POVIJEST INSTITUCIJA I POLITIČKE UPRAVE HRVATSKIH ZEMALJA

Županije u ranom srednjem vijeku

● ŽUPA ­ administrativna jedinica koja funkcionira na krvnom srodstvu između ljudi na području                       

jednog kraja. Župa je prva organizacija Hrvata nakon doseljenja i ona je najniži stupanj                         

organizacije hrvatskog društva u povijesti. Župa je teritorijalno­upravna, sudska i crkvena                   

jedinica. Središte župe bila je utvrda ili grad u kojem je boravio župan (poglavar zajednice).                           

Župa je ime dobivala prema nekom geografskom obilježju. Naziv župa zadržava se do 9. i 10.                             

st. kada se u izvorima spominju županije.

● Tijekom doseljenja Hrvati su bili organizirani prema germanskom ustroju, u ratne družine s                       

hijerarhijskim ustrojem. Hrvati su se organizirali na manjim područjima i s malim brojem ljudi i u                             

ranome srednjem vijeku možemo govoriti o više hrvatskih društava. Imena sela i naselja također                         

se daju prema geografskim i prirodnim nazivima, npr. Jagodnje, Lešane, Hraštane,                   

Kamenjane…

● Tijekom 7. i 8. st. trgovine gotovo da i nema, prometna povezanost je slaba. Povijesni izvori su                               

također oskudni. Možemo utvrditi da nije bilo pritiska izvana pa se hrvatska društva nisu                         

snažnije povezala i organizirala u čvršću zajednicu. Seljak je jedva zadovoljavao svoje potrebe.

● Najvažniji izvor iz toga vremena o upravi i ustrojstvu hrvatskog društva je djelo Konstantina                         

VII. Porfirogeneta De administrando imperio u kojem spominje starce, odnosno župane                   

koji se nalaze na čelu plemenskih udruženja.

● Za razliku od župe, županija je teritorijalno veća i prvi ju puta spominje Konstantin Porfirogenet.                           

Od tada županija se zadržala do danas. Formiranjem hrvatske države mnogobrojne utvrde                     

dobile su upravno značenje, postale su središte vlasti u županijama. Što je prostor bio udaljeniji                           

od hrvatskog vladara broj utvrda bio je veći.

● Trpimirova darovnica iz 852. spominje petoricu župana koji su bili njegovi nasljednici. Trpimir                       

(845.­864.) potvrdio je Mislavovu darovnicu i Splitskoj nadbiskupiji dao crkvu sv. Jurja u                       

Putalju. Darovnica je najstariji sačuvani spomenik hrvatskog prava, pisana je na latinskom                     

jeziku. Original nije sačuvan, već je darovnica poznata iz 5 prijepisa koji su nastali kasnije.

● Muncimirova darovnica iz 892. spominje 9 župana. Muncimir je vladao od 892. do 910.

● Popis 11 županija i 3 banske župe koje navodi Konstantin Porfirogenet odgovaraju                     

Muncimirovom vremenu

● 11 županija: LIVNO, CETINA, IMOTSKI, PLIVA, PESENTA, PRIMORJE, BRIBIR,               

NONA, KNIN, SIDRAGA I NIN

● Konstantin još spominje da Krbavu, Liku i Gacku drži ban čija je sjeverna granica utjecaja                           

rijeka Kupa

● Županije su se organizirale na uzvisinama oko plodnog polja

● Hrvati su naselili prethodno korišten prostor i koristili su kasnoantičke kaštele, ceste, groblja i                         

crkvenu organizaciju. Ceste su bile obični puteljci i uglavnom se nisu očuvale. Za promet koristili                           

su se i riječni tokovi. Vlast vladara u unutrašnjosti bila je neznatna ili nije praktički ni postojala

● Između županijskih središta nalazila su se neobrađena polja i šume koje nitko nije posjedovao i                           

svatko ih je mogao eksploatirati. Tendencija ujedinjavanja i centralizacija hrvatskog prostora                   

javlja se s jačim hrvatskim narodnim vladarima. Granice županija bile su najudaljenija obrađena                       

polja

● Sa županijama stvoren je prvi hrvatski kulturni pejzaž

Županije u kasnom srednjem vijeku

● Bašćanska ploča iz 1100. također spominje župane, npr. župan Desimir iz Krbave

● Nakon stupanja u državnu zajednicu s Mađarima, Arpadovići uspostavljaju novi županijski                   

ustroj na područje Slavonije (između Drave i Gvozda). Županijama je na čelu bio comes.                         

Slavonija više nije bila plemenska zemlja, već je postala kraljevskom. Cijela Slavonija                     

podijeljena je na kraljevske županije. Kralj je dijelio zemlju i tako je započeo proces                         

feudalizacije Slavonije. Feudalci su imali povlasticu da im sudi kralj, a ne županijski sud.                         

Feudalizacija hrvatskog društva došla je sa sjevera i sa zapada.

● Južno od Gvozda počeo je proces izuzimanja županija od kraljevske vlasti zbog udaljenosti i                         

geografskih razloga. Uzdižu se plemenski rodovi, budući hrvatski velikaši koji će vladati                     

samostalno na tom području

● Povjesničarka Nada Klaić tvrdila je da je županijski ustroj organizirao kralj Ladislav na                       

slavenskoj osnovi

● Prve tri županije bile su: Zagrebačka, Gorica i Gora

● U 12. st. središta županija su važna strateška mjesta (geografski položaj, prometno i trgovačko                         

značenje)

● Proces raspadanja kraljevskih županija ­ postupni prelazak u vlast velikaša i Crkve

● gubljenjem (darivanjem) kraljevskih županija kralj je oslabio u odnosu na plemstvo

● kralj svoje posjede dijeli Crkvi, viteškim redovima, plemićima, plemićkim općinama i slobodnim                     

kraljevskim gradovima

● Kralj darivanjem posjeda gubi sudsku vlast, porezna davanja i gradove

● Nasuprot kralju nalaze se plemstvo, Crkva i slobodni kraljevski gradovi

● Primjer Zagreba 20­tih godina 13. st. ­ kraljevi posjedi su malobrojni

                                                                     ­ obitelj Aka ima posjede oko Medvednice

                                                                     ­ Ivanovci posjeduju Vukomeričke gorice

                                                                     ­ posjedi templara i zagrebačkog biskupa

● Kralj je primus inter pares

● Uspoređujući rani i razvijeni srednji vijek možemo reći da županije više nisu skup kraljevih                         

dužnosnika, već su skup privilegiranih ovlašenika

● 13. st. ­ nesigurnost kraljevske vlast

● Andrija II., Bela Iv. i Ludovik I. nastoje osnažiti svoju vlast

● Plemtsvo jača ­ primjer Babonića

● Arpadovići se okreću srednjem i sitnom plemstvu, te stanovnicima slobodnih kraljevskih                   

gradova koji postaju županijska središta

● Stvaraju se staleške skupštine, buduće županijske skupštine

● Ono što je Rimljanima bio forum, Hrvatima su bile županije

● Županijsku skupštinu činilo je sve niže i srednje plemstvo koje je u žuapniji imalo neki posjed.                             

To organizirano plemstvo utjecalo je na sudstvo u svojim županijama

● 14. st. ­ započinje proces ponovnog teritorijalnog definiranja županija (npr. Gorska županija                     

ulazi u sklop Zagrebačke, a Zagorska u sklop Varaždinske županije) ­ takav ustroj ostaje do                           

1848.

● Slavoniju u 15. st. čine samo četiri županije: Zagrebačka, Varaždinska, Križevačka i                     

Virovitička

● Požeška, Vukovska i Srijemska županija bile su pod upravom mačvanske banovine i                     

beogradske kapetanije

● Od 13. do 15. st. u kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije nositelji državne vlasti su crkveni i                             

svjetovni plemići na svojim vlastelinstvima, u županijama, u slobodnim kraljevskim gradovima i                     

u dalmatinskim gradovima

● Južno od Gvozda ­ kraljevska vlast je slaba, gotovo da je i nema. Kralj samo dijeli županijske                               

i banske časti i time automatski slabi svoju vlast

● Jača plemstvo ­ Šubići, Bribirski, Krčki, Kurjakovići…

● Dalmacija ­ razvijaju se gradske komune. Dalmatinski gradovi dobivaju povlastice na temelju                     

rimskih municipija. Imaju zasebno zakonodavstvo, financije, vlastite carine i trgovinsku politiku.                   

Može se reći da su dalmatinski gradovi bili država za sebe

● Kraljevska darivanja i Crkva ­ zagrebački biskup ima 18 posjeda koji su bili toliko veliki da                             

je mogao organizirati 4 županije na cijelom svom posjedu. 1205. čitava Gorska županija                       

darovana je cistercitskoj opatiji. 1269. templari su dobili čitavu Dubičku županiju

● Na svojim velikim posjedima kraljevi su osnivali slobodne kraljevske gradove i varoši što je bila                           

praksa i na Zapadu. Cilj kralja bio je unaprijediti gospodarstvo i ubirati porez sa tog područja.                             

Davajući tim gradovima i varošima razne privilegije, kralj je privlačio strane trgovce i obrtnike.                         

Na tim područjima učvrstile su se nove gradske općine. Takav potez kraljevske vlasti imao je                           

za cilj konkurirati snažnim feudalcima ­ slobodni kraljevski gradovi i varoši bili su snažno                         

uporište kraljevske vlasti

● Drugi zaštitnik kraljevskih gradova bila je Crkva jer je svećenstvo u razvijenom i kasnom                         

srednjem vijeku bilo najobrazovanije stanovništvo. Svećenici su postali dio javne uprave,                   

odnosno dio državne organizacije

● Hrvati i osmanska vlast ­ razdoblje od prvog dodira s Turcima u Vrhbosni 1451. do 1878.                             

