1

U posvemašnjoj oskudici hrvatskoga humorističnog štiva dobro je došao i nastavak preklanjske "zbirke tipskih stranačkih programa" neumornoga

Predraga Raosa.

No, upravo je ta lakrdija ono što knjizi Sprijeda, straga omogućuje djelovanje. Bez nje, teško da bi imali razumijevanja za takvu vrstu satiričkih eskapada.

Ovako, stojeći tu gdje jesmo, jedina nam je mogućnost proglasiti Raosa neozbiljnim diletantom. Nažalost, to je upravo ono što on hoće – pokazati kako

je politika (ili ideologija) preozbiljna stvar da bi je se tretiralo neozbiljno.

2

Nakon nezapamćenog uspjeha svoje knjige Naprijed natrag!

podnaslovljene sa Zbirka tipskih stranačkih programa, pravog

(očekivanog) bestselera prodanog u (samo autoru) nevjerojatnom broju

primjeraka, ostao je ipak gorak okus u ustima, ali ne od tuluma zbog

milijuntog čitatelja, nego zbog činjenica da je na poziv na kupnju

knjige upućen svim političkim strankama u Hrvatskoj (a ima ih preko

stotinu na broju) nije odazvala baš nijedna.

Njima taj priručnik očito nije potreban.

One sve to očito već otprije znaju.

E, baš tako.

Iz nesluţbenih sam, naime, izvora doznao da je toj tragediji koja je

prepolovila milijunsku nakladu krivo prije svega uvjerenje da sve u

knjizi objavljeno već odavno postoji u njihovim stranačkim

programima, a da je program Stanke općeg nazatka zapravo sinteza

političkog djelovanja svih hrvatskih stranaka. Ĉule su se čak i prijetnje

tuţbom zbog plagijata, od čega se odustalo samo zbog mojih jakih veza

s prizemljem i mogućnosti utjecanja na sud povijesti.

To me stvarno razjedilo, jer da je bar svaka druga od stotinjak

hrvatskih stranaka kupila moju knjigu, to onda više ne bi bio

bestseler, nego (da sam kojim slučajem kolumnist i da me ocjenjuju

vlastite novine i vlastiti kolege) knjiga desetljeća i nakladnički pothvat

epohe, a vjerojatno bi pokupila i knjiţevnu nagradu kuće u kojoj

radim.

Zbog toga sam upao u vrlo tešku krizu, pa sam se između

samoubojstva i jebe mi se, pri pogledu na svoju prezrenu knjigu i

brudet od murine i ugora odlučio za gregadu. A kad sam se poslije

svega toga probudio, za jedno iskustvo pametniji i za pola kile teţi,

odlučio sam napisati nastavak (vjerojatno posljednji, no moţda i ne,

što bi rekla Alka Vujica) spomenutog bestselera.

SPRIJEDA STRAGA, Zbirka tipskih stranačkih programa za ljude s

posebnim potrebama, ţeljama i idejama.

3

Sad da kaţemo i što je pisac time mislio reći, pa mu to nije uspjelo,

zbog čega i jest klasik.

Prema prvotnoj zamisli, "sprijeda straga" trebalo je predstavljati

najsublimniji vrhunac političke mudrosti, saţet u jednostavnu

formulu. Naime, srediti nekog straga nije neka posebna vještina, no

učiniti to sprijeda svakako je recept za pobjedu na izborima, pa je

zamišljena knjiga trebala biti priručnik za ovladavanje tom suptilnom

tehnologijom, što bi joj zajamčilo nečuveni uspjeh kao još jednom u

nizu Raosovih bestselera.

Knjiga je, međutim, zvjerka čudnovata, jer uvijek ispadne kako bi se

čovjek najmanje nadao. Tako se i ova, umjesto udţbenika političkog

PR-a, u samom procesu svog nastajanja, pretvorila u nešto sasvim

drugo.

Sprijeda straga je, dakako, ostalo, ali u nekom sasvim drugom smislu.

Naime, pišući ovu knjigu i sprijeda i straga, jer nisam znao s koje da

joj strane priđem, sprijeda ili straga, toliko sam se smotao da više

nisam znao što je tu sprijeda, a što straga. Na kraju se sve i ispalo

sprijeda straga, što joj ne samo jamči veliki uspjeh nego je doprinijelo i

velikom preokretu u mom ţivotu, a i inače.

Sprijeda-straga znači da sam prešao u postmodernizam, o kojem sam

puno slušao, ali nemam pojma što bi to bilo.

Sprijeda straga znači da sam se napokon odrekao svih natraţnih ideja

o natraţnom seksu, odnosno da straţnjem pristupam bez straţnjih

misli, što će doprinijeti mom meteorskom uspjehu u umjetničkim

krugovima.

A što se ostalog tiče...

E, ne da mi se više.

Nego ćemo sad malo ovako, s druge strane:

Ova knjiga, za razliku od prethodne, nije zbirka of the shelf političkih

programa za ljude koji bi se rado bavili politikom, a preglupi su čak i

za to, nego prije rasadnik fascinantnih političkih ideja za sve one koje

svaka pizdarija moţe fascinirati, a čime se i stječe ulaznica u

građansko društvo, to jest društvo parlamentarne demokracije.

4

U tom smislu ovu knjigu treba shvatiti kao moj neskromni doprinos

razvoju moderne hrvatske demokracije, te vesele igre s pjevanjem u

parlamentu i pucanjem po ulici, te burleske s padanjem gaća unatoč

stezanju remena, tog ultimate reality showa kojeg čovjek moţe

mentalno preţivjeti samo bijegom u nadrealizam.

P.R.

ZBIRKA TIPSKIH STRANAČKIH PROGRAMA ZA LJUDE S

POSEBNIM POTREBAMA, ŽELJAMA I IDEJAMA

Hrvatska cargo stranka

Točka 1

Što je cargo kult, to svatko zna, a tko ne zna, ja ću mu objasniti. U

Polineziji vjeruju da će jednog dana preko širokog mora doploviti

brodovi krcati najlonkama, tranzistorima, deterdţentima i svakojakom

drugom robom najšire potrošnje. Dovest će je njihovi daleki predci,

nakon čega će nastupiti raj na zemlji. (Od toga je i nastala poznata

uzrečica "Polinezija - raj na zemlji".) Dakle, doći će iseljeni Polineţani iz

dijaspore i povesti ih, ako ne u novi ţivot, a ono bar u novi šoping.

Velim, to je kult u Polineziji, iako bi moţda bilo bolje reći da je nekoć

bio, jer su ga se odrekli nekako baš kad i ljudoţderstva. Cilj je pak

Hrvatske cargo stranke daljnje razvijanje cargo kulta kojeg se nikad

nismo odrekli.

Točka 2

Opće je poznato da je hrvatsku i drţavu i demokraciju stvorio cargo

kult, koji je ne samo doplovio preko mora, nego i dopuzao preko

kopna.

Najprije je Juga počela štampati novac u takvim kineskim količinama

da više nije ostalo papira ni za Palomu da se obriše sve što je trebalo

obrisati, zbog čega narod nije obrisao ploču, nego se sjetio Bleiburga.

To je mjesto na putu za Leibnitz, gdje je, kao i u Bleiburgu, bilo svega,

pa je veza očita.

Onda je došao Franjo Tuđman, dovoljno ukrućen da nam svima bude

vođa, i dovoljno intiman s našom mamicom da nam bude predak. Malo

5

crveni, malo bijeli. Njegov je gospodarski program bio tako tajan, da

nam ga prije izbora nije htio, a poslije izbora nije mogao otkriti, jer je

ostao tajna i za njega samog. Umjesto programa bilo je obećanje deset

milijardi dolara koje će dati naši iseljenici, u obliku dijamantnih ogrlica

i o čemu se ne priča. Kad ti ljudi, koji su otišli iz domovine prepustivši

je njezinoj sudbini, vide kako su se stvari popravile, odmah će

razvezati kesu. Niti su oni razvezali kesu, niti su drugi, koji su to

obećavali u njihovo ime, zavezali gubicu.

Umjesto love bijeli su nam brodovi preko mora donijeli prestiliziranu

ustašku himnu, prestiliziranu ustašku zastavu, prestilizirani ustaški

novac, prestiliziranog ustaškog poglavnika, prestilizirani Drugi svjetski

rat, prestilizirani genocid i prestilizirani Nürnberg.

Ako nismo imali dobre okultiste, imali smo bar dobre stiliste. Zatim su

se bijeli brodovi preko oceana i vratili, ni prazni ni pod balastom,

krcati svime potrebnim za njihov cargo kult. Dok smo mi cargo kult

privremeno zamijenili ljudoţderskim. Zato će Hrvatska cargo stranka

ulagati velike napore u širenje istine da su nas donijele bijele rode, a

Hrvatska da je došla u kitu, ukrcana na bijele brode. Ako i nije istina,

lijepo je za čuti.

Točka 3

Hrvatski je cargo kult stvorio hrvatsku drţavu, ali joj je zato srpski

skoro došao glave.

Ta degenerirana rasa, ti pomoravski ljudoţderi, vjerovali su - o ludosti!

- u nekakve bijele brodove kojima će doploviti njihovi predci!! Ne

doduše preko oceana, nego preko Drine, no ti Cigani i tako nikad nisu

ni bili pomorska nacija, njima je i Drina ocean. I nisu im ti njihovi

bijeli bogovi nosili ni miksere ni vešmašine, ni tranzistore ni

hulahupke, nego kalašnjikove i kragujevke, dţandare i papovke.

Njihovi su predci, sretna li svijeta, bili dareţljiviji od naših i zaista im

donijeli obećano, da bude ko u svatovima. Pa ipak im nije pomoglo.

Zajeb je bio u tome što je Drina uţa od okeana, pa ako su brţe došli,

brţe su se i vratili. Ni prazni, ni pod balastom, nego s braćom

prečanima, da ujedine domovinsku i raseljenu Srbiju. Tako nam cargo

kult nije donio samo drţavu, nego nas i riješio sve te ciganije.

6

Hrvatska cargo stranka širit će istinu o tome, i cargo kult slaviti

stavljanjem kontejnera na dedovska ognjišta.

Točka 4

Hrvatska cargo stranka će osim toga širiti istinu i o tome da nam je

cargo kult donio i demokraciju, koju je obnovio Račan kad je drţava

već počela tonuti u novo jednostranačje s Caudillom Franjom na čelu.

On je, kao i Tito, obećao američke kredite, i tako, za razliku od Tita,

dobio izbore. Nevolja je bila samo u tome što su Ameri svojim biračima

također obećali kredite, naime da ih neće dijeliti. Ivica se poslije

ispričavao da ih je baš to slučajno zaboravio pitati, a osim toga da se

nadao kako Ameri neće ni opaziti da se umjesto Tita pojavio još jedan

taki. Jebi ga, Ivice, da ti je Njofra posudio bijelu admiralsku odoru,

moţda bi i upalilo, makar ti bila i pomalo tijesna. Ili da si podmornicu

iz Jaruna preselio na Jadran da ugrozi američku Sedmu flotu. Jebote,

da su je ugledali! Ako se ne bi usrali, bar bi se upišali.

Zato će se stranka zalagati da se u prosjačenje odlazi samo sa svim

znakovima drţavničkog dostojanstva.

Točka 5

Radi daljnjeg razvoja hrvatske drţave i demokracije, Hrvatska cargo

stranka polazit će od optimističke i poletne pretpostavke da nam, samo

zato što su nam otplovili svi brodovi, nisu i potonule sve lađe. Ocean je

širok, i na njemu je mnogo bijelih brodova. I nema da ih nema, samo

mogu nestati. Zato će ona, svojim dolaskom na vlast, smjesta

pristupiti opseţnom znanstvenom proučavanju svih smjerova i oceana

kojim bi mogla doploviti bijela flota, a ako potonju nigdje ne otkrije,

smatrat će da ona postoji jer mora postojati, što je i trebalo dokazati. U

tom će slučaju, da se poveća vjerojatnost njezina opaţanja, organizirati

drugi dolazak Hrvata na more, s Otonom Ivekovićem ili bez njega, i

posjesti svekoliko pučanstvo na sve škrape, stijene i zidiće duţ naše

dvije tisuće kilometara duge obalne crte. Time će Hrvati napokon

ispuniti svoju povijesnu misiju i prihvatiti se jedinog posla koji ih moţe

spasiti, naime potpuno se posvetiti čekanju spasa.

Točka 6

Dok oni budu na obali, čekajući bijele brodove, Hrvatska cargo stranka

organizirat će kolone bijelih šlepera. Oni će doći iz Hercegovine, iz

7

Kanade i Australije, i neće se vratiti ni prazni ni pod balastom, nego

kao i četnički, pod bijelom tehnikom.

Točka 7

Ako se Hrvati poslije toga budu htjeli ţivi pojesti, bit će to svakako

dobar znak - riječ je, naime, o povratku na kanibalizam, koji je idealna

podloga za novi razvoj cargo i inih kultova.

Hrvatska crno-bijela stranka

Točka 1

Jebote, Ameri imaju crnčuge, pa bar znaju na čemu su, a de ti

prepoznaj ćubaste glave! Pa ne moţeš ići ulicom sa šiberom za trupce i

mjeriti balvanima tikve, da i tebi netko ne uzme mjeru. A de ti Srbe

prisili da nose troprstu zvijezdu, podlaci su to, smislili bi smicalicu da

zajebu pravnu drţavu. Osim toga imaš male Srbine, velike Srbine, a

onda još i srednje. I sad kako da znaš koliki je netko Srbin i koliko je

Srbin, je li veliki a mali Srbin, ili pak mali a veliki Srbin, jebemti što su

zajebani. Netko moţda ima samo jednu kap srpske krvi, što moţda

znači da ne bi bio samo za branje pamuka, nego i da sprema po kući.

Zajebano, jebli majku! Što je to Pavelić išao dijeliti na trećine, što mu

bi, jebo ga ja! I njega su valjda zavela ona tri prsta. Ma pokazao bi ja

njima prst. Jedan. Ali bi im zato ušo. Zato će, zbog svega izloţenog,

prvi cilj stranke biti da se Srbi jasno označe, kako ne bi potajno rovarili

protiv naroda i narodne drţave, a ako im je baš do rovarenja, ho, ho,

ho, spustit ćemo mi njih pod zemlju, pa eto im, nek rovare koliko ih

volja, hi, hi, hi, hi, hi. Moramo se malo i šaliti.

Točka 2

Jedan je od načina da ih ţigošemo kao stoku, četiri C na čelo (c-c-c-c),

pa neka se misle, samo što bi oni to mogli iskoristiti za propagandu.

Jebote, usred Zagreba da mi netko šeta s četiri odjela, ma idi si s tim u

Srbiju, jebem ti mater, nizvodno, s četiri ocijela oko vrata. Ne volem te,

curo bela, voda te odnela, ha, ha, ha, ha, ha.

I nije samo to, nego što ako metnu kapu? Da sakriju CCCC i ćubaste

glave? A osim toga, mogu doći s tim ţigom i reći, ako sam već stoka, a

ti me hrani. Ma hranit ću te metkom u čelo. Maršte psine sve do Drine,

u to ime, nutra ţ njime! To je sve bez veze i nepraktično. Mogla bi im se

i odrezati dva prsta, pa da ih prepoznajemo prema ona tri, ha, ha, ha,

8

ha, ha, šale mora biti, ali bi ta bagra onda zabušavala. "Ja svoj kruh

zarađujem s ovih šest prsti!" ha ha ha ha ha, ho ho ho ho ho. Ali jebeš

prste. Bit će boljda da ih prefarbamo u crno. I mater onom koji stavi

CD Michela Jacksona!

Točka 3

Prednost je tog bojanja koţe što nije svatko jednako Srbin. Neki su to

manje, jebo im pas mater, a neki više, jebo im ja mater, pa neka se to

odmah vidi. Stopostotni Srbin - crn ko ebanovina. Stopostotni Hrvat -

bijel ko jebanovina. A ono između, kava, čokolada, Kneipp, kapučiner.

Tako odmah vidiš koliki je Srbin, jel za ubit ili za prebit. Napravile bi se

i posebne kartice, je li, skala sivog to jest smeđeg. Prisloniš mu na

koţu i odmah vidiš kojem je kvadratiću najbliţi. Pogreška pet posto

najviše, i to samo pri umjetnom svjetlu.

Velim ja vama, onda bi sve bilo jasno. Transparentno. Odmah bi se

vidjelo tko je koliko proziran. I ne bi više bilo prozirnih i crnih, koji su

nas do svega ovog i doveli.

Točka 4

Na isti bi se način označili i Hrvati koji vole Srbe; sam si svoje izabrao

gene, Vuče Brankoviću hrvatskoga izroda! I njima treba opaliti color

code. A da se nijedan gad ne izvuče, svi bi morali proći kroz detektor

laţi.

Pustiš im Puška puca i mjeriš erekciju. Pustiš im Severinu, Srpkinju,

mora im pasti! Ako ne, odmah u crno. Ili njih ili njihovu mamicu,

majku im jebem! Ali to iz humanih razloga, da ne dobiju rak koţe.

Neće imati vremena. A i crna zemljica ima faktor milijun.

Točka 5

Ali kad smo već kod zaštitnog faktora, najčišći bi Hrvati, radi očuvanja

potpune bjeline svoje koţe, morali ţivjeti kao čovječje ribice, a na

površinu izlaziti samo kao aveti prošlosti. I nije istina da su u mraku

sve mačke crne. U mraku se samo sve torbe pune.

Točka 6

Mi nismo za uvođenje nikakvih rasnih zakona, jer nam ni inače ne

trebaju nikakvi.

9

Točka 7

Također se, radi zaštite srpskih ljudskih prava, zalaţemo za

afirmativnu akciju.

Išli bismo u akcije i tako mladim ljudima pruţili priliku za afirmaciju.

Točka 8

Hrvati bi svoju bjelinu u tom slučaju dokazivali i nošenjem bijelih

plahti, s tri crvene kapi umjesto kolajne. Svoje bi plameno

katoličanstvo dokazivali paljenjem kriţeva. Što se pak tiče vrba,

ukinuli bismo rasnu diskriminaciju među drvećem i zajamčili ustavnu

jednakost grana.

Hrvatska dementna zajednica

Točka 1

Dečki, nema se tu kaj puno misliti, to je tak. Ko to ne vidi, taj je bedast

i ja mu nemrem pomoći.

Točka 2

Ja pak nis bedast. Ja sve vidim i sve znam. Ne baš uvek i ne baš

sve, al sve ja vidim, i nis bedast.

Točka 3

I mislim si svoje. A sad kaj... je, kaj ja znam, valda i ja nekaj mislim.

Dalo bi se i o tome povedati, samo ne znam kaj.

Točka 4

Ja samo znam da bi svima trebalo biti bole. Osim nekima, kojima bi

trebalo biti gore, tako da svima bude bole. A sad koji su to, to se zna,

to svi znaju. Najte da vam sad o tome moram povedati, a gdo bi to i

znal. Samo znam da bi svima trebalo biti bole. Koji ne misli tak, taj

dobro ne misli.

10

Točka 5

Vrak ti i po toj politici, kaj bi se zamaral, već se bu to nekak i bez mene

rešilo. Ja sam svoje dal.

Točka 6

Dečki, idemo pit.

Hrvatska Dinamo stanka

Točka 1

Kad velim Dinamo, mislim Hrvatska; kad velim Hrvatska, mislim

Dinamo; kad ne velim ni Dinamo ni Hrvatska ne mislim ništa, a ni

inače.

Točka 2

Jebat ćemo im mater, pokazat ćemo mi njima. U svemu smo bolji od

njih: u nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu

i u... u nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu i u... u... u

nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu i u... u

nogometu i u... u nogometu i u... u... u nogometu i u... u nogometu i

u... u nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu i

u... u... u nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu i u... u

nogometu i u... u nogometu i u... u nogometu i u... i tako dalje.

Skupilo se toga dosta, a našlo bi se još, da se moţe naći.

Točka 3

Nogomet je visokointeligentna igra, jer se igra i glavom. Ili kao što vele

u Sarajevu: Udari je glavom, neš na fakultet! Glavom, čovječe, da ti

dođe iz guzice u glavu, zapravo moţe i obratno, s obzirom na vektor

djelovanja sile.

Kad te pogodi lopta iz volea, preko pola igrališta, ravno u misaoni

reţanj, ako i ne postaneš bolji nogometaš, postaješ bolji Hrvat. To ti je

kao dva plus jedan.

11

Točka 4

Ĉisto fizički gledano, udarac se noge prenosi na loptu, i lopte na glavu,

pa bi bilo mnogo efikasnije udarati odmah kopačkom u glavu.

Ovo mi se jako sviđa, pogotovo u prijateljskim utakmicama sa Srbima.

Neka lijepo legnu. U zelenu travu, pa pod zelenu travu.

Točka 5

Nema tu puno filozofiranja: bolji je onaj koji kome više puta utra. Znali

su ga oni utrati nama, al znali smo i mi njima, pa da vidimo čija mater

bijele gaće pere! I to pred svima, pred očima svijeta!

Točka 6

I u Vukovaru bismo pobijedili samo da nije bilo faula u Ovčari. Ali smo

ih onda dobili u revanšu, i to na njihovom zapravo svom terenu.

Jebote, kad ćemo opet, ali nije svaki dan nedjelja. Mi ćemo, svejedno,

već početi prodavati ulaznice.

Točka 7

Nogomet je prava muška igra, tu pokazuješ koliko je moţeš nogama

izudarati. I zatim šutnuti kroz vrata. Zato ćemo se zalagati da ga što

više gledaju i ţene, one trebaju još puno učiti.

Prije svega naučiti cijeniti pravoga muškarca.

Točka 8

Radi razvijanja kritičkog mišljenja, posebno ćemo se zalagati za dizanje

intelektualnog nivoa urlanja s tribina. Tako ćemo protivnika pobijediti

ne samo snagom, nego i riječima. Zalagat ćemo se i za slobodnu

upotrebu pirotehničkih sredstava da ne vele da smo čisti mrak.

Točka 9

Himna će nam biti:

Igrali smo nogomet,

Priča mali Paja, Lopta me je pogodila Ravno među jaja.

Paja, jebote! Među jaja! E sad budi muško! E sad proizvodi mutante s

ćubastom glavom! A tko je loptu napuco, ha? Tko ju je napuco?

12

Ma netko tko ima jaja kakva ti još nisi ni vidio! I to ne zato što mu se

spustila kila!

Točka 10

Treba ti ţiva ţlijezda, jebote, makar sve drugo bilo mrtvo! Da ti mozak

zapliva u testosteronu! Onda mu je sve jasno! Testosteron sve izbistri!

Ma ostavit ćete vi jaja ovdje, jebo vam pas mater! Ne samo zemlju s

opanaka, što reče Stipica! Jaja, jebo vam pas mater!

Točka 11

Treba napraviti ne samo ministarstvo za ravnopravnost spolova, nego i

ministarstvo za nogomet. Tako će i muškarci i ţene institucionalizirati

svoje najiskonskije ţelje i potrebe. Ţene za jebanjem u cjepidlačenjem i

podjebavanjem, muškarci da nekog dobro izudaraju. Makar njega kad

ne mogu nju. Ali bolje nju. I malo je provaljati po travi. Dok čitava

nacija gleda i divi ti se. Još kad te jarani dignu... Odmah ti ga dignu...

A tek kad im staviš noge na ramena...

Točka 12

Nije istina tko nema u glavi ima u nogama, ni tko ima u nogama nema

u glavi. Jer mi imamo i u nogama i u glavi, jer isto imamo i tu i tamo.

Testosteron od kojeg raste mišićna masa, a ne ono salo u glavi.

Ako ti nije jasno, pojasnit ćemo ti s nekoliko puta nogom u glavu.

Točka 13

Klincima ćemo objasniti kako se vodi i dobiva rat. Skupiš se s dečkima

iz razreda i odete na tekmu. Urlate, vrištite, skačete, japurite se,

kostriješite se, mladi divljaci, nije svaki dan pubertet. Jebete mater

Ciganima, oni je jebu vama, i tako si neko vrijeme jebete mater, gubite

jumferšaft, pa i vrijeme vam je, otpade ti više ruka.

Onda netko donese ţabice. Onda pucate ţabice, pička im materina!

Bum! Bum! Bum! Hrvatsko topničtvo protiv srbske artelerije. Onda

netko donese bacače i kalašnjikove, vebere i šarce, ma kakav Metro,

ma kakva Konjščinjska, pa da vidiš šore. Taf-taf, ti si mrtaf. I to sasvim

za praf. The ultimate reality show. Onda zazvoni kraj velikog odmora.

13

Onda dođe mama i zavije ti koljeno, i onda dođe tata i smješka se kako

mu je sin pravi dečko, bubre mu muda od muţjačkog ponosa.

Dečki, idemo u rat, banja!

Dečki, šora bolja nego za velikim odmorom!

Točka 14

Ćaća će sve to gledati s tribina. I bubrit će mu muda od muţjačkog

ponosa.

Točka 15

Tko je pritom naplaćivao ulaznice i zbrisao s lovom ostat će

kontroverzno još neko vrijeme, a moţda i duţe. Neće biti upitno samo

tko ih je platio.

Točka 16

Načelo će nam biti u zdravom tijelu zdrav duh. Jeste li vidjeli dobro

trenirane hrtove kako trče kad im baciš lopticu? Jeste li vidjeli to tijelo,

to zdravlje, tu ljepotu? Tu sjajnu dlaku? A nitko ne moţe reći da psi

nisu inteligentni! Izvršavaju sve što im se kaţe. Skaču na grkljan i

mašu repom.

Točka 17

Kad vidi svoje nogometaše, svaki pravi Hrvat puca od ponosa. Puca

toliko da mu onda puca za sve ostalo. Zato će se Hrvatska Dinamo

stranka zalagati za pucanje. I puca meni kurac što tebi od toga već

puca glava!

Točka 18

Nogomet je simbol našeg ulaska u Europu. Da uđemo na velika vrata i

završimo u mreţi. Zato ćemo pustiti naše dečke da nas vode od vrata

do vrata.

Točka 19

Da bismo Srbima, u ime rasne čistoće, što bolje jebali mater, potrudit

ćemo se da u Dinamo dobijemo samo najbolje od najboljeg, i to na

svjetskom trţištu.

14

Točka 20

Pare za to namaknut ćemo prodajom naših igrača.

Točka 21

Dakako, i iz sredstava poreznih obveznika, i to ponajviše iz fondova za

zdravstvenu skrb, jer što je zdravije od igranja nogometa. Ako sve to

gledaš zavaljen, stišćući vrućeg doku (štjefa) i bocu ladne pive, njihov

se fitness mističnim kanalima prenosi i na tebe. Nije tu riječ ni o

kakvoj magiji, osim o onoj po kojoj pare na jednom mjestu nestaju

nikamo, a na drugom dolaze ni od kuda, no to nije nikakva magija

nego transparentno poslovanje koje je mutno samo utoliko što nam se

od toga već pomalo muti.

Točka 22

No kad smo već kod vrata, da se vratimo na ekipu. Da pokaţemo

svijetu tko smo mi Hrvati, moramo imati najbolje igrače. Zato ćemo

uvesti Brazilce. Da naši Brazilci pokaţu njihovim Argentincima da s

Hrvatima nema zajebavanja, i da su Srbi Cigani čak i kad su eksport iz

Latinske Amerike.

Točka 23

To će, međutim, biti tek prva faza. Druga će biti da im uvalimo svoje

hrvatske igrače i dignemo im lovu. S kojima ćemo pokupovati najbolje

njihove, srpske, pa sad igrajte s čim ste se igrali kao mali.

Kako ćemo tek onda vikati "Hrvatska! Hrvatska!" i "Cigani! Cigani!"

Točka 24

Ma jebo im pas mater!

Točka 25

Naknadno će se utvrditi kome.

Hrvatska dječja strava

Točka 1

I djeca imaju svoja prava, a najosnovnije je među njima da budu

strava. I stoga je moralno opravdano da ta strava bude okrenuta

prema onima koji su je stvorili. Osnovno je, naime, načelo da svatko

15

snosi posljedice svojih slobodnih čina, a bjelodano je da djeca nisu

stvorila sama sebe, nego su to učinili njihovi roditelji. Zbog toga oni

moraju ponijeti punu odgovornost i snositi sve posljedice svog

nesmotrenog čina. Tko je kriv, neka trpi kaznu.

Točka 2

Dijete prije svega posjeduje pravo na ţivot, i to u prvom redu svojih

roditelja, a tek posredno onih koji su skrivili njihov (dječji) nastanak

time što ih nisu ubili (roditelje). Ako roditeljima takvo dijete dosadi,

neka dosadu suzbiju ubijanjem dosade, a ako im uz takvo dijete

dosadi i ţivot, dosadu mogu ubijati i ubijanjem ţivota, što će im biti

utoliko lakše što ih je dijete već ubilo u pojam. Glavno da dijete ţivi i

ne da nam ţivjeti.

Točka 3

Ĉinjenica je da su roditelji djetetu dali ţivot, pa ako su mu ga dali, to

znači da im ga ono, jer je njegov, uvijek moţe oduzeti, što je i trebalo

dokazati.

Osim toga bi svaki pravi roditelj za svoje dijete dao i ţivot, ali to neće

biti potrebno, jer bi ga svako pravo dijete uzelo i bez pitanja. Kome

roditelju to nije jasno, neka se dugo i duboko zagleda u dubinu. S

prozora barem drugog kata.

Točka 4

Zlostavljanje djece najteţi je zločin. Nitko normalan ne moţe osporiti

da je udaranje djeteta ţaračem, usijanim ili hladnim, po glavi ili malo

okolo, nasilje nad djetetom i da ga treba najstroţe kaţnjavati, pogotovo

ako je djelo počinjeno dok dijete mirno spava.

Zbog toga ćemo se zalagati da se svi roditelji koji na svoju djecu

podviknu jer mu je u tri u noći došlo da lupa po loncu ne samo

procesuiraju, nego i da se kao nasilnici izbace s posla, a moguće i iz

stana radi zaštite djeteta od zlostavljanja bukom. Radi obrane načela o

ravnopravnosti spolova, ova će se odredba odnositi samo na muškarce.

Točka 5

Ukoliko bi ţena iz čistog mira polijevala djecu kipućom vodom, za to

krivac moţe biti samo muţ, jedini krivac za njen mjesečni ciklus.

16

Zato ţena takvog zlostavljača, po potrebni uz pomoć ljubavnika, treba

izbaciti iz po mogućnosti vlastitog stana. (U svoj ga pametna ţena ne bi

ni primila.)

Ako muţ pritom pobere batina od ljubavnika, to se ne moţe smatrati

obiteljskim nasiljem, budući da ljubavnik nije član obitelji. Ako

ljubavnik pritom pobere batina od muţa, to se ima smatrati nasiljem

nad ţenom, jer ona trpi strašan šok što sve to mora gledati.

Ukoliko bi rezultat bio fifti-fifti, muţu se moţe oprostiti jer je ţenu, ako

ništa drugo, bar dobro zabavio. Time ćeš iskorijeniti bezakonje iz roda

muškoga.

Točka 6

Jasno je da bez jela i pića nema ni ţivota, i zato dječje pravo na ţivot

nuţno predmnijeva i jelo i pilo.

Ako djeca roditeljima jedu ţivce i piju krv, ona time samo uzimaju

proteine potrebne za nastavak ţivot. Djecu zbog toga nipošto ne

smijemo proglašavati vampirima, jer to ona ne rade samo noću, nego i

danju.

Točka 7

Roditelje koji si se protive toj dječjoj zabavi treba javno prokazati kao

ljude kojima su komarci draţi od vlastitog potomstva, te ih primjereno

procesuirati.

Odgovor da djecu samo pristojno upozore dok komarca klepnu,

unaprijed odbijamo jer dijete češće klepne njih nego oni njega.

I nije tu siroto dijete ništa krivo, ono samo ide dokle moţe, a mi mu

pritom ne smijemo postavljati nikakve granice. Tvrdnja da sve ima

svoje granice samo suzbija neiscrpivu dječju kreativnost, koja doista

nema granica.

Točka 8

Radi sprječavanja nasilja u obitelji, zalagat ćemo se i za pravo djeteta

da lema svoje roditelje. To bi, osim toga, popravilo i opće raspoloţenje

u kući, budući da je poznato da roditelji djecu u načelu tuku nerado,

te da ih jako ţalosti što moraju pribjeći takvom postupku, dok dijete,

naprotiv, roditelje mlati s velikim veseljem.

17

Roditelje koji pritom ne bi dovoljno patili, a što je nuţno za razvijanje

djetetove samosvijesti, treba progoniti zbog zanemarivanja djeteta.

Ako je dijete po naravi sadist, ono nije zlo, nego je samo drukčije, pa

pristup koji nije mazohistički ometa slobodan razvoj njegove cjelovite

ličnosti.

Točka 9

Svaki oblik prisile djeluje destimulativno. Zato ako dijete neće učiti, ne

treba ga kaţnjavati, nego mu treba lijepo objasniti kako bismo mu

svakom prodikom samo dosađivali, te da ćemo mu očitati bukvicu

samo ako ga to zabavlja. Pritom ga moţemo podučiti da se, ako

pređemo u dosadno ponavljanje, moţe usput zabavljati i tako da nas

gađa gumicom u glavu.

