POVIJEST SREDNJOVJEKOVNE UMJETNOSTI

8/3/2019 POVIJEST SREDNJOVJEKOVNE UMJETNOSTI

1/55

POVIJEST SREDNJOVJEKOVNE UMJETNOSTI

Romanika & Gotika

SREDNJI VIJEK

Mrani srenji vijek-greka!!! 1000.-1250. Povedanje populacije: Stanovnitvo Zapane Europe uvostruilo se izmeu 10. i 14. stoljeda.

Od 14,7 milijuna oko 600. godine, broj je stanovnika do 950. godine narastao na 22,6

milijuna, a do 1348. godine (prije velike kuge) na 54,4 milijuna (prema J. C. Russellu).

RAZVOJ GRADA

Neki graovi nastavljaju ivot iz vremena antike, zaravaju staru urbanu osnovu Zidine Osim fortifikacija grae se i poneke palae, stambeni objekti Teite izgranje u to oba koncentrira se na izgranju sakralnih objekata Crkve i samostani

BENEDIKTINCI

Samostanski re koji slijei pravila reovnikog ivota to ih je sastavio Sv. Beneikt (480-543.) za opatiju u Monte Cassinu (528.), ime je stvorio novi, "zapani" oblik samostanskog

ivota, te ubrzo postao uzor za brojne europske reovnike i reovnice, koji poiu samostane

u pravilu izvan gradova

- O 10. stoljeda samostani se poinju uruivati ukongregacije s tenencijama stroegcentralizma, osobito u sluaju Clunya, koji je potkraj 11. stoljeda postao stvarno, iejno i

organizacijsko sreite itave "monarhije reovnika", okupljenih u nekoliko stotina

samostana.

Cluny-evski opat odmah iza pape po vanosti Stalna koncentracija materijalnih dobara, stjecanje niza posebnih privilegija unutar feudalnog

rutva, kao i posebnog poloaja unutar same crkvene organizacije (nezavisnost u onosu na

biskupe) omogudili su im zauzimanje jenog o najistaknutijih mjesta u cjelokupnom ivotu

srednjovjekovne Europe.

Ora et labora Precizno organiziran radni dan Tono oreeno vrijeme za molitvu, obje, posao, Romanika umjetnost- RE I PROMILJENOST


2/55

HOOASNICI

Pokloniko putovanje o oreenog mjesta iz religioznih motiva postalo je u srednjem vijekumodno srestvo pokajanja i iskupljenja grijeha.

HOOADA

"Sveti grob" u Jeruzalemu, grobovi apostolskih prvaka u Rimu grob Sv. Jakova u Santiago de Compostela

HOOASNICI

Haoada se ovijaju ili kao organizirani pohoi ili kao pojeinana putovanja, najededugotrajna

ovijaju se ustaljenim pravcima na kojima lokalna protenita (beneiktinske i kateralne crkve)

postaju etape putovanja

KRIARI

Ideal ponovnog osvajanja zemaljskog Jeruzalema osloboenje "Svetog groba" iz ruku nevjernika, ostvarivan je u nizu pokreta o 11. o 13.

stoljeda, u kojima se mijeaju vjerski polet, emografski porast i poziv na pljaku

ARHITEKTURA

BAZILIKA

Najedi, makar ne i iskljuivi tip sakralne arhitekture. Romanika je bazilika uglavnom trobroan ili peterobroan prostor s transeptom i kriptom, s

naglaskom na proelje (zvonici, portali) i svetini prostor (apsie, eambulatorij).

Najede su u potpunosti presvoene kombinacijom poluvaljkastih i krinih svoova.OSTALI OBLICI

Dvoranske crkve Krine crkve s kupolama centralni tlocrti (kapele, krstionice).

SVODOVI

Osnovni oblici svoenja:krini i poluvaljkasti svo


3/55

preuzeti su iz ranijih razdoblja Poluvaljkasti svoovi esto su ojaani pojasnicama koje pojaavaju njihovu stabilnost i aju

im ritam

ojaavanje pojasnicama krinih svoova ovoi o izuma krino-rebrastog svoda.

Apsie se presvoavaju polukupolama (kalotama), a u nekim regijamakoriste se i razliitioblici kupola (konstruiranih uz upotrebu trompi, rijee panantiva).

KRIPTA

Prema postoji jo o ranokrdanskog razoblja, tek u romaniko oba, vezano uz procesijskeoblike tovanja relikvija, postaje uobiajeni io sakralnih graevina.

gr. kryptein- sakriti Razvijajudi se o skromnih ophoita oko relikvija smjetenih ispo oltara, kripte vremenom

postaju itave onje crkve, viebrone, s kolonaama koje poravaju krine svoove,

deambulatorijem, skulptorskim i slikarskim ukrasom.

Ipak, reovito su niske i neto rustinije graene i ukraavane o gornje crkve.DEAMBULATORIJ

Proiziao iz ophoita oko relikvija u kripti, tijekom romanikog razoblja uestalo se javlja ikao ophoite oko glavnog oltara u crkvi, zaovoljavajuditime potrebe hooasnika za

komunikacijom sa svetim relikvijama.

O apsie je ovojen kolonaom, a presvoen krinim svoovima ili poluvaljkastim svoom.Najede je obogaden zrakasto postavljenim kapelama (apsiiolama).

TORNJEVI-ZVONICI

Javljaju se od 8/9. stoljeda, no tek u romaniko oba postaju obvezan io sakralne graevine. Arhitektonski proizlaze iz tornjeva, te esto zaravaju fortifikacijski karakter. Najede su smjeteni na proelja ili na sjecite glavnog broa i transepta, a u junim

krajevima (Italija, ijelom panjolska) i kao zasebna graevina ovojena o crkve (kampanil).

