MIROSLAV KRLEA: POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Biljeke o piscu:Sredinja je osobnost hrvatske knjievnosti 20. stolje?a s iznimnoopsenim i raznovrsnim knjievnim opusom. Pjesnik je, dramati?ar,romanopisac, novelist, kriti?ar, esejist, putopisac, memoarist, pokreta? iurednik ?asopisa, te enciklopedist. Ro?en je u Zagrebu u obiteljigradskoga redarstvenog nadstraara. Pu?ku kolu zavrio je u Zagrebu(na Kaptolu). ?etiri razreda gimnazije zavrio je u Zagrebu, a nakon togase upisao u Kadetsku kolu u Pe?uhu. Dvije godine je zatim na Vojnojakademiji u Budimpeti (1911. 1913). Naputa je i odlazi prekoFrancuske i Soluna u Skopje pokuavaju?i se priklju?iti srpskoj vojsci.Uhi?en je zbog sumnje da je austrijski pijun i protjeran u Zemun gdje gaprihva?a austrijska pograni?na policija. Kratko u zatvoru, a onda sepo?inje baviti knjievnim radom. Bio je mobiliziran 1915., ali vojnu (ratnu)obvezu obavlja u Zagrebu. Nakon boravka u vojnoj bolnici bio je upu?enna bojinicu u Galiciju, ali brzo se vra?a u Budimpetu, pa u Zagreb,gdje je do konca prvog svjetskog rata obavljao vojni?ke dunosti.Izvan Zagreba je proboravio godinu dana (od ljeta 1920. do ljeta 1921.)u Dugoj Rijeci gdje mu je supruga bila u?iteljica (poslije je Bela Krlea bilaglumica u Zagrebu). Prvi svoj knjievni ?asopis Plamen tiskao je 1919.;Knjievnu republiku objavljivao je i ure?ivao od 1939. i 1940. Jedan jeod urednika ?asopisa Republika (1945). U knjievnosti se javio 1914.(drama Legenda). Njegov knjievni razvoj proao je vie mijena.Prva je romanti?no-simbolisti?ka (1914. 1918.), slijedi ekspresionisti?ka(1918. 1926.), te realisti?ka od 1926. do 1932. Zanima ga psiholoka,a zatim ponajvie socijalna tematika. Nije mogu?e razgrani?iti preciznonjegova stvarala?ka razdoblja. Od 1950. ravnatelj je Leksikografskogzavoda u Zagrebu.

Njegova djela:Pjesnitvo:Pan, Tri simfonije, Pjesme I. i II. , Pjesme III. , Lirika, Knjige pjesama,Knjiga lirike, Simfonije, Pjesme u tmini, Balade Petrice Kerempuha.

Proza:Tri kavalira gospo?ice Melanije, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars,Novele, Vraji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi,Na rubu pameti, Zastave.

Drame:Legenda, Saloma, Michelangelo Buonarroti, Vu?jak, Gospoda Glembajevi,U logoru, U agoniji, Golgota, Aretej, Leda.