Prije svake takve poduke roditelj je duţan uključiti video s crtićima a

djetetu dati bubanj i pištaljku! Dijete, naime, ne smije biti pasivni

objekt vlastitog odgoja, nego njegov sukreator.

Točka 10

Nitko nema pravo prisiljavati dijete ni na što, nego treba apelirati na

njegov razum, napose ako ga nema, jer time pokazujemo svoju iskrenu

ţelju da se on razvije. Djetetu treba ostaviti punu slobodu, no kako

slobode nema bez odgovornosti, jasno je da svu odgovornost moraju

ponijeti roditelji, jer dijete i tako ne zna što radi.

Na tvrdnju da to nisu znali ni roditelji, jer se inače nikad ne bi upustili

u takvu glupost, spremno odgovaramo da to samo dokazuje njihovu

neodgovornost, za koju samo oni mogu biti odgovorni.

Ako dijete primjerice ne napiše zadaću, kriv je tata što je sam donio

glupi zakon po kojem ne smije skinuti remen. Kriva je i mama koja iz

čiste lijenosti nije napisala zadaću da dijete moţe gledati crtice i imati

djetinjstvo. Krivi su, napokon i njihovi mame i tate što su im pisali

zadaću, umjesto da ih dobro izbubetaju.

Roditelji su krivi i zato što dijete nisu naučili učiti, nego je ono naučilo

samo da ne mora učiti, i s obzirom na okolnosti, dobro je naučilo,

samo što roditelji nisu ništa naučili.

18

Točka 11

Pravo je djeteta da u ţivotu budu zaštićeno od svakog nasilja, a napose

od nasilja roditeljske nuţne samoobrane. Ona, naime, u njemu oteţava

razvoj zdrave samosvijesti nuţno potrebne da se kao odrasla i zrela

ličnost ubije na motoru. Zato će se stranka zalagati za razvijanje

svijesti u djetetu da je slobodno biće, dakle biće koje moţe raditi sve

što mu padne na pamet, što i jest smisao slobode, unatoč paradoksu

da svašta na pamet pada naročito onima koji je uopće nemaju.

Točka 12

Dijete treba biti zaštićeno ne samo od silovanja i udaranja lancem,

šutanja nogom u glavu i udaranja kopčom po licu i očima, nego i od

brutalnog potezanja za uši, zvjerskog pljeskanja po turu,

poniţavajućeg psovanja, neurotskog kuđenja, prostačkog podizanja

glasa te idiotskog dosađivanja i zanovijetanja. Kaţe li dijete mami ili

tati "Daj mi se skini", roditelje treba privesti zbog uznemiravanja

djeteta, jer dijete to sigurno ne bi reklo bez razloga.

Nasiljem nad djetetom treba smatrati i njegovo izgladnjivanje (kad

sladoled dobije tek poslije gromoglasnog vrištanja), zanemarivanje (kad

mu roditelji neće kupiti nove cipele samo zato što je stare, jer mu se

nisu svidjele, bacilo kroz prozor), poniţavanje (kad traţe da samo

pospremi svoje stvari), manipuliranje (kad mu govore da nemaju

novaca, a dijete zna da imaju, jer i dalje svaki dan jedu, što je ţivi

dokaz) i psihičko zlostavljanje (kad mu diţu tlak svojom

neposlušnošću). Djecu izloţenu takvom postupku treba roditeljima

oduzeti i smjestiti u dom, a roditelje otpremiti u odgovarajuću

instituciju.

Dom i zatvor su, naime, nastavak obiteljskog ţivota drugim

sredstvima.

Točka 13

Ukoliko su roditelji toliko siromašni da ne mogu djetetu kupiti sve što

mu se svidi, za to moraju odgovarati, jer nije jadno dijete krivo što mu

tata nije Rockefeller.

19

Točka 14

Iako je ideal stranke zaštititi djetinjstvo i spriječiti sve oblike

zlostavljanja djeteta, ipak smo potpuno svjesni da ga je nemoguće u

cijelosti izbjeći.

Zbog toga će se stranka, kako bi se dijete potpuno zaštitilo od svih

oblika zlostavljanja, zalagati za jedino pouzdano sredstvo da se ono

sasvim izbjegne. Riječ je, dakako, o abortusu, koji bi ne samo

definitivno zaštitio dijete od svih oblika nasilja, nego i jasno pokazao

spremnost majke za odgovorno roditeljstvo.

Hrvatska domoljubna stranka

Točka 1

Postoje ljudi koji vole svoju domovinu, no postoje i oni, ne bilo

ih, koji ju ne vole, pa kakvi su to ljudi?

Prvi smo mi, a drugi koji drukčije misle ili uopće misle.

Sve je vrlo jasno: Ili si s nama, ili si govno.

I nema se tu što puno misliti. Tko puno misli, drek smisli. A

tko malo misli...

Jebiga, kome se još misli i o tome.

Točka 2

To o ljubavi prema domovini ne odnosi na Srbe, jer oni ne vole

domovinu, nego Srbiju, a kakva mi je to domovina koja je samo Srbinu

dobra.

A Srbi pak, ne bilo ih, koji ţive u Hrvatskoj i koji mekeću za Teslom,

što oni imaju voliti Hrvatsku? Ma da nije njihova! A ako je toliko vole,

neka se čiste van, to je najbolje što za nju mogu učiniti. A ako je mrze,

pogotovo. Begaj, begaj, i sretan im put! Eto, čak ih i ne mrzim, kad im

ţelim sretan put. Što ih poslije kroz Bosnu čeka, s tim ja nemam ništa.

To više nije Hrvatska (ali bit će). Proplakat će oni za svojom

domovinom Hrvatskom iz koje su tako kukavički pobjegli!

20

Točka 3

Ne trebaju nama nikakve mutikaše koji puno filozofiraju. Zna se što je

Hrvatska. Dinamo, zastava iznad ćenife i grb nad televizorom, Otac

Domovine u Titovoj rabljenoj odori pribijen na vrata. A ti što samo

mute, sa srpskim presednikom Mesićem na čelu, ma zamutit ću ja

njima!

Točka 4

I Stepinac. I Ante Pavelić. Jer je Stepinac govorio protiv ustaša i jer je

Ante bio dobar katolik, mislim reći, nije bio pravoslavac, a za raj je i to

dovoljno. Tko moţe reći da se krstio s tri prsta? Nije se krstio nikako,

da mu se slučajno ne omakne.

Točka 5

I udri Srbina, pička mu materina, kako bi to oni rekli. Udarati Hrvata

smiješ samo kad ti je ţena na putu. Al i tada pazi da sve ne zasvinjiš.

Točka 6

E, gdje smo ono stali. Hrvatska. Mislim, za nju smo spremni i poginuti,

u pjesmi pogotovo, ili kako se to pjevalo u Jugoslavenskoj narodnoj

armiji:

Braniti ću hrabro Moju milu domovinu. I za nju ću ţivot dati. Ne sme

majka da zaplače Kad u vojsku sina šalje.

Nije ni u njoj sve bilo loše, bar na kulturnom planu. A ovo gore bi

trebalo malo više na dalmatinsku, ideje je dobra, samo da ne slušam

ono njihovo tropapkarsko blejanje.

Točka 7

Ma jebote, što Jasenovac, kakav Jasenovac! Jasenovac je bio hotel!

Točka 8

Za takve.

Točka 9

Jebote, nemoj mi sad samo nikakav tamo Jasenovac. Mislim, gdje ćeš

s njima? Nećeš valjda odmah u jamu. Neka ljudi prije malo predahnu

od puta i ljudski se odmore.

21

Točka 10

Slušaj vako, pazi vamo. Ne valja to što u svakom ratu izginu oni

najbolji, a bagra se izvuče. Rodoljubi odmah nagrnu u prve redove, a

gadovi i izrodi pune pozadinu. I onda su jedni kaţnjeni za vrlinu, a

drugi nagrađeni za kukavičluk i huljstvo. Tako se svijet čisti od onih

najboljih, dok najgori sviraju kurcu. Zato će se Hrvatska domoljubna

stranka prekinuti tu svirku i udariti u druge diple: neka sad malo za

domovinu ginu samo oni koji ne vole Hrvatsku, takvih je i tako bolje da

ih je što manje. Tako će rodoljubi biti nagrađeni, a izrodi kaţnjeni,

kako je i pravo.

Domoljubi i su za domovinu već dovoljno propatili, trpeći su onu

duševnu bol zbog svega što joj rade.

Nije im bilo lako takvima ţivjeti, a drugima s njima još manje.

Točka 11

I nije to nikakva psihopatija, daleko smo mi još od svake psihe.

Točka 12

Da se vratim gdje sam stao. Tako ćemo se jednim udarcem riješiti dva

insekta: domoljubnih Srba i hrvatskih izroda. Onda ćemo se mi

domoljubni Hrvati sa srpskim izrodima lako sporazumjeti, a ne kao do

sada kad je bilo obratno, a i u drugim kombinacijama, jer se izrodi

brzo sporazume i ţive u miru, što je na naš gubitak jer je za Srbe

dobitak.

Točka 13

Time se dobiva i još nešto, jer će se odmah znati tko je gdje, a ne kao

danas, kad penziju dobivaju i mnogi poginuli koji su još ţivi. Ovako

znaš: ţiv i zdrav, znači rodoljub. Tko je poginuo, izrod. Invalidi također,

jer da su bili rodoljubi, ne bi fronte ni vidjeli. I zato mu ne treba davati

nikakvu penziju, nego mu opaliti porez zbog uništavanja javnog dobra,

što se dao tako potrgati. Za razliku od nas, koji i tijelom i dušom

pripadamo Hrvatskoj, pa i jedno i drugo čuvamo kao svoje.

Točka 14

Vidi, ako netko nešto jako voli, onda toga hoće što više. A ako netko

nešto baš ne voli, onda mu je i malo previše. Mislim, ako voliš piti

22

popiješ čitavu gajbu, a ako ne voliš, pola pive. Ili kad se onako okreće

janje ili odojak...

Jebem ti što volim i janjetinu i mladu prasetinu, ne znam što mi je

slađe! Mislim, kad se cijedi sva ona mast, a poslije toga moţeš i dobro

potegnuti... O čemu sam ja ono uopće počeo? A valjda o ljubavi prema

domovini, a o čemu bih drugo?

Točka 15

Uf, išao sam se popišati. Mislim, u međuvremenu sam se sjetio: što

puno voliš, puno ţeliš, što malo ţeliš i malo ti je dosta. A poslije sereš i

pišaš i nije ti loše.

Dakle tom što je poginuo trebaju dva metra terena, toliko mu je

Hrvatske dosta, više i ne traţi, i to mu je previše. On, dakle, Hrvatsku

voli malo ili nimalo.

Ja pak, koliko god da mi je daš, nikad dosta Hrvatske. Pogotovo ako je

poljoprivredno s tendencijom pretvaranja u građevinsko.

Ako netko iz uprave zna gdje se to sprema, ljudi smo, dogovorit ćemo

se, neće mu biti badava.

Mila kuda si nam ravna, mila kuda si planina.

(Samo da je građevinsko.)

Točka 16

Kako se nekad pjevalo:

Volim tvoje šume i gore...

Al to se mislilo na Makedoniju. Pa na Jugoslaviju, ne bilo je. Ali ja ih

ipak volim, mislim šume, samo neka je drveta za sječu. Hrvatske

najviše, jer su tu.

I jebem ti onu Jugoslaviju. Kako ćeš dotrati i otrati kad nigdje granice?

I danas se trguje, ali slobodno, ne kao onda. Granice je Bog stvorio

radi slobodne trgovine, slobodne od vlasti, policije, carine i poreza. Jer

sve ima svoju granicu. Problem je samo kako je prijeći.

Točka 17

Ne znam što bih više. Onda ništa. Hrvatska! Hrvatska!

23

Hrvatska free dope stranka

Točka 1

Ma nije istina, kako je rekao Marx, da je religija opijum za narod. Nije

religija opijum za narod, nego je opijum religija za raju.

Točka 2

Hej, ima ko viška špricu?

Hrvatska idi mi dođi mi stranka

Točka 1

Mi budemo to već nekak, a kak, pa već nekak. To se posle lako sredi.

Sve se moţe ak se hoće. Neg kak. Hoćemo, hoćemo, kak da ne.

Točka 2

Je, nemre se sve planirati, jer ne ide sve po planu, pogotovo kad ga

nemaš. Mislim, bu već kak bu, nekak sigurno bu, nemre bit da ni

nikak, to nemre bit. Sad mi još sam recite da Krleţu kopiram, ja ni ne

znam kaj je to.

Je, i onda kaj? Bude kak bude, i kaj se tu more, nisam ja tu niš kriv.

Glavno da mi dojdemo na vlast. Onda je lako.

Točka 3

Mi ne obećavamo nikakve programe, nikakav viršafunder, to pak ne.

Niš mi ne obećavamo, osim da bu bilo bolje. To sigurno, jer drugi samo

obećavaju, a mi delamo. Svaki dan uporno razmišlamo kaj treba

napraviti. I ako o tome još nemamo pojma, to znači da razmišlamo

dugo, duboko i sistematski. A ak nikaj ne zmislimo, opet budemo

mislili dok opet nikaj ne zmislimo.

Točka 4

Je, nismo mi najpametnejši na svetu, to ne. Ali to ni ne znači ni da

smo bedasti. Jer da smo bedasti, ne bi bili stranka.

I zato, ak nam neko veli da smo bedasti, a mi samo člansku iskaznicu,

pa ti sad laj. Aha.

24

Točka 5

Sad ima tu i ovakih i onakih, mislim stranki v političkom spektru. Al

mi nismo takvi. Jer mi nismo ni ovakvi ni onakvi.

Točka 6

Kaj se pak programa našega tiče, političkog i tako dale, ne postoji

stranka da piše programe!

Točka 7

Je, ovo je naš program, al to ni program. Program je nekaj drugo.

Točka 8

Glavno da dojdemo na vlast, vrak ti i po programima.

Točka 9

Mi ne rasipamo snage niti pišemo programe koje ne moţemo provesti.

A kak ćemo ga provesti, ak je i najpametniji, ak nismo na vlasti?

Zato nas prvo zaberite, a onda budemo program. Inače je sve to samo

prazno lajanje.

Točka 10

Neg si ja to mislim ovak. Kaj će ti i stranka ak ničem ne sluţi? A čemu

sluţi ak nije na vlasti? Zato nas prvo zaberite, pa bumo onda osnivali

stranku.

Jel nije lako stranku voditi. Ni to kak sedit v birtiji, tu se i zapisnik

vodi, a ne samo ko je kolko popil, to najmanje! Jer ak se i ne zna ko je

kolko popil, bar se zna gdo bu sve to platil.

Točka 11

Ĉujte, a kaj se program ne bi dal skinut s Interneta? Znam jednog

dečeca kaj to zna.

To se danas i u školi uči. Svi budeju političari.

Točka 12

Nije vaţna stranka. Bitno je okupit kaj više ljudi. I to je najbolje prek

oglasa. Prodajem zemlu kud bu išel autoput. Pa ko se javi, prvo

25

pristupnica, onda bumo razgovarali. Put u svetlu budućnost, sa

zaustavnom trakom, je. S dve zaustavne trake. I jednom na kojoj te

vozimo.

Točka 13

Je sad kaj, imamo i one penzionere kaj jamraju kak im je penzija mala.

A kaj da vele svi oni kaj delaju, a nemaju nikakvu?

Točka 14

Onda ti mladi kaj se drogiraju. Jebemti, ko je za to u moje vreme i

znal! Sam bi nam stavili komovicu v flašicu kad ne bi bilo mleka, da

nam se razvija mozak. A vama, kaj vam rakija ni dost, i delanec,

kupujte hrvatsko, jebem vam mater! Kak smo mi bez toga odrasli, pa

nismo zbog toga niš manje bedasti.

Točka 15

I od toga je bolila glava, jebati. Nečem je bar sluţila.

Točka 16

Kaj se pak tiče gospodarstva, ulazimo u onu ekonomiju znanja. To

znači, bez znanja niš, to ti je propast. Ak se ne znaš snać, ak ne znaš

fkrast, ak ne znaš pokupit sa strane, ko ti je kriv kaj si bedast. Kad je

Kutle znal znanje. Jebati, intelektualac.

Točka 17

Kaj se sad tiče onog ulaska u NATO, kaj ja znam. To ovisi budeju li

bombe na nas ili na Srbe, a Srbe na vrbe, kak bi rekli naši stari. A naši

stari nisu bili bedasti.

Točka 18

A inače, drugo kaj se tiče privrede, ja samo znam da peneza nikad

dost.

Točka 19

I piva da pojeftini.

26

Hrvatska indeks stranka

Točka 1

Kako to, bogamu, imamo Hrvatsku, a nemamo diplome? Pa i Tito je

imao doktorate svih sveučilišta svijeta, i to ne samo iz šmirglanja i

lotanja!

Mislim, imati Hrvatsku a nemati diplomu, to bi onda značilo - ma

strašno je i pomisliti - da jedna usrana diploma vrijedi više od

domovine!

Za naše rodoljubne uši to je prava pljuska, strašnija tim više što nas,

čini se, nisu dovoljno pljuskali po ušima, što je u nama i razvilo

neustrašivu dušu. Nismo se, doduše, penjali na Mount Everest, ali

smo se zato penjali na police s pekmezom, i to sjevernom padinom

(North slope)! Tako nam je to i ostalo.

Ţelja za pekmezom, mislim, ne za zaušnicama. Ali vratimo se

Hrvatskoj i diplomi. Ako nam s kolajnom za ratno profiterstvo ne date i

diplomu, to znači da je taj komad guzic- papira vrjedniji od domovine

po kojoj smo ne samo srali (tko to nije radio?), nego za nju i toliko dali,

a mnogi su i u Haagu pali! I koja nam je tako mila i gdjeno je ravna i

gdje je planina, a napose uz more! Ah ne znate vi što je to ljubav prema

domovini, prema svim njenim tvornicama, bankama, streljanama i

sekinim dućanima, svim onim što osjećamo da je naše! No dok smo mi

spašavali nacionalno bogatstvo, vođeni isključivo ţeljom da dođe u

najzasluţnije ruke, neki su sve ispotiha privatiziran diplome. Stan,

čekaj malo! Zar da svaka šuša vrijedi više od Šuška? Vraćaj to što si

uzeo! Od nas koji smo ginuli preko svojih opunomoćenika! Natrag što

nije tvoje!

Točka 2

Drug Franjo jaše na čelu kolone, i svima nam pokazuje put.

Drug je Franjo u Zadru nam bio, Sa zbrojovkom tezu obranio!

Tako nam je svima pokazao ne samo kako se dolazi do kuće u

Nazorovoj, nego i do pameti i znanja. Pokaţeš širit i pištolj na stol.

Pamet ili ţivot! Onda ti ispitna komisija dade pameti koliko te gebira po

činu i po zaslugama. Tako se to nekad branila znanost! Teče potok

vrele krvi, drug general uvijek prvi! Pa poviče iz sveg glasa, Zelengoru

27

zatalasa: Naprijed moji svi jarani, sve doktori izabrani! Mislim, sruši ti

partizanskog generala! Ta nije bre, drug đeneral nekakva seoska

devojčura da je samo tako rušiš kraj plota, drţao ga se on kao pijan ili

ne. Drug đeneral ako padne, ili je pao u junačkom boju ili zato što se

junački nalio slaveći pobedu. A ko si ti da ga rušiš, tako bi ti i drţavu!

Tako se to nekad radilo, u doba olova i mraka i teških metala, a ne

teških sranja! A to je onda radila srbo-četnička, jugo-komunjarska

vlast, koju nije podrţavao nitko osim onih koji su je podrţavali! Pa

zašto da nam danas bude gore nego u komunizmu? Zar smo se zato

borili? Na Kozari ili Kajmakčalanu, Plitvicama ili Gazimestanu, vrag bi

ga više znao gdje smo sve bili kad tamo nismo ni bili. Zato ćemo se

boriti da se ta povijesna nepravda ispravi po ključu svi na Franjinom

putu.

Točka 3

Sramota je da se ispiti kupuju na komad, a diplome i na kilu. Zar mi,

koji smo se borili, da diplome moramo kupovati? To je krah svega,

ispod toga nema dalje. General Vrane je samo pokazao širite, i već su

mu sva vrata bila otvorena, pri čemu ne mislim samo na vrata od gaća.

Išlo se tada bespućima povijesne neozbiljnosti, prečacima povijesnog

odsjeka do neozbiljne, ali zatim sasvim zbiljske doktorske diplome, i

nisi morao nikom ništa platiti. Školovanje je bilo besplatno, pa su i

diplome bile besplatne, spadale su u javni standard. A vidi do čega

smo danas došli. Kad generalu treba ne disertacija, nego samo jedna

posrana diploma nekakvog posranog prometnog fakulteta, on umjesto

da samo napiše trebovanje, to sredstvo za rad treba platiti iz vlastitog

dţepa! A ne ulazi mu čak ni u troškove. Jesu li naši junaci sami

kupovali kalašnjikove da mogu braniti domovinu? A nije li Ćaća

Domovine u isto doba samo potpisao narudţbenicu za avion, da ne

mora letjeti na biciklu? Pa onda, svi smo jednaki pred zakonom, ne

mogu jedni imati diplomu a drugi ne!

Točka 4

Zbog svega izloţenog, Hrvatska indeks stranka borit će se da se

prekine s tom blamaţom, mislim kupovanjem diploma. Da se toj

sramoti stane na kraj, traţit ćemo da se diplome ne kupuju nego

sljeduju. Prema činu, prema broju dionica i prema godinama u Haagu,

ne nuţno tim redom. Samo naručiš, i kurir ti je donese. Kao vruću

pizzu. Pa biraš hoćeš promet, hoćeš medicinu, hoćeš ekonomiju, s

28

gljivama ili s kečapom. A ne da se čovjek, kraj toliko vaţnijeg posla,

zajebava s profesorima, lovi kojekakve posrednike po sumnjivim

kafićima, spušta se ispod svog uzvišenog generalskog dostojanstva.

Točka 5

Nekad je postojalo plemstvo. To je Franjo htio vratiti, grofove i markize,

s turnirima na Markovom trgu, i staleški sabor s plemstvom,

svećenstvom i kmetovima, ali mu nisu dali Ţidovi i homoseksualci jer

su bili protiv napretka. Zato smrt Srbima koji su jedno i drugo! A

plemstvo treba vratiti ovako. Najprije treba uvesti doţivotnog

nasljednog predsjednika kojemu biskup svečano na glavu spušta

generalsku šapku, dok on u lijevoj ruci drţi nogometnu loptu a u

desnoj bejzbolsku palicu, kao simbol drţavne ideologije i pravne

sigurnosti.

Takav nasljedni predsjednik, izabran voljom usuda, dijeli diplome i

doktorate, s tim da uz diplomu ide i određeno zemljište, tvornica,

banka ili mjesto ţupana s pravom ubiranja danka. Svaki takav

uţivatelj lena ima obavezu na birališta dovesti određen broj birača.

Pri tome titulu inţenjera treba izjednačiti s naslovom baruna,

magisterij s grofovskom titulom, dok bi doktori bili markizi a

sveučilišni profesori vojvode.

Te bi diplome bile nasljedne, i prenosile bi se na najstarijeg sina.

Samo bi se iznimno, uz obostranu suglasnost, mogle podijeliti,

primjerice da se iz jednog magisterija naprave dvije diplome, a iz

doktorata tri, ili - ako ga nije prepisala tipkačica nego se kandidat

potrudio sam - čak i četiri. Time bi se i smanjio pritisak na fakultete.

Točka 6

Ta teţnja za diplomom više je izraz teţnje za doktorom nego za

znanjem. Uvijek smo znali da nam treba doktor, a sve drugo ionako

znamo.

Znamo mi sve, mislim, ne treba nas ništa učiti, pogledajte što smo

napravili, ali smo zato uvijek išli za doktorom, za doktorom Pavelićem,

doktorom Titom, doktorom Franjom Tuđmanom. Doktore pomozite,

doktore pomozite! Ali nam nije pomogao.

29

Točka 7

Iz svega izloţenog ne moţe nam se imputirati da protiv znanja, mi

nismo protiv učenja. Naprotiv, vidi se da smo sve shvatili, da znamo

gdje ţivimo, i da smo sve naučili. Ali za to znanje ne traţimo diplome.

Ne traţimo zapravo ništa. Već smo si uzeli.

Hrvatska kineska stranka

Točka 1

Hrvatska kineska stranka borit će se za jedinstvo domovinske i

raseljene Hrvatske, i to prije svega prisajedinjenjem najveće hrvatske

dijaspore - Narodne Republike Kine.

Točka 2

Prva i osnovana Točka programa (zapravo druga) Hrvatske kineske

stranke bit će dodjela dvojnog drţavljanstva svim građanima hrvatskog

porijekla, napose onima u Kini, a drugdje ih je već manje.

Točka 3

Od ovog će se izuzeti samo Srbi jer su Srbi. Naime, iako je jasno da

poslije tolikih stoljeća zajedničkog ţivota nema i ne moţe biti Srba koji

nemaju bar kap hrvatske krvi, ipak je jasno i to da oni ne mogu biti

hrvatskog porijekla, ni cjelovitog ni djelomičnog, već samim što su

Srbi. Drugim riječima, ako si Hrvat, onda si Hrvat, a ako si Srbin, ona

si bolje da ne kaţem što.

To je načelo narodnosti, utvrđeno još s Wilsonovih Ĉetrnaest točaka ili

što ja znam.

Tko ne zna što je to, za ţivot mu je u Hrvatskoj dovoljno znati da nije

Srbin.

Točka 4

Kinezi su najveća hrvatska dijaspora jer je znanstveno dokazano da je

Marko Polo bio u Kini, a zna se da se zvao Polo, dakle da je bio

Puljanin, Puljiz, što moţe značiti samo da se rodio u Korčuli. Očito se

tako nije mogao zvati da je bio rodom iz Venecije, budući da je bilo

jasno da će Pula jednog dana pripasti Nezavisnoj i Slobodnoj

Hrvatskoj, nakon što Ante iz nje istjera Tita i Talijane, a Venecija zasad

30

još ne. Mislim, zašto je tu bitan Marko Polo? Zato što je bio

Dalmatinac. A poznato je da danas Kineskinje dolaze čak iz daleke

Kine samo zato da se nabiju na slavni i proslavljeni (kad bosanski više

nije naš) dalmatinski kurac, kao da ih je u Kini malo. A sad zamisli što

im je sve radio kad im je bio tamo! To nije bila jagma, nego narodni

miting, proslava dana revolucije! A od same vizije svi postaju desničari.

Marko Polo uvaljuje okupljenom narodu. Kako to na mitinzima obično

biva.

Pršte mali Kinezi na sve strane.

Ucijepio im on hrvatske gene, tako da su se Kinezima, na sam spomen

Srba, iskosile oči. A o ţuči koja od toga proradi i time izazvanom ţutilu

da i ne govorimo. Dokaz da su i Kinezi iranskog porijekla.

Točka 5

Osim toga, ako su Kinezi ţuta rasa, a ţuta je boja boja liberala, a

liberale je stvorio Draţen Budiša, kojem nitko ne moţe zanijekati

hrvatstvo, onda je očito da su i Kinezi Hrvati, jer brane istu boju, da

poznatu hrvatsku ţutu minutu i ne spominjemo, čime je sve to i

nepobitno dokazano.

Točka 6

Isto je tako jasno i da je kineski samo jedan dijalekt hrvatskog, jer je

očito da nije srpski.

Kineski su piktogrami osim toga čista glagoljica, jer Hrvati ne znaju

čitati ni jedno ni drugo.

Točka 7

Iz svega je izloţeno sasvim jasno da Kinezima treba dati dvojno

drţavljanstvo i priliku da glasaju u Hrvatskoj, zar je Peking manji od

Lištice?

To se, dakako, odnosi samo na one koji se deklariraju kao Hrvati, ali i

na sve druge, da ne dobiju kompleks inferiornosti zbog pripadnosti

malom narodu. Jebote, mi smo Hrvati od stoljeća sedmog! U kamen je

to urezano, a tko je u Kini vidio kamen! Osim toga smo mi mrčili ovce

dok su oni strastvene noći provodili s astrolabima, a astrolab niti se

rita niti ga moraš drţati za uši!

31

Osim toga, tko danas i zna za astrolab, a ovce i dalje bleje svoje i stup

su poretka.

Točka 8

Spomenuti će Kinezi birati stranku na vlasti, postavljati premijere i

predsjednike i voditi nas u rat protiv dinastije Han. (Tu su još od prije

Kosova ostali mnogi neraščišćeni računi.) Razumije se da će upravljati

i svom zatečenom imovinom. Tako bi Hrvatska mogla postati kineski

Hong Kong, s mogućnošću priključenja Srbiji za 99 godina.

Točka 9

Političar koji otvori put Kinezima dobit će, osim predsjedničkog

mandata, još i vreću riţe, koja vrijedi više od Šuškove pizze. Al

nemojmo opet o tome.

Točka 10

Osim što će Hrvatska tako doţivjeti novi procvat, Kinezi će dobiti

priliku da nam vrate dug još od Marka Pola. Tristo Kineza na jednog

Hrvata i nije tako strašno puno, pogotovo ako te čvrsto drţe za uši.

Hrvatska kontejnerska stranka

Točka 1

Pravo na kontejner ubraja se među najosnovnija ljudska prava, jer je

kontejner zapravo, prevedemo li tu riječ doslovno, sadrţajnik, a

nemoguće je zanijekati da je sve u nečem sadrţano. Ĉitav je svijet,

strogo govoreći, samo kontejner u kontejneru u kontejneru u

kontejneru, pa se filozofski moţe reći da smo svi mi zapravo samo

kontejneri, da je čitav svijet samo jedan veliki kontejner: kontejner u

kontejneru, sve je kontejner. Zbog toga će se Hrvatska kontejnerska

stranka boriti za sve oblike kontejnera i kontejnerizacije, za pravo na

kontejner i pravo da budemo kontejner za svako smeće i za svaku

glupost.

Točka 2

Ţivot je kontejner za proţivljene trenutke, tijelo je kontejner za dušu,

njezina raspadljiva ambalaţa. Duša je pak kontejner za sve svinjarije

kojom smo je napunili i sad ih nosimo pred Boga. Stoga je pravo na

ţivot pravo na kontejnerizaciju duše, a kontejnerizacija duše pravo na

32

slobodu volje. Pravo na kontejnerizaciju glave pravo je mišljenja, a

kontejnerizaciju utrobe pravo na uţivanje ţivota.

Stoga će se Hrvatska kontejnerska stranka boriti za sve ove

kontejnere, i širiti svijest o ovim velikim istinama među svima kojima

to moţe ući u kontejner.

Točka 3

Što je svetije od majke? Pa ipak, što je majka ako ne kontejner za

kontejner naše duše? Ne dolazimo li na svijet tako dvostruko

ambalaţirani, i ne deremo li se kad nas iz tog kontejnera bace? A kad

umremo, opet nas stave u nekakav kontejner, ali se pritom ne deremo,

što moţda govori nešto o pitanju je li na svijet bolje doći ili iz njega

otići.

Ukratko, čitav je ţivot ljudski samo put od jednog do drugog

kontejnera, sa mnoštvom međukontejnera poslaganim između.

Hrvatska stranka kontejnera trudit će se da tih kontejnera bude što

više.

Točka 4

S druge pak strane, što bi bio najkraći opis ljudske sreće? Staviti ga u

kontejner, isprazniti kontejner i napuniti joj kontejner. Dakle,

kontejner nije temelj samo ţivota nego i ljudske sreće, pa će zato

Hrvatska kontejnerska stranka biračima dosljedno i ustrajno puniti

kontejner, a prazniti sve ostalo.

Točka 5

Pravo na stan je pravo na kontejner za tijelo, pa će se stranka boriti da

svaki građanin Hrvatske, ako već ne moţe dobiti stan za kontejner, bar

dobije kontejner za stan. Iz njega moţe privremeno iseliti štakore i

mačke, ali im mora osigurati nuţni smještaj. U suprotnom za sve

gubitke dijelova kontejnera duše u kontejnerima njihovih tijela on sam

snosi svu i isključivu odgovornost.

Točka 6

Kad je riječ o našem prvom kontejneru, to jest majci, ona nije samo

kontejner za naše tijelo, nego i kontejner za našu hranu, pri čemu se

misli na sise i te fore.

33

Naše je, dakle, prvo hranjenje bilo iz kontejnera, a kad nam je bilo

ljepše, i kad smo bili sretniji, sve od izlaska iz kontejnera? Ako, doista,

svi sanjamo o povratku u to iskonsko blaţenstvo, onda je hranjenje iz

kontejnera najviši oblik ljudske sreće. Zato će se Hrvatska

kontejnerska stranka svesrdno zalagati za individualnu i organiziranu

društvenu prehranu iz kontejnera.

Točka 7

Hrvatsko je društvo visoko egalitarno, jer kontejner hrani i najviše i

najniţe njegove slojeve.

Ako si umirovljeni profesor, hrani te kontejner s obliţnje trţnice, a i

štakori koji oko njega ţive, ako ih uspiješ uloviti. Ako si njihov učenik,

koji se uspio snaći, hrane te kontejneri cigareta bez markice.

