pouke baštine

POUKE BAŠTINE

FotografijeTonko Bartulović: naslovnicaDamir Krizmanić: str. 79 (dolje), 100 (sredina lijevo, dolje lijevo), 108 (dolje desno),109 (dolje), 110 (dolje lijevo), 113 (gore desno), 127 (dolje), 139 (dolje), 140 (dolje)Ivo Pervan: str. 12, str.163 (dolje desno)

CrtežiPrema A. Freudenreichu: str. 80, 84, 85Prema E. Lokošeku: str. 51Prema M. Miličiću: str. 155, 156, 157Prema P. Touliatosu: str. 52Prema M. Zlokoviću: str. 83

Autori zahvaljuju Ministarstvu kulture RH, Konzervatorskom odjelu u Splitu na ustupljenom arhivskom materijalu.

Ostali slikovni materijal: autori

Nakladnik: Hrvatska gospodarska komoraZa nakladnika: Nadan Vidošević, predsjednik HGKUrednik: Joško BelamarićAutori: Joško Belamarić, Sanja Buble,Anita Gamulin, Andro Krstulović-Opara, Goran Nikšić, Joško Plejić, Ana ŠverkoLikovni urednici: Goran Nikšić, Ana ŠverkoIzvršna urednica: Ana ŠverkoSuradnici: Igor Belamarić, Marijan BradanovićKonzultantica: Biserka Dumbović-BilušićRecenzentice: Biserka Dumbović-Bilušić, Vesna KusinLektor i korektor: Mirko SardelićEngleski prijevod: Graham McMasterTisak: 3000© 2007 Joško Belamarić

CIP-NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA ISBN978-953-6207-77-0

POUKE BAŠTINEZA GRADNJU U HRVATSKOME PRIOBALJU

prvo izdanje

Zagreb 2007.

SADRŽAJ

PREDGOVOR 8 FOREWARD 10

1. HISToRIJSKA gRAmATIKA gRADNJE NA HRvATSKoJ obALI I poUKE KoJE SE IZ NJE mogU IZvUćI 13

2. ARHITEKToNSKA ČITANKAOblici, materijali i tehnike pOvijesnOg graditeljstvai njihOva sUvremena primjena 33

2.1. Poetika tradicionalne kuće 332.2. Prednosti i mane tradicionalnih u odnosu

na suvremene tehnike i materijale 352.3. Materijali i konstrukcije u tradicionalnoj priobalnoj arhitekturi 372.3.1. Kamen 372.3.2. Uporaba raznih vrsta kamena 382.3.3. Kamene konstrukcije 402.3.4. Struktura zidanja 412.3.5. Vapno 422.3.6. Vapneni mortovi i žbuke 432.3.7. Fugiranje 442.3.8. Žbukanje 462.3.9. Završna obrada žbukanih površina 472.3.10. Drvo 502.3.11. Krovovi 532.3.12. Pokrov 552.4. Oblici tradicionalnog graditeljstva 592.4.1. Osnovni oblici kuća 592.4.2. Nadogradnje 672.4.3. Potkrovlje 702.4.4. Luminari 722.4.5. Krovna streha 762.4.6. Dimnjaci 802.4.7. Prozori i vrata 822.4.8. Rasteretni lukovi 872.4.9. Vanjska stolarija 892.4.10. Okovi 94

3. STARo ZA Novosmjernice Za adaptacijU starih I GRADNJU NOVIH KUĆA U NASLIJEĐENOM OKOLIŠU 97

3.1. Opće smjernice 973.2. Održavanje građevine 1003.3. Preuređenje potkrovlja 1033.4. Dogradnja kuće 1103.5. Preuređenje prizemlja 1143.6. Rehabilitacija novijih građevina u rubnim zonama 118

4. pRoSToRNA SINTAKSAUREĐENJE PARCELE 131

4.1. Pojmovnik 1314.2. Pouke tradicijske gradnje u ruralnoj cjelini 1314.2.1. Odnos prema mikrolokaciji – konfiguraciji terena 1324.2.2. Odnos prema obradivim površinama 1334.2.3. Prožimanje javnog i privatnog prostora 1334.2.4. Prostor pred kućom – život domaćinstva na otvorenom 1344.2.5. Organiziranje kuća u stambeno-gospodarske sklopove sa zatvorenim dvorištem 1374.2.6. Razvoj organizacije životnoga prostora 1384.2.7. Kvalitetni primjeri obnove seoskih gospodarstava 1394.2.8. Voda – bunari i gustirne 1404.3. Stambena izgradnja u urbanoj cjelini 1414.3.1. Izgradnja u nizu 1414.3.2. Izgradnja u bloku 1414.3.3. Ulica 1424.3.4. Trg 1434.3.5. Riva 1444.3.6. Elementi uređenja parcele 1454.3.7. Hortikulturno uređenje parcele 1514.4. Najčešće pogreške u izgradnji i korištenju parcele 1594.4.3. Neadekvatna organizacija popratnih sadržaja na parceli

(garaža, vrtna kućica) 1604.4.4. Propusti u tretiranju ogradnih zidova parcela 160

5. moDELI gRADNJE poLJSKIH I RIbARSKIH KUćICA 163

5.1. Tradicija poljskih i ribarskih kućica 1635. 2. Tipološke karakteristike poljske kućice 1655.2.1. Položaj na parceli 1655.2.2. Dimenzije, krovište i pokrov 1655.2.3. Zidovi 1665.2.4. Otvori 1675.2.5. Podovi 1685.2.6. Detalji i oprema 1685.3. Današnja gradnja izvan građevinskog područja naselja 1705.3.1. Najčešće greške pri planiranju i izvedbi 1705.3.2. Upute za obnavljanje postojećih i gradnju novih poljskih kućica 174

6. UREĐENJE obALE 1776.1. Mandrači i mulići 1786.1.1. Iskustva i putokazi za održavanje i gradnju 1806.2.. Lučice i njihovi muli 1816.2.1. Pouke i savjeti prije gradnje 1826.3. Rive 1846.3.1. Pouke prije planiranja i projektiranja 1856.4. Šetnice uz obalu 1866.5. Kupališta 188

7. ZAKoNoDAvNI ASpEKTI NovIH gRADNJI I ADAPTIRANJA STARIH 191

7. 1. Zakoni kojima se uređuje oblikovanje prostora 1917.1.1. Zakon o prostornom uređenju i gradnji 1917.1.2. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 1947.2. Korisne adrese 1987.3. Mogući izvori sredstava za obnovu 199

SUMMARY 201

PREDGOVOR

Živjeti u naše doba na hrvatskoj obali trebalo bi biti dar božji. Boravak na njoj, makar koji tjedan kao turist ili namjernik, preporađa duh i često potiče na snove i planove o gradnji vlastitog azila u nekom od jedinstvenih ambijenata koje je oblikovao osjećaj za sklad i izrazito socijalne vrijednosti svakodnevnog života, u kojima još žive ljudi privlačne komunikativnosti. Riječ je, bez ikakva pretjerivanja, o jednom od najljepših kulturno-prirodnih područja uopće. I trajni i privremeni boravak na bilo kojoj točki Jadrana čini nas nemirnima zbog spoznaje da je čitav taj prostor danas na povijesnoj prekretnici, zahvaćen procesom nove gradnje koji ugrožava iznimne vrijednosti izvorne lokalne i regionalne graditeljske baštine, povijesnih ambijenata i krajolika koji je humaniziran tijekom milenija. Suočeni s brojnim problemima degradacije tog prostora koji je oblikovao naš ukupni identitet - osobni, zavičajni i nacionalni - željeli smo dati svoj prilog stručnoj analizi problematike obnove povijesnoga krajolika i ambijenta te razvijanju svijesti o njihovim trajnim vrijednostima i značenjima. Na liniji višegodišnjih nastojanja Hrvatske gospodarske komore u uspostavljanju najviših kriterija i standarda u najširem krugu kulture rada, proizvodnje i potrošnje, kao i kulture odmaranja, a uz poštovanje izvornih hrvatskih duhovnih i materijalnih tradicija,

željeli smo pokrenuti edukaciju svih sudionika u oblikovanju tog prostora. Takvu edukaciju trebaju ne samo investitori, nego i svi oni koji sudjeluju u suvremenoj gradnji, a često lutaju nošeni valovima pomodnih estetskih noviteta zaboravljajući da se svaka inteligencija - pa tako i ona kojom se novo djelo ugrađuje u već definirani ambijent - definira dobrim dijelom i sposobnošću akomodacije prema postojećemu, a osobito kada to postojeće sadrži doista neupitne vrijednosti. Željeli smo ovom knjigom „proći lekciju“ koju nam može dati tradicijska arhitektura i izvući pouke koje mogu biti korisne u procesu nove gradnje, dati neke promišljenije modele obnove postojećega graditeljskog fonda.Željeli smo da se sve to ne ispriča kroz dugačke stranice ili akademsko lamentiranje nad sudbinom zavičaja nego kroz niz fotografija, analiza, crteža i perspektiva popraćenih iscrpnim i preciznim legendama. Tim iskusnih stručnjaka razradio je sve to u sedam tematskih odsječaka. “Arhitektonska čitanka” povijesnih standarda donosi rječnik tradicijskih graditeljskih elemenata koji i danas mogu formirati stil i sadržaj kuća koje gradimo, naravno uz njihovu suvremenu reinterpretaciju, ne odbacujući niz inovacija u detaljima arhitektonske opreme. Također se donose konkretne recepture žbuke, sljubnica kamenih

8

zidova, izrade pokrova, detalji formiranja strehe i slično, usklađeno s naslijeđenim tradicionalnim modelima i uz poštovanje napretka u tehnologiji. U poglavlju „Staro za novo“ željelo se upozoriti na fleksibilnije i ekonomičnije mogućnosti rehabilitacije postojećega stambenog fonda ili, primjerice, kreativnijega korištenja zapuštenih potkrovlja brojnih zgrada od spomeničkog značenja u povijesnim jezgrama, a na tragu zaboravljenih tradicionalnih rješenja (primjerice terase, raznovrsni tipovi luminara). Konačni je cilj rehabilitacija stanovanja u njima, pokušaj traženja finijih modela planiranja svakodnevnog življenja unutar širega gradskoga i krajobraznoga konteksta, uz poštovanje naslijeđenoga povijesnog i fizičkog ambijenta. Projekt se odnosi i na konkretno oblikovanje novogradnje u već humaniziranom krajobrazu, kao i na “leksikografsku razradu” niza arhitektonskih detalja koji se mnogim današnjim sudionicima u gradnji mogu pojaviti kao problem - od oblikovanja pročelja i otvora na njima preko krova i strehe do neshvaćanja zakonitosti orijentacije zgrade. Tema “Uređenje građevinske parcele” upozorava na činjenicu da povijesna arhitektura i urbanizam nude neiscrpan repertoar rješenja uređenja dvorišta i kuće, pristupnih putova... Razrađuju se i prijedlozi nekoliko elementarnih tipova poljskih i ribarskih kućica kao odgovor

zahtjevima koji, slijedom zakona, omogućuju gradnju takvih objekata, a koji gotovo u pravilu zagađuju zavičajni ambijent i trajno deformiraju opći senzibilitet prema regionalnim standardima tradicionalne arhitekture. Analizira se i niz stoljećima primjenjivanih modela oblikovanja obale (povijesni muli, mandrači) kojima bi trebalo odgovoriti “potrebi” bezumnog nasipanja plićaka i betoniranja obale. Konačno, na pregledan i jednostavan način tumače se aspekti pravne procedure u pripremi adaptacije starog ili gradnje novog objekta.U pomanjkanju sličnih udžbenika koji bi jasno i pregledno analizirali bogatstvo povijesnih arhitektonskih struktura i elemenata koji su oblikovali naš kulturni krajobraz, ova “graditeljska čitanka“ zacijelo predstavlja tek prvi poticaj temeljen najvećim dijelom na iskustvima proučavanja baštine srednje Dalmacije, uz niz primjera iz drugih dijelova priobalja. Uopće ne dvojimo da će on motivirati nastavak istraživanja na temama koje trasira knjiga, kao i rad na sličnim „početnicama“ detaljnije razrađenim za pojedine jadranske subregije te za regije kontinentalne Hrvatske.

Nadan vidošević

predsjednik Hrvatske gospodarske komore

9

To live in this day and age somewhere along the coastline of Croatia should be a gift of providence. A stay in the area, as tourist or traveller, revives the spirit and often sets in motion dreams and plans for building one’s own refuge in one of the unique settings that have been formed by a feeling for harmony and the marked social value of everyday life, in which people with an appealing communicativeness live as well. This is, without a shadow of exaggeration, one of the finest cultural and natural regions anywhere in the world. Lasting residence or temporary sojourns in any part of the Adriatic however make us uneasy because of the knowledge that the whole of the area is today at a historical turning point, embroiled in the process of new development that sets at risk the exceptional values of the original local and regional architectural heritage, the historical ambiences and landscapes that have been humanised over the course of millennia. Faced with numerous problems of the degradation of the space that has shaped our overall identity – personal, local and national – we wanted to make our own contribution to the expert consideration of the issues of renovating the historical landscape and setting and to the development of awareness about their permanent value and importance.Following up the several years of efforts by the Croatian Chamber of the Economy to establish the highest criteria and standards in the broadest circle of the culture of work, production and consumption, as well as the leisure culture, respecting the authentic

Croatian spiritual and material traditions, it has been our intention to give an impetus to the education of all participants in the way this space is given shape. It is not only investors that need this education, but all those who take part in contemporary development, who frequently go this way and that borne upon the waves of modish aesthetic novelties, forgetting that every kind of intelligence – including that with which a new work is incorporated into an ambience that is already defined – is delineated in good part by the capability to accommodate to the existing, in particular when the current state of affairs contains incontrovertible values. In this book we want to learn and digest the lessons that traditional architecture can give us, and draw from it the morals that can be useful in the process of new development, giving some well-considered models too for the renovation and reconstruction of the existing building stock.We did not want all this to be told through many a long page or via academic jeremiads over the fate of the old home style, but rather through a series of photographs, analyses, drawings and perspectives accompanied with detailed and very accurate captions. The team of experienced experts has worked all this out in seven topic units.The “Architectural Reader” of historical standards provides a vocabulary of traditional building elements that even today can form the style and content of the houses that we are building, of course, with contemporary reinterpretation, not rejecting a number of innovations in

FOREWARD

10

the details of architectural furnishing. Concrete prescriptions are given for making plaster, for pointing stone walls, details of the formation of eaves and the like, harmonised with the inherited models of tradition while respecting advances in technology.In the “Old for New” section, we wanted to draw attention to a more flexible and economic way of rehabilitating the existing housing stock or, for example, a more creative use of the abandoned attics of numerous buildings that are of historical importance in the old town cores, making use of forgotten traditional approaches, such as the terrace and various kinds of dormer window. The ultimate object is the rehabilitation of residential use in these spaces, and the attempt to find more refined models of planning everyday life within the broader context of town and country, in conjunction with respect for the inherited historical and physical setting. The project relates also to the specific design of new development in a landscape that has already been humanised, as well as to an encyclopaedic treatment of a number of architectural details that might be a problem to many people today who are involved in building and development – the shaping of elevations and fenestration, roofs and eaves, to problems related to the lack of understanding of the way a building should be oriented.The topic “Laying Out the Building Plot” draws attention to historical architecture and town planning offering an inexhaustible repertoire of approaches to the disposition of yard and house and access points. Also worked out are proposals for several elementary types of field cottages and fishermen’s cottages, as answer to

requirements that, in line with the law, enable the building of such structures, that almost as a rule pollute the local setting and have a permanent legacy in deforming the general sensitivity to regional standards of traditional architecture. There is also an analysis of models for the coastal development accepted over the centuries (piers and small wharves) which should provide a cogent response to the so-called need for the mindless filling of shallows and concreting the coast. Finally, a reader-friendly account is given of aspects of legal procedure in preparations for the conversion of old buildings or the erection of a new structure.Considering the want of any similar manuals to give a clear and readable account of the richness of the historical architectural structures and elements that have shaped our cultural landscape, this reader of building practice must be just the first incentive based mainly on experiences of studying the heritage of central Dalmatia, along with a number of examples from other parts of the coastal area. We have no doubt at all that it will spur the continuation of research into topics that have been pioneered in this book, as well as work on similar primers worked out in more detail for some of the Adriatic subregions and for the regions of inland Croatia.

Nadan vidoševićpresident,

Croatian Chamber of Commerce

11

12

13

Od naših antičkih prapredaka do 1960. godine generacije su za izgradnju potrošile samo 120 km od gotovo 6.300 km hrvatske obalne linije. U intenzivnoj izgradnji koja je uslijedila nakon otvaranja Jadranske magistrale “zauzeto” je, do 2000. godine, novih 700 km, čime je izgled obale dramatično izmijenjen. Prema planovima koji su već doneseni ili se upravo donose, građevinsko područje trebalo bi se proširiti za još 700 km, što znači da ćemo u jednoj ili dvije generacije zaposjesti mnogostruko više nego sve generacije do danas. Ti planovi ističu da na našoj obali može živjeti deset puta više ljudi, a da će već 2015. umjesto današnjih 1.450.000 stanovnika tu živjeti oko 1.730.000 ljudi! (Vjerojatno će tako i biti, ali odakle će – u demografski gotovo recesivnoj zemlji – nadoći tih novih 20% stanovništva? Negdje je pak već obranjen doktorat s naslovom “Brač, otok za pola milijuna stanovnika”.) Samo je istočno od Jelse za građevinske zone predviđeno novih 240 ha, što je jednako površini od šest povijesnih jezgri Splita unutar Dioklecijanove palače. Najgluplja misao, koja se obično navodi (poput neke maksime) pri opravdavanju takvih prijedloga, jest da svaki progres mora imati svoje žrtve.

Unatoč neprimjerenoj ili bespravnoj izgradnji, često na najvrjednijim dijelovima, hrvatski

Jadran je među najočuvanijim prostorima Mediterana. Procesi urbanizacije se, međutim, naglo mijenjaju: umjesto socijalnih motiva koji su stajali iza izgradnji 1970-ih do 90-ih godina, danas su sve češći oni spekulativno-profitne naravi. Problemima kumuje – kao što konstatira sâm Zavod za prostorno planiranje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva – činjenica da sustav prostornog uređenja prolazi kroz duboki transformacijski proces (s prekidom kontinuirane izrade, provedbe i praćenja institucionalnih oblika urbanističkog planiranja); nedostatak finijih standarda i propisa za prostorno i urbanističko planiranje; nesigurnost jedinica lokalne samouprave u pravilima uređenja pomorskog dobra; pritisci kapitala i pritisci doseljenih ljudi; i, konačno, pomanjkanje svijesti o tradicijskim vrijednostima prirodne i graditeljske baštine čiji se najistaknutiji primjerci nalaze na UNESCO-voj Listi svjetske baštine. U našem priobalju nalazi se 7 nacionalnih parkova i 9 parkova prirode (a moglo bi ih se zacijelo još toliko registrirati), više od 100 povijesnih gradova i preko 200 mjesta vrijedne tradicijske arhitekture uz samu obalu, te još stotinjak iza planinske zavjese, dakako uz tisuće primjera humaniziranog krajolika iznimne vrijednosti.

Draguć. Pogled na naselje.

1. HISToRIJSKA gRAmATIKA gRADNJE NA HRvATSKoJ obALI I poUKE KoJE SE IZ NJE mogU IZvUćI

Pogled na starigradsko polje (slika lijevo).

Danas u Hrvatskoj 400.000 ljudi stanuje u bespravno podignutim objektima, a u Splitu i okolici je možda svaki peti ili šesti stanovnik u tom smislu izvan zakona. Tko zna koliko je od 118.000 vikendica na Jadranu podignuto ne samo s dozvolom, nego s uistinu suvislim projektom? Čitav taj skup problema ne bi smio biti brigom samo nekoliko ljudi, nego bi uspostavljenje reda u prostoru trebala postati temeljna i svakodnevna briga svakoga od nas. Želimo upozoriti na prevažnu činjenicu da su kod nas gotovo nepoznati termini održavanje ili rehabilitacija povijesne kuće, palače i ljetnikovca, ali jednako tako i održavanje često vrijednih novogradnji iz druge polovice 20. stoljeća, kao i čitavih novih naselja. Standardi i arhitektonski jezik građenja novoga nisu još uvijek preciznije određeni, a još manje se razmatra problem rehabilitacije postojećih

objekata koji su baštinjeni prostor na toliko mjesta gotovo obezvrijedili. Kada bi se, primjerice, za kriterije određivanja koje objekte danas treba rušiti uzelo ne samo nepoštivanje utanačenih urbanističkih pravila, prenamjena prostora i slično, nego i estetski izgled tih objekata, odnosno odnosi njihova oblika spram autentičnoj graditeljskoj baštini (koja je, u što se svi načelno zaklinjemo, jedna od elementarnih crta našeg kulturnog i nacionalnog identiteta) – spoznaja o dramatičnom stanju u kojemu je danas velika većina naselja uz hrvatsku obalu bila bi još očitija. Zvuči nevjerojatno da o čitavoj problematici ozbiljno piše tek nekoliko ljudi u Hrvatskoj. Na našim arhitektonskim fakultetima nema ni jedne katedre za rehabilitaciju postojeće arhitekture, a posao njenog održavanja bi trebao činiti valjda 80% sveukupne djelatnosti gradskih otaca, arhitekata, urbanista, konzervatora...

Suvremeni primjer krive primjene i izvedbe elemenata tradicijskog graditeljstva.

14

Mali je postotak povijesnih građevina preživio do danas, kada smo okruženi tvorevinama od kojih je velika većina nastala u novije vrijeme. Za relativno mali broj tih građevina možemo reći da sadrži trajne vrijednosti koje ih uvrštavaju u ono što nazivamo povijesnom, odnosno kulturnom baštinom. Iako je definicija graditeljske baštine promjenjiva, kao i određenje kulturnog dobra općenito, te iako se ti pojmovi stalno proširuju, u suvremenoj hiperprodukciji dobara sve je teže pronaći i prepoznati te trajne vrijednosti. Naš odnos prema graditeljskoj baštini je prije svega emocionalan: ona je simbol

našega kulturnog identiteta i kontinuiteta, bitan dio našega svekolikog nasljeđa. Neobično je da se u današnjem graditeljstvu malo ili nikako ne koriste iskustva tradicionalnoga graditeljstva, premda znamo da su naši stari u zadanim okolnostima znali izvući maksimum iz raspoloživih materijala i lokacije, najčešće koristeći tek minimalna sredstva. Prečesto se iz tradicijske gradnje izvlače pojedini detalji, koji se obično još i loše interpretiraju, dok se istovremeno ne prepoznaju bitne pouke kojima stare kuće obiluju.

pseudo-barokni balkon

nadogradnja obložena tankim pločama predviđenim za popločanje podova i pokrivanje krovova

betonska streha na krovuplitkog nagiba kakav ne pripada regionalnim obilježjima arhitekture

Kuća unutar zaštićene graditeljske cjeline, obnovljena i nadograđena, s nizom pogrešno izvedenih detalja i uz upotrebu neodgovarajućih materijala.

plastična stolarija na nadogradnji tradicionalne kuće

cementne fuge nagrđuju pročelje i oštećuju kamen

15

16

Tome ima više razloga: stoljetna tradicija, gdje je svatko gradio prema stvarnim potrebama i u suglasju s prirodnim i izgrađenim okolišem, gdje se dugo akumulirana mudrost ponašanja u prostoru prenosila s koljena na koljeno, prekinuta je velikim i naglim društvenim i ekonomskim promjenama. Industrijalizacijom je veliki dio stanovništva zamijenio seoski ambijent gradskim, gdje je došlo do posvemašnje otuđenosti od ambijenta. Stara staništa su napuštena i zapuštena, a čak i kad im se vraćamo, nemamo više onaj neposredni, prisni odnos prema baštini gdje su unaprijed poznata najbolja rješenja zadataka što ih nameću životne potrebe. Osim što živimo u vremenu slobodnog protoka velike količine informacija, podložni najrazličitijim utjecajima mode, reklame i “lijepih” slika koje nam se sugeriraju kao prava rješenja, još je jedan odlučujući faktor nagle promjene i otuđenja od vlastite baštine. Novi materijali, prije svega cement i armirani beton, potpuno su promijenili odnos prema graditeljstvu. Cement je relativno jeftin

materijal pogodan za brzu pripravu i ugradnju. Armirani beton ima veliku mehaničku čvrstoću i omogućuje jednostavno svladavanje konstruktivnih zahtjeva. Međutim, kao i svaki graditeljski materijal, i cement i beton traže dobro poznavanje kako bi se njihova svojstva pravilno iskoristila. Vrlo često se ta svojstva ne poznaju ili se zloupotrebljavaju na štetu kvalitete gradnje, što se odnosi jednako na konstrukciju, fiziku zgrade, na njezin izgled, kao i funkcionalnost.Pouke koje nam nudi naše staro graditeljstvo su mnogobrojne i višeslojne. Radi preglednosti, možemo ih svrstati prema osnovnim sastavnicama koje čine svako graditeljsko ostvarenje: oblik (arhitektonski rječnik, jezik, izraz, stil), strukturu (konstrukciju i materijal) i funkciju (namjenu). Sve su te sastavnice ravnopravne, iako se obično pogrešno uzima da je oblik najvažniji kod vrednovanja i interpretacije tradicionalne gradnje. Oblik proizlazi iz konstrukcije, materijala i namjene, i samo u njihovoj međuovisnosti može se stvoriti kvalitetna arhitektura.

Otok Brač, Ložišća. Kuća nadograđena na tradicionalan način, s nizom funkcionalno opravdanih elemenata.

17

Vrlo često smo u domaćoj praksi suočeni s primjerima gdje korisnici, odnosno vlasnici povijesnih građevina, smatraju da je u njihovoj obnovi i održavanju najvažnije sačuvati vanjski izgled, ili eventualno obnoviti “izvorni izgled” kulturnog dobra, dok za intervencije u unutrašnjosti, uključujući čak i izmjene konstruktivnog sustava, služba zaštite nije nadležna. Nažalost, događa se da i stručne osobe koje su uključene u proces obnove i održavanja graditeljske baštine zanemaruju značaj strukture (konstrukcije i materijala) kao bitnog dijela povijesne građevine, ponekad pogrešno procjenjujući svoje kompetencije i ulogu ostalih sudionika.Dugogodišnje zanemarivanje značaja auten-tičnih materijala, konstrukcija i tehnika gradnje u održavanju i obnovi graditeljske baštine dovelo je do posvemašnjeg izumiranja tradicionalnih zanata. Kvaliteta tradicionalne kuće temeljila

se na provjerenim standardima materijala i zanatske vještine. U novije doba tradicionalni materijali, do kojih je sve teže doći, zamjenjuju se industrijskim proizvodima. Odustajanje od visokih standarda kvalitete tradicionalnih materijala i tehnika dovelo je do zapostavljanja starih graditeljskih zanata čija je razina dramatično pala, a poneki su potpuno izumrli. Rijetki zanati, poput kamenoklesarskoga, u Dalmaciji su još uvijek na životu, ali su izgubili korak i gotovo potpuno se utopili u jeftinoj serijskoj proizvodnji. Danas se još uvijek može doći do kvalitetnog kamena i uz dosta truda je moguće naći klesara koji je u stanju izvesti zahtjevne detalje na tradicionalan način, ali i taj zanat postupno prelazi u domenu umjetničkih i restauratorskih vještina, poput toliko drugih, gotovo izumrlih tradicionalnih zanata: zidarskog i štukaterskog, tesarskog i stolarskog, kovačkog i bravarskog, limarskog i krovopokrivačkog...

Skromna seoska arhitektura jednostavnih formi nagrđena je pretenciozno oblikovanom dogradnjom inadogradnjom.

18

Izvadak iz dnevnih novina.

*

Nisu Europljani slučajno sanjali o pustim otocima, preoblikovavši u 15. stoljeću svoj povijesni projekt. Dobar Zapadnjak traži otok jednostavno zato da bi počeo iznova. Pusti otoci arhetipovi su utopije. To je utvara o tabula rasa, ili postulat drugog početka. Čovjek nije pravi predstavnik zapadne civilizacije ako u podsvijesti ne nosi misao o mogućnosti drugog početka.Činilo nam se prikladnim misli o današnjem stanju našeg obalnog prostora nastaviti s ovim rečenicama Petera Sloterdijka. U očima mnogih Europljana, ali i velikih hrvatskih investitora i arhitekata, Hrvatska je otok – oaza u kojoj žele svoje utopije pretvoriti u stvarnost. Možda im je to čak važnije od profita koji namjeravaju izvući iz gradnji što ih ovdje poduzimaju. Govorimo o problemima s projektima za suvremene kuće, hotele, škole i druge gradnje, kod kojih se arhitekti žele koristiti elementima tradicionalnog

arhitektonskog jezika. Riječ je o problemu etikete tradicionalni istarski ili dalmatinski stil, osobito kada je gradnja koja oponaša tradicionalnu tako bogato nakićena da karikira ostarjeli predložak. Jedan novinar dobro uočava da je gradnja u “tradicionalnom stilu” u ovoj zemlji postala kodno ime, nepogrešiva šifra koja razblažuje gnjev javnosti i apaurinski priječi halabuku koju svijet diže oko betonizacije, apartmanizacije i sličnih trica. Počevši od “time share” naselja u hvarskoj Križnoj luci, preko friškog Kapetanovićeva sela između Sutivana i Milne, pa do tolikih primjera duž sjevera i juga obale, motiv je uvijek isti. Investitor koji osjeti da će se naći pod kritikom javnosti zbog prekomjerne gradnje, pa vadi iz rukava posljedni, neoborivi argument - da, ali ja gradim u tradicionalnom stilu. (“Jutarnji list”, 14. listopada 2006.)

19

Koncem 19. stoljeća napravljen je projekt velikog hotela (“stabilimento di bagni”, slika gore lijevo) na mjestu nekadašnje Kneževe palače u Hvaru, što je pretpostavljalo rušenje dviju kula (slika gore desno). Tako se sunčani Hvar počeo pretvarati u austrijsku Madeiru, što nije mogla spriječiti ni energična intervencija konzervatora Bulića. Danas smo pak svjedoci “maldivizacije” Hvara! Ovu tvrdnju ilustriraju prijedlozi gradnje novih hotela u Hvaru koji bi trebali zamijeniti one zapuštene. Šatarin “Delfin” (slika sredina lijevo) odjednom izgleda kao malo remek-djelo “socrealističke moderne”, u usporedbi s novim prijedlogom (slike desno sredina i dolje). Radi se o dramatičnoj promjeni slike povijesnog prostora, o ideji neke neodređene mediteranske aglomeracije s patchworkom kvazitradicionalnih arhitektonskih elemenata, o “faksimilnom” prenošenju bez istinskog razumijevanja. Pojavljuju se tu kao inspiracija čak zagrebački Banski dvori, pored volata dubrovačkog Revelina (slika dolje lijevo)... Kolaž disparatnih stilskih elemenata nakalemljen je na rješenje hvarskih hotela. Investitor sve to radi zacijelo “u najboljoj vjeri” (jer iskustva govore da njegov management zaista pokušava oblikovati neke trajnije vrijednosti od hotelskog sustava na Hvaru, omogućujući istodobno da svi njegovi potezi budu maksimalno transparentni). Nevolja je jedino u tome što mu nije posve jasno da sve to radi u mjestu s izrazitim dignitetom lokalne arhitekture u kojoj su i neki od vrhova regionalne, nacionalne i internacionalne vrijednosti.

20

Kostanje, sklop Gojsalić.

Problem je u tome što je iščezao niz funkcija koji je motivirao određene forme tradicionalne kuće. Karakteristična dalmatinska i istarska kuća – u bezbroj inačica – svoj “ikonografski zaokružen” oblik dobivaju prije dvjesto ili sto godina. Njihov arhitektonski program i oblik prilagođeni su funkcijama, prema tisuću puta provjerenim rješenjima. To su najčešće kuće – trabakuli, s trbusima punim vina, brašna, ulja, ljudi, često i životinja. Tip tih kuća, ipak, nije okamenjeni predložak koji bi jednom zauvijek znao čuvati funkcionalne kvalitete, naprotiv – to je oblik u procesu. Prvotni kubični model ubrzo je uvršten u raznovrsne nove odnose s pridodacima masa novih krila, terasa, kuhinja, s kojima se usklađivao i prožimao skladnim omjerima. Jedan takav stambeno-gospodarski sklop bio je središte iz kojeg je proizlazilo vladanje posjedom, razloženo desecima raznovrsnih radnih operacija. To su bili sklopovi često s funkcijama obiteljskih citadela, sa žitnicama, cisternama, magazinima; sklopovi potpune dostatnosti.

Nekoć su te kuće u potpunosti izražavale koncept cjelokupnog života čitavih obitelji. U svojim unutrašnjostima i na svojim “palubama”, savršene poput Noine lađe, sabirale su te kuće sve što je služilo životu i što je u suglasju držalo obitelj (na okomici od unuka do djeda), životinje i energiju, hranu, vodu, vino, ulje, biljke, sjeme, alate... Te kuće bijahu uređeni prostor u uređenom svemiru, s kućom kao središtem seoske ili gradske privrede (obrada proizvoda, spreme i radionice, mlinice, staje...). Kuća je bila štit između neba i zemlje, između vode i vode. Kao kod sojenica, krov prima vodu i spušta je pod kuću. Kuća na selu je brod za dugu plovidbu, usidrena je na vodi jednako kao na kamenu. U gradu kroz nju protječu voda, struja, energija: kuća je jedan od priključaka na ulicu, grad, svijet. U selu ona predstavlja čitav univerzum: put, polje i nebo priključuju se na nju i sabiru u njoj.

21

Lokvičići. Podzidi. Razvoj povijesne slike ovoga prostora našao se, konačno, na dobrom putu u drugoj polo-vici 19. stoljeća, kada Dalmacija i Istra proživljavaju zlatne trenutke. Tada je čitav prostor bio blagoslovljen ljudskim radom, kad su uloženi napori da se bonificiraju malarična područja koja su bila karakteristična za polja u unutrašnjosti, koliko i za obalu (oko zapuštenih starih solana, nereguliranih potočina i ušća rijeka). Time su dovršeni tisućljetni napori da se kulturi privede svaki pedalj zemlje. Obrađivale su se i najmanje površine crljenice po kraškim udubinama, pri čemu se zemlja i rukama skupljala. Nagnuto obrađeno zemljište dovodilo se u vodoravan položaj i čuvalo od erozije kiše podziđivanjem u “podove”: mrežišta takvih “poljica” nalazimo duž čitave Dalmacije, a često ih danas otkriju tek požari borovine i podivljale makije.

22

Lastovo na pokladni utorak: “culjanje Mora” (karnevalske lutke) u prednjem planu.

Govoreći o suvremenoj arhitekturi i današnjem prostornom planiranju, govorimo zapravo o interpolacijama, jer u Dalmaciji i Istri nema prostora koji nije zasićen nekim tragom ljudske nazočnosti. Zamislimo samo kako bi sve te betonske kutije između Trogira i Splita, iznad Solina, između Splita i Omiša, u Vodicama, u Biogradu... izgledale kad bi svaka okućnica dobila po jedno stablo na svakom uglu! Kada bi se uz ceste posadili drvoredi! Minimalnim ulaganjem u hortikulturu čitav bi taj prostor mogao postati ono što je odavno trebao biti – arboretum. U krajnjoj liniji, svakoj bi se od tih kuća vrijednost tada mogla višestruko pomnožiti. Kako doći do elementarne homogenosti novih cjelina, hoćemo li ikada imati dojam da su prirodno izrasle? Možda baš hortikultura u tome može pomoći, ako već ne znamo više prepoznati što su to principi autohtonog urbaniteta i prokušani elementi tradicijske arhitekture.Preskočit ćemo u ovom proslovu sve raznovrsne tipove nepromišljenog prostornog planiranja i građenja na hrvatskoj obali – poput niza novih turističkih zona (njih 109 samo u srednjoj Dalmaciji) koje najčešće nemaju elementarnog obzira spram demografske situacije u svojoj neposrednoj okolici, pa obično pretpostavljaju veliku radnu snagu koja bi trebala doći sa strane, jer je jednostavno u blizini nema. Takav je slučaj s programom urbaniziranja uvale Livka na istočnom kraju Šolte, kao i zone jednog slovenskog poduzetnika preko puta na Braču – gdje se spominje gradnja pseudo-pustinje Blaca, pa nova turistička zona kraj Sućurja na Hvaru... Nećemo govoriti ni o problemu novih marina, zračnih luka, golf-terena, ni o tzv. industrijskim zonama u unutrašnjosti (28 takvih zona formira se samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji; a dodajmo tome i 38 “vjetro-parkova”), ni o desecima novih kamenoloma koji se otvaraju dobrim dijelom zato što je u susjednim zemljama na njih stavljen moratorij – što će u najkraćem roku devastirati krajolik koji u cjelini ima karakteristike nacionalnog parka.

Što je problematično u tome da napuštenu kuću u kojoj nitko ne živi kupi i u autentičnom stilu preuredi, Irac, Škot, Bugarin, ili svaki onaj koji će imati dovoljno novca i razumijevanja prema talogu vremena? ... Sve ozbiljne zemlje imaju tipologiju gradnje, precizno popisane arhitektonske elemente kojima se određuju jedinstveni obrasci preuređenja... Posao ministra je da uspostavlja sustav, da sistematizira, a ne da arbitrira i populistički intervenira. Kad bi postojala jasna pravila kako nešto mora izgledati, kad je dakle riješeno pitanje autentičnosti u kulturi, tada bi bilo svejedno spava li u toj kući Srbin, Francuz ili Englez. Tako nedavno piše, uobličavajući javno mnijenje, jedan hrvatski teoretičar arhitekture. Što zapravo određuje jezik arhitekture? Formalna ljuska ili integral svakodnevnih poslova, običaja, pa i obreda kojima je kuća bila školjka? Ilustrirat ćemo to primjerom.

23

Lastovo je mjesto na strmenoj padini amfiteatralnog oblika, na okomici od polja – nad kojim se svilo naselje, podigla crkva i knežev dvor – do kaštela na Glavici. Najstarije lastovske kuće mogu se datirati u 15. i 16. stoljeće i smatrati varijantom tadašnjeg tipa naše gradske palače koju prema dijelu njezine reprezentativne unutrašnjosti dobro opisuje poznata mletačka krilatica rugalica: Quattro stanze un salon, ze la casa d’ un Schiavon (Četiri sobe, jedan salon, kuća je Hrvata). Bila je to, dakle, katnica čvrstog i zatvorenog pravokutnog volumena s mirnim i funkcionalnim rasporedom otvora, gospodarskim prizemljem i stambenim katom na kojem se smjestila središnja dvoranica s pokrajnjim spavaćim sobama. To nije tip kuće koji se razvijao iz reprezentativnosti pročelja, nego zaista iz tlocrta i pune funkcionalnosti volumena razdijeljenog dosljedno na pars fructuaria u prizemlju i pars urbana na katu, rečeno vitruvijevskim terminima, budući da bi se lastovska kuća mogla promatrati kao sažeta renesansna villa rustica. Složenost funkcija

koje je trebalo integrirati pod istim krovom s vremenom je sjedinjena u preciznu geometrijsku jednostavnost. Većina kuća sprijeda je dobila visoku prostranu terasu sa sjenicom ispod koje se ljeti šire ugodne sjene i hladovina, a uvečer se ne osjeća vlaga. Na njihovim rubovima su arule, kameni sanduci za cvijeće, zidane na konzolama. Uz prozore, koji su često stilski profilirani, izbačeni su zubovi i konzole s ušicama kroz koje se uvlačila motka i o koju se vješalo rublje, voće, sagovi i drugo. Posebnu slikovitost tim sklopovima daju cilindri dimnjaka na kućama ili prizemnim kuhinjama, odnosno pećima...Te terase najkarakterističniji su arhitektonski motiv lastovskih kuća, a na njima se rijetko može vidjeti da ljudi sjede. Služile su i gradile se zapravo samo zbog posebnog razloga – lastovskog Poklada. Poklad (tradicionalna karnevalska povorka) bi se mogao tumačiti i kao simboličan sustav strogo formaliziranih oblika pamćenja kolektivnih običaja koji se potvrđuju na zajedničkoj ophodnji čitava sela unutar svoga posvećenog životnog kruga.

Lastovska kuća s terasom.

24

Pokladari se zavlače u kuće odličnijih Lastovaca da bi na prostranim terasama izveli ples s mačevima, čije figure sliče poznatijoj moreški i kumpaniji što se izvode na susjednoj Korčuli. Dakle, jednog dana u godini kuća je ugošćivala cijelo selo kojemu je trebalo tada otvoriti najreprezentativniji dio – najveću obiteljsku dvoranu i terasu, mnogo veću i širu od obiteljskih potreba. To je jedinstven primjer kako prividno efemeran obred trajno oblikuje najreprezentativniji dio kuće koji postaje najvažniji arhitektonski element u slici sela. Heidegger veli: Jezik je kuća, a mi s uvjerenjem kažemo: i obrnuto! Dakle, može li biti svejedno tko živi u toj kući i kojim jezikom govori, kojih se običaja drži? To pitamo, zabrinuti – kao i toliki drugi – nad budućnošću svakoga tradicionalnog doma.

Tradicijska kuća dobivala je svoj sadržaj, smisao i oblik samo u izravnom odnosu s poljem i radom. Konzervacija je danas, u našim prilikama gotovo bespomoćna jer je njezin socijalni efekt tu gotovo nemoguć. U takvoj situaciji su i svi revitalizacijski, detaljni i provedbeni planovi uzaludan posao. Takva kuća je danas siromašnija za ogroman raspon nekadašnjih gospodarskih potreba, a pogotovo za glavninu nekadašnje “posade” koja je u njoj stalno živjela. Siromašnija je za svoje temeljne ciljeve. Od novih sadržaja javljaju se tek garaža i luksuzna kupaonica, danas često i bazen. Unatoč svemu, njezin nekad tako visoki funkcionalni kapacitet proglašen je nedovoljnim.

Kuće pod srednjovjekovnom tvrđavom Glavaš na Dinari.

25

Restauracija nije isto što i održavanje, jer je kod prvog naglasak na novcu i tehnologiji, a kod drugog na ljudima i njihovoj svijesti o arhitektonskom prostoru i vlastitim običajima. Kako ponovno uspostaviti kopču na dojučerašnji kontinuitet senzibilnog poimanja vlastitog fizičkog ambijenta?Temeljni modul primorske kuće vidimo u tisućama varijacija: njezin korpus najčešće se diže na pravokutnom tlocrtu i ima simetrično dvostrešno krovište sa sljemenom u uzdužnom smjeru. Svako adirano tijelo mu je subordinirano tvoreći ravnotežu sklopa. U pravilu je to tektonska struktura jasnih bridova, punih zatvorenih ploha, logičnog razvoda krovova koji su usklađeni sa strukturom susjedstva. Među arhitektonskim elementima oblikovanja pročelja najvažniji je u prvom redu prozor, u pravilu uspravan – kao okvir umjetničke slike – karakterističnih proporcija širine 80-100 cm,

visine 100-140 cm, koji je jamčio male gubitke topline zimi, a svježinu kuće ljeti.Treba kazati da pri svemu tome ne govorimo samo o graditeljskoj baštini neposredno uz obalnu liniju i na otocima, nego i o onoj – već odavno poznatoj – u dubini Istre, jednako kao i o onoj – donedavna gotovo prezrenoj – u Dalmatinskoj zagori koja ne zaostaje u svojoj vrijednosti za onom “stilskom” s obale. Oblikovanje seoskih kuća, od 17. stoljeća do Drugoga svjetskog rata, ostvarilo je niz vrijednih individualnih rješenja, uvijek prisno sljubljenih s krajolikom i u organičkoj povezanosti arhitektonskih dijelova okupljenih oko gospodarskih prostora – štale i konobe, ognjišta i zdenca. Najčešće su to kubične kuće s gipkim rješenjima organizacije svakodnevna života, koje se u pojedinim slučajevima doimaju poput Gaudijevih. Građene su lokalnim kamenom koji im daje boju i patinu svoga kraja.

Imotska Poljica, sklop Domljan.

26

Njihova ljepota je u robusnoj tektonici, skladnim omjerima i geometrijskoj sažetosti, čak više nego u kamenoj građi i elementima kojima su oblikovane. To je redovito tip arhitekture adiranih blokova, tip koji se nije razvijao iz reprezentativnosti pročelja, nego u pravom smislu iz tlocrta i pune funkcionalnosti volumena. Zbog toga i danas njihovi interijeri, preoblikovani prema suvremenim potrebama, mogu ponuditi vrhunski komfor. Fleksibilnost njihova ukupnog arhitektonskog organizma na širokim parcelama koje zelenilo prožima (u redoslijedu: polje – vrt – perivoj – stablo – arula – pitar na prozoru) omogućava im da se danas rehabilitiraju i vrate novom životu. No, u fondu graditeljske baštine mnogo je morfoloških elemenata koje ne bismo htjeli uzeti za uzore. To se u prvom redu odnosi na distinktivne odlike arhitektonskih stilova, jer nam je daleka svaka pomisao o povratku nekom neostilu. Uostalom, premda ih opravdano smatramo spomenicima svoga doba – neorenesansna vijećnica i kazalište na dubrovačkoj Placi, ili neogotičke zgrade suda i škole na trogirskoj obali, nisu se stopile sa svojim povijesnim jezgrama, kao ni brojne druge neostilske kuće, crkve, vijećnice, hoteli (u Jelsi, Šibeniku, Splitu...). Samo stilski relativizam (zovemo ga pluralizam) našeg doba nalazi romantičnim lažne bifore i arkature, kruništa i štukature na tim zgradama, ili tirolske strehe na željezničkim

postajama i vilama. Već više od stoljeća traga se za uzorima reprezentativnih povijesnih stilova, dočim se ljepota sastoji u omjerima i jednostavnosti, praktičnosti, te iznad svega u urbanističkoj sintaksi lokalnog graditeljstva. Nažalost, podražavanje toga graditeljstva nije moguće, jer je pretakanje jednog stvaralaštva, tako prisno zagrljenog svojim vremenom i uvjetima, u drugačije društvene i vremenske okvire također varka. To bi značilo uvlačenje našeg vremena, brzog kao stonoga, u puževu kućicu. Prirodno izraslom folkloru ne da se prići znanjem nastavnika, površnim zanosom diletanta, niti mrtvim tapkanjem muzealaca i konzervatora, već samo stvaralačkim dodirom svježe darovitosti novog graditelja. Novi arhitekti (...) bi ovu baštinu trebali prožeti jasnoćom svoje stvaralačke koncepcije koja teži

Kuća koju sam autor od milja zove “Pink Panther”, a mediji propagiraju kao poželjni primjer arhitekture na našoj obali.