(Berlinski kongres)

● Županijski ustroj sveden je na Zagrebačku, Varaždinsku i dio Križevačke županije ­ reliquiae                       

reliquiarum

● 15. st. ­ AKINDŽIJSKI PRODORI

● 16. st. ­ stoljeće osmanskih osvajanja

● Već sredinom 16. st. snaga Osmanskog Carstva je u opadanju

● Hrvati se bore protiv snaga Bosanskog sandžaka

● Odnos žuapnijskog ustroja i osmanskog teritorijalnog ustroja > na osvojenim područjima vlada                     

se iz pograničnih područja, krajišta (vilajeta). Sandžak­beg upravlja preko svojih vojvoda.                   

Prvi put u povijesti županije doživljavaju DISKONTINUITET. Osmanska uprava uređena je                   

po teokratskim načelima što znači da iz duhovne vlasti proizlazi i svjetovna vlast. Osmanska                         

vlast time ima i pokriće za teritorijalna osvajanja. Osmanska uprava uređene je prema vojnim                         

potrebama. Sandžak­beg i kadija (sudac) nositelji su upravnih dužnosti

● Kadiluci ili kaze su najsličnije županijama. Kadiluci ovise o broju muslimana na određenom                       

području i razvijenosti gradova

● Nakon rata za oslobođenje krajem 17. st. Hrvati zahtijevaju da se oslobođeni prostor integrira                         

u civilnu Hrvatsku, a ne u Vojnu krajinu

● 1745. obnovljene su tri slavonske županije: Požeška, Virovitička i Srijemska. One su                     

podvrgnute hrvatskom saboru i hrvatskom banu.

● 18. st. > županije su zasebna tijela ­ kontroliraju zakonitost, čak i kralja i dvor Monarhije, te                               

sabor. Županije su bedem ustavnosti. Županije pružaju otpor jozefinizmu. Uskraćuju                 

poslušnost nekim dekretima Josipa II zbog neustavnosti. Biraju 2 zastupnika za Hrvatski                     

sabor.

● 19. st. > od 1848. trebalo je provesti odluke Hrvatskog sabor nakon revolucije. Propao je                           

feudalizam kojega je trebala zamijeniti moderna građanska uprava. Trebalo je osposobiti                   

činovništvo i upravni aparat. Veliki zadatak bilo je i ukloniti sve prepreke ujedinjenju                       

hrvatskih zemalja

● 5. veljače 1886. ­ Zakon o ustrojstvu županija i uređenju uprave u županijama i                         

kotarima

● Do raspada Monarhije Hrvatsku čine 8 županija: Modruško­riječka (Rijeka), Zagrebačka                 

(Zagreb), Varaždinska (Varaždin), Bjelovarsko­križevačka (Bjelovar), Požeška (Požega),           

Ličko­krbavska (Gospić), Virovitička (Osijek) i Srijemska (Vukovar). Županija se dijelila u                   

kotareve, a kotarevi u općine

● Županijski ustroj ukinut je u Kraljevini SHS Vidovdanskim ustavom 28. lipnja 1921.

● U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj: 22 velike župe

                                                             141 kotar

                                                             18 kotarskih ispostava

                                                             978 općina

                                                             132 grada

● SFRJ ­ nije obnavljan županijski ustroj

● Božičnim ustavom od 22. prosinca 1990. vraćen je županijski ustroj

● Danas članak 133. Ustava Republike Hrvatske govori o županijama

● Zaključak o županijama: Županija, kao oblik teritorijalno­političke izgradnje hrvatske države                 u razvijenijem smislu pojavljuje se u 10. stoljeću, potiskujući župe, najniže oblike udruživanja                       ljudi temeljenog na krvnom srodstvu. Otada do danas, županije su gotovo stalan način                       ustrojavanja državnog života Hrvata, premda se njihov broj i veličina, prava i obveze te način                           upravljanja mijenjao tijekom povijesti. Historiografija sredinom 10. stoljeća na području                 današnje Dalmacije i zapadne Bosne spominje 11 županija: Livno, Cetinu, Imotski, Plivu,                     Pset, Primorje, Bribir, Nonu, Knin, Sidragu i Nin. U iduća dva stoljeća javljaju se na                           područjima današnje Like, Gorskog kotara i primorja: Lička, Krbavska, Modruška i                   Vinodolska županija. U 13. stoljeću u sjevernoj Hrvatskoj postoje Zagrebačka, Varaždinska i                     Križevačka, Virovitička, Gorička i Gorska županija, a u Slavoniji Požeška i Vukovska. Potkraj                       srednjeg vijeka vlast županija slabi, a više njih nestaje dolaskom Turaka. Nakon oslobađanja                       Slavonije i Srijema od Turaka, u 18. stoljeću, ponovno su uspostavljene Virovitička, Požeška                       i Srijemska županija. Vladar je u njima postavljao župana, a ovaj je upravljao                       administrativnim, vojnim i sudskim poslovima na tom području. Potkraj 19. stoljeća, nakon                     sjedinjenja Vojne krajine s civilnom Hrvatskom, nastaje osam županija:               Bjelovarsko­križevačka (Bjelovar), Ličko­krbavska (Gospić), Modruško­riječka       (Ogulin), Požeška, Srijemska (Vukovar), Varaždinska, Virovitička (Osijek) i Zagrebačka.               No, Dalmacija, Istra, kvarnerski otoci, Međimurje i Baranja ostali su pod izravnom upravom                       Beča ili Budimpešte te nisu imali uspostavljene županije. Županije su zadržane isprva i u                         Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ali su ukinute Vidovdanskim ustavom 1921. godine. Za                       Nezavisne Države Hrvatske uspostavljene su 22 velike župe, a Zagreb, kao glavni grad, činio                         je posebnu upravnu jedinicu. U socijalističkoj Jugoslaviji županijski ustroj nije obnavljan, a                     

njegov povratak propisao je "božićni" Ustav Republike Hrvatske iz 1990. Sabor je potkraj                       1992. donio Zakon o područjima županija, gradova i općina. Zakonom je uspostavljen                     ustroj Hrvatske od 20 županija i Gradom Zagrebom sa statusom županije. Novim Zakonom o                         područjima županija, gradova i općina u RH (od 30. siječnja 1997.), status grada dobilo je 47                             općina, 63 naselja staus općine, a 13 općina postalo je naseljima. Tako danas Hrvatska ima                           122 grada i 416 općina. Grad Zagreb, kojemu se ustroj uređuje Zakonom o Gradu Zagrebu,                           postao je posebna jedinstvena teritorijalna i upravna jedinica, odvojena od "zagrebačkog                   prstena" koji je postao zasebna Zagrebačka županija.

Hrvatski sabor● uz hrvatskog bana nositelj državnopravnog suvereniteta Hrvatske kroz 13. st.● uz hrvatskog bana najstariji ustavno­pravna institucija● Nije zasjedao samo dva puta: 1850.­1859. ­ Bachov apsolutizam

                                                          1918.­1942. ­ Kraljevina SHS i Kraljevina Jugoslavija● Početni naziv hrvatskog sabora bio je spravišće ili stanak● latinski nazivi: generalis diacta, generalis congregatio i regni conventus● 925. i 928. sastali su se crkveni sabori● Sabori su od 10. st. narodni zborovi na kojima su se birali i krunili kraljevi, rješavali sporovi,                               

potvrđivale kraljevske odluke, donosile odluke o upravi…● Sabor je sazivao kralj● Ljetopis popa Dukljanina i kronika Andrije Dandola iz 14. st. govore o krunidbi kralja                         

Tomislava 925.● Krunidbeni sabori (Dmitar Zvonimir, postojali su i za vrijeme Arpadovića)● Ladislav se nije okrunio hrvatskom krunom● Koloman se okrunio uz odobrenje svih velikaša i župana na saboru u Biogradu na Moru.                           

Došavši pred Zadar 1105. sazvao je sabor kako bi se riješio status Dalmacije ­ o tome nam                               govori izvor LIBER PECTORUM

● U doba narodnih vladara sabor nema točno određeno ni mjesto ni vrijeme sastanka● Osim kralja, sabor su mogli sazivati i ban i herceg● Staleški sabori ­ javljaju se s pojavom uzdizanja i jačanja velikaša. Počinju preuzimati                       

političko vodstvo u zemlji. Južno od Gvozda taj proces je počeo krajem 12. st. Najjače obitelji                             tada su bili Šubići i Krčki ­ njihova neograničena vlast bila je prepreka manjem plemstvu

● Ludovik I. Anžuvinac (1342.­1382.) ­ nastojao je vratiti i učvrstiti kraljevsku vlast. Nelipići iz                         Cetinske županije su oslabili upravo zbog Ludovika

● Stvara se sitno i srednje plemstvo koje politički nastupa zajedno sa banom koji je bio                           produžena ruka kralju (2. pol. 14. st., južno od Gvozda)

● Sjeverno od Gvozda: slavonsko plemstvo dobilo je povlastice od kralja Andrije II. (Zlatna                       bula iz 1222.) ­ nastaje temelj staleških sabora

● Od kraja 13. st. na području Hrvatske sastaju se dva sabora (1533. se ujedinjuju)● Prvi poznati sabor sjeverno od Gvozda sazvao je ban Matija Čak Trenčinski u Zagrebu                         

1273.● Prvi poznati sabor južno od Gvozda bio je hrvatsko­dalmatinski sabor u selu Podbrižani kod                         

Benkovca sazvan 1351. ­ pitanje vojske i poreza. Ostao nam je sačuvan prvi saborski zapisnik                           (opća skupština ­ lat. congregatio generalis). Odluka (lat. statua, constitionis) ima zakonsku                     valjanost tek kada ju ban potvrdi pečatom

● Nakon Ludovikove smrti 1382. slabi kraljevska središnja vlasti i uzdižu se jake obitelji, vlada                         feudalna anarhija

● 1396. Žigmund Luksemburški saziva sabor u Ninu kojemu je predsjedao Nikola II. Gorjanski..                       Iste godine Žigmund nestaje nakon poraza kod Nikopolja. 1397. saziva sabor u Križevcima                       na kojemu ubija bana Stjepana II. Lackovića i hrvatsko plemstvo zbog pokušaja ustoličenja                       novoga kralja Ladislava Napuljskog, sina ubijenog Karla Dračkog. Ladislava je podržavao i                     splitski herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Ladislav se okrunio 1403. u Zadru

● Upravno središte južno od Gvozda bio je grad Knin (1522. pada u ruke Osmanlija). U njemu                             se nalazila vrhovna sudska vlast ­ Vijeće hrvatskih staraca čija je zadaća bila ispravno tumačiti                           privilegije koje ima hrvatska kraljevina. Kninski biskup prisustvovao je i slavonskom saboru.