O djelu:Povratak Filipa Latinovicza teak je, gust i sloen tekst. U liku Filipapokrenuto je nekoliko mu?nih slojeva svijesti i podsvijesti, mutno Filipovoporijeklo, njegov neprestani psiholoki kompleks u odnosu na oca, njegovsukob s majkom, izostanak iz ku?e i bijeg u inozemstvo.Roman i zapo?inje retrospektivom: Filip se vra?a u rodni grad, a zajedno snjime vra?aju se, kao ptice iz dalekih zemalja, davne uspomene za kojemu se ?inilo da su otile u nepovrat, odnosno da se mogu prevladati.?itav je Filipov povratak (koji u mnogome nalikuje na povratak LeoneaGlembaya u roditeljski dom), upravo za razliku od Leonova jedan tihimonolog, solilokvij koji se odvija uz pomo? neobi?ne, upravo ?udesneorkestracije uspomena to naviru kroz ustreptala osjetila.Pretee, naravno, koloristi?ka komponenta: sve to vidi i sve ?ega sesje?a Filip instinktivno pretvara, prevodi u boju, u slikarski izraz uop?e;ali u isto vrijeme njegova je senzibilnost potpuno otvorena svimdojmovima; zvukovi, mirisi, davno videne boje; ugledni prizori, okus jela idodir predmeta, njihova hladno?a i hrapavost, sve to vra?a se silovito udramatske no?i, ovdje pratimo korak po korak u nastajanju i u svesnanijem rastu. Krlein Povratak Filipa Latinovicza treba prije svegashvatiti kao roman jednog slikara i roman jednog povratka: slikarovapovratka izgubljenom djetinjstvu. Bez te dvije osnovne komponentegotovo je nemogu?e doku?iti sav domaaj ovoga veoma paljivokomponiranog teksta. Stoga ?emo tekst najpotpunije razumjeti zamislimoli ga kao jednu golemu, neprestanu izlobu slika: to je intimni zakonovoga teksta i glavni na?in njegova postojanja. Povratak Filipa Latinoviczanije, naravno, samo to. On je i mnogo vie. On je ponajprije organski dioKrleine goleme freske o Glembajevima i o glembajevtini kao tipu ivota.U njemu se, pred raspadom, kre?e isti taj svijet koji je ocrtan u dramamaGospoda Glembajevi, Leda, i U agoniji. To propadanje klase koja je ve?posve trula i koja se pred nama posve razjeda, to je (u irem smislu)tema ove knjige.