To dokazuje da kontejner nije samo sredstvo prehrane, nego i

društvene redistribucije ili preraspodjele. U prvom se slučaju ponovno

distribuira jednom već distribuirano zelje, a u drugom se slučaju zna

kako se i među koga dijeli jednom već nestala roba.

Što je razlog više za odlučnu borbu za pravednu kontejnerizaciju

hrvatskog društva.

Točka 8

Iako otimačina za trulu mrkvu stimulira privrednu inicijativu i razvija

duh liberalnog komunizma po partizanskoj formuli "Snađi se, druţe",

smatramo ipak da je u kontejnerski model društvene prehrane

potrebno uvesti malo reda, ako ni zbog čega drugog, a onda stoga što

je Hrvatska ako već ne uređena, a ono barem temeljito sređena drţava.

Zato će se Hrvatska kontejnerska stranka zaloţiti za to da Sabor

donese čitav niz zakonskih i podzakonskih akata kojim će se regulirati

sva prava vezana za uţivanje kontejnera.

Točka 9

Radi uvođenja reda i suzbijanja javašluka pri branju zabranjenih

plodova kontejnera, Hrvatska će se kontejnerska stranka zaloţiti prije

svega za uvođenje jedne brze, jednostavne i efikasne mjere za

regulaciju eksploatacije kanti za smeće, a to je podjela na parne i

neparne dane, a po kojoj bi penzioneri jeli svaki drugi dan, što

smatramo da je dovoljno, jer bi im moglo biti i gore. Ta bi mjera ne

34

samo smanjila guţvu i nered oko tih rogova izobilja s plodovima turske

i makedonske zemlje, kao i vjekovne hrvatske kulture, a koja guţva

uvelike krnji veliki ugled Hrvatske u svijetu, nego bi i nedvojbeno,

balansiranjem narodne prehrane, doprinijela produţenju ţivota, i to

ponajviše onih kojima je, s obzirom na očekivani broj preostalih godina

i način prehrane, do tog ponajmanje stalo. Pokusi su, naime, na

štakorima pokazali da im se ţivot produţuje za nekih 30 posto ako

jedu samo svaki drugi dan, a što vrijedi za štakore, vrijedi i za

penzionere, napose ako ţive sličnim ţivotom,to unatoč ključnim

razlikama koje se odnose u prvom redu na zubno stanje. Penzioneri se,

naime, ne mogu nazvati glodavcima ne samo zato što nemaju što

glodati, nego nemaju ni čime, dok štakori nisu prikraćeni bar za

sredstvo. Osim toga, takav bi način društvene preraspodjele bio i

glogov kolac u srce povampirenog komunizma, čiji bauk više ne kruţi

Europom - a je me prepo! - ali bolje da ga nema ni u crtićima. Iz

olovnih nam je, naime, vremena ostao spomen na benzin - i to olovni! -

koji se točio u parne i neparne dane, pa bi ovo bio vidljiv napredak jer

čovjek, za razliku od automobila, vozi (bar neko vrijeme) i bez goriva.

Točka 10

U parne bi dane pristup kontejnerima imali penzioneri, a u neparne

štakori, ili obratno, što velikodušno prepuštamo dogovoru njihovih

socijalnih udruga.

Time bi se ne samo zaštitila jedna ugroţena vrsta, dovedena na rub

egzistencije širenjem ljudske civilizacije i hrvatske demokracije i

kulture, nego bi se zadovoljili i zahtjevi udruga za zaštitu ţivotinja, koje

se protive zadiranju ljudi u prirodni habitat drugih ţivih bića, te se

demokratski zalaţu za njihovu potpunu ravnopravnost pred Bogom i

zakonom. Time bi bili zaštićeni i sami penzioneri, budući da bi bez tih

samo njihovih dana, u slobodnom trţišnom nadmetanju s čilim i

bodrim glodavcima, punim mlade ţivotne snage, vjerojatno izvukli

deblji kraj.

Točka 11

Hrvatska kontejnerska stranka zaloţit će se i za uvođenje kazne od

300 kuna za kopanje po kontejneru, no od koje će biti izuzeta sirotinja,

kao i ljudi koji to čine za osobne potrebe a ne radi stjecanja imetka i

neopravdanog bogaćenja. Nedopustivo je, primjerice, da to čine ljudi

35

koji su se snašli pri nabavci oruţja za hrvatsku vojsku, pa ih treba

kazniti svom strogošću zakona. Pritom ih moţe opravdati samo tvrdnja

da su i sami ţrtve rata, jer su se u ratu navikli trpati u dţep sve što im

uđe u vidno polje, pa bi dakle sindrom kradljive svrake u slučaju tih

hrvatskih branitelja i heroja domovinskog rata bio posljedica ratnih

trauma.

Na sličan se argument mogu pozivati i oni koji su se obogatili u

pretvorbi, u kojem slučaju, međutim, nije riječ o ratnim traumama

nego posljedicama (u smislu uzroka) poratne bijede. To vrijedi i za sve

političare koji su sličnom tehnologijom došli na vlast.

Točka 12

Od te će drakonske kazne, dakako, biti izuzeti kontejneri na vlastitim

jahtama, kao i kontejneri na svojim i tuđim teretnim brodovima.

To pogotovo vrijedi u slučaju kad nije riječ o prekapanju po

kontejnerima, nego njihovu maţnjavanju u cijelosti, dakle bez povrede

njihova integriteta.

Točka 13

Od spomenute kazne ne smije štititi ni poslanički imunitet, jer ni

penzioneri nemaju imunitet na salmonelu i sve druge tjelesne ljubimce

koji stanuju u kontejnerskim crkotinama. Njima bi se kazna, međutim,

mogla komutirati u mjesec dana besplatne prehrane u saborskom

restoranu, kako bi na vlastitoj koţi naučili što to znači hraniti se

besplatno, a ne uţivati, kao do sada, u lukulovkama od kune i pol po

meniju.

Točka 14

Hrvatska kontejnerska stranka zalagat će se za ravnopravan pristup

kontejneru svih gladnih stanovnika Hrvatske, bez obzira na rasu,

narodnost, spol, vjeroispovijest i političko uvjerenje, dakako ako nisu

Srbi.

Srbima nećemo pakovati, nego ćemo ih spakovati. U Srbiju, primjerice,

koja je samo jedan veliki kontejner, no našlo bi se i drugih.

36

Točka 15

Hrvatska će se kontejnerska stranka, radi podizanja ţivotnog

standarda najugroţenijih, zalagati prije svega za povećanje kvalitete

svega u kontejner bačenog, no to je moguće postići samo podizanjem

ţivotnog standarda najviših društvenih slojeva, koje će iz obijesti u

kontejner bacati sve namirnice sve veće hranidbene vrijednosti.

Kvaliteta ţivota srednjih slojeva neće se dalje podizati, jer da dobiju i

dvostruki obrok, i opet bi meso oglodali do kosti.

Točka 16

U cilju povećanja vrijednosti svega bačenog u kontejner, Hrvatska

kontejnerska stranka zalagat će se da se u njega napokon baci i ono u

Hrvatskoj najvrednije: njezina politička, ekonomska i estradna elita.

Radi zaštite glodavaca, taj će se dan za njih osigurati neki alternativni

oblik prehrane.

Točka 17

Penzošima se u taj dan neće osigurati nikakva zaštita, jer su na takve

već očito stekli imunitet; dokaz je tome već i sama činjenica da još

uporno primaju mirovinu. Na mogući prigovor da je u tom slučaju riječ

o kanibalizmu, unaprijed odgovaramo da o tome ne moţe biti niti riječi,

jer ti što kopaju po kontejnerima i tako nisu ljudi.

Hrvatska obiteljska stranka

Točka 1

Obitelj je crna rupa sive ekonomije, posljednji bastion primitivne,

naturalne privrede, crna kutija u koju misteriozno nestaje novac i iz

nje još misterioznije izlazi, a da nitko ne zna kakvo se kruţenje odvija

između najmanje dva, a ponekad i više sudionika te ekonomske

zavjere.

Zbog toga je potrebno to leglo sive ekonomije učiniti transparentnim,

pa ga ili reformirati ili, još bolje, posve razoriti, što bi, uvjereni smo,

povećalo i jedini parametar kojim se mjeri sreća čovječanstva. Riječ je,

dakako, o bruto nacionalnom proizvodu.

37

Točka 2

Obitelj, pogotovo klasična, u kojoj radi samo muškarac, leglo je

najcrnje robovlasničke eksploatacije, jer kako nas uvjeravaju i kako su

nas uspjele uvjeriti feminističke udruge, ţena u njoj radi bez plaće,

dakle potpuno besplatno. Borit ćemo se, dakle, da se ta bestidna

eksploatacija ukine, no usput ćemo istraţiti i zagonetku tko takvoj ţeni

plaća stan i hranu, reţije i odjeću, izlaske i putovanja, zdravstvene i

ine troškove, koji u pravilu premašuju sve muţeve izdatke. Ako je

istina, kao što slutimo, da te troškove pokrivaju feminističke udruge,

zaloţit ćemo se da s takvom humanističkom praksom prekinu i da se

posvete svom pravom poslu, humanističkoj zadaći potkubavanja ţena

protiv njihovih muţeva i liječenja od devijantnog, to jest

heteroseksualnog ponašanja. Budući da je također poznato da muţevi

svojim nezaposlenim ţenama u pravilu predaju skoro čitavu plaću, kao

svojim besplatnim knjigovođama, zahtijevat ćemo da im bar taj

kvalificirani posao pošteno plate.

Da im treba platiti i vrijeme utrošeno na trošenje novca, razumije se

samo po sebi.

Točka 3

Zbog spomenute eksploatacije ţena, zalagat ćemo se da se što više

ţena zaposli, napose kad je riječ o kreativnim poslovima očitavanja

bar-kodova, uređivanja parkova, pometanja ulica i čišćenja javnih

nuţnika, koji bi trebali zamijeniti zaglupljujući posao vođenja

kućanstva i odgoja djece. Nije ţena ničija ni odgojiteljica, ni kuharica,

ni blagajnica ni čistačica! Tako ćemo postići da ţena, koja svoju plaću

zaradi kuhanjem u menzi, spremanjem ureda ili čuvanjem djece, dođe

do vlastitog novca kojim će moći platiti javnu prehranu, spremačicu i

dječji vrtić.

Točka 4

Ukoliko je ţena takva guska da odluči ostati kućanica, muţ joj je za to

duţan uredno isplaćivati plaću kućne pomoćnice, no na temelju toga

moţe od nje moţe zahtijevati da plaća svoj dio ekonomske stanarine i

reţija za stan, vile i vikendice, izlaske i putovanja, kupovinu jahti i

automobila, krznene bunde, biserne narukvice i tako dalje.

38

U slučaju muţeve smrti ţena u tom slučaju ne bi mogla naslijediti

njegovu penziju, a sva bi imovina pripala nekoj od usrećiteljskih

udruga.

Točka 5

Ukoliko ţena radi i zarađuje novac, potrebno je voditi poslovne knjige,

po kojima bi se točno vidjelo koliko tko sudjeluje u kojem trošku, kako

bi se spriječila bezdušna i bestidna eksploatacija ţena. U tom bi

slučaju trebalo voditi precizno knjigovodstvo ne samo o tome koliko je

tko pojeo i popio, nego i koliko je sati utrošio na pranje suđa i čišćenje

kuće, čuvanje djece i tako dalje. Pritom bi trebalo utvrditi i tko je

zamazao koliko suđa i napravio nered u koliko soba.

Ne bi se utvrđivalo samo tko je napravio djecu jer je to poniţavajući

atak na dostojanstvo ţene koja je jedini gospodar svog tijela, pa bi se to

imalo smatrati pokušajem uskraćivanja prava da njime slobodno

raspolaţe.

Točka 6

I seks. I njega treba uključiti u paket usluga, jer zašto se ljudi ţene?

Seksaš ti nju i seksa ona tebe, prosta razmjena, što bi se reklo, ali

nema više kao u socijalizmu, zamijeniš stan i ne plaćaš porez. Pošalje

se procjeniteljska komisija, tročlana, da vidi koliko vrijedi čiji seksualni

rad. I nema prebijanja dugovanja, nego sve mora ići preko računa.

Nikakav kliring! Sve prolazi kroz knjigu primitaka i izdataka, s

naznakom tko što prima, a tko što izdaje.

Točka 7

Da bi sve bilo savršeno transparentno, seksanje mora ići preko

ovlaštene agencije koja će se, za nekakvu neznatnu proviziju od

tridesetak posto, brinuti da sve bude u skladu sa zakonom i da ničija

prava ne budu okrnjena. U tu će svrhu slati i svog kvalificiranog

agenta, recimo neku ţenu treće ţivotne dobi koja će, štrikajući ili

moleći krunicu, registrirati broj snošaja i broj uboda te proknjiţiti sve

orgazme klasirajući ih po kvaliteti. Agencijski će rad donijeti još jednu

prednost, jer će agencija, u slučaju da jedan od partnera bude

odsutan, indisponiran ili nezadovoljan, moći poslati svog djelatnika

koji će obaviti ili dovršiti uslugu seksualnog zadovoljavanja. Prednost

39

će ovoga biti i smanjenje broja otram-dotram tvrtki, a u korist tvrtki

tipa dotram-utram-otram.

Točka 8

Svu brigu oko naplate međusobnih potraţivanja preuzet će

Feministička udruga Listića, sa svojim specifičnim metodama

utjerivanja po demokratskom načelu jedna marka, jedan prst. Ona će

sva prikupljena sredstva stavljati na zajednički račun s kojeg će se

namirivati troškovi utjerivanja.

Točka 9

Da bi se izbjeglo svako izrabljivanje i obiteljsko zlostavljanje, sve će

prostorije u kući biti pod video-nadzorom, s posebnim naglaskom na

zahod, gdje će se po količini uloţenog vremena i intenzitetu glasnog

stenjanja dodatno kontrolirati koliko je tko pojeo mesa, a koliko

kupusa.

Točka 10

Svaki će član obitelji dobiti svog advokata, a po potrebi i više njih, koji

će se brinuti da njegova prava na beskonačno parničenje ne budu

nigdje i ničim okrnjena. Iako vele da se nezvanom advokatu govnom

plaća, u ovom će to slučaju biti samo donekle tako, jer neće govno

dobivati advokat od klijenata, nego klijenti od advokata.

Točka 11

Sve će to unaprijediti obiteljski ţivot prije svega odvojenim ljetovanjem

u raznim kaznionicama a ponekad i u raznim krilima iste, a poznato je

da je za supruţnike ponekad dobro da malo ne budu zajedno, što u

ovom slučaju posebno vrijedi i stoga što će im to smanjiti ţivotne

troškove a i inače uljepšati ţivot, što će lako shvatiti svatko tko je ikad

bio u braku.

Točka 12

Na sve gore spomenuto uz redoviti PDV plaćat će se i poseban porez na

luksuz, jer će se svi iole pametni brzo opredijeliti za masturbaciju.

40

Točka 13

Takvim će inteligentnima naša stranka već ovim programom unaprijed

zacrtati put.

Hrvatska prava životinja

Točka 1

Mi smatramo kako je samo po sebi očito da su sve ţivotinje stvorene

jednake i da stoga s čovjekom ne treba praviti nikakve kerefeke.

Ţivotinje imaju sva ljudska prava, što je očito već i po tome što je

čovjek ţivotinja. Zbog toga će se stranka Hrvatska prava ţivotinja boriti

za pravo svake ţivotinje na ţivot, slobodu, traganje za srećom i ostale

fiziološke funkcije.

Točka 2

Ĉovjek ţivotinje bezdušno iskorištava, muze ih, dere i, o strahote, jede,

što je ravno ljudoţderstvu (čak se i jedan Hitler grozio tako nečega) i na

njima čak vrši i pokuse (uz časnu iznimku dr. Mengelea, koji ih je vršio

na logorašima). Da se stane na kraj svim tim strahotama, ţivotinjama

treba priznati sva njihova neotuđiva prava, i pod parolom Ţivotinje svih

zemalja ujedinite se, prestati s njihovom sebičnom eksploatacijom i

početi djelovati u skladu s maksimom da nam ţivotinja ne smije biti

sredstvo, nego cilj; mi trebamo sluţiti njima, a ne one nama.

O tome tko tu koga treba jesti još ćemo malo razmisliti.

Ali mi njih sigurno ne, jer pametniji popušta!

Točka 3

Zato ţenske teliće treba pustiti da izrastu u mljekulje, a muškima

osigurati dostojan ţivot do njihove prirodne smrti, poslije koje ih treba

na dostojan način pokopati, sa zadušnicom ili bez nje, ovisno već o

etničkoj pripadnosti. Isto vrijedi i za krave koje su nadţivjela fertilnu

dob. Ako zbog toga proizvodnja mlijeka, s obzirom na raspoloţive

poljodjelske površine, padne na trećinu ili četvrtinu, bez njega će ostati

samo nigeri, a za planet je bolje da nas je što manje. Ostat će više

mjesta za štakore i druge ugroţene vrste.

41

Točka 4

Isto vrijedi i za kokoši. Ţenske neka nose jaja, a dobro uhranjeni

pijevci, prepuni snage, neka skaču jedan na drugoga i na sve kokoši iz

naše, ali i iz svake druge stranke.

Točka 5

I ţivotinje koje ne daju ni mlijeko ni jaja imaju pravo na ţivot, koje ne

gube zato što čovjek ne moţe eksploatirati proizvode njihova

neotuđivog tijela. Zato je poziv da se obustavi uzgoj pajceka samo zato

što od njih nemamo baš nikakve koristi jednak pozivu na genocid.

Svinjogojske farme dakle treba zadrţati, pače i proširiti, i na njima

pajcekima osigurati pajceka dostojan ţivot od njihova začeća sve do

prirodne smrti. Sredstva za ovo treba osigurati iz dobrovoljnih priloga

svih prijatelja ţivotinja, a ako bi se ona pokazala nedostatnim, onda iz

fonda za zdravstvo i socijalnu skrb. Pa nisu nam valjda naša djeca

draţa od pajcekove! Ma vidite ju kako su slatka.

Točka 6

Isto vrijedi i za ribe u moru. Kako bi bilo Stipi Mesiću da njega netko

ulovi na udicu? (E oš, moš si misliti.) Srdelama treba osigurati

dostojanstvenu starost s prvim i drugim stupom penzijskog osiguranja.

Imaju i one pravo vidjeti unuke! (Ako ih prije ne pojedu.)

Točka 7

Klaonice su sramotna mrlja na savjesti ljudske civilizacije.

Neusporedive strahote koje su u njima događaju ne daju se s ničim

usporediti.

Ţivotinja ima prvo u najmanju ruku na prirodnu smrt, ako već ne od

staračke iznemoglosti, a ono bar na onakvu kakva ju čeka u prirodi.

Zato u slučaju ako bi se pokazalo da je toliku neproduktivnu stoku

nemoguće hraniti, istoj treba osigurati prirodni odlazak s ovog svijeta,

što znači da je treba prepustiti eutanaziji čopora vukova koji je zapravo

i neće usmrtiti, jer će je proţdrijeti još ţivu, što samo dokazuje da su

vukovi ponekad bolji od ljudi. Isto vrijedi i za srdele, kojima umjesto

okrutne smrti u mreţi, treba osigurati dostojanstveni odlazak kroz

ugorov probavni aparat.

42

Točka 8

Rješenje iz prethodnog članka nije, međutim, idealno, jer ţivotinjama

osigurava samo prava liberalne drţave, ali ne i socijalne drţave

blagostanja. Ono, doduše, ţivotinjama vraća prava koja su imale u

prirodi, a čovjek im je svojim nasiljem oduzeo, no to svakako nije ideal

kojemu treba teţiti. Smatramo, naime, da je drţava duţna zajamčiti

svakoj ţivotinji potpunu sigurnost kretanja, komuniciranja, kako bi

mogla ostvariti ţivot u svoj njegovoj smislenoj punini.

Zato svim biljoţderima treba osigurati cjelodnevnu policijsku zaštitu,

jer smatramo da se škljocanje vučjih zubi iz šume moţe smatrati

nasiljem nad ţenama ako je riječ o ţenkama, dok u slučaju muţjaka i

nije vaţno.

Isto vrijedi i za ribe u moru. A kako će to drţava izvesti, to je samo njen

problem.

Točka 9

Dolična i zdrava prehrana grabeţljivaca koja će ovakvim postupcima

postati neostvariva, osigurat će se na drugi način, koji će se utvrditi

naknadno.

Točka 10

Dok se način iz prethodnog članka ne pronađe, grabeţljivo ponašanje

grabeţljivaca privremeno će se tolerirati jer je riječ o nerazumnim

bićima.

Samo razumna, naime, mogu shvatiti da ne moraju jesti.

Točka 11

Još je Roosevelt proglasio slobodu od gladi, pa ona mora vrijediti i za

ţivotinje, jer on nije specificirao da to vrijedi samo za ljude.

A što sebični čovjek radi? Sirotim ţivotinjama oduzima hranu! I ne

samo da ih mori glađu, nego pritom čini nečuvena zvjerstva.

Spomenimo samo cijanizaciju skladišta, pa i čitavih silosa, kad

primjenom zloglasnog Ciklona B na bestijalan način ubija štakore

samo zato što su gladni i što bi nahranili svoju gladnu dječicu.

43

Zato zakonom treba zabraniti ne samo svako ubijanje takozvanih

"štetnika" ili "štetočinja" (a zapravo je najveći štetočinja sam čovjek, jer

jede više od štakora, pa je to upravo školski slučaj projekcije vlastite

pokvarenosti na drugoga), nego i svako onemogućavanje pa i

oteţavanje pristupa hrani tim neduţnim stvorenjima.

Štakor koji grize malu djecu samo bi se igrao. Te istine trebamo širiti u

narodu.

Točka 12

Smatramo da je vegetarijanstvo ništa manji zločin od mesoţderstva, jer

je svaka obrada zemlje nečuveni zločin budući da dovodi do masovnog

pokolja, i to čak i bez primjene pesticida koju beziznimno treba

zabraniti. Koliko se, naime, samo na jednom hektaru preore i izgazi

krtičnjaka, kunićnjaka i mišjih rupa, koliko se prepolovi glisti, koliko

se bezdušno zgazi crva i nepovratno uništi besprijekornih mravljih

zajednica koje su dotad funkcionirale da bi se i ljudi mogli posramiti!

Kad se pravo gleda, u proizvodnji pšenice ubije se mnogo više ţivotinja

- pa i onih viših - negoli u proizvodnji mesa, pa stoga vegetarijanstvo

nije nikakav alibi. S obradom zemlje treba smjesta prestati!

Iznimno se moţe dopustiti obrada u mjeri potrebnoj za hranjenje

stočnih farmi na kojima ţivotinje čekaju smrt od prirodne iznemoglosti.

Točka 13

Ĉovjek nema pravo iskorištavati druge organizme, a najmanje ih

ubijati samo da bi napunio svoj sebični ţeludac. Neka to riješi unutar

vlastite vrste.

Time ne pozivamo kanibalizam, jer ćemo mi to zvati nekako drukčije.

Točka 14

Ĉovjek uskraćuje pravo na ţivot i mnogim ţivotinjama koje s njim ţive

u sretnoj simbiozi. Tako on primjerice muhe i komarce ne samo što

tjera od hrane, nego ih i nemilosrdno ubija samo zato što nesretna

stvorenja, u skladu sa svojom naravi, hoće jesti. I zašto im onda

okrutno uskraćuje hranu? Zato tjeranje muha i obada, a napose

komaraca, treba najstroţe sankcionirati kao oduzimanje elementarnih

sloboda, a njihovo ubijanje, u skladu s načelom potpune

ravnopravnosti, kaţnjavati kao ubojstvo.

44

Od svih je tih ubojstava najveći zločin ubojstvo komarca zato što je to

dvostruko krvni delikt.

Od svih ubojstava komarca samo ono izvršeno u trenutku samog

upikavanja moţe se kvalificirati kao ubojstvo na mah ("ubojstvo iz

strasti"), dok svako drugo treba kaţnjavati sa svom strogošću zakona

kao ubojstvo s umišljajem, iz niskih pobuda i na okrutan način.

Ma kako bi vama bilo da vas netko tresne baš kad najslađe ručate!

Točka 15

Zakonsku zaštitu treba proširiti i na ţivotinje koje trajno ili povremeno

ţive na ljudskom tijelu. Buhe i uši imaju pravo na ţivot, pa dakle i na

hranu! Picazle također. Ljudsko je tijelo njihov prirodni habitat, pa taj

habitat treba odgovarajućim mjerama zaštititi od svih poremećaja

prirodne ravnoteţe, u prvom redu zabranom zagađivanja svim

kemijskim sredstvima, od DDT-ja do sapuna, jer se njihova primjena

porazno odraţava ne samo na populaciju, nego i na biološku

raznovrsnost tih umiljatih tjelesnih ljubimaca.

Ĉovjek beskrupulozno oduzima ţivotni prostor drugim vrstama, i to

čak i na vlastitom tijelu!

Točka 16

Ţivotinjska se prava ne mogu ograničiti samo na najviše organizme, jer

je to onda rasizam! Ne postoje viši i niţi, svi smo ravnopravni. Ako

majmun ima sva prava kao i čovjek, iako je čovjek od njega deset puta

pametniji, onda i štakor ima ista prava kao i majmun, od kojega je

samo pet puta gluplji. I tako sve do jednostaničnih organizama, s tim

da se prava virusa eventualno mogu donekle ograničiti zbog njihova

prelaznog statusa na granici između ţivog i neţivog. I tu, međutim,

treba biti oprezan, jer je bolje pogriješiti na stranu pretjeranih prava

nego njihova nepravednog uskraćivanja, što znači da ograničavanja

prava virusa smiju biti samo kozmetička. Polazeći od tog načela treba

zabraniti konzumaciju svih fermentiranih namirnica, od vina i piva do

jogurta i sira, jer dovode do monstruoznih pokolja kvaščevih gljivica.

Osim toga treba najstroţe zabraniti liječenje svih infektivnih bolesti, jer

ono ugroţava ţivot bakterija samo zato što na prirodan način traţe

svoju prirodnu hranu. Napokon, čovjek već i samim svojim

postojanjem uskraćuje hranu crvima, i tako ih zapravo mori glađu, za

45

što ne moţe biti nikakvog opravdanja. Tako se nešto dade "opravdati"

samo čovjekovim uskogrudnim, sebičnim egoizmom, i njegovom moći

da svoje interese nametne drugim, hendikepiranim organizmima, ne

poštujući pritom baš nimalo nikakva demokratska načela. Ĉovjek je,

naime, jedan, a crvi je mnogo, pa interese pojedinca treba podrediti

interesima zajednice.

Točka 17

Svoju moć i prevlast nad ţivotinjskim svijetom čovjek nije stekao po

pravu nikakvog morala (osim "morala" koji je sam izmislio, gledajući

samo svoje uske interese), nego isključivo pravom jačega, u prirodi

inače sve do čovjeka nepoznatog. On nastupa s pozicija naslijeđene i

stečene moći, ne priznajući pritom nikakva demokratska prava onih

koji nisu krivi što su se rodili (ili vegetativno razmnoţili) takvi kakvi

jesu. Zato tu urođenu neravnopravnost treba ukinuti afirmativnom

akcijom. Ĉovjek je moć nad drugim organizmima koje je rasistički

prozvao "niţim" stekao isključivo na temelju svoje naslijeđene i stečene

inteligencije, pa sad zlorabi tu ničim zasluţenu moć. Da bi se stalo na

kraj toj ljudskoj uzurpaciji moći nije dovoljno - kad znamo kakav je

čovjek - pozivati se na moralne razloge, nego je čovjeka nuţno

razvlastiti, i to prije svega izjednačavanjem njegove inteligencije s

inteligencijom drugih ţivotinja. Dok čovjek bude mogao zlorabiti svoju

pamet za porobljavanje drugih, sebi ravnopravnih bića, iluzorna je

svaka nada da bi se ta ravnopravnost mogla i realno ostvariti.

Učenje ugora teoriji skupova dalo je već ohrabrujuće rezultate, a srdele

su pokazale izvanredan talent za grčke nepravilne glagole. Otkrivanje

tolikih talenata i školovanje tolikog kadra moglo bi se, međutim,

pokazati nepraktičnim i odveć dugotrajnim, i zato će se stranka

Hrvatska prava ţivotinja zalagati prije svega za jednakovrijedan, no bar

podjednako uspješan način provođenja afirmativne akcije, naime na

sniţavanje čovjekove inteligencije do razine takozvanih, rasistički

nazvanih "niţih" organizama.

Već i ovaj program jasan je dokaz da smo u tom smjeru već napravili

odlučne korake.

46

Hrvatska prekobrojna stranka

Točka 1

Mi znamo da nikom ne trebamo, ali smatramo da je takva stranka

potrebna u hrvatskom političkom spektru, u prvom redu zato što je

nepotrebna.

Potpuno svjesni vlastite suvišnosti, zalagat ćemo se da se naša

suvišnost i javno afirmira, te da naš izlišni program stekne svoje

zasluţeno mjesto među svim hrvatskim izlišnostima.

Točka 2

Da se nismo sami izmislili, trebalo bi nas izmisliti, što znači da smo

potrebni. To međutim ne znači da smo izmišljena stranka, jer kad si

nepotreban, o tome se i nema što misliti.

Točka 3

U osnovnoj smo školi učili da je osnovno svojstvo broja da od njega

postoji još veći. Polazeći od te jedinicama i ukorima nepobitno

utvrđene matematičke istine, smatramo da od svake prekobrojne

stranke postoji još prekobrojnija, čime prekobrojne stranke dobivaju

demokratsku većinu, što znači da je njihovo guranje u opoziciju čista

uzurpacija vlasti. Osim toga, potrebne stranke mogu djelovati i izvan

parlamenta, dok izlišne svoj razlog postojanja mogu naći samo u

Hrvatskom saboru.

Zbog toga ih, kao zaštićenu vrstu, i treba smjestiti u njihov prirodni

habitat.

Točka 4

Zbog čiste borbe za opstanak, u kojoj odlučuje prilagođeniji, odlučno

ćemo nastojati upasti u parlament, i to kooptiranjem njegova portira.

Time ćemo ne samo ući u Sabor, nego i drţati njegove ključeve.

Točka 5

Iako znamo da iz svega toga neće biti ništa, to nas neće pokolebati, jer

valjda nešto bude.

47

Točka 6

Da bi predsjednik naše stranke u javnim nastupima stekao potrebnu

vaţnost i teţinu, te mogao davati meritorne ocjene o svemu što mu nije

jasno, izabrat ćemo ga za predsjednika stranke. S ugledom što ga

donosi predsjedništvo nad strankom, on će moći podići i ugled i

vaţnost svoje stranke. Predsjednik naše stranke mora biti neka osoba

od ugleda, primjerice predsjednik stranke.

Stranka koja ima tako uglednog predsjednika, i sama će dobiti na

ugledu.

Točka 7

Da bi se pri izborima izbjegla majorizacija i marginalizacija takozvanih

malih stranaka, traţit ćemo da nas se na izborne liste stavi na mjesto

koje zajamčeno dobiva. Osim toga ćemo se zalagati da se stranka na

vlasti bira po tzv. načelu tombole, jer je nedopustivo da birači

strankama - kojih čak i nisu članovi - nameću svoju volju i oduzimaju

im slobodu djelovanja, što je apsolutno nedemokratski. Alternativno,

stranka se moţe birati i po načelu nagradnih kupona, po sistemu

jedno-pranje, jedan glas, što bi ujedno bilo i jamstvo da će na vlast

doći stranka s najviše prljavog veša. Što se pak tiče biranja stranke

skupljanjem čepova, ma uguraj si ih u guzicu.

Točka 8

Kad osvojimo vlast, raspisat ćemo natječaj s nagradnim pitanjem: I kaj

sad?

Ako se ne pojavi nitko s idejom, to je samo znak bezidejnosti hrvatskog

društva.

Točka 9

Budući da nikom ne trebamo, idemo da se jebemo. Vas ćemo kad

dobijemo izbore.

Točka 10

Naša nepotrebna stranka nastojat će dobiti najbolje kadrove. Recimo

one sa Severinom. Kaj joj je to trebalo.

48

Točka 11

Hrvatska prekobrojna stanka odlučno će se boriti za slobodu govora.

Od svih mogućih napada, napose da nema programa, branit će se

šutnjom.

Točka 12

Osim kad dođe televizija. Tad ćemo se braniti govorom.

Točka 13

Ako smatrate da je ovaj program savršeno izlišan, pročitajte ga još

nekoliko puta, pa tek onda zaključujte tko je tu veća danguba: mi ili vi.

Hrvatska robovlasnička stranka

Točka 1

Hrvatska robovlasnička stranka je stranka svih građana Hrvatske koji

bi rado postali robovlasnici, bez obzira na njihov sadašnji robovski

status.

Točka 2

Hrvatska robovlasnička stranka je stranka svih građana Hrvatske

kojima se ţivo jebe što će, poslije uvođenja robovlasničkog sustava, biti

s robovima, a što će im u ţivotu prištedjeti mnoga razočaranja.

Točka 3

Smatramo da se samo po sebi razumije, a i inače je poznato, da je

dobro sve što dolazi izvana, a loše što nastaje unutra, što se dokazuje i

samom naravi probavnog procesa.

