Upload
others
View
31
Download
1
Embed Size (px)
Citation preview
Doc.dr.sc. Kristina PIKELJGeološki odsjek, PMF
Horvatovac 102 aUtorak, 17:15-19:00
Predavanja iz kolegija Geologija mora (44558, 63327, 44100, 57290)
Što je geologija? Što je geologija mora?
fokus na karakteristike i prošlost područja na Zemlji pod utjecajem mora: područja dubokog morskog dna, plićih dijelova padine, kontinentskog šelfa, priobalnih područja (+ obalne rijeke i jezera)
međuodnos litosfere, hidrosfere, atmosfere, biosfere i kriosfere – u području mora
Zašto geologija mora?
Geološki pogled na Zemlju kao kopno (tradicionalni pogled) > 75% Zemlje je prekriveno morem tektonika u oceanu: mijenja raspored i kopna i oceana promjene u cirkulaciji oceana – promjene globalnog okoliša …
1990. godine - 23% svjetske populacije živi u uskoj obalnoj zoni širine 100 km (Nicholls & Small 2002)
2025. godine - oko 75% svjetske populacije će živjeti u obalnoj zoni (Visser, 2004)
Zašto geologija mora?
Geologija mora – sastavni dio oceanologije (uz kemiju, biologiju i fiziku mora)
proučavanje mora; u fokusu je sediment
Geologija mora = Marinska geologija = Geološka oceanologija
Interdisciplinarnost - različite discipline se bave istom temom iz svojih specifičnih perspektiva sa zajedničkim ciljem (pr. globalno zatopljenje!)
Multidisciplinarnost? Transdisciplinarnost?
Zašto geologija mora?
Aktualistički pristup: Zaključci o događanjima u prošlosti se donose na temelju procesa koji se
događaju danas
Philip Kuenen (1958): „No Geology without Marine Geology”
Preklapanje Geologije mora s paleontologijom, globalnom tektonikom, sedimentologijom, regionalnom geologijom…
Zašto geologija mora?
Indirektne metode – daljinska istraživanja, snimanja morskog dna (side scan sonar, multibeam, sea-bottom profiler…)
Cijena istraživanja – višestruko skuplje nego kod klasične kopnene geologije
Oprema: brodovi, podmornice, daljinski upravljana vozila, jezgrila, grabila
Istraživanja u Geologiji mora?
Doc.dr.sc. Kristina PIKELJGeološki odsjek, PMF
Horvatovac 102 aUtorak, 17:15-19:00
Predavanja iz kolegija Geologija mora (44558, 63327, 44100, 57290)
Počeci istraživanja u marinskoj geologiji
Posljednjih 60 godina – ključno razdoblje za prikupljanje najveće količine podataka, informacija i znanja u marinskoj geologiji (MG)
(zašto?) Istraživanja u MG paralelno s
istraživanjima u oceanografiji Prekretnica u istraživanjima –
Ekspedicija Challenger (1872.-1876.)
Razdoblje u istraživanjima u marinskoj geologiji dijeli se na:
1. pre-Challenger razdoblje 2. post-Challenger razdoblje
Sliku naslikao William Frederick Mitchell
Izvor: Wikipedia
Razdoblje prije Challengerekspedicije
Grof Luigi Fernando Marsigli (IT; živio 1658.-1730.)
začetnik moderne oceanografije; napisao Raspravu o oceanima 1725.
prvi dio knjige „The basin” govori o dubini oceana; karta na sklapanje na kojoj je prikazan kontinentski šelf(podmorska nizina; plain; pianura)
(kontinentski šelf?)
Grof Luigi Fernando Marsigli(Wikipedia)
Razdoblje prije Challengerekspedicije
mjerio visinu valova u Sredozemlju (4,55 m)
mjerio ST karakteristike vode koja struji između Crnog Mora i Sredozemlja
„otac znanosti o moru”
Naslovnica knjige „Rasprava o oceanima”(library.ucsd.edu)
Razdoblje prije Challengerekspedicije
Kapetan James Cook (UK; 1770ih)
3 ekspedicije u Tihom Oceanu
više geografske nego geološke ekspedicije; prvo kartiranje i mjerenje dubine morskog dna „sondiranjem” u vodama Novog Zelanda
koja kopna je otkrio?