POLUKRUNI LUKOVI

Nizovi polukrunih lukova najpostojaniji su element romanike arhitekture. Susredemo ih na portalima, prozorima (monofore, bifore, trifore, kvarifore, heksafore), u

kolonadama koje odvajaju brodove, te prostor apside od deambulatorija, trijumfalnom luku,

pojasnicama svoova, galerijama, slijepim arkaama koje ralanjuju vanjtinu, te nizovima

slijepih arkaica koje prate kornie i zabate.

FRANCUSKA


4/55

Prevladava tip bazilike koja je na jugu prekrivena svodom (ili kupolama), a na sjeverusvoovima ojaanim pojasnicama.

Postoje i bazilike s ravnim stropom, onosno otvorenim krovitem, te voranske crkve.

U oblikovnom smislu postoje ostvarenja od cistercitske jenostavnosti o raskonih proelja irazigranih oblika.

BURGUNDIJA

Dijon (Saint-Benigne) 1001-18. Jedno od prvih djela burgundske arhitekture. Sastojala se o vije spojene graevine, longituinalne bazilike i krune, centralne graevine Ra na graevini i samostanskim zgraama nastavljen je o posvete itavog kompleksa 1107. Sauvana je samo kripta Tournus (Saint-Philibert) Sagraena o po. 11. o po.12. st. jedno od prvih remek-jela romanike arhitekture. Skromno ukraeno proelje, razmjerno plitko Jenostavna vanjtina


5/55


6/55

Engleska

1066. g. Engleska potpada pod vlast Normana. Novi vladari-novi ukus Graditelji koji u pratnji normanskih knezova olaze u Englesku vjeto prilagoavaju elemente

normansko-romanikog graiteljstva anglosaksonskoj traiciji, te tako nastaje sinteza zvana

"normanski stil".

Osnovne su mu karakteristike u graiteljstvu formiranje naglaenog longituinalnogbazilikalnog prostora presjeenog najede vobronim transeptom i zavrenog pravokutnim

korom, ime se formira izraziti krini tlocrt.

Karakteristian je skroman ukras (uglavnom samo na portalima)

uporaba kubinih kapitela

esto rustino zianje izrazito masivni poupirai. Zanimljivo je a ko velikog broja graevina ovi snani poupirai uopde ne poravaju

svodove, nego drvene krovne konstrukcije, dok su kod ostalih (s izuzetkom katedrale u

Durhamu) svodovi mahom dodavani kasnije, u doba gotike.

Inae,vedina je izvornih romanikih graevina u Engleskoj oivjela u oba gotike znatnepregradnje.

Prva generacija katedrala (Canterbury, Lincoln, Old Sarum, York) nadahnuta jenormandijskom arhitekturom,

iji utjecaj postupno slabi u rugoj generaciji, izmeu 1080. i 1090., pojavom regionalnihposebnosti (Gloucester, Rochester, Worchester).

Treda generacija (urham, Norwich), izmeu 1090. i1100., olikuje se izvornodu svojiharhitektonskih rjeenja, a etvrta (Exeter, Herefor, Peterborourgh, Ramsey, Southwell),

izmeu 1100. i 1120.


7/55


8/55

NJEMAKA

Njemaka se romanika (Konra II olazi na vlast 1024.) direktno nastavlja na ostvarenjaotonskog oba, koja u svojim razvijenijim oblicima ved saravaju velik io elemenata

karakteristinih za romaniku.

Stoga se u njemakoj romanici razmjerno ugo orao konzervativni bazilikalni tip crkve sravnim stropom.

Nasvoivanje se uvoi kao napreniji sustav graenja u Rajnskoj oblasti uglavnom tek udrugoj polovini 12. st., a drugdje tek u 13. st.


9/55


10/55

ITALIJA U usporebi s francuskim i njemakim spomenicima romanike talijansko je graiteljstvo

razmjerno konzervativno.

Snaan je utjecaj ranokrdanskih graevina i s tim u vezi traicija bazilike s otvorenimgrenikom krovita (nezainteresiranost za problematiku vezanog sistema i za

nasvoavanje).

Meu talijanske specifinosti iu proelja ukraena slijepim arkadama i patuljastimgalerijama, portali u obliku baldahina s isturenim stupovima koji stoje na lavljim skulpturama,

oblaganje stijena mramorom u obliku raznobojnih pojasa, te reljefna plastika uz portale.

3-b bazilike najede Naglasak na zidnoj masi Velike zidne plohe Debeli zidovi Maleni otvori Bogato ukraena proelja Oblaganje zidnih ploha mramornim oplatama Zvonik Odvojen ili proslonjen uz crkvu Tzv. KAMPANIL koji nije integrealni io same graevine nego je zasebna graevina


11/55


12/55

PANJOLSKA

Romanika se umjetnost iri samo u sjevernim porujima Pirinejskog poluotoka u oba kaasu krdanske sile, ezintegrirane u male ravice, tek polagano potiskivale Maure.

Arhitektura pokazuje osta slinosti sa susjenim francuskim pokrajinama (Langueoc), estokombinirane s elementima maurske bujnosti.

Katalonske graevine olikuje zianje sitnim kamenom (ljunak ili mali tesanik), koji jeprvobitno bio obukan.

Njihov esto zepast i oskuno ralanjen izgle proizlazi iz rasporea prostora (najedetrobrodne dvoranske crkve s tri apside).

Posebnost Kastilje je veliki trijem koji, slino krilu klaustra, prati jenu bonu stranu crkve.Santiago de Compostela, Katedrala, 11-12. st.

Zapoeta 1077. (na mjestu svetita to su ga 997. razorili Mauri), ovrena 1122. Zavjetna hooasnika crkva (slina San Serninu u Toulousi), s tlocrtom u obliku latinskog

kria, s tri broa, prostranim emporama, trobronim transeptom s apsiiolama,

eambulatorijem s raijalnim kapelama, te va zvonika na proelju.

Kao graevni je materijal upotrebljen granit. Unato kasnobaroknoj pregranji prestavlja najistaknutiji spomenik ranoromanike

arhitekture u panjolskoj.

