EKONOMIKA PREDUZEĆATroškovi i njihova klasifikacija prema

uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom

Prof. dr. Ibrahim Jusufranić

UVOD

• Narednim strenicama obradit ćemo troškove u općem smislu. Troškovi su vrlo široka oblast. Sva preduzeća veliku pažnju posvećuju troškovima, odnosno nastoje da posluju uz što niže troškove jer je osnovni cilj svake poslovne aktivnosti u ekonomskom poduzetništvu ostvarenje viška prihoda u odnosu na troškove.

• Razumljivo je da različiti proizvodi imaju različite varijabilne troškove, a uz istu veličinu ukupnih fiksnih troškova, oni imaju različite doprinose pokriću fiksnih troškova.

• Analiza doprinosa pokrića omogućuje spoznaju o tome koliki je doprinos pokriću fiksnih troškova pojedinog proizvoda, grupe proizvoda, proizvodne linije itd.

• Informacije o doprinosu pokriću fiksnih troškova čine podlogu za odluke o strukturi proizvodnog programa te za upravljanje uspjehom poslovanja.

• D.O.O.”IVEREX KOMERC” od 2004. godine pa do danas je poslovalo sa dobitkom. D.O.O.”IVEREX KOMERC” svake godine ostvaruje profit, ali njihovi troškovi su poprilično veliki, jer postoje ogromni proizvodni kapaciteti i mnogo se ulaže u proizvodnju. Odlučili smo se za analizu troškova u D.O.O.”IVEREX KOMERC” jer nas je zanimalo kako oni uspijevaju minimizirati te troškove i ostvariti dobit. Posebno smo se posvetili njihovim fiksnim troškovima, ali pored ovih troškova predstavit ćemo i ostale vrste troškova. Sve u svemu suština ovog rada je da objasni suštinu i ulogu troškova u preduzeću.

D.O.O.”IVEREX KOMERC”• Preduzeće je osnovano 22.01.2004. godine kao

privatno vlasništvo dva čovjeka u odnosu 50% na prema 50%. Osnovna djelatnost je proizvodnja i promet namještaja sa vlastitom infrastrukturom, odnosno proizvodnom halom veličine 1000 m2. Preduzeće trenutno upošljava 35 ljudi sa tendencijom rasta. Iverex Komerc je prepoznatljiv po proizvodnji pločastog namještaja tj.kuhinja, ormara, plakara, kompijuterskih stolova i kancelarijskog (uredskog) namještaja. Iverex Komerc je prisutan u salonima namještaja širom Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Moto prduzeća je:„KUPUJTE SA POVJERENJEM”.

TROŠKOVI• Troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih

elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije. Kako se vrijednost izražava cijenom, troškovi su u novcu izražena količina utrošene radne snage,sredstava za rad i predmeta rada. Međutim, tako definirani troškovi predstavljaju troškove u užem smislu. Šire shvaćeni troškovi se ne ograničavaju samo na proizvodnju nego i na ostale funkcije poslovanja: nabavu, plasman, kontrolu kvalitete, pripremu proizvodnje i finansije.

• Iako se troškovi vrijedonosno izražavaju, ipak oni nisu identični sa rashodima kao novčanim zadacima. U pitanju je vremenska komponenta. Za rashode se veže odliv novčanih sredstava, a za troškove trošenje sredstava i radne snage u proizvodnji odnosno u poslovanju. Nabavljanje materijala moramo dobavljaču platiti bezgotovinskom doznakom sa našeg žiro-računa imamo novčne izdatke, odnosno rashode, bez obzira da li su utrošeni ili ne. Dok god su oni na skladištu nemamo troškova, pa prema tome samo ona vrijednost koja je ušla u proces proizvodnje ima troškovni tretman.

• Isto tako industrijska preduzeća imaju zadatke za opremu, ali je utrošen u proces proizvodnje samo dio (amortizacija).

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA

1.Troškovi sa stajališta porijekla,supstance i funkcije troškova:

Prirodni troškovi:• troškovi meterijala• troškovi tuđih usluga• troškovi angažiranih sredstava• troškovi rada,radne snage• troškovi u obliku zakonskih obaveza

Funkcionalne vrste troškova• troškovi proizvodnje• troškovi prodaje• troškovi nabave• troškovi upravljanja i administracije• troškovi istraživanja i razvoja• troškovi po drugim funkcijama

Troškovi sa načina snimanja i uračunavanja troškova u cijenu proizvoda i usluga

• direktni (izravni) troškovi• indirektni (opći) troškovi

Troškovi sa stajališta ulaganja troškova u proizvodni proces

• primarni troškovi• sekundarni troškovi

Troškovi sa stajališta složenosti• jednostavni (orginalni) troškovi• složeni (kompleksni) troškovi

Troškovi sa stajališta odnosa troškova i obima proizvodnje

• fiksni troškovi• varijabilni troškovi

Troškovi sa stajališta ukupnosti troška• ukupni troškovi• prosječni troškovi

Troškovi sa stajališta važnosti za odvijanje proizvodnog procesa

• glavni troškovi

• sporedni troškovi

Troškovi sa stajališta učestalosti• jednokratni troškovi• tekući troškovi

Troškovi sa stajališta vremena obračuna• obračunski troškovi• planski troškovi

2. Faktori koji utiču na visinu troškova su:

1.Unutrašnji faktori u preduzeću• tehnički (objektivni) značaj – znanstvenim metodama

utvrđeni tehnički normativi• organizacijski (subjektivni) značaj – veći potrošak

materijala usljed nestručnosti

2.Vanjski faktori• cijene proizvodnih elemenata kao posljedica tržišnih

odnosa• propisi društva

DIREKTNI TROŠKOVI

• Direktni troškovi su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti ne samo po mjestu nastanka troška, već i po nosiocima troškova. To su:

- materijal izrade ( osnovni i pomoćni materijal ) te energija i gorivo ako se mogu obuhvatiti po učinku,

- osobni dohoci izrade,

- amortizacija ( obračunata po funkcionalnom sistemu).• Unaprijed se može predvidjeti njihova veličina po

jedinici proizvoda ili usluge.