Sadraj:- Filip je doao na kaptolski kolodvor nakon 23 godine.- Sje?a se kako je prije 23 godine ukrao svojoj majci stotinjarku,kako je lumpao sa javnim enama (kelnericama) i kako se dovukao podzaklju?ana vrata kao izgubljeni sin.- Od tada ivi na ulici cijelo vrijeme.- Sjetio se Karoline koja mu je jednom sjela u krilo i to je za njega bilanajsladostrasnija emocija ?itavog djetinstva.- Kad se Karolina udala on je htio po?initi samoubojstvo tako to jeskakao u vodu sa svetog Florijana.- Sjetio se kako je prije 23 godine jednog dana ujutro doao ku?i ipozvonio majci na vrata, ali mu je ona rekla da se vrati tamo gdje je ibio, i tako je otiao i proveo 23 godine potpuno sam na ulici.- Grad mu je bio poznat koliko i stran, ali prepoznao je trafiku svojemajke - gospo?e Regine, i sjetio se nekih doga?aja vezanih za tutrafiku.- Sjetio se da su njegovu majku svi zvali Regina iako se ona zapravozvala Kazimiera i bila je Poljakinja.- Ona je imala jednu sliku nepoznate gole ene i ?uvala ju je ljubomornokao relikviju.- Filipa je ta slika mu?ila godinama.- Jednog dana majka je odvela Filipa u grad i ostavila ga u jednoj kavani,a vratila se tek poslijepodne i onda ga je odvela jednoj gospo?i- Ta gospo?a imala je jednu ojku, Faraona, koji je znao izgovoritiBon jour, monsieur.- Razmiljao je o svom ocu i kanoniku Lovri za kojeg je neko vrijemesumnjao da mu je otac.- Otiao je u gostionicu i naru?io pi?e.- Dok je bio u gostionici sje?ao se starih mirisa koji su ostalinepromijenjeni.- Sje?a se mnogih mirisa, boja i doivljaja koje je doivio i djetinstvu.- Odlu?io je posjetiti svoju gospo?u majku u Kostanjevcu gdje sepreselila.- Dok je tako putovao sjetio se to je jednog dana napravio.- U estom razredu riskirao je ?itavu svoju moralnu egzistenciju i zaputiose k frajlama.- Izabrao je podne jer je tada grad bio prazan tako da ga nitko nije vidio.- Uao je u kupleraj i bio pozvan u jednu sobu.- U sobi je ugledao enu koja je leala a trbuh joj je bio raskriven,ogroman i sasvim bijel.- Ta mu je slika ostala u sje?anju i razmiljao je kako taj motiv slikarskirijeiti.- Pobjegao je iz sobe i cijelo poslijepodne plakao pod prugom.- Dok se tako vozio u Kostanjevac razgovarao je i sa ko?ijaem.- Ve? su dva mjeseca minula od Filipova povratka na kostanjeva?kivinograd.- Tamo mu je majka dala sobu pod krovom u kojoj je mogao mirnoraditi (slikati).- Jedne no?i zapalila se tala i poto je jedan bik ostao unutra Filip ga jeizveo van i postao poznat po svom junatvu.- Upoznao je illustrissimusa Liepacha plemenitog Kostanjeve?kog s kojimse njegova majka druila.- Majka mu je pri?ala o Liepachu i o njihovom odnosu koji je trajao ve? trigodine.- eljela je od Filipa da napravi njen portret i on je po?eo da je slika.- U po?etku joj se portret svi?ao, ali kako je Filip dalje slikao i otkrivaoono ispod maske kakvu je nosila njegova majka, ona je postajalanervozna, nije dolazila na vrijeme i na kraju mu je rekla da je sramotnoto na koji na?in on gleda svoju majku.- On je zatim odustao od slikanja.- Saznajemo neke pojedinosti iz ivota Liepacha plemenitogKostanjeve?kog.- Jednog dana stari Liepach priredio je sve?anost na koju je i Filip biopozvan, a i gospo?a Ksenija kasirica Kod Krune.- Zanimala ga je ta ena za koju je ?uo da je napravila puno skandala izla u ivotu.- Njen nadimak je bio Bobo?ka i kako je upropastila puno ljudi,a me?u njima je i Balo?anski kojem se smilovala, on je ivio kod nje iona se brinula za njega.- Saznajemo tajne iz Bobo?kinog ivota i iz ivota Vladimira Balo?anskog.- Filip je puno vremena provodio sa Bobo?kom i svuda s njom iao.- Jednog dana doao je Sergije Kirilovi? Kyriales, grk sa Kavkaza koji jepuno toga u ivotu proivio.- Prema njemu je Filip osje?ao neki strah i nelagodu, bojao ga se, mislioje da je slabiji od njega.- Kyriales je posjedovao spram Filipa neku neshvatljivu superiornost.- Kad god bi se Filip uputio u raspravu s njim uvijek je Kyriales izaao kaopobjednik.- Kyriales je kritizirao i Filipovo slikarstvo.- Kad je Kyriales otiao, poslije se saznalo da se ubio.- Filipa je tada jednog dana Bobo?ka zamolila da joj posudi novaca da bimogla otputovati.- Te su se ve?eri trebali sastati u njegovoj ku?i, ali ona nije dola ve? jedoao Balo?anski koji je rekao da Bobo?ka nikud ne putuje.- Pokazao je Filipu nekakav ra?un govore?i da je to Bobo?ka napisala.- Filip je na papiru primijetio krv i kad je bolje priao Balo?anskomprimijetio je da je on sav krvav.- Balo?anski je tada izjurio van iz sobe.- Filip je potr?ao za njim, ali ga nije stigao pa je otiao kod Bobo?ke.- Nju je naao kako lei sva u krvi na krevetu.- Balo?anski joj je prerezao grkljan.

