POUČAVANJE USMJERENO NA STUDENTA 

Doc.dr.sc. Slavica Šimić Šašić   Prof.dr.sc. Izabela Sorić

Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja                                          Odjel za psihologiju

Sveučilište u Zadru                                                                              Sveučilište u Zadru

CILJEVI EDUKACIJE 

• Upoznati polaznike s teorijama učenja i metodama poučavanja; 

• analizirati razlike između tradicionalnog izravnog poučavanja i aktivnog poučavanja; 

• naglasiti važnosti povezanosti ishoda učenja s metodama poučavanja i predviđenim opterećenjem studenata (ECTS‐bodovi); 

OČEKIVANI ISHODI UČENJA

Nakon završenog treninga sudionici će moći:

• prepoznati i razlikovati mehanizme učenja i metode poučavanja

• analizirati i identificirati prednosti i nedostatke izravnog i aktivnog poučavanja 

• planirati i povezati ishode učenja s metodama poučavanja

ZAHTJEVI ZA PROMJENOM... 

• Tehnološke promjene i promjene u svijetu rada – zahtijevaju generičke vještine (komunikacijske, baratanja informacijama, upotrebe tehnologije, socijalne, osobna odgovornost),

• Povećanje ‘’količine’’ znanja, 

• Masovnost studiranja (30%, 70%, 130% slobodnih upisnih mjesta) – heterogenost studenata

• Sve veći omjer između nastavnog osoblja i studenta  ‐ nezadovoljstvo, preopterećenost, frustriranost

• Armstrong (2012) tvrdi da "tradicionalno obrazovanje zanemaruje ili suzbija odgovornost studenata’’ (str.2.).

Vježba 1. 

• Što je za vas .........učenje?

• Što je poučavanje i koja je uloga nastavnika u njemu?

• Koje metode poučavanja koristite u radu sa studentima?

*Koje probleme imate u svom nastavnom radu?

*Koji su činitelji uspješnog učenja?

DVA PRISTUPA POUČAVANJU 

• Poučavanje usmjereno na prijenos informacija / sadržaja /nastavni program – tradicionalni –jednosmjerni prijenos znanja ili demonstracija vještina postupkom prezentacije sadržaja. Uvjerenja nastavnika – sposobnosti u trenutku dolaska na fakultet već ravijene – neuspjeh se isključivo pripisuje studentu.

• Poučavanje usmjereno na poticanje učenja / otkrivanje smisla / oblikovanje iskustva –suvremeni – nastavnik potiče studenta u području približnog razvoja (Vigotski, 1972), usmjeren na uklanjanje prepreka u postizanju razumijevanja, mijenja metode poučavanja – potiče strategije učenja koje potiču strukturiranje gradiva, povezivanje, promišljanje o svrsi učenja i značenju gradiva. Daje korektivnu povratnu informaciju (Kletzien i sur., 2005).

PRISTUP USMJEREN NA...Nastavnika  Studenta 

Znanje se prenosi od nastavnika studentu Student sam konstruira znanje 

Student pasivno prima informacije Student je aktivno uključen

Naglasak je na stjecajnju znanja izvan konteksta primjene Naglasak je na učinkovitoj upotrebi znanja u novim i životnim situacijama 

Nastavnika je primarni izvor informacija i evaluator   Nastavnik je trener i facilitator. Nastavnik i student zajedno evaluiraju ishode učenje

Poučavanje i procjenjivanje su odvojeni Poučavanje i procjenjivanje su iprepleteni

Svrha procjenjivanja je nadgledanje učenja ‐ selekcija  Procjenjivanje se koristi u svrhu unapređenja (učenja) i dijagnosticiranja (ostvarenja ishoda učenja) 

Naglasak je na točnim odgovorima Naglasak je na generiraju boljih pitanja i učenje iz grešaka 

Ishodi učenja se procjenjuju indirektno pomoću objektivnih rezultata na testovima

Ishodi učenja se procjenjuju direktno pomoću uradaka, projekata, izvedbe, portfolija itd.

Usmjerenost na pojedinačnu disciplinu Interdisciplinarni pristup

Okruženje za učenje je kompetitivno i individualističko Okruženje je suradničko i podržavajuće

Učenik je samo student Nastavnik i student uče zajedno 

OSOBINE NASTAVNIKA• Tradicionalni pristup – izvrsno poznavanje područja, dobra vještina izlaganja

‐ arogantan odnos prema studentima, nespremnost na dvosmjernu                          

komunikaciju i davanje jasnih poruka o izvorima neuspjeha 

i sugestijama kako ih prevladati

(proizvod: stručnjak ali ima teškoća u prilagodbi konkretnoj radnoj situaciji)

• Suvremeni pristup – dobro poznavanje područja i dobra strukturiranost prezentacije gradiva

‐ empatičnost, podržavajući stav, spremnost na refleksiju i evaluaciju od 

strane studenta

(proizvod: stručnjak s mogućnošću transfera znanja u realnu radnu okolinu, generičke vještine)

CILJEVI POUČAVANJA USMJERENOG NA STUDENTA

• Poticanje studenta na učenje koje će rezultirati razumijevanjem i mogućnošću upotrebe naučenog

• Nužan preduvjet: poznavanje procesa učenja

• Uspjeh u poučavanju ne počiva na urođenom talentu, već ovisi o ovladavanju specifičnim kognitivnim i socijalnim vještinama. 