Glavni je bro presvoen poluvaljkastim svoom s pojasnicama, a boni krinim svoovima. Na kriitem transepta i glavnog broa na trompama je poignuta kupola s lanternom. Kao

graditelji se spominju Robertus i Bernardus.

Boni su portali bogato ukraeni skulpturama, ok glavni potjee iz vremena baroknepregradnje.

Ispod portika Katedrale nalazi se podzemna crkva (Iglesia baja / San Jos) iz 12. st;jenobrona, s transeptom i apsiom s pet oltarnih nia.


13/55


14/55

ROMANIKA SKULPTURA

Francuska Kiparstvo romanike vee se u Francuskoj uz traicije galsko-rimskih skulptura (sarkofazi), brojnog bizantskog importa sitne plastike u bjelokosti, te ostvarenja ranosrednjovjekovne minijature. Kao najraniji raovi istiu se navratnik Crkve Saint-Genis-des-Fontaines (datiran 1019-20.), s

plitkim reljefom koji prikazuje Krista i apostole,

zatim kapiteli s grubo rezanim likovima u kripti crkve Saint-Benigne u Dijonu (1001-1018.), te Saint-Germain-des-Pres u Parizu (990-1014.). Zaaci ekorativne reljefne skulpture bili su usko ogranieni: ukras portala (ponekad i fasada), skulptorski ukras stupova (kapiteli), te poneki reljef na oltarima, krsnim zdencima i grobovima Postanak, stil i saraj monumentalne romanike skulpture u Francuskoj vezan je uz

benediktinske samostane.

Na kateralama je pojava monumentalne skulpture u romaniko oba jo rijetka (obrnuto odItalije gdje je katedrala, kao izraz gradske kulture, mjesto koncentracije skulpture).

Samonstan Cluny oigrao je za romaniku skulpturu onu ulogu koju su zaranosrednjovjekovnu minijaturu odigrali irsko-kotski reovnici.

Poruje rasprostiranja figuralnog kapitela uglavnom se pouara s porujem na kojem jenastajala monumentalna skulptura.

Romaniki figuralni kapitel u biti prestavlja vrhunac arhitektonskog ukrasa u europskojumjetnosti

Bit romanike skulpture je "reljef sa oreenim sarajem", pri emu je realnost onosagotovo zanemarena.

Ranje se u puno vedoj mjeri porazumjevaju negoli stvarno prikazuju. Zamjejuje pisanu rije Namjenjeno cjelokupnom puku Skulptura je mahom bila bojana (i pozladena). Bojani je sloj sve pokrivao, a boje su bile ive (crvena, plava, zelena, oker, siva, crvenosmea).


15/55

Oi skulptura su ponegje (Autun) bile ispunjene staklenom masom. Najizrazitije su kole Langueoca, Burgunije i Provanse. Skulptori: Gislebertus (Autun), Girauldus (Bourges), Bernardus Gelduinus (Toulouse),

Gilabertus (Toulouse), Godfridus (Chauvigny), Brunus (Saint-Gilles-du-Gard).

Portali Kapiteli propovjedaonice Hijerarhijska perspektiva Stilizacija ponavljanje stilizirane figure u horizontalnim ritmovima Glavni zadatak romanike skulpture je prikazati oreeni saraj Ispriati priu Kockasti kapitel Scene iz Evanelja Zanati Svakonevni ivot Mjeseni raovi Borbe ljui i ivotinja Alegorije Geometrijski ukrasi Zakon kadra Naro izrazito poboan, ali nepismen Biblija pauperum Izgled i oblikovanje daleko od stvarnosti Grubi i eformirani likovi, ali ivi i izraajni


16/55


17/55

Italija

U Italiji, romanika skulptura isprva je po snanim utjecajem ranokrdanske i bizantskeumjetnosti, da bi kasnije, pod utjecajem francuske skulpture, nastala i izrazitija

monumentalna djela.

U onosu na Francusku, uoljiv je bogatiji skulptorski ukras unutranjosti (propovjeaonice,oltarne ograe, krsni zenci ...), a znatno skromniji na portalima (najede rascjepkan u

odijeljene scene).

U Lombardiji, iz koje putuju graditelji i klesari (tzv. maestri comacini) u ostale krajeve, prva jeznaajna umjetnika linost majstor Wiligelmo (Guglielmo), koji 1099. ukrauje proelje

katedrale u Modeni (4 velika reljefa s motivima iz Geneze).

Kipar Nicolao ukrasio je portale katedrale u Ferrari (1135.) i crkve San Zeno u Veroni (zajednos nekim Gullielmom).

Najznaajnije jelo, sintezu lombarijske romanike plastike, ostvario je Benedetto Antelami(oko 1150. - oko 1230.), koji je radio i kao graditelj.

Prvo njegovo poznato djelo je reljefSkidanje s kria (1178.) u transeptu katedrale u Parmi. Kasnije je sagradio i ukrasio skulpturama krstionicu katedrale u Parmi (1196-1211.) i radio na

proelju katerala u Borgo San onnino (anas Fienza u Emiliji), te u Vercelliju (San Andrea i

katedrala San Eusebio).

Njegov opus pokazuje sronosti s junofrancuskom skulpturom. Antelamijevim suranicima i uenicima pripisuju se prikazi mjeseci u muzeju katerale u

Ferrari (prvobitno na junom portalu) i reljef s konjikim likom Olraa a Tresseno (1233.,

Milano, Palazzo della Ragione).

Ostala Italija zaostaje za Lombardijom U Toskani se najznaajnija jela nalaze u Pisi, Lucci i Firenci. Majstor Guglielmo izradio je veliku propovjedaonicu Katedrale u Pisi (1159-62.). Dekorateri arhitrava: Gruamonte (San Andrea u Pistoji, 1166.; San Giovanni Fuorcivitatis u

Pistoji, oko 1170.), Biduino (San Salvatore u Lucci, nakon 1180.; San Cassino u Settimu kod

Pise), Giudetto da Como (katedrala u Lucci)

U junoj Italiji (Apulija, Kalabrija) nastaju brojne romanike propovjeaonice (Canosa, Acetto,Ravello, Salerno, Bitonto),

biskupske katedre (Canosa, Bari), te karakteristino ekorirani okviri prozora.


