PREGLED PRAVOPISNOGA GRADIVA

PRAVOPISNI SADRŽAJI

ŠKOLSKI PRAVOPISNI PRIRUČNICI ZA UČENIKE OSNOVNE

ŠKOLE

NASLOVNICA HRVATSKOGA PRAVOPISA

OSNOVNI POJMOVI

GLASOVI I GLASOVNI SKUPOVI

VELIKO POČETNO SLOVO

REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI

SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEČI

RASTAVLJANJE RIJEČI NA KRAJU RETKA

PISANJE POSUĐENICA I STRANIH RIJEČI

KRATICE I ZNAKOVI

NASLOVNICA HRVATSKOGA PRAVOPISA

OSNOVNI POJMOVI

Uz pravopisna pravila pravopisni priručnici sadrže i pravopisni rječnik u kojemu se navode riječi pisanje kojih predstavlja pravopisnu poteškoću.

Danas su u uporabi autorski pravopisni priručnici (Babić – Finka – Moguš, Hrvatski pravopis te Anić - Silić Pravopis hrvatskoga jezika), a postoje i posebna izdanja pravopisnih priručnika koji su namijenjeni školskoj uporabi (Lončarić - Bičanić, Priručnik za pravilno pisanje i Hrvatski školski rječnik).

Pravopis ili ortografija(grč. orthós – prav + grafo – pišem) obuhvaća skup pravila o: slovopisu, načinu pisanja pojedinih glasova, pisanju velikoga i maloga slova, sastavljenome i rastavljenome pisanju riječi, uporabirazgodaka (rečeničnih, interpunkcijskih znakova) i pravopisnih znakova.

Pravogovor ili ortoepija (grč. orthós – prav + épos – govor) propisuje pravila o izgovoru glasa i riječi u cjelini te o pravilnome naglašavanju (isticanju) sloga u izgovornoj (naglasnoj) cjelini.

GLASOVI I GLASOVNI SKUPOVI

Ostvarujući jezik u pismu služimo se slovima, znakovima i bjelinama.

Slovopis ili grafija skup je znakova kojim bilježimo pojedine glasove.Neki glasovi predstavljaju poteškoću govornicima u pisanju hrvatskim standardnim jezikom zbog svoje pripadnosti različitim narječnimosnovicama. Pisanje je otežano i zbog razlika između govora i pisma te različitih mogućnosti pisanja s obzirom na same glasove i njihovo povezivanje u govorni lanac te glasovni sastav riječi i njihovih oblika.

Suglasnik č

Glas č nalazi se:•u riječima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv:čast, čelo, čaša, pače, početi, luč, račun …

•u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c: pjesnik > pjesniče, pjesnički; peći (*pekti > peku) > pečem, pečensrce > srčan, srčanost; micati > mičem, pomičan

•u nekim sufiksima: -ač, -ača, -čica, -čić, -čina, -ičast …

Suglasnik ć

Glas ć nalazi se:

•u riječima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv:ćelav, ćuk, kći, kuća, moć, noć, voće, vreća …

•u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t i đ: radost > radošću, ljut > ljući, brat > braćakret(ati) > krećem, kreći, krećući; krat(iti) > kraćen, kraćenjesmeđ > smećkast, riđ > rićkast, omeđak > omećka

•u nekim sufiksima: -ić, -oća, -aći, -ći ...

Suglasnik dž

Glas dž nalazi se: •u riječima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv: srdžba, džudo, džip, džus, pidžama … Ali: naranča, narančast!

•u oblicima i izvedenicama prema osnovnom č: jednačiti, svjedočiti, predočiti + -ba > jednadžba, svjedodžba, predodžba uč(iti) + -benik > udžbenik

•u sufiksu -džija: šeširdžija, galamdžija, šaljivdžija.

Suglasnik đ

Glas đ nalazi se:

• u riječima i njihovim izvedenicama kojima postanak nije vidljiv:anđeo, čađa, đak,evanđelje, lađa, leđa, krađa, smeđ …

• u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t: mlad > mlađi, posuda > posuđe, grad > građanin ...

