Embed Size (px)
Citation preview
PERIODIZACIJA HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA Dalibor Brozović (1978.g.): „Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih
slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti“ u: Hrvatska književnost u europskom kontekstu
Brozović povijest hrvatske književnosti dijeli na dva velika razdoblja:o predstandardno (9. - druge polovice 18. stoljeća)
dijeli se na 3 razdobljao standardno (druga polovica 18. stoljeća - 20. stoljeća
dijeli se na 3 razdoblja
Predstandardno razdoblje 1) razdoblje: 9. stoljeće - kraj 15. stoljeća
1. faza: 9. stoljeće - polovica 12. stoljeća čakavsko-hrvatskocrkvenoslavenski amalgam (hrvatska redakcija staroslavenskog
jezika) amalgam jedini je pismeni hrvatski jezik prve potvrde hrvatskih imena na latinskom jeziku glagoljica je jedino pismo latinicom se piše samo latinski nema hrvatskog jezika
2. faza: polovica 12. stoljeća - kraj 13. stoljeća stiže ćirilica à vlastita hrvatska ćirilica (bosančica)
o današnja srednja i južna Dalmacija i otoci, Dubrovnik, zapadna Hercegovina,
Bosna, Slavonija javlja se samo čakavski književni jezik (hrvatski)
o sjeverno dalmatinsko primorje i Istra
čakavština sa smanjenim udjelom hrvatskocrkvenoslavenskih elemenata (prostor uporabe glagoljice)
štokavština i južna čakavština s jakim utjecajem sjevernočakavsko-hrvatskocrvenoslavenskog amalgama (prostor uporabe ćirilice)
3. faza: 14. stoljeće - kraj 15. stoljeća pojavljuje se latinica à Zadar (Red i zakon sestara dominikanki)
o širi se u sve hrvatske krajeve
prije 14. stoljeća na latinskom su zapisana hrvatska imena (osobna i zemljopisna) ili citirane riječi u inojezičnim, uglavnom latinskim tekstovima
glagoljica se seli u samostane, izolirana je o postupno dobiva pokrajinsko značenje i gubi svoje značenje
o gospodarska i politička moć latinice
dvije posljedice:o glagoljica gubi priliku da postane općehrvatsko pismo
o čakavsko-hrvatskocrvenoslavenski amalgam neće postati hrvatski standardni
jezik povezanost između jezika i pisma na kojem se piše
riješen problem čakavsko-hrvatskocrvenoslavenskog amalgama kao budućeg hrvatskog standardnog jezika
latinica postala dominantno pismo zato što se u hrvatskim zemljama već upotrebljavala za latinski i talijanski jezik
koegzistiraju tri pisma, ali latinica se MORA učiti zbog latinskog jezika, a hrvatski se MOŽE pisati na sva tri pisma
2)razdoblje: 16. stoljeće nastanak i razvoj pokrajinskih književnosti problemi:
o izbor između čakavskog i štokavskog pismenog jezika
o izbor između latinice i zapadne ćirilice
o 1512. godine javlja se prvi kajkavski tekst
nastaju dva teritorijalna kompleksa:o sjeverozapadni (kajkavsko-sjevernočakavski)
glagoljica postaje rubno pismo (samo crkvena uporaba) kajkavski se piše na latinici
o jugoistočni (štokavsko-južnočakavski)
izbor narječja za temelj pisanom jeziku (štokavski ili čakavski) izbor pisma - latinica ili zapadna ćirilica (nije riješeno) u oba pitanja vlada ravnoteža
3) razdoblje: 17. stoljeće - prva polovica 18. stoljeća jugoistočni kompleks (štokavsko-južnočakavski)
o izbor pisma à latinica (bosanskohercegovački franjevci)
o izbor narječja à štokavština (čakavština se više ne javlja kao pisani jezik sve
do početka 20. stoljeća à Vladimir Nazor)o novi problemi:
ikavština ili ijekavština (nije riješeno) koji tip štokavske osnovice u pismenom jeziku? (riješeno)
o bosanski novoštokavski razgovorni i pismeni jezik
o nenovoštokavski govori gube bitku
o Biblija Bartola Kašića - ijekavska štokavština (uzor bosanski novoštokavski
razgovorni jezik)o franjevci teže prema ikavštini
sjeverozapadni kompleks (kajkavsko-sjevernočakavski)o latinična i glagoljička pismenost
o glagoljička hrvatskocrvenoslavenska pismenost
o kajkavski književni jezik postaje polifunkcionalan
o kajkavsko-čakavska (hibridna) pismenost „ozaljskoga kruga“ (zrinsko-
frankopansko-vitezovićevskog tipa)4) razdoblje: druga polovica 18. stoljeća do hrvatskog narodnog preporoda
jugoistočni kompleks (štokavsko-južnočakavski)
o novoštokavski pismeni jezik u procesu standardizacije, bez jedinstvene grafije
o dvije latinične grafije:
dalmatinska slavonska
o ikavština ili ijekavština? à tezulja naginje u korist ijekavštine (nije riješeno)
o tri slabe točke:
(orto)grafijska neujednačenost - nije riješeno pitanje novoštokavske deklinacije - nije riješeno šćakavizam ili štakavizam? riješeno u korist štakavizma
o šćakavci unose u jezik štakavizme (obrnuto nikada)
o kajakavci i čakavci osvrću se na štokavsku pismenost (obrnuto nikada)
o novoštokavski pismeni jezik – prvi hrvatski iznadregionalni pismeni jezik
nakon hrvatskocrkvenoslavenskog jezika
sjevernozapadni kompleks (kajkavsko-sjevernočakavski)o kajkavski pismeni jezik u procesu standardizacije, grafija prilično sređena,
gramatička norma također, integracija hibridnog jezika, utjecaj jugoistočnog kompleksa sa slavonske strane
o bosanske novotarije à Slavonija à Zagreb
5) razdoblje: Hrvatski narodni preporod – kraj 19. stoljeća napuštanje kajkavskog književnog jezika unificiranje grafije u doba Hrvatskog narodnog preporoda (riješeno) à Ljudevit Gaj uklonjeno ikavsko-ijekavsko dvojstvo – u korist ijekavskog novi problemi:
o morfološki ili fonološki pravopis? – riješeno u korist fonološkog pravopisa
o starija ili novoštokavska deklinacija? – riješeno u korist novoštokavske
deklinacije6) razdoblje: 20. stoljeće
konsolidacija standarda rađanje novočakavske i novokajkavske dijalektalne beletristike