INDIREKTNI TROŠKOVI• Indirektni troškovi ne mogu se evidentirati

neposredno po mjestu i nosiocima troška, pa čine zajedničke troškove za više mjesta troškova ili više vrsta učinaka. To su:- opći troškovi izrade (pogonska režija), i- opći troškovi uprave i prodaje

• Mogućnost podjele troškova na direktne i indirektne podrazumijeva mjesta nastanka i nosioca troškova. Mjesta nastanka troškova su pojedini dijelovi poduzeća u kojima troškovi nastaju. Nosioci troška su pojedini učinci tj. proizvodi i usluge bez obzira na mjesta gdje su troškovi nastali. Određivanje mjesta troškova i nosioca troškova preduvjet je za izradu kalkulacija.

VARIJABILNI TROŠKOVI

• Pojavljuju se tek sa otpočinjanjem proizvodnje i iščezavaju sa prestankom proizvodnje. Pri svakoj promjeni obima proizvodnje (stupnja iskorištenja kapaciteta) mijenjaju se ukupni varijabilni troškovi dok jedinični varijabilni troškovi ostaju isti. VTR= f(QSZ) Dakle, njihova veličina je uslovljena neposrednom izradom proizvoda i proizvodnim učincima izraženim u broju jedinica proizvoda. Zbog toga je stopa varijabilnosti ovih troškova

• a). direktno proporcionalna• b). neproporcionalna

• Za njenu realnu ocjenu su bitne predpostavke:

- neizmjenjene cijene varijabilnih faktora troškova proizvodnje

- neizmjenjen tehnološki proces

- ista struktura proizvodnog programa

• Tipični varijabilni troškovi su:- materijal za izradu proizvoda- osobni dohoci izrade- amortizacija obračunata po funkcionalnom sistemu- pomoćni materijal i energija vezani neposredno za proizvodnju

• Varijabilni troškovi se dijele na:a). proporcionalne troškoveb). progresivne troškovec). degresivne troškove

PROPORCIONALNI TROŠKOVI ( VTp )

• Ukupni proporcionalni troškovi rastu ili opadaju razmjerno porastu ili smanjenju obima proizvodnje. Oni su konstantni na svim stupnjevima poslovanja.

• Zakonitosti u kretanju proporcionalnih troškova se ispoljavaju u vidu sljedećih pravila:

- u ukupnom iznosu,proporcionalni troškovi rastu srazmjerno ( proporcionalno) sa rastom obima proizvodnje

- po jedinici proizvoda, ovi troškovi su konstantni

- koeficijent reagibilnosti proporcionalnih troškova je jednak 1

• Najznačajniji su:

- materijal za izradu

- lični dohoci izrade• Ukupni proporcionalni varijabilni troškovi nastaju tek

sa izradom proizvoda dok se cjelokupni proporcionalni troškovi mijenjaju u skladu sa porastom ili padom stepena zaposlenosti njihova veličina po jedinici proizvoda ostaje ista, odnosno neizmijenjena.

Q

constVTpjedVTp

./

PROGRESIVNI TROŠKOVI ( TRpg )

• Progresivni troškovi su takvi varijabilni troškovi koji rastu brže nego što raste obim proizvodnje.Progresija varijabilnih troškova uvijek se javlja kao znak nenormalnih pojava u procesu proizvodnje.

• Tipičan primjer progresivnih troškova nastaje uvođenje prekovremenog i noćnog rada kada osjetno rastu osobni dohoci,troškovi rasvjete,grijanja i sl.

• Zakonitosti koje se javljaju kod progresivnih troškova mogu se opisati putem sljedećih pravila:

- u ukupnim iznosu, progresivni troškovi rastu,ali brže od rasta obima proizvodnje

- po jedinici proizvoda,ovi troškovi rastu ali brže od rasta obima proizvodnje

- koeficijent reagibilnosti progresivnih troškova je veći od 1 (rg>1)

• U progresivno varijabilne troškove spadaju:

- troškovi materijala za izradu ukoliko se radnici jako stimulišu na proizvodnju jedinice proizvoda,ali ne u toj mjeri.ili uopšte ne,na štednju materijala

- troškovi rada izrade u slučaju plaćanja po vremenskim normativima,a produktivnost opadne

- neki režijski troškovi koji pri,”zasićenosti” proizvodnje rastu progresivno

DEGRESIVNI TROŠKOVI ( TRdg )

• Degresivni troškovi su takvi varijabilni troškovi koji rastu sporije od obima proizvodnje. Pojavljuju se kod preduzeća koja su intenzivna sredstvima za rad ( električne centrale, plinare, rafinerije i sl ). Do degresije troškova, odnosno, zaostajanje porasta ukupnih troškova za rastom obima proizvodnje dolazi općeniti pri nižem stepenu zaposlenosti. Tada povaćanje troškova doprinosi povećanju proporcionalnih troškova analogno srazmjerno povaćanju obima proizvodnje, dok se fiksni troškovi zadržavaju na istom nivou.