VELIKO POČETNO SLOVO

Velikim se početnim slovom pišu:1. prva riječ u rečenici2. riječi iz počasti3. vlastita imena.

Ostale se riječi pišu malim početnim slovom.

Riječi iz počasti

Osim zamjenice Vi, Vaš, Ti, Tvoj i njihovih oblika u izravnome pismenom obraćanju, velikim slovom pišemo i riječi kojima se obraćamo državnim i crkvenim velikodostojnicima: Vaša Svetosti, Vaša Ekscelencijo ... Također i nazive poglavara država kada ih rabimo bez imena i prezimena (i posvojne pridjeve izvedene od njih):

Predsjednik,Predsjednikov; Papa, Papin.

Vlastita imena

Vlastita su imena imena (i imenice) koja se odnose na samo jedno biće, pojavu ili stvar, a ne za njih više vrsta. Ona mogu biti jednočlana i višečlana.

REČENIČNI I PRAVOPISNI ZNAKOVI

Rečenični znak ili razgodak (interpunkcija < interpungere – rastaviti, razlučiti) onaj je znak u pisanome tekstu kojim se odjeljuju rečenice i dijelovi rečenice. U pisanome tekstu oni nadomještaju govorna obilježja (naglasak, intonacija, pauza) kojima se rastavlja glasovni niz na smislene cjeline.

Rečenični su znakovi: točka, upitnik, uskličnik, zarez, točka sa zarezom, dvotočje, trotočje, višetočje, crtica, kosa crtica, spojnica, navodnici, polunavodnici i zagrade.

Pravopisni znak onaj je znak koji, bez obzira na rečenicu, određuje kako treba pročitati ili razumjeti ono što se pred njim nalazi. Tako brojku pred točkom treba čitati kao rednibroj. Time je točka, osim rečeničnoga, ujedno i pravopisni znak (neki rečenični znakovi služe i kao pravopisni).

Posebni su pravopisni znakovi: * zvjezdica, ‘ izostavnik,< i > znakovi podrijetla, naglasni znakovi i znak za dužinu te neki drugi.

Dvotočje označuje stanku ili promjenu intonacije ispred upravnoga govora ili nabrajanja:Igrao je u mnogim klubovima: Dinamu, Realu, Interu i Manchesteru.

Trotočje pokazuje da je tekst izostavljen ili nenaveden, da se prekida nabrajanje i sl.: Odlazili su znanci, prijatelji, rodbina …U toj službi dolazi i višetočje.

Zagrade jače odjeljuju dio teksta u njima od ostaloga dijela teksta. Tekst u zagradama obično je dopunsko objašnjenje ili manje važan od onoga izvan zagrada:Bili su to ljudi (kasnije smo se i uvjerili zašto) koji nam se od prve nisu svidjeli.

SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEČI

U pisanome ostvaraju spojeva riječi ili rečenica riječi se pišu odvojeno – razdvojene bjelinama. Pri tome se i dijelovi izgovorne cjeline pišu odvojeno:

izgovor [neećemiga] – pisanje: neće mi ga ili ne će mi ga.

Treba vjerovati u istinu. – prijedlog + imenicaTo je uistinu važno. – prilog

Slaganjem dviju riječi dobili smo riječ koja ima novo značenje: uistinu. Tim se značenjem nova riječ razlikuje od značenja sveze riječi: u istinu.Tu značenjsku razliku iskazujemo i sastavljenim pisanjem.

Osnovno pravilo pri ostvaraju sastavljenoga pisanja može biti: ako se isto značenje može izraziti svezom već postojećih jedinica, bolje je ne uvoditi novu: Gledao je na druge s visoka. Gledao je na druge svisoka.Nova jedinica svisoka u drugoj rečenici nije donijela nikakav novi obavijesni sadržaj, a uvela je novu jedinicu. Zato je bolje rješenje u prvoj rečenici.