18/55

Bronane vratnice: San Zeno u Veroni (11. i 12. st.), Trani (oko 1175., Barisanus da Trani),Ravello (1179., Barisanus da Trani), katedrala u Pisi (oko 1180., Bonanus da Pisa), Monreale

(1186., Bonanus a Pisa), Katerala u Beneventu (po. 13. st.).

Skulptura u bronci uglavnom je inspirirana bizantskim radovima u bjelokosti. Skulptura se esto iri alje o portala po itavom proelju osta skulpture nalazi se i po unutranjosti (kameni namjetaj, propovjeaonice, kapiteli,

krsni zdenci, nadgrobni spomenici)

Nema tvrdo rezanih skulptura niti dominacije linija kao u Francuskoj


19/55


20/55

ROMANIKO KIPARSTVO U OSTALIM ZEMLJAMA

to se ostalih zemalja tie, graevine nemaju tako puno skulptorskog ukrasa Nisu skulptorski bogate kao Francuska i Italija, no sklonost ukraavanju je ipak prisutna U Njemakoj je upeatljiv utjecaj Francuske


21/55


22/55

Hrvatska

Centralno poruje romanike skulpture u Hrvatskoj prestavlja almacija U Istri je monumentalna kamena skulptura slabo ola o izraaja, te iskazuje izracitu crtu

rustinosti, no sauvano je nekoliko vrijenih rvenih raspela

u Sjevernoj Hrvatskoj sauvani su tek sasvim skromni ostaci romanike plastike Poetke romanike skulpture nalazimo u jelima proizalim iz traicija preromanike

plastike,

u kojima tijekom 11. stoljeda narativno-ilustrativni prizori u kojima dominira ljudski likodnose prevagu nad ornamentalno-simbolikim.

Tijekom 12. stoljeda, u zreloj romanici, skulptura poprima monumentalni karakter, uklapajudise u tijekove zapadnoeuropske likovne prakse (skulptorski ukras zadarske katedrale),

no pojedini spomenici oaju i snano prisutan bizantski utjecaj. U vrijeme kasne romanike (13. stoljede) najznaajniji centri postaju Trogir (Raovanov portal)

i Split (Buvinove vratnice, skulptorski ukras zvonika katedrale).

Posebnu grupu unutar korpusa romanike skulpture ine velika drvena raspela Prijelazno oba izmeu romanike i gotike (poetak 14. st.) obiljeeno je znaajnim jelima u

Puli (portal franjevake crkve), Zaru (portal katerale), Trogiru (ijelovi portala katerale) i

ubrovniku (klaustar franjevakog samostana).


23/55


24/55

ROMANIKO SLIKARSTVO

OPDE OLIKE

Najdominantniji vid slikarskog izraza u romanici je zidno slikarstvo. Redovito su u pitanjufreske, a rjee oslikani rveni stropovi.

Pre kraj romanike sve se uestalije javljaju i vitraji. U Italiji, posebice u Rimu i Veneciji, njeguje se tradicija mozaika Gl. izraajno srestvo je linija koja uokviruje i presijeca plohe istih boja Plonost prikaza, zanemaruje se iluzija trede imenzije Zarava se stiliziranost ljuskih likova karakteristino i za slikarstvo prethodnog razdoblja. isproporcije, anatomske netonosti, izostavljanje sporenih motiva i narativnost (slino kao

i kod skulpture)

Karakteristian je i suzran kolorit, naivan crte i reucirana ranja Dolazi i do kvantitativnog pomaka, freskama se saa ukraavaju itave unutranjosti crkava

te je i publika kojoj su slike namijenjene mnogobrojnija i razliitog profila, negoli u

prethodnom razdoblju-

romanike freske namjenjene su svekolikom puku, to ovoi o vede neposrenosti ijasnode likovne poruke

Slike na asci razmjerno su rijetke (neto su brojnije u kasnijem razoblju, osobito u Italiji ipanjolskoj) i gotovo reovito otkrivaju vedu ili manju ovisnost o Bizantu.

Slikarstvo minijatura uglavnom nastavlja razvojni put zacrtan u prethodnom razdoblju, ali svevie ispoljava i ugleanje na jela monumentalnog slikarstva


25/55


26/55

Hrvatska

Pri formiranju likovnog jezika na poruju Hrvatske u oba romanike oluujudu je uloguoigrala sreozemna komponenta, to jest prostor na kojem se preplidu zapani i istoni

utjecaji i na kojima se graila jena specifina likovna kultura (ariobizantizam).

Takve su prilike nuno oveleo oreene heterogenosti likovnog izraza na naem tlu, afragmentarnost sauvanog oatno oteava rekonstrukciju razvojnih tokova hrvatskog

romanikog slikarstva.

Najvedi io sauvanih jela nalazi su u primorskom pojasu (Istra, almacija). Iz predromanikog i ranoromanikog razoblja sauvane su cjeline u crkvama Sv. Foke ko

Peroja, Sv. Mihovila na Limom i Sv. Ivana na ipanu, koje svjeoe o obiaju potpunog

oslikavanja unutranjosti crkava.

Tijekom zrelog romanikog razoblja, u 12. stoljedu, itavo je primorje bilo podijeljeno u triijela koja se osta jasno razlikuju na umjetnikom planu.

Dok je sjeverni dio bio uvelike ovisan o Veneciji, a srednji ostvario razmjernu neovisnost podokriljem ugarsko-hrvatske rave, juna se oblast izrazitije priklanjala Bizantu.