Točka 4

Svi Zagorci u stranku ulaze automatski, jer su robovi alkohola i

gospodari kleti, pa su dakle robovlasnici samima sebi.

Točka 5

U stranku će se automatski primati i robovi ljubavi, droge i alkohola,

budući da su ljudi, koji nisu vlasnici ni samima sebi, u pravilu idealni

vladari nad drugim ljudima.

49

Točka 6

U stranku će se primati i robovi kapitala, jer tu i nije riječ o ropstvu,

nego samo o specifičnom obliku slobode.

Točka 7

Stranka će prije svega raditi na uvođenju ropstva u svim oblicima u

kojima već nije uvedeno.

Točka 8

Budući da su svi ljudi stvoreni jednaki, s neotuđivima pravom na ţivot

i slobodu, potrebno ih je jasno obiljeţiti da bi se jasno vidjelo za koga

ova odredba vrijedi a za koga ne. Naime, ako su neki ljudi očito

stvoreni nejednaki, onda je očito da za njih ne vrijede ni sve druge

spomenute odredbe, što ne samo da je logično nego i ekonomski

opravdano. Osim toga, oni bi svojom slobodnom i jednakošću ugrozili

slobodu slobodnih i jednakih, čemu se protivimo iz više razloga, od

kojih je najvaţniji to što se protivimo. Kome to nije jasno, postat će

mu. Kome ni tada ne postane, ţalim slučaj.

Točka 9

Da bi se ostvarila ta jednakost kroz nejednakost, specifični oblik

slobode kroz njen specifični oblik, pristupit će se tehnološki

najjednostavnijem obliku stvaranja nejednakosti, to jest bojanju. Tako

će se stvoriti Color Code A i Color Code B, odnosno na White Label i

Black Label ljudi, zajamčeno ravnopravni ali različite kvalitete, koji se

ne smiju izlagati zajedno da se ne zbunjuje kupac.

Točka 10

Do Black Label ljudi, koji nisu robovi, nego su samo drukčiji, i to po

tome što su robovi, dolazit će se načelno na dva načina.

Prvi je ujedno i kompliciraniji, pa će se primjenjivati samo u krajnjoj

nuţdi. Riječ je o uvozu iz Afrike, gdje ta boja nastaje na prirodan

način, djelovanjem ozonskih i drugih rupa, to jest rupa na nebu i na

zemlji, a moţe i na travi. Drugi će način dati šansu i našem hrvatskom

čovjeku da iz glupog kmeta postane gospodar svijeta po američkom

modelu. Pretvaranje zagorskog kmeteka u preplanulog roba bijelih a ne

trulih zubi vršit će se na dva načina.

50

Prvi je višemjesečni odlazak na Azore ili Havaje, sa sunčanjem u

leţaljci na hotelskoj terasi i hladnim viskačem i koktelima, s

preplanulim komadima okolo kao obrascu za nanošenje tamne boje.

Drugi će način biti štavljenje Zagorca u Coca Coli.

Točka 11

Takve stvorene robove nećemo batinati, nego samo lemati. Svrha tog

batinanja neće biti kaţnjavanje, nego edukacija, upoznavanje robova s

njihovim pravima i slobodama. Njihovo vješanje bit će najstroţe

zabranjeno, što znači da će obješeni biti uklonjeni o trošku vlasnika a

ne na račun svih stanara.

Točka 12

Što se ostalih prava tiče, robovi će imati sva ljudska prava osim

ljudskih. Bit će im zajamčena i potpuna jednakost pred zakonom, što

znači da će zakonu biti sve jednako što je s njima. Zbog kršenja

njihovih prava primjenjivat će se najoštrije sankcije, u prvom redu na

njima, jer je o njihovim pravima i riječ.

Točka 13

Robovlasnici nad robovima neće imati nikakvih prava osim

neograničenih.

Ona se iznimno mogu ograničiti posebnim uredbama, pod uvjetom da

se ne primjenjuju.

Ukoliko se i primijene, primijenit će se samo u odredbama koje

isključuju njihovu primjenu.

Točka 14

Da bi se sačuvao puni vizualni identitet Black Label radnika, i kako bi

se zaštitili od asimilacije zvjerskim ujebavanjem smrdljive crne kopiladi

neduţnim bijelim djevicama, pristupit će se osnivanju plantaţa

pamuka u svim dijelovima Hrvatske u kojima on uspijeva, dok će se za

druge naći neko drugo bijelo rješenje, sve do bijelog pranja, jebo im

pas mater. Black Label ljudi neće se upošljavati i na radnim zadatcima

branja duhana, te plemenite biljke koja je, nošena u torbama i

prodavana ispod tezge, stvorila osnovni model nezavisne i slobodne

hrvatske privrede.

51

To se opravdava time što su njihovi potencijalni gospodari već našli

robove na drugim mjestima.

Točka 15

Znam ja dobro o čemu biste vi sada, ali nisam blesav.

Točka 16

Nakon otvaranja plantaţa pamuka, zatvorit će se pamučna industrija i

poslati u ţute zemlje. Od nje je naime, od Vuteksa sve i počelo, jer su u

njemu Srbi, ljudi koji su vladali Hrvatskom, i ovdje bili zauzeli

upravljačke funkcije, u prvom redu nad tkalačkim stanovima.

Od tekstilne industsrije u Hrvatskoj ostat će samo kome majka crnu

vunu prede.

Točka 17

Da bi se oţivjela proizvodnja i potaklo gospodarstvo, u prvoj će fazi

jedni Hercegovci švercati crno roblje iz Afrike u Hrvatsku, a drugi iz

Hrvatske u Sloveniju. Treći će ih švercati iz Slovenije

u Afriku da se zatvore privredni tokovi i osigura kolanje novca. To će

uvelike doprinijeti rastu nacionalnog dohotka. U drugoj će fazi Imoćani

švercati papire iz Afrike u Hrvatsku, iz Hrvatske u Sloveniju i iz

Slovenije u Afriku, jer su Imoćani uvijek bili bolji od Hercegovaca.

U trećoj će fazi netko nevidljiv udarati pečate i tako i papire i

pripadajuće crno roblje poštedjeti od stresa dalekih putovanja. U tom

virtualnom svijetu samo će lova biti realna.

Točka 18

U White i Black Label uvest će se i Red Label za komunjare, Srbe koji

će dobiti rezervat na Jonskom moru, to jest posred njega, jer su

oduvijek sanjali o izlasku na more. Nakon toga će, predviđamo -

dakako prije definitivnog potonuća - odmah početi dipliti o svojoj

stoljetnoj ţelji za izlaskom na kopno. Pa izašli ste već jednom, u

paleozoiku, što nas opet jebete! Da se i za takve Srbe nađe nekakav

posao, s Kariba će se uvesti morski psi, a njihova će zadaća (Srba, ne

morskih pasa) biti obnavljanje zaštićene vrste.

52

Time će se, s jedne spriječiti genocid, dakako, morskih pasa. S druge

ćemo se strane mi Hrvati osloboditi optuţbe da smo se prema njima

odnosili kao morski psi. Mi ih, naime, nismo mogli provariti.

Na zemlju iz koje se, u traganju za srećom, odselio Red Label, naselit

ćemo Black Label, kojem će poslije svega što se dogodilo biti takva

vuna da će s dvostrukim ţarom brati pamuk.

Točka 19

Kad se sve to uredi, Mali Brown će napraviti još jedan nestašluk i

napasti postaju Hrvatske vojske kod Slavonskog broda da ukaţe na to

što se s Black Labelom radi. Ma moţe se objesiti!

Točka 20

Stranka će zatim pokrenuti abolicijski pokret za oslobođenje robova.

Organizirat će i niz tajnih postaja kojim će odbjegli robovi bjeţati u

slobodu preko granice Slovenije, s putovnicom na Muju i Sulju.

Slovenija se već obavezala da će im osigurati nastavak ţivota na koji su

navikli.

Točka 21

Nakon nekog vremena pokrenut ćemo secesionistički rat čisto kao sat

ţive povijesti da nam djeca ne ostanu tuke. Istina, najprije je bila

rastava s Jugoslavijom, a zatim počesto i s nogama, da bi se napokon

rastali za ţenom koja nam je, zato toga što smo ostali bez nogu dala

nogu, dijeleći tako solidarno s nama sve popola.

Sad kad više nemamo ni Jugoslavije, ni ţene, a rastali smo se i s lovom

i dionicama, moţemo se rastati još samo od Hrvatske, no i s njom smo

se rastali već kad nam je s Horeba javljeno: "Imamo Hrvatsku!"

Nismo, naime, shvatili osnovno logičko pravilo: Da bismo nešto imali,

to nešto treba od nekoga uzeti, a trebalo je i opaziti tko to govori.

Što se pak tiče drugih rastava, mnogi su se pak rastali i sa ţivotom, no

tek poslije duţeg ili kraćeg postupka mirenja, u prvom sa smrću.

Paralelno je s tim moţda tekla i rastava od pameti, velim moţda, jer je

upitno jesmo li s njom ikad i sklopili brak, pa i divlju zajednicu,

budući da su za nju potrebne bar tri godine zajedničkog ţivljenja.

53

Pritom nije istina da smo se posvadili s pameću, jer ona nikad nije bila

ni blizu.

Poslije svih tih rastava moţe uslijediti još samo rastava od nas samih,

unutrašnji hrvatski populacijski pokret u kojem ćemo umnaţati male,

ma što male, velike Hrvate u sebi, dok ih ne bude do Zemuna. Kad

ćemo, za dom spremni, biti otpremljeni tamo u jedan dom malo iza

Kustošije.

Kakve sad sve to ima veze sa secesionističkim ratom, nije mi baš jasno,

ali kad bi se pisalo samo što ti je jasno, ostala bi Hrvatska bez

stranačkih programa.

Točka 22

Dakle, pokrenut ćemo secesionistički rat, Istra protiv Hrvatske ili što ja

znam.

Da bi se o Trojednici moglo pjevati "O Rvacka u tri dijela, bit ćeš opet

cijela", mogao bi se odcijepiti još netko, moţda Dubrovačka Republika,

da budu sretni i Srbi i Neven Juvica. Mislim, u svemu je najhitnije,

kad mi već nismo cijeli, da nam cijela bude bar drţava.

Točka 23

Da se robovi privuku u vojsku, donijet će se Proglas o oslobođenju.

Svaki će rob dobiti domovnicu i bocu Varekine. Ako vatu s Varekinom

bude drţao s tri prsta, dobit će po prstima. Samo bez politike!

Točka 24

Tko se uspije tako izbijeliti, moţe u popularne pjevače, a ostali će biti

oslobođeni crno na crnom. I jednima će se i drugima, međutim, pisati

crno, napose kad im dođemo mi s bijelim kukuljicama.

U njihov ćemo ţivot unijeti svjetlo i nadu u obliku zapaljenih kriţeva.

Točka 25

Što ne znači da pozivamo na linč. Doć će ljudi i sami.

Točka 26

Nikad mi nećemo objesiti nevinog, nego tek poslije savjesne i

nepristrane provjere boje koţe.

54

Točka 27

Isto tako nećemo nikoga vješati za jajca, jer ćemo mu ista prije

vješanja otfikariti.

Točka 28

Posebno ćemo oštro kaţnjavati silovanje, definirano prema naprednom

programu Stranke općeg izjednačenja, s malim proširenjem i na

nepristojno dobacivanje ili samo drski pogled upućen bijeloj ţeni,

prema liberalno-feminističkim nazorima Američkog juga.

Točka 29

U tramvajima će prva kola biti rezervirana za White Label, a prikolica

za Black Label ljude, s tim da će se prikolica na uzbrdici moći i otkačiti

radi štednje struje i popravljanja genotipa. Uvesti će se i crne odnosno

bijele vozne karte, te će biti zakonski propisano da se White Label

građani smiju švercati samo nekupovanjem bijele, a Black Label

građani samo nekupovanjem crne karte.

Black Label i White Label građanima koji se zateknu bez vozne karte,

kontrolori će popušiti crni odnosno bijeli kurac, ali svaki posebno.

Točka 30

Otvorit će se posebne škole za White Label i Black Label djecu. U

White Label školama učit će se različiti predmeti, dok će u Black Label

školama djecu će učiti da su različiti predmeti.

Točka 31

Da se Black Label građani ne bi previše kotili, legalizirat će se abortus.

Tako će dobiti potpunu slobodu odlučivanja o vlastitom genocidu.

Točka 32

Prepustivši tako svu brigu oko genocida svojim Black Label

sugrađanima, White Label građani će se moći posvetiti propovijedanju

demokracije i ljudskih prava svim građanima svijeta.

Točka 33

Radi razvoja civilnog društva, Black Label građani će biti zamoljeni da

sami sebi puše karu pišući prosvjedna pisma u Haag. Upozorivši tako

55

na rasni problem u Hrvatskoj, potaknut će osnivanje Ministarstva za

rasnu jednakost, s mnoštvom sjajno plaćenih radnih mjesta za White

Label građane, kao i raznih udruga koje će musti američke i europske

fondove.

Točka 34

Što će pred nas postaviti mučnu zadaću preuzimanja brige o našim

crnim, diskriminiranim sugrađanima.

Hrvatska stranka bi pa ne bi

Točka 1

Ta situacija u Hrvatskoj je strašna, upravo grozna, a to kaj se sve dela,

to više ni ni za gledati. Al kaj ja znam, morti i nemre biti bole.

Točka 2

Ak se neš pot hitno ne napravi, se bu otišlo u... al bole da ne budem

prost. I zato treba nekaj napravit, inače ja ne znam kaj. I zato budemo

nekaj napravili. Al morti se više niš ni ne da napraviti.

Točka 3

Ljudi su na minimalcu, pa ni njega ne dobivaju. Ljudi nemaju posla,

mladi su na burzi kad nisu na heroinu, sve zlo dolazi od privrede, koja

ne štima. Dečki, privreda ne štima, i to vam je tak. I zato si ja mislim,

treba prvo privredu izlečiti. Ak je to još uopće za lečiti.

Točka 4

I onda ta mafija, jebate, ta banda. Gde god dojdeš, mafija, banda. A

odeš na policiju, i tam mafija. Pa kak da te mafija brani od mafije? I

kaj da delamo? Da sami postanemo mafija? Dečki, o ovom bum si i ja

još razmislil.

Točka 5

Dečki, u ovoj zemli sve je na prodaju, samo jajca nemreš prodati koja

si uredno kupil u Agrokoki i prodaješ ko domača. Jedino su na

prodaju čast i poštenje, al i tome zbog velike ponude pada cena. I zato

je ovoj zemli prije svega potreban moralni preporod. Od toga sve mora

početi, bez toga niš, velim vam ja. Pa da pođemo od sebe? Je, kad su

56

se delile vile i vikendice, jesmo i onda bili prvi na redu? Dečki, bolje da

se u to ne petlamo.

Točka 6

Ĉul sam da se sad na placu i diplome prodajeju. Pa to je škandal! Pa

da je i do toga došlo! A ja moram baţul i zelje prodavati, pa jel to u

redu! To treba ukinuti, zabraniti, u zatvor metnuti, al prije se treba

pobrinuti da prije diplomu dobijemo i mi koji za to nismo znali, nema

diskriminacije! II tak, il nikak. Bole u to ne dirati, kaj znaš kad i tebi

moţe zatrebati. Pak se onda u glavu tučeš, zakaj sam ja to ukidal. Ma

nis ni ja lud.

Točka 7

Je, penzoši, nemreš imati stranku da i njima neš ne obećaš, kad im svi

obećavaju. Pa kaj ja znam, ja bi im nekaj obećal, samo ne znam kaj.

Veće penzije? Je kaj ja znam, moţda njima i ni do toga.

Onda moţda ipak bole ne.

Točka 8

Kaj budemo z ratnim zločincima? Dečki, pustimo to, ni to zdravo.

Točka 9

Evropska unija, dečki, to. Svima nam bu bole. A morti i ne bu. Zato

smo mi za za, da Hrvatska ujde, odnosno da ne ujde.

Točka 10

Gospodarski pojas? Za mene je gospodarski pojas kad gazda skine

remen pa udri po goloj, tak to meni na nekaj diši. Ali kaj ja znam, ne bi

se štel mešati. Bu bilo kak bu.

Točka 11

I mi smo za medijske slobode. Nek Severina opet malo puši. A mi

budemo ju tuţili za duševne boli kaj malo ne puši i nama. Al bi nas

onda mogla naša baba špotati. Onda ipak moţda bole ne.

Točka 12

Je, zdravstvo, ljudi umireju, a ne bi trebali, nitko ne treba umreti ak

ne treba, makar bi neki i trebali, al nečemo o tome, mogel bi još neko

57

čuti pa svašta pomisliti. Mislim, doktori, trebali bi lečiti ljude, a ne sam

pare uzimati. Ali koj im kaj more? Pa kaj se onda mi rivamo.

Točka 13

Nego, dečki, sve si nekaj mislim, a zakaj mi tu stranku uopće

osnivamo? Ko zna kaj iz toga na kraju moţe ziti. Zato moţda ipak bole

ne.

Hrvatska stranka crne muhe

Točka 1

Hrvatska stranka crne muhe odlučno će se i beskompromisno boriti za

crnu muhu.

Točka 2

Što sve to zapravo znači, utvrdit će se naknadno.

Hrvatska stranka dušobolnih

Točka 1

Ma čekaj, ne ide to baš tako, to kod mene ne prolazi. Jel mene tko što

pitao? Samo su me izbacili iz torbe kao vreću i rekli, što bi rekao drug

Tito: "Snađi se, druţe". Ali mi više ne ţivimo u komunizmu, nema više

snalaţenja, mislim, osim onih koji su se već snašli.

To je liberalizam, liberalni kapitalizam ako me već prcate, laissez-faire,

laissez-passer, ili pučki pusti da ti rade, bilo pa prošlo. Hoću reći,

liberalizam, to je sloboda, i u toj slobodi ja i samo ja odlučujem o svojoj

sudbini, jer to su ljudska prava i tako dalje i što ja znam.

Mislim, da to objasnimo na jednom konkretnom primjeru, jel mene

tata pitao, kad me je pravio, što ţelim biti, kakav ţelim biti, i da li

uopće ţelim biti? Samo me svinjski usvinjio, ujebo majci među noge,

nije me pitao čak ni hoću li biti cura ili dečko. Prikrpio mi je pimpača,

nije čak puno ni gledao na kvalitetu, i sad se ti misli. Htio mudonja

imati sina. A što je s mojom slobodom izbora?

Ne, to kod mene ne prolazi. Ĉak ni spol nisam mogao sam izabrati, i

što ću sad, ako mi nije po volji, u transvestite, nositi uloške pod

mudima, pjevati Malnaru šlagere i bosti putnike u tramvaju sisama i

karom? Ma slušajte. I onda, to sam već rekao, ali da ponovimo

58

gradimo, tko je mene uopće pitao ţelim li ja u ovaj svijet, i u kakav bih

svijet izvolio doći, i ţelim li ja u ikakav, ili ţelim postojati samo kao

pravna osoba? Nitko me nije pitao, ni tata koji me je pravio, ni mama

koja me je nosila, bez mog znanja i odobrenja. Ni sve ono što se poslije

događalo, ni za to me opet nitko nije pitao. Ĉime su ugroţena moja

osnovna ljudska prava. Ni za zimu me nitko nije pitao, ni za ljeto, ni da

li bih moţda ţelio da čitavu godinu traje zima, da se mogu sanjkati i

ljeti, i dan da bude noć i noć dan, da povazdan spavam i da mi teče

dvostruka plaća? I da ne nabrajam dalje, jer pišem program a ne

televizijsku sapunicu. Nitko me nije pitao kakav ja to zapravo svijet

ţelim. I zato to netko mora platiti.

Mislim, laissez-faire, laissez-passer. Treba otvoriti vrata poduzetništvu.

A ja otvaram sitni dušebolni obrt, s tendencijom prerastanja u krupnu

industriju. Pustite me da radim što hoću, da tuţim koga hoću, pa ako

prođe, prođe. Ako to nema veze s onim gore, što ima veze, ovo je

stranački program, pa ako prođe, prođe.

Točka 2

Briga me, mislim, tko će mi platiti. Bitno da bude netko. Onaj

spasonosni i za sve krivi Netko, sam nam ga je Bog na zemlju poslao.

Moţe to biti Meteorološki zavod, Teološki fakultet, Gradska plinara, što

se to mene tiče? Jer ja sam oštećen, i to teško, što se vidi i po ovom

programu, i netko mi to mora nadoknaditi. Za uskraćeno pravo izbora,

jer mi je nametnut ţivot, i to kakav sam ne bih nikad izabrao. To je

nasilje! Ići ću i do Haaga, ići ću i do Mesića i do dragoga Boga, ići ću i

do Ujedinjenih naroda, čak i u novine, ako bude trebalo.

Točka 3

A najgori su mi popovi, oni su sve ovo zakuhali, crni, jebote, ko ţohari.

Kao olfo, čovjek ima izbor, punu slobodu biranja između ţivota i smrti.

Ovo na zemlji je kao kad ti kumica na placu dade pola šljive da probaš.

Ako ti se sviđa, uzmeš kilu, ţivot vječni. Ako ne, ima i drugi štand, kod

onog črnog. Ovo na zemlji je samo bezvrijedni uzorak za ono što, ako ti

se svidi, dolazi poslije. Ma poserem ti se ja na sve to. Kumica će ti, jel

da, dati najgoru šljivu? Daj me malo povuci. Dat će ti najbolju i onda ti

uvaliti smeće. Pa ako je ovo najbolja šljiva, jebem ti onda i šljive, od

njih samo dobiješ sraćku. Zato će se stranka zalagati i za zaštitu

potrošača, to jest korisnika ţivota.

59

Točka 4

A ako je sve ovo oko mene Boţje djelo, onda se zna tko je kriv.

Nenaručenu robu nitko nije duţan platiti, a ako bi od nje imao štete,

onda ima pravo i na odštetu. I nema se što tu dokazivati, ako već i na

etiketi proizvođač priznaje da nam je uvalio "dolinu suza". Jebem ti,

tko bi to pametan ikad naručio, ma i preko novinskog oglasa!

Pa ako se zna tko je kriv, zna se i tko plaća. Pogotovo ako je tako

pravedan kako se pravi. Inače ću mu napraviti takvu reklamu da će

staviti ključ u bravu!

Mislim, pravedan! Takvu mi svinjariju uvaliti. Ţivot defektan s koje ga

god strane okreneš. Molim te, pa to je roba s greškom, i to

nedeklariranom, koju nam uvaljuju kao nagradni bonus. Pa za to se

ide u zatvor, a ne da ti se klanjaju kao Kerumu, prema istoku s kojeg

je došao. A ako do Boga u njegovoj centrali i ne moţeš, tu su njegove

filijale i njegovi predstavnici s urednom dozvolom za rad. Onda neka

crkva i popovi izvole platiti za neposlovnost čitave tvrtke.

Točka 5

Imam i ja nekakva svoja ljudska prava. A osnovno je ljudsko pravo

pravo na izuzeće od ljudske sudbine.

Točka 6

Obmanjivali su me od najranije mladosti, i to mogu i sudski dokazati.

Mama mi je dala sisu, i zbog toga ću je tuţiti. Ako mi ju je dala, onda

mi ju je dala nepovratno, i ne moţe se sad vaditi na to da mi ju je samo

posudila. Kad je itko ikad čuo da je majka djetetu "posudila sisu"! A to

onda znači da je, kad me od sise odbila, nasilno i nepovlašteno otuđila

nešto što više nije njezino. I ne moţe se tvrditi da sam ja na to

prešutno pristao, jer sam se derao da su me čuli do u drugu ulicu.

Moja je mama već pokojna, ali njezini pravni sljednici nisu. Kriva je

drţava koja nije spriječila to nasilje nad neduţnim djetetom, ona neka i

plati! Neka izvoli odnekud stvoriti nekakvu sisu ili njezin surogat, pa

ću prestati vrištati.

Točka 7

Ali ako je nebo nepravedno, zato postoje sudovi. I ako je ţivot

nepravedan, tu su advokati. Sve je to skupo i traje, ali nečem valjda

60

ipak sluţi. Da ne sluţi, ne bi se valjda advokati time bavili, to su

ozbiljni ljudi.

A ja samo traţim izvršenje prešutnog ugovora sklopljenog između

mene i mamine sise.

Točka 8

Ali prije sise bilo je još mnogo toga. Tuţit ću mamu što me devet

mjeseci drţala onako skvrčenog, pa to ne rade ni u Gvantanamu! A

nisam rušio nikakve tornjeve, nego mi se dizao. A tata je opet posebna

priča. Napraviti me na onako poniţavajući način, kao prasac kad

prasne krmaču. Zar sam ja svinja? To je već i uvreda, a krivac je

drţava koja ga u tome nije spriječila.

Točka 9

A poslije dude - varalica! Da te jebala duda! Ako to nije prevara, ako to

nije obmanjivanje potrošača, onda ja ne znam što onda je!

Uvalila mi je surogat, krivo deklariranu robu, prijevarna je namjera,

dakle, sasvim očita. Pa za laţno se predstavljanje ide u zatvor! A da i

ne govorimo da mi je time bila uskraćena ustavom zajamčena sloboda

govora, da mi je rođena majka brahijalnom silom naprosto začepila

usta.

Pa kad ti to radi rođena mater, što očekivati od drugih? I što bi tek bilo

da mi ih je, pozivajući se na ravnopravnost spolova, začepio tata?

Zato ću traţiti da mi se, po načelu rodne odgovornosti, zakonski

zajamči da ţenama uzvratim istom mjerom.

Točka 10

Sad čujem da je isto bilo svima, doznao preko televizije, talk- show s tri

sveučilišna profesora, boksačem i poznatom striptizetom. Ali što se to

mene tiče? Prior tempore, potior iure, tko se namiri prije bankrota

drţave, to mu je pravedna nagrada što se borio za ljudska prava.

Zbog toga će se stranka boriti da se drugi malo strpe.

Točka 11

Tko se ne ţeli sa svojom djecom naganjati po sudovima, moţe ih uvijek

abortirati da ne dođu u ruke boraca za dječja prava. Zato će se stranka

61

odlučno zalagati za zakonsko definiranje trenutka u kojem pravo djece

da budu ţiva raskomadana prerasta u pravo da na njih nitko ne smije

ni podviknuti, dakako sa svim pripadajućim odštetama.

Budući da je riječ o izvanredno vaţnom roku, traţit ćemo da se on, ako

već ne moţe na sekundu, odredi bar na minutu.

Točka 12

Osim toga, meni je učinjena velika nepravda već i time što se nisam

rodio kao milijunaš, a mogao sam, pače i trebao. I što sam naslijedio

magareću facu svog starog, umjesto da mi se stara poštekala s Redom

Radfordom. A o mozgu da i ne govorim. Zbog takve, ničim skrivljene,

hipertrofije inteligencije, bio sam prisiljen postati neshvaćeni genij sa

svim pripadajućim patnjama. Spašava me samo to što se opći nivo

inteligencije u međuvremenu digao, što dokazuje i sve šire prihvaćanje

mojih ideja u javnosti.

Zbog toga ću traţiti donošenje zakona koji će obavezivati da se moja

genijalnost shvati.

Uskraćene milijune ima mi pribaviti drţava.

Što se pak tiče magareće face, stečena popularnost a napose milijuni,

bitno će popraviti i moj fizički izgled.

Točka 13

Razumije se da je sve opisano bilo popraćeno silnom duševnom bolju

koja nema cijene, što znači da je jasno kolika mora biti odšteta. Neki

dio beskonačne sume.

Nagodbi i odluci suda moţe biti prepuštena samo odluka koliki će to

njezin dio biti.

Ako taj maleni dio beskonačnog drţava, koja snosi materijalnu

odgovornost za moje patnje, ne bude mogla isplatiti, moja se

potraţivanja imaju namiriti od drugog krivca. Naime, da bi mogla

nastati duševna bol, nije dovoljno da postoji bol, nego mora postojati i

duša.

A taj koji je stvorio dušu, taj se zbilja ne moţe izvlačiti na to da nema

love.

62

Točka 14

Moja će parola biti: Ma boli me duša za sve.

Točka 15

U kojoj se moja tuţna priča nastavlja.

Nakon što me mati-zlostavljačica odbila od sise, nastupile su druge

traume.

Ĉitavo sam djetinjstvo slinio na Briţitku i sanjao kako ću je opaliti, no

već sam i tada shvaćao - bio sam jak u matematici - da će se njoj prije

ovjesiti nego se meni uspraviti. Tek sam tada shvatio koliko ţivot zna

biti nepravedan. I tu bol nije bila samo duševna, nego i sasvim

opipljiva, tjelesna.

Znam da su mi proricali karijeru tenisača, toliko mi se desnica bila

nerazmjerno razvila, kao onom tamo nekom raku što ţivi tamo negdje.

Ali me nitko nije pitao koliko me to muskulfibera koštalo, niti koliko

sam naokolo išpricao proteina nuţno potrebnih za razvoj mog mladog

organizma. I to netko mora platiti. Oni koji nisu hibernirali Briţitku pa

je kao Trnoruţicu sačuvali za moj poljubac. Jebo te poljubac, svršio

bih čim ju vidim!

Točka 16

Ali pustimo sad sve druge traume mog djetinjstva, sve one sladolede

koje nisam dobio unatoč svom vrlo glasnom inzistiranju, sva ona

sjedenja na tuti (koja nisu bila samo tortura, nego i nasilje nad mojom

slobodom savjesti, jer sam bio pristalica jednostavnije tehnologije), sva

ona čudovišna ograničavanja mojih sloboda samo zato što sam se htio

loptati dok se mami spavalo čime je ona u meni ubila drugog

Maradonu, sva ona... Ah, mileni štioče, ne ţelim te više time

rastuţivati, da i sam ne postanem odgovoran za tvoju duševnu bol.

Točka 16b (u kojoj se nastavlja Točka 16)

Dakle, i za sve ćemo to traţiti poštene odštete, kad za to nađemo

vremena, no prije toga ima i hitnijih, jer su tu duševne boli što ih

svakodnevno i ne svojom krivicom doţivljavam.

Pogledajte, naime, što se danas sve po svijetu radi. Novine otvorite, i

svega vam je dosta. I ţivota i svega i suda i parničenja. Potres u Kini i

63

Severina našla novog dečka, i jedno i drugo a da mene nitko nije ništa

pitao. A kad smo već kod Severine, kad vidim ona njena usta... I za sve

ću te duševne boli traţiti odštetu, iako bih se u Severininom slučaju

zadovoljio i glavnom muškom ulogom u nekom od sljedećih njenih

cjelovečernjih filmova, pa i sapunicom u nekoliko stotina nastavaka.

Ah, Severina, il ćeš me slomiti, il ćeš me obogatiti! Nisi ti kao druge,

koje čovjeka slome i sve mu odnesu a ne, ne. Ti si pozitivno, udarničko

dijete socijalizma, spremno presti i na tri vretena ako treba! Bit će

bijelih bičava!

Točka 17

I onda to neprestano nasilje koje se provodi nada mnom, to bezočno

oduzimanje slobode. Ne ubij, ne ukradi, ne siluj, ne mlati, ne seri po

ulici, ne pišaj ljudima u pivo po kavanama... Ma čekaj, tko je tu lud?

Nisam li ja slobodno ljudsko biće koje samo odlučuje o svojim činima?

Stoga smatram, ako nekog nisam ubio, da to nisam učinio samo zato

što mi je to pravo bilo nasilno oduzeto, što znači da mi duguje odštetu

što sam mu spasio ţivot. I za sve ostalo isto tako. Mislim, ako mi

oduzimate neka prava, izvolite mi ih i novčano nadoknaditi.

Točka 18

Moja je sloboda bila bitno okrnjena i time što nisam imao baš nikakve

riječi u odluci o tome kakav ću biti. A ako mi se to uskraćuje, o kakvoj

je slobodi izbora uopće i moguće govoriti? Je li mene netko pitao hoću

li da mi bude od metra ili od pola metra, ili nekakav međubroj? A to bi

trebalo biti ovako. Lijepo, prije začeća dobiješ kolica, pa te puste

između polica supermarketa nad oblacima. Pa lijepo dođeš u odjel za

mozak, malo hladniji od ostalih, i u njemu vidiš dvadeset modela. Od

IQ 20 do 120, a više od toga je ionako štetno po zdravlje, pa se i ne

prodaje mlađima od 18 godina. I tako onda dalje sve redom. I kad tako

napuniš kolica, dođeš na blagajnu i ispadneš u vanjski svijet. Eto to bi

bila sloboda izbora. A poslije bi i u ţivotu sve isto bilo tako. Svako jutro

uzmeš kolica pa s polica uzmeš što ti taj dan najviše odgovara, ludi

ljubavni vikend ili dobitak na lutriji. Ili da nekog ubiješ, ali to već

rjeđe, jer za ubijanje već trebaš biti posebno raspoloţen.

A dok se to moje pravo ne ostvari, imam pravo na poštenu odštetu!

64

Točka 19

Ali nije tu riječ samo o naknadi za štetu, nego i za neplaćeni rad!

Neosporna je, naime, činjenica da ţivim, i da na to trošim svoje

vrijeme. Pa neću valjda ţivjeti badava. Netko to mora platiti!

