u medijima u Makedoniji? Pitanje medija je i dalje jedna od rak-rana dr-žava u regionu i teško je naći pravi način da se novinarska reč oslobodi pritisaka i cenzu-re vladajućh garnitura... Moja ocena, barem što se tiče medijuma u Makedoniji je da no-vinari i dalje lica sa hendikepom predstavlja-ju prilično patetično. Šta više, čak i kada im je iskrena namera da promovišu neki dobar primer, recimo život i rad nekog lica sa hedi-kepom koje je realizovano i uspešno i lično, i intimno, i profesionalno, oni to ponovo pred-stavljaju pogrešno – predstavljaju ga kao Su-permena na primer, a trebalo bi kao običnog čoveka, kao bilo koga drugog čoveka iz svoje okoline... Na žalost, teško je iskoreniti takve mentalne i novinarske matrice...

InICIJaTIva: vaše mišljenje o časopisu osoba sa invaliditetom “Inicijativa”?Što se „Inicijative“ tiče, smatram da je to od-lično štivo za svakog i moram priznati da je nama u Polio Plus bio uzor kada smo osmi-šljali i pokrenuli naš magazin lica sa poseb-nim potrebama, odnosno sposobnostima,

NIKAD DOSTA INICIJATIVE


„Vulkan“. Ali, eto, razlika je očita. Naš „Vul-kan“ je doživeo samo 25 izdanja, a „Inicija-tiva“ je doživela 100 i k’o što vidim ne misli-te da posustane... Želim u novoj dekadi da vidim još 100 „Inicijativa“ a pošto smo već zabrazdili u 21. vek razmislite (ukoliko ima mogućnosti, mislim na pare) malo tehnički da je osavremenite. Ipak, ono što treba da se pohvali je distribucija, te vaš trud da tiska-no ne ostane mrtvo slovo na papiru i da nađe put do ruke čitalaca.

InICIJaTIva: Imate li neke idole u životu?Naravno da imam svoje idole, i to dvojicu: Stivena Hokinga i Suada Zahirovića.

INICIJATIVA: Dosta dugo radite na promo-ciji prava osoba sa invaliditetom u vašoj zemlji. što vas najčešće žalosti?De facto i de jure u Makedoniji se poslednjih godina oseća konkretan i veliki pomak na-pred što se tiče lica sa hendikepom za šta postoji čitav niz dobrih primera. Međutim, žalosno je to što te promene i dalje retko dosežu do samih lica sa hendikepom. Njima je svakodnevica i dalje nepromenjena. Od-

sustvo korenitih i sveobuhvatnih promena u našoj državici ih i dalje ostavlja same u ža-bokrečini...Najžalosniji sam kad vidim da neka osoba sa invaliditetom ne prihvata nikakvu inicijativu, dobrovoljno ostaje u kućnom pritvoru i ustva-ri i ne želi ništa da promeni, nit u sebi, nit oko sebe.

InICIJaTIva: Možete li nam dati vaših par savjeta za sreću.Kao optimist sa iskustvom (definicija za pe-simistu), jedini savet koji bih želeo da dam je taj da sreću treba tražiti u malim stvarima, onim zanimljivim malim stvarima o kojima re-dovno pišete na zadnjim stranicama „Inicija-tive“... K’o što je rekao Charles Schultz, otac Charlija Brauna „Ne brinite o smaku sveta danas – u Australiji je već i onako sutra“

InICIJaTIva: Želite li na kraju nešto poru-čiti ili poželjeti čitaocima Inicijative? Čitaocima „Inicijative“ bih poručio da se nika-da ne otkazuju svojih snova i ideja, da budu još inicijativniji i još inovativniji, jer – nikada dosta INICIJATIVE…

Desetljećima su gluhi i nagluhi mališani mo-gli samo uživati u slikama crtića, no iz Rusije dolazi prvi crtić napravljen posebno za njih. Za animirani film zaslužni su aktivisti NVO iz grada Kazana, a u crtiću su glavni likovi razni psići koji govore znakovnim jezikom.Ovaj projekt je jedinstven i ne samo za po-dručje Rusije, već i za ostatak svijeta i s pra-vom ga se naziva društvenim eksperimen-tom. Ideja za ovakav crtić rodila se iz jednog stari-jeg projekta u kojem su omiljene ruske crtiće “Prostokvashino” i “Karlsson na krovu” akti-visti preveli na znakovni jezik kako bi u njima mogli uživati i gluhi mališani. U kutu ekrana pojavljivao se pjevač koji je sve rečenice iz crtića prevodio na znakovni jezik.Ipak, tu se pojavio jedan problem, jer se is-

postavilo da mnoga djeca ne koriste pravilno znakovni jezik, već komuniciraju na svoj na-čin kako su navikli. Stoga su autori željeli uz pomoć crtića naučiti djecu pojedinim tačnim znakovima.Ovi prevedeni crtići pojavljivali su se u kini-ma širom zemlje, kao i na DVD-u te su vrlo toplo i željno dočekani. Sljedeća stepenica bila je napraviti crtić u ko-jem će likovi koristiti znakovni jezik. Najteže je bilo oblikovati dijaloge među likovima. Re-čenice su trebale biti vedre i zanimljive. Za sad su napravljene tri epizode u trajanju od 10 minuta, a ukupno su stajale oko 500.000 rublja. Novac su donirali sponzori, a svi koji su sudjelovali u stvaranju crtića ponosno su naglasili kako su i sami naučili znakovni je-zik.

pRVI CRTANI FIlM ZA GlUHE OSOBE

Izvođačka skupina osoba s invaliditetomU Kini, zemlji s više od 60 milijuna osoba s invaliditetom, prije više od 20 godina nasta-la je umjetnička trupa osoba s invaliditetom i od udruženja amatera postala je svjetskom atrakcijom.

lEKCIJAPredstave kineske izvođačke skupine osoba s invaliditetom širom svijeta dočekuju se kao jedinstveni umjetnički doživljaj, a njihova po-ruka razumijeva se kao lekcija o shvaćanju i prihvaćanju različitosti, o tome da kreativnost nema granica.

TAI lIHUATrupu, kao njezina predsjednica i umjetnička direktorica, vodi gluhonijema plesačica Tai Lihua, a svi izvođači u trupi osobe su s invali-ditetom - s oštećenjima sluha, s oštećenjima vida, s tjelesnim invaliditetom, mentalno hen-dikepirani.

pROFESIONAlCIOd amaterske organizacije nastale 1987. do 2002. preobrazili su se u neprofitnu profesio-

nalnu umjetničku trupu i time stupili na kultur-no tržište, pa sada nastupaju prema sasvim tržišnim načelima, ali i s besplatnim predsta-vama zarađuju i ulažu.Trupa tako uspijeva zarađivati za sebe, ali i ulagati u različite humanitarne fondove, pa je svojedobno donirala Hong Kongu za djelovanje u krizi sa SARS-om i Indoneziji nakon udara cunamija. Dosad je nastupala širom kontinenata, u 50 zemalja, na otvore-nju Olimpijskih igara u Pekingu 2008. te bez naknade na ceremoniji zatvaranja Paraolim-pijskih igara u Ateni četiri godine prije.

BEZ GREŠKEPredstave showa “My dream” izvode sa za-prepašćujućim umijećem - u jednom od naj-dojmljivijih plesova, izvodeći “The Thousand-Handed Goddess of Mercy”, Tai Lihua savr-šeno izvodi tačku zajedno s 11 djevojaka i 9 mladića. Nitko od njih muziku ne može čuti, a uz četvero instruktora koji čuju i govore i koji

signaliziraju ritam glazbe iz četiri kuta pozor-nice oni, nakon ustrajnog uvježbavanja, tač-ku izvode gotovo savršeno, bez pogreške.

SVJETSKA ATRAKCIJA IZ KINE



Suad Zahirović, slijepi čovjek, di-plomirao na Fa-kultetu političkih nauka u Beogra-du, dvadesetak godina na razli-čite načine ve-zan sa pokretom osoba sa invalidi-tetom kako u Bo-sni i Hercegovini

tako i u zemljama bivše Jugoslavije. “Volim putovanja, druženje sa prijateljima, dobru muziku, dobru knjigu, željan slobodnog vremena koje bi proveo u krugu porodice.”