27

Lastovska “Bijela kuća” podignuta je na najnepovoljnijoj mikroklimatskoj poziciji u selu, na najvećem naplovu u Dalmaciji. Kao i mnoge slične kuće, ona karikira svaki od navodnih elemenata suvremenog arhitektonskog jezika. Tu se posebno ističe oblikovanje, program, te simbolička funkcija koju je kuća morala steći jer se arhitektura može tumačiti jedino u kontekstu. Naime, nema apstraktne i neutralne forme kada se gradi u ambijentu koji je definiran u svom simboličkom kontinuitetu i koji je odavno učvrstio svoja značenjska uporišta u mentalnoj mreži svakog stanovnika. Bijelu kuću “krasi” niz iščašenih uglova, nejasni ulazi, predimenzionirani zubati krov koji je već dan nakon gradnje nametnuo niz problema zbog prokišnjavanja i održavanja, agresivne betonske traverze nepotrebno izvučene u prostor, viseće aluminijsko-staklene adicije... Dimenzije, oblici, proporcije, boje i materijali nisu srasli sa sveukupnim lastovskim graditeljskim nasljeđem i djeluju kao maska navodnog suvremenog prosperiteta.

da kroz stan i naselje ponovno izmiri čovjeka sa zemljom i sredinom u kojoj se rodio, gdje živi i radi. Tako glase plemenite, a tako teško ostvarive želje Cvite Fiskovića (1982.) kojima teže i autori naše “početnice”. U tom smislu pokrenut je, dakle, projekt Pouke baštine za gradnju u hrvatskome priobalju, nastao kao pokušaj potpore akcijama u zadnjih nekoliko godina što su ih pokrenuli posebice Savjet za prostorno uređenje i Ministarstvo kulture, čime bi trebalo zaustaviti negativne tendencije u našem prostoru. Želimo konačno ustrojiti pravila “kako nešto mora izgledati”.

*Konzervatori svakodnevno ostaju zapanjeni činjenicom da neki i od najvrsnijih arhitekata ne znaju više nacrtati obični luminar, grundal... Zbog svega toga se Hrvatska gospodarska komora obratila interdisciplinarnom timu povjesničara umjetnosti, arhitekata i konzervatora, da razradi svojevrsni vademekum – “arhitektonsku čitanku” s poukama koje se i danas mogu izvući iz hrvatske graditeljske baštine, a mogu biti od velike koristi investitorima, korisnicima i arhitektima, dakle, podsjetnik na tako često zanemarena pitanja tipologije kuća, karakterističnih detalja njihova oblikovanja i općenito njihova odnosa prema onome što se zove genius loci. Pritom se, bez nametanja samo jednog arhitektonskog dijalekta ili jednog tipa građenja, želi upozoriti na prednosti tradicionalnog oblikovanja kuće koje je u mirijadi rješenja dokazalo snagu, ljepotu i svakovrsnu vrijednost. Želimo ponuditi knjigu, razumljivu svakome, s preporukama koje će ići za jednostavnim i apsolutno primjenjivim prijedlozima ilustriranim fotografijama i crtežima s iscrpnim i krajnje preciznim komentarima. Knjiga je namijenjena prvenstveno vlasnicima starih stambenih kuća, koji ih žele popraviti ili adaptirati, investitorima koji se pripremaju za novu gradnju u postojećem naselju ili kultiviranom pejzažu, ali i arhitektima i planerima, kao i ostalim zainteresiranima za probleme održavanja, obnove, adaptacije ili izgradnje. Svjesni da je teško pod istim naslovom

28

okupiti različite regije kao što su Dalmacija s otocima, obalom i Zagorom, te Kvarner i Istra, pokušali smo podcrtati sličnosti u tradicijskoj arhitekturi, ali i u problemima koji su zajednički cijelom našem priobalju. Detaljnija tipološka i morfološka analiza stambene kuće po pojedinim regijama trebala bi biti jedan od sljedećih projekata.Nije nam namjera pružiti recepte za nešto što se još uvijek zove “regionalnom arhitekturom”, nego naprotiv, analizirati taj trend koji je u praksi (često i s potpisom naših vodećih arhitekata) karikatura tradicionalnih arhitektonskih elemenata (s kilometrima betonskih arkada, s prelomljenim krovovima često nevjerojatne geometrije, besmislenim balkonima, velikim prozorima koji su većim dijelom godine posve zatvoreni...). Podlisci o nekretninama koji se tiskaju, primjerice, uz “Slobodnu Dalmaciju” i “Jutarnji list”, nažalost često posve nekritički propagiraju izrazito loše primjere takve nove gradnje i “restauracije” stare.

Knjiga nudi brojne fotografije, nacrte i analize, s nizom varijantnih rješenja za oblikovanje “pete fasade” krovova, luminara, streha..., jer se valja sjetiti da je krov kuće ujedno i krov naselja. Ta rješenja odnose se u prvom redu na restauraciju i rekonstrukciju postojećih građevina u povijesnim cjelinama, te na arhitektonsko-urbanističko konsolidiranje periferija naselja (preporuke kojima bi se mogli rehabilitirati mnogi objekti koji se smatraju “divljim gradnjama”). Smatramo, naime, da se oni u mnogim slučajevima jednostavnim “retušima” mogu preoblikovati u estetski i funkcionalno prihvatljive gradnje. To se naročito odnosi na bezbrojne primjere nedovršenih kuća. Naime, postoji jedna opća konstatacija. Te tisuće kuća na našoj obali, koje nas toliko iritiraju, često nisu ništa ružnije od tisuća kuća koje ćemo vidjeti u Italiji, Francuskoj ili Španjolskoj. No, kod nas su vječno nedovršene, neožbukane, često bez krova, u pravilu bez ogradnog zida, bez posađenog stabla...

Tipična useljena nedovršena gradnja.

29

Mnogo od svoje vjerodostojnosti, kod kuće i u svijetu, današnja hrvatska Vlada zahvaljuje odlučnosti kojom se uhvatila u koštac s višedesetljetnim procesima uzurpacije prostora, s nekontroliranom urbanizacijom i divljom izgradnjom. Svjesni smo toga da je riječ tek o prvom i nužno parcijalnom pokušaju zaustavljanja mnogovrsnih oblika degradacije cjelokupnog ambijenta našega svakodnevnog života. Tome kumuje u prvom redu pomanjkanje odgovarajuće prostorno-planske dokumentacije, ali, rekli bismo, još više posvemašnja dez-orijentacija investitora, kao i samih arhitekata, u pogledu nove izgradnje koja u najvećem broju slučajeva teži nekom novom originalnom rukopisu, zaboravljajući ili ne shvaćajući da su se sa sličnim pitanjima suočavale generacije prije nas, živeći pod istim suncem i pod istim kišama i olujama, na istim parcelama, pa često i sa sličnim željama za komfornim življenjem. Mislimo da bi Vladin program uvođenja reda u prostor bio još vjerodostojniji kad bi se, paralelno s uklanjanjem divlje izgradnje i pojačanom

Pazin. Zapuštena stara kamena kuća.

kontrolom donošenja prostornih planova, pokrenuo i program rehabilitacije postojećega građevinskog fonda. Jedan od zadataka našeg projekta sastoji se i u senzibiliziranju javnosti za probleme kulturne baštine shvaćene u njezinu najintegralnijem vidu, u prvom redu u tumačenju prednosti rehabilitacije stanovanja u povijesnim jezgrama, odnosno u programiranju poglavlja jednog posve praktičnog management-plana, recimo za Dioklecijanovu palaču, Trogir, Rab, Korčulu, Poreč... Pritom mislimo da možemo ukazati na mnogo fleksibilnije i ekonomičnije mogućnosti rehabilitacije postojećeg stambenog fonda ili, na primjer, kreativnijeg korištenja posve zapuštenih potkrovlja brojnih zgrada od spomeničkog značenja u brojnim povijesnim jezgrama, a na tragu zaboravljenih tradicionalnih rješenja (terase, raznovrsni tipovi luminara...). Konačan je cilj rehabilitacija stanovanja u njima, pokušaj traženja finijih modela planiranja svakodnevnog življenja unutar širega gradskog i krajobraznog konteksta, uz poštovanje naslijeđenog povijesnog i fizičkog ambijenta.

30

(Ne zaboravimo pritom da je 2001. u Hrvatskoj bilo 220.000 napuštenih stanova, a vjerojatno još toliko zapuštenih, iako u upotrebi.) Vjerujemo da naša povijesna graditeljska baština može biti besplatna škola graditeljstva u kamenu, gramatika beskonačnih varijacija oblika...

U ovom priručniku ne možemo se šire baviti i problemima rehabilitacije “vezivnog urbanističkog tkiva”, makar je lako konstatirati da na čitavoj obali ne nalazimo niti pokušaja uobličenja neke nove jezgre stambenih kuća, slijedom pravila neke povijesne, toliko prokušane i uspješne urbanističke sintakse (kojoj se, inače, svi frazama dive). Makar je takvo “vezivno” tkivo i u zadnjem povijesnom selu nastajalo spontano, prirodno, ali očito izvodom iz stotina svakodnevnih radnih i običajnih poveznica koje se više ne daju nametati. (Pogledajmo samo fenomen dvora unutar tijesno povezanih kuća – istinske četvrte dimenzije tradicijske arhitekture koja je na ingeniozan način, i na otocima i u dubini zaleđa, dobar dio života organizirala pod vedrim nebom, kao dnevni boravak, radni prostor...) Tamo gdje se izvodila

nova, suvremena parcelacija namijenjena novoj izgradnji, uvijek po brzom postupku – parcele u pravilu nisu omogućavale uspostavu nekoć normalne urbanističke sintakse. K tome se gledalo da takva brza parcelacija bude što labavija u određenju konačne urbane namjene. Kao da je općenito sve određeno zahtjevima za brzinom građenja, brzinom projektiranja i brzinom odobravanja papirâ.

Konačno ponovimo, ovo zaista nije priručnik za poduzetničke spekulacije s novim turističkim naseljima i kolonijama vila. Ako se već mora graditi takav kompleks vila kao u Savudriji (u lancu Kempinski) – “jedina greenfield investicija takve vrste u zemlji” – i ako se već mora graditi naselje vila po modelu jednog splitsko-slovenskog poduzetnika (s pseudo-bračkim kućama pod kamenim krovovima), sigurno je bolje da te građevine budu građene suvremenim izrazom, a ne kao surogat nekog istarskog ili otočkog naselja. Mi, naime, govorimo o interpolacijama unutar starog povijesnog tkiva, o “opšivanju”, ili konsolidiranju postojeće gradnje.

Podbablje, zaseok Kujundžić-Lujan. Prostor pred kućom u sjeni odrine.

31

Arhitektura se razvija i danas, novim pogledima na suvremene potrebe i na suvremenu tehnologiju, pa ovaj priručnik ni u kojem slučaju ne kani inhibirati moderni arhitektonski izraz novogradnji u plain-airu. Uostalom, teško je zamislivo da uistinu kreativna moderna arhitektura može nastati bez kreativnog dijaloga sa svojim prirodnim ambijentom i s povijesnim presedanima. Ipak, kao što to veli jedan od najupornijih boraca tradicionalne kulture građenja kamenom: “Netko će reći da bi trebalo imati posebne institute... (no) na županijskoj je razini potrebno (barem) izraditi ‘savjetnik za građenje’ za sva mala urbana i seoska mjesta i zaštićene ambijente, kao priručnik u kojemu se detaljno opisuju oblici, detalji i konstrukcije, s konačnim ciljem da to kao udžbenik uđe u srednje tehničke škole, zidarske zanatske škole, na geodetske, arhitektonske i etnografske fakultete, u klesarsku školu, da to posluži kao polazni dokument koji će se dopunjavati i usavršavati na tim istim institucijama.” Naše ambicije ne sežu tako daleko, ali duboko vjerujemo da će ova “početnica” ispuniti očekivanja ukoliko sva građa koju iznosi, uistinu po prvi put pod ovakovim lukom, doživi istinsku kritičku recepciju, nadopune, sugestije i korekcije od

Grubišići, Trilj.

stručnjaka, investitora i poštovaoca hrvatske graditeljske baštine raznorodnih profila, kojima je čitava ta problematika na srcu i koji bi je trebali oblikovati u živ, praktičan vodič kroz pouke koje nam povijest besplatno nudi.

Arhitektura i prostor u kojemu gradimo zrcale stanje nekog društva bez iskrivljavanja i skrivanja. Stoga svi zajedno moramo biti svjesni svoje duboke socijalne odgovornosti. Kao konzervatori reći ćemo samo, kao za utjehu, ali iz punoga uvjerenja: rehabilitacija i konzervacija će, vjerojatno već za dvadesetak godina, a možda i prije, postati glavna strategija u oblikovanju i interpretiranju kulturnog svijeta. Kao odgovor na novu gradnju, poduzetničku pohlepu i na daljnju demokratizaciju luksuza razvit će se “kulturna ekonomika”, jaka administrativna infrastruktura konzervacije i holistički management prostora, te – vezano uz to – kontinuirani proces konzervatorske naobrazbe. Rehabilitacija i konzervacija postojećeg prostora nužno će morati postati način razmišljanja i življenja, a ne samo profesionalna djelatnost. Kao i ekologija, čiji će postati dio! Što prije to shvatimo, više ćemo Lijepe naše sačuvati za budućnost nas i naših baštinika.

32

33

2. ARHITEKToNSKA ČITANKAOBLICI, MATERIJALI I TEHNIKE POVIJESNOG GRADITELJSTVA

I NJIHOVA SUVREMENA PRIMJENA

2.1. Poetika tradicionalne kućeČesto se zapitamo kako je u stiješnjenim stam-benim prostorima bilo moguće organizirati život mnogočlanih obitelji u – po današnjim mjerilima – lošim higijenskim uvjetima, pri nepraktičnom rasporedu prostorija i nedostatku privatnosti. Međutim, imajući u vidu vremen-ski, prostorni i društveni kontekst u kojem su

građene, stare nas kuće oduševljavaju svojom racionalnošću, logičnošću i ljepotom. Kuće u uskim ulicama nisu imale mnogo svjetla, za-dah je vladao i pored stalnog propuha, a stanovi su bili hladni i vlažni. Ipak, poštivanje strogih pravila, standarda i tipologije gradnje svodilo je ove neugodnosti na podnošljivu razinu.

Ulica u Visu.

Kuća u Grožnjanu (slika lijevo).

34

Prostori starih kuća slikoviti su i poetični, uz velike kontraste svjetla i tame i raznovrsne ugođaje, od potkrovlja, u kojem je obično smještena kuhinja s ognjištem, preko stambenih katova do gospodarskog prizemlja i podzemlja u kojem je često smještena cisterna s vodom. Stalno kretanje ljudi i materije gore-dolje vodilo je međusobnom prožimanju dnevnih aktivnosti i pridonosilo kompaktnosti i prisnosti obiteljskog života.Suvremeni čovjek, zamoren prebrzim tempom života i potrošačkom groznicom koji su rezul-tirali nekontroliranom potrošnjom prostora i zagađenjem jeftinim proizvodima kratkoga vi-jeka, sve češće u povijesnim ambijentima pro-nalazi izgubljeno uporište i utočište. Unatoč tome, rijetko se istinski prepoznaju sve one brojne kvalitete tradicionalnog načina gradnje koje stanovanju daju emocionalnu toplinu i hu-

mani okvir. Suvremena arhitektura redovito je lišena topline i prisnosti koju nam pruža naša graditeljska baština, čijim se proučavanjem i korištenjem tako dobivenih iskustava može znatno unaprijediti kvaliteta novih ili adapti-ranih starih stambenih kuća, a time i ukupnosti života u našem podneblju.Na ovome mjestu ukazat ćemo na niz rješenja iz tradicionalnog graditeljstva koja bi trebalo koristiti pri popravcima starih kuća, njihovih adaptacija, rekonstrukcija i dogradnji, ali koja isto tako mogu dobro poslužiti i kod novograd-nji, osobito ako se one nalaze u starim naseljima ili kultiviranom pejzažu. Na taj način mogu se izbjeći pogreške koje, najčešće u najboljoj namjeri, čine današnji graditelji ne shvaćajući da, ma koliko su naizgled male, one mogu znat-no narušiti zatečeni sklad.

Stambeni sklop u Pazinu. Arhitektura kao okvir prisnog obiteljskog života.

35

2.2. Prednosti i mane tradicionalnih u odnosu na suvremene tehnike i materijale

Da su kuće građene na tradicionalan način višestruko trajnije od suvremenih, jasno poka-zuje njihova višestoljetna uporaba. Vijek traja-nja suvremenih građevinskih materijala rijetko prelazi stotinu godina. Gradnja suvremenim materijalima i konstrukcijama jest jeftinija i brža, ali su njihovo održavanje i popravci znat-no teži. Materijal koji je danas u najširoj upo-rabi – armirani beton – nakon 70 do 100 godina obično je toliko oštećen da je njegova sanacija vrlo složena, skupa i najčešće neisplativa, pa je u “razvijenom svijetu” uobičajeno da se beton-ske zgrade ruše i ustupaju mjesto novima i prije nego što njihovo održavanje postane preskupo. Najveći dio suvremene arhitekture stari na ružan način, osobito ako održavanje nije naj-bolje (što je i najčešći slučaj). Nasuprot tome, stare kamene kuće su, uz adekvatno održavanje, gotovo vječne. One stare dostojanstveno, a nji-hova vrijednost s protokom vremena raste.

Osim što su trajniji, tradicionalni graditeljski materijali su i zdraviji. Nakon što su odavno prerasla opčinjenost suvremenim materijalima i tehnološkim inovacijama, “ekološki osviještena društva” ponovo su prepoznala kvalitete zdravog okoliša koje pruža tradicionalno graditeljstvo.Ono što se danas smatra glavnom manom tradi-cionalnih materijala i tehnika gradnje je njihova cijena, kao i potreba redovitog održavanja.

Propalu armirano-betonsku konstrukciju krovne strehe vrlo je teško sanirati.

Pazin. Slabo održavana stara kuća i u polaganom propadanju zadržava svoje dostojanstvo.

36

No, ako se ti problemi sagledaju dugoročno, onda se početna investicija svakako isplati. Na primjer, drvene prozore i kapke treba svakih nekoliko godina bojati, dok njihova metalna ili plastična verzija ne traži gotovo nikakvo održavanje. Međutim, životni vijek metalnih i plastičnih prozora je neusporedivo kraći, a kad se oštete, obično ih je isplativije zamijeniti novima nego popravljati. Naravno, i s estetske strane prednost je uvjerljivo na strani drveta.Tradicionalni materijali su sigurno teže dos-tupni na tržištu, što ih čini skupljim od indus-trijskih proizvoda. Prihvaćanjem takvog stanja i spuštanjem kriterija, odnosno dozvoljavanjem uporabe suvremenih zamjenskih materijala i konstrukcija umjesto da se ustraje na izvornima,

zatvara se začarani krug. Nasuprot tome, ustra-javanjem u zahtjevima da se koriste tradicional-ni materijali i konstrukcije, osobito u radovima na popravcima i održavanju starih kuća, ali i na novima koje se podižu u starim ambijentima, povećava se tržište za stare materijale i zanate, čime i njihova cijena postaje dostupnijom.Sve to postaje još važnije kad se zna da je u ekonomski razvijenim zemljama udio obnove građevinskog fonda sve značajniji u odnosu na novu gradnju. Trebalo bi uložiti dosta truda u re-vitalizaciju tradicionalnih zanata i u obnovu iz-vora odgovarajućih materijala da bi se pokrenuo jedan potencijalno vrlo značajan segment gra-diteljstva, kao i nacionalne ekonomije u cjelini.

Zapuštena tradicionalna škura mogla bi još dugo trajati uz manje popravke i bojanje.

Pazin. Tradicionalne drvene vratnice i prozorska škura na izlogu.

Plastični prozor i strojno obrađen kameni okvir bitno umanjuju autentične vrijednosti tradicional-nog ambijenta.

Aluminijska vrata i grilje ne uklapaju se u tradi-cionalni okvir.

37

2.3. Materijali i konstrukcije u tradicionalnoj priobalnoj arhitekturiPored oblika i funkcije, jedan od konstitutivnih elemenata svake građevine čine konstrukcija i materijal. Te su dvije komponente međusobno u uskoj vezi, pa tako oblik i vrsta konstrukcije ovise velikim dijelom o materijalu od kojeg je građena. U hrvatskom priobalju su tradicio-nalne kuće građene najčešće od kamena zida-nog u vapnenom mortu, a međukatne i krovne konstrukcije su od drveta.

2.3.1. KamenIako postoje mnogobrojne varijacije u vrsta-ma kamena kojima su građeni zidovi, veličini i obradi klesanaca, načinu slaganja i količini upotrijebljenog vezivnog sredstva, kao i u iz-boru pokrova (kamena ploča, razne vrste cri-jepa), osnovne karakteristike tradicijskog gra-diteljstva stoljećima se nisu mijenjale.

Pag. Suhozidne pregrade u polju.

Draguć. Zidanje grubo obrađenim kamenom u vapnenom mortu.

38

2.3.2. Uporaba raznih vrsta kamenaRazne vrste kamena upotrebljavaju se za različite svrhe, ovisno o mehaničkim svojstvima (čvrstoći, otpornosti na habanje), o izgledu i o obradi. Najveći broj građevina i čitavih naselja građen je od materijala koji je vađen u blizini. Za izradu arhitektonske dekoracije birao se ka-men koji je pogodan za finiju obradu, dok je čvrstoća bila od manjeg značaja. Za popločanje ulica, naprotiv, potreban je kamen otporan na habanje. Tako je na primjer u Dubrovniku većina zgrada građena od korčulanskog kame-na, dok je za popločanje upotrebljavan lokalni, tvrđi kamen koji nije pogodan za finu obradu.

Dubrovnik. Pločnik od lokalnog, a pročelja od korčulanskog kamena. Višnjan. Pločnik od lokalnog kamena.

Grožnjan. Pločnik od lokalnog kamena.

Vrboska. Pločnik od oblutaka (“kogula”).

39

Danas je uporaba kamena uvjetovana njegovom dostupnošću na tržištu, gdje se s jedne strane nudi velik izbor uvoznog kamena i mramora, dok je lokalni kamen zastupljen s malim bro-jem varijeteta. Većina starih kamenoloma je iscrpljena ili ugašena, a mnoge vrste lokal-nog kamena koji bi mogle biti dostupne zane-marene su i gotovo zaboravljene. Zbog slabog poznavanja svojstava pojedinih vrsta kamena, ali i zbog uvažavanja pretežno njegova izgleda nauštrb ostalih karakteristika, često se pogrešno koristi – na primjer kamen neotporan na atmos-ferilije postavlja se na pročelja, ili se kamen po-datan za klesanje postavlja na podove gdje se prebrzo troši.

Pogrešna upotreba strojno rezanog mramora raznih vrsta koji odudara od tradicionalnog pločnika izrađenog od lokalnog kamena.

Pogrešno izveden dimnjak od tankih kamenih ploča doima se kao da je od kartona.

U novije vrijeme učestala je pojava postavljanja montažnih građevina, uglavnom trgovačke ili ugos-titeljske namjene, koje su svojevrstan hibrid seoske i gradske arhitekture, s krivo upotrebljenim oblicima i materijalima koji samo izdaleka podsjećaju na tradicionalno graditeljstvo. Ponekad su građene od betona i obložene tankom prirodnom, strojno re-zanom pločom, a ponekad su čak lijevane od plastike koja oponaša kamen.

Pročelje novogradnje obloženo kamenom rustične obrade u lažnom “ciklopskom” vezu, prenesenom iz gradnje potpornih zidova. Taj, inače najrobusniji način zidanja, ovdje je postao tanka dvodimenzi-onalna obloga, a nesnalaženje u tretmanu nadvoja iznad prozora i vrata, te obloge uskih ploha beton-skih lođa, poprimilo je karikaturalne razmjere.

40

dovoljna da ponese nekoliko katova. Ukoliko je zidanje kvalitetno, s konstruktivne strane obično nema problema da se na postojeću visinu doda još jedan kat. Vanjski zidovi su redovito iste de-bljine, bez obzira nose li samo vlastitu težinu ili još i težinu međukatnih i krovne konstrukcije. Relativno velikom masom zidova postiže se do-voljna toplinska izolacija, čime se štedi energija, ali i smanjuje mogućnost kondenzacije vlage, a time i pojava gljivica. Osim što predstavljaju do-bar akumulator topline, kameni zidovi građeni u vapnenom mortu su paropropusni, što znači da kuća “diše”.

Kostanje, tlocrt sklopa Gojsalić. Svi zidovi su jednake debljine, bez obzira na pružanje međukatne konstrukcije.

2.3.3. Kamene konstrukcijeNajjednostavniji oblici kamenih konstrukcija izvedeni su u suhozidu, koji je služio uglavnom za gradnju ogradnih zidova, poljskih kućica i pomoćnih zgrada u seoskim domaćinstvima.

Brač. Poljska kućica u suhozidu.

Međutim, najčešći način gradnje kamenom su zidane konstrukcije u kojima se osim kamena kao osnovnog materijala pojavljuje i mort kao vezivno sredstvo. Stambene kuće u pravilu su građene priklesanim ili bolje obrađenim ka-menom u vapnenom mortu. Debljina zidova proizlazi iz karakteristika materijala, načina zidanja, zahtjeva nosivosti i fizike zgrade (termičke izolacije). Tisućljetnim iskustvom debljina vanjskih zidova tipične stambene kuće ustalila se na jedan lakat do dvije stope (oko 50-65 centimetara). Ta debljina zadovoljava klimat-ske uvjete, a u konstruktivnom smislu je sasvim

41

Korčula. Kamena pročelja. Lijevo – predviđeno za žbukanje; desno – fino klesano.

2.3.4. Struktura zidanjaKameni zidovi redovito su građeni s dva lica, dok je sredina ispunjena kamenom sitneži u obilnom mortu. Dva lica obično nisu povezana vežnjacima, pa stabilnost zida uvelike ovisi o pravilnosti klesanja i o kvaliteti morta. Često je kvaliteta zidanja dvaju lica različita, osobito ako se pročelje ostavlja neožbukano pa su klesanci pravilnije obrađeni, dok se unutrašnje, ožbukano

Presjek kamenog zida s dva lica.

lice gradi od nepravilnijih blokova. Kamen se slaže u horizontalne redove – “korše”. Visina kamena u pojedinom redu je ujednačena, dok se redovi mogu međusobno razlikovati. Ponekad su – osobito u rustičnoj gradnji – donji redovi krupniji, a prema vrhu zida se usitnjavaju radi lakše ugradnje. Vanjski bridovi kuće obično su građeni od većih i pravilnije obrađenih kle-sanaca, koji su ponekad reljefno istaknuti.

Omiš. Žbukano pročelje. Karakteristična obrada ugla.

Split, Manuš. Pročelje pučke kuće građeno od grubo klesanog kamena, s uglovima od većih blokova.

42

2.3.5. VapnoGašeno vapno jedan je od osnovnih tradicio-nalnih građevinskih materijala. Najkvalitetnije vapnene žbuke i mortovi dobiju se upotrebom dobro ugašenog vapna koje je odležalo, naj-bolje 2 godine ili više. Takvo vapno može tra-jati dugi niz godina ako se pravilno čuva – bez prisustva zraka (zaštićeno slojem vode). Dugim odležavanjem u vodi vapno se rastvara na najsit-nije čestice koje se vezuju s vodom tako da ne preostaje ni malo živog vapna. Nakon ugradnje gašeno vapno postupno prima ugljični dioksid iz zraka, ispušta vodu (suši se) i ponovo pret-vara u kalcijev karbonat (proces vezivanja).Danas je do kvalitetnog gašenog vapna relativno teško doći, jer se umjesto njega koristi indus-trijski supstitut – tzv. hidratizirano vapno, koje je znatno lošije, jer ono u tehnološkom procesu proizvodnje gubi dio vezivnih svojstava. Zbog toga mu se radi boljeg i bržeg vezivanja kod spravljanja žbuke i morta obično dodaje ce-ment, koji se počeo koristiti u graditeljstvu u 19. stoljeću.

Vapnena žbuka se nanosi u dva sloja. Donji, grublji sloj je istog sastava kao mort u fugama. Gornji sloj je vrlo tanak (“inkarat”) i obično zaglađen (gore).Vapnena žbuka daje osnovni karakter tradicionalnoj građevini. Čak i kad propada, zadržava dostojanstvo autentičnog materijala. Na oštećenim dijelovima vide se donji, grublji slojevi, a na završnom sloju, koji je pigmentiran, uhvatila se i patina (dolje).

43

2.3.6. Vapneni mortovi i žbukeVapneni mort najstariji je vezivni materijal u povijesti graditeljstva. Iako se njihova kvali-teta dokazala tisućljetnom upotrebom, vapnena žbuka i mort spadaju u rijetke materijale koji nisu normirani; to su “tradicionalni” materijali. Ono što većina ljudi danas ne zna jest činjenica da su to materijali koji su vrlo podatni i relativno lako se upotrebljavaju. Međutim, korištenje vapnene žbuke u graditeljstvu podrazumijeva neka ograničenja koja su preduvjet visokokva-litetnog rezultata. S tradicionalnom vapnenom žbukom ne može se usporediti nikakav moder-ni supstitut, ali zbog nedovoljnog poznavanja njezinih svojstava i načina primjene, još uvijek su mnogi podozrivi prema njoj.Vapneni mort (i žbuka) ima u odnosu na ce-mentni jednu manu i niz prednosti. Mana je ta što sporo veže i što traži pažljiv rad i njegova-nje nakon ugradnje. Mora se nanositi na vlažnu podlogu i ne smije se naglo sušiti. Prednosti su, međutim, višestruke, osobito pri radu s po-vijesnim materijalima i konstrukcijama. Vap-neni mort je, za razliku od cementnog, elastičan materijal pa je kompatibilan s tradicionalnim zidanim konstrukcijama koje nisu homogene i vremenom se deformiraju. Vapneni mort je u stanju apsorbirati dio deformacija konstrukcije, dozvoljavajući konstrukciji da “radi”.Cementni mort je tvrd i krut materijal, često i znatno tvrđi od osnovnog materijala, pa se kod zidova građenih, odnosno fugiranih, cementnim mortom događa da umjesto na spojevima (fu-gama) pucaju po osnovnom materijalu. Cement brzo veže, ali pri tome lako ispuca, pa nastaju pukotine kroz koje voda prodire u konstrukciju i tu ostaje zarobljena jer nepropusni cementni mort u fugama ne dâ vlazi da ishlapi. Naku-pljena voda prolaskom kroz sredinu zida razara oslabljeni stari mort pa tako počinje proces ubrzanog propadanja konstrukcije. Cement je i izvor topljivih soli koje uz prisustvo vlage migriraju kroz osnovni materijal i na njegovoj površini sušenjem kristaliziraju, čime se razara površinska struktura kamena ili opeke. Zbog svega navedenog cement treba izbjegavati u ra-dovima na povijesnim zgradama, ali i na novim objektima građenim od kamena. Ukoliko se

ipak djelomično ili u potpunosti cement koristi umjesto vapna, preporuča se bijeli cement jer on sadrži manje soli od običnog “portland” ce-menta.

Propadanje opeke zbog kristalizacije soli iz cemen-tnih fuga.

Kristalizacija soli na cementnoj žbuci.

Kameni zid fugiran cementnim mortom. Isušivanjem vlage sol kristalizira na površini.

44

Osnovni sastojci vapnenog morta i žbuke: gašeno vapno, riječni pijesak ili mljeveni kamen, te mljevena opeka, koja se dodaje radi postizanja hidrauličnih svojstava.

Odnos vapna prema agregatu u vapnenom mor-tu ili žbuci može varirati od 1:2 do 1:3, što ovisi o kvaliteti vapna, o vrsti agregata i o potrebnoj čvrstoći materijala. Žbuka s premalo vapna je nedovoljno čvrsta i drobi se, a ako je prejaka doći će do skupljanja i stvaranja pukotina. Najčešći odnos vapna i agregata je 1:3, bez obzira radi li se o mortu za zidanje i fugiranje ili o žbuci.Hidraulični mort, odnosno žbuku, koji imaju sposobnost vezivanja u vodi, odnosno bez pris-ustva zraka, dobivamo dodavanjem agregata s tzv. pucolanskim svojstvima u čijim sitnim po-rama je zarobljen zrak s ugljičnim dioksidom potrebnim za vezivanje vapna. Uobičajen i lako dostupan agregat s hidrauličnim (pucolanskim) svojstvima je mljevena, odnosno drobljena opeka. Hidraulični mortovi vezat će i u dubljim slojevima konstrukcije, a hidraulične žbuke se mogu nanositi i u debljem sloju, bez opasnosti od pucanja.

2.3.7. FugiranjeAko se zidovi ostavljaju neožbukani, spojnice (fuge) treba pažljivo obraditi vapnenim mortom sličnog sastava kao i mort korišten za zidanje. Završni sloj fuge treba biti hrapav i po boji sličan okolnom kamenu ili za nijansu tamniji. Boju fuge određuje korišteni agregat, a za finije nijansiranje može se dodati pigment.

Kameni zid fugiran vapnenim mortom. Agregat je krupan i sadrži čestice drobljene opeke. Fuga je malo upuštena, tako da je vidljiva čitava površina kamena. U prvom primjeru fuga je hrapava, dok je u drugom gornji sloj od finijeg agregata što je primjerenije za žbukanje nego za fugiranje.

45

Fuge trebaju biti malo upuštene u odnosu na plohu zida iz više razloga: radi estetskog izgleda zida, gdje treba paziti da struktura zidanja os-tane jasno vidljiva, a pojedini kamen što manje pokriven mortom, te radi zaštite fuge i da se iz-bjegne zadržavanje vode na spoju morta i ka-mena koje nastaje kada su fuge izbočene.

Pravilno i nepravilno fugiranje kamenog zida (dolje lijevo). Mort u fugi ne smije biti finije strukture od površinske obrade kamena (gore i dolje desno). Preširoke fuge skrivaju strukturu zidanja (dolje desno), što se ponekad sasvim pogrešno pokušava ispraviti naknadnim “crtanjem” po mortu (gore lijevo).

46

Split, palača Skočibučić na Peristilu. Obnovljena, očišćena i konzervirana stara vapnena žbuka. U žbuci je urezivanjem fuga imitirano pročelje od fino klesanog kamena. Prirodna boja žbuke vrlo je slična boji kamena.

Pag. Ubrzano propadanje kamenog zida nakon uklanjanja žbuke. Erozija morta i kamena pospješena je kristalizacijom soli.

2.3.8. Žbukanje

Žbuka je vrlo važan arhitektonski element. U povijesti je ona bila visoko vrednovana, pa su žbukana pročelja često bila jednako ili čak više cijenjena nego kamena. Pročelja većine kamenih građevina od srednjeg vijeka naova-mo bila su ožbukana, jer je relativno mali broj reprezentativnih zgrada imao pročelja od fino klesanog kamena s pravilnim uskim fugama. Grublje obrađeni kamen, a osobito nepravil-nija zidna struktura bila je redovito žbukana. Žbukana pročelja su, za razliku od kamenih, pružala mogućnost upotrebe široke palete boja i tonova. U novije doba kod nas je polikromija žbuke uvelike napuštena u korist monokromije kamena. U 20. stoljeću nastupila je moda ogo-ljavanja kamenih pročelja, jer se kamen smatra “plemenitijim” materijalom od žbuke, što je povijesno sasvim neopravdano. Dok se funk-cionalnost žbuke u unutrašnjosti kuće, osobito u stambenim prostorima, obično podrazumijeva,

njezina uloga u zaštiti zidova izvana je zaborav-ljena, a kamen istaknut kao jedini “autentični” i vrijedan materijal ovoga podneblja. Time se bitno mijenja ukupni dojam građevine, osobito kada su pročelja građena od sasvim grubo klesa-nog kamena, s nejednakim i širokim fugama, pa se pravilni oblici fino klesanih kamenih prozora i vrata gube u nepravilnoj strukturi zidanja.Vapnena žbuka se nanosi u dva ili tri sloja.Prvi sloj (“špric”) nanosi se snažnim nabaciva-njem na podlogu, koju treba prekriti potpuno, ali ne predebelo (najviše 5 milimetara debljine). Grubi sloj, u debljini od najviše 10 milimetara, osigurava poravnanje i oblik žbukane površine. Ovaj sloj treba biti kompaktan i homogen i nešto slabiji nego prvi sloj. Alternativno, ovaj sloj se može spojiti s prvim slojem, ali tako da zajedno ne prelaze debljinu od 10 milimetara.Završni sloj pored estetske ima i ulogu zaštite grubog sloja, odnosno žbuke u cjelini. Nanosi se i obrađuje zidarskom žlicom (mistrijom) ili metalnom gladilicom, snažnim utiskivanjem i

47

zaglađivanjem, u tankom sloju maksimalne de-bljine 5-7 milimetara.Obična vapnena žbuka relativno sporo veže, jer joj treba prisustvo ugljičnog dioksida iz zraka da bi mogla karbonizirati. Zbog toga pojedini slojevi ne smiju biti deblji od 10 milimetara. Žbuka se nanosi na navlaženu površinu da ne bi naglo izgubila vodu i zbog toga ispucala. Da bi se spriječilo prebrzo sušenje i pucanje, nakon ugradnje vapnenu žbuku treba njegovati – la-gano prskati vodom.

2.3.9. Završna obrada žbukanih površinaZavršni sloj se izvodi uz ručno zaglađivanje zi-darskom žlicom, odnosno metalnom gladilicom (“gleterom”) ili alatom s hrapavom površinom (“fratunom”), ovisno o dojmu koji se želi postići. Nanošenje žbuke ne izvodi se idealno ravno, niti uz prethodnu izvedbu vodilica, nego se prati površina zida. Najbolje je da završni sloj izvo-di jedan majstor (“jedna ruka”) i na što većoj površini, radi postizanja ujednačenosti obrade.Završni sloj žbuke se može obraditi na razne načine i tako postići niz efekata kojima se, uz upotrebu polikromije, može beskonačno varirati izgled vanjskih i unutrašnjih ploha građevine. Tradicionalna obrada pročelja iz-vodi se zaglađivanjem žbuke zidarskom žlicom, pri čemu je važno da se postigne kvalitetno vezivanje za donji sloj i zatvorenost površine bez pukotina. Ovim načinom dobije se glatka površina koja međutim nije idealno ravna, već slijedi nepravilnosti zidne plohe, budući da se ne može nanositi u sloju debljem od 10 do 20 mili-metara. Tako obrađeno zidno platno nije mrtvo, anonimno ili “neutralno”, nego zid i dalje “go-vori” svojom teksturom.

Fugiranje i grubo žbukanje vapnenim mortom. U fugu i donji sloj žbuke dodana je mljevena opeka.

Split, palača Grisogono. Obnovljena stara vapnena žbuka.

48

Žbukane zidne plohe mogu u raščlambi pročelja svojom ujednačenom teksturom biti samo po-zadina, a mogu postati i ravnopravan element arhitektonskoj plastici, kada se raznim reljef-nim uzorcima žbuke imitira kameno pročelje i različite obrade kamena. Danas se rijetko izvodi takva žbuka, a i za popravak oštećene stare žbuke teško je naći majstora koji je može izvesti, pa se

taj posao obično prepušta restauratorima.Izrada štukatura također spada u tehnike koje često iz zanatske prelaze u umjetničku katego-riju. Štukaturom se mogu izraditi najrazličitiji ukrasi. U interijeru se radi lakše obrade koristi i gips koji je topljiv u vodi pa nije pogodan za upotrebu na pročeljima.

Primjeri korištenja žbuke koja oponaša kamen kao osnovnog elementa raščlambe pročelja.

49

Različiti tonovi žbuke značajan su element arhitek-ture pročelja (gore). Loše izabran ton odudara od prirodne boje žbukanog pročelja (sredina).Bogato raščlanjeno pročelje teško je čitljivo zbog upotrebe samo jednog tona boje. Nepropusna boja je čvrsto prionula uz podlogu koja nije mogla “di-sati” (lijevo). Žbuka je razorena kristalizacijom soli i zajedno s bojom otpada u “krpama” (dolje).

U konačnom izgledu pročelja osobito je važna boja žbuke. Boja se može nanositi naknadno, osobito ako se traže posebni polikromni efekti, ali je bolje koristiti prirodnu boju žbuke (koja ovisi o boji agregata) ili dodavati pigment u samu žbuku. Vapnena žbuka i boje na bazi vap-na su najzdraviji materijali za završnu obradu zidova. Umjetne boje koje su potpuno nepro-pusne mogu stvoriti barijeru ispod koje se naku-plja vlaga, kristaliziraju soli, što može dovesti do teškog oštećenja žbuke i ljuštenja velikih površina pročelja.Uobičajeno premazivanje vapnenim mlijekom (“krečenje”) je tradicionalan, ekonomičan i higijenski način bojenja vanjskih i unutrašnjih površina zidova. Krečenjem se mogu ispraviti manje greške žbukanog sloja (mikropukotine, varijacije u tonu žbuke). U vapneno mlijeko se mogu po potrebi dodavati pigmenti i tako dobiti željeni ton.

50

2.3.10. DrvoDrvena građa se u graditeljstvu koristi za kon-strukcije, građevinsku stolariju, oblaganje unutrašnjih površina i za izradu dekorativnih elemenata. Drvo je široko zastupljeno, osobito u interijeru gdje stambenom prostoru daje potreb-nu fizičku i psihološku toplinu. Osim u prizem-lju, gdje su podovi obično pokriveni kamenom ili keramičkim pločama, drveni podovi pružaju najudobniju hodnu plohu, a drveni grednjaci na stropu daju dodatnu kvalitetu najintimnijem životnom okruženju.Međukatne konstrukcije su drveni grednjaci, rjeđe svodovi zidani kamenom, sedrom ili ope-kom. Drvene međukatne konstrukcije izrađuju se najčešće od crnogoričnog drveta (borovine, čempresa, ariša), rjeđe od hrasta, a postavljaju se na dva načina. Pored jednostavne ugradnje oslonaca drvenih greda u debljinu zida, pos-toji i drugi način koji je tipičan za dalmatinsku arhitekturu, gdje je češći nego u drugim di-jelovima Mediterana. Kod tog tipa konstrukcije drveni grednjak oslonjen je na zidove preko ka-menih konzola. Konzole se ugrađuju u debljinu zida, preko njih se uza zid postavlja nazidnica, a poprečno na nju niz greda. Grede nose jed-

nostavni pod od jednog sloja dasaka, tako da je ukupna debljina međukatne konstrukcije rela-tivno mala. U reprezentativnoj gradskoj arhitek-turi iznad takvog daščanog poda ponekad se postavlja pod od kamenih ili keramičkih ploča, teraca i slično, a na grednjak se odozdo polaže strop, najčešće od vapnene žbuke na letvicama (“štuketama”) ili trstici (noviji način). Ukupna debljina međukatne konstrukcije tada je nešto deblja, ali još uvijek relativno mala. Dimenzije drvenih greda ovise o rasponu između nosivih (obično uzdužnih) zidova, kao i o mogućnostima dobave građe. Obično su dimenzije drvene građe zbog štednje dovoljno velike da zado-volje uvjete nošenja vertikalnog opterećenja, ali su progibi često veći nego što to toleriraju su-vremene građevinske norme, odnosno zahtjevi današnjeg stanovanja. Drvena građa kod starijih građevina je tesana, tako da je kontinuitet vlakana neprekinut. U no-vije doba građa je piljena, a danas često lijeplje-na ili lamelirana. Da nas je teško naći kvalitetnu i dobro osušenu građu, pa je u principu bolje kod rekonstrukcija zadržati stare grede, ako nisu propale (najčešće na ležištima), jer im je nosivost često veća nego kod novih.

Tipičan način oslanjanja drvene međukatne konstrukcije na zid preko preko nazidne grede i kamenih konzola.

51

Presjek drvene međukatne konstrukcije ojačane pločama od lameliranog drveta koje su spregnute s drvenim grednjakom i usidrene u obodne zidove.

Detalj drvene krovne konstrukcije.

52

Principi protupotresnog ojačanja zidanih konstrukcija.