Točka 20

A što ćemo s veltšmercom? Sa svom mojom patnjom zbog ljudske

patnje i same činjenice da ţivot uopće postoji? Znam da je sve to malo

filozofski, no što ako je čovjek zabrinut za sudbinu čovječanstva i muči

ga pitanje o smislu ţivota? A da ţivota nema, svega toga ne bi bilo! Ne

bih imao zbog čega patiti, sve kad bi me i bilo!

S druge strane, znanstveno je dokazano da je ţivot nastao još prije mog

rođenja, što znači da s tom rabotom ja nemam ništa. Pa ako nemam

ništa, zašto moram trpjeti posljedice? I to još potpuno besplatno.

Točka 21

Posebna su priča, napokon, i oni koji svojom nevoljom izazivaju

duševnu bol. Netko se razboli, i to te silno rastuţi - no zar si ti krivac

za njegovu bolest? Ili pogine u ratu, braneći domovinu. On je mrtav,

jebe se njemu, a ti si ostao i patiš. A zbog čega? Zbog njega! Jer

poginuo je on a ne ti. Kod vatrogasaca ista priča. Tko ih je tjerao,

uostalom, da idu gasiti poţar? Tebe boli duša, a ti s tim nemaš baš

ništa.

Pa i u slučaju običnog umiranja, ista priča. Na sprovodima bi trebalo

točno mjeriti koliko je tko plakao, pa mu na temelju toga odrediti dio

pokojnikove imovine. Pritom bi bila zabranjena upotreba kemijskih

sredstava za nadraţivanje, kao i tugovanje preko opunomoćenika, da

se sprovod ne pretvori u šampionat narikača.

Točka 22

U slučaju gubitka dijelova tijela situacija se malo komplicira, ali

nipošto ne postaje i nerješiva. Zato, da se izbjegne mučno natezanje

oko postotaka, treba odrediti koji dio čovjeka pripada kome, tko je zbog

toga doţivio najveću duševnu bol. Recimo, noge roditeljima, jer je od

kuće otišao, recimo, ruke djeci, jer za djecu radi. Ţeni pak, kao i

obično, kurac, pa ako ga i izgubi, da bar ne dobije kurac. Što se pak

glave tiče... to valjda ljubavnici, jer zbog nje se najčešće gubi.

65

Samom pak invalidu, dakako, ne pripada ništa, jer to se dogodilo

njemu, a ne drugom, drugi pate zbog njega a ne on zbog njih. A ako

pati sam zbog sebe, neka sam od sebe traţi odštetu, uz obaveznu

proviziju advokatu.

Pri kategoriziranju dijelova tijela dobro bi mogao doći i kineski

priručnik o "smrti tisuću noţeva", a dobro bi bilo i da tata, kao svaki

dobar mesar u svojoj mesnici, na zidu dnevne sobe drţi shemu svog

tijela s ispisanim imenima svojih najbliţih, tako da se već unaprijed

vesele.

Točka 23

Takav bi pristup morala podrţati i Crkva u Hrvata, jer bi doprinio

jačanju bračne zajednice. Mnoga se ţena, naime, počesto pita zašto tu

svinju uopće hrani. Sad bi znala.

Osim toga ćemo se za suradnju s Crkvom zaloţiti i zbog drugog, bar

podjednako vaţnog razloga. Naime, poznato je da Crkva čovjeka uzgaja

zbog njegove besmrtne duše, a ovako bi se čovjek uzgajao i zbog mesa,

pa bi se dakle ista sirovina iskoristila dvaput.

Točka 24

Radi uspješnog realiziranja programa nas dušobolnih, traţimo da se

formira ministarstvo za skrb nad ljudima koje boli duša, no sastavljeno

isključivo od duševno bolesnih.

Hrvatska stranka ljubavi i mržnje

Točka 1

Hrvatska stranka mrţnje borit će se prije svega protiv svakog oblika

mrţnje, a napose zločina iz mrţnje. Zato će se zalagati za promicanje

zločina isključivo iz ljubavi.

Točka 2

Klasični pravni postupak polazi prije svega od ţelje za utvrđivanjem

ključne činjenice je li netko neko opisano djelo počinio ili nije. Mi takav

postupak smatramo zastarjelim, promašenim, izlišnim i

diskriminatorskim, te drţimo da bi ga trebalo zamijeniti postupkom

koji se prije svega bavi počiniteljem i njegovim motivima, to jest

pitanjem je li navedeno djelo počinio iz ljubavi ili iz mrţnje.

66

Točka 3

Uzmimo, primjerice, primjer pljačke banke. Ukoliko je netko upucao

blagajnika i zaštitara zbog toga što je blagajnica Srpkinja a zaštitar

peder, na takvog se počinitelja treba oboriti sa svom strogošću zakona.

Utvrdili li se, međutim, da ga je vodila isključivo ljubav prema novcu,

dok su mu nacionalna orijentacija i rodna pripadnost bili odavde,

takvog čovjeka treba pustiti, jer je očito riječ o ubojstvu iz ljubavi,

naime ljubavi prema novcu. U tom je slučaju, osim toga, riječ o

društveno vrlo pozitivnoj ljubavi, koja se tim činom i potiče, jer nije

riječ samo o tome da svi volimo novac, nego i o tome da ljubav prema

novcu pokreće čitavo gospodarstvo, pa je stoga riječ o čovjeku koji

razvija jedan u društvenom smislu izvanredno koristan osjećaj.

Točka 4

Slično se zakon treba odnositi i prema čovjeku koji pijan pregazi

petero-šestero komada djece, ako se dokaţe da ga nije vodila mrţnja

prema toj hrpi djece nego isključivo ljubav prema alkoholu i muškoj

voţnji. Napokon, i jedno i drugo su korisni osjećaji jer podupiru

industriju alkohola i automobila. "Znanje napuhuje, a ljubav

izgrađuje", kako je to lijepo pisalo u Programu Saveza komunista

Jugoslavije - a ovdje ljubav doslovce izgrađuje narodnu invest-

bankarsku privredu. Pijanci i automobilisti, napokon, plaćaju porez, a

djeca su samo trošak! I to oporezivi.

Točka 5

Isto tako iz kaznenog progona treba isključiti sve oblike pedofilije, jer je

pedofilija, doslovce prevedeno, "ljubav prema djeci". Riječ je, dakle, o

djelu u kojem nema mrţnje, jer je počinjeno iz čiste ljubavi.

Kaţnjavati treba samo roditelje koji se na svoju djecu izdiru ili joj, ne

daj Boţe, koji put daju i po turu i pritom joj još i svašta izgovore.

Usporedimo samo majku koja prijeti "Ubit ću te!" glasom koji sav trepti

od mrţnje i bijesa, i ljubaznog pedofila koji djevojčici veli: "Dođi,

malena, kupit ću ti sladoled, al ćeš se nalizati ko nikad u ţivotu!"

Dijete uvijek znade nepogrešivo osjetiti tko ga više voli.

67

Točka 6

Sva bračna i vanbračna ubojstva također ne bi trebalo kaţnjavati, jer

se u pravilu počinjaju iz ljubavi, pače i vrlo strastvene.

Točka 7

Silovanje je "prisila na obljubu", dakle na "vođenje ljubavi". Ako netko

nekog prisili na ljubav, tu očito nema mrţnje, pogotovo ako netko opali

ţensku "za njezino dobro" ili "da je nauči pameti", u kojem slučaju

silovanje ima odgojno-obrazovnu ulogu. U potonjem slučaju takvog bi

trebalo čak i nagraditi iz posebnog fonda za narodne škole, a tehnike

silovanja predavati na pedagoškoj akademiji.

Točka 8

Noţ u leđa također treba pozdraviti. Napose kad to ţena napravi muţu

i kad sva u suzama veli: "Ţeljela sam da napokon shvati!"

Ako ništa drugo, shvatio je da joj nije pametno okrenuti leđa.

Točka 9

Na sličan se način treba odnositi i prema blagajnici koja je počinila to

što je počinila iz ljubavi prema lagodnom ţivotu a ne iz mrţnje prema

banci u kojoj radi.

Točka 10

Ljudi u afektu svašta kaţu, no bitno je da to ne bude izrečeno iz

mrţnje. Zato će se Hrvatska stranka ljubavi i mrţnje zalagati za

preformulaciju nekih kolokvijalnih frazema, te raditi na širenju i

popularizaciji izraza poput:

"Ljubazno bih vas poslao na nezaboravno putovanje u pičku

materinu."

"Preporučite me vašoj gospođi majci, s kojom ću svakako stupiti u

ljubavni odnos."

"Vašoj poštovanoj gospođi majci ţelim mnogo lijepih trenutaka s

uličnim kudrovom." I slično.

Točka 11

Srbe bi se smjelo ubijati samo iz ljubavi prema Hrvatskoj.

68

Točka 12

Pedere bi se smjelo vješati samo iz ljubavi prema vlastitoj guzici.

Točka 13

Napokon, stranka će se zalagati za sve oblike ubojstva generalno, jer

samo smrt moţe dovesti čovjeka u carstvo beskrajne ljubavi.

SPRIJEDA STRAGA

Hrvatska stranka malog majmuna

Točka 1

A nis ja bedast. Nis ja ničiji mali majmun, to ne. Niti jesam, nit sam

ikad bil, a niti bum ikad bil. Jebati, to je za one bedaste. Mislim, kak je

to bilo. Prvo je bil onaj Ante, Pavelić tam odnekud iz Bosne, al ni bil

Bosanac, to ne, neg pravi Hrvat. Naše gore list a još i smokvin list, kad

je pokril ovu našu hrvatsku sramotu. Mislim, kad je on došel v Zagreb,

ljudi su tak kričali, dolazi Hitler, dolazi Pavelić, sloboda, sloboda,

sloboda kak vu Nemačkoj, Plan Ost, svi Slaveni iza Urala, a Nemačka

na more. Al mi smo bili Kelti, i kaj nas briga, i vrag ti i po Uralu, ko ţiv

i zna gde pak to je, negde iza Urala. To je tam negde na istoku, prek

Drine, u tri materine, nek se Srbi z njima jebu, a ne z nama.

I Tadijanović mu se otišel pokloniti. Valda je onda i napisal onu

0 ofcama. Zaklani su došli posle.

I kak je Srbe sprašil lepo, Pavelić, mislim, ne Tadijanović, ni to isto. Ite

si tam lepo vu vašu Srbiju, i tam rasteju vrbe. Kak je ono išlo na tri

prsta: jednu trećinu prekrstiti, jednu iseliti, a jednu... je pa kaj? To

nikaj, to je bolje ne spominjati, opet bumo mi Hrvati za sve krivi.

I rekel nam je da imamo Hrvatsku. I to veeeliku Hrvatsku. Ĉitavu

Bosnu i pol Hrvatske, pa bi sad neko rekel da je on to Hrvatsku

priključil Bosni, a ne Bosnu Hrvatskoj, al ne ide to tak, to ide nekak

drukče, to je već politika, a u to se ne razmem. Tak smo mi Hrvati

dobili svoju Hrvatsku u kojoj smo opet bili manjina kak i v Jugoslaviji,

samo kaj se nismo morali krstiti s tri prsta nego v dţamiji, al kaj, pa to

je sve isto. Muslimani ne priznaju papu kak ni pravoslavci, samo kaj

Muslimani nisu Srbi, što znači da su katolici.

69

Je, tak vam je to bilo. I lepo su se uselili u ţidovske stanove, a

Ţidovima našli nuţni smeštaj, do Save pa nizvodno. Al kaj da vam

pričam, o tom se ne priča. Neg je to bilo, nova metla dobro mete, pazi

da te ne pomete, i dost sam rekel. Ko je najebal zbog nečeg je najebal,

zna on zašto ako ne znam ja. I kaj mu ja morem? Zakaj je bil tam gde

mu nije mesto? Zakaj mene nije niko hitil v Savu? Zato kaj mene čuva

dragi Bog i Majka Boţja. Ne da on u svoje. Ĉuva on svoje ovce, i kaj si

veća ovca, to te bolje čuva.

Al ni to sad tak vaţno. Neg je bitno da sam ja odma otišel v

domobrane. Jebati, budeš malo junak, jurišaš malo s puškom i

bombom, postaneš ministar, drugi Kvaternik, jedan, drugi ili treći, ne

znam više ko je ono dizal onu bunu protiv Srba s austrijskim

Krajišnicima. Nekaj smo o tome učili v školi. Ili je branil Sigeta na

Drini? Jebal me vrag ak se ičeg više sećam, a bome sam si Kvaternika

na kuruzi otklečal. No dobro, odem ti ja v domobrane. Spavaš u

čistom, jedeš toplo svaki dan, i kaj te briga da su tri rata. A je onaj

vojnički baţul dobar bil, sve do pred kraj. Još te puce gledaju. On nas

brani. On nas napada. Nema obrane. Sve padaju ko Jugoslavija zbog

unutrašnjih slabosti.

Mislim, kaj sam ja onda znal, nisam znal ni ko mi glavu nosi, i jel je

opće imam! Pak sam je zato valda skoro i zgubil - mislim ja ili taj koji

ju je već nosil. Jer kad sam shvatil da je imam, shvatil sam i gde mi je,

mislim v torbi. Onoj vojničkoj, kaj se nosi prek ramena. Kruh, municija

i glava. Pa ideš dok ne potrošiš. Mislim, kaj sam ja znal, mislim, sve

dok jednom ni ruknulo kraj mene. Jebati, kak je prasnulo kad je

prasnulo! Prasnulo kak... kak... ko kad prasne bomba. A kak i ne bi

prasnulo kak bomba kad je i bila bomba! Jebati, gledam ja onu rupu,

a sav od blata. Pa si mislim, da sam bil tam gde je sad ta rupa, ne bi

mi ni trebalo grobeka kopati. Trčali bi za menom po čitavoj livadi,

slagali me kao onaj puzle. A znale su i prije te glave leteti, sam

pogledam, ni moja, pa kaj me briga. Samo da mi u baţul ne upadne. Al

sad sam se najednom spametil, jebati, kak da sam si jednu ljutu

trgnul. Jebati, velim ja sebi, Joţa, pa mogel si poginuti! Dugo mi je

trebalo da to shvatim, ali sam ja to na kraju ipak shvatil, nis ja bedast.

Rat je, jebati, a u ratu se gine. Ginu vojnici, a i ti si vojnik, onda znači,

jebati...! A štel sam i na Stalingrad iti, baš je mene čekal, mislim, kakti

bez mene ne bu pal, i kaj bumo onda s hidrom komunizma, kak su to

onda zvali, a kaj je to hidra, vrag bi ga znal, al ni nekaj dobro, jer ju

70

inače ne bi z onim kamenom v glavu tukli na slikama, pa nikak da

krepa. Već sam videl sebe kak pred sobom vodim Stalina, sve ga z

bajonetom v rit pikam, ma ne buš ti meni... Sad se pokaţi kakav si

junak! Al ta me bomba onesvestila, pa me osvestila. Mislim, jebati da

je na mene pala. Ne bi ni trebala eksplodirati, sam da me je onak fest

nagnječila. I ja dolazim k sebi i velim sebi, Joţa, to ne bu dobro. Nek

sad malo gineju drugi, ti si dosta. Da sam pogineš, to je grdo, a ak

drugi zgine, ne buš ni znal, pa da. I pusti Stalingrad, ni opal, nit bu

opal, neg bu tebe i Hitlera pokopal. I odmah sam si počel gledat kak da

se zvlečem, pa nisam ja ničiji mali majmun.

Je, pričal mi je stari, u prvom ratu je bil taj zeleni kader, Jovo Ĉaruga i

ostali patrioti, borili se na Kajmakčalanu i delili sirotinji. Al sad

nikakvog zelenog kadera. Al je zato bilo koliko je na Kozari lista, još je

više mladih komunista. Sad kakvo je to crveno lišće, to mi nikad ni

bilo jasno, ni kak komunisti mogu biti zeleni, al ne razmem ti se ja u

tu politiku. Al se zato razmem u... survajval, kak se to danas veli.

Zadnji ko ostane ne dobi niš, što je glavni zgoditak, jer su svi prije

njega dobili metak. Slaba karika ili slaba glava, vrag bi ga znal, samo

znam da mi je bolje biti ţiv neg mrtav. To mi je moj japa rekel. Vidim

ja, Pavelić, ustaše, niš iz toga, s tim je gotovo. Italija pala, Mussolini

zbrisal, budem i ja, nis ni ja bedast, nis ja ničiji mali majmun, nit sam

bil, nit bum bil. Samo kaj on ni mogel pobeći na drugu stranu, u

partizane, Mussolini, ne bi ga primili, al ja sam mogel. Mislim, Tito,

proleteri, vrag bi ga znal kaj mu ga to dojde, al tam su radnici i seljaci.

A ak ja nisam seljak, ko je onda seljak? A i radnik znam bit, bar dok

neko gleda, a posle se naslonim na lopatu i ko ti jebe mater. Kopaj si

sam. I mislim si, jebati, tam sam harmoniku razvlače i pevaju kak vu

kleti, a ima i ţenskih, kak se to onda zvalo, drugarica, sve im kikla leti

okolo u revolucionarnom zanosu. Je kaj, uvek sam se volil šetat po

goricama, još ak je kakva feš fuca s tobom, a lišća suhog nikad v šumi

bar ne fali.

I tak ti ja prejdem, kad tamo... jebati. Kad oni Švabe udarili s jedne

strane, a moji ustaše s druge. Sad došli još i četniki, pa nas jedni tuku

kaj smo Srbi, a drugi kaj smo Hrvati, a onda još i treći kaj nismo ni

jedno ni drugo. Jebati, kad je ono počelo padati. Pa kad smo mi počeli

padati. Pa juriš drugovi, pa napred proleteri, a ak nećeš, metak v čelo,

pa ti sad biraj od čije ćeš ruke pasti. Jebati, a za jednu šljivu streljaju.

I drugaricu ak nategneš, a nikaj joj nisi fkral, sama te je zvala v slamu,

71

još si joj i napunil torbu. Jebati, a oni avijoni ozgora samo bace

bombu, i nemaš Luxa da ti ţivot spasi: sam svoj Lux, pa se ti misli, laji

ti na one avijone! A onda tifus, sam se srušiš i nema te, budi sretan ak

te i pokopaju. Pa ideš bos po snegu, i ţdereš crknute konje kak Cigan,

samo kaj Cigan bar ne mora pevati borbene pjesme i vikati napred

proleteri, nego satovi, baterije, baterije, satovi... Jebati, mislim si ja,

kaj mi je to trebalo. I kakva harmonika. Mrtvoga drugara, husinjskog

rudara, to im je jedina pesma. Jebati, velim ja sebi, opet si cipelu

naopak oblekel.

A ni pisnut ne smeš, ni pustiti glasa, jer odmah neko dojde pa te

likvidira. U prvi čas nisam ni znal kaj to znači. Samo nekog nema na

kazanu, pitam kaj je ţ njim, likvidirali klasnog neprijatelja, vele oni

meni, neki ispotiha, drugi s očima punim revolucionarnog zanosa. (Ti

su prvi otišli za njima.) A ja si mislim valjda su ga pustili doma kad ni

za vojsku. Kad će mene više likvidirati. Dok ni došla ona Berusica i

odmah počela streljati mlade i feš dečke, koji bi joj se najviše svidel,

njega prvog, to je bil kakti kompliment. Pitam ja kaj to ona dela. Vele

mi, znaš malo je luda, a kaj joj moţeš, tak se leči. Sve su ţenske tak i

tak malo u glavu. Jebati, al ova ne kriči po kući, nego odmah puca u

potiljak. Pa se ti misli. Nasilje u obitelji i ţenska prava. Ni sam ne

znam kak sam se zvlekel. Znam samo da je bilo gusto. Al sam

proplakal za onim svojim kazanom domobranskim, gustim, i jebeš i

Stalingrad i pad Italije. Bar si znal da ti, ak već moraš na drugi svet,

prvo pitanje neće bit: Petar, ima tu kaj za jest? Pokvariš već prvi

dojam, a ono grdo tek dolazi. No bilo kak bilo, velim si ja, nis ja ničiji

majmun, pa ti lepo ja v partiju. Nacionalnost Zagorac, to me zvleklo,

vele nisi šovinist. A ja si mislim, kaj bum ja ginul zbog Drine i prek

Drine, i gde bu Drina tekla, i jel bu kriva il bu tekla sve po špagi. Prvo

u partiju, pa u kantinu. Jebati, onda je bila harmonika! I kad

drugaricu nategneš na vreći z brašnom, to je već po partijskoj liniji, i

niko ne bu u tebe pucal da ne kvari vojski hranu. To su bili dani. Uz

Tita i Staljina, dva junačka sina, nas neće ni pakao smest, kak se to

onda pevalo. Al ne znam koji je onda vrag došel, pa nas je sve zmotal,

Stari, mislim, Zagorac zmotani, ma kaj on, mi smo bili, a on je samo

pušil na muštiklu. Mislim, prvo je bilo to oslobođenje, i Trst je naš, pa

zakaj se onda deremo kad je već naš? Onda su mi rekli da se deru zato

kaj ni naš, a naš je. Onda sam ja rekel vrak ti i po politici, vrak ti i po

Trstu, Trst je naš! Trst je naš! Sam ne pitaj kak i po čemu to znaš.

72

Reko drug Tito. Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska. Je, valjda

budeju kad on tako veli. Ak se budemo puno derali, valjda nas čujeju

do Amerike i Engleske, pak se poprave. I tak smo radili, radili,

socijalizam gradili, bum bum bum, mi gradimo drum, gaće bele,

bušimo tunele. Al ja se u sve to niš ne razmem, pa kak svi kriče,

kričim i ja, nisam ni ja mali majmun, znam i ja kričati, politički sam

svestan. I to se i zapazilo i tak sam postal... No bole da o tome ne

pričam. O tom se ne priča. Tko zna zna, a tko ne zna, bolje da ne zna.

To o kom sam kome kaj pričal, i kaj sam pričal. Samo da znate, nisam

ja bil ničiji mali majmun. Najebali su drugi, nisam ja. Mislim, sve do

četrdeset osme. Kričim ja uz Tita i Staljina, kad vele meni, ideš ti,

druţe, na Goli. Ma ide ti mamica, velim ja njemu, s gumicom goli il bez

gumice bosi, ili s kaljošama da ne ostane lufta. Al jebati, kad me bacili

među šibe. Vudri po meni letvama, klasni neprijatelj, izdajica radničke

klase, pa pljuni, pa nogom, pa drugovi, nemojte, pa ko ti je drug,

majku ti jebem protunarodnu. Jebati, dobrih sam batina tu pobral, još

me reuma na njih seti, al sam se spametil. Nis ja ničiji mali majmun.

Kad drugi došel, a ja za letvu. Letvu sam na njemu raskolil i sebe

preodgojil. Što ti dublji mrak na oči padne, to si manji mračnjak. Mrziš

Nijemce, mrziš Talijane, mrziš strane okupatore i domaće izdajice,

mrziš staljiniste, mrziš imperijaliste, mrziš kapitaliste, mrziš trockiste,

voliš domovinu, Tita i Partiju. Sam moraš naučiti koga mrziš i koga

voliš, i sve bu v redu. Je, zato i batina sluţi, da se vidi koliko si naučio,

provjera znanja. U mračnoj je prošlosti to bilo drukče, tam te je učitelj

lemal šibom da te nauči; sad si ti lemal drugog da pokaţeš kolko znaš.

To je veliki napredak. Zato i jesmo bili napredna omladina.

Tak je i to prošlo. Nisam ja bil ničiji mali majmun, ni Staljinov ni Titov.

Znal sam ja u koju nogavicu treba jajca deti. Uvek na prvom putu. A

ak sam malo i skrenul, pa tu je bil Goli da me prosvetli. Ĉovek razme

sam ak mu lepo kaţeš, a i letva pomaţe, em smo Horvati.

Al nis ja nikad ničiji mali majmun bil. Jer i dok su me letvom lemali, i

dok sam letvom lemal, ja sam si mislil svoje. Ti znaš svoje, al znam si i

ja svoje. Niko mene ni ţednog prek vode preveslal. Ja sam se uvek

dočekal na noge. Nekad na dve, nekad na četri, ali na glavu nisam

nikad opal, nego kad sam iz mamice ispal, al i to mi je bilo čist dost.

I tak sam tam jedno četri let tucal kamen, to se onda zvalo graditi

socijalizam. Ne znam jel to tucanje bilo kontrarevolucionarno ili

revolucionarno, nama su rekli da je bilo revolucionarno, valda je zato

73

posle iz tolikog tucanja i ispala ona seksualna revolucija, mi smo je na

Golom počeli, ili kaj ja znam, moral bi pitati političkog komesara, ak ni

zaglavil u onoj jami govnjari. Tak su nas preodgajali, prevaspitavali,

kak se to onda reklo. U školi su ukinuli packe, a nas su letvama

packali, jelovim, iz narodnih šuma, samo kaj nismo morali pevati Zeku

i potočić nego Druţe Tito mi ti se kunemo. Je, a kleli smo ga, kleli. Al

nisam ja bil ničiji mali majmun. Nit sam bil niti bum. Tucal jesam

kamen, ne velim kaj nije, al kolko sam ja tucal njega, tolko je i on tucal

mene, pak smo si bili kvit. I kolko su mene letvom zlemali kad sam

došel, tolko sam i ja bormeč dvaput zlemal druge, neg kak, nis ja ničiji

mali majmun. I kak sam lepo peval Titu dragom našem kaj nas ni sve

postreljal, a osim toga je i naš Zagorec, ni Dalmatinac, koji su za sve to

krivi, jel da nema njih, ne bi bilo ni otoka, pa ni Golog. Onda bi se lepo

kupali u tenkovskim grabama, pa da.

Je, onda kad sam sišel z Golog s udarničkom značkom (a bogme smo

fest udarali, mladi smo bili), pak su mi rekli: Sad pazi kaj laješ. A ja

bome nisam bil ničiji mali majmun. Jes da sam čkomil, al sam si mislil

svoje (vau, vau). I uključil se u proizvodnju. A onda vam je bilo tvornice

radnicima. Jebati, dobiješ od Tita tvornicu, jebati, ko ga ne bi volo!

Prvo od Tita dobiješ četiri godine, onda kamen i kramp, i na kraju

tvornicu! Tito nam je svima bio i otac i majka, i to otac tvorničar. Samo

čekaš kad će otegnuti, ni to zdravo.

Mislim, to s tim tvornicama. Ono, budu sad radnici mislili, moje je, pa

bum i delal. Al ja sam si mislil, nis ja ničiji mali majmun bil, pak ni ne

bum, ko je još nekog videl da dela ak ima tvornicu. Onda sam ja

kapitalist, a drugi neka dela, pa da, pametan sam ja bil, mi se Zagorci

rađamo s malom maturom, a kad si jednu trgnemo, već je tu i velika. I

to je bilo super. A bilo bi još bole da nisu svi tak mislili. Al ja vam

velim, niko nije znal kao Štef stajati naslonjen na lopatu, kak

spomenik radniku. Za to sam bil pravi majstor. Kaj je, kaj čekaš, zakaj

ne kopaš? Pa malo se odmaram. Ni ovo kapitalizam. Onda oni ušute.

Jebati, mogli bi još i v reštu završiti, kontrarevolucionarni napad na

društveno uređenje, grobari revolucije, al ja drţim lopatu da je ne

zakopaju. Onda je vlast bila čvrsto u radničkoj ruci. I bogme je ruka

bila čvrsta dok je išla gore-dole. Al ja nis ničiji mali majmun bil. Mislim

si ja, ak ja idem na minimalac, idete si i vi. Ne bude vama niš bolje neg

meni. Samo kaj vi niste ni pol tak stajali na lopatu naslonjeni. Bila je

to radnička drţava, u kojoj nit je radnik radil nit se kapitalist bogatil, i

74

svima je bilo dobro jer je onom polek bilo još gore. To je bila drţava u

kojoj je sve štimalo zato kaj nigdje niš ni štimalo, pa se onda sve to na

kraju lepo poništi. Tito je lepo uzimal kredite, mi smo lepo uzimali

kredite, pa kak nije bilo vraćanja u prošlost, tak smo mislili da ne bu

bilo ni vraćanja kredita. Al posle sam čul da je Tito išel onim

kamatarima, kaj prste reţeju, nema s njima zajebancije. Sam posle čul

da su njegovi dugovi bili tolki da prst nije bil dosta, pa su mu odrezali

nogu. Je, al prije toga je još bilo svakaj. I Ranković, i šezdeset osma, i

sedamdeset prva, i sedamdeset četvrta i Bog te pitaj kaj sve. Tito

zapovedal, a Jovanka ga potkubavala. Jebati, kad bi ga ona Ličanka

pritegnula, s glave mu je mogla jesti. Vele u Lici, čujem, da nisi čovek

ak nemreš pojesti špeka koliko pedljem zaokruţiš. A u njoj šape

ovolike, kak u ličkog medveda. On priča, a ona mu šaplje. Jebati, kaj

mu nisu donesli jednu letvu s Golog! Ma bolje da nisu, bi ga ona

potrgala golim rukama, ili šapama, ne znaš jel tu medved jebal bukvu

ili je bukva jebala medveda, kaj joj je od oca, kaj je od majke nasledila.

Zato sam si ja zel svoju, iz Velikog Trgovišća. Mala i okrugla, to kad

šutneš, samo se kotrlja. A ne ovak nekaj megalomanski, moral je

osvojiti čitav Treći svet jer u Jugoslaviju ni stala, tak je kabasta bila.

Zato je on valjda i tolko volil ubijat one medvede. Ma kaj ideš ubijati

jadne medeke, upucaj si onog medveda doma! Je, samo kaj nisu svi

bili tak pitomi. Ovaj bi te potrgal. Je, al da se vratim na ono Savka,

Tripalo. Ono šezdeset osme, to ne znam, kaj me briga, to su vikali neki

filozofi hoćemo socijalizam, pa imate ga, jebati, već mi na uši izlazi, kaj

hoćeš još i u guzicu da ti ga guraju, pa da. Ali kad je došel Veselica, je,

onda je bilo narodno veselje. Ne damo pare v Beograd! Tak je. To bar

znači da je nekad bilo nekakvih para, pa ak i nije bilo, lepo je za čut. I

onda su se nosile one šahovnice po rukavu, bez socijalističkih oznaka,

i pevalo se Ustani bane, nekad je bil ustanak radnog naroda, a sad je

bilo dost da ustanu ban i njegov konj. Ja sam se odmah setil kak sam

se nekad boril za Hrvatsku, ustani bane, jebeš domobrane. Onda mi u

ustaške diple, a oni s druge strane u četničke. Pa kad bi lepo zapevali

u duetu, kak nas je lepo bilo čuti! Bratstvo i jedinstvo, drugovi, s

pesmom! Tucali smo Jugoslaviju kak onda kamen na Golom. To su bili

pametni ljudi. Političari. Ovak mudri, svi s doktoratima. Organizirajte

se v Maticu hrvatsku i se bu bilo dobro. S jedne strane Rusi s

atomskim bombama i deset milijuna vojnika, s druge strane Ameri s

hidrogenkama i nosačima aviona, podelili svet, strateška ravnoteţa i

prst na gumbeku. A sad dođe Matica hrvatska i sve ih razjebe. Jebem

75

ja vas i vaše interesne sfere, jebem vam Fidela pod Berlinskim zidom,

kad smo mi na našem upravnom odboru odlučili da je Hrvatska do

Zemuna. A mi smo svi pametni ljudi, knjiţevnici, a ko ste vi? Daj se

pogledaj kak zgledaš. Pa da. Ja sam odmah videl, ovi su moji, ovi su

pravi. Doć će nama naš Ante, se bu on ovo razjebal. Otmeš jedan

avijon, pada Jugoslavija. S nama nema zajebavanja. Je, al onda je

došla ona Jovanka, medved u ţenskom liku i djelu, pak mu je rekla:

Nisam ja od pliša, ne valja ti piša! Kaj ne vidiš kaj ti dalaju. Ĉitavu ti

noć tu vrište pod prozorom, nemrem spati ni s apaurinima. Napravi

nekaj dok im ja nisam došla. Tak je Tito lupil šakom po stolu u

Karađorđevu i rekel: Drugovi, sad je dost, rekla drugarica Jovanka, a

ona je jedini demokratski organ u Jugoslaviji. Jel ako mene nije nitko

zebral, ja nju bome jesam, i to nisu bili jednostranački izbori. Zato, na

izvršenje. I ne drţite se zakona ko pijan plota, niti ja ko drugarice

Jovanke, pa sad ko se prije zruši.