INICIJATIVA: Recite nam koju funkciju tre-nutno obavljate?Još uvijek profesionalno angažovan na mje-stu savjetnika za socijalnu politiku Podpred-sjednice Federacije Bosne i Hercegovine, ali osim profesionalnog angažmana povremeno sam aktivan u pokretu osoba sa invalidite-tom.

InICIJaTIva: Možete li dati svoje mišljenje o politici vlade FBIH prema osobama sa invaliditetom? što bi, i da li bi, trebalo šta promijeniti?Posljednjih nekoliko godina dvije su osnovne karakteristike odnosa institucija vlasti prema osobama sa invaliditetom.Vlast je svoje viđenje/vođenje politike, uglav-nom ograničila na osiguravanje finansijskih vidova podrške i donošenje zakona kojima se regulišu određene oblasti od interesa za oso-be sa invaliditetom. Na drugoj strani, pokret osoba sa invalidite-tom, ili bolje je možda reći, organizacije oso-ba sa invaliditetom su zagovarale sistemsko rješavanje oblika podrške osobama sa inva-liditetom koje bi bilo bazirano na rješenjima sadržanim u Konvenciji o pravima osoba sa

invaliditetom, pretočeno u Strategiju za izjed-načavanje mogućnosti za osobe sa invalidi-tetom u Federaciji. Vlada je ovu Strategiju usvojila, ali se čini da nema dovoljno snaga koje bi se uhvatile u koštac sa implementaci-jom iste.Strategijom je bilo predviđeno i osnivanje vla-dinog ureda za osobe sa invaliditetom koji bi bio odgovoran za koordiniranje akcija na sprovođenju Strategije i nadgledanje njene primjene. Također, u Federaciji postoji pro-blem podijeljene nadležnosti između različitih nivoa vlasti, a što dodatno usložnjava uslo-ve za djelovanje, naročito organizacijama osoba sa invaliditetom koje nemaju dovoljno potrebnih resursa kako bi osigurale kontinui-tet u radu i potrebnu ekspertizu za uticaj na institucije društva odgovorne za poduzimanje različitih mjera za poboljšanje uslova života pojedinaca sa invaliditetom u Federaciji.

INICIJATIVA: Molimo Vas da nam date neke dobre primjere saradnje osoba sa invalidi-tetom ili njihovih organizacija u zemljama bivše Jugoslavije. šta mislite koja država i sa kojom najbolje sarađuje?Postoje organizacije koje u regionu sarađu-ju, ali je u odnosu na vrijeme od prije tri četiri godine ova saradnja značajno smanjena. Čini se da se i u ovome ogleda nedostatak resur-sa, prije svega finansijskih, koji bi otvorili više prilika za međusobnu saradnju koja je i kori-sna i potrebna.Primjer za lošije stanje nego je bilo prije ne-koliko godina je nedostatak konferencija i se-minara na koje su pozivane organizacije iz susjednih država, a koje su najčešće bile or-ganizovane u okviru nekih većih regionalnih projekata kojih, također na žalost više nema.

INICIJATIVA: Dosta ste putovali po zemlji i inostranstvu. Gdje vam se najviše dopalo odnosno, gdje ste imali najmanje proble-ma kao osoba sa oštećenjem vida?

NAJVIŠE ME VESElI SUSRET S MlADIM OSOBAMA SA INVAlIDITETOM

Kako sam na početku intervjua već rekao, jako volim da putujem, ali sam primijetio da se što se promjena na polju pristupačnosti tiče, najmanje promjena događa u pristupač-nosti okoline i informacija za slijepe i slabo-vide osobe. Meni je bilo podjednako teško samostalno funkcionisati, ili podjednako lako u svim mjestima u koja sam putovao obzirom da sam skoro uvijek putovao uz pratnju per-sonalnog asistenta.

INICIJATIVA: U kojoj zemlji u regionu vidi-te najviše pomaka kad su u pitanju osobe sa invaliditetom i rješavanje njihovih pro-blema? Teško je napraviti poređenje u kojem bi ste rekli da je u nekoj zemlji napravljeno najviše. Tim prije što svaka od zemalja u regionu ima svoj put i svoj pristup i u oblasti invalidno-sti. Također, od ekonomske snage društva u mnogome zavise i promjene koje se i u oblasti invalidnosti događaju. Čini mi se da u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji različite orga-nizacije osoba sa invaliditetom imaju aktivniju ulogu u procesima kreiranja politika i donoše-nja odluka koje se tiču osoba sa invaliditetom, dok je u Hrvatskoj, naprimjer, po mom mišlje-nju značajniji uticaj profesionalaca koji često sami nisu osobe sa invaliditetom.

InICIJaTIva: Recite nam nešto o tome kako vidite stanje osoba sa invaliditetom u medijima u FBiH? Jeste li zadovoljni nji-hovim načinom izvještavanja?Čini mi se da se u zadnjih nekoliko godina odnos medija prema osobama sa invalidite-tom nije značajno promijenio, ali da određeni pomaci postoje. Sve češće se koristi riječnik koji same osobe sa invaliditetom zagovara-

ju i koji ukazuje na laganu promjenu odnosa i prema određenim pitanjima od interesa za osobe sa invaliditetom. Međutim, još uvijek je najprisutniji način izvještavanja koji se bazira ili na milosrdnom pristupu i sažaljenju, ili na senzacionalizmu koji treba probuditi interes potencijalnih konzumenata medijskih proizvo-da. Sami predstavnici osoba sa invaliditetom najčešće ne znaju kako se odnositi prema medijima i otuda situacija u kojoj predstavnici medija još uvijek nameću svoj pristup u treti-ranju pitanja invalidnosti.

INICIJATIVA: Ovaj intervju sa Vama radimo povodom 100-tog broja časopisa Inicijati-va. Pošto ste vi jedan od osnivača ovog časopisa, planira li se u dogledno vrijeme izlazak časopisa u audio izdanju za slijepe osobe?Prije svega, ako bi smo odlučili napraviti au-dio izdanje časopisa, onda bi smo morali osi-gurati dodatna minimalna sredstva za to. Ali, časopis je već dostupan određenom broju slijepih i slabovidnih osoba na veb stranici In-formativnog centra za osobe sa invaliditetom „Lotos“ pa svima koje zanima da pogledaju sadržaj „Inicijative“ toplo preporučujem da je posjete. INICIJATIVA: Dosta dugo radite na promo-ciji prava osoba sa invaliditetom u vašoj zemlji. što vas najviše veseli kroz rad, a što ljuti?Najviše me veseli kad sretnem mladog čo-vjeka sa invaliditetom punog ideja, energije i znanja da se bori za svoja prava i status u društvu, bez obzira hoće li svoj angažman vezati za rad neke od organizacija osoba sa invaliditetom ili će graditi sopstvenu karijeru. Strašno sam žalostan zbog činjenice da još uvijek najveći broj ljudi sa invaliditetom koji bi morali postati vidljiviji i aktivniji sjedi kod svo-jih kuća i čeka da neko drugi u njihovo ime napravi promjene koje sami priželjkuju. InICIJaTIva: Možete li nam dati vaših par savjeta za uspjeh?

Sve što bi ste željeli da neko drugi uradi za vas, prvo pokušajte uraditi sami, ako ne ide tražite one sa kojima bi ste to mogli uraditi, a ako niti to ne ide onda tražite da to neko drugi uradi za vas!!!!



Teško je reći koliko će ovi savjeti biti primjen-ljivi i učinkoviti kod drugih osoba sa invalidite-tom, ali:- Budite spremni suočiti se sa izazovima;- Učite i budite stručnjak u onome čime se ba-vite;- Znajte da drugi nisu krivi za to što ste vi oso-ba sa invaliditetom i nastojte da imate prijate-lje, saradnike, poznanike koji vas rado susre-ću, umjesto da imate one koji vas pod svaku cijenu žele izbjeći;- Borite se za svoju samostalnost, dostojan-

stvo i tražite da vas se kao ličnost poštuje počevši od članova porodice, kolega u školi, na fakultetu, na poslu i na svakom drugom mjestu na kojem se pojavite. InICIJaTIva: Želite li na kraju nešto poru-čiti ili poželjeti čitaocima Inicijative?Sve što bi ste željeli da neko drugi uradi za vas, prvo pokušajte uraditi sami, ako ne ide tražite one sa kojima bi ste to mogli uraditi, a ako niti to ne ide, onda tražite da to neko drugi uradi za vas!!!!