● Nakon prodora Osmanlija sabori raspravljaju prvenstveno o obrani zemlje i o izaslanstvima za                       pomoć ­ Bernardin Frankopan, Oratio pro Croatia pred njemačkim državnim saborom u                     Nürnbergu 19. studenog 1522.

● Mjesto sastajanja slavonskog sabora: Zagreb i Križevci● Južno od Gvozda sabori se rijetko održavaju nakon KRBAVSKE BITKE 1493.● 1494. sabor u Bihaću traži pomoć pape Aleksandra VI. Sabor dobiva i diplomatsku funkciju                         

nakon osmanskih prodora● Godinu dana prije MOHAČKE BITKE sabor se sastao čak pet puta● 1526. nakon sabora u Križevcima izostala je pomoć Jagelovića● CETINGRADSKI SABOR ­ sastao se 31. prosinca 1526., a 1. siječnja 1527. za kralja je                           

izabran Ferdinand Habsburški. Cetingradska diploma imala je sedam pečata, a u sredini se                       nalazio pečat sa hrvatskim grbom. Ferdinanda suzastupali Nikola Jurišić, Ivan Katzianer,                   Ivan Pichler i Pavao Oberstain.

● Ferdinand se obvezao: 1.) dati o svom trošku 1000 konjanika i 200 pješaka                                                   2.) na granici Kranjske držati primjeren broj vojnika                                                    3.) opskrbljivati gradove u Krajini                                                    4.) poštivati sva prava i privilegije plemstvu od prije sabora

● Postojala su četiri prijašnja ugovora o habsburškom nasljedstvu hrvatsko­ugarskog prijestolja: ,                   1463., 1492., 1506. i 1514.

● Još 1522. Ferdinand je preuzeo Senjsku kapetaniju, a bio je i kralj Češke i nadvojvoda                           Austrije

● 18. travnja 1528. hrvatsko plemstvo piše Ferdinandu kako su se slobodno pridružili zgarskoj                       kruni i kako su ga slobodno izabrali za kralja

● 1505. na saboru na Rakoškom polju ugarski sabor donio je odluku da na ugarsko­hrvatsko                         prijestolje ne smije stupiti stranac ­ Ivan Zapolja je određen za nasljednika

● Uslijedio je građanski rat koji je potrajao do 1538. kada su Ferdinand i Zapolja sklopili mir u                               Velikom Varadinu. Primirje je sklopljeno 1530. godine. Nakon mira u Velikom Varadinu                     Zapolja je zadržao svoj dio teritorija koji je po njegovoj smrti trebao pripasti Ferdinandu

● 1533. u Zagrebu se sastao sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije pod vodstvom kraljevskog                       komesara Petra Keglevića

● 1535. sabor u Topuskom upozorio je Ferdinanda da se drži svojih obećanja sa Cetingradskog                         sabora i da vrati ispravu kojom je izabran za kralja

● 1537. sabor u Križevcima donosi odluku da će prava Kraljevine braniti i oružjem● Nakon bitke kod Grojana 1537. uspostavljena je turska vlast u današnjoj Slavoniji● Sabor u Steničnjaku (Kordun) 1558. ­ posljednji odvojeni sabor. Nakon ovog sabor                     

zajednički sabor dobiva ime Sabor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije● Od 1681. sabor se naziva: Congregatio regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae● Plemstvo i narod kroz sabor brane hrvatsko pravo na hrvatski teritorij. Saborski članci pisani su                           

na latinskom jeziku, pa se nije mogao sačuvati točan hrvatski naziv. Jedan od mogućih naziva                           bio je ZBOR

● Sastav sabora: staleži i rodovi (velikaši/magnati, plemići, crkveni velikodostojnici, predstavnici                 županija i slobodnih kraljevskih gradova). Velikaši su uglavnom slali svoje izaslanike. Na saboru                       su sudjelovali i podban (banovac), veliki župani i podžupani, bilježnik kraljevine i blagajnik, svi                         biskupi (zagrebački, senjski i kninski), predstavnici kaptola (zagrebačkog, čazmanskog i                 senjskog), prepošti kaptola, predstavnici crkvenih redova i kraljev povjerenik iz Beča

● Otkup jezika ­ emenda linguae ­ kazna za uvredu saborskog zastupnika● Sabor je sazivan jedanput ili dvaput u mirnim vremenima

● 1619. ­ sabor proglašava opću insurekciju● Sve do 16. st. sabor se sastaje na različitim mjestima (Knin, Nin, Zagreb, Križevci, Virovitica,                           

Zdenci). 1530. sastao se prvi put u Varaždinu. 1557. Zagreb je proglašen hrvatskom                       metropolom od strane zagrebačkog plemstva

● 1663. u Varaždinskim toplicama nalazio se ratni tabor● Ban je pečatio odluke hrvatskog sabora, a kralj ih je potvrđivao● Iura privilegia libertatis regni ­ prava i povlastice koje brani sabor● Porezi ­ Dica regiae ­ porez koji se plaća kralju, upola manji od onoga koji je plaćala Ugarska● Od 16. st. sabor se bavi i pitanjem Vlaha● 1629. hrvatski sabor izdaje Vlaške zakone ­ zapovjednici od kralja traže da ih ne potvrde!● Sabor trajno vodi brigu o privilegia regni● 1641. sabor je donio odluku da se popišu sve povlastice Kraljevine koje su se čuvale u                             

sakristiji zagrebačke katedrale. Čuvale su se u škrinji koji je izradio Ivan Zakmardi 1643.                         Jedan ključ imao je ban, drugi protonotar Kraljevine, a treći Kaptol

● Hrvati i Mađari ­ Hrvate i Mađare povezivala je samo osoba vladara. Na ugarsko­hrvatskom                         saboru sudjelovali su i hrvatski staleži. Raspravljali su o zajedničkim pitanjima i poslovima.                       Ugarsko­hrvatski sabor zapravo je bio ugarski sabor. Plemstvo južno od Gvozda odbijalo je                       sudjelovati na tom saboru. Slavonsko plemstvo bilo je izrazito povezano sa ugarskim                     plemstvom. Od sabora u Steničnjaku sabor je birao dva izaslanika za sabor u Požun

● 1608. sastao se zajednički ugarsko­hrvatski dvodomni sabor. Prethodno se morao sastati                   hrvatski sabor koji je birao izaslanike za zajednički sabor koji su iznosili hrvatske uvjete

● 1708. ugarski sabor proglasio se nadležnim i za Hrvatsku. Mađari su odredili da hrvatski sabor                           može donositi odluke, ali samo ako nisu u suprotnosti sa mađarskim odlukama. Međutim kralj                         je odbio potvrditi takvu odluku Ugarske

● 1712. Hrvati odgovaraju PRAGMATIČNOM SANKCIJOM koja je išla na ruku kralja● 1715. člankom 120. Hrvatska je osigurala puno pravo na vlastito zakonodavstvo i time je stekla                           

političku autonomiju

Sabor i kraljevske konferencije● 1683.­1699. ­ sabor se često sastaje. 1683. sastao se čak pet puta. Svim svojim odlukama                           

nastoji dati zakonski okvir. Zbog brzine događanja nije se mogao toliko često sastajati koliko je                           bilo potrebno

● u lipnju 1685. osnivaju se kraljevske konferencije (na početku su se zvale samo konferencije).                         Hrvatskom banu i zagrebačkom biskupu dane su ovlasti da sazovu šest osoba koje će rješavati                           pitanja o kojima bi raspravljao sabor. Odluke kraljevske konferencije imale su istu zakonsku                       valjanost kao i odluke sabora

● Hrvatski sabor je staleški sabor● u razdoblju od 1689. do 1698. održano je 27 saborskih sjednica i 48 konferencijskih sjednica● 1697. na saboru je predloženo osnivanje novog posebnog upravnog tijela koje bi bilo izvršno,                         

odnosno vlada ­ konzistorij● kraljevske konferencije djeluju usporedno sa saborom do 1848.● konferencije su predsjedništvo sabora koje je ovlašteno hitno donijeti odluku u danim                     

okolnostimaSabor u 17. st.

● sabor želi uspostaviti vlast na cijelom hrvatskom području nakon 1608.● Habsburzi su organizirali obranu i željeli su oslobođena područja odvojiti od nadležnosti                     

hrvatskog sabora● 1606. hrvatski staleži traže da se banu vrate njegova prava od Drave do mora● Ferdinand II. 1629. neće udovoljiti hrvatskom saboru, već interesima Vlaha● Plemićka prava u Hrvatskoj nisu priznavana nikome kome sabor nije izdao grbovnicu,                     

odnosno plemićki list● sabor je udjeljivao i državljanstvo ­ indigenat. Novi državljani morali su dati prisegu vjernosti.                         