Ipak, u ukupnosti romanikog slikarskog izraza u Hrvatskoj, uoljivo je a apokaliptikatematika zapanjakih izvora nije uspijevala navlaati arhainu iejnost trijumfalnog

krdanstva uraslu u kulturu itavog Jarana.

Slikarstvo dalmatinskih graova, sasvim na tragu irih europskih kretanja, irilo je svojeutjecaje na ruralne sreine u zaleu (Srima).

S druge strane, istarsko zidno slikarstvo, donekle izolirano od dalmatinskih kretanja, preraslo je u

pravu regionalnu tradiciju

Nakon 1200. goine, uslije jo uvijek ovoljno nerasvijetljenih razloga, sve se vie proirujeizraa slika na rvu, kojih masovna proizvona poiva na sasvim oreenim estetskim

iealima, zajenikim za itav jaranski bazen.

Relativna brojnost slikanih raspela ini taj segment naeg spomenikog blaga vanim ijelomeuropske umjetnike batine.

Najprisniji onos s europskim likovnim kretanjima oituju jela knjinog slikarstva, koja iskazuju

uoljivo ovajanje o bizantskih traicija i priklanjanje Zapau

Razoblje kasne i okasnjele romanike (13. stoljede), opdenito je oba lagane stagnacijeromanikog likovnog izraza u Europi, uslije ega u naim krajevima jaa jena provincijalna

crta.

Najistaknutiji segment slikarstva ovog razdoblja predstavlja grupa slika na drvu s prikazomBogorodice s Djetetom.


27/55

Prema raspolau mnotvom bizantskih posuenica tipoloke i morfoloke naravi, te slike suse o bizantskih uzora razlikovale po osutnosti svetosti u sebi, te razvijanjem osjedajno

neposrenijih likova, to nuno izaziva tenju i ka prironijoj uvjerljivosti.


28/55


29/55


30/55

GOTIKA ARHITEKTURA

Francuska

Umjetniki oblici koje nazivamo gotikim javljaju se u Francuskoj u rugoj polovini 12.stoljeda

u ostalim zemljama tek polovinom 13. stoljeda, te traju o sreine ili konca 15. stoljeda.Ime

Nastaje u 16. st. u Italiji (arte gotica) kao oznaka za barbarsko i pretjerano Suprotno od skladne i smirene umjetnosti renesanse barbarsko je bio sinonim za gotsko (po Gotima) Vasari prvi put spominje prijev gotski stil Goti su za njega bili svi ljudi s onu stranu Alpa Ti Goti, ti barbari, neupueni u pravi klasini duh, razvili su svoj vlastiti stil, koji je puka zbrka

zvonika i tornjeva, grotesknih ukrasa i nepotrebnih detalja, koji su vrlo daleko od jednostavne

ljepote klasinog svijeta.

Vrijeme renesanse i stilova koji su uslijedili poslije nje, odbacili su gotiku Tek 19. st. (romantizam) oslobaa gotiku o pogrnog prizvuka barbarski U arhitekturi, prvi primjeri gotike pojavljuju se u Ill de France panjolska, Italija,prihvaden je gotiki stil, ali je tu najvie izgubio o svoje osobitosti i

sjedinio se s lokalnim arhitektonskim tradicijama

Engleska crkvena arhitektura prola je o ranog i srenjeg engleskog stila preko ekorativnogdo perpendikularnog stila

Razdoblje od oko 1130-40. do oko 1270. i"poruje o stotinu milja oko Pariza"

predstavljaju izvorite i centar gotike

umjetnosti.

Ill de France Plodna i napredna zemlja Gradovi: Graovi se izgrauju unutar utvrenog beema gje nastaju spontane aglomeracije

pojeinanih graanskih kudica u krivuavih uliica koje se slijevaju prema graskom

centru, na kome se izgrauje vijednica ili katerala kao stvarna i simbolina ominantagraskog ivota.


31/55

- Skolastika: Izraava sveukupnost znanja i spoznaja u okvirima krdanskog svjetonazora.Obuhvada gramatiku, ijelektiku i retoriku (trivium), te geometriju, aritmetiku, astronomiju i

muziku (quarivium). Vrhunac skolastike misli prestavljaju sedmorica doktora (Roscelin iz

Compignea, Anselmo Canterburyjski, Guillaume de Champeaux, Ablard, Albert Veliki, Toma

Akvinski i uns Scotus). U skolastici su se sjeinili antiki logicizam i krdansko uenje

("Krdanski aristotelizam"). Suptilnost skolastike metoe oglea se u etaljnom

ralanjivanju pojmova i onosa (realia, nominalia).

Sveuilita: Predstavljaju udruge (universitas) nastavnika i studenata koje nastaju u 12. i 13.st. kao ogovor na zahtjeve to ih postavlja razvoj rutva, porast gradova, obrta i trgovine.

Teite intelektualne jelatnosti tako se premjeta iz zatvorenih beneiktinskih delija i

skriptorija u univerzitetske vorane, gje se, na bazi skolastikog uenja, voe rasprave o

pitanjima vjere i znanosti.

Prosjaki redovi: Franjevci (osnovao ih je Franjo Asiki, pravila potvrena 1221.), utemeljeni na naelima

apostolskog siromatva, oriu se zemaljskih obara i okredu temeljnim vrijenostima vjere.

jeluju kao puki propovjenici iredi emocionalniji i neposreniji oivljaj vjere.

ominikanci (osnovao ih je ominik Guzman, re potvren 1216.), ive po strogomisciplinom i polau zavjet siromatva, orjentirani su rau na filozofiji i teologiji, te

propovijedanju, a od 1233. voditelji sudova inkvizicije.

heretici: Valdanezi, bogumili, patareni, katari, albigenzi, husiti ... Kuga:

ARHITEKTONSKI OBLICI

Katedrala Konstruktivni elementi: Osnovna tenja sakralne gotike arhitekture je ostvarivanje impresivnog unutranjeg

prostora i oivljavanje zinih masa. To je omogudeno upotrebom triju bitnih elemenata:

rebrastog svoa, iljastog luka i kontrafora (vanjskih poupiraa).