• Zakonitosti u kretanju degresivnih troškova se ispoljavaju u vidu sljedećih pravila:

- u ukupnom iznosu,degresivni troškovi rastu sporije od rasta obima proizvodnje

- po jedinici proizvoda, ovi troškovi se smanjuju

- koeficijent reagibilnosti degresivnih troškova je manji od 1 (rg<1)

• Degresivni troškovi obuhvataju:- troškovi rada izrade, ukoliko se plaća po vremenskom normativu, a produktivnost raste- troškovi pomoćnog materijala u slučaju povaćanja serije proizvoda, troškovi pogonske energije pri intenziviranju rada mašine- troškovi sredstava za rad pri primjeni progresivnog metoda amortizacije, a bržeg uvećanja obima proizvodnje- transportni troškovi

FIKSNI TRŠKOVI

• Osnovna osobitost nepromjenljivih (fiksnih) troškova je da nastaju neovisno o stupnju iskorištenja kapaciteta, a isto tako ne mijenjaju se promjenom volumena proizvodnje. Primjer: gradilište zbog zimskih uvjeta se ne može graditi, a fiksni troškovi ipak postoje.

• Fiksni troškovi nastaju kao:

1. troškovi kapaciteta

2. troškovi razdoblja,vremenski troškovi

3. posljedica određene poslovne politike poduzeća i odluka u okviru te politike

• Odluke koje utječu na fiksne troškove:1. odluka o nabavi sredstava s dužim vijekom trajanja2. odluka o održavanju uvježbanosti

stručnjaka,postojanosti i sposobnosti oruđa za rad i zgrada

3. odluka o ostvarenju planova proizvodnje

• Fiksne troškove uvjetuju:1. predviđeni obim posla2. odabrane tehnologijske metode, potrebna sredstva i

predviđeni volumen učinka ostvaren u obračunskom razdoblju

• Neki od nepromjenljivih troškova su:

1. amortizacija

2. kamate na kredit za O.S.

3. troškovi investicijskog održavanja

4. osiguranje O.S.

5. stalni doprinosi i članarine

6. plaće izravne izrade učinka

7. zakupi,koncesija

• Analiza doprinosa pokriću fiksnih troškova (njem. Deckungsbeitragsanalyse) je raščlanjivanje ukupnih troškova na varijabilnu komponentu, ovisno o stupnju korištenja kapaciteta, i fiksnu komponentu, neovisno o stupnju korištenja kapaciteta, jedan je od preduvjeta upravljanja troškovima i poslovanjem. Menadžment mora raspolagati informacijama o tome koliko neki proizvod pridonosi pokriću fiksnih troškova. Sve dok je prodajna cijena iznad varijabilnih troškova, tj. sve dok se pokriva barem jedan dio fiksnih troškova, govori se o doprinosu pokriću fiksnih troškova.

• Razumljivo je da različiti proizvodi imaju različite varijabilne troškove,a uz istu veličinu ukupnih fiksnih troškova,oni imaju različite doprinose pokriću fiksnih troškova.Analiza doprinosa pokrića omogućuje spoznaju o tome koliki je doprinos pokriću fiksnih troškova pojedinog proizvoda,grupe proizvoda,proizvodne linije i td.

• Informacije o doprinosu pokriću fiksnih troškova čine podlogu za odluke o strukturi proizvodnog programa te za upravljanje uspjehom poslovanja.

• Fiksni troškovi utvrđuju se sagledavanjem sljedećih pokazatelja:

1. ukupnih troškova (troškova u masi)

2. troškova po jedinici proizvoda (grafikon prosječnih troškova )

3. odnosom prosječnih i diferencijalnih troškova

4. veličine koeficijenta elastičnosti (reagibilnosti)

• Elastičnost troškova – Osjetljivost troškova na promjene iskorištenja kapaciteta. To je odnos između intenziteta troškova i intenziteta porasta iskorištenosti kapaciteta.

• Koeficijent elstičnosti troškova:

• Gdje je:- h – koeficijent elastičnosti troškova- ∆T – prirast troškova (T2 – T1)- ∆Q – prirast količine ušinka (Q2 – Q1)• h<1,h>1,h=1,h=0

%%

QTh

APSOLUTNO FIKSNI TROŠKOVI• Nastaju zbog postojanja poduzeća. Postoje bez obzira

da li poduzeće radi ili ne. Čine ih:- amortizacija (po vremenskom sistemu)- troškovi investicijskog održavanja- najamnine i zakupnine- premije osiguranja itd.

• Dok se ukupni apsolutni fiksni troškovi ne mijenjaju odnosno nezavisni su od stupnja iskorištenja kapaciteta, jedinični apsolutno fiksni troškovi mijenjaju se promjenom obima proizvodnje.

• Taj trošak po jedinici učinka pada ako obim proizvodnje (Q) raste, odnosno raste ako proizvodnja (Q) pada.

