Povratak Filipa LatinoviaAutor:Miroslav KrleaPovratak Filipa
Latinovicza je povratak na ono to je prekinuto i davanje natrag
onoga to je uzeto. Filip se vraa u svitanje nakon 23 godine s
prtljagom od otuenja, ivane rastrojenosti, krize identiteta,
raspadnutih vrijednosti i slike svijeta, s razoaranjem u europsku
kulturu i civilizaciju u kojoj nije pronaao dom i s umjetnikim
klonuem i stvaralakom nemoi.Vraa se ne bi li u ponovnom kontaktu sa
zaviajnom podlogom i oivljenim uspomenama iz djetinjstva razrijeio
traume koje vue sa sobom po svijetu i akumulirao novu ivotnu i
stvaralaku snagu, zbog ega je povratak fiziki i psiholoki, a koji
oznaava bijeg od civilizacije velikih sivih gradova i sentimentalnu
potragu za izgubljenim uporitem, podlogom, ivotnom neposrednou,
svjeinom emocija i identitetom te osobnim i stvaralakim
identitetom.Njegov identitet je sredinje pitanje romana i pitanje
paternaliteta (oinstva nada se da e odgovorom na to pitanje
ostvariti identifikaciju). Ovdje se postavlja pitanje vlastita
identiteta; pitanje podloge (ivotnoga oslonca); pitanje majina
ivota, to postaje egzistencijalni problem te otuenost, izolacija,
nemir, stvaralaka kriza.Radnja se oslanja i na djetinjstvo,
povratak u prostore djetinjstva uz pomo osjetilnih asocijacija te
povratak u trenutke najintenzivnijeg doivljavanja. Radi se o
trenucima koji su oblikovali njegove traume krvavo, tako neizrecivo
intenzivno kao prerano zrelo, razdrto, neuravnoteeno dijete, s
dubokim i tamnim kompleksima moralnoga ponienja u sebi, pun neiste
krvi i osjeaja mranoga progona (to se odnosi na majku, Karolinu,
bordel, frajle seksualna trauma i edipovski kompleks nemogunost
uspostavljanja emocionalnih i tjelesnih odnosa).Vrijeme i prostor
prikazuju simultanost prolosti i sadanjosti, isprepletanje i
oivljavanje, neprolaenje, pretapanje; bitno i intenzivno trajanje;
simboliko znaenje vremena i prostora vrijeme i prostor
sjeanja.Filip je slikar koji osjea potrebu naslikati sve ivotne
senzacije i umjetniki izraziti simultanost raznorodnih sadraja
svijesti. Takva simultanost proizlazi iz gubitka cjelovitosti, iz
raspada vremenskih odnosa i uzrono posljedinih veza (atomizirani
kaos snana analitika svijest koja svako postojanje svodi na
besmisao). Ovdje stvari gube svoju unutranju povezanost, dolazi do
infernalizacije stvarnosti odakle stvaralaka nemo kada je kriza je
dosegnula vrhunac. Javljaju se slikarske vizije: slika razapetog
Krista i slika gluhonijema djeteta koje su se pribliile neostvarivu
idealu potpune slikarske sinestezije koja je trebala doarati ne
samo boje nego i zvukove, mirise, pokrete, dodire, nagone Majin
portret pokazuje razotkrivanje i spoznavanje istine o majci,
njegova unutranja slika majke i suoavanje.Pria o majci slae se uz
pomo nekoliko predmeta koji iskrsavaju u Filipovu sjeanju, a kao
potvrdu sumnje daju frajle u bordelu: jedna od njih. Postavlja se
pitanje to se dogaa iza majina paravana? Prisutna je duboka
Filipova trauma kao hladna i nepristupana u djetinjstvu u kojemu mu
je vrata zakljuala konano i nepovratno.Boboka ili femme fatale je
hladan oblog Filipovim podrovanim nervima jer posjeduju svijest i
spoznaju vlastita stanja razumijevanje, prepoznavanje. On u njoj
prepoznaje njenost i toplinu koju u djetinjstvu nikada nije dobio
od majke.Kyriales je manifestacija podvojenosti Filipova karaktera,
dualizma njegovih nazora, proturjenosti njegova bia, glas njegovih
dubokih unutranjih sumnji i dilema. To je brodolomac, doktor
medicine (dermatolog) i filozofije koji rastae i ovjekovo tijelo i
duh. To je udovina pojava, superioran u izrazu, nihilist, rui
zanose i ideale, kao luciferski unutranji glas, kao alter ego: Slua
F. Kyrialesa i kao da uje svoj najskriveniji glas osjea kako taj
antipatini ovjek govori istinu svodei ovjeka samo na prolaznu
materiju.Na kraju romana slijedi samoubojstvo i Filipov razgovor s
majkom te odgovor na pitanje oinstva (Liepach), ubojstvo Boboke.