Kapetan James Cook(Wikipedia)
Razdoblje prije Challengerekspedicije
Sir John Ross (UK; 1818.) i njegov nećak Sir James Clark Ross (UK; 1830.-1840.)
sudjelovali su u ekspedicijama na Antarktici – prvo točno mjerenje dubina na visokim širinama; u duljini od nekoliko stotina fatomamorskog dna
fatom (fathom)? uzorci morskih organizama; uzorci
sedimenta; dokazana sličnost organizama u morima Arktika i Antarktike – kontinuiranost dubine oceana od pola do pola
Sir John Ross(Wikipedia)
Sir James Clark Ross(Wikipedia)
Razdoblje prije Challengerekspedicije
Poručnik Matthew FontaineMaury (US; 1842. sve do 1870ih); astronom hidrograf, meteorolog, povjesničar, geolog, kartograf…
prvi podmorski geolog! prva izrada karata dubokog oceana
(Sjeverni Atlantik) (što je duboki ocean?)
Matthew Fontaine Maury(Wikipedia)
Razdoblje prije Challengerekspedicije
prepoznao srednje-atlantski hrbat i naziva ga Telegraph Plateau
sustavno mjerenje dubina morskog dna radi polaganja telefonskih kabela
objavio niz nautičkih karata
Batimetrijska karta sjevernog Atlantika(http://atlantic-cable.com)
Challenger ekspedicija (1872.-1876.) – početak moderne
oceanografije Jedna od najduljih ekspedicija oplovljeno 68000 nmi (?) nmi (?)
HMS Challenger (68,5 m; brzina 11 čv. (max. 20 čv.)
čvor (?)Sliku naslikao William Frederick
Mitchell(Wikipedia)
Challenger ekspedicija Kapetani: George Nares (1873. i
1874.) i Charles WyvilleThomson (1875. i 1876.; profesor,; uvjerio je Royal Society da plati putovanje)
Cilj: utvrditi uvjete dubokog mora u svim velikim oceanskim bazenima
Laboratoriji, mikroskopi, platforma za dredžanje, oprema za prikupljanje sedimenta, gotovo 300 km konopa
500 mjerenja dubine, 362 oceanografske postaje, 133 uzorak sedimenta
George Nares (Wikipedia)
Charles Wyville Thomson(Wikipedia)
Challenger ekspedicija Publikacije: C.W. Thomson: Report on the
scientific results of the voyage of HMS Challenger during the years 1873-76…50 tomova, objavljeno u Londonu, 1880–1895)
H.N. Moseley: Notes by a naturalist on the Challenger (1879)
W.J.J. Spry: The cruise of the Challenger (1876)
opća morfologija morskog dna opći tipovi sedimenta istraženog dna
Gustoća morske vode(thereaderwiki.com)
Challenger ekspedicija Sir John Murray – jedan od
sudionika; detaljan opis dubokomorskog sedimenta
temelji sedimentologije dubokog mora; razlikuje ih od plitkomorskih
opisuje duboko more kao miran okoliš…
…duboko more?
Potvrđeno postojanje hrptova(slideshare.net)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (1870.‐1900.)
istraživanja orijentirana na biologiju mora
druge nacionalne ekspedicije: 1. USA, S. Albatross (1888.)
Alexander Agassiz (umro na brodu RMS Adriatic) istraživao geologiju i biologiju koraljnih grebena; ovale USA, istočni Pacifik, Karibi
ciklička sedimentacija kao posljedica klimatskih promjena!
USA, S. Blake (1883.) – John Pillsbury, mjerenje struja u Floridskom prolazu
Alexander Agassiz (Wikipedia)
John Pillsbury(Wikipedia)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (1870.‐1900.)
istraživanja orijentirana na biologiju mora
druge nacionalne ekspedicije:
2. Rusija, Vitiaz (1886.-1889.), Sjeverni Tihi ocean
3. Njemačka, (1874.-1889.) – niz ekspedicija u Atlantiku
4. Monako, tradicija istraživanja mora; Princ Albert bio zainteresiran
za istraživanja – dao nekoliko jahti u te svrhe
5. Skandinavske države; S. Fram; Fridjof Nansen – istraživao Arktik;
mjerenje struja i meteorološka vremena
Princ Albert (Wikipedia)
Fridjof Nansen(Wikipedia)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (nakon 1900.)