U gotikoj arhitekturi svo ne poiva na zinoj masi, ved se njegova teina i pritisak sistemomsvoenja kanalizira prema stupovima nosaima, a boni pritisak primaju na sebe kontrafori.

Ovakav sistem svoenja omogudava rastvaranje zinih ploha mnogobrojnim i velikim

prozorima, to gotike graevine ini aleko svijetlijim o romanikih (obojena svjetlost).

Najedi oblik svoenja je krino-rebrasti svo, no susredemo i ruge oblike rebrastog svoenja

(zvjezasti, mreasti, zrakasti), a ko skromnijih graevina i obian prelomljeni poluvaljkasti svod

Po arhitektonskom konceptu gotike su crkve usmjerene ka visini, a mogudnosti kombiniranjakrino-rebrastih svoova ovoe o vede razveenosti crkvenih prostora, prema je osnovna

bazilikalna koncepcija i dalje dominantna.


32/55

Pore konstruktivnih mnogobrojni su i ekorativni elementi (fijala, vimperg, krini cvijet,rakovica, mreite, kljuni kamen).

Razveene zine povrine gotikih crkava, pune ekorativnih elemenata i bogato opremljeneskulpturom (osobito proelja) oimaju se esto poput kamene ipke (npr. katerala u

Reimsu).

- Prozori su najede ukraeni vitrajem, to u unutranjosti proizvoi udesne svjetlosneefekte.

Gotike katerale uvijek su tijesno graene uz ostale zgrae Bile su neraskiivi io graskog ivota

Gradnja katedrala

3 elementa koja su vana za stvaranje gotike katerale i crkve:

elja a se proslavi bog i krdanska vjera U modnim graovima biskupi i bogati graani osjedali su potrebu i smjelost za izgranjom

velebnih katerala koje de namaiti sve graevine u grau i biti viljive s velike ualjenosti

Srenjovjekovna filozofija zastupa miljenje a se o boga ne moe odi samo vjerom ved irazumom, naporom misli

Sve je to utjecalo na arhitekturu gotike katerale u ijoj se uzvienosti moglo sagleatizemaljsko utjelovljenje stremljenja ka bogu

Oblik im je sloen Na prvi dojam strog Bogatstvo detalja Novac za granju je esto olazio u viu onacija brojnih graana Mnogi su i osobno radili na izgradnji Chartres, graani su vukli kola s graevinskim materijalom kroz tijesne ulice o grailita Stremljenje u vis Brojne tehnike inovacije Prelomljeni krini svo, potporni lukovi, lebedi kontrafori, Svaki element ima tono svoju ulogu u oravanju ravnotee Prenoenje bonog pritiska krinih svoova prema olje, o potpornih lukova alje prema

kontraforima i na kraju pritisak se prenosi prema zemlji


33/55

Gotiki oblik granje putem prenoenja teine crkve preko nosaa i kontrafora na tlo,omogudio je a ziovi vie ne slue kao oslonac i zato su mogli nesmetano postaviti iroke

prozore

Vitraji Svjetlost Osjedaj nezemaljskog

Profana arhitektura:

Sve vie se grai u kamenu i sve ede je upravo monumentalna, a bogatstvom arhitektonskihukrasa jeva a zaostaje za sakralnom. Ipak, i alje je najvedi io sauvanih profanih

graevina fortifikacijskog karaktera, to ih ini bitno razliitim u onosu na jela sakralne i

stambene arhitekture, no upravo u razoblju gotike osegla je obrambena arhitektura najvii

nivo estetske vrijednosti.

ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ

etiri razvojna stupnja gotike: - Rani gotiki stil (1140-1200.): Noyon, Sens, Laon, Senlis, Paris (Notre-Dame); - Zreli gotiki stil (1210-1250.): Bourges, Chartres, Reims, Amiens, Beauvais,

Paris (Sainte-Chapelle);

- Stil rayonnant(zrakasta gotika, 1250-1350): Paris (Notre-Dame), Carcassonne,Troyes (St-Urban), Rouen (St-Quentin);

- Stilflamboyant(plameni stil, kasna gotika, kraj 14. i 15. st.): Bordeaux, Limoges,Bayonne, Albi, Rouen (St- Maclou).

Gotovo sve su monumentalne graevine nastajale u uem vremenskom razoblju, teoraavaju vie razvojnih faza, a mnoge su oivjele temeljite restauracije tijekom 19. st.

(Violet-le Duci njegovi uenici).

- Arhitekti:

Guillaume de Sens (Wilhelmus Senonensis) (? - 1180.) Graditelj katedrale u Sensu. Graditelj katedrale u Canterburyju (nakon 1175.). Gradnju je prema njegovim planovima

nastavio njegov pomodnik William.

Jean de Challes (? - poslije 1258.) Prouio krakove transepta i bone fasae parike katerale Notre-Dame. Pierre de Montereau (Montreuil) (oko 1200. - 1266.)


34/55

- Pregraio i proirio glavni bro i transept opatijske crkve St-Denis (od 1231.). - Izgradio refektorij i Bogoroiinu kapelu crkve St-Germain-des-Prs u Parizu (1239-44.). - Upravljao izgranjom parike katerale Notre-Dame nakon J. de Callesa (1259-66.). Jean des Champs (? - poslije 1287.) - Zapoeo po vlastitim nacrtma kateralu u Clermont-Ferrandu (1248.). - Sudjelovao pri gradnji katedrala u Limogesu, Rodezu i Toulouseu. - U junu Francusku uvoi gotike oblike francuskog sjevera. - Sagradio transept katedrale u Sensu, transept katedrale u Beauvaisu i portal katedrale u

Troyesu.

- Izradio planove za dogradnju katedrale u Senlisu. - Predstavnik cvijetne gotike (stilaflamboyant).


