Click here to load reader

Pravo na sjecištu politike, ekonomije i kulture (I.): u ... · PDF filekao i politika, ekonomija i kultura, pojava svediva na svoje prirodne uzroke. U suvremenom (jezičnom) ključu,

  • View
    217

  • Download
    1

Embed Size (px)

Text of Pravo na sjecištu politike, ekonomije i kulture (I.): u ... · PDF filekao i politika,...

  • 108

    Izvorni znanstveni radUDK 340.12

    168.522Primljeno: 10. veljae 2011.

    Pravo na sjecitu politike, ekonomije i kulture (I.): u klasinom kljuu*

    IVAN PADJEN**

    SaetakProblem studije saet je u pitanju: kako se pravo kao skup mjerila djelovanja i nain rasuivanja odnosi prema politici, ekonomiji i kulturi? Pristup pro-blemu je praktian i instrumentalan radije nego teorijski i sam sebi svrhom. Cilj je ocjena predmeta istraivanja radi olakavanja njegove promjene pre-ma temeljnim vrijednostima istraivanja. S obzirom na to da su te vrijedno-sti postulirane stipulativnom definicijom prava, koja implicira odnose prava spram politike, ekonomije i ak kulture, moe izgledati da pristup ne rjeava problem, nego ga nedopustivo trivijalizira. Zagovarani pristup ipak moe bi-ti valjan ako je stipulirana definicija prava dovoljno integralna, tj. ukljuiva. U tu svrhu studija pokuava povezati u stipuliranu definiciju prava tri velike filozofijske tradicije, koje su jo uvijek nosive i utoliko kljuevi za suvre-mene doktrine i kulture. U klasinom (ontologijskom) kljuu (koji je analizi-ran u prvom dijelu studije) pravo je poimano kao ustanovljujua i ispravljaju-a strana cjeline sastavljene od politike, ekonomije, prava i religije potonje kao sredita kulture. U modernom (epistemologijskom) kljuu (analiziranom u drugom dijelu studije) ideje prava su u rasponu od poimanja da pravo usta-novljuje moderne drutvene sisteme i prema tome je nezaobilazno sredstvo za identifikaciju modernih drutvenih pojava do teorija da je pravo, podjednako kao i politika, ekonomija i kultura, pojava svediva na svoje prirodne uzroke. U suvremenom (jezinom) kljuu, pravo, koje ustanovljuje ak religiju, mo-e biti shvaeno samo iz kulture ukljuivi politiku i ekonomiju u koju je

    Padjen, I., Pravo na sjecitu politike, ekonomije i kulture (I.): u klasinom kljuu

    * Prinos znanstvenoistraivakom projektu Pravni sistem: temeljni problemi koji je poduprlo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske. Nastavak ove studije, Pravo na sjecitu politike, ekonomije i kulture (II.): u modernom i u suvremenom kljuu, bit e objav-ljen u iduem broju Politike misli. Autor zahvaljuje prof. dr. sc. Zoranu Pokrovcu i prof. dr. sc. Dragutinu Laloviu na korisnim primjedbama u vezi s nacrtom studije.** Ivan Padjen, redoviti profesor prava, znanstveni savjetnik politologije, Pravni fakultet Sve-uilita u Rijeci, honorarni profesor Pravnog fakulteta i Fakulteta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu.

  • 109

    utkano. Tri se tradicije najznaajnije razlikuju u pogledima na dodir razuma i djela. Za razliku od klasine tradicije, koja priznaje da razum moe upravljati djelovanjem, razum i djelo su u epistemologijskom kljuu odvojeni logikim jazom, doim su u lingvistikom kljuu jedva razluivi. Trostruko rjeenje problema istraivanja poveava kako heuristiku tako i praktinu vrijednost stipulirane definicije prava. Integrirajui raznorodne tradicije, stipulativna de-finicija slui integritetu pluralistikoga pravnog poretka, tj. postizanju postu-liranih temeljnih vrijednosti unutar granica prava. Meutim, pristup zauzet u studiji, iako vie ukljuiv od stranarskih, jo uvijek je samo jedan od pristu-pa, koji je u posljednjoj crti takoer neizbjeno stranarski. tovie, gledan iz kulture koja nije integrirana, parohijalan je ili ak neprijateljski. Kljune rijei: pravo, politika, ekonomija i kultura; drutvene i humanistike znanosti; sveuilite