Državljanstvo su dobivali: stranci koji su kralju obavljali službu, oni koji su se dokazali u ratu,                             oni koji će se nastaniti u Hrvatskoj

Sabor u 18. st.● temeljne odrednice: Pragmatična sankcija, terezijanske i jozefinske reforme

                                          1790. Ugarsko namjesničko vijeće nadležno i za Hrvatsku● Terezijanska centralistička nastojanja (1740.­1780.)● Sužuje se djelatnost hrvatskog sabora. Marija Terezija ukida ugarski sabor, no ne i hrvatski!● Osniva Hrvatsko kraljevsko vijeće 1767. sa sjedištem u Varaždinu do požara 1776.● Hrvatsko kraljevsko vijeće bilo je dio reformnih zahvata. Osigurana je hrvatska zakonodavnost                     

i upravna samostalnost u odnosu prema Ugarskoj. Nije narušen odnos prema Beču, ali narušen                         

je odnos prema Ugarskoj. Marija Terezija putem dekreta i zapovijedi direktno vlada                     Hrvatskom i ucijenjuje Ugarsku. Vijeće je bilo nadležno za upravu, gospodarstvo, prosvjetu i                       vojna pitanja. Ukinuto je 1779. i vlast je prenesana na Ugarsko namjesničko vijeće, a ne na                             Hrvatski sabor. Marija Terezija ozakonila je upravnu ovisnost Hrvatske o Ugarskoj. Od 1790.                       Ugarsko namjesničko vijeće postalo je hrvatskom vladom. Od tada jača uloga Ugarskog                     sabora

● Tijekom djelovanja Hrvatskog kraljevskog vijeća sabor je načelno postojao, ali nije obavljao                     upravnu i zakonodavnu vlast. Zasjedao je samo pet puta

Josip II. ­ centralizmom želi unificirati Monarhiju. Sabor je za njega tek puka formalnost. Sazvan je                             samo tri puta, a od toga dva puta radi ustoličenja novog bana. Vidjevši neuspjeh svoje politike Josip II.                                 obećao je saziv sabora. Od 1790. Hrvatski sabor sastaje se vrlo rijetko. Od 1790. do 1800. sabor se                                 sastao samo sedam puta. Hrvatski staleži izrazili su namjeru da će se sastajati često kako bi definirali                               poziciju Hrvatske

● Sabor je za vrijeme napoleonskih ratova (1792.­1815.) imao obrambeni karakter. Bana, koji je                       sudjelovao u ratovima, zamijenjivao je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac koji je                   obnašao dužnost banskog namjesnika

● Ukinuće Mletačke Republike 1797. potaknulo je Hrvatski sabor da 1802. pokrene zahtjev za                       sjedinjenjem hrvatskih zemalja

● 1815. Bečki kongres ­ obnovljen je stari poredak. Pod utjecajem Klemensa von                     Metternicha Franjo I. prekida ustavni poredak. Do 1825. ni Hrvatski ni Ugarski sabor nisu                         se sastajali

● 1825. obnavlja se ustavni život na saboru u Požunu. Na tom saboru hrvatskim nuncijima                         naloženo je da brane hrvatska municipalna prava

● 1827. hrvatski staleži odlučili su da se mađarski jezik učini obveznim, ali samo u visokim                           školama

● Na izrazit napad Mađara Hrvatski sabor imenovao je poseban odbor da sastavi sva prava                         Kraljevine ­ Iura Municipalia (prabilježnik Josip Kušević) > hrvatska defanzivna politika

● 1832. grof Janko Drašković, Disertacija > hrvatska ofenzivna politika● Cilj posebnog odbora s Kuševićem na čelu bio je obraniti zaseban državno­pravni položaj                       

Hrvatske. Sabor je pisao kralju da se izmjeni činjenica da je Hrvatske podređena Ugarskoj.                         Ona nije podređena, već pridružena!

● Herman Bužan 1836. na Ugarskom saboru rekao je da stara hrvatska municipalna                     prava nikada ne mogu biti predmet rasprave na ugarskom saboru. Hrvatska je dobila                       potporu Beča i sabor kralju izdaje zahvalnicu

● 1840­tih Mađari imaju pretenzije na slavonske županije● 1843. Ivan Kukuljević Sakcinski održava svoj znameniti govor na hrvatskom jeziku u                     

Hrvatskom saboru● 1845. Hrvatski sabor traži obnovu Hrvatskog kraljevskog vijeća i predlaže osnivanje hrvatskog                     

odbora pri Ugarskom namjesničkom vijeću. Zatraženo je da se Zagrebačka akademija uzdigne                     na rang sveučilišta, a Zagrebačka biskupija na rang nadbiskupije

● Posljednji hrvatski staleški sabor sastao se u listopadu 1847. > na temelju zakonskog članka                         120. iz 1715. hrvatski jezik proglašen je diplomatičkim, službenim jezikom

Hrvatski građanski sabor 1848.­1849.● 1848. s nestankom feudalnog uređenja nestaje i staleški sabor● u državnopravnom smislu sabor ima povijesni kontinuitet● sabor ima karakter narodne skupštine i nije predstavljao staleže, već građane● sabor preuzima proces hrvatske nacionalne integracije● 1845. prihvatio je preporodni pokret● Od 1835. do 1848. hrvatski feudalni sabor postupno mijenja svoju funckiju i mišljenje pod                         

utjecajem preporoditelja koji iskorištavaju činjenicu da se hrvatski sabor održao kroz povijest● Hrvatsko nacionalno plemstvo ispunjavalo je feudalne institucije● Narodna stranka 1848. bila je građanska liberalna struja koja je tražila pretvaranje                     

sabora od staleškog u predstavničko tijelo● Odmah nakon izbijanja revolucije u Parizu, u veljači 1848., 17. ožujka donesena je reputacija                         

(zahtjev) za sazivanjem novog sabora utemeljenog na jednakosti● Najvažniji potezi bana Josipa Jelačića: raskid državnopravnih veza s Ugarskom, ukidanje                   

feudalizma, imenovanje Banskog vijeća (prva hrvatska vlada), raspisivanje izbora za                 sabor

● 1848. Bansko vijeće izradilo je novi izborni red koji je imao ograničenje po imovinskom                         cenzusu

● 23. ožujka 1848. Ferdinand I. (V.) imenuje Josipa Jelačića hrvatskim banom● U suradnji s Narodnom strankom Jelačić preuzima sabor i saziva ga 5. lipnja 1848. U Europi                             

postojali su dvodomne skupštine, a u Hrvatskoj sabor je bio jednodoman. Samo 2,5%                       stanovništva imalo je pravo glasa. Dvor je u defanzivi, a Mađari žele podčiniti Hrvatsku

● Zasjedanje Hrvatskog sabora do 9. srpnja 1848. dokaz je da je bila uspostavljena visoka                         neovisnostu odnosu na Ugarsku

● Hrvatska je u tom razdoblju imala sabor, bansko vijeće (6 odsjeka, jedan bojni), bana i vlast                             nad cijelom vojnom i civilnom Hrvatskom. Krajem 1848. Jelačić je proglašen gubernatorom                     Dalmacije.

● AUSTROSLAVIZAM ­ federalizacija Monarhije. Ujedinjenje svih hrvatskih zemalja. Dvor ne                 odbija ovu koncepciju sve dok Jelačić nije spasio Monarhiju od njemačkih i mađarskih                       revolucionara

● Ukidanje kmetstva ­ seljaci su oslobođeni kmetskih davanja i postali su vlasnici zemlje koju                         su obrađivali za svoje potrebe. Plemstvo je ostala zemlja koja se obrađivala na temelju                         kmetskih podavanja ­ Alodijar. Dobili su i odštetu, a njihova gospodarska snaga je očuvana

● Listopadska diploma ­ 20. listopad 1860., car Franjo Josip I. ukinuo je apsolutizam i uveo                           parlamentarizam, ali je kontrolirao parlament

● 1861. ­ prvi puta sazvani su zemaljski sabori                      ­ osnovano je Carevinsko vijeće > središnji parlament za cijelu Monarhiju

● Hrvati opet nastoje federalizirati Monarhiju. Prevlast zadržavaju: bivša aristokracija, visoko                 građanstvo, vojska i dinastija

● Privremenim dvorskim dikasterijem Hrvatska je upravno odvojena od Ugarske● osnovano je Kraljevsko namjesničko vijeće na čelu sa banom. Bilo je nadležno za upravu,                         

sudstvo, prosvjetu, kulturu i bogoštovljeSabor 1861.

● saziva ga ban Josip Šokčević (1860.­1867.) na temelju odluke banske konferencije● sazvan je po izbornom redu iz 1848.● Hrvatska mora izgraditi institucije modernog društva: uprava, sudstvo, sveučilište, narodno                 

kazalište, muzej i sustav srednjeg školstva● ukidanje preostalih feudalnih ostataka● najintelektualniji hrvatski sabor do tada● sjedili su i zastupnici Vojne Krajine● oblikovale su se prve moderne stranke u Hrvatskoj● izražena nacionalna svijest saborskih zastupnika● Narodna stranka ima većinu ­ nastavljač ilirizma i odluka iz 1848. Zastupa austroslavističku                       

koncepciju. Na čelu s Josipom J. Strossmayerom zagova prekid svih veza sa Ugarskom● čl. 42 ­ Ugarska prije početka pregovora s Hrvatskom oko obnove državnopravnih veza mora                         

priznati hrvatsku samostalnost i teritorijalnu sveukupnost● Unionistička stranka ­ smatraju da se 1848. nije dogodio prekid svih veza sa Ugarskom. Ne                           

žele postavljati Ugarskoj nikakve uvjete za početak pregovora

● Stranka prava ­ puna samostalnost Hrvatske uz vezu s vladarem, Eugen Kvaternik i Ante                         Starčević

● Ivan Mažuranić želio je ostaviti mogućnost dogova sa carem● Značenje Sabora iz 1861. godine je u zahtjevu za obnovom cjelokupnosti Hrvatske (pripojenje                       

Dalmacije i razvojačenje Vojne krajine) te razvijanju zakonodavne aktivnosti s ciljem izgradnje                     

institucija modernog građanskog društva. Mnoge rasprave Sabor nije dovršio jer ga je raspustio                       

car Franjo Josip I. zbog otpora centralizmu. Sabor je odbio carev zahtjev da hrvatski zastupnici                           

dođu u Carevinsko vijeće

● Cijepanje Narodne stranke > 1862., Samostalna narodna stranka Ivana Mažuranića                 

prihvaća Carevinsko vijeće i cilj joj je stvoriti povoljnije gospodarske i društvene uvjete

● Na saboru 1865. vladine stranke ostaju u manjini

● Ljudevit Farkaš Vukotinović za ilirizam je rekao da je kulturni pokret, a za kroatizam da je                             

politički pokret

Prije nagodbe: 1841. Hrvatsko­vugerska stranka osnovana na poticaj iz Budimpešte želi dokinuti                     

rezultate preporoda. Članovi te stranke su lokalni partikularisti.