Kod gradnje drvenih konstrukcija, osim konti-nuiteta pojedinih elemenata, vrlo su važni spo-jevi kojima se prenose tlačna, odnosno vlačna naprezanja. Osim toga, spojevi moraju biti do-voljno elastični i omogućiti “rad” konstrukcije, odnosno manje pomake koji nastaju promjenom opterećenja, slijeganjem konstrukcije ili zbog promjene dimenzija drveta uslijed sušenja ili vlaženja. Upravo na mjestima spojeva obično dolazi do najvećih oštećenja zbog koncentracije napona, kao i uslijed napada gljivica i kukaca. Za određivanje dimenzija elemenata drvene konstrukcije često je važniji karakter spojeva nego samo opterećenje.Osim prijenosa vertikalnog tereta na zidove, međukatna i krovna konstrukcija imaju i važnu ulogu ukrućivanja cjelokupne konstrukcije, odnosno prijenosa horizontalnih opterećenja (vjetra i potresa) na zidove. Međusobni konti-nuitet dvije vrste konstrukcija, koji je presudan za prijenos horizontalnog opterećenja nije lako postići, a obzirom da su potresi relativno rijetka pojava, kod građenja se tome obično ne pridaje dovoljna pažnja. Zbog toga kod sanacija i adap-tacija starih kuća treba posvetiti osobitu pozor-nost upravo poboljšanju veze između zidova i međukatnih, te osobito krovne konstrukcije. Dobro je da se po prirodi mekane drvene kon-strukcije ukrute, što se lako postiže dodavanjem (relativno tankih) horizontalnih slojeva poda (dodatni slojevi daske, specijalni lagani beton i slično) i njihovim sprezanjem s grednjakom, te da se njihova veza sa zidovima poboljša sidre-njem. Nije dobro, dapače može biti vrlo opasno po stabilnost građevine, dodavati velike težine horizontalnim konstrukcijama. Zamjena drvenih konstrukcija betonskim ima višestruke nega-tivne posljedice. Unošenjem dodatne težine ne samo da se opterećuju zidovi i temelji, nego kod potresa zidovi dobijaju jake bočne udare krute mase, što je osobito opasno na većim visinama. Zbog toga bi trebalo u potpunosti isključiti postavljanje armirano betonskih krovova preko kamenih zidova. Isto tako, kod ugradnje beton-skih ploča radi njihovog oslanjanja zidovi se os-labljuju zasijecanjem, pri čemu je teško ostvariti kontinuitet prenošenja opterećenja između be-tonske ploče i zida iznad nje. Najgore situacije nastaju kada se osim betonskih ploča ugrađuju

i takozvani vertikalni serklaži zbog kojih se za-sijecaju uglovi, pa se tako drastično oslabljuje zidana konstrukcija tamo gdje je ona izvorno najjača.

Loša veza međukatne i krovne konstrukcije sa zidovima pojačava oštećenja od potresa.

Zamjenom drvene međukatne i krovne kon-strukcije armirano-betonskom raste opas-nost od teških oštećenja u potresu.

Umjesto toga zidove treba ukrutiti kvalitet-nim sidrenjem drvene konstrukcije.

53

2.3.11. KrovoviKrovna konstrukcija tradicionalnih građevina redovito je izrađena od drvene građe, najčešće crnogorične. Konstrukcije su većinom jedno-stavne, a složeni tesarski detalji svedeni su na minimum. Uobičajeni su roženički krovovi, ali su česta i krovišta sa stolicama ili visulja-ma. Najjednostavniji tip krovne konstrukcije je kosi, dvostrešni roženični krov. Takav krov sastoji se od koso postavljenih drvenih greda (rogova), koji se pri dnu upiru u horizontalnu gredu postavljenu na zid (nazidnicu), a pri vrhu se naslanjaju jedna na drugu izravno ili preko sljemene grede. Osim kod sasvim malih raspo-na, obvezna je uporaba veznih greda koje po-vezuju nasuprotne nazidne grede na uzdužnim zidovima i neutraliziraju horizontalnu kompo-

nentu dvostrešnog krova. Kod toga je vrlo važno da se prijenos opterećenja s roga prenosi na zid preko vezne grede i nazidnice, odnosno da je te-sarski spoj kvalitetno izveden, kako ne bi došlo do klizanja roga u osloncu i posljedičnog gura-nja vrha zida prema vani.Kod krova bez nadozida horizontalnu silu, koja se pojavljuje kao komponenta kose uzdužne sile u rogu, preuzimaju drvene grede (zatege) koje povezuju nazidnice na suprotnim zidovima, a ujedno služe i kao konstrukcija poda tavana. Kod krova s nadozidom, horizontalnu silu preuzima “pajanta”, horizontalna greda koja povezuje rogove na visini koja omogućuje nor-malno korištenje tavanskog prostora.

Najčešći tipovi jednostavne roženičke drvene krovne konstrukcije.

rog daščana oplata

daščani pod

podna greda(zatega)

nazidnica

streha odkamenihploča

pajanta

nadozid

stalni horizontalni potisak

samo vertikalno opterećenje

54

Korčula. Silueta mjesta određena je standardizira-nom širinom nizova kuća i ujednačenim nagibom krovova.

Osnovni oblici krovova su dvostrešni i četverostrešni, ali su česti i jednostrešni i trostrešni krovovi. Izbjegavaju se složeniji obli-ci krovova radi pojednostavljenja izvedbe, čime se dobijaju čisti volumeni, a njihovim nizanjem u naseljima postiže urbanistički sklad. U pojedi-nom naselju, a češće i na širem području, kroz stoljeća se ustalio isti nagib krova koji ovisi o više čimbenika: o vrsti i težini pokrova, o kli-matskim uvjetima i o dostupnoj drvenoj građi. Nagibi se kreću od oko 33 do 45 stupnjeva. Ujednačen nagib krovova daje naselju skladan izgled.

Šibenik. Urbanistički sklad postignut je ujednačenim pokrovom i nagibom krovova.

55

Hvar, Malo Grablje. Nagib krova određen pokrovom kamenim pločama, zadržan i nakon izmjene pokrova.

Kamena ploča zbog načina postavljanja traži strmiji krov, kao i slamnati pokrov koji je danas vrlo rijedak. Kupa kanalica i ostali tipovi cri-jepa (ravni, utoreni – “kupa francuzica”) pod-nose manje nagibe, ali se ponekad postavljaju i na strmijim krovovima, preko 40 stupnjeva. Često noviji pokrov na strmom krovu znači da je izvorno takav krov bio pokriven kamenom pločom.

2.3.12. PokrovKamene ploče su još od prapovijesti korištene za pokrivanje krovova. Krovovi većine seoskih i mnogih gradskih kuća sve su donedavno bili pokrivani tankim kamenim pločama koje se do-bivaju odlamanjem površinskih dijelova stijene po prirodnim slojnicama. Kameni pokrov je vrlo težak, jer se radi pokrivanja fuga ploča slaže u tri, a ponekad i četiri sloja. Zbog toga odlično izdržava nalete vjetra, ali zahtijeva snažnu dr-venu krovnu konstrukciju. S obzirom na to da je teško doći do greda većih dimenzija, to se kom-penzira gušćim postavljanjem rogova. U nekim krajevima, gdje ih ima u izobilju, ploče su izrazito velike i slažu se u obliku rombova, no najčešće su srednje veličine i polažu se na

Pokrovi od slame i kamenih ploča karakteristični su za rustičnu gradnju u Dalmatinskoj zagori i u unutrašnjosti Istre.

56

letve postavljene preko rogova, paralelno s horizontalnom strehom. Streha se izvodi s dva reda ploča položenih u vapneni mort, a dalje se prema sljemenu ploče slažu u suho (ili uz minimalnu upotrebu vapnenog morta) i to tako da uvijek treći red preklapa prvi, pa u presjeku imamo mjestimično tri ploče jednu iznad druge. Kosa streha na vrhu zabata se izvodi od jednog reda ploča položenih na zid ili bez njega. Sljeme se obično pokriva kupom kanalicom.Tradicionalno se letve izrađuju kalanjem, a ne rezanjem, da bi se sačuvao kontinuitet nji-hovih prirodnih vlakana i tako im se povećala žilavost i produžio životni vijek. Zakrivljenost letava kompenzira se vještim uklapanjem ka-menih ploča koje su i same nepravilne i različite veličine. Zbog prirodne nepravilnosti letava i ploča koje se obrađuju ručno primitivnim alatom, kameni krovovi postavljeni na drvenoj krovnoj konstrukciji su znatno nepravilniji od krovova pod crijepom. Da bi se ipak postigla dovoljna pravilnost i jednolična debljina ka-menog pokrova, potrebna je velika vještina i iskustvo. Takav je pokrov vrlo trajan. U Dal-maciji se obično premazuje gašenim vapnom koje zatvara pukotine među pločama i pridonosi vodonepropusnosti, te odbija jake sunčane zrake čime se smanjuje zagrijavanje kamenog krova. Osim toga, time se pojačava ljepota i smirenost dojma toga pokrova.

Danas se ovaj tip pokrova rijetko izvodi, i to obično kod rekonstrukcije starijih građevina. Tom prigodom moguće je neke tehničke detalje poboljšati tako da se zadovolje suvremeni stan-dardi koji su uobičajeni u današnjem građenju, osobito u pogledu toplinske i hidroizolacije. Detalji sudara kosine krova i vertikalnih ploha zidova mogu se opšiti limom na način koji ne remeti dojam izvornosti. Nepropusnost pokrova može se poboljšati postavljanjem hidroizolaci-je ispod potkonstrukcije, a toplinska izolacija obično se postavlja između rogova, kako se ne bi povećala ukupna debljina krova.Uslijed izumiranja zanata u novije vrijeme, a osobito u gradovima, kameni pokrov se zamje-njuje kupom kanalicom i drugim vrstama pokro-va koje su lakše dostupne na tržištu.

kameni zid s dva lica

žbukano unutrašnje lice zida

pod od dasakapodna greda-zatega krovne konstrukciježbukani strop

kamena ploča

letva

daščana oplata

rog

nazidnica

Detalj presjeka drvenog krovišta s kamenim pokrovom.

Kalane letve kao podloga kamenom pokrovu (gore) i preklop kamenih ploča strehe na zabatu (dolje).

57

Osim kamenih ploča, najčešći tradicional-ni pokrov izrađivao se od kupe kanalice (žljebnjaka). Crijep treba imati sve osobine do-bro pečene opeke, a šupljikavost ne smije biti tolika da propušta kišu. Postavlja se na drvenu krovnu konstrukciju preko letava ili dasaka, ili pak na svodove i kupole preko sloja šuta, u vap-nenom mortu. Danas se često na daščanu oplatu postavlja hidroizolacija, a između rogova top-linska izolacija. Letvanje može biti jednostruko i dvostruko, s gornjim redom letava paralelnim s pružanjem rogova. Na letve se polaže donji red kupa. Gornji red kupa premošćuje razmak između dvije donje kupe, a postavlja se u tradi-cionalni vapneni mort načinjen od gašenog vap-na i mljevenog kamena (“nule”), koji je upravo toliko “jak” da drži kupu, a istodobno dovoljno “slab” da omogućuje njenu laku zamjenu i po-pravak. To kod cementnog morta nije slučaj, jer se prilikom zamjene jedne kupe obično ošteti još nekoliko zato što ih mort prečvrsto pove-zuje. Prvi red gornjih kupa na horizontalnoj strehi krati se za dužinu preklopa kako ne bi stršio ispred prvog reda donjih kupa. Na kosoj strehi prema vani se prvo polaže donji red kupa. Sljemena i grebeni pokrivaju se istim crijepom, a sudari kosih i vertikalnih ploha tradicionalno su se također pokrivali donjom kanalicom uz do-datnu zaštitu spoja malom strehom od opeke ili kamene ploče. Danas se sudari i uvale opšivaju limom, po mogućnosti od trajnijih metala ot-pornih na koroziju (bakar, olovo).

Kupa kanalica s vidljivim tragovima ručne izrade.

Shema polaganja kupe kanalice na daščanoj oplati.

vapneni mort letva daščana oplata

rog

Polaganje kupe kanalice preko dvostrukog letvanja. Spoj krova i susjednog zida pokriven je nizom donjih kupa.

58

U novije vrijeme u Dalmaciji se pojavljuje rav-ni, odnosno užlijebljeni crijep (“kupa francuzi-ca”), kojim je često zamjenjivan propali pokrov od kamenih ploča. Kod takvih krovova obično strehe ostanu od kamenih ploča, a francuzicom se zamijeni središnji dio pokrova.

Još kasnije javlja se industrijski pokrov od ce-menta i azbesta, odnosno razne vrste crijepa od pečene zemlje ili pak betona. Danas se kao zamjena za kupu kanalicu često koristi laga-niji crijep (“mediteran”) koji objedinjuje gornji i donji sloj, te izgledom izdaleka podsjeća na tradicionalni žljebnjak. Takav pokrov zahtijeva pravilne, ravne krovne površine, pri čemu su razmaci redova crijepa uvijek jednaki, pa krov izgleda “tvrdo”. Osim toga, takav lagani pokrov ne odgovara primorskoj klimi gdje su vjetrovi jaki, mogu podignuti crijep, a kiša se lako podli-jeva jer između crijepova nema morta.

Za razliku od toga, tradicionalna kupa kanali-ca postavljena u vapnenom mortu dovoljno je teška da podnese nalete bure i juga. Razmaci između redova kupe dopuštaju varijacije, pa se taj pokrov lako prilagođava nepravilnom tlocrtu i zakrivljenim krovnim plohama koje su vrlo česte kod starih krovova.

Tradicionalna kupa vremenom mijenja boju, a uslijed povremenih popravaka stari krovovi su često prošarani raznim nijansama starijih i novi-jih kupa, što ih čini još živopisnijim. Da bi se iz-bjegao preveliki kontrast novog materijala kod temeljitog popravka krova i izmjene pokrova, poželjno je novu kupu postaviti u donji sloj, a gornju dotrajalu kupu zamijeniti starom donjom kupom koja je obično u boljem stanju. Danas se sve više proizvode i kupe koje površinskom obradom imitiraju izgled starih žljebnjaka.

59

2.4. Oblici tradicionalnog graditeljstva2.4.1. Osnovni oblici kućaKuće jadranskog podneblja od pamtivijeka su građene u najjednostavnijim geometrijskim ob-licima, uglavnom pravokutnog, rjeđe kvadratnog tlocrta. Odstupanja od pravog kuta događaju se zbog nepravilnosti oblika parcele. Do složenijeg oblika može doći dogradnjama i nadogradnjama – dodavanjem novih, jednostavnih volumena na osnovni kubus građevine. Kuću jednostavnog geometrijskog oblika najlakše je i najjeftinije izvesti. Najbolje se uklapa u prirodni okoliš ili u zatečenu urbanističku cjelinu, a funkcionalnost se lako postiže bezbrojnim varijacijama neko-liko osnovnih tlocrtnih rješenja.

Poljica, Donji Dolac. Kuća Stazić.

Dimenzije su uvjetovane ograničenjima kon-struktivnih materijala. Raspon između nosivih zidova obično ne prelazi 6 metara, jer je dulju drvenu građu za izradu međukatnih i krovnih konstrukcija teže dobaviti. Također, drvene krovne konstrukcije do tog raspona mogu biti vrlo jednostavne. Nagib krova prilagođen je materijalu pokrova i lokalnoj klimi, pa je u po-jedinom kraju ili naselju standardiziran, što s jedne strane olakšava i pojeftinjuje gradnju, a s druge strane dovodi do urbanističkog reda i harmonične slike cjeline.

U tradicionalnoj gradnji standardizirano je bilo gotovo sve: od osnovne urbanističke matrice, preko veličine parcela, tipskih oblika pročelja i elemenata na njima, nagiba krova, do materijala upotrebljavanih u gradnji.

Mljet. Sklop kuća u Babinom Polju.

Lopud. Kula u polju. Dubrovnik. Niz kuća na Stradunu.

60

Paradoksalno, standardizacija se izgubila na-glim i stihijskim uvođenjem suvremenih materi-jala i industrijskih proizvoda, što je pridonijelo posvemašnjem neredu, osobito u novijoj indi-vidualnoj stambenoj izgradnji. Iako su indus-trijski proizvodi standardnih veličina, njihova proizvoljna uporaba, posebno armiranog betona koji omogućava lako postizanje velikih raspona konstrukcije, pridonijela je raspadu stoljetnih provjerenih sustava gradnje.

Tlocrtne se dimenzije povećavaju do mjere kada se narušava funkcionalnost prostora. Napuštaju se tradicionalni i provjereni tipovi rasporeda prostorija i izgleda pročelja, a nova arhitektura je rijetko usklađena s potrebama korisnika, načinom života, zatečenim ambijen-tom i lokalnom klimom. Elementi seoskog gra-diteljstva prenose se u gradske sredine i obratno. Tradicionalni funkcionalni i oblikovni detalji se napuštaju ili mijenjaju, a novi, bez uporišta u tradiciji nemaju logičan i prirodan izgled.

61

Neprimjereno korištenje elemenata pseudo-tradicijske arhitekture. Nekritičkom uporabom funk-cionalno i konstrukcijski suvišnih stupova i lukova pokušava se stvoriti dojam nadregionalne, “medi-teranske arhitekture”. Elementi tradicionalne arhitekture (luminari, ka-meni detalji) upotrebljeni su u krivom kontekstu.

62

Tipičan primjer su vanjske stube i balkoni. Vanj-ska stubišta (“sulari”, “balature” ili “shodovi”) uobičajena su za građevine u kojima prizemlje ima gospodarsku, a kat stambenu funkciju pa su ulazi nužno odvojeni.

Grožnjan.

Sv. Lovreč.

Vižinada. Grab, Bugarini.

Brač, Bobovišća.

63

Kod novih stambenih kuća stubište se “radi uštede prostora” dograđuje izvana uz pročelje, ponekad i dalje od prvog kata, čak i kada je prizemlje stambeno, iako bi bilo prirodno da se postavlja u unutrašnjosti kuće. Vanjsko stubište

zaklanja velik dio pročelja i onemogućuje logičan raspored unutrašnjih prostorija. Obično se naknadno ostakljuje kako bi zadovoljilo zim-ske uvjete, pa predstavlja najčešći nagrđujući element novije individualne izgradnje.

64

Balkon je tradicionalni element gradske arhitek-ture, koji osim postizanja reprezentativnog doj-ma i malog oduška u stiješnjenim uvjetima bez okućnice, zbog svojih relativno skromnih di-menzija nije imao značajniju funkciju. Obično je bio stilski oblikovan, u skladu s arhitekton-skim izričajem pročelja.

Brač, Bol.

Omiš.

Hvar.

Kotle.

65

Danas se često postavljaju dugački balkoni, ponekad i preko cijelog pročelja. Zbog male du-bine na takvim balkonima obično nije moguće sjediti, pa se često koriste samo za sušenje rublja ili kao ostava. Na parcelama s okućnicom izvan gradskih središta balkoni su posve suvišni, a s obzirom na to da su često i najistaknutiji ele-ment pročelja, kućama daju neprirodan izgled.

66

Otvori na pročeljima u tradicionalnom pri-morskom graditeljstvu su redovito skromnih dimenzija, u skladu s klimatskim uvjetima. Ve-liki prozori se izbjegavaju, osim ponekad u re-prezentativnoj gradskoj arhitekturi. U novijem graditeljstvu često se uvode velike ostakljene plohe koje su glavni izvor toplinskih gubitaka i obično traže dodatnu zaštitu od sunca u vidu naknadno dodanih nadstrešnica i tendi koje kao strano tijelo nagrđuju pročelja.

Velike ostakljene plohe su nefunkcionalne u medite-ranskom podneblju (gore). U tradicionalnom graditeljstvu otvori su skromnih dimenzija (lijevo).Usprkos naporu da se približi tradicionalnim uzorima, kod nadogradnje kata nije se slijedila logika zatečene kamene gradnje. Novi otvori su preveliki, pa su dobili zaštitu od sunca u vidu be-tonske nadstrešnice, koja je zajedno s balkonom u potpunom neskladu sa starom kućom (dolje).

67

2.4.2. NadogradnjeJedan od najčešćih oblika adaptacija starih kuća je nadogradnja radi povećanja stambenog pros-tora. Stare su se kuće oduvijek nadograđivale, a robusno zidani kameni zidovi redovito podnose dodatno opterećenje jer, ukoliko su kvalitetno građeni, sadrže dovoljno pričuvne nosivosti. U prošlosti su se kuće obično nadograđivale na najjednostavniji način, izgradnjom novoga kata, uz ponavljanje rasporeda otvora donjega kata i svih ostalih detalja (streha, nagib krova, obris zabata). Na taj način čuvao se izvorni ka-rakter građevine, osobito ako je bila građena bez izrazitih stilskih detalja. Ponekad se radi štednje umjesto nadogradnje čitavoga kata kuća povišavala za nekoliko redova kamena, najviše do oko 1 metra, kako bi se u potkrovlju dobila veća korisna površina. U takvim slučajevima redovito bi se podizali luminari na pročelju ili povučeni dublje u krov. Osnovni razlog za postavljanje luminara je dobivanje svjetla u potkrovlju, ali često i djelomično povećavanje

Čiovo. Nadogradnje u stambenom potkrovlju.

Hvar. Nadogradnje kuća u nizu dodatkom nadozida u potkrovlju ili čitavog kata.

68

korisne visine, odnosno površine na kojoj je postignuta dovoljna visina da se čovjek može uspraviti. Povišavanjem zidova koji nose teret krovne konstrukcije za manje od pune katne vi-sine dobiva se konstruktivno nepovoljnija situa-cija nego kod krovova gdje rogovi leže na vez-nim gredama (koje obično nose i pod potkrovlja). Naime, kada se rogovi postavljaju na nadozid (obično preko nazidnice) nije moguće zatvoriti trokut (koji je stabilan geometrijski lik) pove-zivanjem nasuprotnih oslonaca zategom, jer bi tada bilo onemogućeno korištenje potkrovlja. Zbog toga se kod potkrovlja s nadozidom javlja horizontalna sila koja gura prema vani vrhove zidova koji nose krovište. Da bi se umanjili ti nepovoljni statički utjecaji često se rogovi povezuju gredama (takozvanim pajantama) na visini koja omogućuje prolaz kroz potkrovlje bez saginjanja.Kod nadogradnji treba zadržati izvorni nagib krova i vrstu pokrova. Pri tome treba osobito paziti na neke bitne detalje jer loša izvedba, na primjer strehe ili luminara, može bitno pokvariti ukupni dojam.

Nova drvena konstrukcija krovišta izvedena na tradicionalan način.

Nadogradnja dijela kuće izvedena je neprimjerenim materijalima i oblicima. Znatno blaži nagib krova od izvornog, koji je izmijenio siluetu kuće, nije prikladan za pokrov od kamene ploče. Balkon u razini poda potkrovlja strani je element u seoskoj arhitekturi. Izlaz na balkon samo izdaleka podsjeća na luminar. U ovom slučaju bi bilo puno bolje, funkcionalno i estetski, da je kuća podignuta za cijeli kat, ponavljajući izgled i raspored donjih otvora kao i izvorni nagib krova.

69

Povijesna građevina je, umjesto kvalitetne obnove koja bi istaknula njenu izuzetnu vrijednost, devastirana dogradnjom koja joj je izmijenila osnovni gabarit. Pri tome su materijali i konstrukcija, raspored i izgled otvora te detalj strehe neusklađeni s izvornom kućom.

Seoska kuća nagrđena je dogradnjom i nadogradnjom, pri čemu je teško prepoznati izvorni oblik.

70

2.4.3. Potkrovlje

Potkrovlje se može učiniti stambenim i bez povišenja pročeljnih zidova, osobito ako je raspon krova dovoljno velik da omogućava korištenje većeg dijela površine bez saginja-nja. U tom slučaju se potrebno dnevno svjetlo unosi kroz prozore na zabatnim zidovima (kod dvostrešnih krovova), kroz prozore na luminari-ma ili postavljanjem krovnih prozora u ravnini krova – “abainima” ili “špirajima”.Tradicionalni krovni prozori su malih dimen-zija, izrađeni od lima u zanatskim radionica-ma. U novije vrijeme ugrađuju se i industrijski proizvedeni krovni prozori. Prozori postav-ljeni u ravnini krova u ukupnoj su slici manje nametljivi od luminara, pa se mogu preporučiti za adaptacije potkrovlja gdje se traži očuvanje konture građevine ili šire cjeline. Da bi se iz-bjegla prevelika koncentracija luminara, može ih se kombinirati s krovnim prozorima. U sva-kom slučaju, broj i veličinu krovnih prozora treba svesti na funkcionalni minimum kako bi se očuvao karakter krovne plohe s tradicional-nim pokrovom.

Luminar u ravnini pročelja kuće.

Luminar uvučen od pročelja kuće.

Hvar, Stari Grad. Kombinacija luminara i krovnog prozora.

71

Split. Krovovi u Dioklecijanovoj palači.

72

2.4.4. LuminariBrojne su inačice tradicionalnih izvedbi lumi-nara, a radi lakšeg snalaženja možemo ih svr-stati u nekoliko tipova prema položaju i prema obliku njihovog krova.Luminari podignuti u razini pročelja pre-poznatljivi su detalj tradicijske dalmatinske grad-nje, no nešto rjeđi na Kvarneru i u Istri. Težinu svojeg prednjeg zida i dijela krova prenose na nosivi zid kuće pa redovito imaju kameni okvir prozora, a ako su povučeni dublje u krov on se

zamjenjuje drvenim okvirom kako bi se olakšao teret koji se prenosi na krovne grede.Ako potkrovlje nema nadozid (streha je u razini poda potkrovlja), luminar postavljen u razini pročelja dobiva parapetni zid na koji se postav-lja kameni okvir. Ukoliko je pročelje kameno, a pogotovo ako je neožbukano, važno je da struk-tura zidanja parapeta luminara bude što sličnija strukturi pročelja na koju se nastavlja, čak i kada je luminar vizualno razdvojen od pročelja vijencem ili olukom.

Luminar s parapetom u ravnini pročelja.

73

U pravilu se luminari, osobito oni koji se podižu na pročelju, postavljaju u osi prozora na do-njim katovima, čime se postiže uravnotežen i harmoničan izgled kuće. Kod luminara koji su povučeni dublje u krov to je manje važno jer oni ne sudjeluju izravno u kompoziciji pročelja. Zidani luminari koji se postavljaju na pročelju mogu imati različite oblike, ali su varijacije tradicionalnog izgleda luminara ograničene na nekoliko tipova. Bez obzira na oblik, odnosno tip luminara, vrlo je važna proporcija otvora prozora, odnos dimenzije prozora luminara prema prozorima na donjim katovima, kao i ukupna veličina i proporcija luminara. Nezgrapan luminar može pokvariti cjeloviti dojam pročelja, ili čak cijele kuće. Prozori luminara obično su nešto manji od ostalih prozora na pročelju, uglavnom su sličnih proporcija uspravljenog pravokutnika, rjeđe kvadrata, a ponekad (osobito kad luminar ima jednostrešni krov) položenog pravokutnika.

Luminari mogu biti pokriveni krovom različitog oblika – jednostrešnim, dvostrešnim ili trostrešnim krovom. Jednostrešni krov češći je kod luminara povučenih u krov, dok je kod onih na pročelju uobičajen dvostrešni krov, a trostrešni nešto rjeđi. Trostrešni krov je logičan na širokim luminarima postavljenim iznad pročelja, gdje bi dvostrešni zabat bio previsok i vizualno nametljiv.Dvostrešni ili trostrešni krov pak na luminaru povučenom u krov često je previsok, jer sljeme takvog krova luminara po visini može prijeći sljeme glavnog krova. Jednostrešni krov lumi-nara mora imati znatno manji nagib nego glavni krov, što je nepovoljno zbog veće mogućnosti podlijevanja kišnice. Zbog toga se obično nasto-ji da prozori luminara s jednostrešnim krovom imaju što manju visinu.Krov uskog dvostrešnog luminara na pročelju, koji je širok koliko i prozor s okvirom, izvodi se od tri horizontalne grede od kojih se dvije

Hrvace. Posred pročelja postavljen je široki trostrešni luminar, s prozorom nešto manjim od ostalih.

74

donje naslanjaju s jedne strane na natprozornik, a s druge na rogove. Treća, sljemena greda lu-minara naslanja se na zabat iznad natprozornika i na mijenu – horizontalnu gredu koja spaja dva roga. Letve za postavu pokrova polažu se po kosini izravno na ove grede ili preko daščane oplate. Kosa streha krova luminara je drvena i strši najmanje koliko i streha glavnog krova, a krajevi konzolno izbačenih horizontalnih greda koje je nose su koso odrezani ili jednostavno profilirani. Horizontalne strehe na bokovima lu-minara također su drvene.Krov jednostrešnog luminara na pročelju, koji je obično širi od samog prozora s okvirom, izvodi se tako da se rogovi krova na nižoj strani po-

nazidnica

pajantamijena

žbukana ispuna bočne strane luminara

nadozid visinecca 1 m

sljemena greda luminara

bočna gredaluminara

utor zaprozorskokrilo

Presjek dvostrešnog luminara na pročelju.

75

dignu i oslone na unutrašnju stranu produženog zida pročelja, dok se na višoj strani oslanjaju na sljemenu gredu. Na rogove se polažu letve za pokrov izravno ili preko daščane oplate. Hori-zontalna streha krova luminara na pročelju je od kamenih ploča postavljenih preko zida i natpro-zornika, a kose bočne strehe su od drveta.Uvučeni dvostrešni luminar izvodi se od dr-vene građe kao za glavni krov i u svemu kao onaj na pročelju, s tim da je prozorski okvir od drveta, a ukupna širina takvog luminara u Dal-maciji obično ne prelazi širinu njegovog prozo-ra s okvirom. Horizontalnu strehu nose rogovi prepušteni preko natprozornika koji je prepušten preko doprozornika, a krajevi prepusta su, kao i kod rogova, koso odrezani ili jednostavno pro-filirani. Na Kvarneru i u Istri česti su uvučeni dvostrešni luminari (“krovne kućice”) ožbukanog i vi-jencem naglašenog zabata.Zabat dvostrešnog luminara, kao i zidovi bočnih stranica svih tipova luminara, tradicionalno se izvode od opeke (danas i od plinobetonskih blokova) te se žbukaju vapnenom žbukom.

sljemenagreda

rog

žbukana ispunabočne straneluminara

mijenaspremištevratašca

drveninatprozornik

drvenipotprozornik

limeni opšav

rogluminara

nazidnica

Presjek jednostrešnog luminara uvučenog od pročelja.

76

2.4.5. Krovna strehaPloče od prirodnog lomljenog kamena koriste se kod pokrivanja crijepom za izradu streha. Tanke kamene ploče (2,5 do 3 cm) pažljivo se obrađuju i polažu jedna pored druge u vapnenom mortu, s laganim padom prema vani. Na taj način dobiva se čvrst i trajan oslonac za prve redove crijepa, kao i dovoljan istak (oko 20 – 25 cm) da streha zaštiti zid, odnosno da posluži kao okapnica. Na zabatu je istak bočnih streha nešto manji (oko 10 – 15 cm), a ima i slučajeva gdje nema izbačene kose strehe, nego pokrov završava na vanjskoj ravnini zabata. Ploče pokrivaju najveći dio gornje površine zida, tako da je njihova širina na zidu veća od istaka, čime im se osi-gurava stabilnost. Također treba da su što duže, kako bi se reducirao broj sljubnica – potenci-jalno slabih mjesta za prodor vode u zid. Vanjski rub ploče obrađuje se ručno, posebnim alatom – “tajentom”, čekićem sa stanjenim rubom. Strojno ispiljeni rubovi estetski su neprihvatljivi jer poništavaju prirodan izgled kamenih ploča s malim nepravilnostima. Nasuprot tome, rubovi između ploča mogu se ostaviti ispiljeni, radi boljeg priljubljivanja, jer se to ne primjećuje, osobito ako je debljina ploča ujednačena. Ako su ploče različite debljine, potrebno je i taj rub obraditi, a spojeve ploča zamazati mortom.Pravilno postavljena streha od kamenih ploča je vrlo važan detalj ne samo za funkciju krova kao

zaštite od padalina, nego i u estetskom smislu. Naime, obris tradicionalnog dalmatinskog kro-va nije neprekinuta kosa linija, nego je na spoju sa zidom lagano “slomljen”, odnosno blago za-krivljen, što omekšava jednostavnu geometriju krovova i pridonosi njihovoj slikovitosti. U tom detalju je teško razlučiti estetsko od funkcional-nog, jer manji nagib pokrova uz rub tjera kišnicu dalje od zida i tako poboljšava njegovu zaštitu. Da bi detalj spoja vrha zida, oslonca krovne konstrukcije i strehe bio pravilno izveden,

kamenaploča

kupakanalica

nazidnica

rog

drvenaoplata

letva

Detalj strehe od kamenih ploča.

Streha od kamenih ploča na pročelju. Kontura zabata ima karakterističan lom na prijelazu prema strehi.

77

potrebno je poštivati višestoljetno iskustvo i primijeniti fino odmjereni odnos položaja na-zidne grede, debljine zida i istaka strehe. Ako je taj odnos poremećen, kvari se ne samo funk-cija i izgled krova, nego i čitave kuće jer silueta krova (odnosno zabata kod dvostrešnog krova) presudno utječe na njezin karakter.Kod kuća koje su smještene uz važnije ulice ili trgove, umjesto strehe od prirodnih kamenih ploča često se na glavnom pročelju izvodi vi-jenac koji može biti žbukani ili od kamena, jed-nostavan ili profiliran.Streha može biti izvedena s limenim olukom za odvod kišnice ili bez njega. Nosači oluka se pričvršćuju u zid pročelja (najbolje u vertikalne fuge) ili ispod kupa, što je rjeđe i nepraktičnije, jer pri zamjeni nosača treba skinuti i dio pokro-va. Isto tako, pad horizontalnog oluka prema vertikalnom odvodu lakše se izvodi s nosačima postavljenim u zid.

limenioluk

kamenaploča

kupakanalica

daščana oplataletva

rog

nazidnica

Streha od kamenih ploča s limenim olukom.

Razni tipovi streha. Betonska streha s početka 20. stoljeća (gore lijevo). Žbukani vijenac na glavnom pročelju, streha od kamenih ploča na bočnom pročelju (sredina desno). Kameni vijenac s olukom na konzolama (dolje lijevo). Streha od kamenih ploča s bakrenim olukom (dolje desno).

78

kamenioluk

kupakanalica

daščana oplata

letva

rog

nazidnica

Česta je i streha s kamenim olukom koji može biti postavljen u debljini zida ili na konzolama.

kamenioluk

kupakanalica

daščana oplata

letva

rog

nazidnica

Kameni oluk postavljen u debljini zida. Kameni oluk postavljen na konzolama.

79

U nekim područjima (sjeverni Jadran, Istra) česte su duboke strehe formirane produžetkom rogo-va preko zida pročelja. Obično su ti produžeci rogova bogato profilirani.

kupakanalica

daščana oplataletva

rog

nazidnica

profiliranizavršetak roga

Drvena streha s profiliranim rogovima često ima i limeni oluk.

Veli Brgud, okolica Matulja. Shod na voltu s dubokom strehom na drvenim stupovima.

80

2.4.6. DimnjaciDimnjak (“fumar”) je funkcionalni element koji u tradicionalnom graditeljstvu često značajno pridonosi ukupnom estetskom dojmu svojim izražajnim oblicima. Oblici dimnjaka variraju ovisno o upotrijebljenome materijalu, klimat-skim uvjetima i lokalnoj tradiciji. Kameni dimnjaci su obično manji i jednostav-

niji, dok oni građeni u opeci, najčešće ožbukani vapnenom žbukom, mogu imati vrlo složene oblike kojima se ponekad nameću u ukupnoj slici građevine. U funkcionalnom smislu važno je spriječiti da se dim vraća u kuću, pa je u vjetrovitom kraju neophodno postaviti zaštitnu “kapu” koja štiti bočne otvore na zidovima dim-njaka od udara vjetra.

Jednostavni oblici dimnjaka građenih u opeci (gore lijevo) i kamenu (gore desno). Sheme dimnjaka bez i sa zaštitom od vjetra (dolje). Neke od mnogobrojnih varijacija dimnjaka od opeke (slijedeća stranica).

81

Obnovu starih i gradnju novih dimnjaka treba temeljiti na iskustvima lokalnih tradicional-nih primjera čija je funkcionalnost provjerena stoljetnom uporabom, a izbjegavati “tipska” rješenja koja ne vode računa o specifičnim uvjetima klime, materijala i estetskog uklapa-nja. Pri tome nam velika raznolikost oblika koji se pojavljuju u graditeljskoj tradiciji našeg pod-neblja, daje mogućnost širokog izbora.Danas se dimnjaci sve manje koriste za svrhu kojoj su izvorno namijenjeni, jer se odustaje od grijanja na tradicionalan način. Zbog toga se dimnjaci ne održavaju pa vremenom postaju derutni i prijete rušenjem. U takvim slučajevima najlakše je napuštene dimnjake ukloniti, ali se na taj način gubi značajan element identiteta graditeljske baštine. Stare dimnjake bi trebalo obnavljati, pri čemu može pomoći njihovo stav-ljanje u novu funkciju. Umjesto odvođenja dima oni mogu dobro poslužiti kao dio sustava venti-lacije ili klimatizacije.

82

2.4.7. Prozori i vrataPored geometrijskog oblika građevine, nagiba krova i građevinskih materijala, arhitektonski elementi koji najviše pridonose ukupnom izra-zu su otvori na pročeljima. Na njima je obično koncentrirana dekoracija (ako se radi o stilskoj građevini), a njihov raspored, oblik i veličina odražavaju funkcionalne zahtjeve. Tako su, na primjer, vrata dućana ili konobe

obično šira od stambenog ulaza, a prozori kata na kojemu se najviše boravi veći i reprezentativ-niji od ostalih. Iako se oblici otvora beskonačno variraju, osobito u načinu savladavanja raspona (arhitrav, razni oblici lukova), najčešći je pra-vokutan oblik koji je i najjednostavniji za iz-vedbu, kako zidnog otvora, tako i stolarije koja ga zatvara.

Lopud. Gotička bifora. Kostanje. Jednostavni otvori u rustičnoj kamenoj gradnji.

Pazin. Reprezentativni stambeni ulaz ističe se među jednostavnim otvorima na pročelju.

83

Dimenzije otvora su dovoljno velike da omoguće kvalitetno osvjetljenje i provjetravanje, a is-tovremeno relativno male kako bi se smanjili gubici topline zimi, odnosno pregrijavanje ljeti. Prozori su redovito uspravni, a za pomoćne pros-torije (konobe, magazini, potkrovlja) ponekad kvadratni ili položeni pravokutnici. Proporcije se obično mogu iskazati u cijelim brojevima, a najčešće je dužina kamenog natprozornika i potprozornika jednaka dužini doprozornika, tako da je svijetli otvor ponešto izdužen usprav-

ljeni pravokutnik.U seoskom graditeljstvu česti su otvori sa zi-danim okvirom, bez dodatnih klesanih kamenih elemenata, dok je u gradovima redovita upotreba kamenih “pragova” (“igli” ili “erti”) čija pravil-nost olakšava ugradnju i dobro brtvljenje stolarije. Oni se finoćom obrade obično ističu od ravnih zidnih površina koje su građene od nešto grublje klesanog kamena ili su ožbukane. Klesani okviri prozora i vrata gotovo su uvijek fino obrađeni.

Uobičajene proporcije prozora s kamenim okvirom. Na jednom prozoru dužine svih pragova su jednake.

Fino klesani profilirani okvir vrata ističe se na grublje obrađenom kamenom pročelju.

Vrata sa zidanim okvirom na seoskoj kući.

84

Poprečni presjek vidljivog dijela je približno kvadratičan, s utorom na unutrašnjoj strani na koji naliježe stolarija, u starijim razdobljima bez, a u novije doba s drvenim okvirom. S vanjske strane također se može izvesti utor, i to u slučaju kad je prozorski kapak (“škura”) upušten i vanj-ska ploha mu se nalazi u ravnini vanjske plohe kamenog okvira.Tradicionalna obrada vidljive plohe okvira izvo-di se ručno, posebnim alatom – finom zubačom (“martelinom”), čekićem sa stanjenim i na-zubljenim rubom. Tragovi marteline obično su kosi su u odnosu na uzdužnu os okvira što pro-izlazi iz tradicionalnog načina obrade kamena bez piljenja. Naime, površina takvog kamenog okvira poravnavala se tako da bi se najprije u istu ravninu doveli dlijetom obrađeni bridovi, a zatim bi se martelinom klesala površina između bridova počevši od ugla, spajajući dijagonalno dva međusobno okomita brida. Fina obrada dli-jetom kamenog ruba, širine oko jednog centim-etra (“kurdelina” ili “špigul”), osiguravala je da se on ne ošteti zubačom.

Shema prozora s kamenim okvirom. Na unutrašnji utor naliježe prozorsko krilo, a na vanjski drveni kapak.

Kameni okvir prozora obrađen tradicionalnim klesarskim alatom – finijom (doprozornik) i grubljom zubačom (natprozornik).

85

U novije doba (od 19. stoljeća) površina ka-menih blokova umjesto zubačom često se obrađuje “bućardom” – čekićem s kvadratnom glavom na kojoj je veći broj oštrih, piramidalnih završetaka. Ovaj način obrade, međutim, zbog jačine i smjera udaraca okomito na površinu kamena, dubinski oštećuje njegovu strukturu stvarajući mikropukotine, pa ga treba izbjega-vati.Danas se izgled tradicionalno obrađene površine kamena često pokušava dobiti strojnom ob-radom prethodno pravilno ispiljenih blokova, ali je rezultat zbog nepoznavanja logike stare tehnologije obično nakaradan, jer se prvo ohra-pave (“štokuju”) površine koje će nakon ugrad-nje ostati vidljive, a zatim se izvodi rub stroj-nim ili ručnim dlijetom, ili se – što je još gore – “štokuje” sredina kamene plohe, a rub ostavlja neobrađen (strojno ispiljen). U oba slučaja rub nije u istoj razini sa sredinom plohe i djeluje tvr-do i neprirodno, što bitno kvari ukupan dojam otvora, pa i čitavog pročelja.

Preklesavanje kamenog okvira bućardom oštećuje kamen i umanjuje mu estetsku vrijednost.

Kameni okvir obrađen dlijetom (bridovi) i bućardom. U doprozorniku je olovom pričvršćen okov za postavu kapka.

Strojno obrađeni (“štokovani”) kameni okvir s istaknutim (gore) ili upuštenim rubovima (dolje). U donjem primjeru okvir je umjesto od masivnih blokova sastavljen od tankih ploča.

86

Još jedan pokušaj primjene suvremene teh-nologije dovodi do vrlo lošeg rezultata u sva-kom pogledu – estetski dojam je vrlo “jeftin”, a kvaliteta i trajnost bitno manja nego kod tradi-cionalnog načina. Često se, naime, pod izlikom štednje oko prozora i vrata ugrađuju “lažni” kameni elementi okvira sastavljeni od po dvije tanke kamene ploče kojima se oblažu vidljive strane betonskog otvora. Takva “štednja” je vrlo upitna, jer je gubitak na kvaliteti puno veći nego što je dobitak uštedom. Razlika u cijeni između pravog i “lažnog” okvira u ukupnoj cijeni inves-ticije predstavlja, zapravo, zanemarivu stavku. Ponekad se umjesto masivnog bloka ugrađuje kameni blok “L” profila, koji tako od samono-sivog elementa postaje obloga. Montaža je zbog manje težine možda nešto jednostavnija nego kod ugradnje masivnih elemenata, ali je solid-nost i trajnost višestruko manja, a ušteda ma-terijala nikakva. Prozorski okviri postavljeni kao maska od tankih

kamenih ploča (dolje) ili izvedeni kao imitacija kamena u žbuci (gore).

87

2.4.8. Rasteretni lukoviKameni natprozornici i nadvratnici su obično takvih dimenzija da osim vlastite težine ne mogu preuzeti još i opterećenje zida iznad sebe. Zbog toga se u kamenom zidu radi njihovog rasterećenja iznad otvora izvodi rasteretni luk od bolje obrađenog kamena ili opeke sa sljub-nicama koje se radijalno šire iz jednog središta. Takav luk može biti “ravni” ili segmentni (dio kružnice), s većim ili manjim radijusom zakriv-ljenosti. Iznad manjih otvora ponekad se umjesto rasteretnog luka izvodi nadvoj od drvene grede ili ukoso postavljenih prirodnih ploča.

Za rasterećenja nadvratnika i natprozornika najčešće se izvode segmentni (dolje) ili ravni lukovi (sredina lijevo). U rustičnoj gradnji, osobito u Istri, čest je način rasterećenja pomoću tankih kamenih ploča postavljenih u trokut (gore). Treba paziti da se prostor između natprozornika odnosno nadvratnika i rasteretnog luka ne ispuni čvrstim materijalom da ne bi došlo do prijenosa opterećenja i pucanja kamenog praga (sredina desno).

88

Kod novih građevina često se pročelja oblažu kamenom da bi se stvorio utisak masivne kamene gradnje. Da se izbjegne dojam kamena samo kao maske armirano-betonske konstruk-cije, treba slijediti logiku upotrebe tog prirod-nog materijala i načina njegovog slaganja, oso-bito na uglovima te kod nadvoja i lukova, koji ne bi smjeli imati nelogično velike raspone.

Primjeri krivog korištenja kamena kao fasadne obloge.