Dva igrača fudbalskog kluba Manchester Cityja, dva igrača sa našeg regiona Edin Džeko i Aleksandar Kolarov su proveli dva sata u trening centru za pse vodiče u Manchesteru. City je donirao 25.000 funti za pet kučića.Igrači su se susreli sa mladim navijačem Citya koji je pobijedio u takmičenju za da-vanje imena jednog od pasa koji je dobio ime Nelly po heroju osvajanja nogomet-nog FA Kupa 1969. godine Neily Youn-ga.„Sa djecom je uvijek lako. Ona su veoma važna i to im moramo pokazati. Ako neko želi sliku ili autogram nikada ne odbijem.Pokušavam da napravim neku promjenu. Idem po školama u BiH i govorim o ži-votu. U BiH ima dosta podijeljenih škola u kojima se zasebno školuju Bošnjaci i Hrvati. Rat je donio nepovjerenje i mržnju i to je jako teško spojiti. Želim pokazati djeci da nije važno kako se ko zove ili je musli-man, katolik ili pravoslavac. Želim im po-kazati da je najvažnije biti dobar čovjek.Pogledajte Aleksandra. Meni je važno da je neko dobar čovjek, a on je dobar. Nije mi važno da li dolazi iz Srbije uprkos stvarima koje su se desile između dvije države. Nije važno da li je iz Hrvatske, Gane, Bosne ili Engleske. Meni je važna osoba”, rekao je Džeko koji je Ambasa-dor UNICEF-a u BiH.

ŠKOlA ZA pSE VODIČE U ENGlESKOJ


Projekt “Ljudska prava i nezavisni život u Bo-sni i Hercegovini” je partnerski projekt između Centra za nezavisni život “Threshold” iz Hel-sinkija u Finskoj i dvije partnerske organizaci-je iz Bosne i Hercegovine: Informativni centar za osobe sa invaliditetom “Lotos” u Tuzli i Humanitarne organizacije “Partner” iz Banja Luke. Projekt je podržan od strane Ministar-stva za vanjske poslove iz Finske. Glavni cilj ovog projekta je da osnaži lokalni pokret osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Kroz osnaživanje osoba sa invaliditetom i izgradnju kapaciteta organizacija osoba sa invaliditetom, trenutna situacija u kojoj se nalaze osobe sa invaliditetom može se poboljšati i utjecati na društvo u kojem osobe sa invaliditetom žive.Projekt ima tri dimenzije koje su povezane jed-na s drugom. To su:1. Ljudska prava;2. Razvoj centara za nezavisni život;3. Izgradnja kapaciteta pokreta osoba sa invaliditetom.Pregled aktivnosti tokom 2010. godine od stra-ne tuzlanskog Lotosa i banjalučkog Partnera urađenih pojedinačno u pripadajućoj regiji do-nosimo u ovom broju:- istraživanje statusa i interesa za uključivanje u borbu za prava mladih i žena sa invalidite-tom, organizovanje i realizacija savjetovanja/okruglih stolova za formiranu grupu ispitani-ka kako mladih tako i žena sa invaliditetom tri puta godišnje; - organizovanje jednodnevnih javnih kampanja za mlade i žene sa invaliditetom na odabranu temu od strane partnerskih organizacija na projektu.- organizovanje i realizacija radionica za pred-stavnike javnih institucija, vlasti i NVO od stra-ne osoba sa invaliditetom tj. formiranih grupa mladih i žena sa invaliditetom na entitetskom nivou; Na državnom nivou, od strane partnerskih organizacija na projektu, također su organi-zovane i realizovane zajedničke aktivnosti

predviđene Projektom. Održani su treninzi za podizanje kapaciteta partnerskih organizacija uz učešće osoba sa invaliditetom iz formiranih entitetskih grupa koje su se isticale svojim in-teresom za aktivno uključenje u borbu za svoja prava - dva puta u godini, trodnevni treninzi za leadership-vodstvo, kao i zajedničko organizo-vanje Foruma za Saveze organizacija osoba sa invaliditetom u BiH i pojedine organizacije osoba sa invaliditetom tri puta godišnje. Oslanjajući se na višegodišnje zagovaračko iskustvo u području demokratizacije i zaštite ljudskih prava osoba sa invaliditetom, ključnih osoba uključenih u ovaj Projekat, te dobro po-znavanje problematike ove populacije, ove ak-tivnosti su u velikoj mjeri doprinijele da se zna-tan broj žena i mladih sa invaliditetom uključe u proces ostvarivanja svojih prava. Kroz realizirane aktivnosti u 2010. godini vid-ljivo je da osobe sa invaliditetom žele aktivno odlučivati o vlastitoj sudbini i biti uključeni u borbu za svoja prava. Također, imajući u vidu položaj i potrebe osoba sa invaliditetom, mno-ge organizacije osoba sa invaliditetom bile su uključene u realizaciju ovog projekta kroz sa-vjete i preporuke za uključivanje njihovih čla-nova u edukativne treninge.Svi uključeni u Projekt kontinuirano iskazu-ju veliko zadovoljstvo pri realizaciji aktivnosti, jer je primjetno značajno poboljšanje u nekim područjima njihovog života, posebno kad je u pitanju sigurnost i jačanje samopouzdanja. Također, jako bitna činjenica je da je osobama sa invaliditetom osigurana mogućnost djelova-nja kako u partnerskoj organizaciji osoba sa invaliditetom, tako i zajednici kroz navedene aktivnosti, a veoma bitna je promjena stava osoba koje su uključene u program o aktivnom sudjelovanju u borbi za svoja prava. Serija novih aktivnosti kroz ovaj Projekt je za-početa u 2011., godini a detaljnije informacije Vam donosimo u narednom broju INICIJATI-VE.

Pripremila:Fikreta H.

lJUDSKA pRAVA I NEZAVISNI ŽIVOT OSOBA SA INVAlIDITETOM U BOSNI I HERCEGOVINI

Naša draga saradnica, prijateljica i čitateljica Ćimeta Hatibović kaže: “Drago mi je da ste i dalje vrijedni i u službi naroda. Moje čestitke za 100. broj Inicijative i želja mi je da prosla-vim s vama bar još 200, a vi da izdate 5000 brojeva i više. Ovo nije nerealna želja jer se brinete za pod-mladak i bogami, činite sve da imate nasljed-nike koji će ići vašim stopama. Vaš cjeloku-pan rad me podsjetio na jednu divnu pjesmu pod nazivom „Pismo staroj učiteljici “, a vi mi oprostite što ću citirati jednu strofu: „..nije bogme tada bilo jednostavno naučiti

nekog da zavoli ptice. Gospodo, to je u najmanju ruku junaštvo

dostojno poštovanja...“,a ja mislim da je vaša borba za opstanak i prosvjećivanje, zaista, vrijedna poštovanja. Hvala na divnim godinama naše saradnje i uvijek ćete ostati neko ko mi pomaže, u mo-jim trenucima nevjere, da se može i više i bolje. Da krenem sa vašim pitanjima“

InICIJaTIva: Koji je značaj za vas i vaše saradnike u proteklom periodu imala „Ini-cijativa “ kao glasilo koje u fokusu ima fenomen invalidnosti, osobe sa invalidi-tetom, dešavanja u društvu koja utiču na položaj osoba sa invaliditetom?Značaj Inicijative najbolje govori o njenoj da-

našnjoj potrebi izlaženja kao i kada je izašao prvi broj. Jedina razlika je u tome što sam se tada radovala kao dijete kada dobije željenu igračku, a danas me veže za moj život koji je, od malih nogu, bio vezan za invaliditet meni dragih osoba koje su me nadahnjivale i utrle put mojoj profesiji. Dok sam radila sa studen-tima trudila sam se da im podijelim što više brojeva i da razgovaramo o nekim temama, o njihovom viđenju problema, gdje sebe vide kao stručnjaka i slično, često bih, baš iz Inici-jative, prvi puta saznala za neka istraživanja, nove zakone, ne samo u području invalidite-ta, nove ustanove i to prenosila studentima. Ne može se sve naći na internetu, a poseb-no u to doba kada je internet bio misaona imenica, a ni danas, kada imam mnogo više vremena promakne mi mnogo toga što na-đem u Inicijativi.