Analiza djela:Po?etakSvitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godinenije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je jo uvijek sve kako dolazi:i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom ispranajednokatnica na dnu mra?nog drvoreda, Meduzina glava od sadre nadtekim, okovanim hrastovim vratima, i hladna kvaka. Dvadeset i tri godinesu prole od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin:sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i trino?i pio i lumpao sa enama i kelnericama, a onda se vratio i naaozaklju?ana vrata i ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve? mnogo godina,a nita se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zaklju?animvratima, i kao i onog jutra imao je osje?aj hladnog, gvozdenog dodira teteke, masivne kvake u koljci svoga dana: i znao je kako ?e ta vrata bititeka pod njegovom rukom i znao je kako se li?e mi?e u kronjamakestenova i ?uo je jednu lastavicu kako je prhnula iznad njegove glave,a bilo mu je (onog jutra) kao da sanja: bio je sav ?adav, umoran,neispavan, osje?aju?i kako mu neto plazi oko okovratnika: po svoj prilicistjenica. Nikada ne?e zaboraviti onog mra?nog svitanja i one pijane,posljednje, tre?e no?i i onog sivog jutra - dok ivi.Tako ve? prvi taktovi, zahvaljuju?i onoj intimnoj koheziji koja proimasvaki veliki tekst, neposredno, prirodno najavljuju osnovnu intonacijuknjige. Ostvaren je, na samom po?etku, pripovjeda?ki ritam sje?anja iobnavljanja prolosti i sadanjosti, tenja da se stvari iznesu onako kakosu se zaista dogodile, i prikae njihovo djelovanje u vremenu.To jedan ?ovjek nosi na sebi, u sebi, svu svoju prolost, a vra?a se natragda s njom raskrsti, razra?una, kona?no i neopozivo, na licu mjesta,na popritu svojih dje?jih razdora, s akterima nekadanjih i sadanjihmu?enja i sumnja. Sve je po?elo tu, pred ovim isto ovako zatvorenimvratima, a ta je njihova zatvorenost, kao i danas, kao i onda, imala svojuprethistoriju, i sve je to mra?no, neuhvatljivo, i sve je to isprepleteno,i sve je to neprestano prisutno u ?ovjeku; a ovakav povratak ima snaguda bivim doga?ajima dade jo jednu potpuniju, bolniju, pro?i?enijuo?evidnost od one koju su imali u stvarnosti. Onaj koji te osje?aje nosiodaje svoj stav, njegova je doivljajnost izraena posebnom senzibilno?ukoja je zatreperila pri ovom vra?anju u prolost. Zakutak odaje afektivanstav prema gradu njegova djetinjstva; truli slinavi krovovi, siva, vjetromisprana jednokatnica, mra?ni drvored, Meduzina glava od sadre nadtekim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka, sve to, i ono toslijedi, mobilizira slikarsku i uop?e psihi?ku osjetljivost glavnog junaka.I sve ?e to postati upravo simboli?no za junakov svijet. Jer je taj junak(o kako je on malo junak, i kako bi, to i sam osje?a, mnogo bolje bilo re?islabi?!) nosilac radnje, zapravo arina to?ka tj. sjecite svih dotadanjiha sad i novih sukoba i nemira.

DjetinjstvoO djetinjstvu su govorili i Proust i Rilke. Rilke je napisao: To sublimno,duboko problemati?no, nepoznato, tajnovito dje?je u nama lei dubokopokopano u tmini naih vlastitih frojdovskih kompleksa, i to bole?ivosje?anje i skoro perverzno boravljenje u prostorima mrtvog djetinjstvajedan je od jakih nagona za usporavanjem brze prolaznosti svega naegau nama.

Iz perspektive Povratak Filipa Latinovicza izgleda kaoprustovsko-rilkeovska scena:Kle?i Filip u polumraku i potpuno je sam u sebi, samo se izvana ?ujukoraci prolaznika od duda do plota, od plota do zida, uza zid pokraj prvogprozora i preko ljebastog kanala, u kome je gnjila zelenkastomasna vodapuna slame i pahuljice od ivadi. Zagledao se Filip u taj kanal poddrvenim mosti?em, pun slame, sme?a i pahuljica od ivadi, a jedna malaladica od novinskog papira, ta draga dje?ja pustolovna korablja, zapela jeo ciglu, sva mokra i namo?ena, pred potonu?em. Sagnuo se Filip dapodigne svoju malu brodolomnu dje?ju ladicu iz smrdljive lokve nadkojom je toliko sati prosanjao o dalekim moreplovcima, ali mu se to ve? uisti tren u?inilo preglupim: tako je stao pred trafikanti?in prozor izagledavi se u one mrlje na musavom staklu ostao je nepomi?no, dugo.

Napisati takvu povijest, povijest jednog razdrtog, nemirnog,neobi?nim stravama i groznicama ispretrzanog djetinjstva; prikazati je uvidu ispovijedi jedne posebne senzibilnosti koja nije literarna nego je prijesvega likovna, to je osnovna obaveza i formula ove knjige.