35/55


36/55

Italija

Gotiko graiteljstvo u Italiji slijei uzore cistercitske gotike koju su prigrlili franjevci. Talijanski graditelji daju prednost prostoru s umjerenom visinom i razmjerno zatvorenim

graevnim korpusom, preuzimajudi o francuske gotike oreene konstruktivne elemente(prelomljeni lukovi, krino-rebrasti svodovi, kontrafori).

Proelja crkava realiziraju se kao ukrasne stijene nakojima se razvija repertoar gotikiharhitektonsko-dekorativnih i skulptorskih cjelina.

U Italiji je sauvan izrazito velik broj profanih graevina iz gotikog razoblja (utvre, palae,javne zgrade, stambene zgrade, mostovi).

Arhitekti ne slijede dostignuda got. Katerala Ill e Francea

Skromnija i jenostavnija rjeenja

Cistercitima i franjevcima rasko oblika nije ogovarala osta se uva zina masa Zahvaljujudi velikim plohama ziova Italija je bogata freskama Fra Filippo da Campello (13. st.) Pripisuju mu se crkve Sv. Franje i Sv. Klare u Assisiju,

franjevake crkve u Tainu i Terniju, te San Simone u Spoletu).

- Antonio di Vicenzo (oko 1350. - 1402.) Radio u Bologni gradske utvrde, crkvu San Petronio,te zvonik crkve San Francesco.

- Arnolfo di Cambio (oko 1240. - 1302.) Graitelj i kipar. Uenik Nocola Pisano. Izraioplanove za Palazzo Vecchio i katedralu u Firenci, te za katedralu u Orvietu.

- Jacopo Talenti (oko 1300. - 1362.) Graditelj crkve Santa Maria Novella u Fireci. - Nicolo Pisano (oko 1225. - prije 1287.) Graditelj i kipar. Pripisuje mu se autorstvo projekta

crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji.

- Giovanni Pisano (oko 1250. - poslije 1314.) Graditelj i kipar. 1284-99. upravlja gradnjomkatedrale u Sieni. Koncem 13. st. rai na katerali u Pisi. 1304. ovrava kor i io proeljakatedrale u Massa Maritima.

- Giovanni di Simone (13/14. st.) 1277. gradi Camposanto u Pisi. Pripisuje mu se pregreadnjacrkve Santa Maria della Spina u Pisi (1321.).

- Scipione Bon. 1338. radi na crkvi Santa Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji. - Giovanni Bon (? - 1442.) Graditelj i kipar. Radio na C'Oro i uevoj palai (Porta ella

Carta) u Veneciji.

- Bartolomeo Bon (? - 1464.) Graditelj i kipar. Glavni predstavnik venecijanskog gotico fiorito.S ocem radi na C'Oro i uevoj palai (Porta ella Carta) u Veneciji. 1441-45. gradi Scuola


37/55

Grande della Misericordia (izgorjela 1485.). 1441-52. obnavlja crkvu Santa Maria della Carit

(saa Gallerie ella Accaemia). Sreinom 15. st. poinje graditi C del Duca na Canal Grande.


38/55


39/55

PANJOLSKA

Gotiki oblici olaze u panjolsku posrestvom cistercita, no vremenom francuski utjecajuprevladavaju strogost cistercitskog graditeljstva.

Stil mudejar (12. o 16. st.) javlja se kao mjeavina maurskih i zapadnoeuropskih elemenata.

Graditelji:

Enrique (? - 1277.) Jedan od graditelja katedrala u Burgosu (transept) i Leonu. Unosi upanjolsko graiteljstvo elemente francuske gotike.

Jaime Fabre iz Mallorce (13/14. st.) 1296-1317. gradi dominikansku crkvu u Mallorci. 1317.imenovan oivotnim graiteljem katerale u Barceloni.

Engleska

Gotika arhitektura u Engleskoj, poput one u Francuskoj, ima izvorite u graiteljstvuNormandije, ali ostaje vjerna masivnom stilu normanske arhitekture.

Karakteristian element je vrlo ubok kor (esto jenakih imenzija kao i broovi), koji jeuglavnom pravokutnog tlocrta s Bogoroiinom kapelom (Lay Chapel) na zavretku.

U okviru sloenih kateralnih sklopova javljaju se centralne prostorije namijenjeneadministraciji gradnje (Chapter-house), brojne kapele, te klaustri.

etiri faze

Early English (1190-1250.) (Canterbury, Lincoln, Salisbury, Wells,) Decorated Style: Geometrical Style (1250-1280.) i Flowing Style (1280-1360.); (Westminster Abbey, York, Exeter, Lichfield) Perpendicular Style (1360-1480.) (Gloucester, Winchester, Winsdor (St. George's Chapel), Canterbury,) Tudor Style (1480-1600.) (Wesminster Abbey (kapela Henrika VII).) Graditelji: William the Englishman (naslijeuje Williama of Sens u granji katerale u

Canterburyju; 1172. ovrava svoove u transeptu i koru; 1180-81. izrauje kriptu), Geoffrey

de Noyers (graditelj katedrale u Lincolnu, od 1192.), Wiliam of Wykeham (1324-1404; glavni

nadzornik granje kraljevskih katela Winsor, Lees, over; 1378. poinje izgranjom New

Collegea u Oxfordu; od 1394. obnavlja se po njegovim nacrtima katedrala u Winchesteru).


40/55


41/55


42/55

njemaka i ostale zemlje

Proor francuske gotike na prostor Njemake ogoio se izmeu 1190. i 1220. U prvoj se fazi tek pojeini elementi novog stila uklapaju u preteito romanike graevine

(Bamberg, Limburg, Naumburg), da bi u drugoj prevladala prostorna koncepcija fracuskegotike (Kln, Regensburg), a u tredoj i potraga za vlastitim razvojem (Sv. Elizabeta u

Marburgu, Liebfrauenkirche u Trieru, Erfurt, Lorenzkirche u Nrnbergu, Frauenkirche u

Mnchenu).