JEZICI, PISMA I NAJVAŽNIJI SPOMENICI HRVATSKOG SREDNJOVJEKOVLJA hrvatska srednjovjekovna kultura:
o tri pisma: glagoljica (od 11. stoljeća)
ćirilica (od 12. stoljeća)latinica (od 14. stoljeća)
o tri jezika: hrvatska redakcija staroslavenskog jezika (u liturgiji)
čakavsko-crkvenoslavenski amalgami (u književnosti)čakavski književni jezik (u pravu)
glagoljski tekstovi iz 11. stoljeća (početak) 1508. g. – prestanak rada senjske glagoljske tiskare (završetak) 1561. g. – Brozićev brevijar – kraj prirodnog razvoja hrvatske redakcije staroslavenskog
jezika
Hrvatski jezik u latinskim tekstovima Krstionica kneza Višeslava (8./9. st., Nin)
o hrvatsko ime: Višeslav (Vvissasclavo)
o mjesto čuvanja: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Natpis kneza Trpimira (9. st., Rižinice kod Solina)o hrvatsko ime: Trpimir (Trepimero)
o mjesto čuvanja: Split, Arheološki muzej
Natpis kneza Branimira (9. st., Šopot kraj Benkovaca)o hrvatsko ime: Branimir (Branimiro)
o najstariji spomen hrvatskog imena na kamenu (...dux croatorum)
o mjesto čuvanja: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Natpis kneza Branimira (888. g., Muć Gornji kod Splita)o hrvatsko ime: Branimir (Branimiri)
o mjesto čuvanja: Zagreb, Arheološki muzej
Natpis kneza Muncimira (895. g., Uzdolje kraj Knina)o hrvatsko ime: Muncimir (Muncimyr)
o mjesto čuvanja: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Natpis kralja Držislava (10. st., Kapitul kod Knina)o hrvatsko ime: Držislav (Dirzisclv)
o zapisano hrvatsko ime (...dux hroatorvm)
o mjesto čuvanja: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Nadgrobni natpis kraljice Jelene (976. g., Solin)o hrvatsko ime: Jelena, Mihovil, Stjepan
o mjesto čuvanja: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Natpis župana Godečaja (11. st., crkva sv. Križa u Ninu)o hrvatsko ime: Godečaj (Gode§ai)
o mjesto čuvanja: Zadar, Arheološki muzej
Hrvatski glagoljični tekstovi Kločev glagoljaš (11. st., pergamena)
o vjerojatno najstariji glagoljični tekst s hrvatskih prostora, nazvan prema gorfu
Parisu Clozuo Zrinski i Frankopani su ga čuvali na Krku, mislili su da je autor teksta sveti Jeronim
(okovali su knjigu u zlato i srebro)o jezik: kanonski staroslavenski
Valunska ploča (11. st., Valunu na Cresu) o glagoljični tekst: têha sinЪ vЪnukЪ juna
o latinski tekst: techa et filis eius / bratohna et iunna nepus eius
o 2 jezika i 2 pisma: hrvatska redakcija staroslavenskog (glagoljica) i latinski (latinica)
Plominski natpis (11. st., Plomin)o tekst: se e pisЪlЪ s
Krčki natpis (11. st., Krk)o tekst: se zida majЪ opatЪ i radonê rugota dobroslavЪ
o hrvatska imena: Maj, Radonja, Rugota i Dobroslav
o jezik: hrvatska redakcija staroslavenskog
Bečki listići (11./12. st., pergamena)o najstariji spomenik hrvatske liturgijske književnosti na hrvatskostaroslavenskom
jeziku Jurandvorski ulomci (11./12. st., Jurandvor na Krku)
o ime kralja Zvonimira
o mjesto čuvanja: Zagreb, Hrvatski povijesni muzej
o tzv. „druga Bašćanska ploča“
Plastovski ulomak (11./12. st., Plastovo kraj Skradina)o glagoljična i ćirilična slova
o tekst: ne može se rekonstruirati
o mjesto čuvanja: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Supetarski ulomak (11./12. st., Sveti Petar u Šumi)o glagoljična slova: iêkovЪ
o ćirilićna slova: amenЪ
o mjesto čuvanja: Pazin, Gradski muzej
Humski grafit (12. st., Hum)o tekst: kovača marЪtina e svê ĵ(=30) e vzeta ino oĉe edna
Bašćanska ploča (1100. g., Jurandvor na Krku)o darovnica kralja Zvonimira
o tekst: 13 redaka i 100 riječi
o mjesto čuvanja: Zagreb, HAZU
Senjska ploča (12. st., Senj)o tekst: vЪ ime otЪca i sina i svetoga duha
o hrv. redakcija stsl.
Grdoselski ulomak (12. st., Grdosel u Istri)o spominje se pop Golob
Vinodolski zakon (1288. g., sačuvan prijepis iz 16. st.)o najstariji hrvatski zakon
o drugi po starini u Slavena (starija je Ruska pravda)
o narječje: čakavsko
o mjesto čuvanja: Zagreb, NSK
Istarski razvod (1275.-1395., prijepis iz 16. st.)o razvod – utvrđivanje granica ophodom po terenu
o izvorno pisan: latinskim, njemačkim i hrvatskim jezikom
o sačuvan samo hrvatski prijepis
o pismo: kurzivna glagoljica
o mjesto čuvanja: Zagreb, NSK
o naš najstilogeniji pravni tekst
o temelj parcelacije nakon 2. svj. rata
Prvi vrbnički bervijar (13./14. st., Vrbnik)o najstariji cjeloviti hrvatski glagoljični pisani brevijar
Vatikanski Misal Illirico 4 (14. st.)o najstariji cjeloviti hrvatski glagoljični pisani misal
Hrvatski ćrilirični tekstovi Povaljski prag (oko 1184. .g, Povlja na Braču)
o najstariji hrvatski ćirilični natpis
o mjesto čuvanja: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
Povaljska listina (prijepis iz 1250. g., Povlja na Braču)o najstarija hrvatska ćirilična isprava
o jezik: hrvatskostaroslavenski
o mjesto čuvanja: Pučišća na Braču, Župni ured
Poljički statut (prijepis iz 15./16. st., Poljica)o najstariji hrvatski ćirilični statut
o narječje: čakavsko-štokavsko
o mjesto čuvanja: Zagreb, Arhiv HAZU
Hrvatski latinični tekstovio Red i zakon sestara dominikanki u Zadru (1345. g., Zadar)
o najstariji sačuvani datirani latinični tekst na hrvatskom jeziku
o mjesto čuvanja: Zagreb, Samostan franjevaca trećoredaca na Ksaveru
o Šibenska molitva (14.st.)
o najstariji hrvatski latinični pjesnički tekst
o narječje: čakavsko
o mjesto čuvanja: Šibenik, Samostan svetog Frane
o Korčulanski lekcionar (14.st.)
o jedan od najstarijih hrvatskih latiničnih tekstova
o mjesto čuvanja: Beč, Österreichische Nationalbibliothek
o Cantilena pro sabatho (14. st.)