RELATIVNO FIKSNI TROŠKOVI

• Relativni fiksni troškovi ostaju nepromijenjeni u ukupnoj sumi samo u pojedinim zonama poslovanja. Dinamički uslovi privređivanja ne dozvoljavaju duže vremena nepromjenljivost kapaciteta a time i njihovu stalnost.

• Zato je ispravnije tretiranje ovih troškova da se oni u ukupnom nominalnom iznosu manje mijenjaju;odnosno da su vremenski gledano postojaniji u komperaciji sa drugim troškovima.

• Relativno fiksni troškovi se karakterišu nepromjenjivošću u okviru određenog nivoa odnosno granica proizvodnje, a onda i oni rastu ( troškovi materijala i lični dohoci proizvodne i upravno prodajne režije ).

• Zato i kod fiksnih troškova možemo govoriti u krajnjoj liniji o određenom varijabilitetu.

• Polazeći upravo od toga neki ih ekonomski teoretičari čak svrstavaju u kategoriju promjenljivih ( varijabilnih troškova ).

REMANENTNOST RELATIVNO FIKSNIH TROŠKOVA

• Pojam remanentnosti, odnosno rezistentnosti (otpornosti) troškova. To je razlika između troškova pri prelasku iz više u nižu zonu i troškova pri prelasku iz niže u višu zonu. Uslovljeni su sastavom troškova koji su vezani za organizaciju. Nepovoljno utiče na kvalitet ekonomije. Remanentnost troškova se javlja prilikom smanjivanja stepena korišćenja kapaciteta. Kada se obim proizvodnje smanjuje, iznos ukupnih troškova u svom opadanju zaostaje za obimom. Osnovni uzrok ovom zaostajanju ukupnih troškova su relativno fiksni troškovi koji su neotklonjivi.

UKUPNI TROŠKOVI

• Ukupni troškovi predstavljaju zbroj ukupnih fiksnih i ukupnih varijabilnih troškova.

• T=F + VTp + TRpg + TRdg, odnosno, T=FTR + VTR. Ukupni troškovi po jedinici proizvoda se ponašaju saglasno kvalitativnoj strukturi ukupnih troškova. Ukoliko se ukupni troškovi sastoje pretežno od fiksnih troškova onda će ukupni troškovi po jedinici proizvoda ( cijena koštanja ) imati karakteristike fiksnih troškova po jedinici proizvoda ( degresivna hiperbola ).

• Ukoliko se ukupni troškovi sastoje od pretežno proporcionalnih tzroškova znači da će fikni troškovi imati manji uticaj, te će cijena koštanja biti proporcionalna, a hiperbola fiksnih troškova će imati manji uticaj.

• Ukoliko su relativno fiksni troškovi značajnije zastupljeni znači da će progresija cijene koštanja biti veća, a to je posebno izraženo pri većim stepenima korištenja kapciteta, kada dolazi do prenaprezanja organizacije u cilju većeg iskorištenja kapaciteta, što uzrokuje značajan porast relativno fiksnih troškova u strukturi ukupnih troškova.

ANALIZA FIKSNIH TROŠKOVA

• Sada ću svu ovu teoriju o troškovima predstaviti praktično na osnovu podataka koje sam dobio iz D.O.O IVEREX KOMERC . Pošto sam se bazirao na njihove fiksne troškove predstavit ću nekoliko troškova.

• Primjer 1• Prikazti prosječno apsolutno fiksne troškove

za premiju osiguranja radnika ako imamo sljedeće podatke:

• Tabela br. 1 Troškovi premije osiguranja radnika Q % Fa fa

0 0 1020 -

5 20 1020 204

10 40 1020 102

15 60 1020 68

20 80 1020 51

25 100 1020 40,8

8,4025

1020

5120

1020

15

1020

10210

1020

10

1020

2045

1020

fa

fa

fa

Q

Fafa

• Što je veći broj proizvoda,to su manji troškovi.

• Primjer 2• Prikazti prosječno apsolutno fiksne troškove za

amortizaciju nematerijalnih sredstava ako imamo sljedeće podatke:

• Tabela br. 2 Troškovi amortizacije nematerijalnih sredstava

70,1335

50,668

Q

Fafa

Q % Fa fa

0 0 668,50 -

5 20 668,50 133,70

10 40 668,50 66,85

15 60 668,50 44,56

20 80 668,50 33,42

25 100 668,50 26,74

• Kao što je već rečeno troškovi su vrlo široka oblast. Minimizirati sve troškove je težak posao za sve ekonomiste jer se konstantno mora pratiti proces proizvodnje i samim tim i troškovi proizvodnje.

• Analizom fiksnih troškova zaključio sam da su oni nepromjenljivi i da moraju egsistirati u svakom preduzeću. Preduzeće mora težiti minimiziranju tih troškova jer bez prihoda ti troškovi najčešće dovode do likvidacije preduzeća tj. firma ide u gubitak. D.O.O IVEREX KOMERC jako vodi računa o svojim fiksnim troškovima i uspoređuje ih iz perioda u period.

• Kao što smo rekli troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije. Kako se vrijednost izražava cijenom, troškovi su u novcu izražena količina utrošene radne snage,sredstava za rad i predmeta rada. Međutim, tako definirani troškovi predstavljaju troškove u užem smislu. Šire shvaćeni troškovi se ne ograničavaju samo na proizvodnju nego i na ostale funkcije poslovanja: nabavu, plasman, kontrolu kvalitete, pripremu proizvodnje i finansije. Iako se troškovi vrijedonosno izražavaju,ipak oni nisu identični sa rashodima kao novčanimi zdacima. U pitanju je vremenska komponenta.