Kao složenice pišu se:•riječi kojima se jedan ili oba dijela ne rabe samostalno:možda, neprestano, tobože, valjda, zgodimice (sastavnice se ne rabe samostalno)

•riječi u kojima se jedna od sastavnica ne rabi uz drugu u obliku koji ima u složenici:oduvijek (prema od vijeka, ne rabi se spoj od uvijek), napose, pokraj

•riječi u kojima se sastavljenim pisanjem dobiva novo značenje:naokolo, usprkos, odoka, smjesta, zajedno, zapravo, zato.

RASTAVLJANJE RIJEČI NA KRAJU RETKARASTAVLJANJE RIJEČI NA KRAJU RETKA

Riječ se rastavlja na kraju retka kada se ne može cijela ispisati u retku u kojemu jezapočeta. U tome se slučaju drugi dio riječi prenosi u novi redak, a uz posljednje se slovo na kraju retka stavlja spojnica(-) prema pravilu rastavljanja riječi na slogove.

Treba razlikovati složenicu od spojeva riječi.

Nije dobro:1. rastavljati jednosložne riječi: slon, snijeg, mrak, prst ...2. prenositi jedan glas ili samo suglasnički skup bez

slogotvornoga glasa:gledat-i, glasa-n ...3. odvajati dvoslove koji označuju jedan glas (dž, lj, nj):

pid-žama, izl-jubiti, izn-jihati

Pri rastavljanju polusloženice treba je odvojiti na mjestu gdje se nalazispojnica, tako da se jedna spojnica stavlja na kraj retka, a druga napočetak sljedećega:

spomen- rok--ploča -glazba.

PISANJE POSUĐENICA I STRANIH RIJEČI

U pisanju posuđenica razlikujemo usvojenice (riječi stranoga podrijetla prilagođene hrvatskomu jeziku) koje pišemo kao sve hrvatske riječi i tuđice (neprilagođene strane riječi). Različito se pišu tuđice koje nisu vlastita imena i tuđa vlastita imena.

Tuđice koje nisu vlastita imena pišu se prema izgovoru u jeziku izvorniku.

To se načelo provodi uz nužnu prilagodbu hrvatskomu slovnomu i pravopisnomu sustavu.

a) Glasove i slovna rješenja izvornika prilagođujemo najbližemuhrvatskom glasu, odnosno njegovu slovnomu izrazu:fr. genre > hrv. žanr.

b) Tuđice preuzete preko jezika posrednika pišu se tako da seprednost daje likovima prema jeziku izvorniku, npr.aktualan < lat. actualis, a ne aktuelan.Ipak, katkad se to čini iprema posredniku, npr. deterdžent prema eng., a ne lat.detergent.

C ) Vrijeme ulaska tuđice u hrvatski leksik također utječe na prilagodbu. Nekada se npr. romanski završetak -ôn (s dugim o) beziznimno prilagođavao sustavu kao-un: bataljun, milijun, limun, sapun, špijun, Antun, Brijun(i), Kordun.U novije vrijeme takve posuđenice ostaju sa -ôn:balon, feljton, paviljon, telefon, vagon, žargon itd.

D ) Kulturno-obavijesni razlozi ponekad uvjetuju pisanje posuđenice premaizvornoj grafiji jezika davaoca, npr.međunarodni glazbeni nazivi:adagio, allegro, fortissimo, furioso, intermezzo; fr. grand-prix, restaurant, poste restante; tal. porto franco, pizza, paparazzo engl. rock and roll, hot line, bug, e-mail, puzzle, punk, techno, itd.

Postoje tuđice koje se po općemu pravilu pišu prema izgovoru, a ne prema pisanju u jeziku davaocu:

horor, fitnes-centar, fer-plej, džojstik, džins, ofsajd, laser, pašta, lazanje.

Njih pisac može, želi li istaknuti strano podrijetlo riječi, pisati i u izvornome obliku:

horror, fair-play, jeans, itd.

Tuđa se vlastita imena pišu onako kako se pišu u jeziku iz kojega potječu.