o jedan od najstarijih hrvatskih latiničnih tekstova
o Laszlo Hadrović pronašao
o mjesto čuvanja: Nacionalna knjižnica Széchényi, Budimpešta
o Žića svetih otaca (kraj 15. st., Rab)
o jedan od najstarijih hrvatskih latiničnih tekstova
o mjesto čuvanja: Zagreb, Arhiv HAZU
o Prvi vatikanski hrvatski molitvenik (o. 1400. g.)
o najstariji spomenik dubrovačke književnosti na hrvatskom jeziku
TISKARSTVO U HRVATSKOJ
hrvatske inkunabule (knjige tiskane do 1500. godine à 9 knjiga)o 6 glagoljičnih
o 3 latinične
o nijedna ćrilična
Glagoljične inkunabule1) Misal po zakonu rimskog dvora (22.2.1483. g., mjesto tiska nepoznato)2) Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491. g., mjesto tiska Kosinj?)3) Ispovid (1492. g., mjesto tiska nepoznato)4) Baromićev brevijar (1493. g., mjesto tiska Venecija – sigurno)5) Senjski misal (1494. g., mjesto tiska Senj)6) Spovid općena (1496. g., mjesto tiska Senj)
o jedina hrvatska neliturgijska tiskana glagoljična inkunabula
Latinične inkunabule1) Molitvenik (o. 1490. g., mjesto tiska nepoznato, pripada dubrovačkom jezičnom
tipu)2) Oficij (o. 1490. g., mjesto tiska nepoznato)3) Lekcionar Bernardina Splićanina (1495. g., mjesto tiska Venecija)
o najstarija darirana tiskana latinska inkunabula
zanimljivosti:o Nikola Modruški: Posmrtni govor kardinalu Petru Riariju (1474. g., Rim)
prva tiskana knjiga hrvatskog autorao Juraj Šižgorić: Elegarium et carminum libri tres (1477. g., Venecija)
prva tiskana pjesnička zbirka hrvatskog autora Senjska glagoljaška tiskara
o djelovala je od 1494. g. do 1508. g.
o objavila je 7 naslova (od toga 2 inkunabule):
1) Senjski misal (1494. g.)2) Spovid općena (1496. g.)3) Naručnik plebanušev (1507. g.)4) Meštrija od dobra umrtija (1507. ili 1508. g.)5) Tranzit svetoga Jerolima (1508. g.)6) Mirakuli slavne deve Marije (1508. g.)7) Senjski korizmenjak (1508. g.)
o Blaž Baromić – voditelj senjske glagoljaške tiskare
o Grgur Senjanin – tiskar
o Jakov Blažiolović, Silvestar Bedričić, Pero Jakovčić – prevoditelji
Riječka glagoljaška tiskarao djelovala je od 1530. do 1531. g.
o objavila je 6 naslova:
1) Psaltir (1530. g.) – početnica, molitve2) Oficij rimski (1530. g.) – molitvenik3) Misal hrvacki (1531. g.) – najopsežnije djelo otisnuto u riječkoj tiskari
4) Knjižice Krsta (1531. g.) – ritual5) Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov (1531. g.) – povijesno djelo 6) Od bitija redovničkoga knjižice (1531. g.)
o posljednje Kožičićevo djelo; govori o tome kakav redovnik treba biti
o modruški biskup Šimun Kožičić Benja – voditelj riječke glagoljaške tisakre
o nastojao je popraviti jezik hrvatskih glagoljaških knjiga (predgovor djelu Knjižice od
žitja rimskih arhijerejov i cesarov, tzv. Pismo Tomi Nigru, trogirskom biskupu) tiskarstvo u Veneciji (glagoljaške knjige)
1) Bukvar (1527. g.) – najstarija hrvatska glagoljična početnica2) Misal Pavla Modrušanina (1528. g.) 3) Brozićev brevijar (1561. g.) – završila hrvatska redakcija staroslavenskog
ćirilične tiskane knjigeo Dubrovački molitvenik (1512. g., Venecija)
o Petnaest molitava svete Brigite (1512. g., Venecija)
najstarije hrvatske ćirilične knjige jezik: štokavskoijekavski dubrovačkog kraja
tiskarstvo u središnjoj Hrvatskojo putujuća tiskara Ivana Manlijusa u Nedelišću i Varaždinu
o Ivan Pergošić: Decretum (Nedelišće, 1574. g.)
najstarija kajakavska tiskana knjigao Antun Vramec: Kronika (1578. g., Ljubljana)
Postilla (1586. g., Varaždin)
HRVATSKA PROTESTANTSKA TISKARA mjesto tiskanja:
o Urach kod Tübingena
o Regensburg (samo jedna knjiga iz 1568. g.)
tiskara Hansa Ungnada razdoblje tiskanja: od 1561. do 1565. g. 28 tiskanih knjiga: 14 glagoljični knjiga
8 ćiriličnih knjiga6 latiničnih knjiga
najznačajnije djelo: Prvi del Novoga testamenta (1562. g.)Drugi del Novoga teštamenta (1563. g.)
preveli Bibliju na jezik protestantizma (u 16. st.) priređivači : Antun Dalmatin
Stipan Konzul Istranin namjera - prevesti Sveto pismo na jezik prihvatljiv čakavcima, štokavcima i kajkavcima jezik (hibridni): čakavski s elementima štokavskog, crkvenoslavenskog i slovenskog jezika
ostala djela: 1) Razgovaranje meju papistu i jednim luteranom (1555. g.) – polemika
o prva hrvatska protestantska knjiga
2) Tabla za dicu (1561. g.) – početnica3) Postilla (1562. g.) – propovijedi 4) Proroci (1564. g.) – Starozavjetna knjiga
ISTOČNOSLAVENIZACIJA HRVATSKIH LITURGIJSKIH TISKANIH KNJIGA 17. i 18. stoljeće provoditelji : Rafael Levaković
Matej KaramanMatej SovićIvan Paštrić
Misal rimskij (1631. g., Rim)o priredio Rafael Levaković
o početak istočnoslavenizacije hrvatskoglagoljaških tekstova
uvedene ukrajinske i bjeloruske jezične crte Rim želi da se za sve katoličke Slavene oblikuje zajednički slavenski liturgijski jezik
ČAKAVSKI KNJIŽEVNI JEZIK 16. stoljeće – procvat i vrhunac čakavštine svi dubrovački pisci imaju dosta čakavizama splitski krug à Marko Marulić: Judita (1521.) – splitska čakavština hvarski krug à Hektorović, Benetović, Lucić zadarski krug à Zoranić, Karnarutić, Baraković sredinom 18. stoljeća – čakavština nestaje iz književnosti
ŠTOKAVSKI KNJIŽEVNI JEZIKA) Dubrovnik i okolica
o Arnold von Harff (Nijemac, 25 godina) – hodočasti u Palestinu i svraća u Dubrovnik
gdje traži smještaj i ostaje u Dubrovniku (1496. – 1499. g.) u Dubrovniku zapisuje riječi koje čuje njemačkom grafijom: muž, žena, šćipati,
čovjek, drijevo, svića, ovdi (ukupno 56 riječi) ikavizam izumire i zamjenjuje ga ijekavizam
o 16. stoljeće – pojava južne ijekavske štokavštine u dubrovačkim književnim
tekstovima pojava Ranjinina zbornika: Šiško Menčetić, Džore Držić ostali: Marin Držić, Mavro Vetranović, Dinko Ranjina, Dominko Zlatarić
o 17. stoljeće – vrhunac dubrovačke književnosti
autori: Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Ivan Bunić Vučićo pitanje starog dubrovačkog jezika – dvije teorije:
čakavski, naknadno štokaviziran štokavski s dosta čakavskih elemenata
B) Bosna
o 17. stoljeće – djeluje u književnosti protureformacije
bosanski pisci svoj jezik zovu: slovinski, ilirički, bosanski, rjeđe hrvatski najpopularniji bosanski pisac puna dva stoljeća: Matija Divković Divković piše staroštokavskim, istočnobosanskim dijalektom, ijekavsko-
ikavskim govorom jekavsko-ikavski pišu: Pavao Posilović, Ivan Bandulavić, Stjepan Matijević,
Ivan Ančić franjevci – ključna uloga u formiranju standardnog jezika franjevačka pisana praksa – zajednička dalmatinsko-bosansko-slavonska
o 18. stoljeće – u djelima bosansko-hercegovačkih pisaca prevladao je ikavski
štokavski govor, što je već bio književnim jezikom srednje Dalmacije (Grabovac, Kačić) i Slavonije (Kanižlić, Relković)
C) Dalmacijao Grabovac, Kačić – obraćaju se običnom puku, kome mora biti blizak taj jezik
o Dubrovčani – obraćaju se obrazovanim ljudima
o Filip Grabovac: Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (1747.
