Pravo mjerodavno za ugovore

Praktična važnost nekada i danas Poteškoće u utvrđivanju prava mjerodavnog za

ugovor– ugovor nema fizičku manifestaciju (kao npr. mjesto

nastanka štete, mjesto gdje se stvar nalazi i sl).– posebna potreba za pravnom sigurnosti i predvidljivosti

Moguća rješenja:– vezivanje voljom stranaka (subjektivna poveznica)– vezivanje in abstracto (objektivne poveznice)– vaganje veznih okolnosti in concreto (najbliža veza)

tradicionalno pravilo lex loci contractus – mjerodavno pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen

prijelazno rješenje lex loci solutionis

stranačka autonomija – pravo koje su stranke izabrale

Razvoj ideje stranačke autonomije

Dumoulin (Francuska, 16. st.): – ako stranke mogu posredno izabrati mjerodavno

pravo tako da izaberu mjesto sklapanja, onda to mogu učiniti i neposredno

Mancini (Italija, 19 st.):– afirmacija pune stranačke autonomije u mppu

Izvori kolizijskih pravila o ugovorima (HR)

ZRSZ (čl. 19.-25.)

Posebni izvori, npr.– Pomorski zakonik iz 2004.– Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u

zračnom prometu iz 1998.

(Međunarodni izvori)

Sigurnost i predvidljivost

SIGURNOST I PREDVIDLJIVOST se možepostići na dva načina:

Međunarodnom unifikacijom materijalnih pravila

Unifikacijom kolizijskih pravila

Međunarodni ugovori kojima se ujednačava ugovorno pravo

npr. Bečka konvencija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980.

Primjenjuje se ako:– stranke ugovora o prodaji imaju sjedište poslovanja u

različitim državama ugovornicama– ako mpp upućuje na pravo države ugovornice (čl. 1.

Konvencije) Za pitanja koja nisu riješena konvencijom primjenjuju

se opća načela na kojima se ona temelji, a podredno pravo na koje upućuje mpp

Izvori kolizijskih pravila o ugovorima (EU)

Uredba (EZ) Br. 593/2008. Europskog parlamenta i Vijeća od 17.6.2008. o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze – Rim I – stupila na snagu 19. prosinca 2009.

Uredba Rim I zamijenila je Rimsku konvenciju iz 1980.

Uredba Rim I

1. stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za ugovor

2. u nedostatku izbora prava mjerodavno je pravo države koja je najuže povezana s ugovorom

3. s iznimkom nekih određenih vrsta ugovora u kojima je toliko poremećen odnos snaga da je potrebno zaštiti slabiju stranu

Stranački izbor mjerodavnog prava (lex autonomiae)

čl. 19. ZRSZ:– “Za ugovor je mjerodavno pravo koje su izabrale

ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno”.

čl. 3. st. 1. Uredba Rim I– “Za ugovor je mjerodavno pravo koje stranke

izaberu. Izbor mora biti izričit ili mora jasno proizlaziti iz ugovornih odredaba ili okolnosti slučaja. Stranke mogu izabrati pravo mjerodavno za čitav ugovor ili neki njegov dio.”

Pravo mjerodavno za dopuštenost izbora mjerodavnog prava i određivanje granica izbora mjerodavnog prava:

lex fori

Kolizijskopravna i materijalnopravna autonomija

Kolizijskopravna autonomija– izbor prava je poveznica– izabrano pravo je mjerodavno pravo– primijenit će se dispozitivni i prisilni propisi

izabranog prava Materijalnopravna autonomija

– izbor prava je ugovaranje sadržaja stranog prava– primijenit će se samo dispozitivni propisi

izabranog prava

Za izbor mjerodavnog prava ne traži se koneksitet,. tj. objektivna veza ugovora ili stranaka s izabranim pravom

Lex autonomiae predstavlja odstupanje od načela najuže veze kao temeljnog načela mppa

Oblik izbora mjerodavnog prava

načelo neformalnosti – čl. 19. ZRS; čl. 3. st. 1. Rim I

ne traži se određeni oblik (npr. pisani) može biti izričit ili prešutan izričit: uglavnom kao ugovorne klauzule o

izboru mjerodavnog prava

Prešutni izbor mjerodavnog prava Prešutni izbor mora biti izraz stvarne, a ne hipotetske volje

stranaka da ugovore određeno pravo. Indiciji o prešutnom izboru:

– ugovorne odredbe, npr. klauzula o nadležnosti suda određene države; upućivanje na odredbe zakona neke države; upotreba općih uvjeta poslovanja tipičnih za neko pravo; (jezik ugovora); (ugovorena valuta).