Beč pokušava pridobiti grupu na koju će se osloniti (građanski liberali s Mažuranićem u Narodnoj                           

stranci).

1861. većina zemaljskih sabora odbilo je poslati zastupnike u Carevinsko vijeće

1866. Austrija izgubila rat s Pruskom ­ propast velikonjemačkog koncepta i Austrije kao predvodnice                         

ujedinjenja Njemačke.

Habsburška Monarhija je destabilizirana, ucjenjena od Mađara. Hrvati kreću u dogovor s Mađarima i                         

traže provedbu programa iz sabora 1861. ­ čl. 42. Hrvati zahtijevaju financijsku samostalnost Hrvatske.

Pregovori su propali jer se Ugarska već dogovorila s dvorom. Narodna stranka i Samostalna narodna                           

stranka ujedinjuju se i traže pregovore sa dvorom, no već je bilo kasno.

Austro­ugarska nagodba 1867. ­ Nagodbom je dvoru ostavljena prevlast u državi. Država je                       

podijeljena na Cislajtaniju i Translajtaniju. Stvorena je središnja vlada za zajedničke poslove: vojska,                       

vanjski poslovi i financije. Svaka polovica države ima vlastiti parlament. Franjo Josip I. okrunio se za                             

ugarskog kralja, no ne i za hrvatskog. Hrvatska delegacija odbila je doći na krunidbu. Franjo Josip I.                               

raspustio je hrvatski sabor. Nagodbom je Hrvatska ušla u ugarski dio Monarhije kao zasebna                         

državnopravna cjelina unutar Austro­Ugarske Monarhije. Hrvatska dvorska kancelarija u Beču je                   

također ukinuta. Dvor želi zaštititi Hrvatsku i nalaže Ugarskoj da sklopi nagodbu s Hrvatima. Hrvati                           

uvijek traže financijsku nagodbu! U Hrvatsku, prvo kao banski namjesnik, a zatim kao ban, dolazi Levin                             

Rauch. Rauch je unionist. Promijenio je izborni red!

● Hrvatsko­ugarska nagodba 1868. > Hrvatska je dio ugarske krune. Hrvatska je priznata                     

kao politički narod u sklopu Austro­Ugarske Monarhije. Hrvatska ima zaseban teritorij,                   

zakonodavstvo, autonomnu vladu i pravo na pripojenje Vojne Krajine i Dalmacije. Svakih deset                       

godina trebala se obnavljati financijska nagodba. Domobrani služe isključivo u hrvatskim                   

pukovnijama. Hrvatski sabor slao je zastupnike u ugarski parlament.

● Hrvatska je sačuvala elemente državnosti

● Po pitanju jezika Hrvati nisu popuštali! Autonomni poslovi u Hrvatskoj obavljali su se na                         

hrvatskom jeziku

● Protiv nagodbe u Ugarskoj bili su mađarski liberali

● Protiv nagodbe u Austriji bila je vojska

● Franjo Josip I. nije bio protiv nagodbe

● Narodna stranka postaje oportunistička stranka, primit će određen broj unionista i uskoro će je                         

zamijeniti pravaši

● Narodna stranka protivi se nagodbi i protiv je dualizma

● Ujedinjenje Njemačke 1871. učvrstilo je dualizam

● Ivan Mažuranić (1873.­1880.) > odvajanje i modernizacija uprave i sudstva, (umjerena)                   

liberalizacija izbornog sustava, jamstva slobode tiska i slobode okupljanja te prava pojedinca u                       

kaznenom postupku i izdržavanju kazne, osnivanje modernog Sveučilišta u Zagrebu, uvođenje                   

obvezne državne pučke škole, osiguravanje osnovnih uvjeta za razvoj moderne poljoprivrede i                     

trgovine…

● Sukob sa Srbima: 1878. okupacija BIH i 1908. aneksija BIH

HRVATSKI BAN

● funkcija postoji od doseljenja

● na području Like, Gacke i Krbave bio je značajan broj Avara

● izvorno riječ ban dolazi iz avarskog jezika

● Ime ban: KAGAN (vladari srednjoazijskih i nomadskih naroda), PAN (slavenska koncepcija),                   

BAJAN (mongolsko­turska riječ)

● Bizantski izvori: Bo anosz

● ban je kraljev namjesnik, ima veće ovlasti od župana, vojskovođa i sudac

● 940. ­ ban Pribina ­ svrgnuo Miroslava i na prijestolje doveo Mihajla Krešimira II.

● dva bana: hrvatsko­dalmatinski i slavonski ban

● za vrijeme Petra Krešimira IV. postojala su tri bana

● ban Zvonimir jedini ban koji je postao kralj!

● prvi imenovani ban za vrijeme Arpadovića bio je Ugrin

● za vrijeme Kolomanova nasljednika Stjepana II. ban Kledin 1116. Zadru je dao povlastice što                         

nam svjedoči da je ban u vrijeme Arpadovića imao velike ovlasti

● u 13. st. Andrija II. bio je slavonski ban, a prvi ban u Slavoniji zabilježen je 1215.

● Od 1242. postoje dva bana ­ slavonski i hrvatsko­dalmatinski

● 1380. vranski prior i 1383. Stjepan Lacković bili su jedini banovi

● Herceg je jači od bana! On je kraljev suvladar ­ Arpadovići su sinove postavljali za hercege

● Anžuvinci (1301.­1386.) ­ ban Pavao Šubić izrazito snažan

● Matija Korvin (1458.­1490.) ­ jedan ban

● Kralj Maksimilijan (1564.­1576.) ­ dva bana: zagrebački biskup Juraj Drašković i Fran                     

Frankopan Slunjski

● 1687. donesena je odredba da ban mora biti katolik i da mora imati prebivalište na području                             

Hrvatske. Jedini banovi iz redova Crkve bili su Petar Berislavić i Juraj Drašković

● 1868. ban je izgubio vojnu funkciju, ostao je samo zemljski poglavar. Po Nagodbi imenovao ga                           

je kralj na prijedlog ugarskog ministra

● Banska funkcija ostaje do Vidovdanskog ustava 1921.

● 28. kolovoz 1939. do 1945 ­ Ivan Šubašić

Popis stanovništva 31. 10. 1857. → Nijemci: 7 800 000 stanovnika

                                                      → Mađari: 4 900 000 stanovnika

                                                      → Slaveni: 15 000 000 stanovnika

● Hrvatsko pitanje je unutarnje pitanje Mađara i Hrvata

● Civilna Hrvatska i Slavonija: 18 300 kvadratnih kilometara, 865 000 stanovnika (10% Srba,                       

4% Nijemaca)

● Vojna Krajina: 19 500 kvadratnih kilometara, 675 000 stanovnika (45% Srba)

● Dalmacija: 12 700 kvadratnih kilometara, 404 000 stanovnika (19% Srba, 4% Talijana)

● sveukupno: 1 945 000 Hrvata, 50 651 kilometar kvadratni ­ Trojedina Kraljevina

● Ideologija hrvatskog plemstva oslanja se na:

→ 1.) Pacta conventa 1102. ­ sklapanje personalne unije s Mađarima. Kraljevina Hrvatska,                         

Slavonija i Dalmacija su savezna kraljevstva, a ne Mađarskoj potčinjena područja

→ 2.) članak 120. iz 1715. ­ samostalno zakonodavstvo i politička autonomija Hrvatske                         

(1708. g. ugarski staleži na saboru u Požunu pokušali su stvoriti zaključak prema kojemu kralj                           

potvrđuje samo one zaključke hrvatskog sabora koji se ne protive zakonima Ugarske)

→ 3.) 1723. sankcionirana je pragmatična sankcija nakon što su je Mađari 1722. prihvatili.                           