g.)m izravno se obraća selu
o Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovinskog (1756. g.)
prvi „narodni brevijar“ najutjecajnija knjiga 18. stoljeća u oblikovanju hrvatskog jezičnog standarda najizdavanija knjiga stare hrvatske književnosti
D) Slavonija o uzimaju kao jezičnu osnovicu slavonske govore, ali imaju uzore u izgrađenom
dubrovačkom i bosanskom književnom jeziku o Antun Kanižlić: Kamen pravi smutnje velike (1780. g.) - uzoran jezik i stil
E) Dodatako Ivan Bandulavić: Pištole i evanđelja (1613. g.)
štokavska ikavica; za one krajeve gdje se nije glagoljaloo Bartol Kašić: Ritual rimski (1640. g.)
bosanska štokavština, za iste krajeveo u liturgiji i u propovijedanju – proširio se štokavski kao opći jezik Hrvata
KAJKAVSKI KNJIŽEVNI JEZIK 16. stoljeće – početak kajkavske književnosti
o temelji - srednji vijek (Petrisov zbornik, Kolunićev zbornik, Vinodolski zbornik,
Tkonski zbornik) o tiskane knjige:
Pergošić: Decretum (1574. g.) Vramec: Kronika (1578. g.); Postilla (1586. g.)
o kajkavski tekstovi – nisu odraz govora nego urbane kajkavštine
o Vramec – unosi čakavske, štokavske i slavenske jezične crte
17. stoljeće – Nikola Krajačević, Juraj Habdelić, Boltižar Milovec
o Habdelić – u svoj rječnik unosi riječi zagorske (sjeverozapadne kajkavštine),
majdačke (majdak = osoba iz okolice Jastrebarskog, jugozapadna kajkavština), solarske (čakavština), tukavske (tuka = tu - s naveskom ka, što)
o tremini:
slovenski = kajkavski kranjski = slovenski horvatski = čakavski (kasnije kajkavski, od 19. stoljeća)
18. stoljeće – Franjo Sušnik, Andrija Jambrešić, Juraj Mulih, Štefan Fučeko Juraj Mulih – prvi kajkavac koji piše knjige „slavonskom štokavštinom“
predviđa štokavski kao temelj standardnog jezika
HIBRIDNI KNJIŽEVNI JEZIK hibridnim jezikom pišu:
o popovi glagoljaši (Petrisov zbornik i dr.)
o hrvatski protestanti: S. K. Istanin, A. Dalmatin, J. Cvečić
pišu tronarječno jezik zovu: općeni, sadašnji, razumni hrvatski jezik žele zajednički književni jezik za sve Hrvate, a tek onda za druge narode drugi predstavnici:
o Nikola Dešić, Franjo Glavinić, Pavao Ritter Vitezović, Juraj Zrinski, Juraj
Križanić tronarječnost potiču:
o Petar Zrinski, Katarina-Ana Frankopan Zrinska, Fran Krsto Frankopan
važni leksikograf – Ivan Belostenec: Gazophylacium (nastao prije 1675. g., tiskan 1740. g.)
o djeluje na Zrinskoga da stvori književni jezik na tronarječnoj osnovici
drugi leksikograf – Pavao Ritter Vitezović: Lexicon latino-illyricum (rukopis, 1698.-1708. g.)
hibridni književni jezik – traje od 15. stoljeća do početka 18. stoljeća; namjerno, svjesno oblikovan
jezik ozaljskoga kruga – termin profesora Josipa Vončine
POVIJEST HRVATSKIH GRAMATIKA Sanda Ham (2006.g.): Povijest hrvatskih gramatika stare hrvatske gramatike: 1604. - 1836. prva gramatika hrvatskog jezika: Kašićeva (1604.) druga gramatika hrvatskog jezika: Della Bellina (1728.) 1604. - 1728. - gramatike stranih jezika pisane na hrvatskom jeziku 1728. - 1836. - 17 gramatika hrvatskog jezika
o 33 izdanja: 9 kajkavskih, 24 štokavskih
1) Jakov Mikalja: Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za naučiti latinski jezik (Loreto, 1649.)
o prva gramatika talijanskog jezika pisana hrvatskim jezikom
o dio rječnika Blago jezika slovinskoga
o jekavsko-ikavska štokavica sa čakavskim elementima
o Mikalja - profesor dubrovačke isusovačke gimnazije
2) Juraj Križanić: Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku (Tobolsk, 1665.)o općeslavenska gramatika s primjerima iz svih slavenskih jezika
o hrvatski jezik (rekonstrukcija) - na nj se upozorava
o Milan Moguš - rekonstruirao hrvatsku gramatiku (1985.)
o jezik ozaljskoga kruga (čakavsko-kajkavsko-štokavski)
3) Tomo Babić: Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accomodata (Venecija, 1712.)