Baloanski nestaje, a Filip stoji nad zaklanim Bobokinim tijelom,
njezine akvamarin plave oi otvorene su te se inilo kao da gleda.
Dolazi do odjave cijelog romana, a Filip u tom panonskom blatu
(doslovnog i prenesenog znaenja) doivljava katarzu. Odgovori su
pronaeni, ali problem identiteta nije rijeen jer uporite nije izvan
ovjeka nego unutar ovjeka. Struktura je otvorena i Filip ima novu
priliku.Kratak sadrajFabula zapoinje Filipovim povratkom u rodni
grad koji je napustio nakon to je u 7. razedu gimnazije majci ukrao
stotinjarku i tri dana lumpao s javnim enama, nakon ega ga majka
vie nije htjela primiti u stan. Njegova majka, trafikantica Regina,
sama je uzdravala sina, koji nikad nije uspio saznati tko mu je
otac. Nakon povratka u zaviaj (koji se u romanu naziva Panonijom)
sjea se nekih motiva iz djetinjstva (debela Karolina, odlazak s
majkom u grad), a zatim ga foringa Joa vozi u Kostanjevac gdje mu
ivi majka.U Kostanjevcu se susree i s tamonjim provincijskim
svijetom kojega utjelovljuje Silvije Liepach, nekadanji
kostanjevaki plemeniti upan. Upoznaje i Boboku Radajevu, blagajnicu
u krmi (lik fatalne promiskuitetne ene) iza koje je bogato ivotno
iskustvo brodolomke i razvod braka kojim je pravno upravljao
Vladimir Baloanski. On je poludio za Bobom, razorio brak i sve
izgubivi dospio u zatvor te je sad patoloki vezan za nju. Boboka
privlai Filipa te on samo zbog nje ostaje u Kostanjevcu.Meutim, u
mjesto stie zagonetni Sergej Kirilovi Kyriales, koji nihilistiki
pobija sve Filipove zamisli o naravi umjetnikog stvaranja. On u
nekoliko navrata otvara i temu samoubojstva, ime je anticipirao i
vlastiti svretak jer su ga ubrzo nali mrtvog ispod eljeznikog
mosta. Boba eli otputovati u Hamburg i moli Filipa da joj posudi
novac, ali Baloanski nasluuje kraj i svojom nazonou spreava
preuzimanje novca. Majka upozorava Filipa na neprikladnost drutva u
kojemu se kree, to izaziva sukob u kojem on saznaje da mu je otac
zapravo stari Liepach. Tad stie Baloanski koji obavjetava Filipa da
Bobi nije potreban novac jer je odustala od puta, ali Filip
primjeuje tragove krvi, nakon ega Baloanski bjei, a on tri do
Bobokine sobe, gdje ju nalazi mrtvu, pregriena grkljana i otvorenih
oiju.Biljeka o autoruMiroslav Krlea (Zagreb, 7. srpnja 1893.
Zagreb, 29. prosinca 1981.) pjesnik, dramatiar, prozaik, novelist,
kritiar, esejist, publicist; putopisac, memoarist, enciklopedist i
kljuna figura hrvatske knjievnosti 20. stoljea, koji je iza sebe
ostavio golem opus, moda najvei u hrvatskoj knjievnosti. Njegova
djela obuhvaaju izmeu 50 i 80 svezaka. Neko vrijeme je djelovao kao
potpredsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te kao
ravnatelj Leksikografskog zavoda (danas Leksikografski zavod
Miroslava Krlee) koji je pokrenuo 1950. godine.Krlea se angairao i
u urednikom i objavljivakom kontekstu s namjerom da dopre do ire
publike, stoga je bio urednik asopisa koji su iznosili njegov
poetiki program: Plamen (1919. s A. Cesarcem), Knjievna republika
(1923. 1927.), Danas (u Beogradu 1934. s Mirkom Bogdanoviem te
1940.), Peat (1939. 1940.), Knjievna republika (1945.) i Forum
(1962.)Na Krleino stvaralatvo su utjecali mnogi pravci poput
impresionizma, ekspresionizma, skandinavske drame (Ibsen i
Strindberg) na ciklus o Glembajevima te Nietzsche, Proust i
Dostojevski. Naalost nije mogue precizno razgraniiti faze njegova
stvaralatva, no obino se navode dvije faze: ekspresionistika faza
(1914. 1929.) te druga faza (1929. 1952.)