TEORIJSKI PRISTUPI UČENJU 

• Biheviorizam (usmjereno učenje) – učenje je odgovor na podražaje (Pavlov, Skinner)

• Kognitivizam – učenje je stjecanje znanja (Bloom, Thorndike)

• Konstruktivizam – učenje je izgradnja znanja (Piaget, Vigotsky, Dewey)

DEFINICIJE UČENJA

• Psihički proces koji dovodi do relativno trajnih, stečenih promjena u funkcioniranju pojedinca.

• Relativno trajna promjena u ponašanju koja je posljedica iskustva (bihevioristi – promjene u ponašanju)

• Proces kojim iskustvo ili vježba proizvode promjene u mogućnostima obavljanja određenih aktivnosti (kognitivisti– promjene u znanju, vještinama, mišljenju, vrijednostima, stavovima, Vizek‐Vidović i sur., 2014)

KLASIČNO UVJETOVANJE 

• Vrsta učenja u kojoj automatski odgovaramo na podražaje koji prije učenja nisu izazivali takvureakciju. Do učenja će doći ako prirodno nedjelotvoran podražaj (neutralni) prethodineuvjetovanom (prirodnom) podražaju (1‐7s), i ako se u tom vremenskom slijedu više putaponovi, postat će djelotvoran (uvjetni) i izazivat će (uvjetnu) reakciju.

• Koristi od klasičnog uvjetovanja: jednostavne navike, emocionalne reakcije (strahovi, ljubav,mržnja, gađenje prema nekoj vrsti hrane), vrijednosti, stavovi, interesi i navike (kupovinaproizvoda čije reklamiranje je pratila ugodna glazba; moralni razvoj…)

ISPITNA ANKSIOZNOST

• Ako je učenik neuspješan na testu nekoliko puta uzastopce, osim loše ocjene doživljava pokudu ikazne, nauči da je test opasna situacija, te uoči ispita osjeća strah, uzbuđen je i zabrinut, znojemu se dlanovi...

• Anksioznost:

‐ neodgovarajući kognitivni procesi: ometajuće misli blokiraju mentalne procese, otežanodosjećanje i rješavanje problema

‐ Pobuđenost autonomnog živčanog sustava smanjuje raspoloživi kapacitet pažnje

• Topao brižan odnos doprinosi osjećaju sigurnosti kod studenta pa samim tim utječe i nasmanjenje anksioznosti

TEORIJA OPERATNOG UVJETOVANJA ‐ SKINNER

• Operantno uvjetovanje – učenje u kojem se mijenja vjerojatnostpojavljivanja nekog odgovora pod utjecajem posljedica kojeproizvodi

• Svaka posljedica koja povećava vjerojatnost javljanja ponašanja –potkrepljenje

• Posljedica koja smanjuje vjerojatnost javljanja ponašanja ‐ kazna

OSNOVNI NAČINI OPERANTNOG UVJETOVANJA

vrsta potkrepljivača

zadano                       uklonjeno

pozitivan            pozitivno potkrepljenje           kazna uklanjanjempotkrepljivač (povećava vjeroj. odgovora)    (smanjuje vjeroj. odgovora)

negativan            kazna primjenom negativno    potkrepljivač                                                          potkrepljenje   

(smanjuje vjeroj. odgovora)        (povećava vjeroj. odgovora)

KAKO POUČAVATI 

• Jasno navesti što treba naučiti

• Prvo poučiti osnovne stvari

• Ne tjerati učenike da napreduju istim koracima

• Programirati obrazovne jedinice

• Učeniku se prikaže kraći tekst nakon kojeg slijedi pitanje, odgovor provjerava na sljedećoj stranici(linearno programiranje)

• Ukoliko nastavnik želi uvažiti individualne razlike među studentima, na kraju ponudi pitanje višestrukogizbora, ovisno o odgovoru student ili nastavlja (točan) ili prikuplja nove informacije pa pokušava ponovo(razgranato programiranje)

TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA – BANDURA 

• Prihvaća postavke bihevioralnih teorija ali sadrži i elemente kognitivnih.

• Ponašanje, unutarnje kognitivne strukture i okolina su u međusobnom odnosu isvaki dio utječe na ostale. Ljudi su proizvodi svoje okoline, ali i oni utječu na nju.

• Učenje za vrijeme socijalnih interakcija, pod utjecajem ponašanja drugih ljudi.

NAČINI UČENJA PO MODELU (ZAREVSKI, 2007):• modeliranje – promatranje živog modela koji nastoji utjecati (modelirati)ponašanje onoga koji promatra (rješavanje jednadžbi)

• imitacija – oponašanje modela bez razumijevanja čemu služi ponašanje (‘’učenjena pamet’’)

• učenje promatranjem / opservacijsko učenje– oponašanje ponašanja uzimajući uobzir posljedice ponašanja modela (je li model nagrađen ili kažnjen)

• simboličko učenje – učenje na osnovi opisa koji daje model

PRIMJENA SOCIJALNO‐KOGNITIVISTIČKE TEORIJE U RAZREDU

• izbor sadržaja koji je studentima zanimljiv a ujedno povezan s onim što treba naučiti

• aktivni načini rada (projekti, eksperimentiranje, igranje uloga, simulacije, edukacijske igre, kreativna primjena onog što su naučili)

• povezivanje gradiva s osobnim životom studenta

• pomaganje studentima da sami postave svoje ciljeve

• naučiti studente da se uspoređuju sami sa sobom, a ne s drugima

• Nastavnici nastoje učenicima prenijeti znanja, ali učenici će još duže pamtiti nastavnike kao osobe

KOGNITIVISTIČKI PRISTUP UČENJU I PAMĆENJU

• Konstruktivizam – razvojni pristup, učenje temelj kognitivnog razvoja (Piaget), učenje je proceskoji mijenjanjem kognitivnih struktura dovodi do novog razumijevanja svijeta i sebe. Osoba kojauči vlastitom aktivnošću gradi svoj unutrašnji doživljaj i otkriva smisao u pojavama oko sebe.