o gramatika latinskog jezika pisana hrvatskim jezikom
o ikavsko-jekavska štokavica
o namijenjena onima koji samo poznaju hrvatski jezik
o tumači temeljne gramatične pojmove u obliku dijaloga između učitelja i učenika
4) Lovro Šitović Ljubušak: Grammatica latino-illyrica (Venecija, 1713.)o gramatika latinskog jezika pisana hrvatskim jezikom
o ikavsko-jekavska štokavština
1. dio: deklinacije i konjugacije2. dio: sintaksa za početnike3. dio: sintaksa za napredne
o stvara hrvatske termine:
padež à kaž N à imenujući G à porađajući D à dajući A à osvađući V à zovući ablativ à odnosujući
Zajednička obilježja starih gramatika pisane latinskim, talijanskim ili njemačkim jezikom + dvojezične (+ hrvatski) Starčevićeva gramatika (1812.) - prva jednojezična hrvatska gramatika potpuni jezični priručnici - sadrže i slovopis, razgovore, pojmovne rječnike jekavko-ikavske ili ikavsko-jekavske 3 naglaska (akut, gravis, cikumfleks) - Starčevićeva gramatika prva opisuje 4 naglaska razdioba imenica prema nastavcima u G jd. (latinski model) nejednak broj padeža u jd. i mn. - Brlićeva gramatika (1833.) - prva ima 7 padeža u oba
broja množinski padeži - nesinkretizirani nastavci normiranje ablativa - osim Starčevićeve i Brlićeve gramatike
nerazlikovanje određenih i neodređenih pridjeva - osim Brlićeve gramatike normiranje konjuktiva, optativa i potencijala (latinski model) nebilježenje dvojine
PREGLED GRAMATIKA1) Bartol Kašić: Institutionum linguae Illyricae libri duo (Rim, 1604.)
o prijevod: Osnove (pravila) ilirskog jezika u dvije knjige
o prva gramatika hrvatskog jezika (pisana na latinskom jeziku)
o nastala poticajem isusovačkog reda
o služila misionarima koji dolaze u današnju jugoistočnu Europu
o štokavsko-čakavski ikavski književni jezik
o gramatička pravila hrvatskog jezika prema latinskom modelu
o sastoji se od dvije knjige:
1. knjiga: glasovi, slova, naglasci, slog i riječ, član, dijalekt, rečenica i ime, sklonidba imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva
2. knjiga: glagoli, prijedlozi, veznici, uzvici, kratka sintaksao 3 naglaska:
ošti ili akut teški ili gravis zavinuti ili cirkumfleks
o 7 padeža u jednini (NG DAVAI), 8 padeža u množini (NG DAVAIL)
o imenice - tri vrste prema nastavcima G jednine (tu tradiciju prekidaju vukovske
gramatike od 1899. do 1979. razlikujući imenice prema rodu)2) Ardelio Della Bella: Istruzioni grammaticali della lingua illirica (Venecija, 1728.)
o prijevod: Gramatičke pouke o ilirskome jeziku
o dio rječnika: Dizionario italiano, latino, illirico
o jekavska štokavština (Dubrovnik, Bosna, čakavski elementi)
o pisana talijanskim jezikom namijenjena misionarima u učenju hrvatskog jezika
o slovopis, naglasak, sklonidba, sprezanje, nepromjenjive riječi, sintaksa
o u svemu slijedi Kašića
o talijanski isusovci (veći dio života proveo u Splitu i Dubrovniku)
3) Blaž Tadijanović: Svašta po malo iliti kratko složenje imenah i ričih u ilirski i njemački jezik (Magdeburg, 1761.)
o prva slavonska gramatika hrvatskog jezika
o namijenjena Slavoncima u pruskome zarobljeništvu (sedmogodišnji rat 1756.-1763.)
u učenju njemačkog jezika, ali i učenju hrvatskog jezikao slavonska ikavska (posavska) štokavština
o sadrži malu hrvatsku i njemačku gramatiku i hrvatsko-njemački rječnik
o 1. dio - promjenjive riječi
o 2. dio - konverzacijske vježbe
4) Matija Antun Relković: Nova slavonska i nimačka gramatika (Zagreb, 1767.)o namijenjena Slavoncima u učenju njemačkog i Nijemcima u učenju hrvatskog
(slavonskog)o opsežna gramatika (grafija, glasovi, morfologija, sintaksa, tematski hrvatsko-
njemački rječnik, dvadeset razgovora na "slavonskom" i njemačkom jeziku)o dobre strane: neka grafijska rješenja, opis kategorije živosti, morfologija imenica,
uporaba zamjenica, naglasci4) Marijan Lanosović: Neue Einleitung zur slavonischen Sprache (Osijek, 1778.)
o prijevod: Novi uvod u slavonski jezik
o namjenjena Nijemcima u učenju hrvatskoga
o zanimljivi fonemski parovi (berem – perem, biće – piće...)
5) Josip Jurin: Grammatica Illyricae juventuti latino-italoque sermone instruendae accomodata. Slovkinja slavnoj slovinskoj mladosti dijačkim, iliričkim i talijanskim izgovorom napravljena. (Venecija, 1793.)
o tri dijela:
prvi dio: latinska gramatika pisana hrvatskim jezikom drugi dio: trojezični latinsko-talijansko-hrvatski rječnik i trojezični pojmovni
rječnik treći dio: hrvatska gramatika na talijanskom jeziku Osservazioni sopra i casi
nomi, pronomi, preposizioni della lingua illirica, detta slavao načelno štokavsko – ikavska gramatika, ali s jekavizmima
o veliki utjecaj Della Belline gramatike
6) Josip Voltić: Grammatica Illirica (Beč, 1803.)o u okviru rječnika trojezičnog hrvatsko-talijansko-njemačkog: "Ričoslovnika"
o gramatika à kratka, samo morfologija i sintaksa, nije izvorna
7) Franjo Marija Appendini: Grammatica della lingua Illirica (Dubrovnik, 1808.)o druga gramatika koju je napisao nehrvat – Talijan, dubrovački profesor
o služila strancima za učenje hrvatskog jezika (pisana talijanskim jezikom, a hrvatski je
jezik u kontrastivnom odnosu prema talijanskom jeziku)o naredba guvernera ilirskih provincija Marmonta: u osnovnoj školi nastava na
hrvatskom jeziku, u srednjim školama nastava na francuskom ili talijanskom jezikuo gramatika za primorski dio Hrvatske
8) Šime Starčević: Nova ričoslovica ilirička (Trst, 1812.) Nova ričoslovica iliričko-franceska (Trst, 1812.)
o prva gramatika hrvatskog jezika pisana isključivo hrvatskim jezikom
o jezik: ikavska štokavica
o razlika u odnosu na ranije gramatike – polemične naravi
o stvara hrvatsko nazivlje:
padanje – padež prigibanje – imenska vrsta ime samostavno – imenica ime pridavno – pridjev
zaime – zamjenica brojorič – broj vrimenorič – glagol priričak – prilog pridstavak – prijedlog veznik – veznik međumetak – uzvik
o gramatika za kontinentalni dio Hrvatske
9) Ignjat Alojzije Brlić: Grammatik der illyrschen Sprache (Ofen, 1833.)o prva gramatika sa istim brojem padeža u jednini i množini
o prva gramatika morfološki se razlikuje sklonidba određenih i neodređenih oblika
pridjevao vukovski uzor: L (sedmi padež) i I (šesti padež)
KAJKAVSKE GRAMATIKE1) Antun Rajsp: Nemska gramatika oder Anfangsgrunde... (Beč, 1772.)2) Ivan Vitković: Grunde der kroatischen Sprache zum Nutzen der deutschen Jugend
verfasst (Zagreb, 1779.), rukopis?3) Ignacij Szentmartony: Einleintung zur kroatischen Sprachlehre für Deutsche
(Varaždin, 1783.) ostali kajkavski autori: Franz Kornig (1790.), Josip Ernest Matijević (1810.), Josip
Đurkovečki (1826.), Ignaz Kristijanović (1837.)