InICIJaTIva: Željeli smo, a to ćemo i u bu-dućnosti nastojati, da časopis uređujemo polazeći od pristupa invalidnosti koji se zasniva na punom poštovanju dostojan-stva i ljudskih prava i uključivanju osoba sa invaliditetom u sve segmente društva. Smatrate li da su sadržaji koje smo pu-blikovali pomogli boljem razumijevanju, promociji i prihvaćanju novog pristupa pitanjima invaliditeta od strane osoba sa invaliditetom, stručnjaka u oblasti inva-lidnosti i šire zajednice?Najznačajnije postojanje Inicijative, po mom mišljenju, je osnaživanje i edukacija samih osoba s invaliditetom, odnosno onog dana kada osobe s invaliditetom i njihovi roditelji budu vjerovali u mogućnost da mogu, treba-ju i moraju da se školuju, a nikako čekaju da se o tome brinu profesionalci i humanitarci, odnosno neko treći, početi će da se mijenjaju i stavovi društva. Zato su značajni prilozi o postignućima osoba s invaliditetom, koji se nalaze među nama, koje možemo sresti, s njima razgovarati, učiti od njih kako je živjeti

DANAS SE SVE MANJE ČITA


s invaliditetom. Meni je majka jednog učeni-ka rekla „Ma Ti nastavnice samo mene tje-šiš da će moj S. jednog dana završiti školu za automehaničara, oženiti se i raditi”. To ne bi bilo interesantno da to nije majka koja je rođena i odrasla u Tuzli. Kada sam se sjeti-la da s njom razgovara druga majka našeg već zaposlenog i oženjenog učenika, ona mi se zahvalila jer je imala neposredan, životni, primjer. Inicijativa, ako ne uvijek, a ono veo-ma često ima pozitivne priče i to je ono što promoviše mogućnosti osoba s invaliditetom. Zato je neophodno da sami što više pišu o, ne samo svojim postignućima, nego i svo-jim problemima da skrenu pažnju „šta bi se moglo da se razumjelo, i naravno, malo više htjelo“. Danas se sve manje čita pa nisam sigurna da Inicijativu čitaju baš oni koji mogu i trebaju pomoći (mislim da su oni s najvećim gubitkom sluha, vida i drugim invaliditetima), ali sam sigurna da je Mustafa zvani Muto, kao automehaničar, najviše doprinio promje-ni stavova o osobama s gluhoćom u Tuzli. Da ne nabrajam i druge, veoma uspješne ljude koji su se izborili za svoje mjesto pod suncem, ali želim da tu borbu vodi što više ljudi sa i bez prefiksa invalid i da ta borba ne bude teška kao što je danas.

INICIJATIVA: Sigurni smo da postoje sa-držaji koje radije čitate jednako kao i oni koje rado zaobiđete. šta je to što bi željeli češće čitati u „Inicijativi “, a što mislite da bi bilo zanimljivije za različite grupe čitalaca? Smatramo da s razlogom mo-žemo biti ponosni na četrnaest godina postojanja i stotinu izdatih brojeva. šta bi ste preporučili da činimo kako bi smo bili zanimljivi, provokativni, poželjni i kako bi slavili novi jubilej/živjeli na korist i zado-voljstvo, vas i naših dragih čitalaca? Sve teme su veoma, veoma, interesantne, ali ima tema koje prvo pročitam. To su teme vezane za obrazovanje, pisane od samih osoba s invaliditetom. Kao dugogodišnji pro-fesionalac sa područja obrazovanja osoba s invaliditetom uvijek sam imala nedoumice o

tome da li je i najbolje kako radim za moje učenike (nisam bila loš student na fakultetu), kako da motivišem učenike za učenje i još hi-ljadu pitanja. Kao veliki pristalica uključivanja učenika u redovan sistem školovanja, danas se pitam da li sam imala pravo misliti i raditi u smislu „ne možemo čekati da se stvore svi uvjeti da počnemo sa inkluzivnim školova-njem“, jer to nije ono što sam željela i oče-kivala. Ko je mogao i zamisliti da će se po-slije 10 i više godina raspravljati o osnovnim principima inkluzivnog školovanja i to zbog gluhoće i sljepoće naše vlade i administra-cije. Osim pomoći učenicima s invaliditetom, nastavnicima i roditeljima, koja je potpuno izostala, pravimo i problem učenicima bez invaliditeta, jer ne mogu da rade onim tem-pom i uslovima u učionici koje trebaju. Jedna učiteljica je to dočarala na ovaj način „ali ja nisam žvaka pa da me možete rastegnuti na dva-tri mjesta istovremeno“. Voljela bih da čujem mišljenja o načinu obrazovanja baš od osoba s invaliditetom, njihovih roditelja, više priče iz života, njihovih pitanja na koje mogu odgovarati kompetentne osobe i razmjenji-vati iskustva (neki oblik dijaloga), promovisa-ti obrazovanje, profesionalnu rehabilitaciju, više o zapošljavanju, predstaviti ustanove koje se bave rehabilitacijom, obrazovanjem, sportom i kulturom, češće promovisati posti-gnuća i priznanja osoba s invaliditetom, nji-hove literarne radove, kako bi bili motivisani za pisanje napraviti, povremeno, nagradne natjecaje. Voljela bih pročitati u Inicijativi ko-liko nam trebaju ustanove koje će okupljati našu djecu bez plaćanja članarine i skupe opreme, a ne otvarati centre za resocijaliza-ciju poremećenog ponašanja i sl. Ono što bi trebalo prvo uraditi je dostaviti Inicijativu na svaki radni sto u ministarstvima obrazovanja nauke, sporta i kulture, socijalnog rada i po-litike, zdravstva i finansija. Začuđujuće je da neki direktori nisu čuli za Inicijativu, a vode socijalnu ustanovu. Ako je na njihovom stolu vjerovatnoća je da će je otvoriti, a samo je to važno da je otvore, jer je neće moći zatvoriti dok sve ne pročitaju.



Svi koji vole stripove i crtane junake, uskoro će moći uživati u podvizima Srebrnog Škor-piona (Silver Scorpion). Reč je o musliman-skom dječaku bez obje potkoljenice, koji se kreće uz pomoć invalidskih kolica i ima su-permoći.

Preliminarne skice pokazuju dječaka koji je izgubio obje noge u minskom polju. Nakon nesreće, otkriva da umom može kontrolisati metal i postaje Srebrni Škorpion.

Inspiracija za „inkluzivnog“ super heroja do-lazi od Američkog predsjednika Baraka Oba-me, koji je uložio napore kako bi se približio islamskom narodu.

Imajući to na umu, Američki filantrop Jay T. Snyder, omogućio je odlazak 12 američkih mladih osoba sa invaliditetom koji su se sreli sa kolegama iz Sirije i organizovali sastanak o novom stripu. „Oni su pomogli u kreiranju nečega po njihovom kombinovanom talentu

i to je postalo poklon za svijet.“ – rekao je gospodin Snyder, osnivač „Inicijativa Otvore-ne Ruke“ (Open Hand Initiative).

Hamza Jaka, osamnaestogodišnjak iz Fon-tane, Američke države Vinskonsin (Winson-sin USA), koji ima cerebralnu paralizu, rekao je: „Ja sam osoba sa invaliditetom, musliman i volim stripove, pa je to kao vrhunac u mom životu.“

U početku, 50 000 primjeraka stripa na Arap-skom jeziku, će se distribuirati u cijeloj Siriji krajem Novembra. Također, stripovi će biti dostupni širom svijeta putem interneta.