89

2.4.9. Vanjska stolarijaTradicionalno prozorsko krilo izrađeno je od drveta relativno malog presjeka, podijeljeno na dva ili više dijelova tankim šprljcima kako bi se reducirala površina okna. Staklo je tanko, tako da je čitavo krilo vrlo lagano. Bridovi drvenih elemenata su profilirani, pa i vizualno djeluju “lakše”. Podjela prozora na manje površine pri-rodno se uklapa u raščlambu pročelja, za razliku od danas uobičajene izvedbe prozorske stolarije gdje se koriste što veće staklene površine, koje traže neproporcionalno masivne okvire, a prozori djeluju kao “slijepe oči”. U početku primjene prozorska krila su se postavljala izravno na ka-meni okvir, ali uskoro radi boljeg zaptivanja i lakše ugradnje dobivaju drveni okvir.

Kapci na prozorima – tradicionalne “škure” koje služe za zaštitu od kiše i sunca – uobičajeni su u stambenom graditeljstvu počevši od 17. i 18. stoljeća. Izrađuju se od dva međusobno okomita sloja dasaka od kojih je vanjski sloj vertikalan, a unutrašnji horizontalan, utoren i jednostavno profiliran. Redovito se postavljaju u ravnini pročelja, odnosno na vanjski rub kamenog okvi-ra, koji ponekad ima utor radi boljeg brtvljenja. Za pričvršćivanje kapaka na vanjsku plohu do-prozornika postavljaju se željezne šarke u udu-bine ispunjene olovom. Kasnije se radi lakše ugradnje, slično kao kod prozorskih krila, uvodi drveni okvir.

arhitrav od ožbukane opeke

kameni natprozornik

“pjover” - drveni istak za zaštitu od kiše

željezna šarka - ostatak ranijeg prozora bez drvenog okvira

“škura” - puni drveni kapak

drveni prozorski okvir

željezna šarka prilagođena drvenom okviru

kameni doprozornik

kameni potprozornik

Shema prozora s drvenim kapkom. Starija škura bila je pričvršćena izravno na kameni okvir. Sadašnja je radi lakše ugradnje dobila drveni okvir.

90

Otprilike u isto vrijeme (od 19. stoljeća) se umje-sto škura sve češće koriste rebrenice (“grilje” ili “persijane”) koje se sastoje od drvenog okvi-ra i pomičnih daščica čijim se zaokretanjem propušta više ili manje svjetla. Rebrenice su složenije za izradu, zahtjevnije za održavanje i daju slabiju zaštitu od kiše i vrućine nego škure, ali pružaju veći komfor omogućujući finiju re-gulaciju propuštanja dnevnog svjetla.

Jednostavne dvoslojne (gore) i uklađene škure (dolje). Grilje i škure na istom pročelju (desno gore). Grilje s otklopnim donjim dijelom (desno dolje).

91

Svojevrsni minijaturni “erker”, neka vrsta ostak-ljenog “sanduka” karakterističan je za uske ulice nekih gradskih središta. Ovaj element prozorske stolarije, u Splitu zvan “žburt”, postavljen na prozorski okvir umjesto škura ili grilja, bogat je detaljima koji omogućuju da se osim glavnih krila, mogu otvoriti i bočne strane, kao i donja ploha.

Kombinacija škure i grilje na istom kapku (gore). Škure od čeličnog lima česte su na gospodarskim prizemljima istarskih urbanih kuća u 19. i početkom 20. stoljeća (dolje).

92

Vratnice se mogu također izvesti od dva sloja dasaka kao i prozorske škure, ali je u tom slučaju vanjski sloj horizontalan, utoren i profiliran, a unutrašnji vertikalan. Drugi tip su uklađene vratnice s drvenim okvi-rom te utorenim i profiliranim ukladama.

Postoji i varijanta izrade vratnica s “lažnim” uk-ladama. To su zapravo krila načinjena od dva sloja dasaka, s tim da je jedan sloj od vertikalnih dasaka, dok su daske drugog sloja složene kao okvir uklade. Umjesto gornjih uklada može se izvesti ostak-ljenje zaštićeno rešetkom od kovanog željeza u različitim oblicima.

93

Vratnice se na dovratnike mogu pričvrstiti izravno ili preko drvenog okvira.Za izradu vanjske stolarije obično se koristi ariš ili smreka. Drvo se radi zaštite redovito prema-zuje bojom, pri čemu se vodi računa o izboru nijanse. Najčešće se prozorski kapci boje tam-nozelenom ili nekom od svjetlijih nijansi sive boje, dok su prozorska krila redovito bijele ili svijetlo sive boje. U Istri se zadržala i tradicija škura premazanih zaštitnim voskom (“bajca-nje”). Vrata u prizemlju su obično tamno zelena ili smeđa, a ponekad se ostavljaju nezaštićena, što je najčešći slučaj u seoskoj sredini.

Danas se sve više umjesto drvene stolarije ugrađuje ona izrađena od plastičnih (PVC) ili aluminijskih profila. Takva stolarija zahtijeva minimalno održavanje, ali ima znatno manju trajnost od redovito održavane drvene stolarije. Naime, drvena stolarija se održava, poprav-lja i dugo traje, a dotrajala PVC i aluminijska stolarija se baca i zamjenjuje novom, što je s ekološkog stajališta neprihvatljivo. Plastični i aluminijski prozori i vrata izgledom odudaraju od zgrada izgrađenih od tradicionalnih materi-jala, pa ih nikako ne bi trebalo koristiti na starim kućama i u zaštićenim cjelinama.

Ponekad se iznad otvorâ radi zaštite od kiše postavljaju nadstrešnice. Tradicionalno su se izrađivale od prirodne kamene ploče ili od lima. U novije vrijeme često se nadstrešnice od armiranog betona ugrađuju u kamene zidove i pokrivaju crijepom. Taj detalj, osim što nagrđuje izgled pročelja, fizički oštećuje kamenu kon-strukciju.

Armirano betonske nadstrešnice iznad otvorâ uokvirenih brušenim kamenim pločama na pročelju obloženom tanko ispiljenim grubo obrađenim kamenom (“bunja”). Ovakvo pročelje daleko je od tradicionalnih uzora.

Aluminijska stolarija ne pripada tradicionalnom ambijentu.

94

2.4.10. OkoviOkovom se nazivaju svi metalni elementi na stolariji koji služe za njenu montažu i funk-cioniranje. Okovi za postavu prozora i vrata tradicionalno se izvode od kovanog željeza i kod varijante bez okvira montiraju izravno u rupe isklesane u ka-menim doprozornicima, odnosno dovratnicima, te se zalijevaju olovom.

Kod varijante s drvenim prozorskim okviri-ma, vanjski i unutrašnji okvir povezuju se međusobno limenom trakom i tako pričvršćuju uz kamene doprozornike. Unutrašnji drveni okvir se za kamene pragove tradicionalno pričvršćuje posebno izrađenim kovanim trnovi-ma sa širokom, plosnatom, probušenom gla-vom.

Postoji širok repertoar raznih okova za vrata i prozore, svaki s posebnom funkcijom, jednos-tavne izrade ili pak bogato ukrašen, ovisno o karakteru arhitekture (rustična ili gradska, je-dnostavna ili reprezentativna). Danas je teško pronaći zanatliju sposobnog da izradi okov na tradicionalan način, pa se kod zamjene dotra-jale stolarije preporuča ponovo upotrijebiti stari okov koji redovito duže traje od drveta.

95

Tradicionalni okov s jednostavnim mehanizmom za zatvaranje vrata (gore). Jedan od najčešćih tipova balkonske ograde od kovanog željeza. Trbušasto proširenje u donjem dijelu prilagođeno je širokim damskim haljinama ili posudama sa cvijećem (dolje).

96

97

3. STARo ZA NovoSMJERNICE ZA ADAPTACIJU STARIH

I GRADNJU NOVIH KUĆA U NASLIJEĐENOM OKOLIŠU

3.1. Opće smjernice

Kako pomiriti očuvanje i razvoj baštine, dva pristupa koji su naizgled suprotni? Strategija razvoja trebala bi biti utemeljena upravo na odnosu prema graditeljskom naslijeđu. Stoga o njemu treba znati što više, kako se elementi povijesne arhitekture ne bi izvlačili iz konteksta i banalizirali, te koristiti univerzalne pouke ustanovljene višestoljetnim iskustvom građenja. Iz tog iskustva razvila su se pravila gradnje u priobalju, kako u pogledu upotrebe materijala, tako i u formiranju volumena, te obliku i konstrukciji pojedinih elemenata. Svako područje priobalja nosi svoje specifičnosti oblikovanja unutar temeljne forme. Većina nove gradnje nekritički kopira tradicionalne elemente, bez oslonca u ambijentu, te konstrukciji i funkciji, stvarajući lažni supstitut.

Ograničenje nove stambene izgradnje, uz istovremeno unapređenje autentičnih obilježja postojećih naselja, zajednički su cilj različitih struka koje se bave problemima prostora. Rehabilitacijom postojećeg fonda građevina, slijedom primjene saznanja o smislu tradicional-ne arhitekture u priobalju, može se povećati i ekonomska vrijednost prostora. Povijesni prostor važno je percipirati kao potencijalno najskuplju zonu, usprkos zapuštenom stanju. Odnosi na tržištu tradicionalnih građevina pokazuju da je starim kućama s betonskom dogradnjom ili nadogradnjom drastično oborena cijena. Osim očuvanja izvornih vrijednosti baštinjenih građevina, jednako je važno pokušati dovesti novije građevine u rubnim zonama do oblikovanja bliskog lokalnom identitetu.

Dodavanje elemenata stranih tradicionalnoj arhitekturi rezultira lošom rekonstrukcijom građevine.

Brač, Nerežišća. Obnovljena tradicijska kuća sa sačuvanom izvornom konstrukcijom za obitelj vlasnika predstavlja okvir za alternativni način života, ne isključujući suvremene potrebe (lijevo).

98

Rehabilitacija postojećih građevina složen je proces, usmjeren prema osnaženju zavičajnog karaktera i odnosa s mjestom. U ovoj “početnici” opisujemo pouke povijesne gradnje za najčešće zahvate koji pri pogrešnoj izvedbi obezvrjeđuju samu građevinu i okolinu.Neodržavane građevine spadaju u najraširenije oblike degradacije prostora. Vlasnici mogu i sami pridonijeti vrijednosti svoje kuće već i pravilnim održavanjem. Stoga ćemo predložiti osnovne upute za održavanje građevine počevši od najmanjih zahvata, koji u konačnici zamjenjuju skupe i dugotrajne popravke. Osim toga, novije kuće često ostaju nedovršene i nakon useljenja. Pravilnom obradom pročelja, formiranjem krova i otvora te hortikulturnim uređenjem i one se mogu bolje uklopiti u lokalni ambijent.U izgrađenom povijesnom prostoru malo je mjesta za nove građevine, ali je zato moguć velik raspon intervencija na postojećima. Kao prilog nastojanjima da se sačuva i osnaži identitet mjesta koje se oblikovalo kao dio graditeljske

baštine, predložit ćemo smjernice za najčešće intervencije na starim kućama: održavanje, adaptacije i dogradnje. Također ćemo prikazati neke mogućnosti preoblikovanja novijih zgrada u rubnim zonama priobalja.

Stara neodržavana kuća. Čišćenjem i popravkom žbuke, krova i stolarije istaknula bi se njezina vri-jednost. Redovitim održavanjem vijek trajanja može joj se produžiti praktično neograničeno.

Zapuštena kuća s vanjskim stubištem (“balaturom”).

Loša adaptacija jedne od sličnih kuća. Nadograđeni dio u betonu nije poštovao izvorni nagib i materijal krova i strehe, a balatura je ovom intervencijom izgubila prepoznatljiv oblik.

Kuća koja je zbog izgradnje prometnice ostala bez balature, pa se nekadašnji ulaz našao u zraku. Ovaj primjer pokazuje važnost suradnje raznorodnih stručnjaka u formiranju prostora.

99

U kontaktnim područjima povijesnih naselja uvođenje reda u kaotično gomilanje građevina svakako je najzahtjevniji zadatak. Pouke graditeljske baštine, od oblikovanja kuće do uređenja parcele, mogu pridonijeti ambijentalnoj vrijednosti građevina u naseljima. To pretpostavlja gradnju kuće prema tradicijom uspostavljenom položaju i mjerilu u određenoj regiji, a izbjegavanje danas široko rasprostranjenih hiperdimenzioniranih otvora, balkona, vanjskih stubišta, sa čestim kvazitradicionalnim elementima. Tako se, primjerice, na voluminoznim kućama u betonu grade luminari oblika karakterističnog za male krovove pučke arhitekture, a dijelovi pročelja se oblažu tankim kamenim pločama, ne bi li se tako postigao dojam kuće zidane u kamenu. Takvo podilaženje lokalnom identitetu je pogrešno. Tradicionalni elementi ne bi se trebali primjenjivati izvan konteksta građevine.

Poželjno je izbjegavanje arhitektonskih elemenata stranih podneblju i prostoru. Ono što bi nova gradnja u priobalju trebala preuzeti od stare su arhetipska obilježja: položaj građevine na parceli, osnovnu mjeru oblikovanja i dimenzioniranja volumena, upotrebu lokalnih boja i materijala u najvećoj mogućoj mjeri. Na početku složenih procesa rehabilitacije povijesnog prostora na hrvatskoj obali Jadrana, vlasnicima i korisnicima starih građevina sve kompetentne struke trebale bi pružiti što više konkretnih prijedloga i uputa o ponašanju u prostoru.

Ova kuća prevelikih dimenzija upotrebom kamena i luminarom pokušava simulirati tradicionalnu arhitekturu, čime se unosi dodatni nesklad u obliko-vanju.

Kaštela. Novija kuća koja na pravilan način pre-uzima tradicionalne elemente u formiranju krova, obradi i boji pročelja, dimenzioniranju otvora te hortikulturnom uređenju.

Otok Hvar, Malo Grablje. Seoske kuće racionalno smještene u pejzažu.

Hvar. Gradske kuće stoljećima su poštovale naslijeđenu urbanu matricu.

Nova gradnja u priobalju često se zadržava na površnom preuzimanju tradicionalnih elemenata.

100

3.2. Održavanje građevineNa prostoru hrvatskog priobalja zapuštene stare i nedovršene nove građevine predstavljaju sve veći problem za koji njihovi vlasnici i korisnici snose najveću odgovornost.Odavno se uvriježila loša praksa po kojoj se stare građevine, osobito one niže spomeničke kategorije, takozvane “ambijentalne vrijed-nosti”, prepuštaju propadanju dok ne dođu u stanje koje traži hitnu i temeljitu restauraciju, pri čemu neminovno gube velik dio izvornih svojstava. Takva obnova često iziskuje znatno veći trošak nego rušenje i izgradnja novih građevina. Posljedica je da su zapušteni dijelovi starih gradskih jezgri ili čitava sela prepušteni neadekvatnoj obnovi, ili pak rušenju i novoj izgradnji.

Nasuprot tome, redovitim i stalnim održavanjem produžavamo život građevine, izbjegavamo skupe i destruktivne zahvate. Građevine treba radije učvrstiti (konsolidirati) nego popravljati, i radije popravljati nego restaurirati.

Minimalne intervencije na ključnim točkama najbolje su ne samo za građevinu, nego i za vlasnika i društvo u cjelini. Treba naglasiti da je najbolja obnova često ona s najmanje radova i da može biti jeftina. Popravak i održavanje zgrada možemo shvatiti kao komponente istog procesa. Zahvati koji se mogu poduzimati u fazama, koji se mogu pratiti, koji se mogu po potrebi ponoviti, poboljšati ili poništiti najprimjereniji su povijesnim građevinama. Idealno, oni trebaju postati dijelovi dugoročnog programa održavanja. Stalno održavanje obuhvaća male, ali skoro svakodnevne zahvate, kao što su čišćenje oluka i dimnjaka, popravak pokrova i instalacija, mjestimično bojanje vrata i prozora, i slično. U tim poslovima cijena radova (koji ne zahtijevaju visokospecijalizirane izvođače, nego ih mogu izvoditi i priučeni majstori ili sami vlasnici/korisnici) obično predstavlja više od 95% ukupno potrebnih troškova održavanja. Izvanredno održavanje obuhvaća periodične zahvate, kao bojenje građevinske stolarije (u prosjeku svakih 5 godina) i bravarije (u prosjeku svakih 10 godina), te veće popravke hidroizolacije, krova, oluka, boje i žbuke.

Tržić, okolica Osora. Zapušteni pastirski stan.

Unije. Održavana stambena kuća sa širokim zabatom, karakterističnim elementom lokalne arhitekture.

Kuća kojoj je potreban pretres krova, obnova oluka i redovito održavanje.

101

Radovi održavanja moraju biti redoviti i temeljiti želimo li da budu učinkoviti i ekonomični. Potencijalna problematična mjesta moraju se eliminirati. Predviđanje problema prije nego se dogode jedan je od najodgovornijih zadataka svakoga tko se prihvatio skrbi o graditeljskoj baštini. Trebala bi postati uobičajena praksa da svaka značajnija povijesna građevina dobije stručnjaka koji će skrbiti o njezinom održavanju, vršiti preglede, davati izvješća o stanju i preporuke za planiranje radova. Za pojedinačno zaštićena kulturna dobra detaljni program održavanja izrađuju konzervator i restaurator, no za “obične” tradicijske kuće sav je teret odgovornosti na njezinim vlasnicima i korisnicima. Pravovremeno, učinkovito i pravilno izvedeno održavanje je u njihovom, ali i općem društvenom interesu. Zbog toga i zakon predviđa obveze vlasnika

prema održavanju, pa i sankcije ako se tih odredbi ne pridržava (vidi 7. poglavlje). Pod stalnim nadzorom nedostaci se mogu lakše ukloniti odmah nakon pojavljivanja, čime se izbjegavaju složeni i skupi zahvati obnove. Informacije o pravilnim materijalima i metodama radova mogu se pronaći u drugom poglavlju.U priobalnom ambijentu održavanje kuća građenih od jeftinih alternativnih materijala teško može slijediti navedene principe jer, osim bojenja pročelja, ne postoji mogućnost jednostavnog održavanja (npr. betonskog krova, plastične stolarije) koje na taj način postaje višestruko skuplje. Zato se preporučuje da se, koliko god je to moguće, takvi dotrajali elementi zamijene tradicionalnima, pa će i novije kuće na određeni način postati dijelom graditeljske baštine koja, uz pravilno održavanje, može trajati gotovo vječno.

Omiš. Iako je kuća izvedena u betonu, oblikovanjem slijedi baštinjene vrijednosti arhitekture priobalja. Volu-men se proporcionalno nastavlja na izvornu bazu, a otvori i krov su definirani u duhu povijesnog okruženja. Nažalost, nije dovršena niti održavana. Ova građevina trebala bi biti ožbukana tradicionalnom žbukom, a svi otvori dobiti ujednačene drvene zatvore. Zidana ograda terase, uz pravilno fugiranje kamenog dijela zida, potpuno bi uklopila ovu kuću u tradicionalni ambijent.

102

Strategija održavanja – Pregledi i izvješćaMetoda pregleda i izvješća o stanju građevine s planom održavanja, koja slijedi, primjenjuje se pri održavanju pojedinačno zaštićenih kulturnih dobara. Korisno ju je ovdje donijeti jer svako održavanje, pa i najskromnije građevine, počiva na istim principima. Prigodom pregleda treba znati pronaći i “pročitati” ključne podatke na građevini. Pregled treba vršiti ustaljenim redoslijedom, prostorno i prema elementima građevine: krovna konstrukcija, pokrov, oluci i opšavi (poželjno ih je pregledati po jačoj kiši), dimnjaci, prisustvo vlage (kapilarna, kroz pokrov, kroz zidove), vrata i prozori, konstruktivni elementi, podovi i stubišta, završna obrada površina (pročelja, unutrašnji zidovi, podovi, stropovi), instalacije.Izvješće o stanju se može pisati u fazama:• početno izvješće na temelju vizualnog pregleda, s opisom građevine i popisom nedostataka; • plan održavanja s aproksimativnom procjenom najžurnijih, žurnih i poželjnih radova;• povijesno istraživanje i analiza s fotografskom dokumentacijom;• dokumentacija stanja temelja s mehanikom tla, studijom vlage i sondiranjem sumnjivih mjesta; • detaljnija studija s analizom konstrukcije;• konačna procjena i prijedlog s opisom radova.

Preporuka za planiranje radova daje se po prioritetima:• radovi koje treba izvesti odmah (opasnost od rušenja, sigurnost korisnika i prolaznika)• žurni radovi (sprečavanje ubrzanog propadanja, prodora vode i slično)• neophodni radovi (redovno održavanje, izvan-redno održavanje, veći zahvati)• poželjni radovi (poboljšavanje uvjeta korištenja ili izgleda građevine)• kritične točke koje treba nadzirati (aktivne pukotine, pokrov ili instalacije čiji se vijek trajanja bliži kraju). Jedan od najvažnijih principa dobre konzervacije jest da je preventivno održavanje u svakom slučaju jeftinije nego neaktivnost u nadi da će građevina “izdržati još neko vrijeme”, čemu obično slijede drastični popravci. Zbog ljudske naravi ovaj je posljednji stav nažalost najčešći. Veliki zahvati rekonstrukcije mogu odvesti u krivom smjeru čitavu konzervatorsku strategiju, bacajući u sjenu vitalni pojam održavanja. Ideja da se posao konzervacije, a pogotovo rekonstrukcije, može dovršiti jednom zauvijek izgleda na prvi pogled privlačno. No ne postoji zaista dovršen konzervatorski zahvat; periodi aktivnosti se izmjenjuju s mirnim intervalima. Sve dok građevina traje, i njezino se održavanje mora nastaviti.

Kotle. Karakterističan istarski stambeni sklop je vlasnički rascjepkan pa, istovremeno s obnavljanjem ma-njeg dijela, ostatak nakon dugotrajne zapuštenosti ubrzano propada.

103

3.3. Preuređenje potkrovljaVelik broj starih stambenih kuća danas ima zapuštena potkrovlja, koja često nisu iskorištena za stanovanje. Adaptacija takvih potkrovlja u stambeni prostor spada u najčešće zahvate na kućama tradicijske arhitekture. Treba se ugledati na takve zahvate u povijesti, koji su bili usklađeni s ranijom građevinom i okolnim ambijentom.

To se postiže pravilnim izborom:• materijala• konstrukcije• oblika• načina izrade• dimenzija.Korisni prostor potkrovlja, u većem dijelu prostora priobalja, ne povećava se samo dodatkom nadozida, nego i postavljanjem luminara. Luminar (nadograđeni krovni prozor) sastavni je dio oblika i konstrukcije kuće i pogrešno ga je percipirati kao gotov, neovisni dodatak. Izrada luminara detaljno je opisana u drugom poglavlju. Ako se luminar nalazi na pročelju građevine, tada je oblikovno i konstruktivno jednako dio pročelja koliko i krova. Luminar rijetko služi samo za prozračivanje potkrovlja; uglavnom povećava stambeni prostor i omogućuje korištenje dijela potkrovlja koji nema stambenu visinu.Na kući sa stilskim karakteristikama luminar može sadržavati dekorativne elemente, dok su na pučkoj i ruralnoj arhitekturi luminari jednostavnog, funkcionalnog oblika. Unutar nekoliko tipova luminara u primjeni postoje bezbrojne varijacije, no za današnje intervencije korisno je upoznati tipične situacije.

Tipični tradicionalni luminari na pročelju u osi prozora najgornjeg kata. Potkrovlje je dodatno osvijetljeno krovnim prozorom (abainom).

Stambena potkrovlja u skladnom međuodnosu.

Izniman slučaj tradicionalnog luminara s terasicom.

Luminari sa stilskim obilježjima.

Luminari slijede ritam i stil pročelja.

104

Najčešći su jednostrešni i dvostrešni luminari, dok se trostrešni javlja mahom na kućama sa šatorastim krovom, obično na stilskim građevinama od 18. stoljeća nadalje. Gotovo ga ne nalazimo u pučkim i ruralnim područjima.

U većini slučajeva oblikovanje luminara slijedi neke zakonitosti:• luminar na glavnom jednostrešnom i dvostrešnom krovu u pravilu prati os otvora na građevini, a na trostrešnom i četverostrešnom krovu obično se nalazi u osi dijela zida između otvora;• grede na kojima leži krovna konstrukcija luminara su koso odrezane ili imaju jednostavnu profilaciju na vanjskom završetku;• luminar ima uglavnom drvenu strehu, a kod većih zidanih luminara na pročelju streha može biti od ploča lomljenog kamena;• nagib krova luminara može biti manji od nagiba glavnog krova;• materijal za izradu prozorskog okvira luminara ovisi o njegovu položaju na krovu (na pročelju je kameni, a kod uvučenog luminara drveni);• bočne strane luminara obično su zatvorene lakšim materijalom i ožbukane;• samo je u iznimnim slučajevima sljeme luminara više od sljemena građevine.

Trogir, Mlinice Pantan. Dobro oblikovan novi luminar na povijesnoj građevini.

Koločep. Široki trostrešni luminar.

Pogrešna primjena luminara na novoj građevini. Oblikovanje i izvedba nimalo ne pridonose karak-teru građevine i pripadnosti priobalnom ambijentu.

Makarska. Dvostrešni luminar.

Kaštela. Jednostrešni luminar.

105

Pravilni izgled luminara možemo podrobnije analizirati prema dva osnovna položaja na krovu: • luminar na pročelju kuće i• luminar uvučen od pročelja kuće.Ako na kući postoji nadozid iznad najgornjeg kata, luminar se postavlja u razini strehe. Kad potkrovlje nema nadozid, tada luminar sadrži parapet od istog materijala kao i pročelje, podignut do svijetlog otvora u visini do oko jednog metra.

Luminar na pročelju građevine:• češće je dvostrešan, s otvorom jednakim ili manjim od ostalih prozorskih otvora na pročelju zgrade;• u pravilu ima kameni okvir u svemu slične okvirima na ostalim otvorima;• može biti širine kamenog okvira, a ako je širi, onda zid s obje strane doprozornika obično ne prelazi širinu otvorenih prozorskih kapaka;• na mjestu luminara streha može biti prekinuta, ili kontinuirana ispod potprozornika.

Split, Trg braće Radića. Na kući s dvostrešnim krovom (u prvom planu) luminari su smješteni u osi i unutar dimenzije donjih otvora. Potkrovlje nema nadozid, pa luminari sadrže parapet koji slijedi oblikovanje pročelja. Na kući s četverostrešnim krovom (u drugom planu) luminari se nalaze u osi dijela zida između otvora. Sa strane se nalazi dodatni luminar u centralnoj osi bočnog pročelja. Potkrovlje ima nadozid, pa su luminari smješteni neposredno iznad strehe.

106

Na kućama bez nadozida uvlačenjem luminara postiže se također potrebna visina parapeta.Luminar uvučen od pročelja građevine: • češće je jednostrešan i položenog otvora• u pravilu ima drveni okvir, jer u potpunosti pripada krovnoj konstrukciji• ako je jednostrešan, može biti širi od širine ostalih otvora na pročelju.

Na pročelju s nadozidom luminari su postavljeni u osima donjih otvora. Zid s obje strane prozora luminara dimenzioniran je prema širini otvorenih kapaka.

Jednostrešni luminar uvučen od pročelja širi je od ostalih otvora. Po izvedbi i oblikovanju doživljava se kao sastavni dio građevine. Između osnovnog i nižeg dograđenog volumena formirana je terasa, kao čest spojni element u arhitekturi priobalja.

Na dvostrešnom krovu bez nadozida postavljeni su dvostrešni luminari s parapetima u osi donjih prozora.

Na dvostrešnom krovu s nadozidom postavljeni su dvostrešni luminari s potprozornicima na strehi u osi donjih prozora.

Na četverostrešnom krovu s nadozidom postavljeni su dvostrešni luminari s potprozornicima na strehi u osi dijelova zida između donjih prozora.

Tipične sheme krovova tradicijske arhitekture prema vrsti i položaju luminara:

107

Na dvostrešnom krovu s nadozidom postavljeni su jednostrešni luminari s potprozornicima na strehi u osi donjih prozora.

Na četverostrešnom krovu s nadozidom postavljeni su jednostrešni luminari s potprozornicima na strehi u osi dijelova zida između donjih prozora.

Na dvostrešnom krovu bez nadozida postavljeni su jednostrešni luminari uvučeni od pročelja.

Na četverostrešnom krovu bez nadozida postavljen je jednostrešni širi luminar uvučen od pročelja.

Na dvostrešnom krovu s nadozidom postavljeni su dvostrešni luminari sa zidom bočno od dopro-zornikâ.

Na dvostrešnom krovu s nadozidom postavljeni su jednostrešni luminari sa zidom bočno od dopro-zornikâ.

108

Da bi se dobilo stambeno potkrovlje, često se kuća može nadozidati do oko jednog metra. Nadozid treba što približnije slijediti način obrade pročelja. Potrebno je zadržati drvenu krovnu konstrukciju i eventualno dodati luminare, ako su dio tradicijskog ambijenta. Naročitu pažnju treba posvetiti oblikovanju strehe, koja je kao spojni element krova i pročelja jednako važna kao konstruktivan i estetski element građevine.

U povijesnim sredinama često ima slučajeva kada je kuća u nizu niža od ostalih. Ako uvjeti okoline to dopuštaju, moguće je njezino povišenje za cijeli kat.

Stotinama dobrih primjera potvrđeno je pravilo da dodatak treba biti zidan u istom materijalu kao i izvorna građevina, te da treba slijediti postojeći ritam, materijale i dimenzije otvora. Iznimno je moguće na kamenoj kući nadogradnju izvesti u drugom materijalu, ali tada treba biti ožbukana tradicionalnom žbukom, kako je to opisano u drugom poglavlju.

Primjer loše nadogradnje. Poremećen je ritam otvora i oblik krova. Betonskom krovnom konstruk-cijom upropaštena je i streha.

Lovreć. Povišenjem kuće u sredini po uzoru na susjedne ostao bi zadržan sklad uličnog pročelja.

Loš primjer nadogradnje kuće. Pogrešan oblik, di-menzije i materijal devastirali su kuću koja je mogla biti skladno nadograđena.

109

Cres, Ivanje. Sklop s vidljivim tragovima dogradnji i nadogradnji.

Kaštel Štafilić. Nadogradnja kata na kamenoj kući obrađena je tradicionalnom žbukom. Dodani ele-menti usklađeni su s izvornom građevinom. Zadržan je izvorni nagib i konstrukcija krova, te veličina, oblik i položaj prozora.

Kaštel Štafilić. Nadogradnja kata izvedena je kvalitetnijim kamenom negoli donji dio pročelja. Tragovi prethodne građevine pokazuju kako je u potpunosti sačuvan izvorni nagib krova.

110

i izgled postojećih. Kod dogradnje u kamenu, osim ponavljanja prozorskih dimenzija, okvira i drvenih zatvora, potrebno je da obrada pročelja bude što sličnija izvornoj da bi se nadogradnja percipirala kao sastavni dio kuće. Kod takve dogradnje i krov treba biti produljen kao nastavak krova ranije kuće.

3.4. Dogradnja kuće U zahvate na postojećim tradicionalnim kućama spadaju i dogradnje, koje su, kao i nadogradnje, vrsta interpolacije. U prošlosti su se kuće produljivale u istoj širini i visini, ili bi se dograđivali aneksi podređeni osnovnom volumenu. Dograđeni dio kamene kuće može biti i ožbukan, ali otvori trebaju slijediti ritam

Kostanje, kuća Gojsalić. Primjer dogradnje i nadogradnje kuće. Nekadašnji vanjski zid postao je unutrašnji, a novi otvori prate ritam prethodnih.

Otok Krk, Draga Baščanska. Vanjska kamena stubišta, tzv. shodovi, skladno dograđena u lokalnoj tradiciji i manje uspješna, novija dogradnja, u betonu obloženom tankom kamenom pločom.

111

Kada se, ovisno o okruženju i obliku parcele, aneks dograđuje bočno na osnovni volumen, tada on često završava terasom u razini najgornjeg kata. Ograda terase nastavak je pročelja kuće, i to doslovno, ako za parapet ima puni zid, a ako ima ogradu od stupića, ona je usklađena s ostalim elementima pročelja. Iskustva dogradnji tradicionalnih kuća mogu nam pomoći kod preoblikovanja predimenzioniranih novijih građevina, često kvadratnog tlocrta, kako bi se izbjegli nerazmjerno veliki krovovi. Osim toga, terasa je element priobalne arhitekture koji nepotrebno zamjenjuju ostakljeni unutrašnji prostori. U drugom poglavlju opisana je njihova nepripadnost prostoru priobalja. Pogled, morski zrak i mogućnost hortikulturnog uređenja uveli su terasu u tradicionalnu gradnju kao element koji ne narušava sklad povećanja građevine. Osim toga, u priobalju je korištenje većeg otvorenog prostora ugodno tokom gotovo cijele godine. Dodatkom terase, potkrovlje se može oblikovati u kvalitetniji životni prostor.

Kaštel Štafilić. Na dograđenom volumenu formirana je krovna terasa.

Split, Palača Cambi. Krovna terasa oplemenjena zelenilom.

112

Čest je slučaj kada se terasa podiže iznad aneksa znatno nižeg od osnovnog volumena građevine. To je uobičajeno u zonama gušće izgrađenosti, kada je potreban odušak u izgrađenom tki-vu naselja. U takvim slučajevima naročito je izražena uloga terase u poboljšanju kvalitete življenja. Osim toga, terasa kod građevina “L” tlocrta omogućava i bolju organizaciju unutrašnjeg prostora.

Trogir. Terasa oslobađa bočno pročelje građevine i omogućuje kvalitetni boravak na otvorenom unutar privatnog prostora.

Omiš. Kuća je produljena volumenom koji završava terasom, te se kuća doima manjom nego što jest, sukladno tradicionalnom okruženju.

Dubrovnik. Terasa na uglu stambenog “L” tlocrta.

Dubrovnik. Terasa s pergolom.

113

Unatoč naporu da se koriste neki tradicijski elementi, njihovo pogrešno oblikovanje, položaj, dimenzije i međusobni odnosi rezultirali su hibrid-nom građevinom koja se ne bi mogla uklopiti ni u kakav kontekst.

Loše oblikovana terasa na tradicionalnoj građevini. Ambijent je nagrđen nezgrapnim volumenom koji se ne doima kao dio kuće, a mogao je biti njezin najljepši dio.

Vrijedna tradicionalna građevina bitno gubi na vrijednosti terasama dodanim izvan konteksta.

Koločep. Dogradnjom terase udvostručio se prostor kata i unijela se nova kvaliteta stanovanja.

Crikvenica. Unutar ograđenog dvorišta nalazi se kuća s terasom u razini prvog kata.

Hipertrofiranom transformacijom terase u niz lođâ u potpunosti je prekriveno pročelje.

114

3.5. Preuređenje prizemlja

Prizemlja starih kuća, konobe, kužine ili staje, u ruralnim područjima često su i dalje u upotrebi, pa itekako treba čuvati i njihove graditeljske vrijednosti, no u prigradskim i gradskim područjima velik broj se adaptira u stambeni prostor. Pri tome je važno oblikovne elemente prilagoditi novoj namjeni, a da se ne naruši cjelina kuće.

S izmjenom namjene prizemlja usko je pove-zana promjena dimenzija otvorâ. Prozori konobe su izrazito mali, obično horizontalni pravokut-ni otvori, a vrata uglavnom dvokrilna, što je vidljivo na pročeljima tradicijskih građevina.

Ako postoje opravdani razlozi, vrata u prizemlju se mogu djelomično zazidati i pretvoriti u prozor, kao i obrnuto, prozor se može produljiti u vrata.

Skraćenje vrata u prozor se izvodi tako da se, unutar pragova, vrata zazidaju do visine parapeta prozora prizemlja, te da se na tom mjestu umetne kameni prag i formira položeni prozor. U slučaju da su vrata veoma široka, novi otvor može se po sredini podijeliti još jednim kamenim pragom.

Prozor se pretvara u vrata tako da se doprozornici produlje jednakim kamenim elementima, a stari potprozornik iskoristi kao novi prag.

115

Uska vrata se u određenim slučajevima mogu proširiti, ali tako da njihova širina ostane osjetno manja od visine. Ako se jednokrilna vrata šire u jedno i pol krilna ili dvokrilna, tada treba formirati novi rasteretni luk, a kamene pragove prilagoditi širini novog otvora. Preporuča se korištenje postojećih dovratnika, dok se nadvratnik i prag dimenzioniraju prema novom otvoru.

U slučaju potrebe za povišenjem vrata preporuča se umetanje novih kamenih elemenata iznad postojećih dovratnika, kako bi se dobila potrebna visina, te ponovna upotreba starog nadvratnika ispod rasteretnog luka.

Novi otvori na staroj kući, trebaju slijediti ritam postojećih otvora. Oblikovanje tradicijskih građevina prilagođeno je zidanju u kamenu i ujednačenoj podjeli pročelja, pa su otvori mahom raspoređeni u pravilnom ritmu.

Prozori na dalmatinskim kućama su relativno malih dimenzija, uokvireni punim kamenim pragovima i obično zatvoreni drvenim škurama sa željeznim okovom, kako je opisano u drugom poglavlju. Ako je u izvornom rasteru prozora izostavljen jedan otvor, na tome se mjestu može otvoriti novi i oblikovati prema izvornima, ponavljanjem kamenih okvira, stolarije i okova.

Garažna vrata u pseudo-tradicijskom stilu. Proporcije otvora i debljina kamenog okvira su neusklađeni, pa bi bilo bolje da je okvir izostavljen.

116

Dodajmo i veoma čestu izmjenu drvenih vratnica u prizemljima, kod adaptacije prizemlja kuća u poslovne prostore. Tada se uglavnom postavljaju staklena vrata bez okvira, da bi se dobio uvid u sadržaj prostora. Umjesto toga mogu se napraviti vrata u drvenom okviru sa staklom zaštićenim željeznom rešetkom, ili puna drvena vrata koja su u radno vrijeme otvorena, dok se iza njih nalaze druga, staklena vrata.

Otok Hvar, Stari Grad. Pri obnovi stare kuće, radi poboljšanja uvjeta stanovanja u potkrovlju je otvoren novi prozor. Postavljen je na tradiciona-lan način, po sredini zabata i uokviren kamenim pragovima.

Nove drvene vratnice trgovine s ostakljenim gornjim dijelom i zaštitnom kovanom rešetkom usklađene su sa stilom građevine.

Nove četverodijelne vratnice izrađene na tradi-cionalan način služe kao zaštita staklenim vratima trgovine.

117

U priobalju je nekada stanovanje započinjalo na prvom katu, s ulazom preko vanjskog stubišta. Pri adaptaciji je prizemlje moguće povezati s gornjim katovima unutrašnjim stubištem, no svakako treba sačuvati i izravni ulaz na prvom katu. Kod preuređenja prizemlja u stambeni prostor treba zadržati osnovne karakteristike izvornog oblikovanja unutrašnjosti.

Otok Brač, Nerežišće. Prizemlje je adaptirano u stambeni prostor s kuhinjom i kupaonicom. Zadržane su postojeće niše i dimenzije otvora (gore), a samo je dio zida s kuhinjom završno obrađen keramičkim pločicama (sredina), zadržana je izvorna stropna konstrukcija s kamenim konzolama i drvenim gredama, a vanjska stolarija je djelomično ostakljena kako bi se dobilo dodatno osvjetljenje (dolje).

Prizemni prostori su redovito imali vidljivu dr-venu stropnu konstrukciju, s gredama koje su usidrene u zid ili počivaju preko nazidnice na kamenim konzolama. Kameni zidovi konobe najčešće su neožbukani. Kod preuređenja se finija struktura zidanja može ostaviti vidljivom, a lošije građen zid treba ožbukati tradicionalnom vapnenom žbukom.

118

3.6. Rehabilitacija novijih građevina u rubnim zonamaGledajući kroz prizmu graditeljskog naslijeđa, proces rehabilitacije novih dijelova naselja može započeti manjim zahvatima na postojećim kućama koje sada nemaju ambijentalnu vrijednost. Ako vlasnik ili korisnik na parceli uspostavi prikladan ogradni zid (vidi 4. poglavlje), svede građevinu na jasan volumen u kojemu razabiremo distinktivne elemente kao što su krov, otvori, balkon, terasa, te prepoznajemo autentične detalje kao što su pokrov, luminar, streha, materijali, boje i još k tome hortikulturno oplemeni parcelu, moguće je da se kuća bolje ambijentalizira, pa i dobije na vrijednosti.

Donekle se može razumjeti stihijsku gradnju koja je nastala iz potrebe, čekajući donošenje planova ili pojednostavljenje složenih postupaka ishođenja dozvola. Iako je rušenje ponekad jedino rješenje, ponudit ćemo smjernice za moguće preoblikovanje mnogih od takvih građevina, a vrijedi ih koristiti i pri gradnji novih kuća u područjima kojima slijedi naknadna urbanizacija. Ne govorimo o vrijednoj autorskoj arhitekturi, jer povijest se stvara i sada, nego o većinskom postotku stambenih građevina koje su nastale bez kvalitetnog projekta.Kad bi se kod takvih kuća slijedila standardna tradicionalna rješenja, mogao bi se uspostaviti lokalni identitet.

Slično oblikovanje proizvodno-prodajnih hangara i novijih obiteljskih kuća.

119

Najčešće pogreške kod arhitekture koja se ne obazire na povijesni ambijent su neprilagođenost oblika i mjerila, uvođenje elemenata konti-nentalne arhitekture (npr. krovovi i pokrovi iz alpskih predjela), te upotreba pseudo-elemenata (npr. nekritična upotreba luka, balkona s nepreglednim nizovima stupića, loše inačice luminara).

S povećanjem udaljenosti od tradicionalnih naselja, kuće u rubnim zonama sve se teže mogu identificirati sa širim povijesnim prostorom. Stambene građevine ponekad se po oblikovnim značajkama ne mogu razlučiti od industrijskih građevina, sadrže istovremeno elemente gradske i seoske arhitekture, što uzrokuje tipološku nedefiniranost. Višestambene građevine u rubnim područjima mahom su oblikovane i kao hiperdimenzionirane obiteljske kuće, ili kao klupko od nekoliko obiteljskih kuća. Takve velike stambene kuće bi trebalo znalački preprojektirati, no već i samo preoblikovanje krova i otvorâ, te kvalitetna obrada pročelja mogu ih učiniti skladnijim.

Pretenciozno oblikovana seoska kuća s povrtnjakom (gore) i gradska višestambena kuća s luminarima u potkrovlju (dolje). Pobrkani su elementi koji defi-niraju tipove građevina.

Industrijska (gore) i stambena građevina (dolje) gotovo se ne razlikuju u oblikovanju volumena.

Višestambena građevina oblikovana je jednako kao obiteljska kuća uz mehaničko povećanje dimenzija.

Višestambena kuća oblikovana je kao splet od neko-liko kuća koje prolaze jedna kroz drugu. Tradicija priobalja poznaje samo sklopove s jednostavnim volumenima u jasno definiranom međuodnosu.

120

Izgled građevine treba odgovarati njezinom položaju i namjeni. U hrvatskom priobalju je to tradicionalna struktura punih zatvorenih volumena, s rasporedom krovnih ploha koji je usklađen sa susjednima. Među arhitektonskim elementima oblikovanja ističu se uspravni prozori manjih dimenzija. Kao model za gradnju u rubnoj zoni, gdje se ne može insistirati na upotrebi isključivo tradicijskih materijala, može poslužiti kuća pravokutnog tlocrta, s krovom tradicionalnog

nagiba, sa simetričnim pročeljem i izduženim otvorima skromnih dimenzija s drvenom stolarijom. Ako se uz to krov pokrije crijepom i pravilno formira streha, pročelje obradi glatkom žbukom obojanom prirodnim pigmentom karakterističnim za priobalje (kako je opisano u drugom poglavlju), dobit će se kvalitetno standardno i nepretenciozno rješenje. Najvažnije je od početka racionalno projektirati kuću, bez suvišnih prostora, te je dovesti na mjerilo koje je lako održavati.

Kaštela. Standardno oblikovana novija građevina nosi osnovna obilježja arhitekture priobalja.

Građevina koja bi se uz manje popravke (korekcija prozorâ i strehe, kvalitetnije žbukanje, preoblikova-nje dogradnje) sasvim približila tradicijskoj gradnji.

Građevina u prvom planu, iako građena od betona, svojim ukupnim oblikovanjem dobro slijedi lokalnu gra-diteljsku baštinu. Ograđena je od ulice gustim zelenilom, ima formiran vrt, terasu s pergolom i skladan os-novni volumen, za razliku od kuće u drugom planu, koja se sastoji od deformiranih tradicionalnih elemenata.

121

Tradicionalna, višestoljetna kuća, podatna je promjenama koje olakšava upotreba prirodnih materijala. Dogradnje i nadogradnje u tradicio-nalnoj arhitekturi nastajale su u jasnim fazama kroz duže vremensko razdoblje. Nove kuće u betonu, koje nastaju odjednom, trebaju imati

jasno definiran volumen umjesto da svojim usitnjenim, prerazvedenim tlocrtom djeluju kao proizvoljni kolaž dogradnji i nadogradnji, čime se pokazuje nesnalaženje u prostornim odnosima.

Dubrovnik. Nadogradnje kuća pokazuju vremenski slijed rasta pri čemu su međusobno usklađeni mjerilo, volumeni, oblici i materijali.

Kuće koje su neusklađene unutar vlastitog okvira i međusobno rezultiraju prostornim kaosom.

122

Primjeri kuća sličnih po veličini, a različitih po oblikovanju. Tradicionalne građevine jednostavnog volumena i jasne raščlambe (lijevo) i novija gradnja nepotrebno složenih i nefunkcionalnih oblika (desno).