I tak je to bilo. A ţenu bogmeč moraš slušati, pogotovo ak dobro kuha,

s kak je bila fest debela, a i na njemu se videlo, bome je ta znala i

čobanac skuhati i sve kaj treba, od čeg su oni Ličani tolki. Jes da su tu

geni, al i medved bome zna počistiti. Je, i tak sam najebal. Vele da sam

nacionalist samo zato kaj sam peval Anti Paveliću, a ja se branim, pa

ak sam peval, ni on bil nacionalist, nego ratni zločinac, al mi to niš nije

pomoglo. Odem ja v Gradišku, a Savka i Miko u svoje vile, svako po

zaslugi. I da, devize opet v Beograd. Kaj se tu moţe. Al bar nam je lepo

bilo. Tri godine Gradiške, jebemti Gradišku i ko ju je zmislil, još su me

i naguzili, ali ne bi sad o tome. Ak su mi i uvalili majmuna, nis bil

ničiji mali majmun. A bilo je tam svakakvih gorila, al sam si ja uvek

mislil svoje. Mislim si ja, delaj ti, delaj, kaj me briga, al si ja mislim

svoje, i nigdar ne buš znal kaj ja mislim, a dobro znaš kaj ja mislim, i

kaj mi moţeš, dok čkomim. I tak sam si čkomil. I mislil si svoje. Al nis

ničiji mali majumun bil. Je, u Gradiški nema kamenja, pak smo pleli

košare. Al nis ja ničiji mali majmun bil. Kod svake bi rekel, Vrak te jebi

i ko te je izmislil. A zna se na kog sam pritom mislil, al bolje da ne

velim. Tak sam ja podrival drţavu, pripremal doba demokratskim

promena, ovo kaj je sada došlo.

Je, tak je to išlo, išlo, i onda je došlo. Oj hrvatska mati, nemoj ti

plakati, ni ni Tuđman najgore kaj nam se moglo dogoditi. Prvo počeli

Šiptari Kosovo republika, vele im kakva bi to bila drţava, pet baklji i

jedna bakljava, hi hi hi hi hi. A veli Milošević tu su srpski grobovi i biće

76

ih još. I ne sme ovaj narod niko da bije, biće se sam, kak je i bilo.

Gazimestan, da. Tu je jemput propala Srbija, pa će i opet. Svakih šesto

godina treba malo obnoviti pamćenje. I silom ako treba. Sad, ovaj put

je propalo, morti drugi put, 2589. Morti do tada konj kraljevića Marka

pregrize onu gredu pa bu došel kraljević s blasterima da potuče sve te

turske i šiptarske kiborge. Doć će Srbin na svoje kad-tad, velim vam

ja, zakaj ih sve ne potučemo pa da bude mir. Morti zato kaj ih ima više

nego nas, a to je šteta. Nikaj, morti drugi put, na šestotu obljetnicu

Bleiburga.

No, onda se počel događati jogurt. Jebati, to mi ni jasno, ja si popijem

dva gemišta i onda počnem rušiti ne samo drţavu, neg i filozofske

sisteme. A oni ludi od jogurta. Jebati, kaj bi tek bilo da su nekaj popili!

Pola pije, pola Šarcu daje. Je, vole konji jogurt, kak ne, bolje mu dati

jogurt nek da te pijan baci v grabu baš kad ti Musa Kesedţija mota

sabljom oko glave, jebati, da ti vrat precvika!

Počeli oni mitingi. Antibirokratska revolucija pod vodstvom birokrata.

Događanje naroda i drugi hepeninzi, samo kaj nije bila Kosa, da budu

onak goli i dva brata uboga jebu jedan drugoga. Prek Drine, ona im

voda niš ne smeta. Pa Srbija od tri dela bit ćeš opet cela. Pa da se

Draţin barjak vije, ne bi bilo Albanije, i bila bi Ravna gora na tri srpska

juţna mora. Moţda bi i ta tri mora spojili u jedno, ak sam dobro

razmel, onak prek Srbije. Veselo im bilo, narodno veselje, dok sve nisu

razjebali, al kakvo ti je to i veselje, ak se sve ne razjebe, vrak ti i po

takvom veselju! Onda tu počeli balvane nekakve na cestu metati, kaj

hočeju, drumski razbojnici. Ja sebi odmah velim, jebemti, Štjef, ovo ne

bu bilo dobro. II bu bilo, kak se zeme. Tu se jedna drţava ruši, druga

se gradi, bu tu bilo puno materijala, ko bu gledal ak malo i nestane.

Ak se čitava drţava gradi, odneseš si jednu kantu i napraviš si hiţu, ko

bu videl. Znam jednoga kaj je tak svakog dana s posla jednu ciglu v

torbi cukal, i za petnajst let napravil vilu. A šofer je švercal šoder u

cipelama. Naš čovek sve zmisli, kaj znaju Ajnštajn i Nobel!

I zato ja odmah u gardu. Budu se sad stanovi delili nama Hrvatima.

Nis dobil stan, al sam zato dobil metak, mislim, bar nekaj. Je, al opet

nisam prošel bez ničega. Drugi su pokupili tvornice, al nisam ni ja

prošel bez svoje invalidnine, nis ja bedast, nis ja ničiji mali majmun.

Ja sam samo gledal gde oni glavni šaljeju svoju decu. Šalje Francek

Dejana na streljanu, idem i ja na streljanu, pa da, nis ja bedast. On u

77

Kaptol banku, ja u inţenjering banku, pet posto mjesečne kamate, pa

da vidiš kak se prek noći obogatiš! Dobro, nis ja, ali jesu neki, a moglo

je biti i obratno, tko riskira profitira, pa sam tak riskiral, a oni su

profitirali, al moglo je biti i drukče. Sve sam zgubil kaj sam uštedil, al

nis ničiji mali majmun bil. Pisal sam u novine i sve sam im rekel, nisu

se ni usudili objaviti moje pismo, tak ih je to pogodilo, moja tragedija.

Je, kad sam se vratil s fronta, manje jedna noga, vidim, moja tvornica

ni više moja, mam mi ju je neko maknul. Taj kaj je ostal u pozadini. I

dok smo mi rivali na frontu, on mi ga je iz pozadine rinul v pozadinu.

Al si ja mislim, jebeš jednu tvornicu, kad imam čitavu drţavu. Je

Francek rekel, Imamo Hrvatsku, i to je sigurno mislil baš na mene. Ja

kad velim "mi", uvek mislim na sebe, a iz istog smo kraja, pak se

razmemo. Nemre to kod tebe značit drugo nek kod mene, ţena mi je iz

Velikog Trgovišća, ona isto tako veli. Osim toga, gledal je točno u mene

kad je rekel Imamo Hrvatsku, sve sam na televiziji točno videl. Nemreš

ti Zagorca prevariti, nisam ja ničiji mali majumun nikad bil.

I tak sad ţivim kak ţivim. Ne baš kak beg, to priznajem, a i godine su

tu, i na Mirogojčeku sam si već spremil gajbu, hoću da mi bude lepo

bar iza smrti, nis ja ničiji mali majmun, ima grob da bude... onak. Tak

lep da mi s njega svi kradu cveće i sveće kak i Franceku. I to bum si

dal i u grob uklesati: Nikad nisam bil ničiji mali majmun. Bum si

jednog dal i onak, umjetnički napravit anđela kak plače na mom

grobu. Ne majmuna, anđela sam rekel.

I to je moj program. Da ne bum ničiji mali majmun bil.

Točka 2

To je bil prvi članak mog političkog programa. A drugi bi bil... a kaj ja

znam.

Hrvatska stranka nutra-van

Točka 1

Mi idemo nutra, mi idemo van, i tak sve dok to ide kak ide. A išlo je i

bude išlo, tak, nutra-van, mi nutra, mi van, a vama nutra-van, po

sistemu nama kak je, a vama kak bude. Moguće su, međutim, i druge

kreativne kombinacije: mi van, vi van (model '63), mi van, vi nutra

(model '71), mi nutra, vi van (iz stana, model '89), kao i još kreativnije

permutacije s mnogo puta i nutra i van, dok sve iz sebe ne zbaciš van.

78

Točka 2

Mi najviše od svega volimo svoju lublenu Hrvatsku, i zato s njom i

stalno delamo taj nutra-van. A kaj ona zbog toga vrišti i grči se, no pa

kaj, to je znak da je i njoj lepo. Vrištila ona i grčila se kolko ju vola, bit

će joj i dale kak joj je bilo, sve dok je nas koji smo malo nutra, a malo

van.

Točka 3

Inače, grozno je bilo v tom komunizmu, da i to velimo, da budemo do

kraja politički korektni, kak ofca koja bleji kak se bleji. Mislim, grozno

je bilo, jer ak bi ti nešto zletilo van, odmah bi odletil nutra. Ali su

pametni drţali jezik nutra, i po koji put otišli van. Pak se opet vrnuli

nutra. S punim gepekom i svakakvim drekom, sve bi to strpali nutra,

pa donesli iz van. Pa ondak opet s novcima van, pa opet nutra. I tako

se malo nutra- van s carinom, da ne završiš nutra. Pa nikad van!

Al nutra ti i van i komunizam kod kojeg si moral švercat u gepeku, a

ne u kontejneru!

Zato će se Hrvatska stranka nutra-van boriti protiv komunizma koji je

i tako došel izvan, al su nam ga onda svima metnuli nutra, da nam je

već kroz sve rupe išel van!

Točka 4

Ali ak je nutra bilo grdo, bar se vani moglo ţiveti. Otideš si van i dobro

se potkoţiš znutra. Samo se moraš paziti vanjskih i nutarnjih organa,

koji imaju dobar nos za vanjska zbivanja i daju ti po nutarnjim

organima, pa i vanjskim ţlezdama s nutarnjim izlučivanjem. I nikakve

veze z onima kaj su otišli van da nas podrivaju znutra! Jer završiš

nutra da ti steraju dušu van! Zato se Hrvatska stranka neće baviti

nikakvom politikom prema van, nego će si samo znutra misliti svoje.

Točka 5

Jedina će politika Stranke nutra-van biti još jedna nutra, pak onda sve

iz sebe van.

Ako tada upadne baba nutra, nju budemo van.

79

Točka 6

Mnogima ni bilo dobro nutra, v tom komunizmu, nutra-van onom koj

ga je izmislijo, pak su si otišli van. Za stalno. I odmah nutra među one

kaj su otišli van jer su ih hteli baciti nutra, mislim v grabu, iz koje

onda nigdar van. Među one van kaj bi se rado vrnuli nutra, ali tek kad

ti kaj su nutra iziđu van. Da ne završe nutra.

Ti su otišli van i rekli, ja sam svoju rit zvlekel van, al ko bu u vašu

ulazil nutra, i za to mi je nutra-van! Ubi bene ibi patria, što je na

latinskom, a znači lijepa naša domovino. Kad vi komunizam najpre

sami zgradite, pak ga ondak sami i zrušite, kak deca kad prava kule od

peska, evo nas opet nutra, da vas onda opet malo nutra-van.

Zato će Hrvatska stranka nutra-van odlučno stati na stranu onih

pametnih, koji dobro znadeju kaj je za njih bole, a osim toga su i

rodoljubi.

Njima je sve to dobro ušlo v glavu nutra, i ne samo v glavu, pa nas zato

sve u glavu nutra-van.

Točka 7

Ti kaj su bili van, ti su nekad bili nutra, kud su sad došli izvan, pak su

onda rekli, ma kaj nas boli briga, ak ne bu dobro nutra, mi bumo opet

van, strelja se tak i tak v Maksimiru, ne v Madridu. Pak je tak i bilo.

Onda su oni opet otišli van, kad su zasrali sve nutra, pa su sad

nastavili srati van, dok su nas bacali nutra, kog v rešt, kog v grabu, a

oni su van bili van iz sebe, al im se ni išlo nutra.

Ali kad su išli van, ti kaj su išli van, da lakše zidu van, poveli su sa

sobom silan narod, da ne vide da su među njim nutra, i gdo bi ih sad

sve popukal van! Pak su narod vratili nutra, a oni pak pobegli van,

nakon čega je tima kaj su išli s njima bilo nutra- van, a neki su i

zauvek završili nutra, dok su oni kaj su otišli van čekali kaj bu bilo

nutra, kakav bu to opet nutra-van, da se oni iz van opet vrate nutra i

poteraju te kaj su nutra van. Kad je nutra opet zakuhalo, opet su

nutra došli ti iz van, pa rekli kaj nas briga, ako opet ne bu bilo dobro

nutra, idemo mi opet van. Zato će Hrvatska stranka nutra-van pozvati

sve koji su van da dođu nutra, al s tim da opet mogu van ak opet

nastane nutra- van svima koji su nutra.

80

Točka 8

Ti kaj su došli iz van, doneli su nutra himnu, zastavu i peneze, hoću

reći ime peneza, a kaj je u imenu, to pitajte malu Juliju, i kaj je to pod

imenom mislila i na koji je to "dio muškarca" mislila kad ga je imenom

zvala, iako ga ni trebala zvati, došel bi on i sam, eto to je taj novac kaj

su ga donesli iz van.

No ako su nutra iz van donesli ime novca, odnesli su sve ostalo, tako

da je taj nutra-van bil na obostrano zadovoljstvo, s nama nutra-van

strankom, to jest zemljom u koju se stalno ulazi nutra-van.

Zato će se Hrvatska stranka nutra-van zalagati da nutra-van stranka i

dalje ostane nutra, a ona druga stranka da ostane van van.

Točka 9

Dečki, sve smo se dogovorili. A sad brzo van da hitimo jedan nutra.

Hrvatska stranka zlatoustih

Točka 1

A kaj ja znam. Al dobro si ja znam. Jer ja znam svoje. I najte misliti da

meni ni sve jasno. Jasno i prejasno. Al si ja samo mislim svoje. A sad

kaj... Znate vi dobro kaj. I to predobro i predobro. I, onda, kaj si ja

mislim? Nikad si ja ne mislim, kaj bi si ja mislil? Al ja si svoje znam. Al

bole da čkomim.

Točka 2

Mogel bi samo posle dobil po nosu. A za kaj? Za nikaj. I zato bole jezik

za zube. Pametni samo čkome. Tak si si sigur. Nikad ne znaš kom se

sve moţeš zameriti. Posle budu svi mene špotali, posle bum ja bil za

sve kriv. Zato Joţa, jezik u glavu, iz svoje koţe nemreš van. Mnogi su

zbog jezika dobili jezikove juhe, a kak su bili pametniji od tebe. Al kaj

bi bili pametniji. Samo su mislili da su pametniji. Jel da su bili

pametni, ne bi nagrabusili. Kakva je to pamet kad na kraju izvučeš

deblji kraj i projdeš ko ţuti?

Točka 3

Al najte misliti da ja ne vidim kaj se dela. Ma sve ja vidim, nisam slep.

I kaj misle da niko ne vidi. Gledam i ja televizor. Ponekad i novine i

81

otvorim, al to već ređe, kad ih neko donese. I kaj samo laţi pišeju. Al

najte pitati tko i o kome. Zna se. Se se zna. Ne moram ja nikom niš

govoriti. Tko zna, zna. Em se razmemo. Al nisam niš rekel.

Točka 4

Al imam ja oči sokolove. Kak ona televizija, tak ja sve posnimam. Ko

koga kada i gde. I se si ja to biljeţim. A ne, ne u nekakvu črnu knjigu,

a ne, mene ne bute na to vlovili. Al imam si ja svoju črnu knjigu, tu v

glavi. I niš ja ne zaboravljam. Ali samo čkomim. Ak čkomiš, niš nisi

rekel. Al to ne znači da ja sve ne vidim i sve ne znam, a kaj ja znam.

Točka 5

Al vidim ja sve i pratim kaj se dela, i ko je maznul ovo, i ko je mrknul

ono, i kolko je maznul, i kak, dok bokčija crkava. Ne bi on meni tako

da ja dojdem na vlast. Ja bi zel tima kaj su maţnjavali i podelil

najzasluţnijima. Ĉim su došli na vlast, odmah su počeli ţepe puniti. Ja

bi njima rekel: Daj ti to zvadi i daj ovamo. Znal bum i ja kaj bi s tim,

niš se ti ne boj. Al već sam preveć rekel, ovo kao da i niste čuli. Da ne

bi posle opet ja za sve bil kriv.

Točka 6

I se bum ja napravil da bude dobro, a ne ovak, znate već kaj mislim, al

bole da čkomim. Nikad se ne zna, a oni znaju biti baš grdi. Ko oni?

Daj, kaj se sad pravite bedasti. Oni. Zna se koji to oni. Sam se ja

pravim da ne znam, a kaj ja znam.

Točka 7

To je bilo tak. Otišli su oni, kad su sve napljačkali, i došli ovi da

napune ţepe. Al ne da bi ja sad zval one, da sad poteraju ove, neg bi

poteral i ove i one, i dovel one prave. Zna se koga, al bolje da ne

pričam, o tom se ne priča. Znate već kaj mislim, al niš nis rekel. Al

znam si ja svoje, a kaj ja znam.

Točka 8

Svi misle da sam ja bedast, al nis ja niš bedast, ja se samo pravim

bedast. Jer oni kaj se prave bedasti, nisu bedasti. Pa nis bedast da

ispadnem bedast, nego se pravim bedast, jer nis bedast. Znate već kaj

mislim. Mislim si svoje.

82

Točka 9

Al ja bi već znal kaj treba napraviti da dojdem na vlast. Samo me najte

niš pitati. Ne bi vam ni rekel. Al znate vi već dobro, em smo Horvati. Al

ovo kak da i niste čuli.

Točka 10

Ja bi to ovak. Sad se dela sve kak ne treba, i to ni dobro. A ja bi

napravil da se sve dela kak treba, pa bi onda svima bilo bole. Osim

nekima. Al bole da čkomim, da me ne čuju.

Točka 11

Ne bi ja kao neki kad dojdeju na vlast, ja bi to čist drukče. A kak? Pa

ne morate baš se znati. Ja sam svoje rekel.

Točka 12

Ne bi se štel mešati.

Točka 13

Se razmemo.

Točka 14

Ja se drţim onoga kaj je meni moj japa govoril: "Joţa, govor je srebro,

a šutnja je zlato." Je, mudro je to bilo, sam je puno pušil, pa ga je onaj

rak pojel, samo je kašljal već pod kraj ţivota. Al mudar je bil. Moj stari.

A ne pada šljiva daleko od jabuke. Zato si ja mislim svoje. Pleti kotac

kak ti otac, jer plel je i otac kakti kotac.

Točka 15

I kolko mi je puta rekel: "Ĉkomi, Joţa." I kad sam mu rekel: "Ovo je

demokracija", i opet je rekel: "Ĉkomi, Joţa. Dugi jezik, kratka pamet."

Da, i to mi je rekel. A samo za moje dobro. Sam je puno pušil, sve su

mu prsti bili ţuti od tog duhana. Mama mu je govorila: "Vrag bu te

odnesel, i tebe i te tvoje cigarete." Kak je i bilo. Al je moj japa mudar

bil. Da niko ne pita na koga sam tak pametan.

Točka 16

Tiha voda brege dere, i ko muči, dvoje uči. Al ne bum ja nikog učil. Jel

ti su velike škole prošli, velike i prevelike. One lopovske. Al ja sam se

83

rodil s malom maturom, ništ to meni ne treba. Bu se videlo na kraju.

Al niš nis rekel, ovo kak da i niste čuli.

Točka 17

Zato se i stranka zove stranka zlatoustih. Zlatna su usta samo ona

koja čkome. Ak je šutnja zbiljam zlato, kak je to rekel moj stari. Zato

budemo pozlatili demokraciju.

Točka 18

Je, al kad ja jednom dođem na vlast, e onda me budete čuli.

Hrvatska velikobosanska stranka

Točka 1

Program je Hrvatske velikobosanske stranke stvaranje, na teritoriju

nastalom raspadom (hra, pfuj) federativne Jugoslavije, poznate

tamnice naroda, jedne nove drţave, to jest jedinstvene i unitarističke

velike Bosne uređene po načelu jedan narod, jedan vođa, jedan Bog,

pri čemu bi spomenuti Bog imao više dekorativnu i ustavno

neutvrđenu ulogu, nešto kao Stipe Mesić.

Točka 2

Velika Bosna bi nastala širenjem današnjeg cjelovitog teritorija Bosne i

Hercegovine, i to uglavnom pripajanjem kontinentalnog dijela Hrvatske

s nekim manjim dijelovima obale, da se Bosni osigura izlaz na more po

Garašanin-begu. Ostatak bi se Hrvatske pripojio Italiji, nešto zbog

njezinih zasluga na stvaranju Velike Bosne, no ponajviše radi

razbijanja integralnog hrvatskog bloka, dovoljno snaţnog da ugrozi

stabilnost novonastale drţave.

Točka 3

U Velikoj bi se Bosni govorilo jednim jezikom i postojao bi samo jedan

narod, nastao spajanjem Muslimana, kao najjače komponente, s

dijelom hrvatskog naroda i prekrštenih Srba, čime bi se osigurala

potrebna etnička kohezija.

Točka 4

Radi širenja ideje narodnog bratstva i jedinstva, odnosno dominantne

uloge Muslimana u novonastaloj drţavi, u hrvatskom bi se glavnom

84

gradu Zagrebu podigla dţamija s minaretima niţim od zvonika

katoličke katedrale, ali zato dvaput brojnijim. U Sarajevu se ne bi

podizale nikakve nove crkve, jer je đaura ionako previše.

Time bi se osigurala bezrezervna podrška Katoličke crkve.

Točka 5

Glavni će grad ovako stvorene drţave biti Banja Luka. Zagreb će ostati

glavni grad Šestina i okolnih sela, a dobit će i konja jer magaraca već

ima dovoljno.

Točka 6

Poglavar ovako nastale drţave dobit će diktatorske ovlasti kako bi na

demokratski način uvjerio Hrvate da se poklone ili uklone. Teci Savo,

Dravo teci, i nizvodno svima reci, kako prolaze svi oni kojima se nova

drţava ne sviđa. Ne moraju je gledati - i sretan im put!

Spomenuti će poglavar biti besprijekorno bosanskog pedigrea.

Točka 7

Himna pokreta za stvaranje Velike Bosne bit će pjesma bosanskih

ustanika. U njoj će puška pucati, a top rikati, što ne znači da će mi

puška pucati za novu drţavu.

Točka 8

Drţavna će himna biti novokomponovana, futuristički navješćujući

bosansku estradu.

Točka 9

Tako nastala Velika Bosna zvat će se Nezavisna Drţava Hrvatska.

Hrvatski sepuku

Točka 1

Japanac, kad ga uhvate u krađi, napravi sepuku.

Hrvat, kad ga ne uhvate u krađi, napravi vilu, što je mnogo

konstruktivnije.

85

Ako ga pak uhvate, napravi dvije - jednu tu, a drugu u Švici, što je

dvostruko konstruktivnije.

Zbog toga će stranka Hrvatski sepuku djelovati konstruktivno sve do

totalne destrukcije društva.

Točka 2

Kad su čuli kako su zagrebački profesori prodavali prijemne i diplome,

njihovi su japanski kolege očekivali da će dotični uzeti harakiri i

napraviti sepuku.

Njihovi pak mnogo pametniji hrvatski kolege, umjesto da ostave

crijeva, ostavili su samo jedno crijevo koje će se još dugo vući.

Stranka Hrvatski sepuku to smatra velikim napretkom, jer su nam

prije ostavljali to isto, samo bez crijeva. Stranka Hrvatski sepuku

idealnim bi rješenjem smatrala da u sebi ostave i jedno i drugo, no

kako za to nema baš nikakve nade, stranka će učiniti nešto, a što,

utvrdit će se naknadno.

Točka 3

Jedini koji je postupio strogo po japanskom kodeksu bio je doktor

Šimić koji je postupio po načelu s crijevima van. Tako su mu van otišla

crijeva, a i on za njima. Što je daleko bolje nego da se za njim vuče

nekakvo crijevo. Zato će se stranka Hrvatski sepuku zalagati za

oţivotvorenje stare spartanske izreke: "Za crijevom ili s crijevom."

Točka 4

Poznato je da trp, kad se uplaši, izbaci crijeva van da zavara napadača.

Hrvatski čovjek nije trp, pa kad se uplaši, izbaci najprije njihov

sadrţaj, pa tek onda s crijevima van. Tako nam na izgubljene pare,

tvornice, banke, ostaje tek mirisni spomen. Sepuku u prirodi nije,

dakle, posljedica osjećaja gubitka časti, nego čisti refleks straha. U

Hrvatskoj, međutim, osjećaj gubitka časti nije povezan ni s kakvim

strahom, nego sa samozadovoljnim smiješkom poznatim s tjeralica. Što

znači da naš čovjek kad ga uhvate na djelu ne izbacuje ne samo

crijeva, nego čak ni njihov sadrţaj, što nas sve postavlja pred pitanje

otkud onda tolika sranja. Sve nas to navodi na zaključak da je

situacija u Hrvatskoj, drugovi, sloţena, jer ako hrvatski čovjek nije ni

86

trp ni Japanac, ni riba ni riboţder, a ponaša se vrlo morski, postavlja

se pitanja što on zapravo jest.

Nad tim ćemo se pitanjem duboko zamisliti, jer nam je i to bolje nego

da nešto i napravimo.

Kad ne zaključimo ništa, nećemo izbaciti crijeva ni na ovaj ni na onaj

način, nego ćemo se zadovoljiti samozadovoljnim trademark smiješkom

generala Zagorca.

Točka 5

Oni koji su u ratu pravili sranja, a sada prave crijeva, neće sad morati

otvarati ni grudi ni tajne račune, jer nije sud Oprah Show, nego je

samo show.

Takvima će biti dopušteno i da se brane šutnjom, naime smrknutim

zurenjem kao da imaju zatvor. Ili kao da bar vjeruju da bi ga mogli

dobiti.

Točka 6

Zbog onih koji nisu napravili sepuku, a trebali su, javnosti će biti

dopušteno dobiti zapletaj crijeva.

To će im biti još više dopušteno ako se to crijevo na sudu toliko zaplete

da sudac od muke napravi sepuku. Ukoliko to crijevo nije štrikao i

sam, zbog razloga koji bi japanskog suca doveli do sepukua, a njega

samo do točke jedan ovoga programa.

Time će se započeti još jedno crijevo i njegov zaplitaj, bez nade da ikad

izađe na svjetlost dana, što je pozitivan trend, jer Hrvat ponosno

cijelom svijetu kliče: Niti sam trp, niti bih ga jeo! Mi nismo trpovi, ali

zato znamo trpiti. S tom mudrom parolom stranka Hrvatski sepuku

gledat će svoja posla i neće dirati u ono što pametan čovjek zaobilazi.

Točka 7

Stranka Hrvatski sepuku smatra da sepuku trebaju počiniti samo oni

koji se svoje sramote stide, dok oni koji se njome ponose taj barbarski

običaj trebaju prepustiti onima koji su sve to morali gledati.

Dobro, gledali ste spaktakl, sad ste ga i sami odlučili napraviti. To se

zove sloboda izraţavanja u demokratskom društvu, pa će ga stranka

87

Hrvatski sepuku, ostajući na dosljedno demokratskom kursu,

svesrdno podrţati.

Time će se bitno smanjiti broj onih koji kvare konsenzus modernog

hrvatskog društva.

Točka 8

Onima kojima iz svega toga više ništa nije jasno, preporučit ćemo da

naprave sepuku.

Od toga im, istina, neće postati ništa jasnije, ali će bar prestati

postavljati nezgodna pitanja.

Da ne bude zabune, ne nezgodna nama, nego njima samima, jer njima

samo u javnosti iz sebe prave budalu.

Queste cose mafiose

Točka 1

Ti što govore o 200 obitelji bestidno i bezočno pretjeruju. Ma nema

šanse, nema nas ni (prekriţeno) toliko, a kako smo počeli, bit će nas i

još manje.

Ne govorim ja o bijeloj kugi, mnoţit ćemo se mi i dalje kao kunići, na

veselje don Bakovića, nego ćemo se za prirodni odabir boriti prije svega

povećanjem stope mortaliteta. Neka preţivi bolji!

Točka 2

Na veselje svim feministicama, nasilje u obitelji zamijenit ćemo

nasiljem između obitelji. Ja ubijem ţenu tebi, ti je ubiješ meni, svi

sretni, svi zadovoljni. Ruka ruku mije, u grob obadvije.

Točka 3

Mi smo apsolutno protiv metode šakom u bulju. Time se nikad ništa

ne rješava.

Jedino što pomaţe je metak u bulju.

Točka 4

Zalagat ćemo se u prvom redu za borbu argumentima, smatrajući da

se stvari mogu riješiti samo ako nekom uspijemo nešto zabiti u glavu.

88

Po mogućnosti snajpersko tane.

Točka 5

Zalagat ćemo se i za tiho rješavanje sporova, bez puno buke, što

predmnijeva primjenu prigušivača.

Točka 6

Mi smo pristalice mirnog rješenja. Jer kad ostane mirno leţati na cesti,

onda je mir i sve je riješeno.

Točka 7

Također ćemo se zalagati i za potpunu javnost rada, u prvom redu

ubijanjem ljudi na javnim mjestima, transparentno i pred očima čitave

hrvatske javnosti.

Točka 8

Odlučno ćemo se boriti protiv toga da se ljudi ubijaju na ulici. To se

mnogo elegantnije izvodi u haustoru, što je posebno vaţno u

delikatnom slučaju dama, kojima jamčimo potpunu diskreciju.

Točka 9

Odlučno od sebe odbijamo tvrdnju da smo vlada u sjeni, što je

besmislica, jer mi ne vladamo ni u kakvoj sjeni, nego iz sjene, dok se to

što radimo zbiva usred bijela dana.

Točka 10

Odlučno ćemo se protiviti i metodama koje se svode na to da nekog

mrak proguta. Hajde, bogati, tko bi ga još i po noći traţio i zajebavao

se po kmici, progutat će njega i dan.

Točka 11

Nećemo se skrivati iza dvosmislica. Kad nekog upucamo, sasvim je

jasno što je strijelac time mislio reći. Ako nekom nije, neka dođe, pa će

mu objasniti.

89

Točka 12

Nikakve zakulisne igre ne dolaze u obzir. Honesty is best policy, što

vele Englezi. Mi smo spremni svakom otvoreno i među oči reći sve što o

njemu mislimo.

Točka 13

Tvrdnje da smo teroristi najoštrije odbijamo. Teroristi su oni koji šire

strah, a mi ne ţelimo da nas se ljudi boje, nego da, naprotiv, s nama

mirno i prijateljski surađuju. Zadrţavamo si, međutim, pravo da sa

svakim, s čijim radom nismo zadovoljni, raskinemo poslovnu

suradnju. Ameri tada vele "You are fired", mi pak velimo "You are fired

at", i u tome je sva razlika.

Točka 14

Ĉista je kleveta da smo mi protiv pravne drţave, jer činimo sve da se

naša stečevina legalizira.

Mi se ne borimo protiv pravne drţave, nego ţelimo da nam ona kao

građanima sluţi, što i jest smisao demokracije.

Točka 15

Isto je tako netočno da se mi borimo protiv policije. Naprotiv, mi s

njom tijesno surađujemo, što je naša građanska duţnost, i tu suradnju

stalno proširujemo, što mislimo činiti i ubuduće. Ukoliko ta suradnja

ponekad i zakaţe, krivica je isključivo na policiji, koja ponekad zna

pokazati začuđujući nedostatak volje za miran suţivot.

Mi u svakom slučaju ne ţelimo da Hrvatska postane policijska drţava,

dakle drţava u kojoj policija upravlja građanima a ne obratno.

Mi svakako smatramo da i mi, kao i svi drugi građani, moramo imati

svog područnog policajca kojemu se, kad se nađemo u nevolji, moţemo

s povjerenjem obratiti za pomoć.

Točka 16

Protivimo se i zakonu omerte, naime pravilu da se policiji ne daju

informacije.

Naprotiv, smatramo da policiju trebamo stalno i pravodobno

informirati o svemu što se zbilo, što se zbiva i što će se zbiti, kako bi

90

točno znala gdje se ne smije pojaviti, koliko treba zakasniti i što smije

odnosno ne smije opaziti odnosno učiniti. Samo se tako mogu očuvati

naši dugogodišnje dobri odnosi.

Točka 17

Tvrdnja da policiju drţimo u dţepu upravo je smiješna, jer mi punimo

dţep njoj, a ne ona nama.

I nije istina da su u policiji sve naši ljudi, jer njih ima među nama

točno onoliko koliko i nas među njima.

Točka 18

Zalagat ćemo se i za potpunu slobodu sudova, to jest na pravu sudaca

da sude isključivo po svojoj savjesti. To znači da ćemo isključivo

njihovoj savjesti prepustiti odluku smiju li, samo zbog presude koju će

viši sud ionako odbaciti, vlastito i neduţno dijete (protiv kojeg čak i

nije bila podignuta nikakva optuţnica) besprizivno osuditi na smrt.

Točka 19

U odnosu prema sudovima strogo ćemo se drţati reciprociteta i

demokratske kontrole: suci će suditi nama, a mi njima.

Oni po svojim, a i mi po svojim zakonima, što će biti naš doprinos

jačanju demokratskog pluralizma i diobe vlasti.

Točka 20

Najoštrije odbacujemo i tvrdnje da ţelimo upravljati vladom. Istina je

upravo suprotna, jer nam je krajnji cilj da vlada upravlja nama, u

čemu su već i postignuti značajni uspjesi.

Točka 21

Javni su mediji stup svakog društva, te ćemo stoga s njima razvijati

plodnu suradnju, u prvom redu razmjenjujući udarne vijesti za javni

publicitet.

Naša će suradnja ići sve do aktivnog pomaganja u uređivanju novina.

Ako primjerice netko donese tekst o nama i kaţe: "Ovo će biti bomba",

mi ćemo se pobrinuti da tako doista i bude.