Simbolika povratka:Dramati?na to?ka u kojoj roman po?inje jest superiorno odabranakoincidencija me?usobno suprotstavljenih junakovih nemira:povratak fizi?ki i povratak psihi?ki, potraga za izgubljenim vremenom i zasvjeinom prvih emocija (koje preteno i nisu emocije nego psihi?ketraume), neobi?an moment sumnje u vlastitu li?nost i u vlastitestvarala?ke sposobnosti, i u isto vrijeme duboka svijest o tome kako bizapravo trebalo slikati; a to dalje, u krajnjoj liniji, za junaka ovogpovratka zna?i: kako bi trebalo poivjeti pa da ivot bude cjelovit,smislom ispunjen, aktivan proces. Povratak je i zamiljen tako; bar ga jejunak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao naulici, te otada ivi na ulici ve? mnogo godina, a nita se nije promijenilouglavnom. Stoga je taj povratak zamiljen kao predah, kao ispunjenjeodisejske potrebe da se lutalac vrati polazitu i da ostvari najve?u radost?ovjeka: da ugleda sivkastu zastavu dima nad vlastitim ognjitem iponovo za?uje davne zvuke djetinjstva. Toj romanti?noj potrebi prinosiFilip rtvu u ?asu povratka: osjetiti se doma, o?utjeti negdje ?vrsto tlopod nogama, uroniti u simbole koji su i nai i op?i (ili bar iri od naihli?nih), to je ?enja Filipova.

Problem romana:Tenja njegova da u vlastitoj prolosti na?e neka uporita, neke proplankena kojima se moe predahnuti, ?vrste to?ke sa kojih se moe krenutidalje, ta se tenja pokazuje kao jalova himera: bez uporita u svojojprolosti, bez uporita u svojoj umjetnosti, bez uporita u svojoj okolini(i onoj koju je ostavio i ovoj u koju se vratio, odnosno u kojoj sepovratkom zatekao). Filip u po?etku ne uspijeva ostvariti ni jedan dodir,ni jednu komunikaciju; ali je ta njegova kriza, to uporno pruanje ruku zaosloncem i lutanje pogleda za putokazom ljudska drama najvieg napona;a upravo je u njoj potrebno gledati osnovni problem romana.

Knjiga sastavljena od ?udesnih svojstava rije?i, kretanja, mirisa, zvukova:

Ogenj! ta stara, zaboravljena rije? probudila je u Filipu jaki osje?ajpanonske podloge. On ni sam nije znao zato, ali u taj tren osjetio jeneobi?no jako neku subjektivnu elementarnu pripadnost toj podlozi:osjetio se doma. Ne kod ku?e nego doma, u skladu s jezi?nompodlogom o kojoj je rije?. Tako se ?itava ova knjiga temelji upravo na?udesnim svojstvima pojedinih rije?i, kretanja, mirisa, zvukova, pa ?ak isnova, da u nama probude i ponovo razvihore ?itave bujice uspomena isusprezanih nagona.

Smisao traganja za izgubljenim vremenom:Sve je lapidarno, sve stoji na ne?em, sve ima svoju podlogu,ukorijenjeno je, sve ima tri dimenzije. ive?i tako ?ovjek bi sam mogaopostati trodimenzionalan: vratiti se natrag do Euklida, razviti se natrag dostvarnog dodirivanja tvari i sam se pretvoriti u tvar! To je smisao Filipovihtraganja za izgubljenim vremenom, djetinjstvom i stvarno?u,za podlogom. Takvu istu podlogu traio je, jo ranije, drugi jedan Krleinjunak, doktor Walter iz novele In extremis:... doktor Walter osjetio je u sebi silnu potrebu da se ogrebe i o?isti odsvih svojih neizvjesnosti. Da stane izvan svega toga van, da se smiri.Da samoga sebe vagne. ivot treba da se arhitektonski gradi iz dana udan, po nekom odre?enom nacrtu. Neka bude taj nacrt fraza, dogma,sveto pismo paragraf, formula, zlatno tele, evidentna la, neka bude tajplan to mu drago, samo da je podloga! Podlogu treba sebi stvoriti uivotu!