Sankcija je potvrdila nerazdruživost zemalja sv. Stjepana ­ temelj dualizma Monarhije

● 1790. kreće pritisak Mađara na Hrvatsku

● 1825. ­ caru Franji I. zatrebalo je novaca i vojnika da uguši revoluciju u Italiji i zato saziva                                 

Ugarski sabor ­ kraj apsolutizma

● 1830. ­ Josip Kušević izdaje knjižicu “Iura municipalia” ­ defanzivna politika hrvatskog                     

plemstva, nastala je na osnovi zaključka Hrvatskog sabora iz 1827. godine da se popišu sva                           

prava Kraljevstva kako bi se ona mogla argumentirano braniti: Zasebnost Hrvatske prema                     

ugarskoj kruni, ulogu bana kao vladara Hrvatske uz kralja, sabor kao tijelo koje vlada zajedno                           

sa banom, zakonodavnu vlast sabora, ovlaštenje sabora da određuje porez, odvojenost                   

hrvatskog i ugarskog sabora, posebni prizivni sud “banski stol” od kojega se u staro doba                           

moglo žaliti samo kralju, upravljanje vojskom i insurekcijom kroz povijest, sloboda u                     

odlučivanju oko poslova vjere i pravo na odabir službenog jezika

● 1832. ­ grof Janko Drašković izdaje politički program “Disertacija” ­ ofenzivna politika                     

hrvatskog plemstva, tiskana je uoči zasjedanja Hrvatskog sabora 1832., a bila je namjenjena                       

hrvatskim nuncijima u Ugarskom saboru. Zahtjev za većom samostalnošću Hrvatske u odnosu                     

prema Ugarskoj. Tražio je osnutak hrvatske vlade. Proširio je program ujedinjenja Kraljevine                     

Hrvatske na Istru, slovenske zemlje i Bosnu. U geografskom smislu to područje nazvao je                         

“Ilirijom velikom”, a u političkom smislu “Kraljevstvom Iliričkim”. Stanovništvo svih                 

navedenih zemalja nazivao je Slavo­Hrvatima. Ilirsko i hrvatsko ime za njega su bile                       

istoznačnice, a cjelokupno stanovništvo smatrao je Hrvatima bez obzira na vjeru

● Kada treba obuzdati Mađare dvor je uz narodni preporod

● 1841. ­ dvije stranke: Ilirska stranka (1843. Narodna stranka) i Horvatsko­vugerska                   

stranka (mađaroni)

● Janko Drašković → na početku jedini plemić uz preporoditelje, aktivno se uključio u proces                         

nacionalne integracije

● partikularizmi: grofovi Rauch, Josipovići ­ protivili u se štokavštini kao osnovi hrvatskog                     

jezika, smatrali su ga srpskim i željeli su čvršći savez s Ugarskom (imaju potporu Mađara)

● Mađari su potaknuli osnivanje Hrvatsko­vugerske stranke 1841. Narodna stranka došla je                   

kao odgovor

● cilj mađarona → preuzeti županije i sabor i ukloniti sve što je do 1841. ilirski preporod                             

postigao

● Dvor je u tom trenutku na strani preporoditelja

● Ljudevit Gaj → zadire u istočno pitanje (hrvatski narodni preporod odjeknuo je u Bosni)i                         

dalmatinsko pitanje → Ferdinand I. je 1843. zabranio ilirsko ime, ali ne i preporodne                         

institucije

● 1848. odlazi Klemens Metternich

● Ban Josip Jelačić 1848. zaposjeo Rijeku 31. kolovoza i u rujnu Međimurje. Imenovan je                         

vrhovnim zapovjednikom Ugarske vojske. Pobijedio je mađarsku vojsku koja je išla u pomoć                       

pobunjenom Beču. Zatim je s knezom Windischgraetzom pokorio Beč

● U prosincu 1848. novi car Franjo Josip I. imenovao ga je gubernatorom Rijeke i Dalmacije

● u banovim rukama našle su se sve hrvatske zemlje osim Istre, Krka, Cresa i Lošinja

● 1848. poraženi su svi nacionalni pokreti (njemački, pokret za otcjepljenje sjevernotalijanskih                   

pokrajina, mađarski pokret i slavenski pokreti za autonomiju)

● Beč i Pruska zajedno preuzimaju pokret za njemačko ujedinjenje

● nakon Francuske revolucije tek Napoleon III. postaje hegemon u Europi i želi obnoviti                       

prevlast u Italiji ­ mora istjerati Austriju

● 1861. dolazi do ujedinjenja Italije

● 1871. dolazi do ujedinjenja Njemačke

● 1859. ­ bitka kod Solferina → sukob austrijske vojske sa francuskim i talijanskim snagama ­                           

Francuska i Sardinija izašli kao pobjednici

● Austrija 1866. Pijemontu prepušta Lombardiju

● Francuska Italiji osigurava prevlast u tom dijelu

● Austrija je zadržala Veneciju

● Ugarska je pridonijela talijanskom uspjehu jer se u njoj nalazila okupacijska vojska iz 1848.

● otvara se jadransko pitanje

● Habsburzi se nalaze pred dilemom iz 1848. ­ voditi politiku s vodećim ili potlačenim narodima

● 1866. Italija sklapa vojni savez s Pruskom ­ bečki dvor prepušta Veneciju Italiji ­ Italija                           

odbija!

● Austrija je izbačena iz Njemačkog saveza

● Bitka kod Custozze i pomorska bitka kod Visa (admiral austrijske flote bio je Wilhelm von                           

Tegetthoff) ­ poraz talijanske vojske

● Bitka kod Sadove 1866. ­ poraz Austrije (general Bedenek)

● Austrija je izgubila utjecaj u Njemačkoj i bila je prisiljena nagoditi se s Ugarskom gdje je                             

mađarski vođa Franjo Deak već prije rata sve pripremio za pregovore

● Italija je dobila Veneciju iako je poražena!

● 1870. ­ pripojenje Rima i ostataka Papinske Države

● Francuska je bila protivnica bilo kakvog njemačkog ujedinjenja, pa je Pruska isprovocirala rat s                         

Francuskom

● 1871. proglašeno je Njemačko Carstvo ­ Bismarck želi održati ravnotežu sila (1890. umire)

● Vrhunac Bismarckove politike je Berlinski kongres 1878. ­ rješavanje istočne krize

● Austro­Ugarska okupacija BIH ­ vojskom Monarhije zapovijedali su generali Josip Filipović i                     

Stjepan Jovanović

Hrvatske prilike

● 1860. car je obnovio ustavno stanje nakon bitke kod Solferina (1859.)

● Listopadskom diplomom iz 1860. car je ukinuo devetogodišnji apsolutizam i vratio svojim                     

narodima ustav. O zajedničkim poslovima raspravljat će se u Carevinskom vijeću u Beču

● pokrajinski (zemaljski) sabori

● Franjo Josip I. sebe vidi kao ujedinitelja njemačkih zemalja

● Veljački patent iz 1861.→ izradio ministar Anton Schmerling. Listopadskom diplomom nisu                     

bili zadovoljni ni Nijemci ni Mađari. Određeno je da u Beču ostaje središnja vlada Monarhije i                             

parlament od dva doma → novi centralizam ­ zemlja nije podijeljena na nacionalnom načelu,                         

nego na povijesnom načelu

● dolazi do buđenja stranačkog pokreta

● Strossmayerova Narodna stranka zagovara austroslavistički koncept

● članak 42. je temeljni zakon koji prethodi hrvatsko­ugarskoj nagodbi ­ priznanje hrvatske                     

samostalnosti i hrvatskog povijesnog prava prije pregovora s Mađarima

● Zastupnici Narodne stranke i unionisti (mađaroni) zajedno su se složili da ne šalju                       

zastupnike u Carevinsko vijeće

● Ivan Mažuranić → predsjednik hrvatske dvorske kancelarije u Beču prihvaća centralističko                   

ujedinjenje pod uvjetom pripojenja Dalmacije i Vojne Krajine

● na izborima 1865. Samostalna narodna stranka izgubila (podupirao ih Schmerling)

● u kolovozu 1866. Mađari nude suradnju sa dvorom

● nagodba isključivo Mađara i dvora → Franjo Josip I. vjerovao je da ako popusti Mađarima                           

više nikome neće morati popuštati

● Ugarska → čini ⅖ stanovnika u Monarhiji

                           → plaća ⅓ poreza

                           → ravnopravna u donošenju odluka

● Rijeka: dva mjesta u hrvatskom saboru

Političke stranke

● nastaju za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda

● pojam stranka: partija (pars ­ dio)

● javlja se u prvoj polovici 19. st.

● factio ­ činiti ­ grupa koja se bavi sumnjivim poslovima

● grupa aristokrata koja je kontrolirala rimski senat

● kada dolazi termin stranka više nema negativne konotacije

● 2. pol. 19. st. → pojavljuju se neplanirano, uz proces modernizacije

● tradicionalne elite nove stranke doživljavaju kao smetnju i prijetnju, one se suprostavljaju                     

političkim strankama jer ugrožavaju tradicionalne vrijednosti (liberalno­socijalističke i             

kršćansko­socijalne stranke)

● odgovor → konzervativne stranke

● od Francuske revolucije do 1918. konzervativne stranke su: stranke visokog plemstva (ovise o                       

imetku), kadrovske stranke (honorarske, elitne) → snažne su jer ih oblikuje aristokracija, cilj im                         

je posredstvom vlasti osigurati povlastice ili osvojiti vlast i protivnicima onemogućiti povlastice

● na temelju statusa bira se vodstvo

● financira se iz kapitala vodstva i članstva

● svi članovi su financijski neovisni → nema masovnog članstva

● vodstvo daje intervju novinama → preko novina komuniciraju s javnosti

● Masovne stranke → oblikuju se iz društvenog pokreta: radničkog, seljačkog,                 

kršćansko­političkog i nacionalnog

● žele alternativni koncept društva

● Kako prenijeti vlastiti program? Program mora biti ideološki utemeljen. Ljudi moraju imati                     

karizmu (oni koji će prenositi program ­ Starčević, Strossmayer)

● masovne stranke s javnošću komuniciraju agitacijom

● imaju vlastite novine, časopise i listove

● Cenzusno biračko pravo ­ izborni zakon

● izborni cenzus ­ isključivo muškarci s imetkom i obrazovanjem

● racionalni → bogati i obrazovani

● iracionalni → ostali ­ modernizacija ih još nije zahvatila

● žene isključene jer su neracionalna bića pokretana isključivo strastima

● Postotak ljudi s biračkim pravom u Europi 1870. → Italija ­ 2%, Belgija ­ 2,2%, Nizozemska                             