• Model dubinske obrade informacija – nastoji utvrditi uvjete za uspješnu obradu novihinformacija u svrhu njihove bolje integracije s postojećim informacijama u dugoročnompamćenju, tako da se stečeno znanje i vještine mogu lako dozvati i pimijeniti u novimsituacijama.

• Piaget – misaoni razvoj se odvija kroz sljedeće faze: od ovisnosti o neposrednoj percepcijisvijeta (senzomotoričko razdoblje), preko početnog uočavanja odnosa među objektima ustvarnom svijetu (predoperacioalna faza), preko rezoniranja pomoću konkretnih mentalnihpredodžbi (faza konkretnih operacija) sve do apstraktnog simboličkog i logičnog razmišljanja(faza formalnih operacija). Ključni proces u podlozi učenja je usporedba novih informacija sveć postojećim. Pri tome koristimo dvije vrste misaonih mehanizama: asimilizacija –mogućnost uklapanja novih informacija u postojeći sklop (nepoznati plod ‘’mango’’ je voće) iakomodacija – transformcija starih spoznaja kako bi se uskladile s novim podacima(Kopernikova otkrića su dovela do napuštanja geocentričnog i uspostave heliocentričnogsustava). Svrha uspostava kognitivne raavnoteže ili dobre strukture.

• Na visokoškolskoj razini – znanje nije gomilanje izoliranih činjenica, nego niz apstraktnihpojmova ili misaonih shema koje se integriraju u šire misaone sklopove tzv. kognitivne mreže.Integracija se događa pomoću formalno‐logičkog zaključivanja (Kletzien i sur., 2005).

• Vigotski – područje bliskog razvoja. Vezuje se uz primjerenost zadataka razvojnoj raziniučenika/studenata. Najuspješnija poduka kada su zadaci umjerene težine (učenik im jedorastao uz minimalnu pomoć). Prelaki zadaci izazivaju dosadu a preteški osjećajneuspjeha i bespomoćnost. Nastavnik pridržava ‘’misaone ljestve’’ pomoću kojih sepenjemo do nove razine spoznaje. Ako su prečke previše razmaknute poučavanje je izvanpodručja bliskog razvoja, nastavnik se treba spustiti za jednu ljestvu bliže učeniku iponuditi zadatak koji će uz nastavnikovu pomoćmoći riješiti.

FAZE U PROCESU UČENJA UVIDOM U SITUACIJU:

• Subjekt u učenju se susreće sa neuravnoteženom situacijom koja je dio neke šire situacije.Rješenjem se problemna situacija uravnotežuje i uklapa u taj širi kontekst.

• faza preparacije – početna faza svjesnosti da se nalazimo u problemnoj situaciji i činimobezuspješne pokušaje.

• faza inkubacije – napuštanje bezuspješnih aktivnosti

• faza iluminacije ili uvida – iznenadno javljanje rješenja (aha‐efekt), razumijevanje odnosameđu elementima situacije

• faza verifikacije – provjera pronađenog rješenja

• Uključuje procese razgradnje i reorganizacije sadržaja i struktura koje se usvajaju

ZNAČAJKE I PREDNOSTI UČENJA UVIDOM:

• odvija po principu sve ili ništa, tj. javlja se odjednom ne mora odmah, pa stoga može biti bržeod ostalih oblika učenja (ovisno o brzini uvida – učenje s razumijevanjem, mehaničko učenjebesmislenog sadržaja ‐ imitacija)

• nakon uvida se javlja nagli napredak (broj pogrešaka se drastično smanjuje) – a što je dubljaobrada informacije to je veća njezina trajnost i otpornost na zaborav

• naučeno se uspješno primjenjuje na širok raspon situacija – veća transferna vrijednost(omogućava razlikovanje bitnog od nebitnog i generalizaciju)

PRIMJENA KOGNITIVNE TEORIJE UČENJA U OBRAZOVANJU:

• usvajanje sadržaja sa razumijevanjem

• organizacija nastave tako da nastavnik studente uvodi u probleme svog predmeta i takopobude intelektualnu aktivnost

• nastavnik vodi izazvanu aktivnost prema uspješnom rješenju problema

• inteligentan način poučavanja i učenja, adekvatan čovjekovim mogućnostima, koji osiguravarazumijevanje onoga što se uči.