Zna?enje rije?i frajla:U Filipovoj ustreptaloj mati odre?ene rije?i bude virove uspomena,infernalne tajne njegovih davnih, besanih dje?a?kih nemira.Dovoljno je da ko?ija Joa Podravec lukavo namigne Filipu i upozori gakraj javne ku?e da frajle jo sigurno spavaju! pa da se u njemu pokrenekota? uspomena: Kakva sablasna rije?: frajle! A ipak! Koliko je dubokihtajna pokopano u toj tako vulgarnoj rije?i koju panonski foringaiizgovaraju skupljaju?i kod toga pljuva?ku pod jezikom od ga?enja imoralnoga prezira!

Dovoljno je da se ta rije? za?uje pa da se vrijeme zaustavi, vrati natrag,ili, jo to?nije, da se pokae brutalna prisutnost, istovremenostsadanjosti i prolosti, koje su tako prepletene da nisu vezane samokauzalno nego se i ostvaruju simultano. To kako se Filip nekad davno kaoesnaestogodinjak zaputio frajlama, ta njegova tenja da se jo kaodje?ak zablati do kraja i time zapravo otkupi i objasni sam sebi;ta sugestivna, koloristi?ka i zvu?na, slika njegova segmentalnog odgoja;ta njegova tenja za osloba?anjem od vlastite (maj?ine, zapravo)nejasne i mutne situacije, a u stvari sve dublje upadanje u nju;to sablasno, ritmi?ko navra?anje uasne tematske rije?i frajle;i kona?no, ta superiorna likovna tema enskog trbuha, pa stravi?anbijeg sa srebrom forinte u uima - sve to nije samo izvrsna literatura negoi jedna od klju?nih situacija ove drame.

Usporedba Filipovog i Flaubertovog posjeta bludnici:Flaubertov doivljaj:Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu Novembru(jednom od najljepih tekstova Flaubertovih), zapravo je ?ista romantika.Njemu je javna ena izvor pateti?ne ljubavne strasti, ?ak simbol ?ulneljubavne iskrenosti, drutveni problem on u njoj ne vidi.

Tek kad je legla pokraj mene, izloila je pred mojim o?ima s ponosomkurtizane, sav sjaj svog mesa. Vidio sam otkrite njene grudi, tvrde iuvijek napete kao od nekog uzburkanog romorenja, njen trbuh od sedefas udubljenim pupkom, njen gipki i gr?eviti trbuh, tako mekan da u njzagnjuri glavu kao u uzglavlje od tople svile. Imala je divne bokove,prave enske bokove kojih linije prelaze?i u okrugli but podsje?aju uvijeku profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik zmije i zloduha;znoj od kojega je njena koa bila vlana, ?inio ju je svjeom i ljepljivom,u no?i su njene o?i sjale upravo strano, a narukvica je od jantara,koju je nosila na desnoj ruci, zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvood kreveta.

Filipov doivljaj:Umjesto romantike prikazana je ?itava jedna ljudska tragika.Filipu je javna ena gruba drutvena istina i, u isto vrijeme, odvratnamora jednoga djetinjstva.

U vlanom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sun?anog ljetnjegsjaja kao oslijepljen, tapaju?i u potpunoj tmini, Filip je kod kurogosvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore, naslone stolica spreba?enim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci irazglednice na stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je ne?iji glasda pristupi blie k postelji. Tu obasjana snopom svjetlosti to je padalakroz maleni kolut na prozornoj plo?i, leala je ena, a trbuh joj je bioraskriven, ogroman i sasvim bijel kao svjei hljeb kada lei na pekarskojlopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan,da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedinaslika to mu je ostala u pameti sasvim ivo i neizbrisivo.

I slikarski je izraena razlika izme?u ova dva doga?aja. Kod Flauberta sveje to svijetlo i ?isto, nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska,a kod Krlee je sve trulo, naduveno i prijesno.

Naruena slikarska vizija svijeta:I upravo tu gdje misli da proiruje dijapozon doivljavanja i da poja?agovor svojih slika, tu Filip ujedno odaje tajnu svojih kriza: jer onog ?asakad sumnja da je boja kadra izraziti sve to nije boja, ?im ho?e boji dadade samo ono to je njeno, da je ponizi na njenu ulogu u stvarnosti,time je naruio slikarsku viziju svijeta: no u tome i jest njegova kriza,odnosno tematika ove knjige.