POVIJEST HRVATSKIH RJEČNIKA 1) Pietro Lupis Valentiano: Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca
(Ancona, 1527.)o prvi hrvatski tiskani rječnik , ali nesamostalan; tiskan u okviru druge knjige
o talijansko-hrvatski rječnik i hrvatsko-talijanski rječnik
o više talijansko-hrvatski konverzacijski priručnik, nego rječnik
o mali rječnik (sadrži 196 natuknica i 328 riječi)
o namijenjen talijanskim trgovcima koji su poslovno dolazili na našu obalu (pomorski
promet Ancona-Senj) hrvatsko leksičko blago javlja se još u višejezičnim tiskanim rječnicima:
1) češki: Sigismund Gelenius (Prag, 1537.) Matouš Benešovski (Prag, 1587.)
2) hrvatski aneksni rječnici: Bartol Đurđević (Antwerpen, 1544.) Ivan Perušić (Nedelišće, 1574.) Šime Budinić (Rim, 1582.) Juraj Dalmatin (Wittenberg, 1584.)
3) njemački: Jeronim Megiser (Graz, 1592.)
2) Faust Vrančić: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Venecija, 1595,)
o prijevod: „Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskog, talijanskog,
njemačkog, hrvatskog, i mađarskog“o prvi naš samostalno tiskani rječnik
o latinsko -talijansko-njemačko-hrvatsko-mađarski rječnik
o ima 5 stupaca; sadrži 5800 hrv. riječi (većina čakavizama, ali ima i štokavizama)
o Vrančić je prvo izrađivao latinsko-talijansko-njemački rječnik, zatim hrvatsko-
mađarski rječnik onda ih spojio u jednu cjelinuo rječnik sadrži popis riječi što su ih Mađari usvojili od Hrvata (prvi sustavniji pokušaj
etimološkog razmatranja leksičkog blaga)o građa: čakavska, ali i štokavska, samo djelomice kajkavska
o Vrančić se bavio i fizikom (izumio je padobran)o
3) Petr Loderecker: Dictionarium septem diversarum linguarum, videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice, Polonice, Germanice et Ungarice (Prag, 1605.)
o 2 dijela:
1. dio: sedmojezični rječnik s latinskim kao polaznim jezikom (latinsko-talijansko-hrvatsko- češko-poljsko-njemačko-mađarski rječnik)
2. dio: šest obratnih dvojezičnih rječnika u kojima su polazni jezici talijanski, hrvatski, češki, poljski, njemački i mađarski jezik, a latinski je drugi jezik
hrvatsko - latinski rječnik (ima 60 str.) nesamostalno leksikografsko djelo prvi rječnik s hrvatskim kao polazišnim jezikom, ali je nesamostalan obično se to prvenstveno veže uz Mikaljin rječnik
o Loderecker je bio benediktinac, Čeh
4) Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga (Loreto, 1649.; Ancona, 1651.)
o donosi štokavske i čakavske riječi
o rječniku dodana gramatika
o jezični priručnik katoličkim misionarima
o djelovao je kao „ilirski“ misionar u Loretu
o rječnik dovršava u Anconi
o prvi samostalni rječnik s hrvatskom natukničkom stranom
o hrvatsko -talijansko-latinski rječnik
o 25 000 hrvatskih natuknica
o sadrži prikaz pravopisa na latinsko i hrvatskom jeziku i gramatiku talijanskog jezika
(pisana na hrvatskom jeziku)5) Juraj Habdelić: Dictionar ili reči slovenske (Graz, 1670.)
o školski rječnik namijenjen učenicima
o prvi hrvatski kajkavski rječnik (slovenski = hrvatski kajkavski književni jezik)
o hrvatsko -latinski rječnik
o 10 000 natuknica
o đaci uče latinski prevodeći s hrvatskog jezika
o unosio čakavske i štokavske riječi
o drži da su male razlike među hrvatskim narječjima (lehko - lahko, osem - osam...)
o naveo samo dvije bitne razlike: jat i poluglas
6) Ardelio Della Bella: Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728.)o jedan od najboljih hrvatskih stranih rječnika
o talijansko -latinsko-hrvatski rječnik
o građa od dubrovačkih i dalmatinskih pisaca (pretežito dubrovačkih)
o donosi štokavske (jekavske), ali i čakavske riječi
o donosi riječi iz živih govora
o više od 30 000 talijanskih natuknica, u indeksu oko 18 000 riječi
o velik Della Bellin prinos u stvaranju hrvatskog pravnog, matematičkog i fizikalnog
nazivljao skupio ili izumio mnoštvo bogoslovnih termina
o dobra strana rječnika: rječničkim blagom starih čakavskih pisaca može se obogatiti i
književni jezik građen na jekavsko-štokavskoj narječnoj osnovici7) Ivan Belostenec: Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium
o latinsko-hrvatski dio
Gazophylacium Illyrico-Latinum (Zagreb, 1740.)o hrvatsko-latinski dio
o Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi
o veliki latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski rječnik
o rječnik hibridnoga književnog jezika
o uporaba kontaktnih sinonima
o rukopis ležao u pavlinskom samostanu u Lepoglavi punih 65 godina
o 2000 str. velikog formata
o latinskih riječi više od 40 000, a hrvatskih još više
o rukopis za tisak priredili pavlini Matija Mužar i Jerolim Orlović (ne zna se
pouzdano što su rječniku dodali)o najviše vremena proveo u samostanu Svetice nedaleko od Ozlja (prihvatio nacrt o
hibridnom književnom jeziku)o natuknički slog čine kajkavske riječi
o građa iz južne Hrvatske i Slavonije
o potaknuo stvaranje stručnih terminologija:
scientia – umenje, znanost, znanje philologia - ljubav govorenja, ali nauka ius - pravda, zakon, pravica geometria - kopnomerje, meštrija zemlje merenja medicina - vračtvo, znanost vračtva theologia - bogoslovstvo, znanost Božjeh stvarih i Sv. Pisma
philosophia - ljubav mudrosti, mudroznanost8) Andrija Jambrešić-Franjo Sušnik: Lexicon latinum interpretatione Illyrica,
Germanica et Hungarica locuples (Zagreb, 1742.)o započeo Jambrešić, završio Sušnik
o latinsko -hrvatsko-njemačko-mađarski rječnik
o hrvatski (kajkavski) rječnički fond; unose i štokavske i čakavske riječi
o mnogo sinonima
o osnovna zamisao: leksikografska obrada jezika naroda koji tada žive u istoj državnoj
zajednici (hrvatski, njemački, mađarski)o prikaz razlika među narječjima potpuniji i u odnosu na tradiciju
refleks jata: vera, vira, viera (razlika u odnosu na Belostenca i Della Bellu)9) Joakim Stulli: Lexicon Latino-Italico-Illyricum (Budim, 1801.)