123

U višestambene građevine u rubnim zonama priobalja spadaju i apartmanske kuće. Kao i ostali noviji primjeri kolektivnog stanovanja u takvim područjima, mahom su pogrešno formirane kao proizvoljne nakupine kućica. Umanjuju vrijednost naselja kojem gravitiraju i ne nude adekvatan okvir za odmor.

Tradicijski jezik nudi rješenja i za skladno oblikovanje kuće većih dimenzija. Iskustva tradicionalne gradnje pokazuju da je pravokutni tlocrt najpovoljniji za funkcionalnu organizaciju kuće u priobalju. Stoga je uputno i kod nove gradnje većih dimenzija limitirati širinu kuće, odnosno raspon konstrukcije, tako da se može formirati pravilan dvostrešni krov.

Konjsko, zaleđe Opatije. Tradicijski sklop nastao dodavanjem funkcionalnih jedinica međusobno usklađenih oblika.

Raščlamba velikog volumena apartmanske kuće koja ne proizlazi iz funkcionalnih potreba neuspješno oponaša tradicionalni sklop nastao prirodnim rastom kroz vrijeme.

Otok Hvar, Dubovica. Tradicijska kuća ograničenog volumena i jednostavnog tlocrta odgovara i suvremenim potrebama kuće za odmor.

124

Kod kuće umjerenih dimenzija dodatna potrebna površina može se ostvariti aneksom koji završava krovnom terasom. Uvođenjem čistog i ograničenog volumena, zajedničke terase

umjesto mnoštva balkona ili lođa, i apartmanska, odnosno svaka veća stambena građevina, može slijediti tradiciju oblikovanja kuća u priobalju.

Kaštel Štafilić. Kuća većih dimenzija s krovnom terasom koja omogućuje skladno oblikovanje krova.

Rascjepkanost volumena umjesto željene slikovitosti rezultira slabom iskoristivošću prostora i nametljivom pojavom.

125

Krov je element koji vjerojatno najviše utječe na ukupan izgled kuće, pa i naselja u kojemu je smještena. On je dio kuće najizloženiji klimatskim uvjetima pa preko njega saznajemo kakvi su smjerovi i snage vjetra i kiše. Streha,

kao spojni element pročelja i krova, važna je koliko i ugao, vrata, prozor ili balkon. U tim prijelazima iz jednog arhitektonskog elementa u drugi najjasnije čitamo razvoj konstruktivnih i estetskih rješenja kroz povijest.

Oblici krovova gipke drvene konstrukcije prilagođeni podneblju (gore) imaju puno veću izražajnu snagu od vrlo raširenog ispraznog poigravanja krovnim plohama koje ne proizlazi iz osnovne funkcije krova (dolje).

126

Bijeli i crveni krovovi ujednačenih tradicijskih nagiba, osnovnih tipova strehe, asocijacija su na arhitekturu priobalja. Već samo zadržavanje tradicijskog nagiba krova i vrste pokrova čuva kvalitetu vizualne slike mjesta. Pravilno oblikovanje i održavanje krova treba biti prioritetni zadatak vlasnika kuće.

U hrvatskome priobalju česta je gradnja kuća s karakteristikama kontinentalne arhitekture. Upotreba takvih elemenata na krivom mjestu znak je ignoriranja lokalnog ambijenta. Drvene ogradice, kićene i velike strehe, pokrovi kontinentalnim crijepom, žive boje, agresivne su u svojoj pojavnosti i trebaju biti zamijenjeni: željeznom, kamenom ili punom ogradom, strehom tradicionalnog oblika, crijepom koji se koristi u priobalju (utoreni crijep, kupa kanalica), tradicionalnim lokalnim bojama itd.Treba istaknuti također često podilaženje lokalnoj arhitekturi pseudo-elementima. To podrazumijeva upotrebu nepovezanih inačica elemenata tradicionalne gradnje koji se zadržavaju na pukoj formalnoj sličnosti s izvornim elementima, bez podrške unutar strukture građevine.

Duboke strehe iznad zabatnog zida preuzete iz graditeljstva kontinentalnih krajeva ne ukla-paju se u mediteranski ambijent.

127

Pseudo-barokni elementi potpuno su strani ambijentu kvarnerskog sela.

Iako su nastali u nekoliko različitih razdoblja, luminari na staroj kući pažljivo su usklađeni s pročeljem (gore). Na novoj građevini, nastaloj odjednom, neuspješno je simulirana slikovitost i višeslojnost tradicijske gradnje (sredina).

128

Kameni stupići, često s iskrivljenim stilskim obilježjima, koji se protežu na balkonima ili lođama uzduž cijelog pročelja, oblaganje dijelova pročelja tankim kamenom prikladnim za podno popločanje, preširoki otvori uokvireni maskama od kamena, predimenzionirana vanjska stubišta, neki su od elemenata arhitekture koji iskrivljuju percepciju tradicije gradnje u hrvatskom priobalju.

Upotreba luka u oblikovanju novih kuća u priobalju jedan je od najčešćih primjera krive interpretacije tradicionalnih arhitektonskih elemenata. Po obliku i konstruktivnoj ulozi pripada dugoj tradiciji zidanih konstrukcija, dok u suvremenim građevinama od armiranog betona, osobito za male raspone, njegovo korištenje nije opravdano ni statički ni estetski. Svaki element dobre arhitekture ima razlog zbog kojega je upotrijebljen. Prisutnost građevine u prostoru nadilazi granice parcele, pa njezin izgled ne bi smio biti prepušten samo ukusu vlasnika. Osim vlasnika pojedinih kuća, odgovornost za oblikovanje ukupnog prostora trebali bi dijeliti svi sudionici u tom procesu: planeri, projektanti i izvođači.

129

Najteže je “ispraviti” skupe i pretenciozne građevine. One najjasnije pokazuju da je osnovni problem devastacije prostora u nepoznavanju stvarnog značenja lokalnog graditeljstva, a ne u financijskim ograničenjima. Uspoređujući sačuvana i nagrđena naselja uz obalu, čini se, na prvi pogled, da je pogreške moguće ispraviti

samo rušenjem i građenjem ispočetka. Ipak, gdje god je to moguće, treba pokušati regenerirati vrijednosti nasljeđenog prostora temeljitim preprojektiranjem loše oblikovanih kuća i njihovog okruženja uz korištenje pouka lokalne graditeljske baštine. U tome bi mogle pomoći smjernice koje su naznačene u ovoj knjižici.

Lastovo, Lučica.

Tradicionalni ambijent nagrđen je neusklađenim dogradnjama i nadogradnjama, te predimenzioniranim novogradnjama.

130

131

4. pRoSToRNA SINTAKSAUREĐENJE PARCELE

Naša graditeljska baština nudi neiscrpan reper-toar uređenja parcele. Ovdje se donosi nekoliko karakterističnih primjera – kao svojevrsni case-study – koji naznačuju model analize kojom bi se morale izlučiti specifičnosti različitih regionalnih rješenja. Ona u pravilu ovise o skladnom odnosu spram prirodnih datosti i naslijeđenih arhitektonskih pravila. Jedan od glavnih zadataka povjesničara arhitekture i urbanizma trebao bi biti proučavanje i bolje razumijevanje specifičnosti dubrovačke, otočke i zagorske, kvarnerske i istarske graditeljske baštine u ambijentalnom kontekstu.4.1. PojmovnikGrađevinska parcela je zemljište u funkciji građevine ili sama građevina. Na čestici se određuje jedna ili više građevina koje su u funk-ciji jedne namjene ili jednog korisnika.Površina za gradnju je dio građevinske čestice na kojoj je dopuštena izgradnja osnovne i pomoćnih građevina.Osnovna građevina je svaka građevina koja služi za odvijanje planom predviđene namjene.Pomoćna građevina je svaka građevina u funk-ciji odvijanja namjene u osnovnoj građevini. Gradi se kao zasebna cjelina, prigrađena uz os-novnu ili fizički odvojena.Uređenje građevinske parcele prema važećem zakonu o građenju treba obuhvatiti sve sadržaje na čestici. Na neizgrađenim dijelovima čestica uređuju se interne, prometne i parkirališne površine, površine ukrasnog i zaštitnog zelenila, terase u razini terena, sportsko-rekreacijske i manipulativne površine.Ovisno o gustoći izgradnje u naselju posto-

tak izgrađenosti parcele, tj. odnos i veličina izgrađene i slobodne površine, propisuje se prostornim planom. Prilikom gradnje treba u najvećoj mogućoj mjeri sačuvati postojeće au-tohtono zelenilo, a ostali okoliš treba urediti i oplemeniti sadnjom ukrasnog zelenila.Parcela se može ograditi na više načina: zeleni-lom, kamenom, metalom. Visina ograde određuje se prema lokalnim uvjetima u naselju. Obliko-vanjem terena ne smije se narušiti mogućnost korištenja susjednih čestica, bez obzira na nji-hovu namjenu.

4.2. Pouke tradicijske gradnje u ruralnoj cjeliniRuralna naselja u posljednje vrijeme izaziva-ju veliki interes investitora, pa doživljavaju pojačanu revitalizaciju i obnovu. U vremenima kada je obalni pojas već znatno izgrađen kućama za odmor, napuštena ruralna naselja prepoznata su kao oaze mira i odmora. Stoga nam se čini vrijednim istaknuti značajke ruralne arhitekture, prostornu organizaciju pojedinih gospodarsta-va, kao i čitavih zaselaka, koji nastaju poštujući zatečene datosti mikrolokacije. Ruralno naselje u prostoru najčešće je nastajalo spontanom izgradnjom koja se prilagođavala konfiguraciji terena i koristila prednosti prostora u smislu osunčanosti i zaštite od vjetrova. Koris-tile su se prisojne orijentacije i položaji zaštićeni od glavnih vjetrova. Naselje je nastajalo adici-jom stambeno-gospodarskih sklopova. Smještaj naselja uvjetovale su obradive površine tako što se naselje nikada nije gradilo na plodnoj zemlji, nego se smještalo na rub polja.

132

4.2.1. Odnos prema mikrolokaciji – konfigu-raciji terena

Izgled stambenog sklopa, pa sukladno tome i čitavog naselja, uvjetovan je mikrolokacijom. Na organizaciju sklopa posebno utječe kon-

figuracija terena, što se dobro vidi i iz sljedećih primjera.

Mimice, zaseok Kalari. Zaseok je izgrađen na strmom terenu. Kroz njega vode pješačke ulice, a stambeno-gospodarski sklopovi nižu se po slojni-cama, poštujući prirodni nagib terena. Kuće su ori-jentirane prema jugu, koriste insolaciju, a sklopovi su otvorenog tipa: javni i privatni prostor prožimaju se bez ograđivanja.

Mimice, zaseok Medići. Sklop stambenih kuća u nizu koje su orijentirane prema jugu, dok u zaleđu imaju prirodnu konfiguraciju terena – biokovske stijene. U kuće se pristupa iz zajedničkog, javnog prostora koji nastaje proširenjem pristupnog puta. U prizemlju su ulazi u gospodarske prostore (konobe), dok sulari vode na kat u stambene prostore.

Makar, zaseok Andrijaševići. Stambeno-gospodar-ski sklop organičnog oblika nastao je na vrletnoj lokaciji, iznad klisure i izgradnjom se potpuno prilagodio mogućnostima terena.

133

4.2.2. Odnos prema obradivim površinamaStambeni sklopovi u ruralnim cjelinama građeni su rubom polja, na manje kvalitetnom terenu, a nikada na obradivim površinama. Primjeri prikazuju odnos stambenog sklopa i obradivih površina koje se nalaze u neposrednoj blizini. U slučaju velike udaljenosti obradivih površina od primarnog naselja formiraju se sekundarna naselja za povremeno ili sezonsko stanovanje, ili pak samo za gospodarsku namjenu.

4.2.3. Prožimanje javnog i privatnog prostoraU zaseocima redovito dolazi do prožimanja javnog i privatnog prostora, koji su veoma ri-jetko striktno odijeljeni. Ako ograde, najčešće suhozidi, postoje, njihova je uloga utilitarna (sprečavaju osipanje plodne zemlje, služe kao podzidi na kosom terenu, čuvaju nasade od stoke), a ne formalna u smislu ograđivanja pri-vatnog posjeda.

Drašnice, zaseok Alači. Stambeno-gospodarski sklop smješten je uz rub obradivih površina. Polja su položena terasasto zbog nagiba terena i ograđena suhozidima.

Donja Brela, zaseok Medići. U neposrednoj blizini stambeno-gospodarskog sklopa su vrtovi za dnevne potrebe domaćinstva, te polja koja se obrađuju.

Medov Dolac, zaseok Raosi. Zaseok je smješten između dvije plodne vrtače koje mještani obrađuju.

Otok Hvar, Malo Grablje. Javni putovi koji vode kroz zaseok i zajednički prostori – crkva, komu-nalni bunar, zadružna zgrada i uljara označeni su žuto, a privatne stambene i gospodarske kuće s pripadajućim okućnicama i vrtovima označene su zeleno. Uočljivo je prožimanje javnog i privatnog prostora.

134

4.2.4. Prostor pred kućom – život domaćinstva na otvorenom

U ruralnim naseljima tradicijska kuća najčešće nema posebno definirane okućnice, pa prema tome niti parcele onako kako je danas poima-mo. U organizaciji prostora dolazi do sponta-nog prožimanja privatnog prostora – okućnice i javnog prostora sela – putova i trgova. Pred ulazom u kuću, “na pridvraću” oblikuje se pro-stor za odmor i rad. Uz ulazna vrata, na pročelju kuća, često je dograđeno mjesto za sjedenje na otvorenom. Na vanjskom prostoru obav-lja se dio gospodarskih djelatnosti vezanih za kućanstvo, ukućani se odmaraju ili organiziraju zajedničke aktivnosti za sve članove seoske za-jednice. Oko kuće su bunar i odrina koja pruža sjenu, a često je zasađeno i veliko stablo čija krošnja daje zeleni okvir svim aktivnostima na otvorenom.

Lovreć – Opanci, zaseok Milinovići. Stambene i gospodarske kuće slobodno su postavljene u prostoru, otvoreni zajednički prostor redovito je za-sjenjen krošnjom stabala (koštela, orah, lipa), koja pruža hlad i omogućava obavljanje gospodarskih djelatnosti na otvorenom. Uz gospodarske kuće su suhozidne ograde – otvoreni torovi.

Lovreć, zaseok Mustapići. Kroz zaseok prolazi lokalni put. Prostor javnog puta i privatnog pros-tora (okućnice) nije fizički odvojen.

Podbablje, zaseok Medvidovići. Prostor pred kućom ujedno je i put kroz selo.

Malo Grablje, stambeni sklop. Stambene katnice (označene sivo) izgrađene su u nizu, a gospodar-ske prizemnice (označene žuto) izdvojene su od stanovanja. Uz kuće su gustirne i krušna peć. U neposrednoj blizini kuće je vrt – povrtnjak, ograđen suhozidom, u kojem se uzgajaju kulture za dnevne potrebe domaćinstva. Poljoprivredne površine na kojima se uzgajaju monokulture nalaze se izvan naselja.

135

Život gospodarstva organiziran je oko gumna – prostora za vršidbu žita. Uz gumno su stambena kuća, prostori za stoku (svinjac i kokošinjac), gospodarska kuća za čuvanje prehrambenih proizvoda (sijeno) i cisterna za vodu. Gumno preuzima ulogu zajedničkog vanjskog prostora za rad i okupljanje.Uz stambenu kuću bogato je razvijen prostor “na otvorenom”, u donjem primjeru ograđen suhozidom. Uz kućni ulaz je manje, popločano dvorište, te vrt sa gnojnicom.

Podbablje, zaseok Lapende, prostor pred kućom.

Vrboska, kuća s vrtom.

Biorine, zaseok Gornje Karađe.

Gornje Igrane, zaseok Miočević.

136

Biorine, zaseok Karađe.

Sv. Lovreč. Odrina pred kućom.

Lovreć, zaseok Dumančići. Sjedenje pred kućom, otvoreni prostor u sjeni koštele.

Područje Lećevice. Prostor pred kućom u sjeni ve-like krošnje.

Vis, selo Podhumlje. Vanjski prostor pred kućom (dvor) zasjenjen je odrinom, a parcela nije striktno ograđena zidom.

137

4.2.5. Organiziranje kuća u stambeno-gospo-darske sklopove sa zatvorenim dvorištem

Na prostoru dalmatinskog zaleđa, naročito u prostorima koji su u prošlosti bili pod turskim utjecajem, gradili su se stambeno-gospodar-ski sklopovi oko zajedničkoga dvorišta, koje je prema vanjskom prostoru bilo ograđeno zi-dom. U ogradnom zidu bio je ulaz u sklop. Iz zajedničkog dvorišta ulazilo se u stambene i gospodarske kuće.

Osnovna karakteristika je gradnja nekoliko stambenih i gospodarskih kuća, koje su redo-vito pripadale članovima jedne obitelji, oko zajedničkog dvorišta ograđenoga zidom. Život se odvijao “na otvorenom”, a istodobno i “na zatvorenom” – branjenom prostoru.

Baška Voda, Jurišića dvori.

Brela – Kričke. Stambeno-gospodarski sklop sastoji se od dva niza kuća koji zatvaraju pravokutno dvorište, u kojem se odvijaju sve gospodarske djelatnosti. Sjeverno od sklopa naknadno se dograđuju gospodarske, pa i stambene zgrade.

Podbablje, sklop Domljan. Stambeno-gospodarski sklop organiziran je oko unutrašnjeg dvorišta koje ograđuje kameni zid u kojemu je ulaz. Stambene i gospodarske kuće odvojene su dvorištem. Poljo-privredne površine nisu fizički odijeljene od sklopa.

Podbablje, zaseok Lapende. U zaseoku je nekoliko kuća u nizu, od kojih svaka ima vlastito ograđeno i popločano dvorište. U dvorištu su gospodarske kuće (svinjci i kokošinjci), a uza zid je prislonjen sular koji vodi u stambene prostorije na katu, dok je u prizemlju konoba.

Brela, zaseok Filipovići. Stambeno-gospodarski sklop oblikovan je organično, poštujući konfigu-raciju terena. Kuće su organizirane oko manjeg dvorišta čiji se ulazi zatvaraju. Ovo je primjer zatvorenoga sklopa.

138

4.2.6. Razvoj organizacije životnoga prostora Različiti su načini organiziranja rada i stano-vanja u ruralnim cjelinama:

A) Najskromniji način stanovanja predstavlja prizemnica koja se koristila dijelom za stano-vanje, a dijelom za stoku. Ovakav način stano-vanja uglavnom je već napušten, a u izvornom stanjuje je sačuvan veoma rijetko, u napuštenim zaseocima. Najčešće je preinačen u skladu sa suvremenijim životnim potrebama.

Lokvičići, zaseok Budimlići. Prostor kuće podijeljen je na stambeni i gospodarski. Kuća predstavlja najjednostavniji i najprimitivniji način organizacije tradicijskog stanovanja.

B) Razvijeniji način stanovanja je katnica, koja je u prizemlju imala gospodarske prostorije i staje, dok je stanovanje bilo na katu, kojem se redovito pristupalo preko vanjskog sulara.

Lovreć – Opanci. Štala je bila u prizemlju, a stanu na katu pristupalo se vanjskim stubama.

C) Kuća se koristi samo za stanovanje, dok se gospodarske djelatnosti obavljaju u zasebnim jedinicama (kužina, konoba). Stoka se smješta u odvojene građevine – staje, koje mogu biti u blizini stambenih kuća s kojima čine zajednički stambeno-gospodarski sklop, ili mogu biti smještene na rubu sela. U sklopu gospodarstva često se nalazi bunar –”gustirna”, naročito u krajevima siromašnima vodom, te prostor za vršidbu žita (“gumno”), najčešće smješten uz gospodarske kuće. Ponekad više domaćinstava dijeli isto gumno, pa čak i zajednički bunar. Uz kuću je vrt – povrtnjak za potrebe domaćinstva, često ograđen suhozidom koji sprečava eroziju plodnoga tla, a štiti i od stoke. Razvojem domaćinstva, uz stambenu kuću raz vijaju se i popratni sadržaji, kao što su gospo-darske kuće (za spremanje alata i uroda), kužine i krušne peći, gustirne i nastambe za stoku (štale, svinjci, kokšinjci) s ograđenim prostorom za boravak stoke na otvorenom.

Medov Dolac, zaseok Šćurle. Stambeno-gospo-darski sklop organiziran je tako da su istočno od gumna stambene jedinice i kužina, a zapadno su gospodarske kuće i pojate, s ograđenim prostorom za boravak stoke na otvorenom.D) Sekundarna naselja sastojala su se isključivo od gospodarskih kuća – tzv. “stanova” za stoku. Građena su izdvojeno od zaselaka, najčešće u planini gdje ima ispaše i gdje stoka boravi u ljetnom periodu.

Biokovska sela, Babani. Gospodarske građevine – prizemne nastambe za stoku imaju otvorene ograđene prostore – torove, najčešće građene suhozidom.

štala štala kužina soba soba

139

4.2.7. Kvalitetni primjeri obnove seoskih gos-podarstavaSeoska gospodarstva, a u posljednje vrijeme i stočarski stanovi, postaju atraktivni za razvoj seoskog turizma. Adaptacije zatečenih gradnji potrebno je izvoditi s mjerom, kako uvođenjem novih sadržaja ne bi dolazilo do većeg odstupa-nja u izgledu sklopa od izvornog, makar je iz-vjesno da se napuštanjem tradicionalnog načina života i privređivanja određene namjene (prven-stveno poljoprivredne i stočarske) gase, a uvode se novi sadržaji sukladni turističkim potrebama (komfornije stanovanje, veći broj sanitarnih čvorova, parkirališta, rekreacijske i sportske ak-tivnosti). Potrebno je osigurati javne površine za parkiranje izvan naselja.Navodimo dva uspješna primjera obnove tradi-cijskog stambeno-gospodarskog sklopa gdje je, unatoč izmjeni izvorne namjene, tradicijska arhitektura sačuvana u zatečenim gabaritima i dispoziciji, a sklopovi su obnovljeni poštujući tradicionalne materijale i detalje.

Primošten, Jurlinovi dvori. Sklop kuća rehabilitiran s novom, turističkom namjenom. Kuće su u funkciji seoskog turizma, imaju ugostiteljski prostor, zbirku posvećenu tradicijskom stanovanju i stambeni dio za vlasnike.

Podeštatići. Uzorno obnovljen tradicijski sklop na Gornjoj Bujštini.

140

4.2.8. Voda – bunari i gustirne Na čitavom je priobalju voda od poseb-noga značenja. Tekućica je malo, pa se svako domaćinstvo oslanja na vlastiti bunar ili cis-ternu (“gustirnu”, “čatrnju” ili “šternu”), koji su sastavni dio svakog stambeno-gospodarskog sklopa. Grade se i bunari zajednički za čitavo selo, s naplavnim plohama za sakupljanje kišnice, pojila za stoku – tzv. lokve i bunari uz poljoprivredne površine. Čak i kada naselje dobije tekuću vodu, preporuča se zadržavanje gustirne kao izvornog funkcionalnog i obliko-vnog elementa sklopa. Naime, i dalje je korisno vodu iz gustirne upotrebljavati za zalijevanje vrta i obližnjih njiva.Gustirne koje se nalaze u sklopu seoskog domaćinstva najčešće vodu sakupljaju s krovova stambenih kuća. Grade se i gustirne koje imaju vlastite naplavne plohe, izgrađene od lomljenih kamenih ploča koje su složene kao krovovi.

Otok Hvar, Humac. Uočava se velik broj gustirni (označeno plavo), što je odlika većine ruralnih naselja na prostoru Dalmacije, gdje su tekućice u neposrednoj blizini zaseoka rijetkost.

Vinodol. “Šterna”.

141

Otok Vis, zaseok Podhumlje. Gustirna u naselju s pripadajućom naplavnom plohom.

Otok Vis, lokalitet Žužeca. Gustirna u polju.

Primorski Dolac, lokalitet Bristovača. Izvan zase-oka grade se lokve za napajanje stoke i zalijevanje usjeva.

4.3. Stambena izgradnja u urbanoj cjeliniPoglavlje donosi osnovne tipove izgradnje u urbanim cjelinama, bez detaljnijeg obrazla-ganja nastanka i razvoja pojedinog tipa. Svaka zatečena situacija zahtijeva pojedinačnu de-taljnu analizu.

4.3.1. Izgradnja u nizuIzgradnju u urbanoj povijesnoj cjelini ka-rakterizira stanovanje u zoni guste izgradnje. Bez obzira na to formiraju li kuće s ostalim građevinama stambeni niz ili blok, osnovno je obilježje izostanak okućnice, odnosno stopos-totna izgrađenost parcele. Pročelja kuća defi-niraju izgled ulice, trga ili rive.

Hvar, predio Burak. Stambene kuće, izgrađene u nizu, obrubljene su ulicama. Veličina kuće ujedno je i veličina pripadajuće parcele; izgrađenost je potpuna.

Hvar, južno dio predjela Groda. Stambeni blokovi izgrađuju se tako da je ulicama definirana urbana matrica, kuće su glavnim pročeljem okrenute prema ulici, postavljene su u nizu, a u središnjem dijelu, ovisno o postotku izgrađenosti, nastaju dvorišta ili vrtovi. Vrtovi imaju ogradne zidove koji svojom dispozicijom poštuju zadanu urbanu matricu.

4.3.2. Izgradnja u bloku

142

Hvar. Sjeverna dio predjela Groda. Ulice definiraju urbanu matricu. U dijelu grada s malim postotkom izgrađenosti i većim udjelom zelenih površina – ug-lavnom vrtova (nekada su to bili povrtnjaci srednjo-vjekovnog grada), ogradni zidovi, odnosno potporni suhozidi, određuju ulične linije.

Primjer guste izgradnje blokovskoga tipa je i ur-bana jezgra grada Trogira. Kuće u nizu glavnim su pročeljima okrenute prema ulici, a u središtu bloka ostaju neizgrađeni tek manji prostori unutrašnjeg dvorišta.

Makarska. Ulica Kalalarga, glavna gradska komu-nikacija proteže se u smjeru istok-zapad. Kuće su glavnim pročeljem okrenute prema ulici, dok se na parcelama izgrađuju i pomoćne građevine te oblikuju manja dvorišta. Kad su dvorišta okrenuta ulici, definirana su ogradnim kamenim zidom, u kojemu se nalazi portal kao glavni ulaz u sklop. Značajnije palače izvorno su imale vrtove i parkove u stražnjem dijelu parcele, koji su u kasnijem raz-voju grada podijeljeni izgradnjom stambenih kuća.

U rubnim dijelovima povijesnih cjelina sačuvani su prostori vrtova, ograđeni kamenim zidovima.Oni, kao i kuće, definiraju javni prostor ulice.

Hvar. Pročelja kuća oblikuju gradsku ulicu.

4.3.3. UlicaUlice nastaju tako da se kuće svojim pročeljem postavljaju na sam rub parcele, i najčešće grade kao kuće u nizu. U dvorišnom dijelu parcele or-ganiziraju se pomoćne građevine, vrtovi, a kod reprezentativnih gradnji i perivoji. Kuće koje definiraju ulicu svojim su pročeljima okrenute ka javnom prostoru.

143

4.3.4. Trg

Trg predstavlja odušak u gusto izgrađenoj matrici grada i omogućava život na otvorenom. Nastaje najčešće oko istaknutog javnog sadržaja, kao što je crkva ili neka druga značajna građevina. Kuće u nizu glavnim su pročeljima okrenute prema trgu.

Hvar. Ogradni zid vrtova definira ulicu koja nastaje u rubnoj zoni grada.

Hvar, predio Groda, trg sv. Duha. U gusto izgrađenoj matrici predjela Groda, a pred glavnim pročeljem crkve sv. Duha, nastao je manji gradski trg reducira-njem blokovske izgradnje. Trg definiraju okolne stambene kuće, a akcent mu daje gotičko pročelje crkve.

Otok Hvar, Stari Grad. U 17. i 18. stoljeću spon-tanim rastom nastaje trg Škor. Kuće sa značajkama pučkog graditeljstva, kao i one baroknog sloga glavnim su pročeljem okrenute prema trgu, gdje se nalaze i balature.

Otok Hvar, Stari Grad. Trg pred župnom crkvom sv. Stjepana na sjeveru i zapadu definiraju stambeni nizovi kuća, čija su glavna pročelja okrenuta ka trgu. Istočnu stranu trga određuje pročelje crkve, a južnu samostojeći zvonik.

144

4.3.5. RivaObalni gradovi razvijaju značajnu komunika-ciju uz more, koju definira i stambena izgradnja. Kuće u nizu glavnim se pročeljem okreću prema obali, čime oblikuju dominantnu vizuru grada.

Makarska, Kačićev trg. U osi trga je župna crkva, istočno i zapadno je niz kuća koje u prizemlju imaju poslovne prostore, pa se uz njih razvija komunikacija. Središnji dio trga, riješen kaskadno zbog velike denivelacije terena, predstavlja dobar omjer ozelenje-nog i javnog popločanog prostora.

Makarska, obala Marineta. Kuće su izgrađene u nizu, glavnim pročeljem okrenute prema moru. Linija izgradnje slijedi prirodnu konfiguraciju terena. Kuće su postavljene na sam rub parcele, dok u sjevernom, dvorišnom dijelu, nastaju pomoćne građevine, vrtovi i naknadne dogradnje.

Otok Hvar, Vrboska. Naselje se razvilo uz uski kanal, pa su kuće u nizu okrenute prema kanalu na sjever-noj i južnoj obali. Kuće nizanjem poštuju prirodnu konfiguraciju obale. U stražnjem dijelu parcele nas-taju dvorišta, vrtovi i pomoćne građevine.

Hvarska riva.

145

4.3.6. Elementi uređenja parcele

Razvojem urbanizma, u 19. stoljeću dolazi do izgradnje pojedinačnih građevina na striktno ograđenom prostoru – vlastitim parcelama. Također se diferenciraju zone po namjenama, pa nastaju područja namijenjena isključivo stanovanju. Za razliku od gustih urbanih mat-rica povijesnih gradova, koje su otvorene pros-tore (unutrašnja dvorišta, manje vrtove) svodile na minimum i redovito ograđivale zidom, rahla individualna izgradnja daje više privatnog, ot-vorenog prostora oko obiteljske kuće. U našoj tradiciji stanovanja zadržao se uzus ograđivanja privatnog posjeda, a urbani način života razvio je specifične potrebe i način korištenja prostora oko kuće. Uz stambenu kuću grade se pomoćne građevine, vrtne kućice ili garaže, organizira se prostor za boravljenje na otvorenom u uređenom zelenilu ili vrtu, a na parceli se odvaja i prostor za parkiranje, kao i pristupni kolni prostor.

A) OgradeOkućnica obiteljske kuće redovito se ograđuje od javnog prostora, čime se naglašava privat-nost. Primjeri pokazuju različite načine izrade ogradnog zida, koji je u našoj tradiciji najčešći način ograđivanja parcele. Zid se gradi ka-menom u različitim visinama, često s kame-nim poklopnicama, sa varijacijama u kvaliteti kamena, obradi i načinu ugradnje, ali naša tradicija poznaje i ogradne zidove u opeci, često ožbukane, ili ograđivanje kovanom ogradom. Česte su kombinacije ogradnog zida i zelenila, koje preuzima funkciju ograđivanja (živica). Dodatno ozelenjivanje same parcele pridonosi ugodi stanovanja.

Hvar, predio Križna luka. Izgradnja kuća za indi-vidualno stanovanje na pojedinačnim parcelama odlika je urbanizma 20. stoljeća.

Split, Bačvice. Kameni ogradni zid s poklopnicom.

Split, Bačvice. Ogradni zid od opeke i kameni zid s kovanom ogradom.

Split, Bačvice. Kameni ogradni zid koji upotpunjuje živica.

146

Ogradni zid gradi se u kamenu, opeci, kao željezna ograda ili kao živica. Zelenilom se stvara zaštitni prostor između prometnice i stanovanja. Gradska parcela se hortikulturno uređuje kao vrt.Kod denivelacije privatnog i javnog prostora ogradni zid parcele ujedno je i potporni zid.

Split, Bačvice. Primjer kamenog ogradnog zida i vrta s bujnim zelenilom koje pruža dodatnu zaštitu od buke i prašine.

Split, Firule. Potporni zid od lomljenog kamena omogućava procjeđivanje terena.

B) VrataUlaz u parcelu, koji se redovito nalazi u ograd-nom ili potpornom zidu, rješava se jednokril-nim ili dvokrilnim vratima. Vrata mogu biti iz-vedena od punog drva ili od kovanog željeza, tradicionalno ili suvremeno oblikovana. Sam otvor može, ali i ne mora, imati nadvoj, što načelno ovisi o visini zida u koji se vratnice in-terpoliraju. Potrebno je voditi računa o veličini otvora, koji bi trebao zadržati uobičajene proporcije (širina oko 100 cm za jednokrilna vrata i do 160 cm za dvokrilna vrata).

Split, Firule. Puni zid od priklesanog kamena podupire teren parcele, a nad njim je ograda od klesanih kamenih stupića.

Oklaj. Dvokrilne drvene vratnice u ogradnom zidu.

Kaštel Štafilić. Primjer visokog kamenog ogradnog zida.

147

Šibenik. Kreativno oblikovanje novih kovanih vrat-nica.

Hvar. Primjer novih vratnica u povijesnom otvoru. Kovane vratnice zatvaraju dvorište i osiguravaju transparentnost.

Split, stambeni ulaz. Primjer vratnica od kovanog željeza.

Split, ulaz u vrt.

Omiš, ribarnica. Primjer suvremenih vratnica od kovanog željeza.

148

C) Izgradnja pomoćnih građevina na parceli

Na parceli je moguće izgraditi vrtne kućice i garaže, te organizirati prostor za parkiranje au-tomobila. Potrebno je planirati prostor parcele, kako bi se uz utilitarnu namjenu parkiranja ili garažiranja automobila ostavio i prostor za ze-lenilo.Vrtna kućica treba biti manje kvadrature, ob-likom usklađena s ambijentom. U povijesnim cjelinama preporuča se revitalizacija zatečenih gospodarskih kućica na parceli.Potrebno je poštivati pravilo da se parkirno ili garažno mjesto na parceli projektira kada par-cela ima kolni pristup. Kada se parcela nalazi u pješačkoj zoni, odnosno u povijesnoj cjelini naselja, ne treba inzistirati na parkiranju na parceli, nego na javnom parkingu izvan po-vijesne cjeline.

Preporuča se:

- garažno mjesto smjestiti na stražnji dio parcele (Garaža je utilitarni, pomoćni sadržaj i nije joj mjesto u prvom planu organizacije parcele. Smještanje garaže na građevinsku liniju, te shodno tome direktno izlaženje na kolnik iz garaže, stvara probleme u prometu.);- veličinu garažnih vrata primjereno dimenzi-onirati, po mjeri od neophodnog otvora;- prilikom oblikovanja garažnih vrata izbjega-vati pretencioznost i stilske konotacije;- kolni pristup popločati tipskim elementima koji omogućavaju ozelenjavanje kolnika, a u povijesnim cjelinama koristiti tradicijski način popločavanja (kameno popločanje, lomljeni kamen ugrađen “na nož” – tzv. “basetine” ili šljunak);- natkrivanje kolnog pristupa zelenilom – “odri-nom” na drvenoj ili metalnoj konstrukciji, koja daje hlad.

Split, Meje. Primjer drvenih, tradicionalno uklađenih, vratnica u ogradnom zidu i suvremeno oblikovane drvene vratnice usklađene s ambijentom.

149

D) Parkirališna mjesta na parceliTemeljem zakona o građenju potrebno je na parceli osigurati potreban broj parkirnih mje-sta. Treba organizirati kolni pristup na parcelu, koji ne smije ometati pješački pristup. Kolni i pješački pristup trebaju biti odvojeni.

Garažna vrata neprimjerene veličine na građevinskoj liniji.

Oblikovanje kamenog okvira garažnih vrata ima nepotrebne stilske konotacije.

Neprimjerena intervencija u starom ogradnom zidu. Izgradnja garaže devastirala je povijesnu među građenu suhozidom i uvela kolni promet u pješačku zonu zaštićene cjeline naselja, čime se devastira i tradicionalno popločanje.

Split, Bačvice. Dobar primjer kolnog i pješačkog pristupa.

Split, Bačvice. Vrtna kućica pravilno smještena na parceli.

E) Vrtne kućice

Kada se vrtne kućice grade kao samostojeće građevine, njihova površina ne bi trebala prelaziti 15 m2. Preporuča se gradnja kućice u stražnjem, gospodarskom dijelu parcele. Kućica koja je prizemna građevina oblikuje se u skladu s ambijentom. U kućici se čuva alat za obradu vrta, vrtni namještaj i slično.

150

F) BazeniPromjenom načina stanovanja sve se češće očituje potreba za izgradnjom bazena, kako uz obalno područje, tako i u u ruralnim ambi-jentima. Bazeni izrazito mijenjaju sliku pros-tora, stoga se ne dozvoljava njihova izgradnja u zaštićenim ruralnim i urbanim područjima.

Bazen je u sklopu pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra, pa bi ga trebalo ukloniti.

Izgradnja bazena znatno je izmijenila sliku kul-turnog krajolika. Preporuča se obrada površine bazena tako da se bojom i materijalom uskladi s ambijentom.

U ostalim je prostorima, radi očuvanja ambi-jentalne vrijednosti, poželjno poštivati sljedeće preporuke:- veličina bazena treba biti usklađena s veličinom parcele, odnosno okućnice, tako da uz bazen bude sačuvan i prostor za vrt i druge popratne sadržaje;- prilikom izgradnje bazena potrebno je vodi-ti računa o konfiguraciji terena, tako da ba-zen veličinom i oblikom bude usklađen s mogućnostima lokacije;- prilikom obrade bazena, kao i prostora uz ba-zen, preporuča se koristiti prirodne, autohtone materijale, a radi bolje usklađenosti s ambijen-tom poželjno je izbjegavati keramičke pločice koje naglašavaju dojam plavetnila;- preporuča se natkriti bazen.

U ovom primjeru bazen bi se bolje uklopio u ambijent da je završna obrada usklađena s bojom lokalnog kamena kojim je popločana okućnica.

151

4.3.7. Hortikulturno uređenje parcele

Ono što se nekada radilo uređujući dvore, terase, balkone ili prozore nije se nazivalo stručnim izrazom iz naslova ovoga poglavlja, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da bi upravo takva iskustva mogla poslužiti današnjim stručnjacima u oblikovanju suvremenih standarda uređenja okućnica. U prilog ovoj tvrdnji idu i hortikul-turni projekti uređenja glavnih promenada, riva i trgova gdje se koristi autohtono aromatično-začinsko bilje. Prije nekoliko desetljeća netko bi to nazvao degradacijom i vraćanjem unazad, osobito ako poznajemo višestoljetnu tradiciju parkovne arhitekture u hrvatskom priobalju. Prednost sadnje autohtonog bilja nije samo u originalnosti, nego se očituje u važnim segmen-tima kao što su isplativost, ušteda pri održavanju,

te ne manje važan, edukativni aspekt, čime se od zaborava čuva naslijeđe ljudi s mora. Zbog drukčijeg i bržeg tempa života, a time i manjka vremena za održavanje okućnica, preporučljivo je saditi upravo autohtone i time izdržljivije biljke. Lovori i pitospori koji se lako oblikuju pogodni su za ograde, oleandri i mirte služe kao barijere protiv buke, prašine i pogleda s ulice, bougainville, jasmini i lozice za odrine i stvaranje sjene, ružmarini i lavande za mirisne grmove kojima ukrašavamo glavne pravce kre-tanja u dvoru ili vrtu, te manje začinsko bilje koje u pitarima ili u polusjenovitim dijelovima okućnice služi kao prirodni insekticid, a može poslužiti i kao svježi začin jelu.

Split, uređeni vrt na Mejama.

152

Dosta je nabrojiti samo neke omiljene grmove čiji mirisni efekt nadmašuje njihov izgled: mra-vinac, poznatiji kao origano, murtila (bosiljak), menta, nekoliko vrsta kadulje, lavanda, timijan, majčina dušica, rabarbara, šparoge.

Najveći grmovi, a koji se mogu razviti i u formu stabla su lovori, šipci, oleandri i pitospori. Šipak biva “najmršaviji”, te jedini zimzelen među navedenima, ostali se mogu tako šišati da budu barijera pogledu i zvuku. Od manjih grmova koji se šišaju više radi likovnog oblika najpoznatiji su lempirika i šimšir. Redovito se, radi aromatskih svojstava, sade ružmarin, lavanda, origano, menta, timjan, majčina dušica, rabarbara, šparoge, te buhač, koji u posljednje vrijeme sve više vraća u vrtove.

Preporuča se i buhač, najbolji prirodni insekti-cid koji je gotovo iskorijenjen, ali se u posljed-nje vrijeme ponovno sadi pod prozorima.

Ne mora se posebno isticati činjenica da je za osunčane i zemljom škrte vrtove i dvore pogod-nije mediteransko bilje nego neka egzotična ili kontinetalna biljka koja lijepo izgleda samo na slici. Na onim malim preostalim površinama okućnice obično se sije trava i to uglavnom en-gleski ljuj. Zaboravlja se pritom da ta travica jedva preživljava na mediteranskoj žegi, tako da njeno održavanje ubrzo postaje prezahtjevno.

Iako trava nije u tradiciji uređenja priobalnih okućnica, razumljiva je želja vlasnika da travom oplemene prostor za odmor i rekreaciju. Pred-nost travnjaka je i u tome što zadržava potrebnu vlagu i, što je najvažnije, zadržava prašinu koja

je posebno neugodna za stanove u prizemlju. Stoga se preporuča mješavina sjemena trave u kojoj dominira dihondra, neobično izdržljiva lisnata trava djetelinastog tipa koja se uspijeva održati na žegi. Uz redovito održavanje takav travnjak s grmovi-ma začinskog mediteranskog bilja, sa stazicama od šljunka ili ravnih kamenih ploča čini lijepo uređenu okućnicu. Ista travica, dihondra, može se posijati unutar fuga, između kamenih ploča uronjenih u zemlju. Tako se sprečava izbijanje zemlje, zadržava se prašina i voda, a travnjak izgleda lijepo i uredno.

153

Najviše nedoumica i problema u vrtlarstvu pred-stavlja onaj najniži sloj, do dvadesetak centimetara iznad tla. Sve su učestalije želje vlasnika okućnica za travnjakom, pa siju engleski ljulj ne znajući koliko će truda i vode morati potrošiti da dobiju i održe zeleni pokrivač. A upravo je nestašica vode među među najvećim problemima Medi-terana svakog ljeta. Umjesto toga, na otvorenim se površinama, a i između ploča, može saditi izdržljiva dihondra, uz zadržavanje jednog dijela korova, kojemu je mjesto u vrtu jednako kao suncu i vjetru i kiši. Dakako, valja izbjegavati one agresivne vrste ambrozija i pajasena. Mnogi su korovi radi nepoželjnosti desetljećima bili suzbijani otrovima, da bi se danas nalazili na listama ugroženih.

Nemali broj europskih gradova vodi evidenciju (kao vrstu “liječničkog kartona”) o svim gradskim stablima, kemijski analizira svaki otklon štetnih plinova, utvrđuje ulogu stabala u vezanju prašine pred prozorima ili blagotvornom utjecaju na vlažnost zraka, mikroklimu, da bi sve to bilo izraženo i novčanom vrijednošću. Iz toga bi proizašlo da mnoga stabla vrijede više od dobrih automobila i podižu cijenu čitavom zemljištu. Tko pred kućom ne bi poželio stoljetnu česminu ili vitki čempres, hladovinu razgranatog oraha, egzotiku palme, ili, još bolje, neku voćku? No, stabla nisu važna samo kao zaštita od buke, pogleda ili prašine (plinova); ona pružaju utočište raznim životinjama, ponajprije pticama. Upravo su ptice dobar pokazatelj kakva nas okoli-na okružuje. Ne bismo trebali biti zadovoljni onom u kojoj nema drugih vrsta osim goluba, grlice i vrapca.

Samonikla perunika, Iris Illiryca, karakterističan je cvijet priobalja nepravedno uvršten u neželjene “korove”. Svi koji razmišljaju o zdravom okolišu, a danas je takvih sve više, izbjegavaju (pre)sadnje travnjaka iz već spomenutih razloga: čuvanja vode, davanja mjesta domaćim (i divljim) biljkama i zaštite slike pejzaža.

154

Penjačice su biljke koje nemaju mogućnost same nositi svoju težinu, nego penjući se pre-ko drugih biljaka ili stijena dolaze do svjetla. Praktično ih je upotrijebiti u ozelenjivanju fasa-da, s ciljem poboljšavanja ekoloških uvjeta i podizanja kvalitete higijene zraka. Pogotovo su bitne u gradskom i prigradskom prostoru, gdje u nedostatku horizontalnog prostora za zelenilo, koristimo onaj vertikalni. Nekada su se penjale izravno na kuće, dok se u novije vrijeme izrađuju metalne ili drvene konstrukcije pričvršćene na pročelje. Sama biologija penjačica je takva da one pokušavaju čim brže doći do što više svjet-losti, pa vrlo brzo rastu i prekrivaju površine lišćem. One, dakle, mogu biti brzo rješenje ako postoji potreba prikriti brzoplete arhitektonske poteze.Glavni aduti koji nam u ljetnim mjesecima itekako mogu pomoći generalnom hlađenju kuće su divlja loza Parthenocissus i bršljan. Ova prva početkom jeseni tvori čudesnu čipku crvenih nijansi. Svakako bi trebalo posvetiti pažnju odabiru optimalne penjačice, jer nisu sva iskustva (primjerice upravo s tom biljkom, bila pozitivna). Najčešće sadimo bougainville i tekomu (truba-sti jasmin). One se same pletu oko konstrukcije, bilo prirodne ili umjetne, i narastu u visinu od preko deset metara. Cvjetaju ljeti: prva uglav-nom u blijedim ružičastim grozdovima, druga toplim narančastim trompetama. Pravi jasmin u proljeće širi upečatljiv miris, ali ga se rjeđe sadi jer ne postiže niti visinu ni volumen ostalih penjačica.