• Za rashode se veže odliv novčanih sredstava, a za troškove trošenje sredstava i radne snage u proizvodnji odnosno u poslovanju.

• Nabavljanje materijala moramo dobavljaču platiti bezgotovinskom doznakom sa našeg žiro-računa imamo novčne izdatke, odnosno rashode, bez obzira da li su uteošeni ili ne.

• Dok god su oni na skladištu nemamo troškova,pa prema tome samo ona vrijednost koja je ušla u proces proizvodnje ima troškovni tretman. Isto tako industrijska preduzeća imaju zadatke za opremu, ali je utrošen u proces proizvodnje samo dio (amortizacija).

KRATKOROČNI TROŠKOVI I OBIM PROIZVODNJE

• U kratkom roku preduzeće ne može da mijenja fiksne impute:

- opremu

- tehnologiju

- poslovni prostor

- ključno upravljačko osoblje

• Znači da se obim proizvodnje mijenja smo kao rezultat veće ili manje upotrebe varijabilnih imputa (rad ili sirovine)

• U analizi kratkoročnih troškova i obim proizvodnje značajni su koncepti:

- ukupnih

- prosječnih i

- marginalnih troškova

UKUPNI TROŠKOVI• Razlikuju se tri koncepta kratkoročnih ukupnih

troškova:

- ukupni fiksni troškovi,

- ukupni varijabilni troškovi i

- ukupni troškovi

Ukupni fiksni troškovi

Ci- cijena fiksnog inputa

Qi- količina fiksnog inputa

u

i

CiQiUFT1

• Ukupni fiksni troškovi ne mijenjaju se, ako su cijene inputa konstantne. Nula ako preduzeće ne obavlja proizvodnju, što se vidi iz tabele.

Q UFT UVT UT

0 50 0 50

1 50 40 90

2 50 60 110

3 50 75 125

4 50 120 170

5 50 270 320

6 50 380 430

7 50 520 570

• Fiksni troškovi nastaju zato što se količina nekih inputa ne može prilagoditi promjeni obim proizvodnje. Fiksnost se javlja zato što je potrebno vrijeme da bi se količina ovih inputa prilagodila promjeni obima.

• Ukupni varijabilni troškovi (UVT) su ukupna novčana sredstva svih varijabilnih inputa uloženih u procesu proizvodnje.

Cj- cijena varijabilnog inputa

Q5- količina varijabilnog inputa

m

QjCjUVT15

• UVT- zavise od obima proizvodnje:

kada je Q5= 0 i UVT= 0

kada se ne proizvodi UVZ= 0

UKUPNI TROŠKOVI

UT= UFT+UVT• UVT- zavise od obima proizvodnje i mijenjaju se sa

promjenom obima proizvodnje na i UVT.

OBLIK KRIVE UKUPNIH FIKSNIH TROŠKOVA

• UFT- prikazani su pravom linijom koja je paralelna sa horizontalnom osom

0 Q

UFT

UT

• UVT- kriva UVT počinje iz nule, jer su UVT= 0• UVT- zavise od obima proizvodnje, a obim

proizvodnje zavisi od obima inputa.

• Kriva ukupnih troškova nukad ne počinje iz nule.• Kriva UT počinje od iznosa fiksnih troškova, jer kada

je Q= 0, UT= UFT

• Oblik krive ukupnih troškova identičan je obliku krive ukupnih varijabilnih troškova i zavisi od produktivnosti inputa.

• Na sljedećoj slici prikazane su krive troškova

0 Q

UFT

UT

• Proporcionalno manji rast troškova od porasta obima proizvodnje naziva se degresija troškova. Degresija UT nastaje zbog disproporcije između fiksnog i varijabilnog inputa na nižim nivoima obima.

• Količina fiksnog inputa nesrazmjerno je veća količina varijabilnog inputa, obim proizvodbnje raste proporcionalno više od porasta varijabilnog inputa, a ukupni varijabilni troškovi rastu proporcionalno ____ od porasta obima proizvodnje.

• Kada se troškovi povećaju sporije od obima proizvodnje, ekonomičnost može da se poveća daljim povećanjem obima proizvodnje, jer je rast troškova manji od porasta proizvodnje.

• U slučaju konstantne produktivnosti inputa, kriva UVT počinje iz nule, a kriva UT počinje od UFT i nalazi se iznad krive UVT sa razmakom koji odgovara UFT.

• Rast UT i UVT proporcionalan je obimu proizvodnje.• Proporcionalnost između troškova i obima proizvodnje

rezultat je optimalne kombinacije fiksnog i varijabilnog inputa.

0 Q

UFT

UTUT

UVT

• Ekonomičnost može da se poveća daljim povećanjem proizvodnje, jer je zbog ostvarene optimalne kombinacije fiksnog i varijabilnog inputa, porast obima proizvodnje i troškova srazmjeran.

• Kriva UVT i UT u slučaju opadajuće produktivnosti inputa.

• Rast troškova proporcionalno je veći od porasta obima proizvodnje, što se naziva progresivnim troškovima.

• Progresija troškova posljedica je dispoporcija izraza fiksnog i varijabilnog troška.To dovodi do pada ekonomičnosti, jer je rast troškova veći od porasta obima proizvodnje, što znači da bi trebalo prestati sa daljim povećanjem obima proizvodnje.