„To će biti prvi u seriji publikacija sa internaci-onalnim herojima bazirano na sjemenu kojeg su ti dječaci posijali“ – rekao je šef „liquid Co-mics-a“ Sharad.

preuzeto sa web strane: www.metro.co.uk

SREBRENI ŠKORpION SA INVAlIDITETOM


Jelena Milošević, rođena je i živi u Be-ogradu. Diplomirala je na Filološkom fa-kultetu u Beogradu 2003. godine. Po profesiji je Profesor engleskoj jezika i književnosti, ali se vremenom opredje-

lila za prevođenje, prije nego za pedagoški rad. Istina, ja to volim i jeste to bila moja odluka, ali mi se ipak čini da mi je negde i nametnuta. Praktičnije je - uz prilagođenog miša i tastatu-ru, to je posao koji možete obavljati i od kuće, a meni to trenutno odgovara u situaciji kakva jeste i što se tiče mene lično i okruženja. Osim toga, potpredsednica sam Udruženja distrofičara Beograda, a od nedavno i pred-sednica novoosnovane Nacionalne organi-zacije za retke bolesti Srbije. S obzirom da i sama imam izuzetno retku bolest, imala sam potrebu da sa grupom entuzijasta učestvujem u stvaranju organizacije koja će se baviti ovom tematikom. Sa iskustvom koje sam „ispekla“ u organizacijama osoba sa invaliditetom u zemlji, kao i kroz kontakte sa inostranstvom, upustila sam se u ovu priču, svesna da je tema vrlo osetljiva. Činjenica je da nevladinih organizacija imamo i više nego dovoljno, ali nam je ipak nedostajala jedna koja će udružiti osobe sa retkim bolestima uopšte i raditi na poboljšanju kvaliteta života ove populacije.

InICIJaTIva: Recite nam nešto o tome kako vidite stanje osoba sa invaliditetom u medijima na prostorima Jugoslavije? Jeste li zadovoljni njihovim načinom izvje-štavanja?Sticajem okolnosti, od 2002. imam prilike da sarađujem sa medijima u Srbiji. Tada je zaista bilo veoma teško dobiti prostor u medijima, eventualno u nekoj emisiji o zdravstvu, mada je i to bilo pitanje. Danas je situacija potpuno drugačija. Naravno, ima i dalje novinara sa izuzetno niskom svesti o osobama sa invali-ditetom, ali sa dobrom pričom i mudrim pri-

stupom, možete uvek dobiti prostor i napraviti kvalitetnu saradnju. Gledajući kablovsku, čini mi se i da u drugim zemljama bivše Jugoslavije situacija ide na bolje.

INICIJATIVA: Ovaj intervju sa Vama radimo povodom 100-tog broja časopisa Inicijati-va. vaše mišljenje o Inicijativi, ima li nešto što biste nam poručili da bismo bili još za-nimljiviji, provokativniji, poželjniji…Uvek mi je zadovoljstvo da sarađujem sa Ini-cijativom. Volim da napišem po koji članak, uradim intervju, naročito jer znam da se list čita u celom regionu. Isto tako uživam da či-tam Inicijativu, naročito intervjue. To je meni možda čak i omiljena forma. Dobar intervju i kvalitetan sagovornik umeju da me pokrenu u trenucima kada se zakočim. Dopadaju mi se i pričice i šale skinute sa Inter-neta, uopšte, to što pratite i tu vrstu medija.

INICIJATIVA: Dosta dugo radite na promo-ciji prava osoba sa invaliditetom u vašoj zemlji. što vas najviše veseli kroz rad, a što ljuti?Najviše me veseli kada radim sa obrazova-nim, odgovornim ljudima, stručnim za oblast o kojoj je reč, ali koji su pre svega kvalitetni kao ličnosti, koji mi i privatno prijaju. Ljutim se sama na sebe, kada ne umem da kažem “ne” i pristajem da radim samo zarad dobre ideje, ne razmišljajući koliko je to za mene dobro ili ne. Ljuti me ponekad i to što mi se čini da neke stvari mogu ići mnogo brže i biti mnogo bolje nego što jesu.InICIJaTIva: Možete li nam dati vaših par savjeta za uspjeh?Na putu ka uspehu, a svako ima svoj put, naj-važnije je ne izgubiti sebe. Čovek vrlo lako za-boravi odakle je krenuo i šta ili koga ostavlja za sobom.

InICIJaTIva: Želite li na kraju nešto poru-čiti ili poželjeti čitaocima Inicijative?Vašim čitaocima želim da Inicijativu čitaju još dugi niz godina i da zajedno sa vama proslave i 200-ti broj.

MOŽE I TREBA BITI BOlJE

Koliko puta ste vidjeli da se neko uhvatio za dugme kada je vidio odžačara ili je u širokom luku zaobišao merdevine? Možda baš vi, pa čak i nesvjesno imate običaj da kucnete u drvo kako bi vas sreća i dalje pratila. Nije mali broj ni onih koje su majke ispraćale na ispit ili putovanje uz prosutu vodu.Iako se sujevjerje shvata kao neopravdano vjerovanje u mnogim bolnicama i hotelima često ne postoji soba sa brojem 13. Koliko se broj 13 smatra baksuznim govori i podatak da mnogi svjetski aerodromi nemaju piste, izlaze niti sjedišta u avionu sa tim brojem.Statistike govore da samo 30 odsto ljudi nije sujevjerno. Evo nekoliko primjera koji poka-zuju u šta sve ljudi vjeruju.

NOŽ I NOVČIćPrema ovom vjerovanju prijatelj vam može dati nož samo ako mu date novčič, inače će se prijateljstvo prekinuti. Ako želite da očuva-te prijateljstvo morate da platite.

TRI CIGARETEOd kada se upaljač pojavio na tržištu, šibice su sve manje u upotrebi. Ipak, sujeverje je i dalje prisutno. Ako upalite tri cigarete istom šibicom to je predznak loše sreće. Znači, dvije cigarete su prihvatljive. Tako ćete biti spašeni od loše sreće jedino ako u to ne ra-čunate rak pluća.

ČASOVNIK NAJAVlJUJE SMRTAko se vaš sat koji odavno ne radi slučaj-no oglasi, možete se zapitati ko će umrijeti. Možda bi najbolje bilo da sprečite kletvu ako na vrijeme popravite sat.

SlOMlJENO OGlEDAlOAko se ogledalo slomi samo od sebe, ne mo-rate da brinete, ogledalo ne može da pod-nese vašu ljepotu. Ipak, ovo najavljuje nešto mnogo gore. To znači da će neko iz vaše kuće umrijeti. Vjerovatno je ogledalo spo-

sobno da vidi smrt kako šeta kućom, pa od silnog straha na kraju i pukne.

lIST KOJI pADAVitamin C, tone grejpfruta, limuna ili bilo kog drugog voća nisu dovoljni da vas zaštite od prehlade. Dovoljno je da uhvatite list koji pada sa drveta. Ne morate praviti čaj od tog lista, dovoljno je da ga uhvatite i sreća je na vašoj strani.

CRNA MAČKAPrema ovom vjerovanju crne mačke dono-se mnogo sreće. Ukoliko mačka ide prema vama, mogućnost za sreću se uvećava, ali ako je udaljena od vas, sreća vas napušta. Još uvijek nije utvrđeno koliko sreće vam može donijeti ako imate crnu mačku kao kućnog ljubimca.

TRI GAlEBANe samo što sat i ogledalo predskazuju smrt, ista je situacija sa galebovima. Iako ćete uži-vati dok posmatrate ove prelijepe ptice, to neće trajati dugo jer ćete čuti lošu vijest. Ako galebovi lete iznad trga, izgleda da će loša sreća zadesiti mnogo ljudi. Možda je Fredi Kruger u gradu.

VEKNA HlJEBANikada ne okrećite veknu hljeba ako je prije toga parče već odsječeno, inače će vas pra-titi loša sreća. Vjerovatno ovo zvuči čudno, ali je u pitanju sujevjerje. Ili se ipak radi o nekom simptomu neuroze.

TRI OSOBE NA FOTOGRAFIJITri cigarete, tri galeba, sada i troje ljudi. Izgle-da da broj tri nosi sa sobom više loše sreće nego broj 13. Ako se tri osobe fotografišu zajedno, vjerovatno će ona u sredini umrijeti prva. Izgleda da su slavni koji su mladi umrli poput Kurta Kobejna uvijek bili u sredini kada su se slikali sa svojim fanovima.

NAJČUDNIJA SUJEVJERJA



Želja nas koji već četrnaest godina ustrajava-mo na pronalaženju načina da „Inicijativa“ živi i preživljava je da u njenom, jubilarnom stotom izdanju damo priliku dragoj čitateljici Oliveri Mastikosi.