Rječosložje ilirsko (slovinsko)-italiansko-latinsko (Dubrovnik, 1806.) Vocabulario Italiano-Illirico-Latino (Dubrovnik, 1810.)
o najopsežnije djelo starije hrvatske leksikografije i jedno od najopsežnijih djela u
ukupnoj leksikografskoj tradicijio svaki dio objavljen u 2 knjige
o drugi dio (Rječosložje) sadrži 80 000 riječi, fraza i uzrečica
o građa: prevladavaju pisci iz Dubrovnika
o prevladavaju štokavske riječi, ali ima i kajkavskih i čakavskih
o držao da postoji 1 slavenski jezik
o unosi češke, poljske, slovenske, staroslavenske, ruske i rusko-slavenske riječi
10) Josip Voltić: Ričoslovnik (vocabolario-Wöterbuch) iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika s jednom pritpostavljenom gramatikom ili pismenostvom (Beč, 1803.)
o rječnik sastavio za potrebe baruna Franje Marije Stefano-Carnee
o hrvatsko -njemačko-talijanski rječnik
o građa: iz svih naših narječja
o riječi donosi u 3 oblika (lik, lek, ljek)
o donosi samo glavna značenja riječi
11) Ivan Mažuranić-Jakov Užarević: Deutsch-illirisches Wörterbuch (Zagreb, 1842.)o prijevod: „Njemačko-ilirski slovar“
o njemačko -hrvatski rječnik
o prvi moderni, znalački sastavljen i opsežan rječnik hrvatskog jezika 19. st.
o rječnik namijenjen Nijemcima, ali i Hrvatima
o Mažuranić unosi riječi iz čakavskog govora (sablast, spužva, razizemlje)
o tvorba kovanica po uzoru iz neslavenskih jezika (crvolik, dalekovid, grboslovlje,
izliku, kišobran, lutkar, mjenica, opaska, pilana, sitnozor, sladoled)
RUKOPISNI RJEČNICI
1) Nicolo Roccabonella: Liber de Simplicibus (Zadar, 14.- 15. st.)o prijevod: „Knjiga o jednostavnostima tj. ljekovitim biljkama“
o prvi hrvatski rukopisni, višejezični, terminološki i slikovni rječnik
o latinsko -grčko-arapsko-njemačko-hrvatski imenik bilja
o od 458 naziva biljaka, 369 ( 80 % ) ima hrv. inačica (330 hrvatskih termina)
2) Arnold von Harff (kraj 15. st., objavljen tek u 18. st.)o putopis u Svetu zemlju
o na putu do Izraela prolazio kroz Dubrovnik i zabilježio 56 hrvatskih riječi, povezanih
u sintagme i rečenice3) Bartol Kašić: Hrvatsko-talijanski rječnik (1599.)
o pronašao ga Vladimir Horvat u knjižnici Male braće u Dubrovniku (anonimni rukopis
194), rekonstruirao, transliterirao i transkribirao i objavio 1999. u Kršćanskoj sadašnjosti
o sadrži hrvatsko-latinski konverzacijski priručnik iz 1595.
o najstariji rukopisni rječnik u kojem je hrvatski polazišni jezik
o dopune za učenje hrvatskog jezika uz svoju gramatiku
o poslužilo u izradi Mikaljina rječnika
o objavljen
4) Nepoznati autot: Talijansko-hrvatski rječnik (1606.)o čuva se u knjižnici Bodleiana u Oxfordu
5) fra Ljudevit Lalić: Blago jezika slovinskog ili slovnik (kraj 17. st.)o rukopis se čuva u knjižnici franjevačkoga samostana u Omišu
o pronašao ga je fra Andrija Nikić (1999.)
o latinsko -talijansko-hrvatski rječnik (raspored obrnuti od Mikaljina)
6) Ivan Tanzlinger Zanotti: Rječnik bez naslovnice (1699.)o talijansko -hrvatsko-latinski rječnik
o govor sjeverne Dalmacije, dalmatinski, štokavski i čakavski pisci
o stariji rječnici, ali i kajkavski rječnik
o zastupa trojezičnu (hibridni jezik; trag protestantskih pisaca) koncepciju hrvatskog
standardnog jezika o nije objavljen
7) Pavao Ritter Vitezović: Lexicon Latino-Illyricum (1700.-1709.)o sastoji se od dva dijela:
hrvatsko-latinski rječnik à izgubljen latinsko -hrvatski rječnik à objavljen 2000. g.
o unosio sva tri narječja
o hrvatski jezik valja očistiti od suvišnih stranih riječi
o hrvatske riječi bilježe se jednografemskim slovopisom (odlučno djeluje na Gajevu
konačnu reformu latinice iz 1835.)8) Adam Patačić: Dictionarium latino-illyriucm et germanicum (1772.-1779.)
o priručnici, leksikon školskoj mladeži
o latinsko -hrvatsko-njemački rječnik
o pisan kajkavskim narječjem zagrebačke sredine
o uzimao i štokavske riječi
o enciklopedijski rječnik (pojmovi o Bogu i čovjeku, politički, vojni i književni
pojmovi, gospodarstvo i tehnika)o zanimljiv u oblikovanju kajkavskog nazivlja
o nije objavljen
9) Josip Jurin: Calepinus trium linguarum (1765.-1773.)o sastoji se od dva dijela:
latinsko -hrvatsko-talijanski rječnik talijansko -latinsko-hrvatski rječnik
o autor uzima riječi iz govora Šibenika i okolice (osnova je štokavsko-čakavski ikavski
govor) o nije objavljen
10) Matija Petar Katančić: Pravoslovnik (Etymologicon Illyricum; prva četvrtina 19. st.)o nedovršeni etimologijski rječnik
o dvoršen do riječi svemoguć
o obrađuje oko 53 000 riječi
o nije objavljen
POVIJEST HRVATSKE LATINIČNE GRAFIJE Tomo Maretić: Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima (Zagreb, 1889.)