    Dagu Strpiu

    Trebamo li jo uvijek sveuilite?, pitao je jo 1997, dakle prije poetka Bolonj-skog procesa, Dieter Simon, istaknuti pravnik i historiar, u to vrijeme predsjed-nik Berlinsko-bamberke (nekadanje pruske) akademije znanosti, ranije direktor Max Planck instituta za europsku pravnu povijest i profesor Goetheova sveuilita u Frankfurtu na Majni. Sam Simon odgovorio je: Sveuilite nam je jo potrebno kao ustanova visokog obrazovanja... Vie ga ne trebamo kao sveuilite, jer su nje-gove naslijeene differentiae specificae u odnosu na visoke strune kole (politeh-nike) jedinstvo istraivanja i poduavanja ili znanost kao nain ivota ispa-rile (Simon, 1997: 11; vie: Schelsky, 1963). Naao je tek jednu iznimku, a to su znanosti o ovjeku, koje se doista njeguju prvenstveno na sveuilitu, no istaknuvi odmah da ono nije napravilo napredak niti u premoivanju jaza izmeu znanosti o prirodi i znanosti o ovjeku niti u povezivanju razmrvljenih humanistikih i dru-tvenih znanosti, gdje su disciplinarne granice uglavnom proizvod povijesne slu-ajnosti i kontingentnosti (Simon, 1997: 12; vie: Becker, 1974). tovie, ustvrdio je da nema izgleda da preustrojavanje potonjih pod nadimkom kulturalna znanost stvori novu paradigmu sposobnu da povee filologijsko-historijske discipline, koje su u I. svjetskom ratu izgubile svoje prvenstvo meu znanostima, i teorijske dru-tvene znanosti, koje su uslijed propusta da predvide pad Berlinskog zida 1989--1990. kanjene gubitkom statusa objanjavajuih znanosti (Simon, 1997: 12).

    1.1. Problemi i njihovo rjeavanje

    Simonov odgovor potie dva pitanja kljuna za ovu studiju: prvo, jesu li drutvene i humanistike znanosti meusobno toliko znanstveno (teorijski, metodski, logi-ki, pojmovno ili sl.) povezane da je toj povezanosti doista neprimjerena njihova

    Politika misao, god. 47, br. 4, 2010, str. 108-134

  • 110

    institucionalna rascjepkanost na dananjim sveuilitima?; drugo, koji je odnos iz-meu pojedine drutvene ili humanistike znanosti, nar. pravne ili politike znano-sti, i studium generale, tj. u srednjem vijeku teologijskih i logikih ili filozofijskih (Maier, 1994: 8), u prosvjetiteljstvu filozofijskih (nar. Schelling, 1802: Kap. 3; Schelsky, 1963: 70 f), a nakon II. svjetskog rata filozofijsko-humanistikih i soci-jalnoteorijskih temelja jedinstva znanosti (ibid.: 246 f), primjene te znanosti (npr. u istraivanju stanja i uzroka korupcije u hrvatskoj dravnoj upravi koja zavrava prijedlogom opih mjera za njihovo prevladavanje), i s tom znanosti povezanih struka (npr. onih suca, diplomata ili raunovoe, koji primjenjuje apstraktno znanje u rjeavanju konkretnih problema)? Sloenost tih pitanja pokazuje se kad se zao-tre sljedeim potpitanjima: koje su to bile differentiae specificae visokih strunih kola i sveuilita kad su od etiri najstarija fakulteta koja tvore sveuilite (npr. De Ridder-Symoens, 1996: 155 f) najmanje dva, tj. medicina i pravo (a na neki nain i teologija) obrazovala budue strunjake, a samo jedan, tj. filozofski, nije, a neri-jetko je bio predstudijem preostalih triju fakulteta? (npr. Di Simone, 1996: 289); je li nosivi sastojak sveuilita u smislu koji podrazumijeva Dieter Simon uz onaj nedvojbeni, a to je stjecanje znanstvenih znanja iz odreene znanosti, kao to je to pravna znanost, na nain na koji ih stjeu znanstvenici, tj. znanstvenim istraiva-njem (Schelsky, 1968; Padjen/Pokrovac, 2008) studium generale i/ili odijeljenost od ostruavanja? Drugaije reeno, dovodi li do isparavanja sveuilita nestanak studium generale za Brodgelehrte, tj. za opeobrazovane (Schiller, 1789) i/ili uvo-enje ostruavanja za Brotgelehrte, tj. za izobraene za zaraivanje kruha svagda-njeg (Schelling, 1802: pogl. 3)?