­ 2,9 %, Švedska ­ 5­6%, Norveška 7,5%, Danska ­ 15%, Francuska, Španjolska i Švicarska                           

­ 22­25%, Austrija 5­6%, Mađarska ­ 6,5%, Hrvatska ­ 2%

● opće izborno pravo uvodi se početkom prvog desetljeća 20. st., ali samo za muškarce → broj                             

birača nikada nije prelazio 30%

● glasanje je bilo javno

● tajno glasanje → 1872. u Velikoj Britaniji, 1901. u Danskoj, u Austriji 1906., u Ugarskoj                           

1914. (ali nije primjenjivano do kraja Monarhije)

Austro­Ugarska Monarhija

→ 1867., u vrijeme nagodbe ima površinu od 600 000 kvadratnih kilometara i 35 milijuna                           

stanovnika (1914. ima 51 milijun stanovnika)

● 11 naroda, 10 manjih etničkih i religijskih skupina

● 22 milijuna čine Mađari i Nijemci (Austrijanci)

● Austro­Ugarska oduvijek je nastojala biti moderna i demokratska europska država, ali nije                     

uspjela ­ CAR ima prvu i posljednju riječ, štitio je visoko plemstvo omogućavajući mu sve                           

visoke dužnosti u birokraciji i vojsci

● Dobra središnja uprava, redovna vojska, poticaj kulture i školstva, zakoni za sve građane                       

(općeg karaktera), oblikovao se moderan pravni sustav, formirale su se i tržišne strukture ­                         

podizanje financijske moći i formiranje novog poduzetničkog građanstva, jedinstvena porezna                 

politika

● car je najbogatiji pojedinac, kontrolirao je dodijeljivanje materijalnih dobara i davao privilegije

● nije se razvio kapitalizam

● društvo bogato i siromašno → centar/periferija

● nacionalno pitanje ­ temeljni konflikt u Austro­Ugarskoj Monarhiji u 2. pol. 19. st.

● 1873. i 1912./1913. ­ komesari

● Mađaroni se okupljaju u Casinu (karakter kluba)

● grof Aleksandar Drašković u Hrvatskoj je osnovao Casino

● Narodnjaci se okupljaju u čitaonicama ­ Novine horvatsko­slavonske­dalmatinske

● 1848. ­ prekid razvoja političkih stranaka

● Bachov apsolutizam (1850.­1859.)

● 1848. u dokumentima Zagrebačke županije mađaroni se pozivaju natrag i jamči im se osobna i                           

imovinska sigurnost ako pristupe Narodnoj stranci

● Zahtijevanja naroda, 1848. → opći i nacionalni program, 30 točaka, djelo Narodne stranke

● Max Weber ­ stranke dobivaju svoj oblik tek kada se formira parlament

● parlamentarna tijela: Hrvatski, Istarski i Dalmatinski sabor, Carevinsko vijeće u Beču,                   

Bosansko­hercegovački sabor

● Carev patent iz 1852. → Patent o društvima ­ ne dopušta se osnivanje političkih organizacija!

● U razdoblju od 1861. do 1867. razvija se moderan politički sustav → još na početku ovog                             

razdoblja stranke nisu formirane, okupljene su oko jedne osobe (govornici, karizmatici,                   

teoretičari, hrvatski politički ideolozi…)

● Pragmatični političari nisu se oslanjali na teoretska razmišljanja. Oni su spremni na kompromise i                         

na razgovor sa Bečom ili Budimpeštom

● Na saboru 1861. formiraju se jezgre stranaka: položeni su temelji Stranci prava,                     

narodno­liberalne, narodno­ustavne, provladina, oporbena, radikalno­oporbena stranka         

(pravaši)

● 1860. nakon bitke kod Solferina obnavlja se ustavni život

● 1861.­1865. → Schmerlingov centralizam

● 1862. → Samostalna narodna stranka Ivana Mažuranića (Ivan Kukuljević, Juraj Haulik) ­                     

traže poveznicu s Bečom, narodno­liberalna stranka (suprotnost ­ mađaroni)

● na izborima 1865. sve stranke za Beč su poražene

● od 1862. do 1865. samostalci obnašaju vlast→ Starčević je zatvoren, a Kvaternik je otišao                           

u emigraciju

● Austro­ugarska nagodba je ustavni ugovor, dvije kraljevske deputacije

● Adrese su djelovale poticajno na saborske rasprave

● Kraljevinsko poslanstvo ­ odabrao hrvatski sabor, za cilj su imali riješiti sve državnopravne                       

odnose s Ugarskom: 1. deputacija ­ Strossmayer (do poraza od Pruske 1866.), 2.                       

deputacija ­ unionisti

● Rakovička buna 1871. → Eugen Kvaternik 8. listopada 1871. Hrvatsku je proglasio                     

neovisnom državom ­ Miloš Kosanović ga je izdao i postavio mu zasjedu u kojoj je ubijen

● 1872.­1873. ­ namjesnik banske časti Antun Vakanović

● 1873. narodnjaci su pristali na reviziju nagodbe ­ Mađari su odbili proširenje hrvatske                       

autonomije i Hrvatska je za svoje autonomne poslove dobila  45% prihoda

● Stranka prava izložena je sustavnom progonu i seli se iz Zagreba u Sušak

● Rujanski manifest → 1871. narodnjaci zajedno s pravašima proglašavaju nagodbu                 

nezakonitom

● 1884. Josip Frank kao izvanstranački kandidat (“divljak”) dobio je kotar u Popovači

● 1878. → obnova Stranke prava ­ vraćaju se u Zagreb → dnevni list “Sloboda”, beletristički                           

časopis “Hrvatska vila” i humoristički časopis “Bič”)

● Erazmo Barčić, pravaš: “Kozačko kopito će odjeknuti bečkim pločnikom!”

● Centrum (stranka središta) ­ nezadovoljno hrvatsko plemstvo

● 1884. donijet je saborski poslovnik

● Narodna stranka ­ potpora Khuenu (1883.­1903.) ­ utjecao na neovisnost sudstva

● formira se saborski klub ­ Srpski klub

● Srbi su tražili izborni zakon koji će im osigurati iznadproporcionalni broj u saboru

● Obzoraši → kada je u Zagrebu 1880. otvoren tečaj na kojem su financijski činovnici učili                           

mađarski jezik, a narodnjaci su imali većinu u saboru, od Narodne stranke se otcijepila                         

Neodvisna narodna stranka (Matija Mrazović, Franjo Rački i Kosta Vojnović, uz podršku                     

Strossmayera) ­ dnevni list “Obzor” financirao je Strossmayer

● 1892. loše rezultate na izborima ostvarili su i narodnjaci i pravaši

● Domovinaši → matična stranka pravaša, izdavali su list “Hrvatska domovina”

● 1895. ­ raskol Stranke prava

● krivac za raskol: Fran Folnegović (mason) osudio je paljenje mađarske zastave 1895., ostao                       

je u matici

● Čista stranka prava Josipa Franka → rješenje hrvatskog pitanja traže u dinastizmu i                       

trijalizmu, nepomirljiv stav prema Srbima (“vojnička stranka iz Belvederea”) ­ rekonstrukcija                   

Monarhije

● 1896. preminuo Ante Starčević +

● 1902. ­ protusrpske demonstracije u Zagrebu → Demonstracije, uništavanje srpskih                 

trgovina i imovine nakon objavljenog članka u listu “Srbobran” u kojem se pozivalo na borbu                           

do istrebljenja između Hrvata i Srba (Khuen ih je snažno podupirao u njihovim zahtjevima)

● Nemiri 1903. zbog mađarskih natpisa u cijeloj Hrvatskoj (prolijevanje krvi u Zaprešiću), odlazi                       

Khuen, u Srbiji dolazi do preokreta → Karađorđevići dolaze na vlast (nakon Obrenovića)

● 1904. Antun i Stjepan Radić osnivaju Hrvatsku pučku seljačku stranku

Hrvatsko­srpska koalicija

● Frano Supilo i Ante Trumbić ­ “novi kurs” → u strahu od njemačkog prodora na Istok                             

treba povezati sve ugrožene narode u Monarhiji, potpora Ugarskoj (sklapanje personalne unije                     

Austrije i Ugarske pod uvjetom da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom i da se ukine mađaronski                             

režim u sjevernoj Hrvatskoj, promjena nagodbe), demokratizacija društva, sloga Hrvata i Srba

● 1905. u Rijeci su hrvatski oporbeni političari potpisali Riječku rezoluciju u kojoj su naglasili                         

da treba poduprijeti borbu Ugarske za nezavisnost i da hrvatski i mađarski narod samo slogom                           

mogu doći do svojih prava. Iste godine uz rezoluciju su pristali i srpski političari u                           

Austro­Ugarskoj. Zadarskom rezolucijom prihvatili su njezine zaključke uz uvjet da se u                     

Hrvatskoj prizna ravnopravnost Srba s Hrvatima

● Stjepan Radić nije potpisao ni jednu rezoluciju

● na toj osnovi 1905. godine osnovana je Hrvatsko­srpska koalicija sa Franom Supilom na                       

čelu

● u nju su ušle gotovo sve hrvatske i srpske oporbene stranke (Hrvatska stranka prava,                         

Hrvatska napredna stranka, Srpska samostalna stranka, Srpska narodna radikalna stranka i                   

Socijaldemokratska stranka)

● Nikola Pašić financira srpsko krilo koalicije!

● Izbori 1906. ­ 28 zastupnika Hrvatsko­srpske koalicije, 36 narodnjaka

● Pavao Rauch (ban od 1908. do 1910.) i Nikola Tomašić uz pomoć Mađara žele doći na                             

vlast

● Rauchova stranka: Ustavna stranka

● Tomašićeva stranka: Stranka narodnog napretka

● ban Pavao Rauch nije uspio pobijediti koaliciju na izborima 1908., ali joj nije ni dopustio voditi                             

Sabor koji je bio raspušten

● 1908. ­ pripojenje BIH Austro­Ugarskoj → uslijedili su veleizdajnički procesi protiv                   

Hrvatsko­srpske koalicije u Zagrebu i Beču 1909.