TEORIJA OBRADE INFORMACIJA (PAMĆENJE I UČENJE KAO OBRADA INFORMACIJA)

pronalaženje

Okolinski            senzorno               kratkoročno pamćenje        dugoročno pamćenje  

pamćenje                    radno pamćenje

ulazni     →      vidno, slušno     →  upravljački procesi:       →     trajna pohrana 

podražaji           dodirno…                  ponavljanje, kodiranje,          informacija

odlučivanje,                                   

pažnja                 strategije dosjećanja  informacija

↓

izlazni odgovori

STRUKTURA ZNANJA U DUGOROČNOM PAMĆENJUa) deklarativno – znanje činjenica:

• semantičko – znanje činjenice o svijetu

• epizodičko – pamćenje događaja

b) nedeklarativno ili proceduralno – znanje o tome kako nešto učiniti (simboličko i motoričko)

c) Metakognitivno – kondicionalno znanje (sposobnost procjene kada i zašto primijeniti pojedinustrategiju) i samomotrenje vlastitih misaonih procesa

Pri pohrani znanja u dugoročno pamćenje služimo se strategijama učenja

STRATEGIJE UČENJA • Oxford (1990, prema Sorić, 2014.) – operacije koje učenik koristi da si olakša stjecanje, pohranu ili dosjećanje 

informacija, odnosno kao specifične akcije koje učenik poduzima kako bi učenje učinio lakšim, bržim, zabavnijim, učinkovitijim, kontrolabilnijim i transferabilnijim.

•

Različite kategorizacije:

‐ Strategije ponavljanja (istim redoslijedom; ili podcrtavanje, prepisivanje)

‐ Strategije elaboracije povezuju nove informacije s postojećim znanjem (povezivanje u parovima, mnemotehnike; rezimiranje, parafraziranje)

‐ Strategije organizacije informacija u kategorije i relacije (grupiranje ; dijagrami, hijerarhijske strukture)

‐ Strategije praćenja vlastitog razumijevanja naučenog (samoispitivanje, prepoznavanje nedovoljno naučenog, traženje dodatnih informacija)

‐ Afektivne i motivacijske strategije (upravljanje negativnim emocijama, redukciju eksternalnih distraktora) 

GENERALNA PODJELA STRATEGIJA UČENJA

• kognitivne strategije uključuju kognitivne aktivnosti kao što su ponavljanje gradiva koje se uči,selekcioniranje i organiziranje informacija, povezivanje novog gradiva s informacijama u pamćenju,pohranjivanje i dosjećanje različitih vrsta informacija, i sl.

• metakognitivne strategije uključuju aktivnu kontrolu kognitivnih procesa uključenih u proces učenja,odnosno stalno planiranje i praćenje kognitivnih aktivnosti, kao i provjeravanje njihovih rezultata.Specifičnije, ove strategije uključuju planiranje kako pristupiti određenom zadatku učenja, te praćenje ievaluaciju vlastitog razumijevanja i napretka prema svladavanju tog zadatka (samoispitivanje)

• Neki autori uz ove dodaju i strategije korištenja drugih resursa koje umanjuju vanjske ometajuće utjecaje(planiranje vremena učenja, oblikovanje povoljne okoline za učenje, traženje pomoći)

VRSTE STRATEGIJA UČENJA (ROZENDAAL, MINNAERT I BOEKAERTS, 2003, 2005, PREMA SORIĆ, 2014.)

• upotrebu uglavnom površinskih strategija (površinsko procesiranje),

• upotrebu uglavnom dubinskih strategija (dubinsko procesiranje),

• komplementarnu upotrebu ova dva načina procesiranja (strateško procesiranje) i

• nesklonost korištenju bilo kojeg oblika procesiranja (neakademsko procesiranje).

PRISTUPI 

Površinski • Svrha: rješavanje zadatka

• Memoriranje koraka potrebnih za izvedbu

• Mehaničko povezivanje pojmova i činjenica

• Nemogućnost izvođenja općih načela

• Učenje nametnuta obveza

• Uvjetuje ga: naglašava se dosjećanje, ispitne situacije koje izazivaju anksioznost, zajedljive opaske, činjenični materijal, nedostatak povratne informacije, nadziranje, slab interes, prethodno obrazovno iskustvo

dubinski• Svrha: razumijevanje zadatka

• Povezivanje novog znanja s postojećim

• Povezivanje teorijskih postavki sa svakodnevnim životom

• Učenje se doživljava kao unutarnja potreba za traženjem smisla

• Uvjetuje ga: aktivno poučavanje, zanimanje nastavnika, predanost, jasno izražavanje očekivanja, mogućnost izbora metoda i sadržaja učenja, zanimanje  i prethodno obrazovno iskustvo

ZABORAVLJANJE – GUBITAK SJEĆANJA KOJE SE OČITUJE U NEMOGUĆNOSTI OBNAVLJANJA SADRŽAJA KOJI SU PRETHODNIM UČENJEM BILI DIO ČOVJEKOVOG ISKUSTVA. 

• Postupno osipanje tragova pamćenja zbog protoka vremena i dolaska novihinformacija

• Intereferencija (negativan transfer*) – prethodno stečena znanja ometaju usvajanjenovih, ili nova znanja ometaju dosjećanje starih

• Namjerno zaboravljanje neugodnih sadržaja

• Nemogućnost pronalaženja informacija – zbog slabih znakova za dosjećanje(nedovoljno povezana informacija)

*pozitivan transfer – kada već stečena znanja olakšavaju stjecanje novih znanja

KRIVULJA ZABORAVLJANJA 

ZABORAVLJANJE

• najveće u prvim danima nakon učenja (krivulja zaboravljanja).• ponavljanje započeti kada je zaboravljanje najjače ‐ potreban manji brojponavljanja.

• najmanji gubitak informacija kod usvajanja gradiva s razumijevanjem (uvid usituaciju), zatim kod perceptivno‐motoričkog učenja, glasnog mehaničkogusvajanja a najviši kod učenja besmislenog materijala.