    Gornja su pitanja kljuna za ovu studiju zbog dva razloga. S jedne strane, iako si hrvatski pravni fakulteti nisu ta pitanja izrijekom postavljali tijekom proteklih de-setljea, djeluju tako kao da su na njih odgovorili na odreeni nain, kao to to po-kazuje injenica da hrvatski pravni studiji ukljuuju u sve veoj mjeri ostruavanje u pravu, putem vjebi, klinika i simuliranih suenja (nar. PFSR/ISS, 2011; PFSZ/DS, 2011), a istovremeno ponovno postaju i studijima dravoslovnih, tj. politikih i drugih drutvenih te ak humanistikih znanosti (usp. Strpi, 2008: 96), ponajprije obnovom studija uprave unutar pravnih fakulteta (nar. PFSR/SS, 2011), no takoer i vraanjem studija filozofije prava i uvoenjem sociologijskih teorija prava u stu-dij prava (nar. PFSR/ISS, 2011) te u meunarodnim razmjerima inovativnim istra-ivanjem i poduavanjem prevoenja jezika prava (arevi, 2011). S druge, samo je prvo od dva pitanja, i to dijelom, raspravljano u nedavnim hrvatskim raspravama o politologiji (Kasapovi, 2007, 2008; Strpi, 2008a, 2008b, 2009a; Lalovi, 2008, 2009a, 2009b), iako je odnos politologije kao znanosti i politologije kao struke, bje-lodano, mnogo vei izazov od odnosa pravne znanosti i pravne struke.

    Raniji radovi ovog autora nastojali su odgovoriti na postavljena (ili na barem njima veoma bliska) pitanja u pogledu odnosa karakteristino pravnih, moralnih

    Padjen, I., Pravo na sjecitu politike, ekonomije i kulture (I.): u klasinom kljuu

  • 111

    i sociologijskih istraivanja te pokazati da su ta pitanja sredinji problemi meto-dologija ne samo pravnih nego i drugih drutvenih istraivanja (nar. Padjen 1984, 1987a, 1987b, 1987c, 1988a, 1988b, 1988c, 1991, 1996, 1997, 2001, 2010). Ovaj prinos pokuat e pokazati da su ti isti ili barem njima veoma bliski problemi sredinji takoer istraivanjima politike, ekonomije i kulture. U tu svrhu korisno je jasno odrediti problem ove studije sljedeim pitanjem: kako se pravo kao skup mje-rila djelovanja i nain rasuivanja odnosi prema politici, ekonomiji i kulturi?

    1.2. Svrhe i hipoteze

    Pristup je problemu zauzet u ovoj studiji uslijed razloga izloenih ranije (Padjen, 1991) praktian i instrumentalan radije nego teorijski i sam sebi svrhom. Cilj je ocjena predmeta istraivanja radi olakavanja njegove promjene prema temeljnim vrijednostima istraivanja. S obzirom na to da su te vrijednosti postulirane stipu-lativnom definicijom prava (dio 2.1.), koja implicira odnose prava spram politike, ekonomije i ak kulture, moe izgledati da pristup ne rjeava problem, nego ga nedopustivo trivijalizira. Zagovarani pristup ipak moe biti valjan ako je stipulira-na definicija prava dovoljno integralna, tj. ukljuiva. U tu svrhu studija pokuava povezati u stipuliranu definiciju prava tri velike filozofijske tradicij