0 Q

UFT

UTUT

UVT

• Slika krive UVT i UT za tipičnu proizvodnu funkciju koja opisuje proces proizvodnje najvećeg groja preduzeća, a koju karakteriše rastuća konstanta i opadajuća produktivnost faktora.

• Kriva UVT i UT ima oblik inverznog slova S.

0 Q

UFT

UTUT

UVT

• Kriva UVT raste strmo na gore, a rast proizvodnje dovodi do pada ekonomičnosti.

• Odnos između kratkoročnih troškova i obima proizvodnje za tipičnu proizvodnu funkciju, koja izražava sve tri vrste produktivnosti troškova prikazan je u sljedećoj tabeli.

• a) cijena fiksnog inputa je 500 KM po jedinici• b) cijena varijabilnog inputa je 400 KM po jedinici

• Tab. KUT u slučaju rastuće konstante i opadajuće produktivnisti inputa.

Količina fiksnog inputa

Količina varijab., inputa

Obim UFTa UVTb UT

2

2

0

1

0

10

1000

1000

0

400

1000

1400

2

2

2

3

30

65

1000

1000

800

1200

1800

2200

2

2

4

5

95

120

1000

1000

1600

2000

2600

3000

2

2

6

7

140

155

1000

1000

2400

2800

3400

3800

2

2

8

9

165

170

1000

1000

3200

3600

4200

4600

PROSJEČNI MARGINALNI TROŠKOVI• Postoje četiri vrste prosječnih troškova:

- prosječni fiksni troškovi- prosječni varijabilni troškovi- prosječni ukupni troškovi- marginalni troškovi

Prosječni fiksni troškovi (PFT)

PFT su manji ako je obim proizvodnje veći

Q

UFTPFT

• Primjer: • Ako su UFT= 1000 KM za obim proizvodnje od 10

proizvoda

ako je Q= 10 proizvoda

ako je Q= 100 proizvoda

KMPFT 10010

1000

KMPFT 5020

1000

KMPFT 10100

1000

• Pad prosječnih fiksnih troškova, zbog povećanja obima proizvodnje naziva se degresija fiksnih troškova.

• Relativni fiksni troškovi nastaju raslojavanjem proizvodnih kapaciteta na više zona obima proizvodnje, kao što su:

- radne smjene u preduzeću

- radionice u pogonu

- transportni kapaciteti ili tipovi proizvoda u okviru proizvodnih

- modeli proizvoda u okviru tipova proizvoda

• Svaka zona obima predstavlja “parcijalni kapacitet” za koje je potrebno posebno organizovati obavljanje proizvodnje.

• Troškovi obavljanja ovih poslova ne mijenjaju se sa promjenom obima proizvodnje u okviru od realne zone obima, ali se naglo zamjenjuju pri promjeni zone obima.

• Pošto su fiksni u okviru zone obima, ali ne i nezavisni od obima proizvodnje, ovi troškovi se nazivaju relativno fiksni troškovi (RFT)

• U RFT spadaju: troškovi materijala i rada na privremeno- završnim poslovima organizacionih dijelova preduzeća (pogon, smjena) i slojeva proizvodnje (serija, modela, tipova i sl.)

• Ukupni prosječni relativni fiksni troškovi

0 Q

URFT

UT

URFTZIII

URFTZII

URFTZI

QZIIIQZIIQZI

• Zone zaposlenosti

0 do Qzl prva zona obima

Qzl do Qzll druga zona obima

0 Q

PT

QZIIIQZIIQZI

PRFT

• Slijedi:• PRFT prve zone opadaju kako se obim proizvodnje

povećava od 0 do Qzl. • Kako se vrši raslojavanje korištenja kapaciteta fiksna

komponenta RFT se smanjuje tako da ovi troškovi najprije pokazuju degresivno, a zatim progresivno kretanje u odnosu na promjenu obima proizvodnje

• Prosječni varijabilni trškovi (PVT) su:

KMQ

UVTPVT 300

4

1000

• Prosječni ukupni troškovi (PUT)

• Ako su: UT= 920 KM, a Q= 10 proizvoda

po jednom proizvodu

• Pošto su PUT= PFT+PVT• Ako su PFT= 100 KM i PVT= 50 KM, PUT= 150

KM, tj., 100+50=150

KMPVT

Q

UTPUT

92010

920

MARGINALNI TROŠKOVI• Su promjena ukupnih troškova, zbog namjene obima

proizvodnje za jednu jedinicu proizvoda, ako

• Primjer:• Ako su UF 2100 Km, za obim proizvodnje Q=

proizvoda, a UT= 2900 KM za Q= 5 proizvoda marginalni troškovi iznose 800 KM tj., 2900-2100= 800 KM

• Marginalni troškovi pokazuju koliko košta povećanje obima za jedan proizvod ili koliko može da se uštedi, ako se poveća obim za jedan proizvod.

Q

UTMT

• MT mogu da se definišu kao:

• Pošto su UFT konstantni, ukupni troškovi se mijenjaju samo zbog proivodnje varijabilnih troškova.

• Važnost MT je u ekonomičnosti proizvodnje, jer su to troškovi nad kojima preduzeće ima direktnu kontrolu.

• Kratkoročni PT i MT prikazani su u narednoj tabeli.