To se opće pravilo primjenjuje samo za one jezike koji su pisani latinicom.Za neka zemljopisna i osobna imena postoje u hrvatskome jeziku pohrvaćeni oblici, koji se razlikuju od izvornih likova:

Atena, Beč, Budimpešta, Carigrad, Kijev, Napulj, Rim, Varšava itd.Austrija, Mađarska, Nizozemska, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države,Gradišće, Bavarska ...Austrijanac/Austrijanka, Mađar/Mađarica, Britanac/Britanka, itd.

U poštanskome prometu, bibliografijama i knjižarstvu, u diplomatskim i gospodarskim odnosima te na zemljovidima strana se vlastita imena pišu izvorno. Na zemljovidima se uz obvezni izvorni lik mogu napisati u zagradama i pohrvaćena (hrvatskome jeziku prilagođena) imena:Roma (Rim), Wien (Beč); Warszawa (Varšava) itd.

Sklanjamo li strana vlastita imena ili od njih tvorimo pridjeve, uglavnom se na neizmijenjene strane osnove dodaju hrvatski oblični ili tvorbeni sufiksi:

N Chicago, G Chicaga, D Chicagu … pos. pridjev: Chicagov.

Ženska se imena s nultim nastavkom ne mijenjaju: Ines, Nives, Carmen ...

Pridjevi tvoreni nastavkom -ski pišu se izvorno do tvorbenoga šava ili u posve pohrvaćenome obliku:newyorški i njujorški, washingtonski i vašingtonski, itd.

Ako su ti pridjevi nastali od osobnih imena, pišu se samo po izgovornome obliku:mikelanđelovski (< Michalangelo), šekspir(ov)ski (< Shakespeare) itd.

KRATICE I ZNAKOVI

Pravopis razvrstava kratice u stalne i prigodne. Stalne kratice nastaju po pravopisnim odredbama o pisanju kratica, dok prigodne stvara sam pisac pazeći da čitatelj uvijek može razumjeti puni oblik riječi označene kraticom.

Stalne se kratice dijele na:a) obične kraticeb) sastavljene (složene) kratice.

Obične kratice

Pišu se malim slovima i s točkom na kraju koja je znakom kraćenja riječi.

Neke se kratice pišu velikim slovima:L. S. / M. P. – locus sigilli /mjesto pečata; P. S. – post scriptum (poslije svega).

Kada skraćujemo osobna imena, pišemo ih s točkom:A. G. M. – Antun Gustav Matoš.

Višeslovne kratice međunarodno prihvaćenih latinskih riječi pišu se izvorno:

dipl. oec. – diplomirani ekonomist; dr. sc. – doctor scientiarum (doktor znanosti).

Iznimno se bez točke pišu tradicijske i uobičajene kratice:don (lat. dominus – gospodin, titula kat. svećenika)fra – (lat. frater – brat, fratar)gđa – gospođa gđica – gospođica.

Sastavljene kratice (skraćenice)

1. Kratice sastavljene od početnih slova svakoga člana višečlanoga naziva pišu se bez točke iza pojedinoga slova i u njima su sva slova velika:

HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnostiMH – Matica hrvatskaHINA – Hrvatska izvještajna novinska agencijaRH – Republika HrvatskaOŠ – Osnovna škola FF – Filozofski fakultet …JEDNOSLOVNE VIŠESLOVNE

Jedne se čitaju kao samostalne riječi [Hazu], a druge po imenima slova [Erha].Većina se takvih kratica, koje oblikom odgovaraju riječima našega jezika, sklanja.Padežni nastavak odvaja se spojnicom od kratice i pisan je malim slovom:SAD, SAD-a, SAD-u, SAD-om … [Esade, Esadea, Esadeu, Esadeom …]

2. Kratice sastavljene od početnih slogova višečlanoga naziva. Ove skraćenice imaju oblik vlastitoga imena i sklonidbu kao imenice:

Nama – Narodni magazin, Name, Nami, Namu …

Znakovi

Od kratica razlikujemo znakove. To su međunarodno prihvaćene oznake mjernih jedinica, kemijskih elemenata, novčanih jedinica, imena država, strana svijeta, stručnih termina i slični znakovi koji se pišu bez točke na kraju, a čitaju se kao puna riječ.