• manje udubljena krivulja je ako je gradivo prenaučeno (na razini automatizacije).• retencija je znatno veća ako su u procesu učenja ponavljanja vremenskidistribuirana tako da između svakog ponavljanja postoji odmor. Spavanje nakonučenja bolje utječe na zadržavanje nego stanje budnosti

• Jerome Bruner, kao jedan od vodećih teoretičarakonstruktivizma, učenje definira kao proces u kojem učenikaktivno konstruira i gradi nove ideje ili koncepte na osnovisadašnjega ili prethodnoga iskustva, a uloga je nastavnika upoučavanju poticanje učenika da sami otkriju pravila i principeu sadržaju koji uče angažirajući ih kroz prikladne aktivnostipoučavanja (Kearsely 1994).

ODGOVORNOST I ULOGA NASTAVNIKA

• poticanje afektivnog i osobnog razvoja uz svladavanje nastavnih sadržaja• izvor informacija, organizator i regulator poučavanja (učenja)

• Rezultati istraživanja pokazuju da ponašanjima nastavnika možemo objasniti od3,5‐30% ishoda učenja

• Ovisi što je ishod učenja od 1‐25% (samopoštovanje i motivacija, nastavniknajviše doprinosi objašnjenju vjerovanja učenika da je učenje vrijedno); ocjenaod 1‐8% (Šimić Šašić, 2012.)

OBILJEŽJA UČINKOVITOG NASTAVNIKA • vrijednosti, vjerovanja, stavovi i očekivanja• verbalne sposobnosti• kvalifikacije, usavršavanje, znanje• komunikacijske vještine• vještine poučavanja • osobine ličnosti (fleksibilnosti, kreativnosti ili adaptabilnosti, samoefikasnost)• radno iskustvo

METODE POUČAVANJA

• Metoda poučavanja – naučen generaliziran obrazac ponašanja koji se može sustavno primjenjivati u različitim nastavnimpodručjima s ciljem olakšavanja i poboljšanja ishoda učenja.

• Nastavne tehnike – uži pojam od metoda koji se odnosi na specifične postupke koji se razvijaju u svrhu poučavanjaodređene vrste gradiva.

• S obzirom na stupanj aktivacije učenika odnosno učitelja u poučavanju i broj osoba koji se poučavarazlikujemo:

• izravno poučavanje

• problemska nastava (vođeno otkrivanje i raspravom, istraživačka i projektna nastava, suradničko učenje,integrativno učenje)

• samostalno učenje (Vizek‐Vidović i sur., 2014)

IZRAVNO POUČAVANJE (IZRAVNA NASTAVA, EKSPLICITNA NASTAVA, DIDAKTIČKO POUČAVANJE, ''FRONTALNA NASTAVA'')

• najraširenija metoda poučavanja 

• središnja uloga nastavnika

• Prednosti: ekonomičnost visoka strukturiranost informacija

• Nedostaci: pogrešna primjena, predavanja koja su preduga nadilaze opseg učeničke pažnje,  učenje pasivno, receptivno i imitativno, dosada kod učenika

• Primjena: opširno gradivo  u kratkom vremenskom roku 

• Utemeljenost metode na modelu socijalnog učenja (usvajanje proceduralnih znanja, kognitivnih, psihomotornih i socijalnih vještina) i modelu obrade informacija

TRADICIONALNI MODEL POUČAVANJA • Strogo „korak po korak“ praćenje kurikuluma

• podjela „školskog dana“ u periode za učenje različitih predmeta (školski sati)

• podjela gradiva u lekcije

• grupni ritam rada (cijeli razred napreduje kroz kurikulum istim tempom uz korištenje istih nastavnihmetoda i materijala)

• i korištenje tradicionalnih metoda učenja (najčešće izravnog poučavanja) usmjerenih na razred u cjelini.

• Tradicionalna metoda izravnog poučavanja podrazumijeva započinjanje lekcije (sata) nastavnikovimpregledom materijala koji je preduvjet za uspješno usvajanje novog koncepta ili vještine, nakon kojegslijedi uvođenje i razvijanje novog koncepta ili demonstracija vještine (predavanje), pa vođenje učenikakroz nadgledanu vježbu i primjenu aktivnosti, te na kraju zadavanje zadataka i domaćeg rada koji ćeučenici napraviti samostalno (Good i Brophy, 2003).

SAMOSTALNO UČENJE ‐

• maksimalna aktivnost učenika

• pasivna uloga učitelja

• Da bi student mogao samostalno učiti mora imati razvijene vještinepraćenja procesa poučavanja i vještine samostalnog učenja

VJEŠTINE PRAĆENJA PROCESA POUČAVANJA      – VJEŠTINE SAMOSTALNOG UČENJA 

• svrhovito slušanje

• pravljenje bilježaka

• povezivanje i usporedba sa postojećimznanjem

• vještine organizacije i elaboracije učeničkihtekstova (unutrašnje veze u tekstu, traženjevanjskih veza)

• vještine rješavanja problema u matematici iprirodnim znanostima

• vještine pisanja slobodnih sastavaka

• vještine pohrane informacija u DP

• vještine kritičkog mišljenja

• metakognitivne vještine

• vještine pokazivanja i upotrebe znanja

INDIVIDUALIZIRANO POUČAVANJE 

• podrazumijeva prilagođavanje vremena (tempa), sadržaja, metoda i ciljeva poučavanja svakompojedinom učeniku.