Q

UTMT

Obim UFT UVT UT PFT PVT PUT MT

0

10

1000

1000

0

400

1000

1400

-

100

0

40

-

140

-

40

30

65

1000

1000

800

1200

1800

2200

33,33

15,38

26,66

18,46

60

33,84

20

11,42

95

120

1000

1000

1600

2000

2600

3000

10,50

8,33

16,84

16,66

27,36

25

13,33

16

140

155

1000

1000

2400

2800

3400

3800

7,14

6,45

17,14

18,06

24,28

24,51

20

26,66

165

170

1000

1000

3200

3600

4200

4600

6,10

5,88

19,39

21,17

25,45

27,05

40

80

MULTINACIONALNO I GLOBALNO PREDUZEĆE• Multinacionalna preduzeća izdvajaju se kao posebna

vrsta preduzeća zbog njihovog značaja u međunarodnoj privredi.

• MNP su efikasnija od domaćih preduzeća:

- nemaju troškove ulaska i troškove proizvodnje na stranom tržištu

- imaju superiornu tehnologiju

- sposobnost upravljanja

- prednosti vlasništva

- prednosti lokacije

- prednost internacionalizovanja aktivnosti

INTERNACIONALIZACIJA PREDUZEĆA• Svako preduzeće koje obavlja aktivnosti na stranom

tržištu je internacionalno preduzeće.• Motivi:

- pristup novim tržištima

- snižavanje troškova

- rast prodaje

- pristup resursima stranih zemalja

- Internacionalizacija preduzeća je skupa. Odluka se donosi na osnovu odmjeravanja troškova i prednosti koje moraju da budu veće od troškova.

• Vrste internacionalnih aktivnosti preduzeća mogu biti:

1. Izvoz

2. Ustupanje licence

3. Zajednička ulaganja i strategijske alijanse

4. Akvizicije

5. Direktne strane investicije tj., ulaganja fabrika u vlasništvu na stranom tržištu.

1. Izvoz • Izvoz je najjednostavnija internacionalna aktivnost.

Izvoz je prodaja proizvoda direktno ili preko posrednika, na stranom tržištu.

2. Licence • Ugovorom o licenci preduzeće- licencor, za

odgovarajuću novčanu naknadu, ustupa preduzeću u stranoj zemlji, pravo da koristi specifično tehničko znanje, te know- how u proizvodnji i/ili prodaji proizvoda.

• Prednost ustupanja licence stranom preduzeću sastoji se u tome što preduzeće licencor ne snosi rizik okretanja proizvodnje na stranom tržištu jer proizvodnju organizuje i obavlja strano preduzeće, kupac licence.

3. Zajednička ulaganja i strategijske alijanse• Preduzeća iz različitih zemalja ulažu kapital i

formiraju zajedničku firmu. Profit se dijeli srazmjerno uloženom kapitalu, a preduzeća imaju potpunu kontrolu nad zajedničkim firmama.

• Odnosi između preduzeća su ravnopravniji, nego kod ustupanja licence. Zajedničko ulaganje omogućava preduzeću da uđe u stranu zemlju, u kojoj je npr., zabranjeno da stranci imaju vlasništvo.

4. Akvizicija• Akvizicija je kupovina preduzeća na stranom tržištu.

5. Izgradnja fabrike u vlasništvu • Može da ostvari sve prednosti vlasništva od kojih je,

potpuna kontrola nad svakim segmentom poslovanja, najznačajnija.

• Uspjeh internacionalizacije zavisi ako preduzeće ima:

1. Prednost veličine

2. Poznato ime

3. Liderstva u tehnologiji

4. Izdvojenosti proizvoda i usluga (Aspirin ili Coca- Cola)

5. Sposobnost sufinansiranja međunarodnog okruženja

DEFINICIJA I VRSTE MNP• MNP je vrsta internacionalnog preduzeća koja ima

vlasništvo, kontrolu i upravljanje sredstvima u dvije zemlje.

• Razlikujemo tri osnovne vrste MNP

a) Evropska MNP koja su nastala tokom 1920. i 1930.- ih godina na direktno investiranje u tzv., uzvodne integracije, tj., u poljoprivredu i planiranju u zemlje kolonija

b) Američka MNP nastala krajem 1950. i početkom 1960. godine direktnim investiranjem radi supstitucije uvoza u razvijene zemlje, prvenstveno Evrope

c) Japanska MNP nastaju 1970. godine direktnim investiranjem radi supstitucije izvoza u tzv., novo- industrijalizovane zemlje jugoistočne Evrope

• Postoje i tzv., hibridna MNP. To su:

1. Američka MNP koja imaju direktne investicije u poljoprivredi i rudarstvu u zemljama Latinske Amerike

2. Evropska MNP imaju direktne investicije u Evropi i SAD

3. Japanska MNP imaju direktne investicije radi supstitucije uvoza u Evropu i SAD

• Izvori efikasnosti MNP su:

1. Prednosti vlasništva

2. Prednost lokacije

3. Prednost internacionalizacije

• Prednost vlasništva kapaciteta:

- zbog veličine preduzeća (kapaciteta)

- niži prosječni troškovi

- ima potpunu kontrolu nad svojim aktivnostima

- pristupi sirovinama

- minimalnog rizika difuzije vrijednih i rijetkih resursa

- konkurentske prednosti na stranom tržištu

- superiorno upravljanje

- marketinški i organizacioni know- how

• Prednost lokacije:

- resursi- nafta

- cijene resursa najniže

- najniže cijene sirovina

- prevladavanje carinskih barijera

- niži transportni troškovi

• Prednosti internacionalizacije:

- da aktivnosti obavlja samostalno kao potpuno integrisano preduzeće

- transakcijski troškovi se reduciraju

- odluke na bazi neto efekata

- veća kontrola na tzv., uzvodnim aktivnostima

RAZLIKA IZMEĐU MNP I GLOBALNOG PREDUZEĆA

• Preduzeće je globalno ako zadovoljava sljedeća tri pravila:

1. Za globalno preduzeće svijet je njegovo tržište

2. Za globalno preduzeće svijet je njegov proizvodni kapacitet

3. Za globalno preduzeće svijet je mjesto gdje se licencira njegova poslovna funkcija

PRIHOD PREDUZEĆA• Prihod • Preduzeće stvara prihod na tržištu prodajom dobara i

usluga koje potrošači traže.

• Ukupan prihod• Ukupan prihod je ukupna realizovana količina

proizvoda i usluga.• Ukupan prihod se izračunava kao proizvod ukupne

količine proizvoda i cijene po jednom proizvodu.

UPd= Q * C

• UPd- ukupan prihod• Q- količina proizvoda• C- cijena proizvoda

CJENOVNA ELASTIČNOST• Ukupan prihod se mijenja ako se mijenja cijena

proizvoda. Povećanje cijene može da dovede do pada ukupnog prihoda. Pravila promjene ukupnog prihoda u zavisnosti od cjenovne elastičnosti tražnje, su:

1. Ako je tražnja cjenovno neelastična, odnosno ako je cjenovna elastičnost tražnje manja od 1 (E<1), cijena proizvoda i ukupan prihod preduzeća mijenjaju se u istom pravcu.

2. Ako je tražnja cjenovno elastična, odnosno ako je koeficijent cjenovne elastičnosti tražnje veći od 1 (E>1), cijena proizvoda i ukupan prihod preduzeća mijenjaju se u suprotnom pravcu.

PROSJEČAN PRIHOD• Prihod koji se ostvaruje po jednom proizvodu je

prosječan prihod.• Prosječan prihod je količnik između ukupnog prihoda

i ukupne količine prodatih proizvoda, odnosno:

• PPd- prosječan prihod• UPd- ukupan prihod• Q- količina proizvoda• Prosječan prihod je ukupan prihod po jedinici

proizvoda, jednak je cijeni proizvoda.

Q

UPdPPd

MARGINALNI PRIHOD• Marginalni prihod je promjena ukupnog prihoda koja

nastaje zbog prodaje jedne dodatne jedinice proizvoda.• Na primjer: Ako se prodajom 7 proizvoda ostvari

ukupan prihod od 900 KM, a prodajom 8 proizvoda ukupan prihod od 1000 KM, to je 1000-900= 100. Marginalni prihod znači da se prodajom osme jedinice proizvoda, ukupan prihod povećava za 100 KM

• ΔUPd- promjena ukupnog prihoda• ΔQ- promjena količine proizvoda

Q

UPdMPd

PITANJA

1. Šta je ukupan prihod?

2. Ako je tražnja cjenovno neelastična, kako ponašanje cijena proizvoda utiče na ukupan prihod preduzeća?

3. Šta je marginalni prihod? Objasnite marginalni prihod na primjeru?

4. Popunite tabelu:

cijena količina UP PP MP

50 1

40 2

30 3

20 4

10 5

7 6

TEORIJE O PROFITU

• Teorije o profitu su:

1. Kompezacione ili funkcionalne teorije profita

2. Frikciona ili monopolska teorija profita

3. Tehnološke ili inovacione teorije profita

• Kompenzacione ili funkcionalne teorije profita• Profit je nadoknada ili kompenzacija za funkciju koju

obavlja preduzetnik, a to je iniciranje, organizovanje, koordinacija, nadgledanje i snošenje rizika nove poslovne aktivnosti.

• Profit je kompenzacija za uspješno obavljanje preduzetničke funkcije.

• Gubitak je kazna za neuspjeh preduzeća. Vlasnici akcionari koji ulažu kapital u preduzeće i koji su spremni da prihvate rizik i neizvjesnost imaju pravo na kompenzaciju čija visina treba da odgovara stepenu preduzetog rizika i neizvjesnosti.

• Profit akcionara preduzeća koji prisvajaju vlasnici- akcionari postaju kompenzacija za funkciju snošenja rizika i neizvjesnosti, a ne za preduzetničku funkciju.

• Prinos na vlasnički kapital ostvaruje se na sljedeća dva oblika: dividende i/ili za kapitalni dobitak, razlika između cijena po kojoj se akcije kupuju i trenutne tržne cijene

• Frikcione ili monopolske teorije profita• Izvor profita su prepreke u mobilnosti resursa i na toj

osnovi uspostavljanja monopolskog položaja preduzeća.

• Frikcije ili prepreke u mobilnosti resursa mogu da nastanu i kao rezultat sposobnosti pojedinih preduzeća da stvore i razvijaju rijetke i skupe resurse koje je teško imitirati, a koji su izvor njihove konkurentske prednosti i visokih profita (patenti), robne ili trgovinske marke, franšizing, pravo kopiranja, jedinstvena lokacija resursa.

• Tehnološke ili inovacione teorije profita• Izvor profita su nove tehnologije i inovacije.