● Supilo se povlači iz koalicije, a vodstvo preuzima Svetozar Pribičević ­ rješenje hrvatskog                       

pitanja prepušteno razvoju međunarodnih prilika, Srbija nositelj jugoslavenskog unitarizma

● Balkanski ratovi približili su Hrvate jugoslavenskoj ideji

● dolaskom bana Slavka Cuvaja (1912.­1913.) postepeno je uveden apsolutistički poredak,                 

vladao je neustavno → štrajkaški pokret i pokušaj atentata

● novi povjerenik i kasnije ban Ivan Skerlecz (1913.­1917.)

● Prvi hrvatski katolički sastanak → 3.­5. rujan 1900. u Zagrebu, nema stranačkog                     

obilježja

● predsjedavatelj je bio grof Miroslav Kulmer

● biskup Antun Mahnić ­ “Hrvatska straža”

● sudionici Kongresa bili su podijeljeni u četiri sekcije, a prihvaćeno je 8 rezolucija

● enciklika pape Lava XIII. “Rerum novarum” ­ mobilizacija katolika u političkom i javnom                       

životu, borba protiv negativnosti liberalizma, nacionalizma, sekularizma i svih onih koji su protiv                       

Katoličke crkve

● 1890­tih Stjepan Zagorac pokrenuo je stranku Hrvatska radnička zajednica koja je                   

djelovala protiv socijal­demokrata

● 1904. izlazi časopis “Hrvatstvo”, katolički dnevni list koji je tiskala novoosnovana Hrvatska                     

katolička tiskara

● 1904. osnovana je i Hrvatska napredna stranka

● Antun Mihalović (1917.­1919.) ­ posljednji hrvatski ban prije raspada Austro­Ugarske

● Tijekom rata Pribičević je sklonjen u Budimpeštu kako ga ne bi ubili u Zagrebu

● 1915. u inozemstvu je osnovan Jugoslavenski odbor, a najistaknutiji članovi bili su: Ante                       

Trumbić, Frano Supilo, Ivan Meštrović i Hinko Hinković

● Odbor se zalagao za stvaranje nove južnoslavenske države ravnopravnih naroda.                 

Podržavao je Antantu, ali se protivio tajnom Londonskom ugovoru iz travnja 1915. kojim je                         

Italiji obećano da će dobiti hrvatske krajeve na istočnojadranskoj obali

● Vlada Kraljevine Srbije na čelu s Nikolom Pašićem imala je za cilj stvoriti Veliku Srbiju i                             

čitavo vrijeme borila se za proširenje Srbije na ostale južnoslavenske krajeve

● Srbija nije dopuštala da Jugoslavenski odbor bude priznat kao pravi zastupnik južnoslavenskih                     

naroda u Austro­Ugarskoj

● Odlazak Supila iz odbora → Supilo je bio svjestan srbijanskih ciljeva i spremnosti da srbijanska                           

vlada prizna Londonski ugovor i zato je predložio da se prije ujedinjenja sa Srbijom riješe svi                             

problemi oko načina ujedinjenja i uređenja buduće države. Odbor je smatrao da se prvo treba                           

ujediniti, a onda razgovarati o uređenju države. Supilo tada napušta Odbor. Umro je 1917.

● Svibanjska deklaracija 1917. → Antun Korošec iznio je u Carevinskom vijeću u Beču                       

prijedlog da se Monarhija uredi na trijalističkom načelu. Predložio je u ime Jugoslavenskog                       

kluba ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda u okviru Monarhije

● Krfska deklaracija 1917. → Zbog jačanja narodnog pokreta u Hrvatskoj (“zeleni kadar”)                     

srbijanska vlada morala je pregovarati sa Jugoslavenskim odborom kojeg je vodio Ante                     

Trumbić. 20. srpnja 1917. potpisali su Krfsku deklaraciju u kojoj je stajalo da će                         

južnoslavenski narodi sjediniti u državu narodne jednakosti, u demokratsku i parlamentarnu                   

monarhiju pod dinastijom Karađorđević. Pašić je poslije potpisivanja rekao kako je to učinjeno                       

samo zbog inozemstva

● Hrvatski političari u Hrvatskoj nisu bili zadovoljni s Krfskom deklaracijom. Smatrali su da prvo                         

treba stvoriti samostalnu hrvatsku državu i onda stupiti u pregovore sa Srbijom

● Zagrebačkom deklaracijom od 3. ožujka 1918. stalo se na čelo samoodredbe naroda i                       

sjedinjenje u nezavisnu državu bez Habsburgovaca koji su i dalje stajali čvrsto uz dualizam

● Pred kraj rata u Zagrebu je 5. listopada 1918. osnovano Narodno vijeće Slovenaca,                       

Hrvata i Srba. Vijeće nije prihvatilo proglas kralja Karla (1916.­1918.) o pretvaranju                     

Monarhije u saveznu državu samostalnih naroda

● 29. listopada 1918. Hrvatski sabor raskinuo je sve državne veze s Austro­Ugarskom i                         

proglasio Hrvatsku nezavisnom državom i odlučio pristupiti zajedničkoj Državi Slovenaca,                 

Hrvata i Srba

● Narodno vijeće imenovalo je zemaljske vlade za Sloveniju, Hrvatsku i Slavoniju, Bosnu i                       

Hercegovinu i Dalmaciju. Istaknuli su kako novoj državi pripada i Istra koju su zaposjeli Talijani

● Srbijanska vlada nije priznavala ni Državu SHS ni Narodno vijeće

● 28. listopada 1918. Stjepan Radić tražio je da se ne dopusti niti jednoj vojsci da vojno uđe u                                 

Državu SHS! Zahtijevao je da se poštuje hrvatska državnost i Hrvatski sabor i da djelovanje                           

Vijeća ne bude tajno. O budućoj zajednici treba odlučiti parlament

● u Vijeću su trebali djelovati saborski zastupnici → Radić traži definiranje odnosa Kraljevine                       

Hrvatske s Narodnim vijećem

● 9. studenog 1918. predstavnici Kraljevine Srbije, delegacija Narodnog vijeća kao                 

predstavnik Države SHS i predstavnici Jugoslavenskog odbora potpisali su Ženevsku                 

deklaraciju kao temelj sjedinjenja dviju država. U Ženevi je Narodno vijeće priznato kao                       

privremena vlada. Ženevsku deklaraciju srbijanska vlada nije prihvaćala, a ako je i htjela s                         

nekim pregovarati, onda je to bio Svetozar Pribičević

● 24. studenog 1918. Narodno vijeće odlučilo je da se odmah otiđe u Beograd i da se proglasi                               

ujedinjenje Države SHS sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom

● Istoga dana Radić je rekao: ”Ne srljajte kao guske u maglu!” i ubrzo je isključen iz vijeća

● 1. prosinca 1918. Aleksandar Karađorđević proglasio je ujedinjenje

● Ujedinjenje nije potvrdio Hrvatski sabor kako je to Radić tražio

Političke stranke u Dalmaciji, Istri i Bosni i Hercegovini

Dalmacija → 1861. ­ pokrajinski sabor u Zadru → narodnjaci i autonomaši

● Bosansko­hercegovački ustanak 1875. ­ podjela na hrvatsku i srpsku stranku

● Pravaši u Dalmaciji → dvije grupe: ona koja je bila za autoritet Katoličke crkve i liberalna                             

stranka

● don Ivo Prodan ­ 1898. ­ Čista stranka prava

● Ante Trumbić, Josip Smodlaka i Frano Supilo

Istra → 1861. u Poreču je bilo sjedište pokrajinskog sabora

● dvije skupine: Hrvatsko­slovenska narodna stranka (Matko Laginja i Vjekoslav Spinčić) i                   

Talijani

● 1883. Matko Laginja održao govor na hrvatskom jeziku

BIH → Berlinski kongres 1878.

● 1878. okupacija BIH od strane Austro­Ugarske ­ urediti ju tako da se ne naruši dualizam

● ministar financija ili ministar rata (u slučaju rata) upravlja BIH

● potrebna joj je gospodarska i kulturna modernizacija

● franjevci

● Benjamin Kallay → zemaljski poglavar, pokušao nametnuti naziv “Bošnjak”

● 1910. osniva se Hrvatska narodna zajednica (Ivo Pilar) pokraj Travnika ­ interkonfesionalna

● HNZ imala je 45 000 članova (1000 muslimana)

● Hrvatska katolička udruga → osnovao ju Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup

● Muslimanska narodna organizacija (MNO)

● Srpska narodna organizacija (SNO)

● 1908. dolazi do aneksije BIH

● 1910. osniva se parlament → HNZ nije pristala staviti katolicizam u prvi plan želeći se povezati                             

s muslimanima

● rezultati izbora: SNO osvaja sve glasove srpskog stanovništva, MNO osvaja sve glasove                     

muslimanskog stanovništva, HNZ osvaja 12 mandata, a HKU 4 mandata

● Stanovništvo BIH: 1 890 000 stanovnika

            → 390 000 Hrvata

            → 600 000 muslimana

            → 820 000 Srba

● HNZ i HKU su za trijalizam

● Za vrijeme Prvog svjetskog rata iz HNZ izdvaja se grupa koja je za Jugoslaviju

● Ivo Pilar (HNZ) izradio je promemoriju o modifikaciji dualizma, a Josip Stadler dokument                       

“Izjava”  ­ obojica zahtijevaju rješenja u kontekstu hrvatskog državnog prava