• Glavni nedostatak: vremenska neekonomičnost, nemoguće je da se nastavnik u realnom razredusimultano prilagođava svakom pojedinom učeniku; evaluacija svakog pojedinog uratka (pitanjekriterija).

• Lakše primjenjiv upotrebom programiranog učenje.

POUČAVANJE VOĐENIM OTKRIVANJEM I RAZGOVOROM –INTERAKTIVNI, ISKUSTVENI PRISTUP (SOKRATOVA METODA 

POUČAVANJA / RASPRAVA)

• interaktivni, iskustveni pristup

• učenik i učitelj su ravnopravni partneri, suradnici u procesu otkrivanja istine

• razotkrivanje vlastitog neznanja (ili predznanja)

• kritičko mišljenje i rješavanje problema argumentima i dijalogom

• potiče učenje otkrivanjem

• Utemeljenost metode u kognitivnim modelima učenja (Piaget, Vigotski)

AKTIVNO POUČAVANJE

• Upotreba strategija / tehnika poučavanja koje maksimalizira interakciju između studenta inastavnika, među studentima te između studenata i nastavnog sadržaja

• aktivno procesiranje sadržaja tako da on postane osobno vlasništvo kroz parafraziranje vlastitimriječima, povezivanje s drugim sadržajima i prošlim iskustvom, te omogućavanje uvida iprepoznavanje njegovih implikacija za osobne odluke i djelovanje.

• Uloga nastavnika je osigurati strukturiranje ili podržavanje potreba studenta kako bi uspješnoostvario postavljene ciljeve učenja, pri čemu se njegova pomoć smanjuje paralelno s razvojemučenikove stručnosti sve dok njegovo učenje ne postane u potpunosti nezavisno isamoregulirano učenje (Good i Brophy, 2003).

TRI TEMELJNE KOMPONENTE AKTIVNOG POUČAVANJA: 

• prezentiranje informacija (kratko prezentiranje informacija ispresjecano pitanjima iaktivnostima),

• postavljanje pitanja i vođenje rasprave (kratka i brzo se izmjenjuju s ciljem testiranja ilijačanje znanja specifičnih činjenica (dril, ispitivanje), ali mogu biti i tako koncipirana dastimuliraju više kognitivne razine (kritičko ili kreativno mišljenje) kao kod diskusije kad sepitanja izmjenjuju sporije i naglašavaju razumijevanje sadržaja i njegove implikacije,

• strukturiranje aktivnosti i zadataka ‐ što izazovniji (niti prelagani niti preteški) za poticanjeinteresa i motivacije. Nastavnik treba nadgledati i pratiti njihovo izvođenje i pružiti učenikupravovremenu i valjanu povratnu informaciju, a u slučaju neuspjeha treba osigurati dodatnopoučavanje i zadatke za ponovnu provjeru naučenog.

POZITIVNE POSLJEDICE AKTIVNOG POUČAVANJA

• pobuđena pažnja učenika• razvoj vještina (komunikacije, argumentirane rasprave, asertivnost, uvažavanje drugih, suradnja– suradničko učenje, aktivno slušanje, empatija)

• razvoj kreativnog, kritičkog i divergentnog mišljenja• povećava se intrinzična motivacija• smanjenje negativnih emocija (anksioznosti, straha, stresa)• vrednovanje učenja i znanja• pozitivni stavovi

VRSTE TEHNIKA POUČAVANJA –DIREKTNE ‐ IZRAVNO POUČAVANJE, A OSTALE ‐TZV. AKTIVNO POUČAVANJE

Direktne: predavanja, strukturirani pregled, usporedbe i suprotstavljanje

Indirektne: strukturiranje koncepata, problemsko učenje, istraživanje slučaja,

Interaktivne: debata, igranje uloga, diskusija, rješavanje problema, suradničko učenje

eksperimentalne / samostalni studij: istraživački projekti, esej, virtualno učenje, izvještaji,dopisno učenje

neovisne/iskustveno učenje: putovanje, simulacije, igre, igranje uloga, promatranje okoline isl.

ERR OKVIR – UVJETI ZA POTICANJE AKTIVNOG UČENJA, KRITIČKOG MIŠLJENJA I DUBINSKE OBRADE INFORMACIJA

• Evokacija – pobuđivanje znatiželje i zanimanja, od studenata se traži da razmisle što već znaju o nekoj temi, preispitaju svoje znanje (‘’razmisli i razmjeni u paru’’, ‘’grozdovi’’ –vizualne mape postojećeg znanja, ‘’ispremještane rečenice’’ ili pojmovi unaprijed, brainstorming)

• Razumijevanje značenja – razumijevanje značenja (predavanja, mini predavanja, obogaćeno predavanje, čitanje, gledanje filma, izođenje pokusa, jigsaw‐slagalica)

• Refleksija – internalizacija novostečenog znanja (rasprava, vennov dijagram, t tablica) (Kletzien i sur., 2005)

Primjer za interaktivno predavanje:

•Uvod. Predavanje se započinje uvođenjem osnovnih činjenica o području (temi)•Individualni rad. Studenti individualno proučavaju opise slučajeva iz prakse i odgovaraju napostavljena pitanja.•Grupna aktivnost. Studenti u grupama od 3‐4 diskutiraju svoje odgovore na postavljena pitanja oprezentiranom slučaju iz prakse.•Ispitivanje (Debriefing). Poziva se nekoliko grupa da izvijeste o svojim odgovorima i povede sediskusija oko tih odgovara usmjeravajući studente prema ciljanim točkama (sadržajima). Pruža sestudentima podrška u traganju za elementima koji nedostaju u diskusiji.•Refokusiranje. Sažimanje i usmjeravanje na željene ishode; ponavljanje početnih stajališta i uvođenjealternativnih stajališta•Povezivanje. Povezivanje sa sadržajima sljedećeg predavanja ostvaruje se zadavanjem „domaćegrada“

PREOKRENUTA UČIONICA

• Vrsta nastave u kojoj se ‘’školski rad’’ odvija kod kuće poutem video predavanja koje pripremi nastavnik, a ‘’domaći rad’’ rješavanje problema se događa u učionici. 

