Prava djeteta

Konvencija o pravima djeteta je međunarodni dokument, usvojen na Generalnoj skupštini Ujedinjenih

nacija 20. 11. 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koje svaka država potpisnica Konvencije

(među kojima je i Bosna i Hercegovina) mora jamčiti svakom djetetu.

Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na

tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze

upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta.

Konvencija o pravima djeteta je međunarodni dokument, usvojen na Glavnoj skupštini Ujedinjenih

naroda 20. 11. 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije (tj. koja ju je

potpisala i ratificirala) mora jamčiti svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama

odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društva glede zaštite djeteta. To je prvi

dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu

zaštitu. Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje države-potpisnice na

pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i

ratificirale.

Cjelokupan rad u dječjem vrtiću temelji se na Programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja

predškolske djece u kojem se nalaze osnovna polazišta rada s djecom predškolske dobi. Prema

humanističko-razvojnoj koncepciji, svako dijete ima svoja posebna prava. U odgoju se trebaju

maksimalno razvijati njegove individualne mogućnosti i samopoštovanje. To vrijedi i za djecu s posebnim

potrebama i djecu s teškoćama u razvoju polaznicima dječjeg vrtića.

Posebne potrebe djeteta su privremene ili trajne veće neravnoteže, zaostajanja ili ubrzanja u pojedinim

aspektima razvoja ili razvoja u cjelini koja se kod djece različito izražavaju. Prema Programskom

usmjerenju, razlikuju se tri vrste posebnih potreba:

Potencijalne posebne potrebe može imati dijete koje je tijekom trudnoće, poroda ili nakon poroda

imalo neke rizične faktore (npr. prerano rođeno dijete, teški porod i dr.), koje je bilo ili je još uvijek

izloženo nekim nepovoljnim okolinskim uvjetima (npr. nepotpuna obitelj, bolest u obitelji i dr.) ili dijete

kod kojeg neki aspekt razvoja značajnije odudara od ostalih, odnosno koje se u nečemu znatno razlikuje

od ostale djece u skupini (npr. sporiji motorički razvoj, izrazito živahno dijete i dr.)

Prolazne posebne potrebe može imati dijete zbog razvojnih raskoraka između djetetovih potreba i

mogućnosti u pojedinim fazama razvoja (npr. negativizam u trećoj i šestoj godini) ili dijete koje je

doživjelo neke stresne događaje u životu (npr. smrt u obitelji, boravak djeteta ili roditelja u bolnici,

rođenje brata/sestre i dr.)

Trajne posebne potrebe može imati dijete kod kojeg neke potencijalne ili prolazne potrebe nisu na

vrijeme uočene ili pravilno tretirane, dijete koje je bez roditeljske brige duže odgajano u dječjem domu,

bolnici i sl., darovito dijete te dijete s teškoćama u razvoju. Teškoće u razvoju su urođena ili stečena

stanja organizma koja prema svojoj prirodi zahtijevaju poseban stručni pristup kako bi se omogućilo

izražavanje i razvoj sačuvanih sposobnosti, a time i što kvalitetniji život.

Smjernice za školovanje djece s posebnim potrebama u srednjim školama u Bosni i Hercegovini su

namijenjene obrazovnim vlastima na svim razinama kako bi definirale strateške pravce u inkluzivnom

obrazovanju i osigurale odgoj i obrazovanje svakog djeteta odgovarajući na specifične potrebe i

mogućnosti učenika.

Ovaj dokument predstavlja okvir za izradu državne, entitetskih, županijskih i strategije Distrikta Brčko u

oblasti inkluzivnog obrazovanja u srednjim školama Bosne i Hercegovine. Plan pruža set

konkretnih preporuka, dovoljno prilagodljivih specifičnim uvjetima entiteta/županija/regija. Namjena mu

je služiti kao putokaz za kreatore odgojno-obrazovnih politika u cilju razvijanja i provedbe

strategija koje zabranjuju diskriminaciju i promoviraju pravo na jednake mogućnosti za svako dijete.

Smjernice i prioritetne akcije su temeljene na međunarodnim i domaćim konvencijama, stategijama i

akcionim planovima za djecu s posebnim obrazovnim potrebama/djecu s invaliditetom.

Svaka akcijska smjernica postavlja prioritete i konkretne aktivnosti koje entiteti/županije/Distrikt Brčko

mogu dodatno razviti i prilagoditi specifičnostima zajednica za koje su odgovorni.

Potpuna integracija

Ostvaruje se uključivanjem učenika s posebnim edukacijskim potrebama u redovni razredni odjel gdje

učenik svladava redovne ili prilagođene nastavne programe uz primjenu individualiziranih postupaka u

radu. Učenik cijelo vrijeme boravi u razredu sa svojim vršnjacima, a učenike poučava učitelj. Dobro je

kad učitelj nije početnik i kad želi u svom razredu imati različitu djecu. Učenik s posebnim edukacijskim

potrebama se, osim u redovnu nastavu, uključuje i u neki od edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka

(npr. postupci za poticanje perceptivnih i motoričkih sposobnosti za čitanje i pisanje). Ovaj dio programa

izvodi defektolog-stručni suradnik, ako ga škola ima. Kad se dijete uključuje u oblik potpune integracije

roditelj treba znati da postoji niz pozitivnih prijedloga u našim prosvjetnim zakonskim propisima s ciljem

stvaranja povoljnijih uvjete za školovanje i napredak učenika. Evo najvažnijih:

Učenici "s lakšim teškoćama u razvoju" uključuju se u razredni odjel od 1. do 4. razreda.

U razredni je odjel moguće uključiti do tri učenika s posebnim potrebama, a takav odjel ne može imati

sveukupno više od 24 učenika (Pravilnik o broju učenika u razrednom odjelu, 1996.).

Učenik s posebnim potrebama koji svladava redovne ili prilagođene programe individualiziranim

postupcima ima pravo na posebnu dodatnu pomoć defektologa (edukacijsko-rehabilitacijskog

stručnjaka).

Posebna dodatna defektološka pomoć provodi se u posebno opremljenom prostoru škole.

Za učenike kojima je oštećen vid, sluh ili imaju motorička oštećenja potrebno je organizirati produženi

stručni postupak. Ovaj se postupak provodi prije ili nakon nastave uz pomoć defektologa. Spomenuti

oblik rada je sastavni dio prilagođenog programa.

U redovnu osnovnu školu mogu se uključiti i učenici s organski uvjetovanim poremećajima u

ponašanju (predložen je postotak te djece u odnosu prema ukupnom broju učenika).

Učenici s posebnim potrebama od 1. do 4. razreda NE ponavljaju razred nego prelaze u viši razred i

nastavljaju sa svladavanjem prilagođenog programa. Tek od 5. do 8. razreda mogu ponavljati razred ako

nisu, prema mišljenju defektologa i drugih stručnih suradnika i razrednog vijeća, svladali program (op.

aut. - Je li u tom slučaju program doista bio prilagođen? Jesu li pravodobno prepoznati uzroci školskog

neuspjeha, npr. dodatne razvojne ili obiteljske teškoće?).

Učenici s posebnim potrebama, kao i svi ostali učenici u školi, ocjenjuju se ocjenama od 1 do 5. Da bi

učitelji u školama mogli bolje predložiti ocjenu, koriste Naputak o praćenju i ocjenjivanju učenika s

teškoćama i većim teškoćama u razvoju u osnovnoj i srednjoj školi (Glasnik Ministarstva prosvjete i

športa Republike Hrvatske, posebno izdanje, 4/1996.).