– okolnosti slučaja, npr. praksa koju su stranke između sebe uspostavile; ponašanje stranaka tijekom ispunjenja ugovora; ponašanje stranaka tijekom postupka.

Rimska konvencija – Uredba Rim I

“...demonstrated with reasonable certainty by the terms of the contract or the circumstances of the case.”

“...clearly demonstrated by the terms of the contract or the circumstances of the case.”

Cijepanje ugovornog statuta (tzv. depeçage)

Izbor različitih mjerodavnih prava za različite dijelove ugovora.

Izričito dopušten prema čl. 3. st. 1. Rim I Moguć i prema čl. 19. ZRSZ.

Ograničenja stranačke autonomije

čl. 21. ZRSZ:– “Za ugovore koji se odnose na nekretnine

isključivo je mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina.”

Potrošački ugovori (čl. 6. Rim I) Ugovori o radu (čl. 8. Rim I) Ugovori o osiguranju (čl. 7. Rim I)

– osigurati primjenu vlastitog (ili barem neutralnog) prava;– osigurati primjenu prava koje pogoduje zajedničkom

interesu stranaka ili interesu jedne od stranaka;– otkloniti neizvjesnost u pogledu mjerodavnog prava

(tijekom ispunjavanja ugovora i nakon toga);– smanjiti informacijske troškove.

Što stranke žele postići izborom mjerodavnog prava?

Podredni ugovorni statut

Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno pravo određuje se prema podrednim poveznicama koje propisuje pravo zemlje suda

1. Neposredne poveznice2. Najuža veza

Čl 20. ZRS; Čl 4. Uredba Rim I

Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno je pravo s kojim je ugovor najuže povezan.

Oboriva presumpcija da je ugovor najuže povezan s pravom karakteristične činidbe (uz neke iznimke u ZRS-u)

Načelo karakterističnog sadržaja

A. Schnitzer, 1944: – za svaki pravni odnos mjerodavno pravo treba odrediti prema

onome što je za taj odnos karakteristično Ugovorni statut: pravo stranke koja obavlja činidbu koja

predmetnu vrstu ugovora razlikuje od drugih. Za većinu ugovora karakteristična je nenovčana

(naturalna) činidba.– npr. činidba prodavatelja, zajmodavca, izvođača radova

Zašto pravo karakteristične činidbe?– najčešće ispunjava glavnu gospodarsku i društvenu svrhu

ugovora– uglavnom je više regulirana od činidbe plaćanja– upućivanje na pravo karakteristične činidbe omogućuje da se

za slične ugovore mjerodavno pravo određuje na sličan način– relativno predvidljiv kriterij za određivanje mjerodavnog prava

Lokalizacija karakteristične činidbe:– čl. 20. ZRSZ: prebivalište odnosno sjedište ugv. strane koja

obavlja karakterističnu činidbu u vrijeme prihvata ponude– čl. 4. Uredbe Rim I: redovno boravište odnosno mjesto

uprave ili, kod profesionalnih djelatnosti, glavno poslovno mjesto ili drugo poslovno mjesto u vrijeme sklapanja ugovora

Iznimke od primjene prava karakteristične činidbe u čl 20. ZRS-a

Izbjegavajuća klauzula

Ako je prema okolnostima slučaja s ugovorom očito bliže povezano neko drugo pravo, mjerodavno je to pravo (čl. 20. ZRSZ; čl. 4. Rim I).

Okolnosti koje se pritom mogu uzeti u obzir:– mjesto ispunjenja pojedinih ugovornih obveza;– mjesto pregovaranja i sklapanja ugovora;– jezik ugovora;– valuta plaćanja;– državljanstvo stranaka.

1. Ima li ugovor međ. obilježje? Primijeniti pravo RH. Izabrano strano pravosamo u granicama prisilnih propisa RH

2. Je li mjerodavan neki međ. ugovorkoji sadrži unificirana mat. pravila?

3. Jesu li stranke izričito izabrale mjerodavno pravo?

5. Upućuju li posebne okolnosti slučaja na pravo najuže veze?

4. Jesu li stranke prešutno izabrale mjerodavno pravo?

Primijeniti pravo na koje upućujuodredbe čl. 20. t. 1.-20. ZRSZ

Primijeniti unificirano pravo. Podredno – kao pod “Ne”.

Primijeniti izričito izabrano pravo (čl. 19. ZRSZ)

Primijeniti prešutno izabrano pravo (čl. 19. ZRSZ).

Primijeniti pravo najuže veze (čl. 20. ZRSZ).

Ne

Ne

Ne

Ne

Ne

DaDa

Da

Da

Da