91

Točka 22

Mi nismo pristalice anarhije. Naprotiv, spremni smo se boriti protiv

bezvlašća uspostavljanjem vlastite čvrste vlasti.

Točka 23

Borit ćemo se i za sigurnost građana. Zato ćemo svakom jasno dati do

znanja što ga sigurno čeka.

Točka 24

Tvrdnja da druge drţave imaju mafiju, a kod nas mafija ima drţavu,

sasvim je deplasirana i bez veze, a osim toga je i vrlo glupa.

Ta nije li Francek rekao: "Imamo Hrvatsku!"? Dugo se nije znalo na

koga je pritom mislio, tko su to ti famozni "mi".

Danas to znamo. Mi, s Francekom na čelu smo... Zna se.

Stranka afirmativne akcije

Točka 1

To je prava nepravda. To je bezakonje. To ne moţe više tako. Zato smo

mi tu, da ispravimo sve povijesne nepravde prema sirotim ljudima,

pogledajte samo što im rade. Zato će se Stranka afirmativne akcije

truditi da pomogne svima na ovaj ili onaj način hendikepiranima i

diskriminiranima a na račun povlaštenih, jer nam ih je dosta.

Točka 2

Pogledajte samo ţene, kojima muškarci rade strahote. A najgora je od

njih da na neke zbog neobjašnjivih razloga padaju, a na druge ne.

(Pritom ne mislimo na doslovno padanje, jer je to i bez objašnjavanja

jasno, kao što se bez objašnjavanja najčišće i čini.) Zato je naša parola:

Ako ţene ne dobiju, muškarce na robiju! Zbog toga se zalaţemo za

povratak naprednog babilonskog modela.

Naime, u staroj Babiloniji, tom egalitarnom i demokratskom društvu

koje je civilizacijski štitilo sva ţenska ljudska prava, pitanje se rupe

bez zakrpe rješavalo afirmativnom akcijom. Ćurke bi se, čim bi

procurile, odlazile odčepiti pa začepiti u hram. Stranci koji bi dolazili,

umjesto svetu misu za spas duše, plaćali bi za otajstvo tijela. Bolji

92

komadi cepali su ko bezdušne štajgerice bez ikakvog socijalnog

osjećaja i humanih obzira, ne znajući pritom ni za sponzorstva ni za

donacije. One za kojima je vladala manja potraţnja čekale bi godinama

na svečano otvorenje s paranjem krpice. U svemu je, međutim, bilo

bitno da su se sva ta teškim znojem pribavljena sredstva slijevala u

kasu uzajamne pomoći. Iz te bi onda sindikalne kase gabori uzimali

miraz i kupovale si muţa, kurvećom plaćom kurveću rađu. I svi sretni,

svi zadovoljni, sve noge raširene, sve tikve začepljene. Navodno je to

bio početak bankarstva, no ne bismo sad opet o nekim bankama, to je

već pase. Zato će se Stranka afirmativne akcije zalagati za babilonski

demokratski model, s pločicama od ţuto pečene gline. Pritom ćemo

klinastim pismom pisati samo kad je riječ o klinu, kao i o svemu što si

moţete objesiti na klin, nabiti na klin, poslati u klinac i tako dalje.

Točka 3

Iako je Babilon njegova slavna kurva početak svega, borbu za

jednakost ţena nastavit ćemo i afirmativnom akcijom u duhu

kršćanstva.

Najljepše djevojčice oko desete ćemo godine ţivota zatvarati u

samostan da ţive s klarisama. Pritom se ne moraju moliti Bogu, da

slučajno ne bi štogod izmolile, jedini je uvjet da se do pedesete ne

pokazuju ni na prozor.

Oko šezdesete mogu i van, u disko, na tulume, traţiti si dečka, vrtjeti

svime što imaju i nemaju.

One mrvu manje lijepe odredit ćemo za harem i dopustiti da izlaze na

ulicu samo pod feredţom.

Slobodno će se moći kretati samo one za nijansu ljepše od Desanke

Šakić. Njih ćemo odvojiti od onih za nijansu ruţnijih, i smjestiti u

razdvojene dijelove grada.

U dijelu grada u kojima ţive potonje, odredit će se da slobodni

muškarci moraju ţivjeti s desnicom vezanom uz tijelo.

Točka 4

Muškarci ne mogu biti ljepši i ruţniji, jer je svaki ionako najljepši na

svijetu, zbog čega će se ţenama dodjeljivati ţdrijebom. Trampe će biti

moguće samo uz nadzor procjeniteljske komisije. Od ovog će biti

93

izuzeti duplikati. Poznato je, osim toga, da se muškarcima, kad im se

digne, krv izlije iz mozga, jer je nema dovoljno za vamo i tamo, a

počesto ni za samo vamo i samo tamo. Isto je tako poznato da kod

muškaraca stezanje vrata omčom, koja ne da krvi da im hrani glavu,

izaziva erekciju. Zato će se Stranka afirmativne akcije zalagati da im

mozak i trajno ostane bez hrane, kako bi bolje radio na politički

korektan način.

Točka 5

Mnogi su ljudi teško hendikepirani, no umjesto da društvo dalje

hendikepira njih, oni trebaju hendikepirati društvo, pa ma kako da

inače bilo hendikepirano.

To je područje carstvo besprimjerne diskriminacije. Jeste li se

primjerice ikad upitali koliko je gluhonijemih spikera na radiju? Koliko

je slijepaca među pilotima jumbo-jeta? Koliko je bezrukih kirurga i

koliko ih vješto operira nogama? I koliki bi ljudi bili spremni pokazati

svoju političku korektnost povjerivši takvom, nepravedno

diskriminarnom čovjeku, ţivot svoj i svog djeteta? A zar i ti ljudi

nemaju ustavom zajamčeno pravo na rad? Zar su oni zbog toga manje

vrijedni?

Zato u svim profesijama treba odrediti kvote za hendikepirane, a

njihove se usluge ne bi smjele odbiti bez najoštrijih zakonskih

sankcija.

Točka 6

Veliki je uzrok diskriminacije i ta famozna, takozvana inteligencija, a

za koju nitko ni ne zna što ona zapravo jest. Meni je ona, primjerice,

potpuno nepoznata.

Dobra je vijest da je uvođenjem neposredne demokracije diskriminacija

zbog inteligencije odlučno suzbijena, te da je iz dana u dan sve manja.

Znanstveno je, naime, dokazano da je nekakvo razumijevanje među

ljudima moguće tek pri razlici u kvocijentu inteligencije manjem od 20

poena, što znači da birači neposredno, u pravilu nikad ne biraju nekog

s IQ višim od 110 ili najviše 120, dok je kod posrednog biranja IQ

drţavnih vođa redovito penje do 140 ili 150, jer njih biraju spomenuti

sa 120 punti od pameti. Neposredna se demokracija, međutim, brine

94

da vođenje drţave ne postane isključiva domena pametnih, nego da se

oni po mogućnosti i sasvim izostave jer samo zbunjuju birače.

Demokratizacija, međutim, napreduje i dalje, jer kad je takav lumen

na čelu stranke, iz politike bjeţi svatko kome mozak još ima ikakav

volumen, čime se IQ političkih vođa polako spušta do demokratskih

100, no njega bi trebalo još više spustiti, kako bi se zaštitili oni

najbedastiji, jer će se pametni snaći i bez politike.

Osim toga bi se time osigurala i predvidljiva politika i kontinuitet

povijesti, jer kad netko bedast dođe na vlast, nije teško pogoditi što

slijedi. Kao što bedasto dijete razbije igračku, tako i bedasti političar

odmah povede zemlju u rat, jer se ničeg pametnijeg i tako ne moţe

sjetiti.

Time se povećava broj očeva nacije, koja zbog toga ne postaje kurva jer

to ne naplaćuje, nego sve sama krvavo plaća. Budući da za vođenje, a

napose dovršenje rata treba više pameti nego za njegovo započinjanje,

Stranka će se zalagati da ga onaj koji ga je započeo mora i završiti,

samo da veselje što dulje traje i da čovjeku ne kvarimo zabavu. Da bi

se osiguralo sve gore navedeno, zalaţemo se za kvote među debilnim,

retardiranim, umobolnim, maloumnim i tome slično, bar kad je riječ o

svim najvaţnijim drţavnim funkcijama.

Ukoliko su ove kvote već odavno promašene, zalagat ćemo se da se još

više povećaju, kako bi se spomenutim kompenzirao neuspjeh na

drugim područjima ţivota.

Točka 7

Iako je demokratizacija na području politike učinila odlučne pozitivne

pomake, ipak moramo priznati da je na području znanosti stanje

upravo katastrofalno. Navedimo samo jedan primjer. Dalo bi se vrlo

lako i na besprijekorno znanstven način dokazati da u prepisanom

magistarskom radu ili doktoratu ne piše ništa ni više ni manje od onog

u originalnom, zbog čega on i ne moţe biti ništa manje vrijedan,

pogotovo ako je ljepše uvezan. Ljudi, međutim, koji zbog drukčijeg

kvocijenta pošteno plaćaju tipkačicu, diskriminirani su i progonjeni

samo zbog svoje erudicije, načitanosti i upoznatosti s literaturom. Zato

će se stranka zalagati da se takvim nesretnim ljudima ţivot dodatno ne

oteţava gnjavaţom s tipkačicama nego da im se, dakako uz predočenje

potvrde o retardaciji, omogući postizanje akademskih naslova

95

kupovanjem standardnih diplomskih i inih radova u fakultetskoj

skriptarnici.

Točka 8

Da bi se izbjegla diskriminacija na svim stupnjevima akademskog

napredovanja, stranka će se zalagati da se uvedu kvote za pojedine

raspone kvocijenta inteligencije od srednje škole sve do Nobelove

nagrade, kako bi se unutar svih tih razreda razvijao natjecateljski duh

i vrednovala ljudska postignuća.

Točka 9

Stranka će se, osim toga, zalagati da se uvedu i posebni fakulteti,

fakultetski odjeli, pa i kolegiji za ljude različite intelektualne snage, no

koji moraju uţivati potpuno ravnopravan status. Tako bi se na istom

fakultetu učili kruţni integrali u vektorskom prostoru i tablica

mnoţenja, a uveli bi se i posebni fakulteti za hendikepirane s

katedrama za sijanje brašna, pranje tanjura, ljuštenje mahuna i

potezanje vode.

Također ćemo se zaloţiti i da se poveća broj kategorija Nobelove

nagrade, kako i ljudi s posebnom potrebnom da je dobiju i s posebnom

nesposobnošću da do nje dođu, ne bi bili diskriminirani. Zato bi uz

Nobelove nagrade za mir i ekonomiju, trebalo uvesti i Nobelove nagrade

za mir na nastavi i negubljenje sitniša pri svakom spuštanju gaća.

Točka 10

Jedno je od velikih područja diskriminacije i sport. Zašto Blanka Vlašić

moţe preskočiti 200 centimetara, a autor ove knjige ni sa šesnaest

godina nikad nije prešao 80, i to skačući s trambulina? Zar samo zato

što je visoka, mlada i istrenirana? To je nepravda prema nama starim,

debelim i lijenim, i ako to nije diskriminacija, što onda diskriminacija

uopće jest? Ne moţe netko biti bolji samo zato što je bolji, to niti je

pravedno, niti je demokratski! Svi mi imamo komplekse koje treba

liječiti, i nijedan ne moţe biti vrjedniji od drugog, zbog čega su i

izmišljena natjecanja.

Zato treba uvesti posebne olimpijade za nas hendikepirane genima,

kilama, godinama i nespremnošću da tratimo vrijeme na takve

pizdarije, pa uvesti stometarski maraton, bacanje šlapa preko sobe,

uspinjanje do kućnih vrata i košarku s koševima postavljenim točno

96

na metar visine. Time bi se ostvarila osnovna ideja sporta da nije vaţno

pobijediti, nego na guzici nositi reklamu.

Takva bi natjecanja povećala gledanost programa, jer bi se po svom

konceptu pribliţila osnovnoj ideji najgledanijih sapunica - praćenju

svih zanimljivosti iz ţivota kretena koji se ne snalaze ni i

najjednostavnijim ţivotnim situacijama, pa vrište i plaču i ponašaju se

vrlo duševno.

Točka 11

Ĉitav je ţivot na zemlji velika nepravda, i ta velika nepravda ima svoje

duboko povijesno, pače i pretpovijesno korijenje. Neosporna je činjenici

da su naši predci nepravedno patili, te je stoga očito da to netko mora

platiti nama, njihovim nasljednicima. Pritom ne mislimo samo za

Ţidove, crnce i Indijance, nego i na sve potomke diskriminiranih i

potlačenih robova, kmetova, tvorničkih radnika, ţrtava rata i tako

dalje. A sve to trebaju platiti oni čiji su predci uţivali, ili čak i skrivili

patnju naših predaka. Zato treba pokrenuti parnice kojima će se jasno

i nedvojbeno utvrditi koliko tko kome duguje zato što mu je pradjeda

zakidao na plaći ili ga moţda čak i pijanog nogom izbacio iz gostione.

Ukoliko u svom rodoslovu imamo i jednih i drugih, pustit ćemo ih da

se dogovore preko svojih advokata. Pojedini narodi moraju se ispričati

drugima zbog svega što su im učinili u prošlosti te ponuditi primjerenu

odštetu. Mi smo već spremili tuţbu protiv Mongola zbog onih šljiva

(samo se više ne sjećamo tko ih je kome krao, ali tko im šljive bere),

kao i protiv Italije zbog kraljice Teute.

Slučaj krapinskog čovjeka, našeg pravog, domaćeg Zagorca, kojeg je

istrijebio rasistički kromanjonac još se istraţuje, no odšteta bi mogla

biti pozamašna.

Točka 12

Našlo bi se tu još nepravdi, i to ne samo za još jedan stranački

program nego i za čitavu dijagnozu (paranoia querulens), no o tome

ćemo kad dođemo na vlast i počnemo ne samo krojiti, nego i štepati

pravdu!

Zato ćemo program ovim i završiti, ali ne prije nego što iznesemo

najveću od svih nepravdi:

97

U cijeloj povijesti čovječanstva jedva da je i zabiljeţen slučaj da

je muškarac rodio!

Njih ćemo jebati sve dok ne zanesu.

Stranka diskretne akcije

Točka 1

Ha, ha, ha, ha, ha, ma što pričate, nas da ima? Nas neeema, dajte

napokon shvatite, mi ne postojimo. Ako jesmo, gdje smo, pokaţite,

nema nas! Nit nas je bilo, niti će nas biti. Što sve ljudi znaju napričati!

A i novine ga znaju baš nasrati, samo da ljudi kupuju to smeće.

Točka 2

O, da, da, prodavat ćemo rabljene leteće tanjure i uzeti Ericha von

Danikena za generalnog sekretara i kontesu Neru da mu pravi društvo.

Točka 3

A sad ozbiljno: Osnovna je programska zadaća Stranke diskretne

akcije da je nema.

Točka 4

Ukoliko se, međutim, otkrije da nas ipak ima, stranka će se ukinuti i

nastaviti svoje nepostojanje do ponovnog osnutka, kad će ponovno

prestati postojati.

Točka 5

U slučaju ukidanja stranke, sva njezina imovina... Koja sad imovina?

Ako je nema, ne moţe nestati, a ako je nestala, onda je nema. To znači

da nestale imovine nikad nije ni bilo.

Točka 6

Budući da djeluje u potpunom vakuumu, stranka će biti svemirska,

što znači da joj moţeš staviti soli na rep negdje iza Andromede.

Točka 7

Kad smo već kod soli i kod repa, ne fali nama soli, a ni vama rep.

Napredovat ćemo svatko na svoj način.

98

Točka 8

Dobro, budući da nas nema, o čemu da onda uopće pričamo? Vi znate

da mi ne volimo priče, čemu priče? Mi smo konkretni ljudi, jer smo

samo nečija apstrakcija.

Točka 9

O ima nas, ima nas, nas kojih nema. Zato ćemo nastojati da nas još

više nema.

Točka 10

U svom javnom djelovanju stanka će se kloniti svakog javnog

djelovanja.

Točka 11

U svom tajnom djelovanju... Daj šuti.

Točka 12

U svom djelovanju stranka neće djelovati jer svako djelovanje djeluje

kao da mi stvarno djelujemo, što nas ometa u djelovanju.

Točka 13

Stranka diskretne akcije će osim toga djelovati na ljude, ali će poslije

tvrditi da su bili pod djelovanjem.

Točka 14

Djelovat ćemo samo... Daj začepi više!

Točka 15

Mislim, ukratko, stranka će imati sve što imaju stranke, s jedinom

razlikom što neće imati ništa, jer u ničemu moţe postojati samo ništa.

Iz ničeg, doduše, moţe nastati svašta, ali kad se svašta radi, o tome

nitko ne mora ništa znati. Mislim, samo ćaskamo, sasvim neobavezno,

je li, ništa nismo rekli.

Točka 16

Vremena su teška, mislim, i moramo si malo pomoći. Mislim, Bog je

prvo sebi bradu stvorio. No, no, i taj je s bradom. Idemo malo pričati

viceve. Znate onaj kad se Fata zalijepila u kupaoni?

99

Točka 17

Uz dobru večericu sve se brţe riješi. Mislim, kad se muţ i ţena malo

pokefaju, to sam mislio, ma na što bih drugo? Dajte, nemojte me

hvatati za riječ, uopće taj glagol "hvatati" nikako ne volim. I nemojte se

hvatati za glavu. Mene nećete uhvatiti ni za rep.

Točka 18

Ne hvatajte me za rukav, to se rješava na drugom dijelu kaputa.

Točka 19

No dobro, mislim da samo gubimo vrijeme. Još vam jednom velim, mi

ne postojimo, nas nema, izmislili novinari, mulci i magarci, da ih

jebem, nema tu nikakve odgovornosti. Piše svatko što mu se svidi.

Tuţit ću ih zbog klevete!

Točka 20

Ţao mi je, ţao mi je, krivo su vas informirali. Ljudi imaju bujnu maštu,

Boţe dragi, što sve ne izmisle.

Točka 21

No dobro, sve smo se dogovorili.

Stranka hrvatske plačipizde

Točka 1

Ljudi, niš se tu nemre. Drţava nam ide u kurac, al kaj se tu moţe.

Točka 2

Sve su nam pokrali, to se nikad ni tak kralo kak danas, to je za

neverovati, i to bi trebalo sprečiti, al niš se tu nemre.

Točka 3

Ljudi umireju, a lekova nema, i doktori s kupljenim diplomama, i samo

znaju novce zeti, i to je strašno, to nije za zdrţati, al niš se tu nemre.

Točka 4

Penzoši umireju od gladi, ali niš se tu nemre. Mislim, osim umreti od

gladi. Ali ni to se nemre, pak ţive i dale.

100

Točka 5

A škole ljudi moji, pa to nepismeni izlaze, i ispiti se kupujeju, i diplome

se kupujeju i kaj ja znam, ali kaj ja tu mogu, niš se tu nemre.

Točka 6

I korupcija. Toga nema nigde na svetu. I ni tak nekad bilo, ali kaj se tu

more, niš se tu nemre.

Točka 7

A privreda, to je opet priča za sebe. U kurcu smo kak smo i bili. I ni

dobro da je tako. I svi se u tome slaţemo, ali niš se tu nemre.

Točka 8

Jedni postaju siromašniji, drugi sve bogatiji, i ak to ni svinjarija, onda

sam ja nilski konj, al niš se tu nemre. Mislim, osim moţda plivati po

Nilu.

Točka 9

I zato treba nekaj odlučno poduzeti. Al ne stati na pola puta. Nikakve

palijative i kaj ti ga ja znam, nego treba iti do kraja. Nema stajanja, tu

su potrebne radikalne reforme i kaj ja znam. I sve je to tak, al tu se

stvarno nikaj nemre.

Točka 10

I treba osnovati stranku koja bi sve to rešila. I ja sam pokazal najbolju

volju da ie osnujem, al niš iz stranke, jer niš se tu nemre.

Stranka hrvatske Snjeguljice

Točka 1

Kaj me jebete! Ne, mene ne bute jebali, jebite si mamicu. Vodite si ju v

grabiću. I taticu, kaj te je tak bedastog ujebal, al se ja ne bum dal

jebati. Ni od koga.

Točka 2

Mene niko u ţivotu ni jebal, pa me ne buš jebal ni ti. Kaj ti misliš da se

mene moţe sam tak jebati? Mnogi su mislili da me mogu sam tak

101

jebati, pak su videli ko je koga jebal na kraju. Jebal sam im ja i japeka

i mameka i tak sve do Matije Gupca.

Točka 3

A na početku? Kaj na početku? Kaj me opet jebete! Na početku Bog

stvori nebo i zemlu.

Točka 4

Dajte, najte me jebati. Jer, ja se ne dam jebati, to je moj program. Kak

druga Tita. Svoje ne damo i ne damo se od nikog jebati.

Ni od starog se svog nisam dal jebati, iako me puno jebal, al niš iz

toga. Jel ak se daš jebati, onda te svi jebu. A ak se ne daš jebati, onda

jebi ga.

Točka 5

Je, ja si to tak spregruntavam. Ak te svi jebu, onda si jebena stranka,

a ak se ne daš jebati, onda si parlamentarna. Ne, obratno, ak se ne

daš jebati, onda nisi parlamentaran. Ma ne... Jabati, sav sam se

zmotal. A to zapravo ide ovak: Jebal bu vam i japeka i mameka i tak

sve do Matije Gupca. No, sad je sve jasno.

Točka 6

A najviše me jebe ona moja da nemrem više ni jebati. A ni istina! Kaj

ne bi mogel, neg mi se ne diţe.

Točka 7

Je, to s jebanjem je kak hranidbeni lanac. Gore je jedan i onda on jebe

ozgora sve do amebe. Tak je to bilo u Titovo vreme, kad se znalo ko

koga guzi. Radnička klasa samu sebe. A danas je amebe ko vas jebe.

Al ne znam zakaj to pričam. To više onak.

Točka 8

Celi me ţivot furt neko jebe, i sad je dost. Sve do sada je to tak bilo, al

više ne bu. S tim je gotovo, s tim smo šlus. Kaj mislite, da bu to tak

večno trajalo? I vrč ide na vodu dok se ne razbije, a ni moje dupe vrč,

iako ima dobru dršku, hi hi hi hi hi. Ljudi se tak naviknejuu, kad vide

da te mogu jebati, odmah misle da mogu. Ali kad je dost, onda je dost.

Ne bu mene više niko jebal. Od sutra.

102

Točka 9

Sloboda i ljudska prava, neg kak, to na prvo mesto, jebem im mater! Ili

kak je to dobro rekel drug Tito, "Bolje grob nego rob", ili kak se zeme.

Točka 10

Ak sam jemput rekel da se ne bum dal jebati, ona se zbilja ne bum dal

jebati. A ak me ipak naguze, kaj se tu more, kaj se mora nije teško.

Stranka hrvatskih kavalira

Točka 1

Kuš, babe, pička vam materina! U kuhinju dok vas nisam nogom u

pičku. Nemojte da mi pukne film, bit će vas na sve strane i gdje vas

nije bilo. Ne znate vi kakav sam ja kad mi dođe ţuta minuta. Ma kakvi

ţuta! Ljubičasta! Samo birajte boju! To je jedino što smijete. Ma pišat

ćete krv, jebo vam pas mater! Jebat ću vam i oca i mater, eto što je moj

program.

Točka 2

KKK, Küche, Kirche und Kinder, što bi rekao kancelar koji je s vama

znao. Ţeljezni kancelar, sa ţeljeznom rukom. A ja znam što biste vi

ţeljezno voljele, nabijem vas na gvozden kurac preliven solnom

kiselinom!

I ne treba vama samo ţeljezni, nego čelični! Drugi onaj Ĉelični, ali ne

Petar Ĉelik sa svom onom pederskom muskulaturom - a vidi mene -

nego onaj pravi čelični, drug Staljin. To vama treba, onako, jedan

čelični da vam ga netko zabije. I da vam izjebe svu tu ludost iz glave,

drolje jedne neizjebane! Ili Ku-Klux-Klan, ni taj KKK nije loš! Sve vas

povješati ko crnčuge. Oslobođenje od ropstva, ravnopravnost, pravo

glasa... Ma jebo bi ja vama mater! Da i vi ne biste da se jedan rat zbog

vas vodi! Drolje, malo ste ih izazvale vrteći guzicom! I ratovi su se vodili

oko toga tko će vas kući odvesti, umjesto da na vama i Trojanci i Ahejci

izredaju opaljotku, pa im onda ni konj ne bi trebao! Ni njima ni vama.

Ni ţivi ni drveni, iako bi jedan s drvenim vama baš pasao, ha, ha, ha.

Jedan pastuh koji bi vam surduknuo kurčinu, onda biste makar na

trenutak začepile gubicu!

103

Točka 3

Ĉovječe, kom vi trebate? Otvorim si nogomet, otvorim si pivu, a vi

zatvorite gubicu. Da, otvorim si i šlic i uzmem pušku u ruku. Kao pravi

muškarac. Hrvatska puška u hrvatskoj ruci, a ne hrvatske noge na

hrvatskom ramenu. Zato moţda dobijem i boračku, što ja znam.

Branio sam domovinu od ţena. Borio se za odcjepljenje. Za potpunu

nezavisnost. I gledao vatromet. Kao onda na Jarunu. Jebo te što

šprica! Da se glupače vesele, jebem ih blesave.

Točka 4

Ţena ima svoj dom i svoga muţa. A ako on ide okolo pičke traţiti, za to

je samo ona kriva, što mu nije dala. Da ima kod kuće što mu treba, ne

bi ni skidao papuče. Osim toga, svaka bi se ţena trebala ponositi što

njen muţ nije samo njoj dobar, pogotovo ako ni njoj nije dobar. Ne bi

ga smjela progoniti, nego, dapače, s divljenjem ispitivati o njegovim

ljubavnim podvizima, i u njih sve vjerovati! Inače po gubici.

Točka 5

Ako laţe koza, ne laţe rog. Ali kad je o tome riječ, laţu i koza i rog.

Mislim, ne znam koji mu je kurac danas. Ta koza priča priče o mom

rogu, samo da sere. Iako i on i ona zapravo pričaju isto.

Točka 6

Mislim, ţena mora muţa prije svega poštovati. A poštovat će prije svega

njegovu mudrost, zrelost i muškost. Pa ako toga nema, onda muškarac

normalno popizdi i odvali joj jednu. Ili koliko već treba. Da ga nauči

poštovati pametnijeg.

Točka 7

Svaki muškarac pije. To je normalno. Neće valjda kao pićkica sok. Kad

se skupe dečki, pa koj ćeš kurac nego trusiti pivu! Još da te proglase

za pedera. Koja to ţena hoće imati pedera za muţa? Hoće imati

pravoga muškarca. Kad se pijan svali i odmah zahrče da zna da je to

samo zato što je pravi muškarac. I da ne vidi ljubavnika koji ju kraj

njega pijanog puja, a što bi ga moglo dovesti u sumnju.

104

Točka 8

Ţena je po prirodi glupa. A mozak joj se nije razvio jer je uvijek kraj

sebe imala nekoga da misli umjesto nje. Pa joj je atrofirao kao rep u

majmuna; nije joj trebao, pa se sasušio i otpao. Zato, što manje misli,

to bolje za nju, a i za mene. Ako već mora misliti, zna se o čemu moţe

misliti. Neka joj kuća bude u redu i sve čisto, da ne moram, kad

dođem s blatnim cipelama, praviti još veći svinjac. Jebote, kad će

napokon uspjeti dresirati ţivotinje da mogu obavljati i kućne poslove.

Iako zapravo ne znam u čemu je problem, kad to rade i ţene.

Točka 9

Ţene su u svemu ravnopravne s muškarcima. Smiju se ravnopravno

boriti. Da u poštenoj borbi dobiju po gubici. I nije to nikakvo nasilje.

Da to sama nije htjela, ne bi izazivala. Što je traţila, to je i dobila.

Točka 10

Prva je i osnovna zadaća muškarca, pravog kavalira, brinuti se o ţeni,

braniti je i hraniti. A od koga da je branim ako ne od nje same, kad je

sama sebi najveći neprijatelj? Trebala bi shvatiti tko misli za nju i

umjesto nje, jer je preglupa da to čini sama. Ali kad bi budala znala da

je budala, ne bi bila budala, što je jasno svakom pametnom. Tako je to

govorio moj stari, koji je sa starom općio volovskom, a ne bikovskom

ţilom. To sam dobro upamtio.

I to joj stalno ponavljam. I ona se slaţe, da, na riječima, ali ja znam što

misli. Samo se ceri. Izaziva da opet dobije po zubima, da joj pička

materina! Evo ti još jednu, još ti nije dosta? Moja će to stranka

utuvljivati ţenama u glavu, jer drukčije to one ne mogu shvatiti.

Što se pak tiče onoga s brigom i hranjenjem, ma jebat ću joj mater.

Tko o meni brine? Tko mene hrani? Ukoliko one njezine splačine ne

nazovemo hranom. Nalit ću joj ih u guzicu.

Točka 11

Ako joj dođe ţuta minuta pa pobjegne sama ili, ne daj Boţe s drugim,

ubit ću ih oboje, ali samo za njihovo dobro. Bolje im je i umrijeti nego

ţivjeti u sramoti!

105

Točka 12

Pička ti materina, što samo šutiš? Tko zna što pritom misliš! Što

misliš, mene moţeš zajebavati, mene terorizirati? Kad ti skupim zube

drugu ćeš ti meni pjesmu pjevati. Eto, tako treba sa ţenama, to je

program moje stranke. Jer tako čine svi koji ih, kao ja, duboko

razumiju, vole i poštuju. Ma pička im materina!

Stranka hrvatskih narikača

Točka 1

Jao mene, kuku mene! Što dočekah, bolne mene! Dobili smo i drţavu,

jako mene, kuku mene, o Hrvatsku zemlju milu, jao mene, kuku

mene, stare slave djedovinu, bolne mene, jao mene, milu ravnu i

planinu, jao ţene, jao ţene, sanjanu nam dosanjanu, jao mene, kuku

mene, jao mene, kuku mene, bez Srbina bez Srbina, kuku mene, kuku

mene, sve počisti gan mašina, jao kuku, jao mene, a kakva je, a kakva

je, jao mene, kuku mene, lijepa naša domovina.

Točka 2

Svi junaci izginuše, jao mene, kuku mene, a barabe sve zdimiše, kuku

jao kuku mene, a radnici krušac prose, jao mene, bolne mene, oh što

ćemo, jadne ţene!

Točka 3

Svuda bijeda na te gleda, jao mene, kuku mene, sve se gura preko

reda, kuku ţene jadne mene, svatko krade svatko grabi, kuku lele lele

lele, nitko neće ni da radi, jao ţene, jao mene!

Točka 4

Doktori nas u grob šalju, jao ţene, bolne mene, niti znaju niti haju,

kuku kuku kuku mene, samo u dţep si trpaju, kuku ţene, jao mene,

još nam Hebrang ne da piti, kuku ţene, jao ţene, ja ću, ţene, poluditi!

Točka 5

Na faks đaci pure nose, jao ţene kuku mene, s deset jaja ispit prose,

jao mene što dočekah, stručnjaci će biti mladi, kuku kuku kuku

nama, rano uče što se radi, jao jao jao mene, što dočekah, ne bilo ih,

jao oko suze nema, već da plače što se sprema!

106

Točka 6

Penzioner smeće kopa, jao mene, kuku mene, i još veli dobra klopa, oj

štakore, srićo moja, kuku mene, kuku ţene, da te vidi mater tvoja, jao

njojzi, jao meni, što urade jadnoj ţeni, štakorici majci crnoj, teško

njojzi teţe meni, da joj sin ni kruha nema, jao meni, teško meni, već s

penzošom za njega se lema, jao teško, jao meni, Nazorovu sve prekopa,

jao meni, teško meni, istu rimu opet slaţem, jao meni, teško meni,

znade gdje je bolja klopa, jao meni teško meni i glodarki majci crnoj i

crnome njemu ocu, teško meni jadnoj ţeni, na Britancu i na Docu!

Točka 7

Postali smo kolonija, teško meni glupoj ţeni, oj Hrvatska zemljo mila,

jao kuku kuku meni, što dočekah, jadna bila, od banana, mirodija, jao

meni, teško meni, mi banana republika, jao meni, teško nama, trg

maknuli Republike, jao meni jadnoj ţeni, da ne bude trg banane, što

dočekah, jadne mene, da majmune njima hrane, aoj meni, jaoj meni,

već postade trg od zobi, aoj ţene, kuku meni, on je gore mi smo dolje,

ţene čuda neviđenog, pomozite kuku meni, general nas neki jaše, jao

meni, teško meni, i još pritom sabljom maše, kuku kuku lele kuku,

uzde uze on u ruku, kuku lele lele lele, slavite ga odozdola, kuku

mene, jadne mene, konj mu piša odozgora, kuku lele jadne mene. Al

dosta više o generalu. I konj bi od toga odapeo, pa da je i od bronce.

Točka 8

Dobili smo drţavicu, kuka nama, kuku lele, lijepu našu Hrvackicu, jao

ljudi, teško meni, al umjesto da se smiju, kuku ljudi, što je ovo, sve za

Jugom suze liju, jao ljudi, jao meni, i trobojku dokle viju, kako ljudi,

naopako, već za Titom suze liju, što je ovo, ljudi moji, i za Titom i

Jovankom, što to čuju uši moje, kuku ţene, jao meni, i Kardelja

uspavankom, jao ljudi, jao meni.