Penjačice su naročito pogodne da u situacijama gdje nema većeg raspoloživog vrta pridonesu hortikul-turnom oplemenjenju kuće.

155

Uobičajen način ozelenjavanja pred kućom je izvedba odrine, koja pruža kvalitetan hlad i time omogućava ugodan boravak na otvorenom. U priobalju se odrina najčešće formira sadnjom različitih vrsta vinove loze.

156

Pergola je klasičan element vrta, korišten u antici, ponovljen od renesanse nadalje. Čini je niz stupova (s jedne ili s obje strane) na kojima su postavljene drvene ili metalne poveznice. Danas može poslužiti kao granica između javnog i privatnog prostora ili, još češće, kao nadsvođeni prolaz. Naslonjena na kuću može dopunjavati blagodati sjene postojećeg stabla ili ga u toj funkciji gotovo zamijeniti. Danas pergole često možemo vidjeti i u funkciji natkrivanja garaža.

Rasvjeta vrta i dvorišta mora biti pomno planirana. Teško je nakon dovršetka radova oko uređenja dvorišta opet sve prekopavati radi polaganja instalacija. Rasvjeta se može riješiti i malim akumulacijskim lampama na sunčevu energiju. Previše osvijetljeni vrt ili dvorište privlači muhe i komarace koje neće otjerati ni mediteransko insekticidno bilje. Bez uređenja okućnice i sama kuća nema pot-punu vrijednost. Manjim intervencijama u nje-zinu uređenju možemo i umanjiti nedostatke građevine. Moguće je zasjeniti preveliki pro-zor ili balkon koji uzrokuju prejaku insolaciju interijera. Zasađenim ogradama i uređenim pročeljima mogu se prekriti neprimjereni arhitektonski elementi.

Čest je primjer ozelenjavanja terasa ili ulaznog prostora na sularu ili balaturi. Penjačica se postavlja na pomoćnu konstrukciju od kovanog željeza ili drva. Služi za zaštitu ulaza od prevelike insolacije i od kiše. Konstrukcija koja nosi odrinu postavlja se na stupove (stilske ili suvremene), ili se drvene vertikale postav-ljaju na zatečene kamene “ušice”.

157

Sadnja listopadnog drveta svojom krošnjom u ljetnim mjesecima stvara hlad i ugodu, a u zimskim mjesecima omogućuje dostatnu insolaciju.

Klupčica pod kuhinjskim prozorom omogućava uzgajanje začinskog bilja.

Primjeri ozelenjavanja ulaza nad sularom ili balaturom.

Oslanjanje drvene konstrukcije na ogradni stup. Drvena konstrukcija prekrivena je penjačicom.

158

I u popločanom dvorištu gdje nije moguće saditi bilje s dubokim korijenjem može se stvoriti kval-itetno ozelenjen prostor.Postavljanjem lončanica na rub stuba bez ruko-hvata osiguravamo potrebnu zaštitu.

U vrtu uz kuću posađeno je začinsko i dekorativno bilje karakteristično za priobalje.

Ruševine nekadašnjeg gospodarskog objekta daju okvir današnjem vrtu.

Pješačka ulica u Nerežišćima obogaćena je cvjetni-cama.

Svečanosti upotpunjuju girlande od lovora.

159

4.4. Najčešće pogreške u izgradnji i korištenju parcele

Položaj građevine na parceli, maksimalan gabarit građevine, katnost, odnosno dozvoljeni postotak izgrađenosti, definirani su nadležnim prostornim planom. Uvjeti građenja određuju udaljenost građevine od ruba parcele i susjed-nih gradnji, kao i potreban prostor za parkiranje i minimum zelene površine. No, konačan izgled parcele uz stručnjaka arhitekta, određuje i sam korisnik vlastitom vizijom o kvalitetnom stano-vanju.4.4.1. Izgradnja kuće koja svojom tlocrtnom površinom i prevelikom katnošću premašuje mogućnosti raspoloživog prostora – parcele. Ne poštuju se uvjeti zadani prostornim planom, koji definiraju maksimalnu katnost građevine, kao i postotak izgrađenosti parcele. Planom je određena i udaljenost od susjednih građevina ili parcela, odnosno od javnog prostora – komu-nikacija. Neumjerena gradnja, koja ne ostavlja mogućnost za odvijanje pješačkog i kolnog pro-meta ima dalekosežne negativne posljedice za prostor. Dodatni problem predstavlja parkiranje i garažiranje vozila koja se izravno, a bez pris-tupne ceste, uključuju na prometnicu višeg reda.

4.4.2. Loš smještaj kuće na parceli, kao i kuća velike razvedenosti (pretjerane tlocrtne površine).Konzumiran je veći dio parcele, pa se ne može kvalitetno urediti okućnica. Kuća je izgrađena na liniji lokalnog puta, što onemogućava stvaranje privatnog prostora na otvorenom. Propuštena je i prilika za izgradnju pločnika.

Ulaz u parking na parceli – prekinut je konti-nuitet ogradnog zida sa predvrtovima koji čine urbanističku odrednicu stambene četvrti. Ulaz u parking je u neposrednoj blizini raskrižja.

Preširoko probijanje ogradnog zida za potrebe parkiranja, čitava je parcela podređena parkiranju i obradom podne plohe, izgubljen je zeleni predvrt koji je značajan oblikovni element stambene četvrti.

160

4.4.4. Propusti u tretiranju ogradnih zidova parcelaPrilikom naknadnog organiziranja parkiranja i garažiranja na parcelama ograđenim zidom dola-zi do otvaranja – probijanja postojećeg ogradnog zida, pri čemu je potrebno poštivati zatečeno ob-likovanje i materijale, te voditi računa o promet-noj uvjetovanosti.

Preširoko probijanje ogradnog zida za potrebe parkiranja, čitava je parcela podređena parkiranju i obradom podne plohe, izgubljen je zeleni predvrt koji je značajan oblikovni element stambene četvrti.

Ugostiteljski prostor u potpornom zidu. Probijanjem ogradnog potpornog zida i ukopavanjem poslovnog prostora, kuća gubi površinu vrta, a u stambenu zonu uvode se novi, neplanirani sadržaji.

Smještajem u središte stambenog sklopa i preten-cioznim oblikovanjem garaža dobiva neadekvatan tretman na parceli.

Okućnica je primjer neuređenog prostora i loše organiziranih popratnih sadržaja.

Iako se nalazi u turističkoj zoni, parcela se ističe nebrigom za hortikulturno uređenje, bez primjerene ograde prema javnom prostoru i adekvatno organi-ziranih popratnih sadržaja.

4.4.3. Neadekvatna organizacija popratnih sadržaja na parceli (garaža, vrtna kućica)Pomoćne građevine dobivaju središnje mjesto na parceli, koriste najkvalitetniji dio parcele, često na štetu vrta i drugih sadržaja. Redovito ne poštuju prometnu regulaciju. U oblikovanju dobivaju pretjeran značaj, što često izgleda ka-rikaturalno.

Garaže u potpornom zidu, za pristup se koristi prostor pločnika.

161

Kada se u nekada čisto stambene četvrti uvedu ugostiteljski i trgovački sadržaji, dolazi do pre-oblikovanja ogradnih i potpornih zidova, koji se probijaju kako bi se u prostore nekadašnjih vrtova ukopali novi poslovni i garažni prostori. Ovakvi poduhvati često nisu predviđeni pros-tornim planom, nego su privatna inicijativa po-jedinih poduzetnika. Rezultiraju neprimjerenim modeliranjem izvornih ogradnih i potpornih zi-dova.

*Položaj građevine na parceli, maksimalan gabarit građevine, katnost, odnosno dozvoljeni postotak izgrađenosti definirani su nadležnim prostornim planom. Uvjeti građenja određuju udaljenost građevine od ruba parcele i susjed-nih gradnji, kao i potreban prostor za parkiranje i minimum zelene površine. No konačan iz-gled parcele uz stručnjaka arhitekta određuje i sam korisnik vlastitom vizijom o kvalitetnom stanovanju, o čemu nam svjedoči i znatan broj uspješnih primjera u ruralnim i urbanim uvjeti-ma stanovanja.

Otok Mljet. Babino Polje.

162

163

5. moDELI gRADNJE poLJSKIH I RIbARSKIH KUćICA

5.1. Tradicija poljskih i ribarskih kućicaProstor između naselja nije prazan prostor. Oblikovan je višestoljetnim radom njegovih stanovnika. Kultivirana područja između poje-dinih naselja – vrtovi, pašnjaci, gajevi, terase sa suhozidnim podzidima, polja, ograde i putovi zajedno sa selima čine jedinstveni prostor gos-podarenja i stanovanja.

Bušanje, Proložac.Sela i zaseoci izgrađeni su na rubovima polja, na stjenovitom tlu koje nije pogodno za obrađivanje.

Otok Hvar, Vrisnik.Terasasta polja na nagnutom terenu podržana su suhozidnim podzidima položenim paralelno sa slojnicama.

Otok Hvar, Starogradsko polje.Ograđivanje posjeda suhozidnim međama ima dugu tradiciju. Posjedi u plodnoj ravnici Staro-gradskog polja ograđeni su pravokutnom mrežom suhozidnih međa još u doba grčke kolonizacije u 4. stoljeću prije Krista.

164

U poljoprivrednom i stočarskom krajoliku izgrađene su brojne građevine tradicijskog gra-diteljstva. Služile su za sklanjanje od vremenskih nepogoda, za povremeni boravak i za spremanje alata. Na udaljenim pašnjacima, uz daleka polja i vinograde izgrađena su čitava mala naselja u kojima se živjelo i radilo tijekom sezone ispaše ili rada u polju (stočarski stanovi i sekundarna naselja).Kućice u polju služile su ponajprije kao spremište alata i zaklon od nevremena, a radilo se i odmaralo na otvorenom. Stoga su uz njih izgrađena gumna, ograde za stoku i spremnici za vodu, a vanjski radni prostori opločani su ka-menim pločama. Bunja, Starogradsko polje.

Kućice u Starogradskom polju.

Otok Brač, Oklade. Pastirski stan. Sekundarno naselje Humac na otoku Hvaru.

165

Ribarske kućice građene su na samoj obali mora, udaljene od naselja. Uz njih su zidana pristaništa ili istezališta za brodice. U nekima od njih se živjelo većim dijelom godine te imaju odlike seoskih kuća za stanovanje, a neke su služile samo kao spremišta ribarskog pribora i manjih plovila.

Otok Hvar, Žukova. Ribarska kuća sa zidanim pristaništem u uvali.

Ribarske kućice s istezalištem za brodice u uvali Oključna, otok Vis. Lokvičići. Stambeno-gospodarska kuća smještena

je na rubu plodnih polja.

Rašćane, Belajići. Gospodarska kućica položena okomito na slojnice sa stajom u prizemlju i sjenikom u potkrovlju.

Svi navedeni primjeri ukazuju na bitne karak-teristike tradicijske gradnje: utilitarnost, odnos-no prilagođenost funkciji te uporabu lako dos-tupnog i jeftinog građevnog materijala lokalnog podrijetla – kamena. Oblikovanje u skladu s funkcijom i materijalom rezultiralo je skrom-nim dimenzijama, jednostavnim izričajem i odsustvom ukrasa.

5. 2. Tipološke karakteristike poljske kućice5.2.1. Položaj na parceliDragocjene poljoprivredne površine otete kršu nisu namijenjene za gradnju. Stoga se na ravnom terenu gradilo uz rub parcela, najčešće vezano uz suhozidne ograde. Na nagnutom terenu ob-likovane su terasaste poljoprivredne površine, a gradilo se na stjenovitom tlu koje nije bilo pogodno za obrađivanje.

5.2.2. Dimenzije, krovište i pokrovTradicijske poljske kućice su uglavnom prizem-nice izduženog pravokutnog tlocrta. Ako su građene na nagnutom terenu i položene okomito na slojnice imaju prizemlje s ulazom s terena na nižoj koti i potkrovlje (najčešće sjenik) s ula-zom na višoj koti.Izduženi pravokutni tlocrt je proizašao iz načina zakrovljenja: prilagođen je jednostavnoj roženičkoj konstrukciji dvostrešnog krovišta sa sljemenom koje je paralelno duljoj stranici. Za takvo krovište nije teško nabaviti drvenu građu: za svladavanje malog raspona dovoljne

166

su grede malog presjeka i duljine (npr. za kućicu tlocrtne veličine 3 x 5 m dovoljan presjek veznih greda i rogova je 10 x 10 cm, dok najdulja greda ima 5 m).Iako se u nekim krajevima Zagore još uvijek mogu naći kuće pokrivene raženom slamom, najčešći pokrov je kamena ploča i utoreni cri-jep. Nagib krova prilagođen pokrovu iz kamenih ploča iznosi 40o. Isti nagib krovišta odgovara i pokrovu od utorenog crijepa. Stoga su se često kod popravaka krova kamene ploče zamje-njivale crijepom, u vrijeme kad je on postao do-stupan i relativno jeftin.

Pokrov kamenom pločom.

5.2.3. ZidoviGrađevine u polju i na pašnjaku su građene iz nepravilnog ili pločastog lomljenog kamena. Kamen za gradnju se brao čišćenjem zemljišta ili se vadio u malim kamenolomima (kavama, petradama) u blizini gradnje. Zidovi su temelje-ni na čvrstom tlu, na stijeni (živcu kamenu) koja ponegdje dopire do same površine tla. Gradilo se bez veziva (u suho) ili su se blokovi međusobno vezivali vapnenim mortom, ponekad s do-datkom zemlje crljenice. Zidovi bez veziva su deblji (60 do 80 cm) od onih zidanih s mortom

(50 do 60 cm). Rustične gradnje izvan naselja u pravilu nisu žbukane, osim iznimno u nekim krajevima.

Ugao i struktura zida suhozidne kućice.

Ugao i struktura zida građenog iz grubo obrađenih blokova u vapnenom mortu s dodatkom crljenice.

167

5.2.4. OtvoriVrataŠiroka jednokrilna ili dvokrilna ulazna vrata uglavnom su smještena na duljem pročelju – osim kod gradnji položenih okomito na sloj-nice na nagnutom terenu. Bočne strane otvora vrata su zidane. Nadvoj je izveden iz drvenih greda položenih jedna do druge po čitavoj de-

bljini zida, zidan u obliku luka na licu zida, a na unutrašnjem dijelu zida izveden iz drvenih greda ili je i na unutarnjem i na vanjskom licu zidan luk. Uokvirivanje otvora fino obrađenim kamenim pragovima za poljske je gradnje bilo skupo i nepotrebno te se uglavnom nije radilo.

Način formiranja otvora.

Zaštita ulaza od kiše limenim olukom. Umjesto upotrebe oluka, bolje je popraviti zaštitu istakom od kamenih ploča.

Vrata su bez kamenih i drvenih okvira, s vratni-cama od dasaka i okovom direktno ugrađenim u zidani prag. Drvo je materijal koji brzo propada pod utjecajem vlage. Stoga su drvene vratnice i drveni nadvoj posebno zaštićeni od atmosferi-lija. Vratnice su uvučene, nad njima je istaknuta streha od kamenih ploča. S vanjske strane ka-menog praga sjekomice se postavljaju kamene ploče koje štite unutrašnjost kuće i donji dio vratnica od prodora vode. Streha mora biti dovoljno istaknuta kako bi se spriječilo podlijevanje vode. Loše izvedeni detalj zahtjeva dodatnu zaštitu – viseći limeni oluk.

ProzoriProzori su se rijetko radili jer se unutrašnjost kućice skromnih dimenzija mogla osvijetliti kroz otvorena vrata. Ako su postojali prozorski otvori najčešće su bili mali kvadratični ili u ob-liku položenog pravokutnika i bez ostakljenja, a zatvarali su se iznutra drvenim kapcima.

zidani dovratnik

drveni nadvoj kod uskog otvora može biti opterećen zidom iznad njega

kameni lukkod širokih otvorarasterećuje drvenu gredu

utor zadrvenu gredu

kameni istak štitidrveni nadvoj od kiše

168

5.2.5. Podovi

Završni sloj poda je od nabijene zemlje ili od kamenih ploča položenih na zemlju, ponekad fugiranih vapnenim mortom. Kamene ploče za pod deblje su od onih za pokrivanje krova.

Oblikovanje prozora

Kablenica.

5.2.6. Detalji i oprema

Voda iz bunara i cisterni je dragocjena. Stoga se kabao vode čuvao na konzolnoj istaci iz kamene ploče – kablenici postavljenoj uz vrata kućice. U debelim zidovima na pročelju i u unutrašnjosti kuće izvodile su se male niše – ponare. U njih su se odlagale stvari ili noću svijeće. Uz kućice su se gradile cisterne, a ponegdje, u sekundar-nim naseljima, i krušne peći kao samostalne građevine ili kužine (kuhinje) s otvorenim ložištem.

Pod od kamenih ploča.

169

Ponare

Mala pravokutna niša u zidu (A). Povećavanjem širine niša dobija složeniji oblik – trokutasti (B) ili trapezni (C) završetak – kojim se opterećenje zida nad njom usmjerava bočno, tako da je gornja tanka kamena ploča neopterećena. Niša u zidu vremenom postaje ormar s drvenim okvirom i vratnicama (D).

Stara krušna peć u Podhumlju na otoku Visu (na slici lijevo) poslužila je kao predložak za gradnju nove (na slici desno).

A B C

D

170

5.3. Današnja gradnja izvan građevinskog područja naseljaIako je danas uglavnom napušten tradicijski način življenja i privređivanja, u ruralnom pros-toru i dalje postoji potreba za gradnjom u poljo-privrednom i stočarskom krajoliku izvan nase-lja. Grade se kućice za sklanjanje od nevremena, pohranu alata i strojeva. Većina takvih novijih gradnji izgrađenih bez ikakve kontrole svojim neprimjerenim oblikovanjem i smještajem na parcelu mijenja obilježja tradicijskog krajolika.Prostornim planovima uređenja gradova i općina daju se smjernice za uređivanje prostora izvan građevinskih područja naselja. Tako se izvan naselja mogu planirati stambene i gospodarske građevine u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. U skladu s važećim zakonom iz područja građenja, za gradnju takvih građevina ograničenih dimenzija (brutto površine do 100 m2, raspona konstrukcije do 6 m i visine vijenca do 4 m) nije potrebna lokacijska i građevinska

Karakteristični detalji poljske kućice.

dozvola. U područjima zaštićenog i posebno vrijednog kulturnog krajolika dozvoljava se gradnja poljskih kućica tipološki usklađenih s naslijeđenom strukturom i uklopljenih u kra-jolik. Tako se na području zaštićenog krajo-lika Starogradskog polja mogu graditi samo kamene prizemnice tlocrtne veličine do 3 x 5 m, s dvostrešnim krovom pokrivene kamenim pločama ili utorenim crijepom.

5.3.1. Najčešće greške pri planiranju i izvedbi

5.3.1.1. PoložajNajčešća greška u projektima poljskih kućica je smještaj po sredini parcele, odnosno prema pravilima udaljenosti građevine od granice parcele koja se primjenjuju na naselja. Kućicu treba smjestiti uz rub parcele, poštujući tradiciju očuvanja vrijednog plodnog tla u kršu. Kod parcela ograđenih suhozidnim međama poljske kućice se grade uz među.

171

5.3.1.2. Materijal i oblikovanje

U gradnji se često rabi građevinski materijal koji se ne uklapa u tradiciju podneblja ili se umjesto kućica postavljaju tipski pomoćni objekti.Iako su kućice u polju prvenstveno utilitarne i nereprezentativne građevine, one znatno utječu na izgled krajolika. Važno je, a naročito u izrazi-to vrijednim krajolicima, voditi računa o obliko-vanju u skladu s tradicijom i okolišem. Drvena kuća nije karakteristična za primorske krajeve, a građevinski metalni ili plastificirani kontejner i nedovršena kućica izgrađena od be-tonskih blokova ne uklapaju se u krajolik, iako zadovoljavaju funkciju.Nerazumijevanje tradicijskog predloška može rezultirati primjenom pseudo-tradicijskih ele-menata.

Smještaj poljske kućice na parceli. Dobar primjer je planiranje gradnje uz među kako bi se sačuvalo plodno tlo, a loš primjer gradnju smiješta udaljenu od međe kao da se radi o kući za stanovanje u naselju.

Nove “poljske kućice” u Starogradskom polju.

172

U oblikovanju poljske kućice u Starogradskom polju primijenjeni su elementi ruralne arhitekture (volumen), urbane arhitekture (pokrov), a obradom pročelja i tretmanom otvora neuspješno se oponaša tradicijska gradnja. Kućica je ograđena neprimjerenom drvenom ogradom i smještena usred parcele.

5.3.1.3. KonstrukcijaKameni zid i drveno krovišteIako je danas zidanje kamenom relativno skupo i gotovo sasvim zanemareno, poželjno je na području posebno vrijednog krajolika.Planiranje gradnje kamenog zida debljine 25 cm je pogrešno. Kameni zid, ovisno o načinu grad-nje ima zadanu debljinu. Zid građen dotjeranim (priklesanim) blokovima može biti mininimalne debljine 40 cm. Što je zid grublji (blokovi ne-pravilniji), mora imati veću debljinu: zid od pločastog kamena mora biti najmanje debljine 50 cm, a zid od nepravilnog lomljenog kamena oko 60 cm.Bez obzira na izbor kamena za gradnju i na izgled završenog kamenog zida, uokvirivanje otvora kamenim pragovima nije uobičajeno kod gradnji u polju.Kod malog gabarita građevine i roženičkog dr-venog krova s veznom gredom ili s pajantom armirano-betonski serklaž je nepotreban, jer

horizontalnu komponentu opterećenja krova preuzima vezna greda ili pajanta, a kamene zi-dove male visine nije potrebno dodatno ukru-titi.

Presjek iz tipičnog projekta za gradnju kamene poljske kućice, s najčešćim greškama.

173

Kompozitni zid i drveno krovište

Danas se često umjesto zida od kamena gradi kompozitni zid. Vanjsko lice kompozitnog zida zida se priklesanim kamenom, a unutarnje je od betona. Kod kompozitnog zida složenog od betona i ka-mena pogrešno je predvidjeti debljinu od samo 20 ili 25 cm. Zidanje priklesanim kamenom i kod kompozitnog zida treba zadržati svoje ka-rakteristike: komade kamena treba slagati tako da se pravilno redaju, a u pojedinim slojevima izmjenjuju vežnjaci i dužnjaci, čime se postiže dobra veza kamena i betona. Stoga kamen mora zauzimati barem pola ili, bolje, 2/3 debljine zida. Debljina zida s vanjskim licem od kame-na, a unutarnjim od betona, u jednostranoj oplati treba biti najmanje 40 cm.Dvostrešno drveno krovište mora imati veznu gredu ili pajantu za preuzimanje horizontalnih sila, a horizontalan armiranobetonski serklaž kod malih tlocrtnih gabarita i male visine zidova nije potreban.

Betonski zid i dvostrešno krovište iz armirano-betonskih kosih ploča

Konstrukcija novih gradnji u polju radi se i od opeke, betonskih blokova, betona i armiranog betona, a u tom slučaju kamen je često samo obloga.

Uobičajeni presjek iz projekta za gradnju poljske kućice kompozitnih zidova.

Poljsku kućicu skromnih dimenzija bolje je pokriti dvostrešnim drvenim krovištem nego kosim armirano-betonskim pločama. Velika težina na vrhu konstrukcije može biti opasna za stabilnost, osobito u trusnim područjima, a posebno ako se postavlja na relativno tanke zidove. Osim toga, betonsku ploču u eventu-alnim budućim preinakama treba srušiti, a dr-veno krovište može se demontirati, te se drvena građa može ponovno upotrijebiti. Tradicionalni kameni pokrov radi se tako da se ploče postav-ljaju jedna do druge u pravilnim redovima počevši od strehe. Reške između ploča donjeg reda preklapaju se pločama gornjeg, a gornji red preklapa oko 2/3 donjeg reda. Na taj se način postiže vodonepropusnost krova. Danas se često unutrašnjost kućice zaštićuje od kiše izradom hidroizolacije na armiranobetonskom krovištu, a pokrov kamenim pločama postaje tek ukras. Iako su time izgubile izvornu funkci-ju, ploče svejedno treba slagati na tradicionalan način, s potrebnim preklopom, jer lijepljenjem bez reda i bez razumijevanja starog načina sla-ganja djeluju samo kao kulisa.

Novi krov na kamenoj kućici izveden je od betona na koji su nalijepljene loše složene kamene ploče.

174

5.3.2. Upute za obnavljanje postojećih i grad-nju novih poljskih kućica Prilikom obnove postojećih građevina potrebno je poštivati izvorne metode gradnje i primijeniti tradicionalne tehnike i materijale.Nove intervencije u prostoru ne bi smjele narušiti zatečene vrijednosti krajolika. Osnovne funkcije poljske i ribarske kućice – spremište alata, prostor za povremeni boravak i zaklon od vremenskih nepogoda ostale su nepromijenjene bez obzira na suvremeni način življenja. Polj-ska kućica nije kuća za odmor te nema standard prilagođen takvim potrebama. Stoga naslijeđene ruševne građevine treba obnavljati u postojećim gabaritima, a nove poljske kućice moguće je graditi prema tradicijskom predlošku.

Položaj na parceliPoljsku kućicu treba smjestiti uz rub parcele neposredno uz suhozidne međe (ako postoje), odnosno na stjenovitom terenu nepogodnom za obrađivanje.

Tipološko uklapanjeTipološko uklapanje podrazumijeva preuzima-nje tradicijskih oblika usklađenih s namjenom (pravokutni tlocrt i dvostrešni krov), osnovnih

detalja (veličina i tip vrata i prozora zatvorenih tradicijskom stolarijom) te reinterpretaciju sta-rih građevinskih i oblikovnih elemenata (streha, niše – ponare, kablenice, otvoreno ložište, zi-dana krušna peć, dimnjak, odrina, zidana kame-na klupa, popločenje prostora pred kućicom ka-menim pločama itd.). Prostor uz kućicu može se oplemeniti odrinom ili sadnjom autohtonih sta-bala (kostela, badem, orah) koja svojim hladom pridonose ugodi ljetnog boravka na otvorenom.

Građevni materijal i konstrukcijaPoželjno je, a u zaštićenom krajoliku i obvezno graditi kamenom kao tradicijskim materijalom. Kameni zid moguće je zamijeniti kompozitnim zidom s vanjskim licem zidanim iz priklesanog kamena, a unutarnjim od betona u jednostranoj oplati. Ukoliko se gradi netradicijskim materija-lom (opeka, beton ili betonski blokovi) pročelja nije poželjno oblagati kamenim pločama, nego ih treba završno obraditi da se uklope u okoliš. Zidovi se mogu žbukati grubom vapnenom ili produžnom žbukom spravljenom s pijeskom i bijelim cementom uz eventualni dodatak pig-menta u završni sloj (zemljana boja ili mljevena opeka). U tom slučaju nije potrebno bojanje pročelja.

Oblaganjem betonskih zidova kamenim pločama na način podnog popločanja želi se simulirati kameni zid. U ovakvom slučaju prihvatljivo rješenje bila bi izrada kompozitnog zida.

175

Obnovljena poljska kućica na otoku Braču.

Krovište treba izvesti od drvene građe, kao roženičku konstrukciju s veznom gredom ili pajantom koja preuzima horizontalnu kompo-nentu opterećenja krova, pa nisu potrebni armi-ranobetonski serklaži na vrhu zida.

Pokrov treba izvesti kamenim pločama ili utorenim crijepom. Horizontalnu strehu treba izvesti grubo obrađenim kamenim pločama (grundal).

Otok Vis, lokalitet Lorca.

176

177

6. UREĐENJE obALE

Jadranska obala suočena je s najvećim izazovom u svojoj povijesti. Upravo sada, po prvi put otkad na obali obitavaju ljudi, obala i more u neravno-pravnome su položaju u odnosu na čovjeka i njegovo djelovanje. Dosad je priroda bila ta koja je dominirala te je u sinergiji sa čovjekom s mora i proizvela ono što je sve donedavno bila naša najveća prednost: djevičanski sačuvana i prekrasna priroda te skladna naselja i gradovi po mjeri čovjeka i mora.U kratkom razdoblju taj sklad, morfologiju obale, ali i život uz more uopće narušili su na-srtaj krupnog kapitala, ali i različite ekonomske i društvene promjene. No, ovdje nije mjesto analiziranju uzroka i posljedica tih promjena.

Zadržat ćemo se samo na oblikovanju obalne linije, odnosno na poukama iz tradicionalnog oblikovanja riva, mula i mandrača, privezišta i skloništa za male brodove. Stare rive i mandrači izgrađeni su za skromne potrebe privezivanja malih kaića i brodica, imajući u vidu ribarske koće i trabakule kao najveća plovila. U povijesnim središtima i ri-barskim naseljima danas su to pitoreskni mo-tivi koji postaju glavni adut u reklamiranju u turističke svrhe. Današnji brodovi, jahte i gliseri ne mogu koristiti te male mandrače, mule i lučice pa se zbog toga izgrađuju velika pristaništa, najčešće stihijski, što je ekološki neprihvatljivo.

Otok Hvar, Vrboska. Otočić u zaljevu.

178

Nasipanjem obale materijalom srušenih tvornica ili zemljom s obližnjeg gradilišta autoceste ne samo da se mijenja i dokida izgled povijesnih lučica i morfologija obale, nego se i nepovratno uništava podmorje ogromnim količinama nasu-toga materijala.

Sljepoća odgovornih prema tim nepromišljenim zahvatima najjasnije se očituje u vrlo poznatoj reklami na CNN-u o “Mediteranu kakav je neka-da bio”, kada se u brižno izrezanome kadru u pr-vome planu prikazuju kamene kućice utvrđenog otočića Kaštel Gomilice, dok su izostavljeni kataklizmički prizori “Adriavinilovih” čeličnih kugli – spremnika s amonijakom i živom, za-tim željezara, dvije cementare te radioaktivnom zemljom i smećem nasuta mega-marina s 1000 vezova za charter. A sve to se nalazi u krugu od 400 metara od tog bajkovitog kadra koji je posredstvom CNN-a obišao svijet. Koga se tu pokušava zavarati, pitanje je na koje ova knjiga neće dati odgovor, ali će svojim primjerima nas-tojati pomoći da se uspori rezanje grane na kojoj sjedimo.

Ovo nije mjesto koje privlači svojim izgledom i sadržajem.

6.1. Mandrači i mulićiMandrači i mulići – muleti su mali zakloni za brodice za osobnu uporabu, manje ribarenje ili razonodu. Isključivo služe kao stalno privezište za brodicu i zaklon su od svih vjetrova i valova. Njihovo lociranje plod je višestoljetnog iskustva ljudi s mora kojima nisu potrebne studije valo-vanja i izmjera stoljetnoga vala za određivanje optimalnog mjesta. Brodicu nije trebalo imati baš pod prozorom, važnije je bilo da je vezana na sigurnome. Mandrači i privezišta nisu služila za boravak ljudi na privezanome brodu. Današnje potrebe za vezom dramatično su izmijenjene. Nautički turizam dokida mandrač i lučicu te promovira marinu kao stacionar za putnike na brodovima. To pak povlači za sobom izmjene karaktera privezišta, kao i izmjene izgleda, ob-likovanja i maritimnih karakteristika. Filozofija parkiranja automobila pred kućom ovdje se ne bi smjela ponavljati. Izraz što ga nažalost često čujemo – “parkiranje” broda – ne govori najbolje o kapetanu toga broda. Iz toga proizlaze i njegovi pretjerani zahtjevi, kao i graditeljske namjere nespojive sa zakonito-stima mora. Mandrači takvima nisu potrebni. Mandrači i male lučice ne mogu primiti njihova plovila jer ona zbog svojih dimenzija ne mogu stati u povijesne lučice, unatoč svojeglavim namjerama vlasnika jahti i lokalnih “developera i planera”.

Kaštel Gomilica, izostavljeni kadar iz spota na CNN-u “Mediteran kakav jer nekada bio”.

Otok Šolta, Maslinica. Uvući tridesetmetarsku jahtu u ribarsku luku što je kao i parkirati autobus na pjaceti pred seoskom crkvom.

179

Svi elementi tradicionalnog privezišta: lijevo je visoki zid – valobran koji štiti brodice, ali i kuće, od vala, kamene kolone nadohvat ruke, riva sazdana od pravilnih klesanaca, visina rive prilagođena brodicama. Ovo nije mjesto za mega-jahtu.

Opatija. Visoko estetizirani urbanistički poduhvat izgradnje dužobalne šetnice, koja je i danas najvažnija turistička atrakcija Opatije, sačuvao je drevno ribarsko privezište – mandrač. Takvom sinergijskom gestom dodanu vrijednost dobile su obje namjene.

180

6.1.1. Iskustva i putokazi za održavanje i grad-nju

Mandrači i mulići moraju se stalno održavati i popravljati istim materijalom od kojega su sazdani: velikim kamenjem položenim u more i na njemu zidom od pravilnih klesanaca kojima vezivo – beton, mort i drugo – gotovo da i nisu potrebni. Kolone i alke za konopce (aneli za cime) postavljeni su u samoj blizini ruba kako bi ih se moglo dohvatiti s pramca brodice.

Otok Krapanj. Zidani mandrači.

Visina pramca brodice i rive usklađeni su kako bi ljudi i teret lakše mogli na brodicu i s nje.

Visina mandrača u razini je s rivom i prirodni je njezin nastavak. Preporuča se njihova gradnja samo na mjestima gdje su i prije stajali jer iskustvo starih ribara jamči da će ih ćud mora i vjetrova poštedjeti. Valja koristiti i tradicionalnu tehnologiju grad-nje mula.

Ako je moguće, treba koristiti hridi kao temelj mulu i lukobranu, ili u more položenim kamen-im gromadama stvoriti rahlu strukturu koja lomi i upija val, a koja je istovremeno propusna i na-lik na prirodnu.

Na takvoj podlozi najbolje je graditi pravilnim klesancima s ravnim sljubnicama kako bi se vezivni materijal što manje izložio djelovanju mora i soli.

Mandrač među hridima.

Vis. Mul izgrađen od pravilnih klesanaca bez nasi-panja podmorja.

181

Glavna karakteristika lučica pred povijesnim naseljem jest njihova skladna dimenzioniranost. Građene su slično kao i mandrači; na mjestima izloženim velikome moru polažu se u more kamene gromade, koje služe za razbijanje i upi-janje vala, i na njima velikim pravilnim klesan-cima kamena sazidana điga (lukobran) i mul.

Vis. Zidani mul s kamenom kolonom i skalinama.

Split, Matejuška. Mul sazdan od pravilnih blokova kamena odolijeva snazi divljeg lebića.

Neprimjereni način izgradnje mula.

6.2. Lučice i njihovi muli

Hvar. Sklad povijesnog mandrača.

Kaštel Novi. Lukobran lučice pred povijesnom jezgrom naselja sa školjerom koja razbija i “upija” valove.

Komiža. Ribarska luka.

182

Unutar akvatorija lučice manji su muli za brodice. Uz đigu je obično veći mul za pris-tan većih brodova, kao i skalada – istezalište za izvlačenje brodova. Na tome mjestu manjih privezanih brodica nema, uglavnom zato što se iza đige more prelijeva za velikoga nevremena. Danas takve mule mogu graditi samo veliki in-vestitori, za što trebaju ishoditi potrebne doz-vole koje uključuju i studiju utjecaja na okoliš. No, mnoge od lučica što se grade samo su pokušaj saniranja divlje nasutih “lukobrana” na

svakakvim mjestima. Tako se prečesto događa da na skupim pristaništima za malo veće bure ili juga trajekt ne može ni pristati, a kamoli ve-zati se. Problemi nastaju i zbog ozbiljnih na-kana privatnih investitora koji u dogovoru s lokalnim vlastima postavljaju pontone za svoje jahte, potpuno zanemarujući potrebe lokal-nog stanovništva i, što je još gore, ignorirajući savjete ribara s drevnim iskustvima o ponašanju mora i vjetra. Svako popravljanje tako naprav-ljenih grešaka još je tragičnije i skuplje.

Kaštela, Resnik. Stihijski nasuta potopljena antička luka i izgrađeni gat iznikao iz nelegalnog nasipa.

6.2.1. Pouke i savjeti prije gradnje Gradnja lučice i đige glavni je infrastrukturni zahvat u primorskom naselju. Prije odluke o nji-hovoj gradnji valja im odrediti ciljeve i potrebe. Raznorodnost vezova je poželjna, gotovo ob-vezna. To je zato što će se u lučici naći mjes-ta za pašare i kaiće lokalnog stanovništva, za vikendaše s brodicama, vezovi za nautički turi-zam, šport i rekreaciju ali i za gospodarski bitne aktivnosti kao što su ribarstvo i trgovina. Time se jamči stalna nazočnost ljudi u lučici, što je važno iz sigurnosnih razloga, kao i sa socijal-nog aspekta. Ako lučica postane rezervat za nautički turizam, uskoro se može na tome mjes-tu očekivati žičana ograda, zajedno s opremom

Maslinica. Val od tramuntane: nema pontona (suroga-ta lučice i lukobrana) koji ovakav val može izdržati.

183

Nekoliko klupa uz more, prikladna rasvjeta i lanterna postavljena na romantično mjesto, naravno poštujući svoju primarnu namjenu si-gurnosti plovidbe, mali su, ali izuzetno važni elementi koji mogu donijeti nove vrijednosti objektu kao što je lučica ili mul.

Dubrovnik, Porporela. Klupe uz more – idealno mjesto za odmor uz večernji smiraj.

Naravno da valja ostaviti i prostora na kopnu za ribare i odlaganje i popravak njihove opreme i mreža. Manja dizalica uz skaladu, te nekoliko kavaleta ili važa (nosača za popravak brodova na suhom) omogućit će vlasnicima brodica obavljanje niza poslova koji će donijeti potrebnu živost, originalnost i šarm lučici, a time i naselju uz obalu.

Split, Zvončac. Skalada (istezalište) i skladno uklopljena kućica s vinčem za istezanje i brodice na popravku stvaraju tipičnu sliku lučice.

Postojećoj rivi pridodani mulić sazdan je od beton-skih elemenata ali tradicionalnim oblikovanjem i načinom gradnje.

i sadržajima nespojivima s karakterom mjesta uz obalu, a posljedično je i naselje odsječeno od svojega mora.

184

6.3. RivePromjenom načina života i razvojem turizma rive preuzimaju ulogu gradskih trgova i promenada. Rive su postale i postaju središnji i najvažniji dijelovi naselja ili gradova. Naslijeđeni oblici riva više ne pružaju dovoljno prostora za novu “pozornicu” mjesta. Zbog takvih novih potreba događa se neželjeni scenarij po kojemu riva postaje prostor na ko-jemu se formiraju parkinzi, postavljaju bro-jni štekati i kiosci, privezuju mega-jahte, grade benzinske crpke itd. Da bi se to sve smjestilo, rivu valja nasuti i proširiti. Općinske vlasti in-zistiraju na tome razvojnom iskoraku važnom za njihovo naselje. U takvim uvjetima gotovo je nemoguće sačuvati privezišta za brodice ribara i lokalnog pučanstva. Vodonoscu, kočarici ili tra-bakulu sa svježim voćem više tu nije mjesto.Po tome scenariju rive se zbog visine novih brodova moraju povisivati, a zbog većeg gaza morsko dno jaružati. Nasipavanje obale sužava akvatorij luke i mijenja struje i gibanje valova unutar nje, što izaziva neželjene posljedice i gotovo siguran izgon manjih brodica. Rive se danas u pravilu grade od gotovih montažnih be-tonskih elemenata. Umjesto kamenih ili metal-nih kolona imamo “pametne” teleskopske stu-pove u kojima je priključak s vodom, strujom, telefonom i satelitskim TV-signalom.

Slaganje klesanaca s utorima na “lastin rep” za povezivanje blokova predstavlja najpouzdaniji način tradicionalne gradnje rive izložene jakome moru.

Kolona ili bitva. Danas ona često služi jedino djeci za preskakanje, budući da šetačima rivom konopi nisu po volji, a nema ni brodova kojima bi kori-stila. “Cima priko kolone” postaje sve rjeđi način privezivanja.

Tradicionalni način zidanja rive kamenim bloko-vima.

Kamene kolone izvan uporabe i čelični aneli – prsteni za privezivanje, neprihvatljivo zabijeni u klesance povijesne rive.

185

6.3.1. Pouke prije planiranja i projektiranja

Rive u povijesnim gradićima ne treba gušiti sadržajima koji će proizvesti atrofiju perifer-nih dijelova naselja. Riva nema isključivu ulogu šetališta i turistički atraktivne površine za lijepog vremena. Ona je nastala kao uređena obalna linija koja je spoj kopna i mora. Ako se u novim adaptacijama i izgradnjama moru do-pusti da na rivi ima podjednaku važnost kao i njezin kopneni dio, ona će sačuvati svoj kara-kter. Projektanti obnove i izgradnje novih riva moraju voditi računa da ljudi na rivi nisu samo potrošači i da ne dolaze samo radi kave ili su-venira, nego i radi blizine mora i uživanja u njegovoj blizini. Otok Hvar, Vrboska. Pogled na rivu.

Otok Hvar. Riva u Starom Gradu.

186

6.4. Šetnice uz obaluŠetnja uz more uređenim šetnicama, zvanima još i lungomare, privilegij je lokalnih stanovnika i njihovih gostiju. Premalo je preostalih šetnica koje pružaju istinski užitak šetnje i boravka uz more. Nove šetnice koje se grade uglavnom su

široke prometnice što vode do nekog sadržaja dokidajući tako svrhu šetnje. Stare šetnice isključivo su služile šetnji, boravku i odmoru uz more i nisu bile građene prvenstveno sa svrhom povezivanja dvije točke.

Opatija. Lungomare.

187

Split, Ježinac. Šetnica. Podzidima od pravilnih klesanaca strma obala se štiti od erozije, istovre-meno omogućujući bilju stvaranje potrebne sjene za šetače. Važan element šetnice su zidane klupe formirane u sklopu podzida.

Preporučljiv način obrade gazišta šetnice uz more su veći kameni oblutci utopljeni u mort s krupnim agregatom, što čini dobru protukliznu podlogu i istovremeno prepreku avanturistima na dva kotača.

Zaštita flišnog pokosa od erozije mora ujedno je i skladno zidana šetnica koja poštuje i prati mor-fologiju obalne crte.

Oblikovanje dužobalne šetnice podređuje se prirod-noj konfiguraciji obale.

Opatija. Šetnica, kao središnja rekreacijska i turistička atrakcija, oblikovana je kvalitetno dizaj-niranom urbanom opremom. Elemenati obliko-vanja, završna obrada i hortikultura međusobno su usklađeni.

188

6.5. Kupališta

Umjetno nasuta plaža na zemljanom nasipu uz žičanu ogradu velike marine i dužobalnu cestu.

Uz takve šetnice nastaju i umjetne plaže, koje su bez karaktera po kojemu bi bile prepoznatljive. Takav nasip i plaža na njemu mogu biti i u Alžiru, ali i na Baltiku ili u Normandiji. One su bez imalo prirodne sjene ili zaklona, a to može koristiti samo vlasnicima obližnjih kafića koji će zbog toga dodatno zaraditi na iznajmljivanju suncobrana. Radi dodatnih sadržaja za zaba-vu i rekreaciju kao što su odbojka na pijesku, mini-golf i tenis ili pak štekati, valja još više proširiti pomorsko dobro. Tako dobivamo nas-uta prostran-stva koja atrofiraju te prestaju biti zanimljiva turistima i lokalnom stanovništvu pa odumirući postaju zapuštena parkirališta.

Umjetna plaža bez hlada i zaklona. Za njezino održavanje potrebno je stalno dovoziti novi plažni materijal jer more ispire i odnosi zemljani nasip stvarajući mulj u podmorju i uništavajući bentos.

Na ovome mjestu su trebali su biti hotelski športsko- rekreacijski sadržaji.

Promjena načina života mijenja i karakter dužobalnih šetnica. Danas se šetnice koriste i kao koridori za infrastrukturu. Ispod njih su be-tonski kolektori i magistralni pravci vodovoda. Radi njihove izgradnje more valja nasipati, a da bi servisna vozila mogu imati stalni pristup tim objektima, uz šetnicu je i cesta punog pro-fila koja ubrzo postaje pista za motoriste i auto-mobiliste koji tako dolaze do brojnih kafića uz more.

Moderna dužobalna šetnica zbog svoje predimenzi-oniranosti postaje pista za jureća vozila.

189

Minimalnim betoniranjem među hridima, uz korištenje lomljenaca utopljenih u beton, dobivamo lijepo i funkcionalno kupalište.

Moru se otima priobalje, ono se nasipa radi širenja kopna čiji dijelovi postaju najunosnija područja za gradnju. Priobalje valja razvijati i uređivati, ali na moru prihvatljiv način. Ovdje smo ponudili nekoliko savjeta koji mogu pomoći takvome poželjnom procesu. No, bez čvrstog nauma graditelja na obalnome pojasu da poštuje i cijeni more, ti savjeti neće biti od koristi.