Graditelji: Gerardus Arnoldus

Wenzel Roritzer

Konrad Roritzer Matthius Roritzer Wolfgang Roritzer Joerg Ganghofer Hans Stethaimer


43/55


44/55


45/55

Belgija, eka...


46/55


47/55

GOTIKA SKULPTURA

Francuska

Italija

Njemaka

Ostale zemlje


48/55


49/55

GOTIKO SLIKARSTVO

OPDE OLIKE

Zapanoeuropska gotika ne poznaje monumentalno slikarstvo (osim u rijetkim sluajevimaprofanih prostora) jer je sve manje i manje zinih ploha koje bi mogle biti ukraene freskama.

Veliki prozori gotikih katerala Francuske, Engleske i Njemake uvjetovali su bogat razvojumjetnosti vitraja.

Intenzivan kolorit vitraja aleko namauje kolorit fresaka, tapiserija i slika na drvu, ali neomoguduje bitniji pomak u onosu na likovnost romanikog oba (plohe boja uokvirene

linijama)

Jeino u Italiji, gje je graiteljstvo sauvalo zinu masu, olazi o snanog razvoja zinogslikarstva

I slikarstvo na drvu, tradicionalno razvijenije u Italiji, u oba gotike oivljava pravi procvat pase umjesto jenostavnih romanikih slika na rvu, poinju izraivati bogati poliptisi i oslikani

krilni oltari, ukraeni rezbarijama i pozlatom.

Slikarstvo minijatura u sjeverozapadnom dijelu Europe postaje dominantna slikarska tehnika inositelj likovnog razvoja slikarstva, te pokazuje majstorsku tehniku linearnog crtea i bogatu

skalu boja.

Takoer se sve vie razvija i izraa tapiserija koje de u Francuskoj postati i najistaknutija jelamonumentalnog slikarstva

Novinu gotikog oba prestavljaju grafike (rvorezi, bakrorezi) koje, uslije tehnike izrae,iskazuju naglaenu linearnost

I u slikarstvu primjedujemo iste one olike kao i ko skulpture:1. Tenja ka vedoj realistinosti2. Obradanje panje na etalje3. Psiholoka iniviualizacija likova

Poseban problem u tenji ka to vedoj realistinosti prikaza javlja se problem ostvarivanja

iluzije trede imenzije (volumena i prostorne ubine). Posebno se to onosi na fresko-

slikarstvo koje je narativnijeg karaktera od onog na dasci.

Snaan poticaj u tom smislu prestavlja slikarstvo Giotta i Bononea, no tek na izmaku

gotike voedi sjevernjaki umjetnici poput Jana van Eycka u potpunosti savlaavaju

perspektivu

- Poput skulpture, ni gotiko slikarstvo nije kompaktna stilska cjelina, ved se krede u rasponuo jela koja jeva nagovjetavaju raski s romanikim traicijama o onih koja je teko

razluiti o ostignuda rane renesanse. U tom smislu potrebno je u gotikom slikarstvu uoiti

razvoj stila, koji tenja ka realistinosti i prouhovljenoj estetici stalno potie.


50/55


51/55


52/55

Paolo Veneziano

Venecijanski slikarski krug zapoinje s Paolom Venezianom. Najznaajnija je linost mletakogTrecenta. Nemamo jako puno podataka o njemu, pretpostavlja se da je roen po. 14.st. ,

1333. javlja se ved kao zreli majstor i o 1358. go. Ga spominju okumenti.

Zaetnik je jene kole u mletakom slikarstvu Njegov jeini okumentirani uenik je Nikola Ciprijanov e Blonis iz Zara Na osnovi starih bizantskih kreacija, kreira neto novo, zrai jenom novom osjedajnodu Likovi su mu elegantni, manekenskih proporcija Ko njega je osobito upeatljiv jean lirini senzibilitet Fantastian kolorit, ima jenu ivost koju bizantsko slikarstvo nema Djelovao je u Veneciji, ali i u Dalmaciji. 1348. u Veneciji je zavladala kuga i on ju je napustio te

10-ak godina boravi u Dalmaciji. Tu je ostavio neka djela i odatle je primao i ispunjavao

narube za Marke

Zbog oskudnih arhivskih podataka i njegove nesklonosti potpisivanju, brojna nam djela ostajusumnjiva-jel u pitanju slika njegova sina, uenika ili neki njegov loiji ra

Paolo Veneziano (? - 1358/62.) Najznaajnija linost venecijanskog slikarstva u 14. stoljedu. Spominje se izmeu 1333. i

1358. Djelovao u Veneciji, Vicenzi, Istri i Dalmaciji. Izrazom znatno vezan uz bizantsku

traiciju, o koje se ovaja ivodu likova i prizora, te profinjenom psihologizacijom i

modelacijom.

Bogorodica s Djetetom (oko 1325., 142 x 90 cm, Venecija, Accademia). Krunjenje Bogorodice (1358., New York, The Frick Collection). - Smrt Bogorodice (1333., Vicenza, Museo Civico). Ostaci poliptiha iz Vicence Izokefalija je ved pomalo poremedena U likovima se osjeda aak Bizanta, ali onosi nam i neto novo Likovi sa strane imaju eleganciju i neku krivu liniju tijela, pomalo se osjeda gotika s-linija - Poliptih (oko 1350., 167 x 285 cm, Venecija, Accademia). Zrelo djelo Krunjenje Bogoroice je u centralnom polju, a sa strana su kristoloke scene Bio je namijenjen nekom gl. oltaru


53/55

ola je o izraza sklonost ka konzervativizmu Pomalo se osjeda uccio, ima nekih njegovih rijeenja ili su ipak u pitanju isti biz. izvori raperija je rijeena na biz. nain Fizionomije likova takoer oaju biz. uzore Elegancija, ak je i deva izuzetno elegantna


54/55


55/55

Documents

POVIJEST SREDNJOVJEKOVNE UMJETNOSTI