InICIJaTIva: Koji je značaj za vas i vaše saradnike u proteklom periodu imala „Inici-jativa“ kao glasilo koje u fokusu ima feno-men invalidnosti, osobe sa invaliditetom, dešavanja u društvu koja utiču na položaj osoba sa invaliditetom?Inicijativa ima posebno mjesto u mom životu jer sam imala priliku da uvidim koliko je ona praktična ne samo za mijenjanje svijesti OSI o pristupu invalidnosti već i za mene kao in-dividuu. Na samom početku ste objavili seri-ju članaka psihologa sa progresivnim mišić-nim oboljenjem kako se navići na korišćenje pomagala, prvenstveno kolica. Primjenjivala sam to iskustvo u svom životu i rezultati su mi veoma dobri i korisni za mene lično. Sa dru-ge strane kao lider u svojoj organizaciji mlade stalno opominjem da čitaju Vaš časopis jer imaju zaista interesantno štivo za buduće li-dere naše organizacije. Čitajući intervjue sa mnogim Vašim gostima imaju priliku da čuju različite stavove i iskustva u životu.

InICIJaTIva: Željeli smo, a to ćemo i u bu-dućnosti nastojati, da časopis uređujemo polazeći od pristupa invalidnosti koji se zasniva na punom poštovanju dostojan-stva i ljudskih prava i uključivanju osoba

sa invaliditetom u sve segmente društva. Smatrate li da su sadržaji koje smo pu-blikovali pomogli boljem razumijevanju, promociji i prihvaćanju novog pristupa pitanjima invaliditeta od strane osoba sa invaliditetom, stručnjaka u oblasti invalid-nosti i šire zajednice? U svakom slučaju Inicijativa pomaže boljem razumijevanju invalidnosti kao pitanju ljudskih prava, a vrlo često neke teme prvi put otvori za diskusiju na našim prostorima.

INICIJATIVA: Sigurni smo da postoje sadr-žaji koje radije čitate jednako kao i oni koje rado zaobiđete. šta je to što bi željeli češće čitati u „Inicijativi“, a što mislite da bi bilo zanimljivije za različite grupe čitalaca?Zaista ne mogu izdvojiti koja rubrika je intere-santnija. Svaki put kada dođe novi broj proči-tam ga od korica do korica. Ali ako želite baš da izdvojim jednu rubriku to bi možda bili In-tervjui sa osobama sa invaliditetom. Mislim da dobro uspijete pokazati da su različitosti bo-gatstvo našeg društva, a ne razlog za diskri-minaciju jednih nad drugim.

INICIJATIVA: Smatramo da s razlogom možemo biti ponosni na četrnaest godina postojanja i stotinu izdatih brojeva. šta bi ste preporučili da činimo kako bi smo bili zanimljivi, provokativni, poželjni i kako bi slavili novi jubilej / živjeli na korist i zado-voljstvo, vas i naših dragih čitalaca?Često sam razmišljala o tome kako bi bilo do-bro da ima još nekih članaka kada u dahu pro-čitam novi broj. Međutim shvatila sam da pre-velike izmjene nisu potrebne. Možda bi bilo dobro da izlazi mjesečno redovno jer znam da se dešava da nekada budu dvobroji ili u tri mjeseca. Možda bi bilo dobro se više posve-titi zbivanjima u Evropskoj uniji i upoznavanju generalno sa njenim funkcionisanjem obzirom na procese izjednačavanja zakonodavstva koji su u toku.

RAZlIČITOST JE BOGATSTVO NAŠEG DRUŠTVA


Kriza i recesija je zahvatila sve pa tako i naj-osjetljiviji dio populacije na društvene turbu-lencije a to su osobe sa invaliditetom. Htjeli mi to ili ne mora se razmišljati o alternativ-nim načinima zarade za dopunsko punjenje kućnog budžeta. Imajući u vidu činjenicu da su osobe sa invaliditetom zbog svog fizičkog stanja ograničene u kretanju u realnom pro-storu u novije doba sve više čujemo za po-jam virtualni prostor, npr. putem Google Ear-th programa možete “stići” u razne krajeve svijeta a da ne izađete iz kućne udobnosti. Najnovije mogućnosti Google Earth najavlju-ju trodimenzionalnu ‘ šetnju’ ulicama velikih gradova koje su iz automobila snimane sa nekoliko kamera, a biće dostupno svima. Često čujemo za mogućnost zarade putem interneta. Neki kada to čuju odmah pomisle na prevaru. Koliko ima istine u tome? Da li je moguće ostvariti zaradu posjedujući samo računar i internet vezu?

ONI SU SE OBOGATIlI pUTEM INTERNETA... Ovo je čista istina, mladi su i bogati zahvaljuju-ći dobroj ideji i internetu. Evo priče o njima...

Ashley Qualls, 18 godina: Sa samo 14 godina je iz zezanja kreirala sajt Whateverlife.com, sajt koji nudi besplatne skinove za Myspace. Sajt je ubrzo doživio veliku popularnost (više od 60 miliona pregledanih strana mjesečno i 7 miliona posjetilaca!).Veliki dio svojih prihoda duguje Google Ad-sense-u (najpopularnije reklamiranje preko

neta). Napustila je školu da bi se bavila novim biznisom, a cijelim poslom rukovodi tim advo-kata. Dobila je ponudu od 1.5 miliona dola-ra za otkup domena ali je tu ponudu odbila. Procenjuje se da je zahvaljujući svom sajtu zaradila nekoliko miliona dolara!

Alex Tew, 21 godina: Ovom mladiću je na pamet pala originalna ideja kako da finansi-ra svoje studije. Ideja mu je bila da prodaje reklamni prostor (u pikselima) na home stra-ni svog sajta po cjeni od 1 dolara po pikselu. Podijelio je home stranu na 10.000 djelova po 100 piksela, što je ukupno 1.000.000 piksela na prodaju po 1 dolar/piksel. Tako je nastao milliondollarhomepage.com. Koncept je bio prost i ljudima interesantan tako se raširio velikom brzinom na netu i u medijima. Nakon četiri mjeseca je Alex Tew uspio da proda svih milion piksela (od kojih su posljednjih sto piksela prodati na Ebay-u za 35.000 dolara!).

Mark Zuckerberg, 23 godine: Sigurno vam njegovo ime ništa ne znači ali se ovdje radi o kreatoru čuvenog Facebook-a . Bio je student na Harvardu kada je odlučio da otvori sajt koji će okupiti sve studente sa faksa da bi disku-tovali međusobno i razmjenjivali predavanja. Prva verzija sajta je izbačena 2004. Godine. Uspjeh je bio momentalan i ideja je prošire-na na ostale fakultete da bi na kraju koncept bio otvoren i široj javnosti. Ekonomski model sajta se zasniva isključivo na reklamama! Procenjuje se da je do sada Mark Zuckerberg inkasirao oko 700 miliona dolara...

Alexander Levin, 23 godine: 2003 godine je lansirao sajt imageshack.us, za besplatno skladištenje i promjenu dimenzija fotografija na kome je nepotreban upis na sajt. Veoma popularan i poznat sajt, ponekad ima i preko 100.000 istovremenih poslatih zahteva. Izvor prihoda su isključivo reklame a ne zna se koli-

ZARADA pUTEM INTERNETA


ko je do sada zaradio ovim poduhvatom ali je izvjesno da se radi o velikoj količini novca.

Angelo Sotira, 26 godina: On je kreator umje-tničke online zajednice DeviantArt. Kreiran 2000. godine sajt nudi umjetnicima moguć-nost da svoje radove izlažu javnosti i disku-tuju o njima. 2008. sajt je imao 8 miliona čla-nova, više od 62 miliona radova i preko 80 hiljada novopridošlih dnevnih radova. Izvor prihoda su reklame kao i prodaja radova sa sajta. Njegovo lično bogatstvo je procjenjeno na 75 miliona dolara.