190

191

7. ZAKoNoDAvNI ASpEKTI NovIH gRADNJI I ADAPTIRANJA STARIH

7. 1. Zakoni kojima se uređuje oblikovanje prostoraPrema Ustavu Republike Hrvatske očuvanje prirode i čovjekova okoliša jedna je od najvećih vrednota Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Stoga more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životnjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekret-nine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Repub-liku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu, a način njihove uporabe određeni su zakonom. Tako je i način ponašanja u prostoru, kao osobi-to vrijednom i ograničenom nacionalnom dobru, određen zakonima. Prostorno uređenje i grad-nja uređuju se Zakonom o prostornom uređenju (NN, br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) i Zakonom o gradnji (NN 175/03, 100/04), a 1. listopada 2007. godine te zakone zamijenit će novi Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07) koji je proglašen 13. srpnja 2007. godine. Zaštita i očuvanje kulturnih dobara uređuje se Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN, br. 69/99., 151/03., 157/03).

7.1.1. Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07)Budući da su prostorno uređenje kojim se ostvaruju pretpostavke za unapređenje gos-podarskih, društvenih, prirodnih, kulturnih i ekoloških polazišta održivog razvitka u prostoru Republike Hrvatske i gradnja (pod kojom se po-drazumjeva projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevine) usko povezani, proglašen je novi Zakon o prostornom uređenju i gradnji kojim se donose zakonske odredbe vezane za zaštitu prostora u cjelini, a upravno područje

prostornog uređenja i gradnje povezuje u jed-instven sustav – drugim rječima taj je novi za-kon zamjenio dva dosadašnja. Novim zakonom su se bitno promijenile zakonske odredbe o građenju manjih građevina brutto veličine do 400 m2 i građevina namjenjenih poljoprivred-nom gospodarstvu veličine do 600 m2 u čiju se građevinsku (brutto) površinu uračunavaju i površine svih drugih građevina ako se grade na istoj građevinskoj čestici, dakle građevina o kojima govori ova knjiga. Stoga u daljnjem tekstu o gradnji novih obiteljskih kuća i adapti-ranju starih govorimo isključivo sa stajališta tog novog zakona koji će tek stupiti na snagu.

7.1.1.1. PojmovnikDokumenti prostornog uređenja Svaki zahvat u prostoru provodi se u skladu s dokumentima prostornog uređenja. Dokumen-tima prostornog uređenja određuje se svrhovita organizacija, korištenje i namjena prostora te mjerila i smjernice za uređenje i zaštitu pros-tora Države, županija, Grada Zagreba, ve-likih gradova, gradova i općina. Donose se na državnoj razini te na područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini kao prostorni planovi. S obzirom na namjenu dokumenti prostornog uređenja su strateški i provedbeni. Strateški dokumenti prostornog uređenja su: Strategija prostornog razvoja i Program pros-tornog uređenja Republike Hrvatske, prostorni plan područja posebnih obilježja, prostorni plan županije odnosno Grada Zagreba i prostorni plan uređenja velikoga grada, grada, odnosno općine. Provedbeni dokumenti prostornog uređenja su urbanistički plan uređenja i detaljni plan uređenja. Prostorni planovi lokalne razine

192

moraju biti usklađeni s dokumentom prostornog uređenja državne, odnosno prostornim planom područne (regionalne) razine pa tako i proved-beni dokumenti prostornog uređenja ne smiju mijenjati odredbe strateških dokumenata pros-tornog uređenja. • Urbanistički plan uređenja detaljnije određuje prostorni razvoj naselja ili dijela nase-lja s osnovom prostornih i funkcionalnih rješenja, uvjeta i oblikovanja pojedinih prostornih cjelina naselja, a donosi se za neizgrađene dijelove građevinskog područja naselja i neizgrađena izdvojena građevinska područja izvan naselja te za dijelove tih područja planiranih za urbanu obnovu.• Detaljni plan uređenja u skladu s pros-tornim planom uređenja velikog grada, grada ili općine, odnosno urbanističkim planom uređenja detaljno razrađuje uvjete za gradnju i uređenje pojedinih zahvata u prostoru, osobito u odnosu na njihovu namjenu, položaj, veličinu, opće smjernice oblikovanja i način priključivanja na komunalnu infrstrukturu te određuje mjere za zaštitu okoliša, prirodnih, krajobraznih, kul-turnopovijesnih i drugih vrijednosti propisanih ovim Zakonom.

Namjena prostora Namjena prostora/površina je planirani sustav korištenja prostora, odnosno uporabe građevina, površina i zemljišta određena odgovarajućim dokumentom prostornog uređenja. Može biti podređena jednoj funkciji (osnovna namjena) – npr. naselje, poljoprivreda, šume, promet, gospodarstvo, sport, rekreacija – unutar koje se mogu planirati i druge namjene ili sadržaji koji isključivo proizlaze iz potrebe osnovne namjene, ili za više različitih funkcija, od kojih je jedna prevladavajuća (pretežita namjena).

Građevinsko područje naseljaGrađevinsko područje naselja utvrđuje se pros-tornim planom uređenja velikog grada, grada i općine. Obuhvaća izgrađeni i uređeni dio naselja kao i neizgrađeni dio tog naselja koji je planiran za njegov razvoj i proširenje.

Građevinsko zemljište

Građevinsko zemljište je zemljište unutar i iz-van građevinskog područja, koje je izgrađeno ili

je prostornim planom namijenjeno za građenje građevina i uređenje javnih površina.

Građevna čestica Građevna čestica je čestica zemljišta s pristu-pom na prometnu površinu. GrađenjeGrađenje je izvedba građevinskih i drugih ra-dova (pripremnih, zemljanih, konstrukterskih, instalaterskih, završnih), ugradnja građevnih proizvoda, postrojenja ili opreme kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, uklanja i održava postojeća građevina.

Rekonstrukcija građevine Rekonstrukcija građevine je dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa, odnosno izvedba građevinskih i drugih radova kojima se utječe na ispunjavanje bitnih zahtjeva za postojeću građevinu i (ili) kojima se mijenja usklađenost postojeće građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena.

Održavanje građevine Održavanje građevine je izvedba građevinskih i drugih radova radi očuvanja bitnih zahtjeva za građevinu tijekom njezinog trajanja, kojima se ne mijenja usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena.

ProjektProjekti se razvrstavaju prema namjeni i razini razrade na idejni projekt u mjerilu 1: 200, glavni projekt u mjerilu 1: 100 i izvedbeni projekt u mjerilu 1: 50, a iznimno u drugom primjerenom mjerilu. Rješenje o uvjetima građenja izdaje se u skladu s idejnim projektom.Idejni projekt je skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata kojima se daju osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnička rješenja građevine (idejno-tehničko rješenje) te smještaj građevine na građevnoj čestici na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi, a mora sadržavati i podatke za obračun komunalnog i vodnog do-prinosa u skladu s posebnim propisima. Investi-tor je dužan trajno čuvati idejni projekt zajedno s rješenjem o uvjetima građenja.

193

Rješenje o uvjetima građenjaGrađenju zgrade čija građevinska (brutto) površina nije veća od 400 m2, zgrade za obavl-janje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (brutto) površina nije veća od 600 m2, može se pristupiti na temelju pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja. Rješenje o uvjetima građenja je upravni akt.

Rješenje o izvedenom stanjuZa zgradu čija građevinska (brutto) površina nije veća od 400 m2 i zgradu za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 izgrađenu bez rješenja o uvjetima građenja izdaje se rješenje o izvedenom stanju. Zgrada se smatra izgrađenom ukoliko su joj dovršeni najmanje jedna etaža i krov te ako su dovršeni dijelovi prikladni za uporabu.

Nadzorni inženjer i stručni nadzor Građenje mora biti pod stručnim nadzorom nad-zornog inženjera. Nadzorni inženjer je fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer. Stručni nadzor građenja zgrade čija građevinska (brutto) površina nije veća od 400 m2 i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (brutto) površina nije veća od 600 m2 provodi se samo u odnosu na ispunjavanje bitnih zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti te uštede ener-gije i toplinske zaštite. Po završetku građenja stručni inženjer sastavlja završno izvješće o iz-vedbi građevine.

Evidentiranje građevine u katastarskom operatuKatastarski ured evidentira građevinu u katastarskom operatu ako je za tu građevinu izdano završno izvješće nadzornog inženjera za građevine za koje se izdaje rješenje u uvjetima građenja, rješenje o izvedenom stanju i potvrda izvedenog stanja, odnosno potvrda nadležnoga upravnog tijela da se za građevinu ne izdaje uporabna dozvola niti drugi navedeni akti, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Uporaba građevineIzgrađena zgrada čija građevinska (brutto) površina nije veća od 400 m2 i zgrada za obav-ljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (brutto) površina nije veća od 600 m2 mogu se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu, nakon što investitor nadležnom upravnom tijelu dostavi za tu zgradu završno izvješće nadzornog inženjera o izvedbi građevine.

Lokacijska dozvola Za zgrade čija građevinska (brutto) površina nije veća od 400 m2, zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (brutto) površina nije veća od 600 m2 i jedno-stavne građevine i radove čijem se građenju, odnosno izvođenju može pristupiti bez akta ko-jim se odobrava građenje nije potrebna lokaci-jska dozvola. Lokacijska dozvola je upravni akt, a izdaje se na temelju dokumenta prostornog uređenja te posebnih zakona i propisa donesenih na osnovi tih zakona.

7.1.1.2. Upute za postupanje Nadležna tijelaSve poslove izdavanja akata vezanih uz proved-bu dokumenata prostornog uređenja i građenja obavljaju uredi državne uprave u županijama. Novim zakonom predviđeno je da te poslove obavljaju tijela jedinica lokalne i područne (re-gionalne) samouprave koja će 1. siječnja 2008. godine preuzeti službenike, poslove, uredsku i drugu opremu te arhiv ureda državne uprave u županijama koji su se odnosili na obavljanje poslova izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola te drugih akata vezanih uz provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje suk-ladno ovom Zakonu, svatko sa svojeg područja, a u skladu s uređenjem samoupravnog djelokru-ga velikih gradova i gradova sjedišta županija, odnosno županija prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (re-gionalnoj) samoupravi (»Narodne novine«, br. 129/05.).

194

Započeti postupci i izdane dozvole

Svi postupci započeti po odredbama Zakona o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 30/94., 68/98., 61/00., 32/02. i 100/04.) i Za-kona o gradnji (»Narodne novine«, br. 175/03. i 100/04.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama tih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona.Iznimno, postupak izdavanja lokacijske doz-vole za građenje zgrade čija građevinska (brutto) površina nije veća od 400 m2 i zgrada za obav-ljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (brutto) površina nije veća od 600 m2 na zemljištu na kojemu je izgrađena takva građevina bez građevinske dozvole odnosno drugoga odgovarajućeg akta, započet po odred-bama Zakona o prostornom uređenju (»Na-rodne novine«, br. 30/94., 68/98., 61/00., 32/02. i 100/04.) dovršit će se po odredbama ovoga Zakona kojima se uređuje izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

Ishođenje rješenja o uvjetima građenjaZahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građenja podnosi se u pisanom obliku nadležnom uredu državne uprave (od 1.1.2008. godine nadležnom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne samouprave). Zahtjevu treba priložiti: – tri primjerka idejnog projekta čija je situacija prikazana na odgovarajućoj posebnoj geodet-skoj podlozi,– posebne uvjete nadležnog konzrvatorskog odjela za građevinu koja se nalazi u naselju ili dijelu naselja, koje je upisano u Registar kul-turnih dobara Republike Hrvatske kao kul-turnopovijesna cjelina ili je građevina upisana u taj Registar kao kulturno dobro,– pisano izvješće i potvrda o nostrifikaciji idej-nog projekta ako je projekt izrađen prema stra-nim propisima,– dokaz o pravu gradnje na zemljištu od kojeg će se formirati građevna čestica, odnosno na postojećoj građevini (izvadak iz zemljišne knji-ge iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi; ugovor ili odluka nadležne državne vlasti na temelju koje je investitor stekao pravo vlasništva, pravo građenja ili pravo služnosti; ugovor o

ortakluku sklopljen s vlasnikom nekretnine, čiji je cilj zajedničko građenje ili rekonstruk-cija; ugovor o koncesiji kojim se stječe pravo građenja; pisana suglasnost vlasnika postojeće građevine u slučaju rekonstrukcije te građevine ako posebnim zakonom nije drukčije određeno ili pisana suglasnost fiducijarnog vlasnika dana dotadašnjem vlasniku nekretnine koji je investi-tor).Rješenje o uvjetima građenja važi 2 godine. Ishođenje rješenja o izvedenom stanjuZahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom sta-nju u pisanom obliku podnosi investitor, odnosno vlasnik zgrade obliku nadležnom uredu državne uprave (od 1.1.2008. godine nadležnom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne samo-uprave). Zahtjevu treba priložiti:– tri primjerka arhitektonskog snimka izvedenog stanja (arhitektonski snimak mora obuhvatiti tlocrte, presjeke, poglede i druge nacrte koji se podudaraju s izvedenim stanjem zgrade),– dokaze o ispunjenom bitnom zahtjevu mehaničke otpornosti i stabilnosti u vrijeme građenja građevine, izrađenima po osobama ovlaštenim za projektiranje,– dokaz da ima pravo graditi na zemljištu od ko-jeg će se formirati građevna čestica.

7.1.2. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih do-bara (NN, br. 69/99., 151/03., 157/03)Vrste kulturnih dobara, način uspostavljanja nji-hove zaštite kao i mjere zaštite i očuvanja kul-turnih dobara uređuje Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Zakonom se reguliraju obveze i prava vlasnika kulturnih dobara, uređuje obav-ljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih do-bara, obavljanje upravnih i inspekcijskih poslo-va, rad i djelokrug Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara.

7.1.2.1. Pojmovnik

Kulturno dobroPojam kulturna dobra obuhvaća pokretne i ne-pokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga, antropološkog i znanstvenog značenja, arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolike i njihove dijelove koji

195

svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vri-jednost, nematerijalne oblike i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i doku-mentaciju i bibliografsku baštinu te zgrade (prostore) u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima. Status kulturnog dobra utvrđuje se rješenjem koje donosi Ministarstvo kulture. Obzirom da su pojmom kulturna dobra obuhvaćene brojne i međusobno različite po-javnosti, kulturna dobra se dijele na tri vrste: nepokretna, pokretna i nematerjalna.

Nepokretno kulturno dobro; pojedinačna kul-turna dobra i cjelinePod pojmom nepokretnih kulturnih dobara po-drazumjevaju se svi elementi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, oni koji su ga obilježili i oblikovali:- grad, selo, naselje ili njegov dio, - građevina ili njezini dijelovi, te građevina s okolišem, - elementi povijesne opreme naselja, - područje, mjesto, spomenik i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama, - arheološko nalazište i arheološka zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone, - područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima, - krajolik ili njegov dio koji sadrži povijes-no karakteristične strukture, koje svjedoče o čovjekovoj nazočnosti u prostoru, - vrtovi, perivoji i parkovi, - tehnički objekt s uređajima i drugi slični ob-jekti. Prema tome nepokretno kulturno dobro može biti pojedinačna građevina (kao npr. kuća, utvrda, crkva) i kulturno-povijesna cjelina (kao npr. grad, selo, naselje ili njihov dio, arheološka zona).

Zaštita kulturnih dobaraKulturna dobra se štite i čuvaju kako bi se u svom izvornom obliku prenijela budućim naraštajima kao dio našeg kulturnog identiteta. Rješenje kojim se utvrđuje svojsto kulturnog dobra uz opis i prostorne međe (katastarske čestice) sadrži i sustav mjera zaštite. Kulturna

dobra se upisuju u Registar, u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Rješenje o preventivnoj zaštiti donosi se s ograničenim rokom trajanja (3 godine, a za arheološka nalazišta i zone 6 godina), a sadrži opis i prostorne međe (katastarske čestice) do-bra za koja se predmijeva da imaju svojstva kulturnih dobara. Tijekom trajanja preventivne zaštite provodi se vrednovanje i priprema za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, a na pre-ventivno zaštićena dobra odnose se sve odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Preventivno zaštićena dobra se upisuju u Regi-star, u Listu preventivno zaštićenih dobara Re-publike Hrvatske.

Očuvanje kulturnih dobaraOčuvanje kulturnih dobara podrazumijeva provedbu mjera zaštite i očuvanja radi pro-duljenja trajanja njihovih spomeničkih svojsta-va.

Vlasništvo nad kulturnim dobrom i ograničenje posjedaPrema Ustavu Republike Hrvatske vlasništvo je nepovredivo. Stoga se Rješenjem kojim se utvrđuje svojsto kulturnog dobra ne dira u vlasničke odnose. Ipak, posjed kulturnog dobra može se ograničiti radi dokumenti-ranja i straživanja, provedbe mjera zaštite i omogućavanja dostupnosti kulturnog dobra javnosti. Vlasnik za ta ograničenja nema pravo na naknadu.

Prava i obaveze vlasnika kulturnih dobaraVlasnici kulturnih dobara imaju određene obaveze i prava. Vlasnici su posebno dužni čuvati i redovito održavati kulturno dobro, provoditi mjere zaštite utvrđene Zakonom, o svim promjenama na kulturnom dobru (oštećenju, ili uništenju) obavjestiti odmah nadležno tijelo, omogućiti dostupnost kulturnog dobra javnosti, dopustiti stručna i znanstvena istraživanja te provedbu mjera tehničke zaštite. Troškove vezane uz očuvanje i održavanje kul-turnog dobra snose vlasnici. U slučaju izvanred-nih troškova koji premašuju redovite troškove održavanja, vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za nadoknadu izvanrednih troškova.

196

Prostorni planovi i kulturna dobra; sustav mjera zaštite nepokretnih kulturnih dobara Dokumenti prostornog uređenja (prostorni planovi) sadrže podatke iz konzervatorske pod-loge sa sustavom mjera zaštite kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata plana. Sustav mjera zaštite cjelina utvrđuje nadležni konzervatorski odjel.Za zaštićene cjeline (grad, selo, naselje ili njihov dio, arheološka zona) izrađuje se Urbanistički plan uređenja. Tim su planom propisane mjere zaštite cjeline. Mjere zaštite ovise o kulturno-povijesnoj vrijednosti i očuvanosti cjeline te su različito stupnjevane. Tako se cjeline ili nji-hovi dijelovi mogu zaštititi potpuno (zona A), djelomično (zona B) ili se može štititi ambijent (zona C). Kod potpune zaštite povijesnih struktura (A) strogo se kontrolira unošenje novih struktura i sadržaja stranih sačuvanim kulturno-pov-ijesnim vrijednostima, dok se kod djelomične zaštite povijesnih struktura (B) štiti i čuva pov-ijesna tipologija te su moguće nove gradnje (interpolacije) i prilagođavanje postojeće grad-nje suvremenim potrebama. Kod ambijentalne zaštite (C) prihvatljive su sve intervencije uz uvjet očuvanja ambijentalnih karakteristika i prilagođavanja nove gradnje karakteristikama povijesne cjeline.

Posebni uvjeti zaštite kulturnog dobraU postupku izdavanja lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja za sve intervencije na nepokretnom kulturnom dobru koje bi mogle prouzročiti promjene na kulturnom dobru, kao i u njegovoj neposrednoj blizini, odnosno koje bi mogle narušiti cjelovitost kulturnoga dobra daju se posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra. Posebni uvjeti nisu upravni akt, a izdaje ih nadležni konzervatorski odjel na zahtjev uprav-nog tijela koje izdaje lokacijsku dozvolu. Kod cjelina za koje postoji Detaljni plan uređenja posebni uvjeti sadržani su u odredbama plana.

Prethodno odobrenjeRadnje koje bi mogle prouzročiti promjene na kulturnom dobru, kao i u njegovoj neposrednoj blizini, odnosno koje bi mogle narušiti cjelovi-tost kulturnoga dobra, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Prethod-

no odobrenje izdaje se za: konzerviranje, restau-riranje, premještanje kulturnoga dobra i druge slične radove, rad industrijskih i drugih postro-jenja i radilišta, kao i rekonstrukciju, sanaciju i adaptaciju kulturnoga dobra u smislu ovoga Za-kona i građenje na području na kojem se nalazi kulturno dobro. Prethodno odobrenje potrebno je i za gradnju na području zaštićene kulturno-povijesne cjeline. Prethodno odobrenje je upravni akt i izdaje se u formi rješenja.

7.1.2.2. Upute za postupanje 7.1.2.2.1. Pojedinačno zaštićena nepokretna kulturna dobra Građevinske intervencijePojedinačno zaštićena nepokretna kulturna dobra štite se u cjelosti, dakle i njihova kon-strukcija, vanjski izgled (oblikovanje pročelja) i njihova unutrašnja organizacija i inventar. U većini slučajeva i njihova izvorna namjena. Bez obzira na pravni oblik zaštite (Rješenje kojim se utvrđuje svojsto kulturnog dobra ili Rješenje o preventivnoj zaštiti) na njih se jednako odnose odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Stoga za bilo koju intervenciju kojom bi se mogao promijeniti njihov izgled, struk-tura i namjena treba imati prethodnu suglasnost nadležnog konzervatorskog odjela. O namjeri prenamjene, preoblikovanja unutrašnjosti ili pročelja treba obavjestiti konzervatorski odjel koji je nadležan za područje na kojem se građevina nalazi. Ovisno o namjeravanoj inter-venciji i bez naknade investitor će dobiti stručnu pomoć i upute za daljnje postupanje.

ProdajaVlasnik koji namjerava prodati kulturno dobro dužan je najprije istodobno ponuditi ga Repub-lici Hrvatskoj, županiji, Gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području to kulturno dobro nalazi navodeći cijenu i druge uvjete prodaje (pravo prvokupa po čl. 37 Zakona). U slučaju da se ne ostvari pravo prvokupa, vlasnik može kul-turno dobro prodati drugoj osobi po cijeni koja ne smije biti niža od cijene navedene u ponudi za prvokup. Prodavatelj kulturnog dobra, kao i posrednik u kupoprodaji obavezan je kupcu dati na znanje da je predmet prodaje zaštićeno kul-turno dobro.

197

RušenjeRušenje kulturnog dobra nije dozvoljeno.

Održavanje građevina i zaštitni radoviRedovito održavanje kulturnog dobra je obave-za vlasnika. Ako održavanje kulturnog dobra ili radovi na njegovu popravku, konzerviranju ili provedbi mjera tehničke zaštite zahtjevaju iz-vanredne troškove veće od troškova održavanja, vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev Ministarstvu kulture za naknadu izvanrednih troškova.

Sufinanciranje zaštitnih radovaMinistarstvo kulture (u srpnju tekuće god-ine) objavljuje Poziv za predlaganje programa javnih potreba u kulturi RH za narednu godinu u sklopu kojega se predlažu i programi zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Informacije se mogu dobiti u nadležnom konzervatorskom odjelu, a tekst natječaja i on-line (+word) prijavnice ob-javljuju se na internet-stranici Ministarstva kul-ture, http://www.min-kulture.hr.Zaštitni radovi mogu se sufinancirati i iz proračuna županija, Grada Zagreba, gradova i općina na čijem se području nalaze. Natječaji za dodjelu sredstava objavljuju se u javnim glasi-lima.

7.1.2.2.2. Zaštićene cjelineGrađevinske intervencijeKod planiranja građevinskih intervencija u zaštićenim cjelinama potrebno se obratiti uredu koji daje odobrenje za građenje i postupiti pre-ma njihovom naputku. Zahtjevu za izdavanje rješenja o uvjetima građenja prilažu se posebni uvjeti nadležnog konzervatorskog odjela. Ukoliko je potrebna lokacijska dozvola, nadležno tijelo koje izdaje lokacijsku dozvolu pribavlja od konzervator-skog odjela Posebne uvjete zaštite za gradnju nove građevine, dogradnju, nadogradnju i adap-taciju postojeće. Posebni uvjeti zaštite daju se na idejni projekt, a odnose se na oblikovanje građevine (volumen – tlocrtne dimenzije, visinu i oblik krova) i posebno pročelja kako bi se građevina tipološki uklopila u zaštićenu cjelinu. Posebni uvjeti zaštite određuju se prema mjer-ama zaštite cjelina koje su sadržane u Rješenju kojim se utvrđuje svojstvo kulturnog dobra, a za cjeline koje imaju Urbanistički plan uređenja

mjere zaštite su ugrađene u plan.Za svaku novogradnju, dogradnju, nadograd-nju ili adaptaciju kojom se mijenja krovište ili pročelja u zaštićenoj cjelini potrebno je od nadležnog konzervatorskog odjela ishoditi Pre-thodnu suglasnost. Prethodna suglasnost se daje na glavni projekt, a sastavni je dio odobrenja za građenje (bez obzira je li odobrenje u formi građevinske dozvole ili uvida u glavni projekt).

ProdajaZa prodaju nekretnina u zaštićenim cjelinama vrijedi pravo prvokupa kao i za pojedinačno zaštićena kulturna dobra.

RušenjeRušenje građevina u zaštićenim cjelinama nije dozvoljeno.

7.1.2.2.3. Zaštićene cjeline – arheološke zoneGrađevinske intervencijeUkoliko se namjerava graditi u zaštićenim arheološkim zonama sve informacije o pos-tupanju mogu se dobiti u nadležnom konzerva-torskom odjelu ili u uredu koji daje odobrenje za građenje. U arheološkim zonama koje su zaštićene kao zona A ne dozvoljavaju se nove gradnje, postava montažnih građevina i staklenika (plastenka). U zonama u kojima je dozvoljena gradnja poseb-nim uvjetima zaštite investitori se obvezuju na arheološko istraživanje lokacije koje prethodi izdavanju odobrenja za građenje. Arheološko istraživanje mogu provesti samo one institucije ili arheolozi koji za to imaju odobrenje Mini-starstva kulture, a provodi se pod nadzorom nadležne konzervatorske službe. Istraživanje, ovisno o lokalitetu, može biti samo vizualni pregled terena, arheološko sondiranje (iskop pojedinih sondi) ili istraživanje čitavog lokali-teta. Ovisno o rezultatima istraživanja gradnja se odobrava uz prezentaciju nalaza.

ProdajaZa prodaju nekretnina u arheološkim zonama vrijedi pravo prvokupa kao i za pojedinačno zaštićena kulturna dobra.

RušenjeRušenje ili oštećivanje arheoloških ostataka iznad zemlje ili u zemlji nije dozvoljeno.

198

7.2. Korisne adrese7.2.1. Ispostave ureda državne uprave

• Primorsko-goranska županijaSlužba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Rijeci51 000 Rijeka, Riva 10Tel. 051 354 132

Ispostava u Crikvenici51 260 Crikvenica, Kralja Tomislava 85aTel. 051 780 400

Ispostava na Krku51 500 Krk, Trg Bana Josipa Jelačića 3Tel. 051 221 268

Ispostava u Malom Lošinju51 550 Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7Tel. 051 231 424

Ispostava u Opatiji51 410 Opatija, Maršala Tita 4Tel. 051 701 268

Ispostava u Rabu51 280 Rab, Palit 71Tel. 051 724 158

• Ličko-senjska županijaSlužba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Gospiću53 000 Gospić, Dr. Franje Tuđmana 4Tel. 053 560 583

Ispostava u Senju53 270 Senj, Trg Cilnica 1Tel. 053 881 566

Ispostava u Novalji53 291 Novalja, trg dr. Franje Tuđmana 1Tel. 053 663 269

• Zadarska županijaSlužba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Zadru23 000 Zadar, Ivana Mažuranića bbTel. 023 350 132

Ispostava u Biogradu na Moru23 210 Biograd na Moru, Kralja Tvrtka 1Tel. 023 383 160

Ispostava u Pagu23 250 Pag, Koludraška 13Tel. 023 612 063

• Šibensko-kninska županijaSlužba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Šibeniku22 000 Šibenik, Vladimira Nazora 1/3Tel. 022 219 843

Ispostava u Kninu22 300 Knin, Doktora Franje Tuđmana 2Tel. 022 244 337

Ispostava u Drnišu22 320 Drniš, Kralja Tomislava 4Tel. 022 886 811

• Splitsko-dalmatinska županijaSlužba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Splitu21 000 Split, Vukovarska 1Tel 021 300 132

Ispostava u Hvaru21 450 Hvar, Fabrika bbTel. 021 741 126

Ispostava u Imotskom21 260 Imotski, Ante Starčevića 23Tel. 021 842 354

Ispostava u Trogiru21 220 Trogir, Trg Ivana Pavla II, br. 1Tel. 021 881 777

Ispostava u Visu21 480 Vis, Trg 30. svibnja 1992, br. 1Tel. 021 711 134

Ispostava u Solinu21 210 Solin, Kralja Zvonimira 81Tel. 021 210 925

Ispostava u Supetru21 400 Supetar, Porat 3Tel. 021 631 365

Ispostava u Omišu21 310 Omiš, Trg kralja Tomislava 5Tel. 021 862 015

Ispostava u Sinju21 230 Sinj, Dragašev prolaz 10Tel. 021 821 506

Ispostava u Kaštelima21 212 Kaštel Sućurac, Braće Radića 1Tel. 021 226 122

Ispostava u Makarskoj21 300 Makarska, Obala kralja Tomislava 1Te. 021 611 777

Ispostava u Vrgorcu21 276 Vrgorac, Tina Ujevića 8Tel. 021 675 000

• Istarska županijaSlužba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Puli52 000 Pula, Splitska 14Tel. 052 371 182

Ispostava u Bujama52 460 Buje, Trg Nikole Tesle 2/2Tel. 052 772 445

Ispostava u Buzetu52 420 Buzet, Druge istarske brigade 11Tel. 052 695 224

Ispostava u Labinu52 220 Labin, Titov trg 10Tel. 052 866 803

Ispostava u Pazinu52 400 Pazin, M.B. Rašana 2/1Tel. 052 600 137

199

Ispostava u Poreču52 440 Poreč, Obala maršala Tita 4Tel. 052 409 102

Ispostava u Rovinju52 210 Rovinj, P. Bobicchio 1Tel. 052 813 176

• Dubrovačko-neretvanska županijaSlužba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u Dubrovniku20 000 Dubrovnik, Put Republike 28Tel. 020 351 111

Ispostava u Korčuli20 260 Korčula, Trg A. I S. Radića, 1Tel. 020 711 106

Ispostava Vela Luka20 260 Korčula, Obala 3, br. 19Tel. 020 813 002

Ispostava u Metkoviću20 350 Metković, Obala Stjepana Radića 3Tel. 020 681 155

Ispostava u Pločama20 340 Ploče, Kralja Tomislava 16Tel. 020 679 135

2.2. Konzervatorski odjeliKonzervatorski odjel u Splitu21 000 Split, Porinova 2Tel. 021 305 444

Konzervatorski odjel u Trogiru21 220 Trogir, Gradska 23Tel. 021 884 839

Konzervatorski odjel u Imotskom21 260 Imotski, Ante Starčevića 7Tel. 099 211 3943

Konzervatorski odjel u Dubrovniku20 000 Dubrovnik, Cvijete Zuzorić 6Tel. 020 323 191

Konzervatorski odjel u Rijeci51 000 Rijeka, Užarska 26Tel. 051 311 365

Konzervatorski odjel u Šibeniku22 000 Šibenik, J. Čulinovića 1/3Tel. 022 219 325

Konzervatorski odjel u Zadru23 000 Zadar, I. Smiljanića 3Tel. 023 211 129Konzervatorski odjel u Puli52 000 Pula, Ulica grada Graca 2Tel. 052 375 660

Konzervatorski odjel u Gospiću33 000 Gospić, Budačka 12Tel. 047 642 891Konzervatorski odjel u Poreču52 440 Poreč, Svetog Maura 16aTel. 052 451 711

7.3. Mogući izvori sredstava za obnovu7.3.1. Financijska potpora iz državnog proračunaProgrami zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

Programom se sufinanciraju zaštitni radovi na nepokretnim kulturnim dobrima, a obuhvaća izradu potrebne tehničke dokumentacije i izvođenje radova.

Ministarstvo kultureRunjaninova 2, 10 000 ZagrebTel. 01/4866666www.min-kulture.hr

Program kreditiranja malog obiteljskog poduzetništva u turizmu “Poticaj za uspjeh” – podprogram “Pod stoljet-nim krovovima”.

Program se odnosi na kredite za ulaganja u obnovu star-ih (postojećih) kuća sagrađenih u skladu s tradicijskom arhitekturom. Krediti se odobravaju i za one građevine koje su zaštićena kulturna dobra i za one koje to nisu.

Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Prisavlje 14, 10 000 ZagrebTel. 01/6169111www.mmtpr.hr/turizam

7.3.2. Financijska potpora iz proračuna re-gionalne i lokalne samouprave – programi županija, gradova, općina

Dubrovačko-neretvanska županija 20 000 Dubrovnik, Pred dvorom 1Tel 020 351 400www.dubrovacko-neretvanska-zupanija.hrIstarska županija52 100 Pula, Flanatička 29www.istra-istria.hrPrimorsko-goranska županija51 000 Rijeka, Adamićeva 10051 351 600www.pgz.hrZadarska županija23 000 Zadar, Božidara Petranovića 8023 350 350 www.zadarska-zupanija.hrŠibensko-kninska županija22 000 Šibenik, Trg Pavla Šubića 2022 244 111www.sibensko-kninska-zupanija.hrSplitsko-dalmatinska županija21 000 Split, Domovinskog rata 2021 300 111www.dalmacija.hr Upravni odjel za turizamProgram poticanja obnove raseljenih i zapuštenih sela “Etno-eko”

7.3.3. Sponzorstva Projekte obnove, zaštite i očuvanja kulturnih dobara spon-zoriraju i pojedine banke. Natječaje objavljuju u sredstvi-ma javnog informiranja.

200

201

SUMMARY

A Historical grammar of building practice on the Croatian Coastline and the Lessons that Can be Drawn From It

The project Lessons from the heritage for building on the Croatian Adriatic coast was created as an attempt to support campaigns in the last few years launched in particular by the Physical Planning Council and the Ministry of Culture aimed at halting the adverse trends all along the coastline. The Croatian Chamber of the Economy commissioned from the interdisciplinary team of art historians, architects and conservators to put together a kind of vade mecum, or architectural reader, with lessons that even today can be drawn from the architectural heritage of Croatia and that can be of major use to investors, clients and architects, a protocol, then, concerning the too often neglected issues of house typology, the characteristic details of form and in general their relationship with what is called the genius loci. Here, without trying to impose just a single architectural dialect or a single type of construction, the wish is to draw attention to the advantages of the traditional design of the house that through a myriad approaches has shown its strength, beauty and overall value. The ambition is to provide a book that is understandable to all, with recommendations looking for simple and applicable proposals illustrated with photographs and drawings with precise and exhaustive accompanying commentaries. The book is meant primarily for owners of the old residential dwellings who want to repair or convert them, investors who are getting ready for new development in existing settlements or cultivated landscapes, as well as for architects and planners and all others interested in the problems of maintaining, renewing, converting and development.

What were the stimuli that got this idea moving? Since the times of our ancient forefathers and all the way down to about 1960, all the generations used for development only about 120 km of the almost 6,300 km of the Croatian coastline. In the wholesale development that followed from the opening of the old Adriatic highway, by 2000, a

new 700 km of coastline had been “occupied”, radically altering the appearance of the coast. According to plans that have already been passed or that are in the pipeline, the development zone is supposed to expand by another 700 km, which means that in just one or two generations we are going to occupy much, much more than all the generations before us. Still, in spite of the inappropriate and illegal development, often along the most valuable areas, the Croatian Adriatic is, nevertheless, one of the best preserved areas of the Mediterranean. The processes of development are rapidly changing. Instead of the social motivation behind the development of the 1970s to 1990s, it is much more often now of a speculative and profit seeking nature. The problems are abetted – as has been concluded by the Physical Planning Institute of the Ministry of Environmental Protection, Physical Planning and Construction – by the fact that the system of physical planning is going through a profound process of transformation (with a break with the continuous production, implementation and monitoring of institutional forms of town and country planning); by an absence of any more refined standards and regulations for physical and town planning; by the uncertainty of units of local self-government concerning the rules for planning the maritime domain; by the pressures of capital and of people who have moved in; and finally by a lack of awareness of the traditional values of the natural and architectural heritage the most prominent examples of which are on the UNESCO World Heritage List. The Croatian coastal area includes seven national parks and nine nature parks (and as many again could easily be registered), more than 100 historical cities and over 200 sites of valuable traditional architecture along the coastline alone, as well as another hundred or so behind the alpine curtain, and, of course, thousands of examples of humanised landscape of outstanding value.

202

Fully aware that it is difficult to find a single heading to comprehend regions as different and diverse as Dalmatia and the islands, the coastline and Zagora, Kvarner Bay and Istria, we have endeavoured to underline the similarities in the traditional architecture as well as in the issues that the whole of the coastal area has to contend with. A more detailed typological-cum-morphological analysis of the residential building in terms of individual regions should be one of the following projects.

It is not our intention to provide recipes for something that is still called “regional architecture”, rather, on the contrary, to analyse this trend that in practice is often a caricature of traditional architectural elements (with kilometres of cement arcades, roofs with quite often incredible geometries, pointless balconies, vast windows that are completely closed most of the year – the list can go on and on).

It is strange that in architecture today little or no use is made of the experience of the traditional building practice, although we know that our ancestors were able, in the set circumstances, to extract the maximum of benefit from the available materials and sites, most often using just the minimum resources. All too frequently, it is the odd detail that is extracted, and then poorly interpreted, while at the same time the essential lessons in which the old houses abound are not recognised. The standards and the architectural language for the construction of the new are still not defined precisely, and still less has the problem of rehabilitating existing more recent buildings that have made the inherited land almost worthless in so many places been addressed. In Croatian architectural faculties there is not a single chair for the rehabilitation of existing architecture, and yet the business of maintaining it should make up 80% of the overall activities of city fathers, architects, town planners and conservators.

The lessons given us by the old building practice are numerous and complex. For the sake of easy readability, we can classify them according to the basic components that constitute every architectural production: form (the architectural vocabulary, the language, the expression and

style); structure (construction and material) and function (use). All these components are of equal importance, although it is usually claimed that most important is form when traditional building practice is evaluated and interpreted. And yet form derives from the construction, the material and the use, and only in the give-and-take among these can high quality architecture be produced. The many years of neglect of the importance of the authentic materials, construction and building techniques in the maintenance and restoration of the architectural heritage have led to a more or less total extinction of the traditional artisan skills. The quality of the traditional house resided in tested standards of materials and craftsmenship. In modern times traditional materials – which are increasingly difficult to get at – have been replaced by industrial products. Relinquishment of any ambition to achieve the high quality standards of the traditional materials and techniques led to the neglect of the old craft skills, the level of which has fallen dramatically, and which have, some of them, become extinct. Some rare skills, like that of the stone cutter, are still alive in the Croatian coastal areas, but have got out of step, and have become almost totally immersed in cheap mass production.

Yet the greatest problem is that a whole array of functions that provided the motivation for the form of the traditional house have fizzled out. The characteristic Dalmatian or Istrian house, in its many variants, received its iconographically complete form some hundred or two years ago. The architectural programme and form are adjusted to the functions, according to solutions tried and tested a thousand times. The basic module of the coastal house can be seen in a thousand variations. The corpus of it is most often put up on a rectangular ground plan and has a symmetrical gable roof with a longitudinal ridge. Every extension is subordinated to it, imparting equilibrium to the complex. On the whole, this is a tectonic structure with clear edges, full of closed surfaces, a logical arrangement of roofs harmonised with the structure of the neighbourhood. Of the architectural elements that give shape to the elevation, the most important is the upright window, like a frame

203

of a painting, of characteristic proportions and relatively small dimensions, which guaranteed small thermal losses in winter and coolness in summer. The houses were constructed with local stone, which gives them the colour and patina of the place. Their beauty lies in the robustness of their tectonics, in their harmonious ratios and geometrical succinctness, even more than in the stone material and the elements of which they are shaped.

The book provides numerous photographs, drawings and analyses, with an array of variant solutions for shaping roofs, dormers and eaves – for it has to be borne in mind that the roof of a house is at the same time the roof of the whole settlement. These approaches have relevance primarily to the restoration and reconstruction of existing buildings in historical areas, and to architectural and town planning consolidation of the outskirts of settlements (recommendations for the rehabilitation of many buildings that are examples of unplanned and illegal development). We think that in many cases with a simple retouching they could be transformed into aesthetically and functionally acceptable structures. This particularly refers to the many examples of unfinished houses. One of the tasks of our project consists of sensitising the public to the problems of the cultural heritage understood in its most integral form, in the first place in interpreting the advantages of the rehabilitation of residential areas in historical city centres, in programming a chapter of an entirely practical management plan for, shall we say, Diocletian’s Palace, Trogir, Rab, Korčula and Poreč. We think that we can indicate much more flexible and economic possibilities for rehabilitating the existing housing stock or, for example, a more creative way of using the completely abandoned attics of numerous historically significant buildings, in numerous historical cores, following up forgotten traditional approaches such as terraces and various kinds of dormers. The ultimate objective is the rehabilitation of these spaces as dwelling places, and an attempt at looking for more refined models for planning everyday life inside the broader urban and landscape context, in conjunction with respect for the inherited historical and physical

setting. We should not forget that in 2001, there were 220,000 abandoned dwelling places, and probably as many more that are derelict if still in use. We believe that our historical architectural heritage can be a free school of architecture in stone, a grammar of infinite variations of form.

Naturally, architecture is developing today too, with new views of contemporary needs and contemporary technology. This manual must never be considered an attempt to inhibit the modern architectural expression of new buildings in plein air. And after all, it is hard to imagine that a genuinely creative modern architecture can come into being without a creative dialect with its natural setting and its historical precedents. We believe that this primer will meet expectations if all the material it adduces, indeed for the first time in this kind of framework, is met with a genuinely critical reception, supplementation, suggestions and corrections from experts, investors and people of all kinds who have the interests of the Croatian architectural heritage at heart, who will ultimately be able to turn it into a live, practical guide through the lessons that history gives us free of charge.

The architecture and the space in which we build mirror the state of affairs in society without distortions or concealments. Hence we must all together be aware of our profound social responsibility. As conservators, we will only say, as if for consolation but with full conviction: rehabilitation and conservation will probably, in some twenty years, and perhaps even earlier, become the main strategy in the shaping and interpretation of the cultural world. As response to new development, to corporate greed and the further democratisation of luxury a cultural economics will develop, as well as a strong administrative infrastructure for conservation and a holistic management of the land and – in connection with this – an ongoing process of conservation training. Rehabilitation and conservation of the existing space must necessarily become a manner of thinking and living, and not just a professional activity. Like, when all is said and done, the ecology of which it will be a part.

204

The Architectural Reader Forms, materials and techniques of historical architecture and their contemporary application

The poetics of the traditional house

Bearing in mind the temporal, spatial and social context in which they were built, the old houses are delightful in their rationality, logic and beauty. The spaces of the old houses are picturesque and poetic, with great contrasts of light and dark and diverse moods, in the attic, in which the kitchen with hearth was usually placed, via the residential floors, to the working areas of the ground floor and the underground area in which a water cistern was often placed. The constant movement of people and materials up and down led to the mutual interpenetration of all daily activities and contributed to the compactness and intimacy of family life.

Contemporary people, enervated with the too rapid tempo of life and the fever of spending that have resulted in the uncontrolled consumption of the space and its pollution with cheap short-lived products, increasingly find a lost resource and refuge in historical ambiences. In spite of that, it is seldom that there is any genuine recognition of all the numerous qualities of the traditional manner of building that give to daily living such emotional warmth and a human frame. Contemporary architecture is regularly devoid of any of the warmth and intimacy that the architectural heritage provides us, the study of which and the use of the experience so obtained can considerably enhance the quality of new or of converted older residential houses, and hence the totality of life in our area.

In this place we will draw attention to a number of solutions from traditional building practice that should be used in repairs to old houses, conversions, reconstructions and extensions, but that can also be used in new constructions, particularly if they are located in the old settlements or in a cultivated landscape.

The advantages and drawbacks of traditional as compared to contemporary techniques and materials

Houses built in the traditional way last many times longer than contemporary productions, which is seen in their many centuries of use. The life of contemporary building materials rarely exceeds a hundred years. Construction with contemporary materials and constructions is indeed cheaper and faster, but the maintenance and repairs tend to be much more difficult. The material that is most widely used today, reinforced concrete, is usually after some 70 or 100 years so damaged that repairs to it are very complex, expensive and very often not worth the money, and so in the developed world it is practically the rule that concrete buildings are demolished and give ground to new ones before their maintenance becomes ruinously costly. Most modern architecture grows old in an ugly manner, particularly if it has not been well maintained, which is mostly the case. As against this, old stone houses are with proper maintenance practically timeless. They grow old with dignity and their value grows with the course of time. As well as being more durable, traditional building materials are also healthier. Having long since got over their fascination with contemporary materials and technological innovations, ecologically aware societies have once again acknowledged the qualities of a healthy environment that is provided by the traditional architecture. What is today considered the main drawback of traditional materials and building techniques is their price, and the necessary regular maintenance. However, if these problems are looked at over the long term, then the initial investment certainly pays off. For example, wooden windows and shutters certainly need painting every few years, while metal and plastic versions need no maintenance. The life of metal and plastic windows is incomparably shorter, and when they are damaged, it is frequently more economical to replace than to repair them. Of course, from the aesthetic side, the advantage undoubtedly lies with wood.