Philip H. Kuenen (UK, 1902. –1976.) – inovacije u istraživanju morskih sedimenata
„No Geology without Marine Geology”
zaobljavanje čestica sedimenta prijenos sedimenta s kontinentskog
šelfa u duboko more turbiditi (?)
Philip H. Kuenen(Wikipedia)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (nakon 1900.)
Bruce C. Heezen (US; 1924. –1977.) – kartograf i geolog
Maurice Ewing (US; 1903. –1976.) – geofizičar i oceanograf
istraživanja potresa, podmorskih odrona i mutnih struja
mutne struje nakon potresa 1929. u Sj. Atlantiku (prekid podmorskih kabela)
Bruce C. Heezen (Wikipedia)
Maurice Ewing(Wikipedia)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (nakon 1900.)
Njemačka ekspedicija Meteor (1925. – 1928.) – prošli isti broj milja kao HMS Challenger
Južni Atlantik, Indijski Ocean; uzorkovanje jezgri;
prvi put određena brzina sedimentacije
prvi koriste kontinuirani zapis ehosondera – 3D zapis!
RV Metror (dolje) i rute ekpedicije (lijevo)
(Wikipedia)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (nakon 1900.)
1948. – nagliji razvoj marinske geologije i geofizike:
Osnivanje Lamont-DohertyGeološkog Opservatorija
Maurice Ewing – dokazi tektonike ploča
Ekspedicije Albatross (ŠV; 1947./1948.), Galathea(1950./1952.)
RV Albatross(Wikipedia)
Druga važna otkrića u marinskoj geologiji 1951. – Challenger II sondira morsko dno – otkriven Challenger Deep 1952. – Marie Tharp ehosondiranjem potvrđuje postojanje srednje-
atlantskog hrpta: s rezultatima Brucea Heezena 1977. publicirana prva karta morfologije morskog dna!
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (nakon 1900.)
Izvor: Maps.com
Druga važna otkrića u marinskoj geologiji:
1960. – Jacques Picard i Don Walsh zaranjaju u podmornici Trieste u Challenger Deep
1967. – nakon debate prihvaćena teorija širenja morskog dna (počeci A. Wegener (19. st): The origin of Continents and Oceans, H. Hess daje dokaze…)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (nakon 1900.)
Starost morskog dna (Wikipedia)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (nakon 1900.)
Druga važna otkrića u marinskoj geologiji:
1977. – otkriveni podmorski izvori tople vode u Pacifiku uz hrptove nakon zaranjanja u Alvinu
1982. – Otkrivanje rudača na dnu mora/kobalt
Primjer hidrotermalnog izvora (Wikipedia)
Najveća ekspedicija do sad: JOIDES (Joint Oceanographic Institutes for Deep Earth Sampling); 1960ih - 1980ih
Deep Sea Drilling Project (DSDP)Glomar Challenger (120 m); istraživački brod (GLObal MARine)istraživanje i bušenje morskog dnakredni i mlađi sedimenti dubokog mora
Ocean Drilling Project (ODP) (od 1985.)Joides Resolution (143 m)
International Ocean Discovery Program (IODP) – nastavak ODPJoides Resolution + Chikyu (210 m)
Razdoblje poslije Challengerekspedicije (nakon 1900.)
britannica.com
subseaworldnews.com
jamstec.go.jp
19. st – Francuzi prvi započinju istraživanja u Jadranu (1806.) 1912. – ekspedicije Najade i Cyclope – talijanska i austrijska istraživanja u sjevernom
Jadranu
1913./1914. – ekspedicija Vila Velebita (Sj. Jadran)
1948. – ekspedicija Hvar (srednji Jadran)
1962. – Horizon, Nuovo San Pio (Južni Jadran)
Današnja flota: Bios, Bios Dva, Vila Velebita, Palagruža, Hidra, Baldo Kosić i drugi manji brodovi; uključene razne institucije
Marinska geologija u Hrvatskoj
Marinska geologija u Hrvatskoj Poznati istraživači koji su pridonijeli
istraživanju u geologiji mora:
Ruđer Bošković (18. st) – teorija izostazije
Andrija Mohorovičić (19./20. st) –geofizičar, na temelju potresa u blizini Zagreba definirao diskontinuitet između kore i plašta – Moho diskontinuitet
Milutin Milanković (19./20. st) –Milankovićevi cklusi
Andrija Mohorovičić
Milutin Millanković
Izvor slika:
Wikipedia