Jake Nickell, 28 godina: Sa 20 godina, 2000. godine otvara sajt Threadless.com sa 1000 dolara u džepu. Sajt je zamišljen kao online zajednica za prodaju majica na kome grafiča-ri predlažu svoje radove u nadi da će oni biti štampani na budućim majicama. Ideja je jed-nostavna: članovi zajednice glasaju za najbo-lje radove i desetak najboljih bivaju štampani na majicama koje će biti izbačene na tržištu u limitiranim količinama. Dobitni grafičari dobi-jaju 2000 dolara kao nagradu i po 500 dolara svaki put kad se izbaci nova serija majica sa njihovim radovima. Procijenjeno bogatstvo: oko 50 miliona dolara...

Chad Meredith Hurley, 29 godina: Čovjek je idejni tvorac YouTube-a. Oktobra 2006. go-dine, prodaje YouTube Google-u za nekih 1.65 billion dolara. Prije nego što je krenuo sa YouTube projektom, radio je za PayPal.

Matthew Charles Mullenweg, osnivač je naj-popularnijeg open-source blogging softvera WORDPRESS. Pohađao je srednju školu “School for the Performing and Visual Arts” gde je naučio da svira jazz saksofon.

Priznajte da ovakve priče pobuđuju maštu. Ko zna, možda će se o nekome od nas za koju godinu pisati na isti način . Primjećujem da nema nijednog imena sa prostora Bosne i Hercegovine i regiona. Također nije poznato da je neko od navedenih osoba sa invalidite-tom. Ipak neka niko ne ostane obeshrabren. Za one koji čekaju da im “dođe” ideja, je-dan od načina zarade je plaćanje po kliku ili PPC (pay per click). Sistem je jednostavan Pay per click (PPC) (plaćanje po kliku) - mo-del plaćanja kod online oglašavanja gdje se plaća samo za konkretni klik kroz oglas. Naj-poznatiji servisi koji nude ovakvu uslugu su Google adwords i Yahoo search marketing (Overture). Zatim tu je zarada uploadom. Imate li puno zanimljivih datoteka, filmova, mp3, pdf knjiga i slično jednostavno sve to aplodujte na neki od predloženih servisa i budite plaćeni kada ih netko preuzme se interneta! Zarada može biti vrlo velika s obzirom na aktualnost onoga što postavljate. Redovno aploadajte datote-ke i postavljajte linkove na što više stranica. Bitna je i veličina fajla koji aplodujute. Što je datoteka veća, veća je i zarada. Bitno: mi-nimalna veličina aploudovane datoteke ne smije biti manja od 1Mb da bi zaradili, to aplouding stranicu čini odličnom za upload pjesama. FileSonic je server za aplaud Vaših fajlova, otvoren je za nove članove i bespla-tan je. Nudi dva programa zarade: PPD (Pay per download) i PPS (Pay per sale). Korisnici su u mogućnosti da odaberi bilo koji od ova dva, a kasnije ako to žele mogu da promijene. Preporuka za početnike je da počnu sa PPD. Svaki uspješan trgovac na Internetu ulaže u svoj posao sve od sebe. Marljivim radom i odlučnošću postići ćete uspjeh sa svojim po-slom i omogućiti si stalan izvor prihoda.

pripremio: Edib S.


U svakom mitu se nalaze elementi istine. Pročitajte slijedeće odjeljke kako biste otkrili zrnce istine u svakom od mitova Internet za-rade.

Mit prvi: Zarada novca putem Interneta je LAGANA Nikad ništa vrijednog u životu ili u poslu nije lagano! Za Internet marketing i Internet zara-du potrebno je vrijeme i trud i ako vam bilo tko kaže drugačije, prodaje vam laži! Imajmo na umu da je počinjanje posla na Internetu relativno lako ako uzmemo u obzir da nije po-treban početni inventar, da nema transportnih troškova, troškova proizvodnje, izgradnje ili zaposlenika. Ali zato ima posla u stvaranju i marketingu na Internetu jednako kao i bilo gdje drugdje.

Mit drugi: BILO TKO može zaraditi na Internetu Netočno. Jednostavno nije istina! Netko tko se ne pomakne s kauča da bi nešto naučio o Internet marketingu, neće zaraditi novac jednako kao i netko tko pročita čitavu enci-klopediju o zaradi na Internetu i ne započne s održivim planom. Ako promijenite riječi „bilo tko“ iz naslova u „gotovo svatko“, dobit ćete istinitu tvrdnju.

Mit treći: Na Internetu se brzo možete obogatiti Ukoliko ne dobijete na lutriji ili postanete bo-gatim nasljednikom, ne postoji način za brzo bogaćenje! No, slično kao i u ostalim poslo-vima, možete zarađivati relativno velik novac za iznenađujuće kratko vrijeme. Samo što se to, suprotno nekim beskrupuloznim obećanji-ma, neće dogoditi preko noći. Povođenje za sintagmama „brzog bogaćenja“ je redovito gubitak vremena i novca. Radije se koncen-trirajte na to da svojim klijentima dajete ono što žele i trebaju! Fokusirajući se na zadovolj-stvo klijenata, izgraditi ćete čvrstu reputaciju i

trajni, uspješan posao koji će vam omogućiti da vodite život na način na koji želite!

Mit četvrti: Vođenje posla na Internetu je besplatno Kako bi samo bilo lijepo da je to istina! Kada bi se sintagma iz naslova promijenila u „Vo-đenje posla na Internetu ne košta mnogo“, bila bi posve istinita. Početni troškovi posla su nevjerojatno niski, a kada se počne, jedini tekući troškovi su oni za Internet vezu, konti-nuiranu edukaciju i troškove reklame.

Mit peti: „Velika lova“ Zarađivanje „velike love“ na Internetu sasvim je moguće. Postoje ljudi koji su primjeri velike zarade novca putem interneta. Međutim,nedavno provedena anketa putem Internet-ske stranice o općenitom poznavanju Internet marketinga dala je šokantne rezultat!

Prema podacima ankete: * Većina Vas koja “googla” pojmove “Internet zarada” ili “zarada na Internetu” tek je po- čela sakupljati podatke kako se na Interne- tu može zaraditi;* 48% Vas želi dodatno zaraditi, ali zadržati stalan posao;* 90% Vas ne zarađuje još ništa, a tek 7% zarađuje manje od $ 50 na mjesec; * 85% Vas nema ni Internet stranicu ni blog; * Većina Vas dobro priča i razumije engle- ski (što je velika prednost ako se želite baviti ovim poslom);* 90% Vas ne zna što je SEO (Search Engi- ne Optimization) i ne zna što je PPC (Pay Per Click);* 92% Vas je spremno uložiti 2-3 mjeseca u učenje; Iako je Internet nepresušno vrelo priča o bo-gatstvu mitskih razmjera, postoje hiljade obič-nih ljudi koji sasvim pristojno žive od rada od kuće i Internet zarade!

NAJVEćI MITOVI O ZARADI pUTEM INTERNETA


NOVA TEHNOlOGIJA

Sveučilište Pittsburgh ove godine počinje s istraživanjima.Upravljanje računarom pomoću misli mož-da zvuči kao naučna fantastika, no u savre-menim naučnim krugovima bežično povezi-vanje mozga i računara nije nepoznanica. Kako prenosi naučni portal Science Daily, američkim naučnicima dosad je uspjelo da ugrađivanjem posebnih elektroda u površi-nu ljudskog mozga omoguće ispitanicima da mislima pomiču kursor na računaru i igraju videoigrice, a u eksperimentima s majmuni-ma oni su mogli “mislima” upravljati robotizi-ranom rukom da bi se nahranili.Uz državnu podršku od sedam miliona do-lara, američko Sveučilište Pittsburgh ove će

godine početi s istraživanjima u kojima će sudjelovati ljudi koji su ostali nepokretni zbog ozljeda leđne moždine. Na površinu mozga bit će im na mjesec dana postavljene elek-trode koje će “prevoditi” poruke njihovih ner-vnih ćelija izravno u računare, robotizirane protetičke udove i invalidska kolica kako bi mogli njima upravljati.