Traditional materials are surely more difficult to obtain on the market, which makes them

205

more expensive than industrial products. The acceptance of such a state of affairs and then lowering the criteria or permitting the use of contemporary substitute material and constructions instead of insisting on the originals creates a vicious circle. As against this, perseverance with requirements that traditional materials and constructions be used, particularly in works on repairs to and maintenance of old houses, as well as in new houses that are put up in old settings, enlarges the market for old materials and skills, hence making their prices also more accessible.

All of this becomes the more important when one bears in mind the fact that in developed countries the share of the renovation of the housing stock is increasingly important as compared with new starts. A lot of effort needs putting into the revitalisation of the traditional artisan skills and into renovation of sources of appropriate materials to generate a potentially very important segment of the housing industry, as well as the national economy as a whole.

Materials and constructions in traditional coastal architecture

In the Croatian coastal area traditional houses are mostly built of stone bonded with lime mortar, and the floors and roofs are made of wood. The relatively large mass of the walls produces sufficient thermal insulation, thus saving energy, and reduces the possibilities of condensation and thus the appearance of moulds. As well as being a good thermal sink, stone walls built in lime mortar are vapour-permeable which means that the house will breathe.

Slaked lime is one of the basic traditional building materials. Unlike cement based mortar, lime mortar is elastic and is compatible with traditional stone built constructions that are not homogenous and become deformed in the course of time. Lime mortar is capable of absorbing part of the deformations of the construction, letting the structure move. Cement mortar is hard and rigid. It cures very fast, but at the same time easily breaks, and water will penetrate the building through the newly created cracks, remaining trapped there, since the impermeable

cement mortar in the joints does not allow the damp to evaporate. It is also a source of soluble salts that crystallise out on the surface as they dry, thus destroying the surface structure of stone and brick. For these reasons cement should be avoided in works to historical buildings as well as in new structures made of stone. If cement is used however partially or completely instead of lime, it is recommended that white cement be used and not Portland, since it contains less salt.

If the walls are to remain unplastered, the joints need careful pointing with lime mortar of a composition similar to that used in the building. The joints should be slightly recessed from the wall surface, for several reason: for the aesthetic appearance of the wall, where it is important for the structure to remain clearly visible, and the individual blocks of stone should be covered with as little mortar as possible, as well as for the protection of the joints, to avoid the retention of water at the join between mortar and stone that happens when the joints are proud.

The facades of most stone houses, since the Middle Ages, have been plastered, for there is rather a small percentage of houses that have their elevations of finely dressed ashlar with regular narrow joints. Roughly dressed stone, and in particularly irregular wall structures, were usually plastered. Plastered facades, unlike stone elevations, allowed the possibility of a wide range of colours and tones. In more recent times in the coastal region polychrome has been largely abandoned in favour of the monochrome of stone. In the 20th century the fashion of stripping facades down to the stone arose, because stone is considered a more noble material than plaster, which is far from being justified by history. While it is usually taken for granted that plaster is functional in the interiors, particularly in residential sections, its role in the protection of walls outside has been forgotten, and stone has been elevated into the one authentic and worthwhile material of the area. This can essentially change the total impression of a building, particularly when the facades are built of very roughly dressed stone, with unequal and broad joints, and the regular forms of the

206

finely dressed stone windows and doors tend to get lost in the uneven masonry structure.

The wooden floor structures were put up in two ways. As well as the simple connection where the wooden beams are fixd directly into the wall, there is another manner as well, typical of our coastal architecture, where it is more common than in other parts of the Mediterranean. In this type of construction wooden beams rest on the walls via stone brackets. These beams support a simple floor of one layer of boards, so that the total thickness of the floor structure is relatively small.

Today it is hard to find high quality and well-dried wooden material, and in principle in the case of reconstructions it is better to retain the old beams, if they have not rotted, for their load bearing capacity is often greater than that of new beams.

Apart from the transfer of vertical load to the walls, floor and roof structures have an important role in strengthening the whole construction, that is, in the transfer of horizontal loads (winds and earthquakes) to the walls. It is good for the naturally fairly soft wooden structures to be toughened, which can easily be achieved by the addition of relatively slender horizontal layers of floor (additional layers of boards, specially light concrete and so on), joining them with the wooden beams, and improving their connection with the walls by anchoring. It is not a good idea, however, and can in fact be very bad for the stability of the building, to add large weights to horizontal structures. The replacement of wooden structure with concrete can have numbers of negative results. The addition of extra weight not only places a load on the walls and foundations, but in the case of earthquakes the walls are subject to strong lateral thrusts of solid mass, which is particularly dangerous at greater heights. For this reason the placing of reinforced concrete roofs on stone walls should be completely outlawed.

The roof structure of traditional buildings is regularly made of wood, mostly softwood. Constructions are mainly simple, with complex details of joinery being reduced to the minimum.

On the whole raftered roofs are used, but roofs with king post and queen post constructions are also quite common.

The basic forms are gable and hip roofs, but shed roofs and three-pitch roofs are also quite frequent. Complex forms of roofs are avoided for the sake of simplifying construction, which enables clean volumes to be obtained, and when they are sequenced in settlements an overall harmony is obtained. In a given settlement, and quite often in a broader area, the pitch of the roof has been constant, depending on several factors: the kind and weight of the roofing material, the climatic conditions and the availability of wooden material.

Stone slate has been used since time out of mind for the covering of roofs. A stone roof is very heavy, for in order to cover the joints slates have to be arranged in three layers. It gives excellent resistance then to gusts of wind, but requires an extremely strong wooden construction. Such a roof is very long lasting.

Apart from stone slates, the traditional roofing most often consisted of valley tiles. These tiles are placed on a wooden roofing construction via laths or boards, in lime mortar made of slaked lime and crushed stone, which is strong enough to hold the valley tile in place and weak enough to enable it to be replaced or repaired. This is not the case with cement mortar, because in the case of exchange of one tile, several others will be damaged, since the mortar binds them too strongly.

Today, instead of the valley tile, the lighter interlocking pantile tends to be used, which unites the upper and lower level, looking from a distance like a traditional valley tile. This kind of roofing needs regular, straight roof area, and since the gaps in the rows of tiles are always the same, the roof takes on a hard appearance. Apart from that, such light roofing materials do not always suit the coastal climate, for the winds are powerful, can lift the tiles, and rain can easily get under the layers of tiles since there is no mortar to hold them together.

Unlike this, the traditional valley tile is set in

207

lime mortar and so is heavy enough to withstand onslaughts from the sirocco and the bora. The gaps between the rows of the valley tiles allow for variations, and this roofing material can thus be adjusted to an irregular floor plan and to distorted roof areas, which is extremely common in the case of old roofs.

The forms of traditional building practice

Houses of the Dalmatian clime have since time immemorial been built in the simplest geometrical forms, on the whole rectangular, more rarely with a square ground plan. Deviations from the rectangle occur because of irregularities of the shape of the plot. More complex forms can arise because of extensions and additions – the addition of new, simple volumes onto the basic cube of the building. A house with a simple geometrical form is the easiest and cheapest to produce. It fits best into the natural or urban environment, and functionality can easily be achieved with countless variations of a few basic ground plan solutions.

In traditional building almost everything was standardised: from the basic urban matrix, via plot size, typical forms of facades and the elements of them, roof pitch to materials used in building.

Paradoxically, standardisation was lost with the sudden and uncontrolled introduction of contemporary materials and industrial products, which produced an overwhelming disorder, particularly in more recent individual housing development. Although industrial products are of standard sizes, the random use of them, particularly of reinforced concrete, which enables large spans to be achieved quite easily, contributed to the collapse of construction systems tested out over the centuries.

Ground plan dimensions have been increased to such an extent as to militate against the functionalism of the space. Traditional and tested types of the arrangement of rooms and the appearance of the façade have been abandoned, and the new architecture is rarely adjusted to the needs of the users, the manner of life, the ambience found and the local climate. Elements

of rural building are put into urban surrounds and vice versa. Traditional functional and formal details are abandoned or changed, and the new, with no grounding in tradition, have neither a logical nor a natural appearance.

The building of an additional storey

One of the most common ways of converting old houses is to add on another story for the sake of increasing the accommodation. In the past houses were usually extended vertically in the simplest manner by the building of a new storey, repeating the fenestration of the lower floor and all the other details (eaves, pitch, outline of the gable). In this manner the original character of the building was preserved, especially if it was built without any pronounced stylistic details.

In addition of storeys it is important to keep the original pitch of the roof and the type of roof covering. Some essential details should also be paid attention to, for poor execution, of eaves or dormer for example, can spoil the overall effect.

Attic

An attic can be turned into a residential space even without raising the elevation walls, especially if the span of the roof is big enough to enable the use of a large part of it without the inhabitants having to stoop. In this case what is needed is daylight, which can be introduced via windows in the gable walls (in gable roofs), windows in dormers or with roof windows.

Dormers

Dormers put up level with the façade transfer the weight of their front wall and part of the roof to the load bearing wall of the house and regularly have stone window frames, but if they are recessed further into the roof, this frame tends to be wooden, in order to reduce the weight that is transferred to the rafters.

In principle, dormers, particularly those that are erected on the façade, are placed along the axes of existing fenestration in the lower floors, thus producing a balanced and harmonious appearance for the whole house.

208

Dormer windows can be covered with a roof of various shapes – shed, gable, or with three slopes. Shed roofs are more common with dormers recessed into the roof, while those that are on the façade tend to have gable roofs, and three slopes are somewhat less common.

Eaves

Slates of naturally broken stone are used for the making of the eaves in a tiled roof.

A properly made stone slate eaves is a very important detail not only for the function of the roof as protection against precipitation but also in an aesthetic sense. The contour of the traditional Dalmatian house is not an unbroken diagonal, rather where it meets the wall is lightly broken, or curved, which softens the simpl geometry of the roofs and adds to their picturesqueness.

Chimneys

A chimney is a functional element that in traditional building practice frequently adds significantly to the overall aesthetic impression with its expressive forms. The renovation of old and the construction of new chimneys should be based on the experiences of local traditional examples the functionality of which has been tested out with hundreds of years of use, and standardised versions that pay no attention to the specific features of the climate, material and aesthetic harmonisation should be avoided.

Today chimneys are increasingly little used for the purpose they were originally meant for, because heating in the traditional manner has been abandoned. Accordingly, the chimneys are not maintained and in time become derelict and likely to collapse. Old chimneys should be renovated, which will be assisted if they are put to new use. Instead of for removing smoke, they can be used well as part of a ventilation or air conditioning system.

Windows and doors

Although the shapes of apertures can vary ad infinitum, the rectangular form is the most common. The dimensions of the apertures are big enough to enable quality lighting and

circulation of air, and at the same time small enough to reduce thermal losses and gains in winter and summer respectively.

Traditional working of the visible surface of the lintels and jambs of the doors and windows is done by hand, with a special tool. Today there is a frequent attempt to obtain the traditional appearance of stone with machine working of previously regularly sawn blocks, but the result is usually hideous because of the lack of knowledge of the logic of the old technology. Often, in the name of saving, false stone elements are built in around the doors and windows, consisting of two thin sheets of stone, which are stuck on to the visible sides of a concrete frame. Such a kind of saving is extremely dubious, because the loss in quality far outweighs the gain of the saving.

External joinery

A traditional window is made of wood of a relatively small cross section, divided into two or more parts with slender muntins in order to reduce the area of the single window pane. Solid wooden shutters for protection against rain and sun are common in residential building practice from the 17th and 18th century, while from the 19th century on louvered shutters have been used, consisting of a wooden frame and movable laths that can be turned to let in more or less light. They are more complex to make, more demanding in terms of maintenance, and give poorer protection against rain and heat than traditional solid shutters, but provide greater comfort by enabling fine regulation of the ingress of daylight.

The doors are made of two layers of boards, like the window shutters, or with a wooden frame and inlet, usually moulded, fillings. Instead of the upper fills, glazing can be used, with a protective grille of wrought iron in various forms.

Today, instead of wooden joinery, that made from PVC or aluminium sections tends to be used. Such joinery requires minimal maintenance, but is of much shorter life than regularly maintained wooden doors and windows. Wooden doors

209

and windows are maintained, repaired and last longer, while PVC and aluminium is thrown out and replaced when it is past its best, which is unacceptable from an ecological point of view. Plastic and aluminium doors and windows also stand out from buildings made of traditional materials, and they should not be used in old houses and conservation areas.

Fittings

There is a broad range of various kinds of iron fittings for windows and doors, each with a separate function, of simple workmanship or richly decorated, depending on the character of the architecture (rustic or urban, simple or grand). Today it is hard to find an artisan capable of making joinery fittings in the traditional manner, and when old woodwork has to be replaced, it is a good idea to use the old fittings, which regularly last longer than the wood.

old for New

guidelines for conversions of old houses and for construction of new buildings in the inherited environment

The development strategy for the Croatian coastal area ought to be based on the adoption of a proper attitude to the architectural heritage. Hence more needs to be known about it, so that the elements of historical architecture are not dragged out of their context and made banal, while the universal lessons established over many centuries of building experience should be used. From this experience the rules have developed, concerning the use of material, the formation of volumes and the form and construction of the individual elements. Most new construction uncritically copies the traditional elements, without having any basis in the setting, in construction or function, thus creating a spurious ersatz form.

The restrictions on new residential development and the advancement of authentic characteristics of existing settlements are the common objective

of various professions and disciplines that deal with the problems of the use of space. The rehabilitation of the existing building stock as a result of the application of knowledge about the point and purpose of traditional architecture along the coast can increase the economic value of the space. Relationships on the marketplace for traditional buildings show that a concrete extension or annexe will drastically reduce the price of real estate. Apart from preservation of the original values of heritage buildings, it is also important to bring more recent buildings in peripheral zones to a formal state closer to the local identity. “Old for New” gives an example of lessons of the architectural heritage for the most common cases that vitiate both the building itself and the surroundings.

Poorly maintained buildings are among the most common forms of the degradation of the space. Owners themselves can contribute to the value of their property by proper maintenance. Hence we propose basic instructions for maintenance starting with the smallest of operations that ultimately will replace expensive and lasting repairs. Apart from that modern houses often remain unfinished even after occupation. With proper treatment of the elevations, formation of the roofs and laying out the grounds, they too can be brought closer to the local setting.

In the populated historical space the possibility of putting up new buildings is restricted, but there is a great range of possible interventions to existing structures. In order to boost the identity of a place that has been given its form as part of the architectural heritage, we give guidelines for the most frequent interventions in the scale of the house itself. We provide the basic rules for the conversion of ground floor and attic, and the formation of extensions, so that they can be applied more effectively.

In the contact zones of the historical settlements, putting the chaotic agglomeration of buildings into some order is certainly the most demanding assignment. The lessons of the historical heritage, from the shaping of the house to the arrangement of the plot, can certainly contribute to the ambiental value of buildings in settlements.

210

This assumes the construction of a house according to the position and scale set according to tradition in a given region, and avoiding the over-dimensioned apertures, balconies, external staircases and often quasi-traditional elements that are so widely distributed today. Thus for example, on large houses, dormers are built in concrete, in forms characteristic of the small roofs of vernacular architecture, just as parts of the facades tend have thin stone cladding to give the appearance of a house traditionally built in stone. Such flattery of the local identity is a mistake. The traditional elements ought not to be employed out of the context. What new building along the coast ought to take from the old is the position of the building on the lot, the basic idea of the shaping and sizing of the volume, respecting local colours and materials as far as is possible, and at all events, the avoidance of architectural elements foreign to the clime and the space. At the beginning of the complex process of rehabilitating the historical space along the Croatian coast of the Adriatic, proprietors and users of historical buildings need giving as many as possible concrete proposals and instructions concerning comportment in the space from all the competent professions and disciplines.

Spatial Sintax Laying out the building plot

One of the characteristics of rural settlements is the interplay between public and private space. The country road goes through the settlement, and the holding, which consists of residential buildings and outbuildings, is seldom fenced off. Most of the economic activities go on in front of the house, in the open, and the horticultural approach is adjusted to this. The pergolas on terraces, the crowns of the great trees, even the modest decorative greenery contribute to a more pleasant lifestyle. In the residential complex is a garden for the daily needs of the household, frequently enclosed with a dry stone wall. The

development of complexes is located at the edges of the fertile areas, the sunny side and pleasant microclimatic conditions being preferred. In areas that were in historical times ruled by the Ottomans the closed type of residence and outbuilding is typical, where the inner courtyard is bounded by a wall.

In urban spaces that are characterised by zones of dense development residential units are often built directly onto each other and bounded by the street. In the dense urban matrix block-development comes into being, creating in the central areas small courtyards. In the less developed blocks alongside the houses there are gardens, the boundary walls of which define the line of the street. In the 19th century, the cities saw the creation of zones with only residential development. The houses were detached, on a plot that was fenced off from the public space. The boundary walls were built in traditional materials, stone prevailing, often combined with wrought iron fences and horticultural solutions. Alongside the residential house came additional ancillary features – garages, garden sheds, parking places, in more recent times pools. The plots are laid out with decorative greenery, which provides a more pleasant way of life.

In order to avoid the common development mistakes, it is required that a new building be adjusted in its ground plan and height with the surroundings, that part of the available space be left undeveloped, and that the other necessary ancillary features can be organised in a proper way. The construction of the house and the organisation of the plot have to be adjusted to the milieu in which one is building, for every specific space has, depending on the microlocation, its own characteristics; it is not a matter of indifference whether the building is going on in the city or the country, on an island or in the hilly inland country. In the case of renovation of buildings in historical settlements, and when new buildings are being developed, the lessons to be drawn from the heritage do not refer only to the building itself, but also to its immediate surroundings.

211

models for Construction of Field Cottages and Fishermen’s Cottages

The land among and between the settlements has been shaped by the centuries-long work of its population. The cultivated areas – the gardens, pasturelands, groves, terraces with their dry stone retaining walls, the arable fields, the walls and the roads together with the villages make up an integrated living and working space.

In agrarian and pastoral landscapes numerous structures of the traditional architecture were built. They served for taking cover from inclement weather, for temporary abode and tool storage. On the distant pastures, alongside distant fields and vineyards, whole smaller settlements were built in which people lived and worked during the pasturing season, or work in the fields (the shielings and secondary settlements).

The fishermen’s houses were built on the very shore, distant from the settlement. Alongside them quays would be built, or places to haul out the boats. In some of them people lived for most of the year, and they had all the characteristics of rural dwelling places, while some of them were merely stores for boats and fishing tools.

During the renovation of the existing buildings, the original materials and methods of building should be respected.

Any interventions in the space should not be allowed to disrupt the existing spatial relationships of the landscape.

Field huts should be located along the edge of the plot, immediately next to the dry stone wall boundary (if any), or on rocky ground that is unsuitable for cultivation. Typological compatibility implies the adoption of the traditional dimensions that were in harmony with the purpose – the rectangular floor plan and the gable roof, accepting the basic typological details and reinterpretation of the traditional details.

It is desirable, and in a protected landscape obligatory, to build in stone, the traditional material.

The basis of the function of the field and fishermen’s house or hut – for storing tools and for occasional dwelling, for shelter from bad weather, has remained unchanged, irrespective of the contemporary way of life. The field hut is not a holiday home and does not have amenities adapted to such needs. Hence it is possible to build it according to the traditional prototype, and restore inherited ruined buildings within the existing outlines.

The Development of the Coastline

Our coastline has to face a grave challenge, for at the present moment, for the first time since the shore has been inhabited by humankind, the coast and the sea that washes it are in an unequal position vis-à-vis people and their activities. Hitherto, nature has been dominant, and in synergy with people, the greatest of our advantages have derived from the sea: gorgeous nature, immaculately preserved, harmonious settlements and cities on a human scale, and on the scale of the sea.

The graceful settlements and towns created along the shore in the past are today attracting people from the land and their capital, dramatically changing the morphology of the coast and life alongside the sea in general. In the chapter about developing the coastline examples and proposals for shaping of the coast are given, that is, lessons from the traditional design of waterfronts, harbours and marinas, moles and jetties, mooring places and havens for small boats, as well as the landscaping of beaches and the coastal promenades.

Jetties and moles are little shelters for small boats for personal use, small-scale fishing and leisure. They serve exclusively as a permanent mooring for a small boat. Their locations are the

212

fruit of centuries of experience of the sea and require no studies of waves and the hundred-year wave to determine the best place. They are built with blocks of regularly dressed stone with smooth, straight joints so that the bonding material should be exposed as little as possible to the action of the sea and salt. It is recommended that they be built only at places where they have already stood, for the experience of the old fishermen guarantees that they will withstand the freaks of sea and wind. Jetties and mooring berths were not meant for the reception of boats with crews living in them. Today’s ships and vessels, yachts and speedboats cannot use these little jetties and harbours, and for this reason there has been resort to the development of vast marinas that change the appearance, design and maritime characteristics of the landing. Yachting tourism has done away with the little jetty and harbour, and promotes the marina, aid station for travellers on boats.

Harbours and marinas can be built only by big investors, who need to acquire the necessary permits, including an environmental impact study. Before any decision to build, it is worthwhile determining the objectives and needs of such features. The diversification of moorings is not only desirable, it is an imperative. In a harbour, place has to be found for the traditional small craft of the local population, for second-home owners equipped with boats and for economically vital activities such as fishing and commerce, and moorings for foreign yachtsmen, for sport and recreation. This encourages the constant presence of people in a harbour, which is important for both security and social reasons.

If a harbour should become a ghetto for the foreign yachtsman, we can soon expect to see in such places chain link fences and equipment and content that are incompatible with the character of a place along the coast and will in consequence cut a settlement off from its own sea.

Waterfronts

With changes in the manner of life and the development of tourism, waterfronts are taking over the role of city squares and promenades. The inherited forms of the waterfront no longer provide enough space for the new stage of the place, and thus waterfronts in the historical settlements and towns should not be crammed with features that will lead to the atrophy of the peripheral parts. Designers for the renovation of existing and the development of new waterfronts must take account of people on the waterfront being not just consumers but of coming there also because of the sea and for the pleasure of being in its vicinity.

Coastal promenades or paths and bathing places

A stroll along the walkways or promenades laid out along the sea called lungomares is a privilege for the permanent population and the many guests who use these routes during their vacation. New promenades should not be broad thoroughfares that lead to some content or other, thus vitiating the pleasure of walking for its own value. New promenades, like the old, should be a space of recreation, relaxation, strolling, and of just being beside the sea, which can be guaranteed only if the shape and dimensions are suitable.

Undesirable process of redesigning and destroying the coastline are just the consequence of the process of the metamorphosis of the coastal area. The shore is taken from the sea, it gets filled for the sake of expanding the land, parts of which become now the most profitable for development. The chapter offers several counsels that can help to prevent the degradation of the coast with exaggerated and uncontrolled development. But without the builder along the coastline having a firm intention of respecting and valuing the sea, this advice will be of little use.

213

Legislative Aspects of New Construction and the Conversion of old buildings

1 Laws that govern land use

According to the Constitution of the Republic of Croatia, to the preservation of nature and the environment is accorded one of the highest values of the Republic of Croatia and it is a basis for the interpretation of the Constitution. Hence the sea, the coast and the islands, waters, airspace, mineral wealth and other natural resources, as well as the land and forests, the forests, plant and animal life, other parts of nature, real estate and properties of particular cultural, historical, economic and ecological importance, defined by law to be things in which the Republic of Croatia has an interest, enjoy its particular protection, and the way they are used and managed is defined by statute. Thus the manner of conducting oneself in space, on the land, as a particular valuable and limited national good, is defined by statutes. Spatial planning and construction are governed by the Spatial Planning Law (Official Gazette 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 and 100/04) and the Construction Law (Official Gazette 175/03, 100/04) but from October 1, 2007, these laws will be replaced by the new Spatial Planning and Construction Law (Official Gazette 76/07), which was voted in on July 13, 2007. Protection and preservation of cultural properties is governed by the Protection and Preservation of Cultural Properties Law (Official Gazette 69/99, 151/03 and 157/03).

1.1 The Spatial Planning and Construction Law (Official Gazette 76/07)

Since spatial planning, which provides the conditions for the management, protection and use of the land, and construction (including design, construction, use and removal of buildings) are closely connected, a new law concerning spatial planning and construction has been passed, including statutory provisions connected to the protection of the space as a whole, combining the administrative area of spatial planning and construction into a single system – in other words, the new law has

replaced the two previous laws. The new law has very much changed the statutory provisions concerning the construction of small buildings of gross area of up to 400 square metres and buildings meant for farms of up to 600 square metres (gross area) including into the calculation the area of all the other buildings if they are built on the same plot, buildings, that is, of which this book writes. Hence below we shall consider the construction of new family houses and the conversion of old buildings only from the standpoint of this new law, which has still to come into force.

1.1.1 Definitions

Spatial planning documents

Every operation carried out in the space or on the land is carried out in line with spatial planning documents. Spatial planning documents determine the purposeful organisation, use and purpose of the land and the criteria and guidelines for the planning and protection of the spatial area of the state as a whole, of the counties, the city of Zagreb, the large cities, other cities and municipalities. They are adopted at both the national and the regional and local levels, as spatial plans. Considering their purpose, spatial planning documents are both strategic and implemental.

The following are strategic spatial planning documents: the Spatial Development Strategy and the Spatial Planning Programme of the Republic of Croatia, the spatial plan of areas of special characteristics, the spatial plan or a county or the city of Zagreb and the spatial plan of a large city, another city or a municipality.

Implemental spatial planning documents are a town plan and a detailed town plan. Spatial plans at the local level have to be harmonised with the national spatial planning document, and with the regional level spatial plan, and so implemental documents of spatial planning must not change the provisions of the strategic documents of spatial planning.

• A unitary development plan determines the spatial development of a settlement

214

or part of a settlement in some detail, with the basic spatial and functional solutions, conditions and design of individual spatial units of the settlement, and is passed for the undeveloped parts of building zone of a settlement and for undeveloped separate building zones outside the settlement and for parts of these areas that are planned for urban renovation.

• A detailed plan in line with the spatial plan of a large city, city or municipality, or with the unitary development plan, works out in detail the conditions for construction and the planning of individual operations in the physical environment, particularly with respect to their purpose, position, size, general guidelines for design and the manner in which they are to be added on to the municipal infrastructure and also determines measures for protection of the environment, the natural, landscape, cultural history and other values prescribed by this Law.

Purpose of a space

The purpose of a space or area is the planned system for the use of the space, or the use of the buildings, areas and plots determined by an appropriate document of spatial planning. It can be subordinated to a single function (the basic purpose) – such as for example residential use, agriculture, forest, transport, business, sport, recreation – within which other purposes or contents can also be planned, which exclusively derive from the need of the basic purpose, or for several different functions, one of which is the prevailing function (the prevalent purpose).

The building zone of a settlement

The building zone of a settlement is laid down by the spatial plan of a large city, a city or municipality. It covers the developed area of a settlement as well as the undeveloped part of the settlement that is planned for development and expansion.

Building land

Building land is land inside and outside the building zone that is developed or intended in the spatial plan for the construction of buildings and the planning of public areas.

A building plot

A building plot is a plot of land with access to a transportation surface.

Building

Building is the performance of construction and other activities (preparatory, earth moving and excavation, construction, wiring and plumbing and so on, finishing), the incorporation of structural products, plant or equipment with which new buildings are built and existing buildings are reconstructed, removed and maintained.

Building reconstruction

Reconstruction is extension, raising, removing the external part of a building, undertaking works for the sake of changing the purpose of a building or industrial process, or the execution of constructional and other works affecting the meeting of essential requirements for an existing building and/or that change the compliance of the existing building with the outline planning permission in line with which it was built.

Maintenance of a building

Maintenance is the execution of constructional and other works for the sake of preserving the essential requirements for a building during its life, that do not affect the compliance of a building with the outline planning permission conditions in accordance with which it was built.

The architectural design

Designs are classified according to purpose and level of elaboration into preliminary design (scale of 1:200), main design on a scale of 1:100 and a working design on a scale of 1:50 and exceptionally in some other appropriate scale. An outline planning permission ruling is issued in line with the preliminary design.

215

The preliminary design is a set of mutually harmonised drawings and documents that provide the basic formal and functional as well as engineering approaches for the building (a preliminary and engineering solution and the location of the building on the site in an appropriate special geodetic position and has to contain details for the calculation of the contributions to be paid for the municipal economy and for water in line with separate regulations. The investor is bound to keep the preliminary design together with the ruling on the building conditions in perpetuity.

Conditions for building ruling

The construction of a building the gross construction area of which is not greater than 400 square metres, buildings for the performance only of agricultural activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres can be addressed on the basis of a legally effecting ruling concerning the conditions for building.

A conditions for building ruling is an administrative instrument.

Lawful development certificate

For a building the gross construction area of which is not greater than 400 square metres and for a building for the performance of exclusively agricultural activities the gross construction area of which is not greater than 600 square metres built without a conditions of building ruling a performed state ruling can be issued. A building shall be considered built it at least one floor and a roof are completed and if parts suitable for use have been completed.

Supervising engineer and expert supervision

Building must be under the expert supervision of a supervising engineer. A supervising engineer is a natural person who according to a separate law has the right to use the title of authorised architect or authorised engineer. Expert supervision of the building of a building the gross constructional area of which is not greater than 400 square metres and a building for the performance of exclusively agricultural

activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres is carried out only with respect to the meeting of the essential requirements of mechanical strength and stability and energy savings and thermal protection. After the construction is completed, the expert engineer shall draw up a final report concerning the execution of the building.

Recording a building in the cadastral register

The cadastral office will record a building in the cadastral register if the building has been issued with a final report of a supervising engineer for buildings for which a conditions of building ruling is issued, a ruling on the performed state and a certificate of performed state, or a certificate of the competent government body that for this building no use permit or other stated instruments are issued, unless prescribed otherwise in this Law.

The use of a building

A built building the gross constructional area of which is not greater than 400 square metres and a building for the performance of exclusively agricultural activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres can be started to be used or put into operation and can be issued with a use permit according to a separate law, after the investor has submitted to the competent government body a final report of the supervising engineer concerning the execution of the building.

Outline planning permission

For a building the gross constructional area of which is not greater than 400 square meters, for a building for the performance of exclusively agricultural activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres and for simple buildings and works the construction or execution of which can be addressed without any instrument authorising the building no outline planning permission is necessary.

An outline planning permission is an administrative instrument and is issued on the

216

basis of a spatial planning document and of special laws and regulations adopted pursuant to these laws.

1.1.2 Procedural instructions

Competent bodies

All matters of issuing instruments related to the implementation of spatial planning documents and building are carried out by the governmental offices in the counties. The new law provides for these matters being carried out by bodies of units of local and regional self-government that will on January 1 2008 take over the officers, matters, office and other equipment as well as the archives of the offices of the county government offices that related to the performance of matters of issuing outline planning and building permits and other instruments related to the implementation of spatial planning documents and building in line with this Law, each one from its own area, and in line with the organisation of the self-governing sphere of competence of the big cities, cities that are county seats, and counties, according to the Law on Amendments to the Local and Regional Self Government Law (Official Gazette no. 129/05).

Procedures already started and permits issued

All procedures started according to the provisions of the Spatial Planning Law (Official Gazette no. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 and 100/04) and the Construction Law (Official Gazette no. 175/043 and 100/04) will be completed according to the provisions of these laws and the regulations adopted pursuant to these until this Law comes into force.

By derogation from the above, the procedure for issuing outline planning permission for the construction of a building the gross constructional area of which is not greater than 400 square meters, for a building for the performance of exclusively agricultural activities the gross constructional area of which is not greater than 600 square metres on a site on which such a building was built without a building permit or other appropriate instrument,

started according to the provisions of the Spatial Planning Law (Official Gazette no. 30/94, 68/98, 32/02 and 100/04) shall be completed according to the provisions of this Law according to which the issuing of rulings on a performed state is governed.

Obtaining a ruling on conditions for building

An application for the issue of a ruling on the conditions of building is submitted in written form to the government administration office of jurisdiction (but from January 1, 2008 to the competent body of the unit of local and regional self-government.) The application should be accompanied by:

- three copies of the preliminary design the location of which is shown on an appropriate separate geodetic diagram,

- special conditions of the competent conservation department for a building that lies within a settlement or part of a settlement entered into the Register of Cultural Properties of the Republic of Croatia as a cultural-history unit or a building entered into this Register as a cultural property,

- a written report and confirmation concerning the validation of the preliminary design if it has been drawn up according to foreign regulations,

- proof of right to build on the land of which the building plot will be formed, or on an existing building (certificate from a land register from which it can be seen that the investor is the owner or the proprietor of the rights to building on the building plot or the building on which the intention is to build; a contract or decision of the competent governmental authority pursuant to which the investor has acquired the ownership, the right to build or the easement; a contract concerning partnership entered into with the proprietor of the real estate, the objective of which is the joint building or reconstruction; a concession contract that gives the right to build; written consent of an owner of an existing building in the case of reconstruction of this

217

building if not otherwise ordained by a separate law or the written consent of the fiduciary owner given to the previous owner of the real estate who is the investor).

A conditions for building ruling lasts for two years.

Obtaining a lawful development certificate

An application for a lawful development certificate is submitted in written form by the investor or owner of a building to the competent government office (from January 1, 2008 to the competent unit of local and regional self-government). To this application, the following must be appended:

- three copies of an architectural drawing of the condition as performed (an architectural drawing must cover floor plans, cross sections, views and other drawings that correlate with the state of the building as performed),

- proofs of meeting the essential demand of mechanical strength and stability at the time the building was built, produced by persons that are authorised for architectural designs,

- proof that the person has the right to build on the land from which the building plot is formed.

1.2 The Protection and Preservation of Cultural Properties Law (Official Gazette 69/99, 151/03, 157/03)

This law governs the kinds of cultural properties, the way in which the protection of them is established, and measures of protection and preservation. The law also governs the obligations and rights of proprietors of cultural properties, lays out the protection and preservation operations that have to be conducted, the way administrative and inspectorial matters are carried out, the work and remit of the Croatian Council for Cultural Properties, the financing of the protection and preservation of cultural properties, and other issues in connection with the protection and preservation of cultural properties.

1.2.1 Definitions

Cultural property

Cultural property covers movable and immovable things of artistic, historical, palaeontological, archaeological, anthropological and scientific and scholarly importance, archaeological finds and zones, landscapes and parts of them that tell of the presence of man in the space, and also have an artistic, historical and anthropological value, intangible forms and phenomena of human intellectual creativity in the past as well as the documentary and bibliographic heritage, and also the buildings or spaces in which cultural properties and documentation concerning them are permanently stored or exhibited.

The status of cultural property is established via ruling that is made by the Ministry of Culture.

Since many and highly diverse phenomena are covered by the concept of cultural property, these properties are divided into three kinds: immovable, movable and intangible.

The immovable cultural property; individual cultural properties and areas

The concept of immovable cultural properties implies all the elements that tell of human presence in the space, those properties that have marked and shaped it:

- city, village, settlement or part thereof,

- buildings or parts thereof, and a building with its surroundings

- elements of the historical design of settlements,

- an area, a place, monument and marker connected with historical events and persons

- an archaeological site and zone, including submarine sites and zones,

- an area and place with ethnological and toponymic contents,

- landscape and part thereof that contains historically characteristic structures, telling of human presence in the space,

218

- gardens, grounds and parks

- engineering facilities and devices and other similar features.

Accordingly, the immovable cultural property can be an individual building (a house, fort, church) and a culture history area (such as a city, village, settlement or part thereof, an archaeological zone).

The protection of cultural properties

Cultural properties are protected and looked after so that they should be able in their original form to be transmitted to the coming generations as part of our cultural identity.

A ruling that establishes the virtue or characteristic of cultural property, along with a description and the boundaries (according to the plot as defined in the cadastre – the cadastral plot) also contains the system of protective measures. A cultural property is entered into a register, the List of Protected Cultural Properties of the Republic of Croatia.

A preventive protection ruling is adopted for a limited period of time (3 years, and for archaeological finds 6 years) and contains a description and the spatial coordinates of a property that is considered to have the characteristics of a cultural property. During the duration of a preventive protection order, evaluation is carried out, together with preparation for establishment of the virtue of cultural property, while all the provisions of the Protection and Preservation of Cultural Properties Law also apply to properties that are subject to preventive protection. Preventively protected properties are also entered into a register, the List of Preventively Protected Properties of the Republic of Croatia.

Preservation of cultural properties

The preservation of cultural properties implies the implementation of measures of protection and preservation for the sake of prolonging their monumental characteristics.

The ownership of a cultural property and restrictions of proprietorship

According to the Constitution of the Republic of Croatia, property rights are inviolable. Hence in a ruling that determines the character of cultural property, there is no infringement of proprietorial relationships. Still, the occupation of a cultural property may be restricted for the sake of documentation and investigation, for the implementation of measures and protection and making the cultural property accessible to the public. The proprietor has no right to any compensation for these restrictions.

The rights and obligations of owners of cultural properties

The owner of a cultural property has obligations and rights, particularly those related to the preservation and regular maintenance and implementation of conservation measures laid down by the Law. Such an owner is bound to at once inform the competent body about any changes to the cultural property, such as damage or destruction, is bound to facilitate public access to the cultural property, allow scholarly and technical investigations, and to carry out security measures. Costs related to the preservation and maintenance of a cultural property must be borne by the owner but in the event of them exceeding regular maintenance costs, the owner has the right to submit an application for the refund of extraordinary and unforeseen costs.

Spatial plans and cultural properties

Spatial planning documents (land use plans) contain items from the conservation database with a system of measures for protection of cultural properties that lie within the area covered by a plan. The system of measures for the protection of a unit is laid down by the competent conservation department.

For protected units (city, village, settlement or part thereof, archaeological zone) a unitary development plan is drawn up. This plan lays down measures for the protection of the area. Protection measures depend on the cultural and

219

historical value and state of preservation of the area, and are variously gradated. Thus areas or parts of them can be completely protected (Zone A), partially protected (Zone B) or protected by having the overall ambience preserved (Zone C).

In the case of the total protection of historical structures (A), there is a strict control of any new structures being inserted, or of contents that are alien to the preserved cultural and historical values. In the case of partial protection of historical structures (B) the historical typology is protected and preserved, and new buildings are permitted (infills) as well as the conversion of existing building to contemporary needs. In the case of ambiental protection (C) all kinds of intervention are permissible as long as the characteristics of the ambience are preserved and the new building is adjusted to the characteristics of the historical area.

Special conditions for the protection of a cultural property

In the procedure for issuing outline planning permission and condition for building rulings for all interventions into an immovable cultural property that might bring about any changes to that property or to its immediate surroundings or that might distort the integrity of a cultural property, special conditions for the protection of the cultural property are provided.

The special conditions do not constitute an administrative instrument, but they are issued by the competent conservation department at the request of the administrative (governmental) body that is issuing the outline planning permission.

In the case of areas for which there is a detailed town plan, special conditions are contained in the provisions of the plan.

Prior authorisation

Actions that might lead to changes in a cultural property or its immediate surrounds or that might distort the integrity of the cultural property can be undertaken with the prior authorisation of the competent body. Prior authorisation is issued

for: conservation, restoration, shifting a cultural property and similar operations, the work of industrial and other plant and yards, as well as the reconstruction, repair and conversion of a cultural property in the sense of this Law and development in the area in which the cultural property lies.

Prior authorisation is issued in the form of a ruling, and it is a government instrument.

1.2.2 Procedural instructions

1.2.2.1 Individually protected immovable cultural properties

Structural interventions

Some protected immovable cultural properties are protected in their entirety, that is, their structures, their exterior appearance (shaping of the façade) and their internal organisation and inventory. In most of these cases their original purpose is also protected. Irrespective of the legal form of the protection (a ruling determining the property of a cultural property or a ruling concerning preventive protection), the provisions of the Protection and Preservation of Cultural Properties Law apply to them equally. Thus for any intervention that might change their appearance, structure and purpose prior consent has to be obtained from the competent conservation department. The conservation department that is competent for the area in which a building lies has to be informed about any intention to change the purpose or remodel the interior or the exterior. Depending on the intended intervention, without a charge, the investor will obtain expert advice and instructions for further procedures.

Sale

A proprietor that intends to sell a cultural property is bound first of all to offer it to the Republic of Croatia, the county, the city of Zagreb, the city or the municipality in the area of which this property lies, stating the price and the other conditions of sale (right of first refusal according to Article 37 of the Law). If this right

220

of first refusal is not exercised, the owner can sell it to another entity for a price that may not be lower than the price stated in the offer with respect to right of first refusal. The vendor of a cultural property as well as any agent in the sale is bound to inform the purchaser that the object of the sale is a protected cultural property.

Demolition

It is not permitted to demolish a cultural property.

Maintenance of buildings and protective works

Regular maintenance of the building is an obligation upon the proprietor. If the maintenance of a cultural property or works on its repair, conservation, or implementation of security measures require extraordinary costs greater than maintenance costs, the proprietor has the right to submit an application to the Ministry of Culture for the reimbursement of these extraordinary costs.

Co-financing of protective works

The Ministry of Culture (in the July of the year) publishes an Invitation for proposals of programmes of public needs in the culture of the Republic of Croatia for the coming year in the context of which programmes of protection and preservation of cultural properties are proposed. Information can be obtained in the competent conservation department, and the texts of the competition and of an on-line (+ word) application form are published on the Web site of the Ministry of Culture, at the URL www.min-kulture.hr. Protective operations can be co-financed from the budgets of counties, the city of Zagreb, cities and municipalities in the area of which the property lies. Competitions for the allocation of resources are advertised in public media.

1.2.2.2 Protected areas

Constructional interventions

In the planning of constructional interventions in protected areas, it is necessary to address the office that issues authorisations for construction and act according to their instructions.

If an outline planning permission is necessary, the competent body that issues such a permission will obtain from the conservation department the special conditions of protection for the construction of a new building, or to extend, raise or convert an existing building. Special conditions of protection are issued with respect to a preliminary design, and relate to the shape of the building (the volume - the ground plan, the height and the form of the roof) and in particular to the façade, so that it should fit typologically into the protected area. Special protection conditions are determined according to the criteria for the protection of wholes that are contained in a ruling determine the virtue of a cultural property, and for areas for which a town plan exists, protection measures are built into the plan. For each new construction, extension or conversion that changes the roof line or the façade in a protected whole it is necessary to obtain prior consent from the competent conservation department. Prior consent is given with respect to the main design, and is a component part of the building permit (irrespective of whether the issue is in the form or a building permit or inspection of the main design).

Sale

For the sale of real estate in protected areas, the same right of first refusal as for an individually protected cultural property is applied.

Demolition

Demolition of buildings in protected units is not permitted.

221

1.2.2.3 Protected units – archaeological zones

Constructional interventions

If there is an intention to construct in protected archaeological zones, all information about procedures can be obtained in the competent conservation department or in an office that gives authorisation for construction. In archaeological zones that are protected as Zone A, no new construction is permitted, nor is the erection of prefabricated buildings and greenhouses.

In zones in which construction is permitted under special conditions of protection, investors are bound to carry out archaeological excavations of the site, which precedes authorisation for construction. Archaeological investigation can be carried out only by institutions or archaeologists that have the appropriate authorisation from the Ministry of Culture, and it is carried out under the supervision of the competition conservation department. Investigation, depending on the site, can consist only of reconnoitring and visual inspection, or of test digs or even excavation of the entire site. Depending on the results, permission to build can be granted, on presentation of the outcomes.

Sale

For the sale of real estate in archaeological zones, the same right of first refusal obtains as for individually protected cultural properties.

Demolition

Demolition or damage of archaeological remains above ground or in the ground is not permitted.

2 Useful addresses

2.1 Local branches of government offices

2.2 Conservation departments

2.3 Possible sources of funds for reconstruction

2.3.1 Financial aid from the central government budget

Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka / Ministry of the Sea, Tourism, Transport and Development

Prisavlje 14, 10 000 Zagreb

Tel. 01/6169111

www. mmtpr.hr/turizam

The programme for providing loans to small family enterprises in tourism – “Incentives for Success” , sub-programme “Beneath Centuries-Old Roofs”.

This programme relates to loans for investment in the renovation of old (existing) houses built in line with authentic, traditional and ambiental architecture. Loans are approved both to buildings that are protected cultural properties and those that are not.

Ministarstvo culture / Ministry of Culture

Runjaninova 2, 10 000 Zagreb

Tel. 01/4866666

www.min-kulture.hr

Programme for the protection and preservation of cultural properties. The programme allows for the joint financing of protective works on immovable cultural properties, and covers the making of the necessary technical documentation and the execution of works.

2.3.2 Financial aid from the budgets of regional and local self-government – the programmes of the counties, cities and municipalities

Dubrovačko-neretvanska županija 20 000 Dubrovnik, Pred dvorom 1Tel 020 351 400www.dubrovacko-neretvanska-zupanija.hr

Istarska županija52 100 Pula, Flanatička 29www.istra-istria.hr

222

Primorsko-goranska županija51 000 Rijeka, Adamićeva 10051 351 600www.pgz.hrZadarska županija23 000 Zadar, Božidara Petranovića 8023 350 350 www.zadarska-zupanija.hrŠibensko-kninska županija22 000 Šibenik, Trg Pavla Šubića 2022 244 111www.sibensko-kninska-zupanija.hrSplitsko-dalmatinska županija21 000 Split, Domovinskog rata 2021 300 111www.dalmacija.hr A programme called Ethno-Eco (Etno-eko) providing incentives for the reconstruction of depopulated and abandoned villages.

2.3.3 Sponsors

Some of the commercial banks also sponsor plans for reconstruction, protection and preservation of cultural properties. Invitations for proposals are announced in the newspapers.

Documents

pouke baštine