o latinica dolazila Hrvatima iz dva smjera:
jug à latinski i talijanski jezik sjever à mađarski jezik
o ć – bilježi se na 22 načina
o š – bilježi se na 22 načina
o č – bilježi se na 18 načina
o ž – bilježi se na 18 načina
o đ – bilježi se na 15 načina
o j – bilježi se na 10 načina
o ļ – bilježi se na 9 načina
Počeci grafijske reforme počeci grafijskog sređivanja: Marulić (1521.) i Hektorović (1568.) Hektorovićevi prijedlozi :
o č à c
o ć à ch, chi
o ļ à gl, gli
o ń à gn, gni
o š à ∫c, sc
o ž à x
odbacivanje udvojenih grafema
1) Šime Budinić: Summa nauka krstjanskoga (Rim, 1583.)o prvi pokušaj reforme latinske grafije primjenom dijakritika
o prvi uvodi nadredne znakove
o podredni znakovi postoje i prije Budinića
o novi znakovi:
č à ç ć à c a ž à kao ʒ i gore ima kao sedmicu bez crtice po sredini
o uzor: češko husitsko pismo
2) Rafael Levaković: Azbukividnjak (Rim, 1629.)
o dodavao dijakritike glagoljičnim i ćiriličnim slovima, kasnije i latiničnim
o predlaže :
c à cz c à ç ć à ch č à c š à ∫c, sc Ž à X ž à sh
3) Rajmundo Džamanjić: Nauk za dobro pisati latinskijem slovima riječi jezika slovinskoga (Venecija, 1639.)
o prvi slovopisni priručnik hrvatskog jezika
o predlaže:
c à z č à c dz à З j à y z à ∫ ć à ch đ à gh ļ à gl ń à gn š à ∫c
o prihvaćena rješenja : č à c, c à z i dr.
o htio je razlikovati duge i kratke slogove
o komplicirana rješenja, nema šireg odjeka
4) Bartol Kašći: Ritual rimski (Rim, 1640.)o predgovor – reforma latinske grafije
o misao – grafemi moraju biti jednozačni
o vokali (slova glasovita) à 1 znak
o konsonanti (slova neglasovita) à 1 znak ili skupina znakova
o uvodi znakove v (u)/ k (c) za foneme v / k
5) Nikola Krajačević: Molitvene knjižice (Požun, 1640.)o predlaže: gy, ly, ny, cs (prema mađarskom)
6) Pavao Ritter Vitezović: Kronika (Zagreb, 1696.)o predlaže:
ly à ļ (sliveno: ljubav) lj à lj (nesliveno: solju) ny à ń (sliveno: njega) nj à nj (nesliveno: kuhinja)
7) Pavao Ritter Vitezović: Plorantis Croatiae saecula duo (1703.)o predgovor : svaki glas mora se bilježiti uvijek istim i jednim znakom
o u predgovoru govori o raspravi De orthographia (izgubljena; nije sačuvana)
o grafiji s dijakriticima o prvi predložio dosljedan mnografemski sistem na bazi dijakritika
o prvi predlaže ista ortografska rješenja za hrvatski sjever i jug
o predlaže :
č à ç ć à ć ļ à Ĩ ń à n s tildom gore ž à ʐ
o Pavao Ritter Vitezović: Lexicon latio-illyricum (rukopis) uvodi:
đ à d (s crtom iznad) dž à g (s kvačicom iznad poput ć) ļ à ľ ń à ń
o „meki“ glasovi imaju apostrof
o „tvrdi“ glasovi imaju podredni znak
8) Andrija Jambrešić: Manductio ad croaticam orthographiam (Zagreb, 1732.)o Predlaže grafiju s dijaktiricima
1. Pravopisna komisija (kraj 18. st.)- Josip 2. predlaže unifikaciju i pojednostavljivanje hrv. grafije- članovi: Mandić (predsj.), Krmpotić, Lanosović (svi Slavonci) + Stulli (jedini iz Du)- Stulli brani dubrovački, Slavonci žele slavonski pravopis – slavonski pobjeđuje
2. Pravopisna komisija (Zadar, 1820.) predsjednik Appendini ukinuti razlike između dalmatinske i dubrovačke grafije prihvaćeno :
o c à c
o č à ç
o ć à ch
o s à s
o š à ∫
o ž à x
Slavonija i grafijska rješenja1) Jerolim Lipovčić: Dušu čuvajuće pohođenje (Pešta, 1750.)
o predlaže:
ć à ch č à cs đ à gj dž à cx š à ss ž à x ļ à lj ń à nj
o Slavonci prihvaćaju Lipovčićevu grafiju
2) Emerik Pavić: Nadodanja glavni događaja Razgovoru ugodnomu (1768.)o složio stihovana pravopisna pravila
o središnje značenje slavonskog pravopisa krajem 18. st.
3) Stjepan Vilov
Dubrovnik početkom 18. st. osniva se Slavenska akademija svrha – bavljenje jezičnim pitanjima
Gajeva grafijska reforma Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja (Budim, 1830)
o odbacuje digrame, uvodi dijakritike
č, dˇ, gˇ, lˇ, ň, š, ž Ljudevit Gaj: Pavopisa, „Danica“ (Zagreb, 1835.)
o č, ž, š, tj', dj', gj', lj', nj' (nema: ć, đ, dž) à j s crticom iznad!!!
o od 1838. se pojavljuje j s točkom
o od 1848. uvodi se u Slovenaca, dobiva ime „gajica“
Đuro Daničić i Akademijin rječnik Daničić à prvi urednik Akademijina rječnika uvodi znakove: đ, g', ļ, ń à g sa crticom iznad!!! usvojen samo grafem đ
Pero Budmani i Akademijin rječnik
Budmani à treći urednik Akademijinog rječnika uvodi znak ʒ za dubrovački dʒ à nije prihvaćeno
Pisanje jata Ignjat A. Brlić: Grammatik der illyrischen Sprache (1833.)
o predlaže za sve reflekse znak y
Vjekoslav Babukić: Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga (1836.)o predlaže za sve reflekse znak ě
Pavopisi 18. stoljeća1) Manuductio ad croaticas dictiones debite scribendas (Zagreb, 1745.)
o pravopis hrvatskog sjevera (kajkavsko narječje)
o predlaže grafiju bez dijakritika
2) Kratki navuk za pravopisanje horvatsko (Budim, 1779.)o pisan hrvatskim i njemačkim jezikom
o namijenje školama sjeverozapadne Hrvatske
o prvi put se javljaju termini : period, samoglasnik, skupglasnik
o na hrvatskom jeziku prva pravopisna kodifikacija kajkavskog književnog jezika
o morfonološki pravopis
3) Antun Mandić: Uputjenje k slavonskomu pravopisanju (Budim, 1779.)o prvi normativni školski pravopis za Slavoniju
o kodifikacija slavonskog pravopisa
4) Napučenje vu horvatsko pravopisanje (Budim, 1780.)o prošireno izdanje Kratkog navuka za pravopisanje horvatsko (iz 1779.)