OlAKŠANJE ZA SlIJEpEKada govorimo o slijepim osobama, prva sli-ka koja većini pada na pamet vjerovatno je bijeli štap. U bliskoj budućnosti, ta slika bit će smještena u historijske muzeje. Na putu je

zamjena: Touch and Go – pomagalo za kre-tanje slijepih osoba.Da bi imala osjećaj okruženja i prepreka koje joj stoje na putu, sa bijelim štapom slijepa osoba ograničena je na kuckanje štapom. Da bi mapirali okruženje uglavnom se oslanjaju na čulo sluha. To više neće biti potrebno.Touch and Go Natalie Ponomareve kombinu-je taktilnu, vizualnu i auditivnu podršku da bi se obezbijedio jasniji, konkretniji i tačniji opis okruženja. Pomagalo za kretanje dizajnirano je za nošenje u ruci, ramenu i pričvršćeno na pojas.Ovo novo pomagalo za kretanje ima dvije komponente: sofisticirani uređaj koji se drži u ruci i bluetooth slušalicu. Ergonomski diza-jniran uređaj za nošenje u ruci podržava tak-tilni displej koji pokazuje pravce kao reljefnu mapu. Strelica se koristi za pokazivanje pravca u kojem korisnik treba ići. Strelica ta-kođer ostaje na sredini displeja olakšavajući korisniku mapiranje njegove ili njene lokaci-je. Bluetooth slušalica obezbjeđuje dodatnu auditivnu podršku.Touch and Go jednako je djelotvoran vani: na ulici i unutra: u stanu. Pomagalo mapira puteve ili obezbjeđuje informacije o zgradi ili stanu.Pored toga, postoji još jedna karakteristika koja ga čini jednim od najpametnijih poma-gala. Zamislite da slijepa osoba hoda po sobi i da joj se na putu nađe red stolica. Touch and Go slika predmet kamerom koja je ugra-đena u uređaj koji nosite u ruci, i pokazuje ga upozoravajući korisnika.Kako osoba radi sa pomagalom za kretanje? To mora da je komplicirano. Nikako! Korisnik jednostavno treba komunicirati sa udaljenim tačkama (vani ili unutra) putem bluetooth slu-šalice da primi informacije. GPS informacije prenosi u uređaj koji držite u ruci. Touch and Go dizajniran je da vam može stati u ruku.

S engleskog prevela Tifa Tučić

TEHNOlOŠKA DOSTIGNUćA


pIJACADođe kupac na pijacu i pita prodavača: „Ko-liko su jabuke?“Prodavac mu kaže: „Što više uzmeš, sve su jeftije!“Na to će kupac: „Haj počni tovariti, pa stani kad budu džaba!“

RElIGIOZNOSTUđe mladić u apoteku i pita: “Imate li pre-zervativa?”Kaže apotekar: “Imamo, naravno.”Mladić: “Dajte mi onda jedan.”Apotekar mu da prezervativ, i taman da će mu naplatiti kaže mladić: “Ma znate, idem na večeru kod moje djevojke da se upoz-nam s njezinima. Ona ima jednu predobru sestru, mislim da i njezina sestra nešto očekuje.”I tako mu apotekar da još jedan prezerva-tiv, i taman da mu naplati kaže mladić: “Ma znate, mislim da i njezina majka očekuje nešto od mene. Dajte mi cijeli paket onda.” I tako mu apotekar da paket, naplati i ovaj ode.Večera: Svi sjeli za stol i pomolili se prije večere. Ali nakon što se sva djevojčina obitelj pomoli-la mladić se još uvijek moli. Kako je došlo glavno jelo, tako je i otišlo, a mladić se još uvijek moli. Djevojci to čudno i nonšalantno udari mladića nogom ispod stola i kaže: “Ni-kad mi nisi rekao da si tako religiozan!?” Mladić odgovori: “Ni ti meni nikad nisi rekla da ti je otac apotekar.”

VANBRAČNA pONUDA18-godišnja djevojka se povjeri majci i kaže joj kako misli da je u trudnoći već dva mje-seca. Vrlo zabrinuta majka odlazi u ljekarnu kupiti test za trudnoću i rezultat pokazuje da je trudna. Viče, proklinje, plače...kuku-lele! “Tko je ta svinja, želim znati! Smjesta reci ocu!”

Kad je napokon ostala sama, djevojka obavi telefonski razgovor i pola sata kasnije nov-novcati Ferrari se zaustavi ispred njihove kuće. Iz njega izlazi zreo gospodin, obučen u vrlo skupo odijelo i ulazi u kuću. Sjeda u dnevnom boravku s roditeljima i djevojkom i kaže im: “Dobar dan, vaša me kći informi-rala o problemu. Ja se ne mogu oženiti s njom zbog moje osobne obiteljske situaci-je, ali mogu preuzeti odgovornost i poduzeti nešto. Ako se rodi djevojčica, prepisat ću joj 3 dućana, 2 udobna apartmana, vilu na plaži i bankovni račun sa 500.000$. Ako se rodi dječak dobit će 2 tvornice uz 500.000$. Ako se rode blizanci svaki od njih će dobiti tvornicu i 250.000$. A ako kojim slučajem dođe do pobačaja...” U tom trenutku otac, koji je šutio cijelo vrije-me, stavi ruku čovjeku na rame i kaže: “Pra-vit ćeš dijete opet!”

pOTREBAN AlATNa sudu, Sudija čita presudu. „Gospodine, u vašem podrumu koji se nalazi u vašaoj porodičnoj kući pronađen je značajan broj praznih flaša, te sav potreban alat za proi-zvodnju alkohola. Stoga vas proglašavam krivim. Imate li nešto da dodate na presu-du?“„Naravno da imam. Možete me u sklopu ovoga osuditi i za silovanje“ – reče okrivl-jeni. „Kako za silovanje?“ upita zbunjeno Sudija.„Pa lijepo, i za to imam sav potreban alat“ – ljutito odgovori okrivljeni...

DJED I UNUK“Brzo se sakrij! Vidim kako ti učiteljica dola-zi kod nas kući, a ti danas nisi bio u školi!“ - kaže zabrinuti djed svome unuku.“Ali djede, ja mislim da se ti moraš sakriti. Učiteljica dolazi kod nas jer sam jutros javio da kasnim u školu zbog toga jer si ti umro!“ - odvratio je dječak...

KUTAK ZA pREDAH

Dječak nema no-ge, ali je prvak u svim sportovima!Devetogodišn j i Cody McCasland iz Colleyvillea u Teksasu rođen je bez kostiju kolje-na, te su mu na-kon rođenja morali amputirati obje noge. No, uprkos tome on se bavi brojnim sportovima. Ima 20 proteza za svaki sport, tako da bez problema trči i hoda. Sanja kako će jednog dana osvojiti zlatnu medalju na Paraolimpij-skim igrama.

Maleni Cody je najbrži dječak među svojim prijateljima. Uživa u sportu i istovremeno se bavi plivanjem i nogometom, igra čak i hokej, te trči. To što nema nogu njemu uopće ne predstavlja problem.“On ima protezu za svaku priliku. Veoma je brz i pobjeđuje u takmičenjima gdje učestvuju djeca mnogo starija od njega”, kazala je ma-

jka dječaka, Tina McCasland. Ona je dodala i to da Codyju pružaju podršku u svemu.“Činimo sve kako bismo mu omogućili da radi ono što voli. On neće dozvoliti da ga njegov invaliditet sputava”, istakla je McCasland.Codyju ne smeta ni to što svake sedmice naj-manje četiri sata provodi u bolnici, gdje ljeka-ri provjeravaju njegove proteze i namještaju ih tako da mu odgovaraju, piše Daily Mail.No, on ipak najviše voli plivanje, jer mu za taj sport nije potrebna proteza. Do sada je već osvajao zlatne i srebrne medalje na takmiče-njima za djecu s umanjenim sposobnostima.Mališan se nada da će moći učestvovati na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. go-dine.

“Definitivno ću jednog dana učestvovati u tim igrama i osvojiti zlatnu medalju”, kazao je od-lučni dječak.Iako su proteze veoma skupe, Codyjevi rodi-telji čine sve kako bi mu ih priuštili. “Ja stalno trčim i niko ne može držati moj tem-po. Imam jako mnogo proteza koje koristim. Jedna je za trčanje, druga za šetnju i odlazak u školu, a imam i protezu koju koristim dok se igram”, ispričao je devetogodišnjak.Istakao je kako želi djeci koja imaju sličnih problema kao on biti primjer i pokazati da je u životu sve moguće, bez obzira na invalidi-tet.

pRIČA O JEDNOM HEROJU


Documents

PošTovanI čITaoče,