KLASIFIKACIJA E‐UČENJA

E‐učenje obuhvaća različite aspekte korištenja ICT‐a u obrazovanju pa ovisno o intenzitetu i načinukorištenja ICT‐a razlikujemo nekoliko oblika e‐učenja:

• klasična nastava ‐ nastava u učionici (f2f ‐ face‐ to ‐face)

• nastava uz pomoć ICT‐a ‐ tehnologija u službi poboljšanja klasične nastave (ICT supportedteaching and learning)

• hibridna ili mješovita nastava ‐ kombinacija nastave u učionici i nastave uz pomoćtehnologija (hybrid, mixed mode ili blended learning)

• online nastava ‐ nastava je uz pomoć ICT‐a u potpunosti organizirana na daljinu (fully online)(www.srce.unizg.hr)

USPOREDBA USPJEŠNOSTI METODE IZLAGANJA I METODE RASPRAVE (MCKEACHIE I KULIK, 1975):

metoda Kriterij uspješnosti

+ izlaganje = +rasprava

Činjenično znanje na testovima 12 4 5

Dugoročno zadržavanje i procesiranje 0 0 7

Stavovi i motivacija za učenje 1 1 7

UČINKOVITOST METODA POUČAVANJA

• rezultati novijih istraživanja favoriziraju konstruktivističke metode koje potiču aktivno učenje (Carpenter,2006). Poznato je da strategija predavanja vodi ka sposobnosti dosjećanja činjenica, dok rasprava potičeviše razine razumijevanja (de Caprariis, Barman i Magee, 2001), producira povoljnije ishode učenja, potičeučeničko sudjelovanje i jača samopouzdanje učenika (Perkins i Saris, 2001; Yoder i Hochevar, 2005).

• Carpenter (2006) zaključuje da su umjereno aktivne strategije poučavanja (poput grupnog rada ‐ jigsaw)učinkovitije od predavanja, kombinacije predavanja, rasprave i istraživanja slučaja, a da su ekstremnoaktivne strategije, kao što su timski projekti najmanje učinkovite. Slično zaključuju i Good i Brophy, 2003)

• Prince (2004) pregled literature o aktivnom učenju, prednost svih oblika aktivnog učenja

• Robson (1998) i Morgan, Whorton i Gunsalus (2000) smatraju da korištenje različitih metoda i strategijapoučavanja, odnosno njihovo kombiniranje vodi ka većoj kvaliteti učenikova znanja i vještina.

UČINKOVITOST METODA POUČAVANJA

• Good i Brophy (2003) naglašavaju da su specifične metode poučavanja korisne za postizanjeodređene svrhe u određenim situacijama (definiranim sadržajem poučavanja, učenicima ikontekstom), no pri tome ni jedna metoda nije optimalna za sve svrhe i u svim situacijama.

• Uspješnost svake metode ovisi o tome koliko ona doprinosi postizanju postavljenih ciljevapoučavanja, odnosno, ona mora biti dio koherentnog sustava poučavanja usmjerenog napostizanje ciljeva operacionaliziranih u terminima učenikovih sposobnosti (kompetencija) koježelimo razviti. Upravo zato važno je nastavnike opskrbiti znanjem o prednostima i nedostacimarazličitih metoda poučavanja, te ih upozoriti da su metode sredstvo, a ne cilj procesa aktivnogpoučavanja

• Stupanj zadržavanja sadržaja

Predavanje 5%

Čitanje 10%

Audio-vizualna prezentacija 20%

Demonstracija 30%

Diskusijske grupe 50%

Vježba radom 75%

Poučavanje drugih 90%

Neposredna upotrebanaučenog

95%

STRATEGIJE AKTIVNOG POUČAVANJA U 

VISOKOM OBRAZOVANJU U 

HRVATSKOJ (MOČINIĆ, 

2012)

M Rang

1. Frontalna nastava 2,84 9.

2. Interaktivno poučavanje 2,48 5.

3. Demonstracije uz vježbanje 2,43 5.

4. Vođeni razgovor 2,80 6.

5. Diskusija (izražavanje osobnih stavova) 2,70 2.

6. Debata (stavovi dvije ili više grupa) 2,31 4.

7. Debata u malim grupama 2,15 13.

8. Video materijali 2,27 7.

9. Vođene praktične vježbe 2,25 14.

10. Brainstorming  1,81 11.

11. Simulacija  2,02 14.

12. Programirano poučavanje 1,90 18.

13. Učenje na daljinu 1,70 14.

14. Integrirano ili interdisciplinarno poučavanje  2,58 15.

15. Problemska nastava 1,93 12.

16. Projektna nastava 2,11 8.

17. Terenska nastava, putovanja i ekskurzije 1,69 1.

18. Radionice 1,89 3.

19. Igranje uloga  1,56 16.

20. Didaktičke igre 1,62 17.

21. Istraživanje slučaja 1,75 10.

VJEŽBA 2. USPOREDITE POUČAVANJE USMJERENO NA STUDENTA I POUČAVANJE USMJERENO NA SADRŽAJ (KONCEPTUALNA TABLICA)

Poučavanje usmjereno na studenta 

Poučavanje usmjereno na nastavnika

Svrha 

Mehanizam/ vrsta učenja 

Strategije učenja

Metode i tehnike poučavanja

Kakvo je okruženje učenja?

Općenito, tri osnovne komponente procesa poravnanja su ishodi učenja,metode poučavanja i način vrednovanja (provjeravanja i ocjenjivanja).

Pristup ishoda učenja (konstruktivno poravnanje) zahtjeva od nastavnika da odgovori na slijedeća pitanja:

•Koje ishode učenja želim da moji studenti ostvare?

•Koje ću metode poučavanja koristiti kako bi ohrabrio studente da seponašaju na način koji će ih najvjerojatnije dovesti do postizanja tih ishoda?

•Koje ću zadatke i kriterije koristiti da bih doznao jesu li studenti postigliželjene ishode?

POVEZIVANJE RAZINA POSTIGNUĆA I METODA POUČAVANJA

Razine postignuća Metoda poučavanja

Pamćenje Predavanja, samostalno učenje, suradničko učenje, rad na tekstu, e‐učenje, seminarski radovi

Razumijevanje Traženje i analiziranje primjera, uspoređivanje pojmova i teorija, rasprave (traženje argumenata)

Primjena Izraditi program, izraditi projekt, riješiti problem, prezentirati, prepoznavanje preparata, prikaz slučaja, sastaviti zadatke, napraviti skulpturu, konstruirati prema uputama

Analiza Rasprave, analiza, prikaz slučaja, eseji, seminarski radovi

Vrednovanje  Izdvojiti prednosti i nedostatke, napisati prikaz (istraživanja, metode, teorije)

Sinteza  Provjera (istraživanje) pojmova i teorija

LITERATURA: • Armstrong J.S. (2012). Natural learning in higher education. In Seel NM, (ed.) Encyclopedia of the Sciences of Learning . (pp 2426–2433) Springer, New York.

• Biggs, J and Tang, C. (2007). Teaching for Quality Learning at University. SRHE, New York.

• Brown, J.S. (2006). Comparison of Teacher‐centered and Learner‐centered paradigms.http://www.assessment.uconn.edu/docs/TeacherCenteredVsLearnerCenteredParadigms.pdf (15.3.2014.)

• Carpenter, J.M. (2006). Effective teaching methods for large classes. Journal of Family & Consumer Sciences Education, 24(2), 13‐23.

• Cornelius‐White, J. (2007). Learner‐centered teacher‐student relationships are effective: A meta‐analysis. Review of Educational Research, 77(1), 113‐143.

• E‐Learning. www.srce.unizg.hr

• Felder, R.M. & Brent, R. (2009). Active learning: An Introduction. ASQ Higher Education Brief, 2(4).

• Fry, H, Ketteridge, S. & Marshall, S. (2009). A Handbook for Teaching and Learning in Higher Education. Routledge, New York, London.

• Good, T.L. & Brophy, J.E. (2003). Looking in Classrooms. Allyn & Bacon.

• Kearsley, G. (1994). Constructivist theory (J. Bruner). http://www.gwu.edu/~tip/bruner.html

• Kletzien, S.,B., Vizek‐Vidović, V. I Cota Bekavac, M. (2005). Aktivno učenje i ERR okvir za poučavanje. Forum za slobodu odgoja, zagreb.

• Kovač, V. i Kolić‐Vehovec, S. (2007). Izrada nastavnih programa prema pristupu temeljenom na ishodima učenja. Priručnik za sveučilišne nastavnike. Sveučilišteu Rijeci.

• Lončar‐Vicković, S. i Dolaček‐Alduk, Z. ( 2009). ISHODI UČENJA ‐ priručnik za sveučilišne nastavnike. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera.Osijek.

• Močinić, S.N. (2012). Active teaching strategies in higher education.Metodički obzori, 7(2), 97‐105.

• McCombs, B.L. (1997). Self‐assessment and reflection: tools for promoting teacher changes toward learner‐centered practices. NASSPBulletin, 81(1), 1‐14.

• McCombs, B.L. & Whisler, J.S. (1997). The learner‐centered classroom and school: Strategies for increasing student motivation andachievement. San Francisco: Jossey‐Bass.

• Prince, M. (2004). Does active learning work? A review of the research. J.Engr. Education, 93(3), 223‐231.

• Sorić, I. (2014). Samoregulacija učenja. Naklada Slap. Jastrebarsko.

• Šimić Šašić, S. (2012). Kvaliteta nastavnika i učenika na različitim razinama obrazovanja. Neobjavljeni doktorski rad. Filozofski fakultet uZagrebu.

• Zarevski, P. (2007). Psihologija pamćenja i učenja. Naklada Slap, Jastrebarsko.

• Vizek‐Vidović, V., Vlahović‐Štetić, V., Rijavec, M. i Miljković, D. (2014). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP‐VERN'.

HVALA NA PAŽNJI!