Točka 9

Jao mene, kuku mene, što da radim, jadne mene, došla nam

demokracija, kuku ţene, što dočekah, tuţne ţene, postali smo i nacija,

kuku jao kuku mene, nitko ne zna kako dalje, što ću jadna, što ću

bona, samo svatko širi ralje, jao ljudi, jao ţene, kako dalje, kako dalje,

ne znam jadna kako dalje. Lako što ne znam ja, ali ne zna ni nitko

drugi.

107

Točka 10

Zakukajmo tuţne ţene, jao mene, jao mene, dozovimo uspomene,

kuku lele što dočekah, zaplačimo bit će lakše, kuku mene, kuku mene,

kad već mora biti takše.

Točka 11

Jao kuku, jadne mene, što učinih jadne mene, crnoga nama evo

danka, jako nama, tuţne ţene, još se jedna stvori stranka, kuku mene,

jadne mene, što dočekah crne ţene!

Osnivajmo ţene stranku, kuku mene, kuku ţene, u dvoje se lakše

plače, što dočekah, jadne ţene, a po nama opet sraće, jao ţene, tuţne

mene.

Stranka hrvatskih nostalgičara

Točka 1

Stranka hrvatskih nostalgičara će se, s dosljednih pozicija hrvatske

nostalgije, boriti protiv svih oblika nostalgije. U tu će svrhu, radi borbe

protiv hrvatskih nostalgičara, okupljati sve hrvatske nostalgičare, što

joj već samo po sebi jamči apsolutnu većinu na izborima.

Točka 2

Od nabrojenih se izuzimaju Dubrovački trubaduri, jer njih treba baciti

niz skalinadu.

Točka 3

Od ovog će se izuzeti i svi nostalgičari za erekcijom, jer erekcija nije

politički korektna, i to ne samo u nekorektnim prilikama, nego i inače,

a nije politički korektna zato što je politički konkretna, budući da se

zalaţe za vrlo konkretnu politiku. Ovo se, dakako, ne odnosi na one

kod kojih je spomenuta erekcija izazvana samom nostalgijom, jer

nostalgija uglavnom tome i sluţi, doduše ne kao pomoć, ali zato bar

kao izvor nade da bi mogla pomoći.

Veza između ova dva fenomena pomno će se istraţiti, budući da, u

nedostatku erekcije, za to imamo obilato vremena.

108

Točka 4

U stranku će se primati i oni kod kojih erekcija izaziva nostalgiju za

svim propuštenim povijesnim prilikama. Iako ova nostalgija nije

političke naravi, mi ćemo se pobrinuti da postane.

Točka 5

Posebno će, međutim, biti pozdravljeni nostalgičari s erekcijom, jer se

erekcija - ili njen privid - u politici predmnijeva.

Točka 6

Stranka hrvatskih nostalgičara djelovat će pod parolom: Tko ima

erekciju, moţe drţat lekciju! Uvjereni smo da će ta parola dići na noge

sve osim one koji ih nemaju.

Točka 7

Zbog poštivanja načela o ravnopravnosti spolova, stranka će se

zalagati da se, uz laţnu trudnoću, prizna i laţna erekcija. Njezini će

simptomi biti uglavnom verbalni.

Točka 8

Znanstveno je utvrđeno da nostalgija ima raznih. Osim toga su

opseţna i obilno fundirana istraţivanja pokazala i da se nostalgije

dijele na velike, male i one srednje, dok za one osrednje ne znamo ni

sami što bi s njima.

Stranka će se zalagati za produţenje i proširenje ovog znanstvenog

projekta kako bi se utvrdilo jesu li velike nostalgije veće do malih a

manje od srednjih, ili je obratno, jer ovo do čega smo s velikim trudom

došli, srednja je ţalost, i to samo zato što se išlo na malo.

Točka 9

Stranka hrvatskih nostaigičara posebno će se ţestoko boriti protiv

jugonostalgije i za nju se nesebično zalagati, i to zato što ona u nama

budi neke druge nostalgije, i to prilično kolerične. Iz meteoropatije je

poznato da nam od juga ide na povraćanje, dok se od bure lede kosti,

zbog čega smatramo da se kombinacijom ove dvije nostalgije moţe

ostvariti sretna bonaca, kako bi se naš čovjek napokon bar od nečeg

oznojio.

109

Točka 10

Poznato je da jugonostalgija dolazi s istoka, dok buronostalgija

(nostalgija za sjeverom) dolazi uglavnom sa zapada. Radi objašnjenja

ovog prividnog paradoksa stranka će odrţavati predavanja pod

naslovom: Istok, zapad, sjever, jug, Srbi jedu crni kruh.

Ovo se nikako ne smije miješati s Budi se istok i zapad, budi se sjever i

jug, koraci tutnje u napad, neka uz druga je drug. Nema više drugova,

iako se još mnogi često nađe uz ponekoga. Napada se, međutim,

uglavnom šutke, i onda tutanj. Kome sve to nije jasno, nostalgičan je

za danima kad je sve bilo jasno, pa su mu vrata naše stranke širom

otvorena, a zašto, to ni nama nije jasno.

Točka 11

Uz nostalgičnu parolu U Kulina bana i dobrijeh dana, stranka će

poticati nostalgiju za danima kad nam je ban bio kao kulen.

Na pitanje tko je bio Kulin ban i kakav nam je bio dan, odgovaramo s

Dobar dan, tako da nam mogu odgovoriti s Dobro vam jutro. Dobro i

tebi, sinko.

Točka 12

Stranka hrvatskih nostalgičara zalagat će se da se kroz demokracko

natjecanje utvrdi koja je nostalgija dublja i politički korektnija, kako bi

gubitnici postali još nostalgičniji i pobijedili u sljedećoj rundi, što i jest

najdublji (a moţda i jedini) smisao hrvatske povijesti.

Točka 13

Slijedeći prirodni demokratski razvoj iz jednoumlja u bezumlje,

stranka će se zalagati za daljnju evoluciju iz bezumlja u dvoumlje, u

kojem više ništa neće biti jasno, a kome nije jasno zašto to mora biti

baš tako, time samo dokazuje da je sve shvatio.

Točka 14

Stranka će u svom djelovanju biti potpuno okrenuta budućnosti,

uvjerena da samo budućnost moţe donijeti odgovor koja je nostalgija

bila bolja.

110

Budući da je budućnost beskonačna, odgovora će biti bezbroj, no

jedini pravi i istinit bit će samo onaj koji bude pravi i istinit.

Točka 15

Pod parolom "Nema više osvrtanja na prošlost", stranka će odlučno

odbiti bavljenjem onim što je bilo, koncentrirajući se samo na ono što

je moglo biti kao i na druge napredne gramatičke oblike.

Točka 16

Pošto se prestane osvrtati na prošlost, stranka će se prestati osvrtati i

na budućnost, pa i na samo sadašnjost, politički dosljedno i idejno

principijelno zureći samo pred sebe.

Točka 17

Kad osvojimo vlast, neće više biti nostalgičara, nego samo onih kojima

će biti ţao. I to ne zbog starih vremena, nego zbog onih koja tek dolaze.

Stranka hrvatskog golog majmuna

Točka 1

Ja sam hrvatski goli majmun, i budući da smo svi ostali goli i ispali

majmuni, u demokratskoj sam većini, i zato hoću svoju stranku, hoću

svoju stranku! Da vam jebem mater, hoću svoju stranku!

Točka 2

Jeste čuli, jebem vam mater, ne pravite se gluhi, jer niste ni gluhi ni

bedasti! Iako sam ja bio. Hoću svoju stranku! Da se čuje i moj glas.

Hoću demokraciju! Što je ovo, sranje, govno, a ne demokracija!

Napravili ste iz mene majmuna, još ste mi i gaće skinuli, da vam jebem

mater! Ma jebat ću ja vama mater, i vama i vašoj demokraciji, kakva

demokracija, sve ste pokrali, da vam jebem mater!

Točka 3

Jeste čuli za sankilote, da vam jebem mater s gaćama i bez gaća!

Bezgaćnici, eto što su sankiloti, bezgaćnici kao i ja! Mandrili gole

guzice, al vidjet ćemo tko će na kraju ostati bez krzna! Kad giljotina

počne capa-capa, capa-capa, capa-capa-cap! Drug Staljin i drug

Trocki! Oni će vas srediti, ako prije ne srede jedan drugog! Ali će prije

toga nas u Sibir da gradimo prugu kojom ćete vi doći, to je šteta. A vi

111

ćete se opet izvući, preko grane i bris. Ali doć će i mojih pet minuta! Ja

čekam svojih pet minuta! To je moj program. I tako još milijun godina.

Točka 4

Moji su se preci njihali na grani, u komunizmu, i hladili jaja, pa im

nije bilo dobro. Strahovlada, vele. A sad nitko nema straha! U tome je

problem. A trebalo bi močugu, pa udri! Bokserom u glavu, bum! I

lancem, jebo vam pas mater, da malo vidite što je majmunski

adrenalin! Radi meni nadbubreţna ţlijezda, obje rade u tandemu,

pogotovo kad vas vidim!

Točka 5

Vaše kurve u krzno se oblače, a meni ste ga i s guzice zgulili, hladno

mi je sjediti, prehladit ću jajnike ili već što imam! O, jebat ću vam

svima mater! O, mamice ću vam se najebati! To je moj program, kad

dođem na vlast! Mamice ću vam se najebati!

Točka 6

Što mislite, da moţete iz mene tako majmuna praviti? Jedanput ste ga

iz mene napravili, ali više ne, ne. Rad je stvorio majmuna. Zato sad

majmuni za vas rade. A vaše je zajebavanje iz vas stvorilo ljude, pička

vam materina. Je, moţete malog majmuna, ali velikog majmuna nećete

jebati! Ne bu mene niko jebal, a najmanje vi, koji ste me tako izjebali.

Točka 7

Što me tako gledate? Koji vam je kurac? I novine su vaše, i televizija je

vaša, ostaje mi blog, ma nabijem ga na rog! I vas nabijem, sve vas

nabijem, da vam mater nabijem koja vas je takve okotila. Vidjet ćete vi

što je pesnica golog majmuna, samo nek izađem iz kaveza! Pokazat ću

ja vama. Gdje je ključ? Dajte amo ključ, nemojte me jebati!

Točka 8

Mene ste našli, jel da? Dok sam se ja jebao okolo, pušku nosio i ginuo

za domovinu, vi ste prdili iz pozadine u pozadini, grabili stanove,

tvornice, zemlje, streljanu, dok sam ja gubio ruke, noge, zdravlje, vi ste

se pobrinuli da izgubim i sve ostalo! Dobro da mi niste ţenu pojebali,

dok sam se ja jebao u Vukovaru, iako ni u to nisam siguran, da vam

jebem mater i gada koji vas je ujebao!

112

Ni ţenu mi niste pojebali, nije vam dobra bila, jel? A za mene je dobra,

mater vam jebem! Za golog majmuna! Da vas golim majmunom, da

vam goli majmun!

Točka 9

O Hrvatska, da, domovina, da, gini, mladosti, što je to jedna ruka,

jedna noga, oba oka mladih sokolova! Dolce et decorum est pro patria

mori, da vam jebem mater, što niste vi išli ginuti kad je to tako

uzvišeno i slatko? Ma slađa vam je bila osječka šećerana, mater vam

nabijem! Ili ste lizali drugi neki šećer, drugi neki med, i to ne samo

ţeni među nogama! Polizali ste vi sve lonce, a meni minutu šutnje! I

sat šutnje! I godinu šutnje! I čitav ţivot šutnje! I sad je toga dosta!

Hrvatske šutnje! Minuta do minuta, prođe godina!

Točka 10

O da, vi mislite, ja samo tresem rešetke, hoš bananu, neš bananu,

zabranjeno hranjenje ţivotinja. To je jedino što ste shvatili. Jedino

pravilo koje poštujete. Zabranjeno hranjenje ţivotinja. Pustit ćete me

da crknem od gladi. Tako je to po zakonu, a ovo je pravna drţava, da

vam jebem mater, da vam jebem ledenu gladnu hladnu mater!

Točka 11

Dajte me pustite van, kad vam velim, jebem vam mater, mene,

hrvatskog golog majmuna! Je li naš sveti Franjo Veliki rekao: "Imamo

Hrvatsku!" Na mene je mislio, jebem vam mater, u mene je gledao dok

je to govorio! I nemojte samo reći da je time mislio da ja imam

hrvatsku zemljicu, metar ispod, a vi sve što je iznad nje. Ne, ne dirajte

mi u Franju! Nije on zdipio kuću, i nije od toga sve počelo, nego je on...

nego je on... Dao nama našu Hrvatsku!

Točka 12

Daj, u pizdu materinu, kad će više taj ručak?

Stranka hrvatskog mamurluka

Točka 1

Joj, pustite me, nemojte me, puca mi glava. Samo mi ništa ne govorite,

sve znam, sve znam.

113

Točka 2

Al kak smo zaruţili. Kak je bilo, ludnica. Kak se pilo, ljudi, kak se

pucalo, to ni za ljude. Al nemojte me ništa pitati, puknut će mi glava.

Točka 3

Kak me kljuca, kak me kljuca. I vol se pekao, al jebemti vino, iz čeg ga

to prave, jebem ti direktora zagorskog delanca. Što, predsjednika? Ma

ne, direktora zagorskog, ne predsjednika, kakvog sad predsjednika?

Ljudi, kak mi se riga. To je prva točka mog programa, najprije se dobro

zrigati.

Točka 4

Ali ljudi, kak se pilo, kak je dobro bilo. Kaj je svega na stolu bilo.

Misliš, to ni pas s maslom ne bi pojeo, a ipak smo sve progutali.

Ĉitavog vola stukli. I raţanj smo polizali, a da nismo ni znali. Jebati.

Sam da ni bilo tog delanca. A pekli smo našeg pravog hrvatskog vola.

Hrvatskog voleka, tak je, ni bil baš veliki, iako je štel bit što veći. Al je

vukel na cugu. Je masan bil, i fest ga je zasolil. Sol bar ni skupa, al je

niko neće. Osim da se bolje pije. Dvije kune kilo. Prava naša hrvatska

sol, morska, koju izvozimo po čitavom svetu. Je, sol, kaj je ono bilo sa

soli? Je, i to treba u program. Svu sol izvesti van, kaj će nam sol, nek

ostanu samo voleki. A pit se moţe i bez soli, i još bolje. Al nemojte me

niš pitati, jer puknut će mi glava, i bluje mi se.

Točka 5

Je, od tog vola smo pili kak volovi i tulili kak bikovi, dok nismo ostali

bez jajca. A on ide napred, i digne one ruke v zrak, kolovođa, kak alfa

muţjak među majmunima, kao trbušna plesačica kad se bacaju čaše.

Je, na stol se ni popel, al je zato šprical sodom, naučil u oficirskom

klubu, drugarska pošalica. Sve nas je pošprical, onom belom pjenom,

valjda ne bu niš ostalo, da poslije ne bi imal problema, da moram na

čišćenje. Jer mi je dost i ovog čišćenja, dajte ljudi nekakav lavor, ima

tu nekakav lavor, povratit ću dušu, dajte lavor!!! Lavor, a ne kain - to

je druga točka mojega programa.

Točka 6

Je, i povećat ćemo proizvodnju lavora, al ne onih u kakvom je Pilat

opral ruke, nego onaj u koji sam se ja istovaril. Jer kaj smo više prali

114

ruke, bilo je sve više bluvotine. Postat ćemo po lavoru svjetski poznati.

Hrvatski proizvod. Kupujte hrvatsko. Lavori za povraćanje. Na dnu

ćemo naslikati... Ne, ne bum vam rekel, al dosta tih štosova na račun

bogog malog... Kaj su drugi mnogo ljepši? Ma metnite bilo koga, samo

da ga ne gledam. Istovariš se i gledaš u svoju bljuvotinu. Kontempliraš.

Razmišljaš tko se iza toga krije. Meditiraš. Nirvana. Moţemo ga ispod i

kromirati, da bude više kao špigl. Da prije povraćanja proţiviš krizu

identiteta. Ma kakvog identiteta, Bog te mazo, puca mi glava! Puca mi

identitet po šavovima!

Točka 7

Puca mi glava. Ima tu ljudi nekakav aspirin? Makar iz donacije. Zašto

da samo mene u Hrvatskoj zbog nečeg boli glava. Ili su iz donacije

pokupili i sve aspirine, i boli ih kurac. Ljudi, pa ostavite nam bar te

aspirine, kad je vama i bez njih sasvim dobro. Jebati, puca mi glava.

Ali bolje i to nego da mi pucaju u glavu kako je odnedavna postao

običaj i u boljim obiteljima. Aspirin, u pizdu materinu, aspirin!

Točka 8

Kaţu da ujutro boli glava. A zašto ujutro, zašto ne navečer, da

prestaneš piti? Kaj sam ja ujutro kriv za ono navečer, kaj ja imam s

tim? Pa i u Bibliji piše neka se svaki dan brine za sebe. Zbog toga bi iz

mamurluka trebalo izbaciti sve kaj sam u sebe nalio prije ponoći. Ili

pomaknuti početak novog dana na pet vjutro. Do pet se drţiš kao pijan

plota. Od pet nadalje plot ti više ne treba, sam si sebi plot. Uspravan

kao letva.

Točka 9

I trebalo bi uvesti onu day after pilulu. Navečer se odlučiš napiti, a

ujutro se predomisliš kad ti glava počne bubriti. Ĉovjek je valjda svoga

tela gospodar, i ne moţe mu drugi određivati što će s njim raditi. Ne

moţe o mojoj glavi odlučivati ni Dalmacija vino ni Marijan Badel, bez

obzira što je među nama sinoć bilo. Moja glava je samo moja, pa i kad

je izgubim. Samo kad boli nek bude nekog drugog, moţe i Badelova!

Ukratko, borimo se za muška regenerativna prava.

Točka 10

Joj, kak je ono išlo, "Imamo Hrvatsku!" i vola na stol. Ili je bilo "Imamo

vola!" i Hrvatsku na stol? O, kako smo ga raskomadali i slistili,

115

raznijeli kao mačke, ne sjećam se više, njega ili nju. Znam samo da

nam je na kraju ostao samo raţanj. Zato će se stranka zalagati da se

na Trgu bana Jelačića podigne jedan veliki pozlaćeni raţanj kao simbol

nove hrvatske drţave. Ili na Trgu dr. Franje Tuđmana, da banovu

konju ne nabija komplekse.

Točka 11

Al pustimo sad vola, dost je on za Hrvatsku dal, krv je svoju prolio,

zato su ga i nabili. Ali vino, jebem ti, iz čije je to kleti bilo! Kaj se sve tu

nije zmešalo, kao da je netko htio pomiriti sve suprotnosti. Dijalektika,

jebote, i to materijalistička, gora od Marxove. Kak da je netko bacil u

kacu sve kaj mu je došlo pod ruku. Jebem ti, australsko, kanadsko,

hercegovsko, zagorsko, imotsko... i nije ni sazrelo, samo se ukiselilo. I

onda je netko još i cukra dodal, da nam bude slađe. I krv stavljaju

unutra, svašta, da dobije boju. Jebem ti krv, od te mi se krvi bljuje.

Zato naš program treba biti, samo dobro hrvatsko vino piti. Od groţđa

domovinske i iseljene Hrvatske.

Točka 12

Amerikanci imaju taj svoj melting pot, talionički lonac u koji upadaju

svi narodi i izlaze pretaljeni i prekaljeni u Amerikance. Nama to ne

treba. Mi budemo imali jednu kacu. I unutra groţđe svih boja i

uvjerenja, da dobijemo hrvatsku dropnu zmešariju (HDZ). I crveno

vino, i bijelo vino, da iz toga dobijemo crno. Sasvim crno. Ne biste

verovali. Je, i od njega boli glava, i tek kak boli, ali za Hrvatsku. A

Hrvatskoj svaka čast.

Točka 13

Je, al kad je trebalo zvadit gotovinu, nigdje gotovine, za platit svu tu

pijacu. Po svim dţepovima traţi, al svi se prave bedasti. Kao, kaj ja

imam s tim. Gotovine je bilo, pak više ne, i kaj bi ju i traţil, samo zato

da je opet strpam nutra. Je, lako je reći gotovinu na sunce, a vrag ti i

po suncu, gdje je sunce već bilo, počeli smo na suncu, a razišli se u

crnom mraku. Jebati, samo bazaš kroz one trnace, hvataš se za kolac,

al ni kolac više nije kak je bil. Skoro sam se dole skotrljal, mogo sam

još i glavu zgubit, a sve zbog gotovine. Zato bi ja uvel: prvo gotovinu,

onda loči do mile volje. Mislim, kolko si dao gotovine. A kad bi ju

trezan morao davati, onda bi se, bome, i manje pilo. Je, al propalo bi

116

onda ugostiteljstvo, ali od nečeg se mora početi, kak u svemu, tak i u

propadanju.

Točka 14

Je, kad vidiš onu demiţonku, kak moţeš reći ne, onak svu u pleteru, a

nutra čisti otrov. To ti je kao u onoj priči s Aladinom i ćupom ili

svjetiljkom ili kaj već je. Nutra neki duh, i sad ga pustiš van, jer je

studirao PR. Je, sve bu ti on obećal, gdje ti okom, on skokom, pa tako i

bude, samo ti prije oko iskopa. I kako ga se Aladin rešil? Joj, sećam se

još iz vrtića, tak je napeto bilo. "Ne mogu verovati da si tako velik izišao

iz tako malog ćupa." "Kak nisam, sad buš videl!" I tako se vratio u ćup.

Ali se ovi naši duhovi vraćaju i sami, a mi velimo: "Ne moţemo vjerovati

da je iz tako male drţave ispalo tako veliko sranje!" Samo što se s tim

nismo riješili duhova. Dobro, kaj sam sad s tim htio reći? Da se

zbluvam u Aladinom ćup, lampu, kaj je već bilo? Joj, sav sam se

zmotal, puknut će mi glava. Uopće mi više ne radi. Vlak pun čavlih ide

preko ţeljeznog mosta. Kroz tunel kroz moju glavu. Joj, nek mi

prokopaju kroz glavu tunel, nije vaţno ko bu dobil koncesiju, i za to

me ne boli glava, samo da me više ne boli glava.

Točka 15

I kaj još treba, treba napraviti komisiju, saborsku, protiv mamurluka,

sa Seksom na čelu. Sastanak komisije ispod stola. U realnim uvjetima.

Ĉetveronoške, kad je i stol četveronoţac, nema diskriminacije.

Uostalom, bolje četiri noge nego tri prsta. I mogao bi se donijeti zakon

da vladu, za to što mene boli glava, boli kurac. Ili da mene boli glava

zato što njih boli kurac. Tak nekak. Al ne mogu ni misliti, puca mi

glava.

Točka 16

Ljudi, kak mi se povraća, kak mi se riga. A ne ide mi se ni do zahoda,

sve bum zasral, a već su i drugi sve zasrali da ne moţe gore. Ne da mi

se više prolaziti kroz sva ta sranja. Ne da mi više ni gledati sva ta

sranja. Jer dušu bi svoju besmrtnu izrigal. Kad vidim onu jamu i

pomislim u što se onaj vol pretvoril. S vinom je bar lakše. Uhvatiš se za

pipu, to je početak ozdravljenja. Iz pipe nutra, iz pipe van. I to treba u

program, to je rješenje. Da se svi uhvate. Za pipu a ne za glavu. I da

kaţu: "Ma piša mi se!"

117

Točka 17

Moj je program da nikog zbog ničeg ne boli glava. Al to je već

ostvareno. Zato to i stavljam u program.

Točka 18

A drugo je, dobro se zbluvati. Jer kad se dobro zbluvaš, onda moţeš

opet iti piti.

Stranka hrvatskog šupka

Točka 1

Da, došla je sad ta demokracija, ali kaj ja znam, šupak mi je. Sad

moţeš svašta govorit, pa ćemo i mi, ali ne treba se zaletavati, jebi ga,

šupak.

Točka 2

Stranka će u svom djelovanju okupljati... Ma tko zna tko bi tu sve

mogao doći, i što bi sve iz toga moglo nastati, zato je moţda bolje da

nas, bar za početak, bude što manje, samo mi koji se dobro

poznajemo. Nije se pametno s tim zajebavati, jebi ga, šupak mi je.

Točka 3

Privreda, mislim, znamo kako je, svi to znamo, mislim tko, što i kako, i

tko je tu koga, i kako je tko do čega došao, ali to su gadni neki likovi,

bolje je s njima nemati posla, da se poslije ne iznenadiš. Dečki, jebi ga,

šupak mi je, moţda je bolje da to preskočimo.

Točka 4

Policija isto vele da je korumpirana, ali s kojom ćeš onda policijom

protiv policije? Mislim, Uskok i te stvari, al dobro kaţe narodna

poslovica, čuvaj se senjske ruke. One nevidljive, Adama Smitha,

moţemo uhapsiti njega, ja ne bih išao dalje od toga, još će reći da sam

komunjara, a onda ne znaš što te čeka i tko te čeka i gdje te čeka, jebi

ga, šupak mi je, tko se hoće s tim zajebavati, nek se samo zajebava, ja

se s tima zajebavat neću. Šupak je šupak, jebeš ti sve ostalo.

118

Točka 5

U zdravstvu su lešinari. I da hoće, ne bi znali, kurve i pederi, kupili

diplome tko na spolni, tko na izmetni otvor, a neki, bome, i na

nečisnicu! I takav da te otvara, fizioterapeut-ginekolog! Ma vidim ih ja

kao na rengen, prozirni su oni za kratkovalni spektar

elektromagnetskog zračenja, a i inače. I takvim pasti u ruke? Bolje da

si se o pupkovinu objesio! Pokupe ti pare i onda te ubiju - to nije pare

ili ţivot, nego i pare i ţivot. A doktori su, pa se ne mogu zabuniti ni u

redoslijedu. E, taj dio medicine jako dobro znaju. Da ti dignu lovu prije

nego što nastupi rigor mortis i stegne ti se sfinkter od kese. Jebote,

čisto ti se ne da navući nešto ozbiljnije, izgubiš volju i za najposraniju

gripu, a da o raku i srčanim bolestima i ne govorimo, bez čega te nitko

i ne shvaća ozbiljno.

To bi trebalo sve pozatvarati, i ako se tu nešto napokon ne učini, svi

ćemo umrijeti prije ili kasnije. Zato će se Stranka hrvatskog šupka

svesrdno zalagati... mislim, da skupimo pare i nešto odnesemo doktoru

koji se toliko trudi. Jebi ga, šupak mi je, nikad ne znaš kad ti moţe

trebati.

Točka 6

Nekad se u školi učilo, a sad djeca nauče samo što ne bi trebali znati,

jer je to sve što im treba za ţivot. Osim toga, samo se bodu. Nekad su

se boli rogovima, kao mlada jarad, a onda i po tulumima, give peace a

chance, jebeš ti takvo jebanje u miru, kad nema naprijed proleteri! Ali

tako je to bilo dok sam ja bio mlad, kad bi mama i tata otišli van, onda

bi dječica išla nutra-van, pa ako i ne bi svršili školu, svršili bi doma i

po podu. (Ali bi, dobra djeca, prije toga uredno srolali tepih.) Ali se

danas više ne bodu spolnim organima, danas se bodu bespolnim

iglama! I noţem, tebe, ako im ne daš iglu!

U moje doba bi te pitali "Jesi zaljubljen?" danas pitaju "Jesi se

napušio, koji ti je kurac?" Tako je to nekad bilo, pijan od ljubavi, a sad

se zaljubljuju u špricu, ali ne onu koja šprica, nego koja potiho kapa

kao penzoški pimpač.

Jebem ti ja ovisnike, zovu se tako jer im se ovjesio, nama je bome

stajao! Bio nam je objesnik, a ne obisnik. Bome je stajao i nije mogao

stati, pa daj mi sad objasni taj paradoks! Ali to je bilo tako, jebote,

drkali smo na profesorice, ali ih nismo bušili tatinim kalašnjikovim.

119

Jebote, al kako su djeca danas postala kilava i mlitava, ni to uskoro

neće biti dosta, ni za to više neće biti sposobni. I onda neće više profe

pozivati oca na roditeljski sastanak, nego će ga dijete poslati samo, s

kalašnjikovim, da ispravi ocjene ili napravi kraval. "Tata, pucaj joj u

pičku, pička joj materina!" To!

Ma sve to treba postrijeljati, te mlade huligane. I roditelje koji su ih

tako odgojili. I zato će stranka... Jebi ga, šupak mi je, nemam ni

garaţe, auto mi je na ulici, mogu mi još izbušiti i gume, pa će zato

stranka, jebi ga, šupak mi je, pa će zato stranka... Daj, idemo dalje.

Točka 7

A ispiti kako se kupuju, jeste ono vidjeli? Pa toga nema ni u Nigeriji!

Iako tamo kupuju samo ispite za lovca na krokodile, prvi, drugi i treći

stupanj, i doktorat, ako te ne pojede na obrani teze. Al bar nemaš

troška oko fešte - jedete tog krokodila, ţrtvovanog za znanost, i tko mu

jebe hrapavu mater! Ili on jede tebe, i opet te ništa ne košta. No

pustimo sad krokodila, ako on i ne pušta nas, i vratimo se u

civilizaciju, među zvijeri. To je javna tajna da se sve moţe kupiti. Ne

mislim na ulje, kavu i deterdţent, nema više stajanja u redu kao u

doba vladavine Vijeća sedmorice, da ti jebem prazne police! Mislim na

ispite, prijemne, čitave diplome! Jebote, ako kupiš tri, imaš rabat! Još

malo, pa će davati i oglase u novine. "Mladiću, doţivi o čemu si dosad

samo sanjao" - da postaneš inţenjer prometa i veza, jebo te ja! Na

Fakultetu za promet novca i društvene veze. Ili da na ekonomiji doznaš

vrijednost plateţnih sredstava. To bi trebalo sve zatući. Jebote, gdje

sam ja bio! Mogao sam imati dva fakulteta umjesto stare Škode, da ti

jebem staru Škodu. I zato na fakultetima, jebi ga, treba potraţiti veze.

Dečki, jebi ga, šupak mi je, malog treba upisati, a pametan je na tatu.

Točka 8

No dobro, pustimo unutrašnju politiku, to me ne zanima, bu se to već

nekako i samo riješilo. Ali vanjska. Jebote, jedva skinuli s kurca

Srbelje, kad eto ti Amera. Zbombali Srbiju da unište konkurenciju. Ako

smo bili srpska kolonija, sad smo američka plantaţa. Mediteranci i

tako nisu bijelci, to se vidi iz avijona da su im se mamice tucale s

crnčugama, otuda i onaj njihov Crni Dorđe. I jezik, što je nastalo. Prije

si imao Novosadski sporazum i Deklaraciju, Krleţa potpisao pa

zbrisao, a vidi ovo! Ma moţe srpsko-hrvatski, ali kakav je ovo anglo-

120

hrvatski! "Tijekom prošle godine", umjesto "lani", "tijekom prošlog

dana" umjesto "jučer", "tijekom utakmice" umjesto "na utakmici", a sve

se "koristi"! Ni lijekovi se više ne piju, ni droge se ne uţivaju, niti se

kape nose, niti se motikom kopa, niti se kruh jede! Sve se koristi,

koristim im mamicu kao zahod za bavljenja vlaka u stanici! Pa dokle

će to tako! I zato drugovi, pogledajmo koliki smo mi, a kolika je

Amerika, zato će moţda biti bolje da se s tim ne zajebavamo, jebi ga,

šupak mi je.

Točka 9

A onda imamo i te penzoše. Jebi ga, moraš se i njima u šupak uvući,

snaga je to. Imaju pravo glasa, a ne mogu više ni meketati. Pa što će

im onda?

Ali jeste vidjeli kako je HDZ onomad pao? Najprije je pola Hrvatske

srušio, a ostatak pokro. Uvukao nas u rat u Bosni jer je nekom fratru

u Kanadi kurac nadigo mantiju. Melbourne- Montreal-Mostar, veţi

konja kako gazda kaţe, a magarac će se vezati i sam. Oj hrvatska mati,

nemoj ti plakati, nikakva ti korist od toga. Ljudi nemaju što za jesti,

gradovi se ruše, ali puca vam što vas boli sve dok nama Njofra pred

izbore tutne po pedeset kuna. Pa kad je jednom na taj bakšiš

zaboravio, pade HDZ kao zrela kruška. Ni zbog rata ni zbog mafije, niti

zato što je komet s neba pao i Hrvatsku malu sa svijeta izbrisao - zbog

pedeset kuna pade silni Babilon!

Nećemo sad računati koliko je to kila kosti, da se još ne bi i sa psima

počupali!

Je, dok je onaj rat bio, dok se ginulo, da ste bar ustaše bili, nego ste

bili domobranske pizde. Ali čim su vas skinuli s rezervnog spiska, iz

civilne ste zaštite krenuli na Zemun! I ţivot za domovinu, dok

mobiliziraju mlade i vama nitko ne dira u penziju. Osim toga, nju ste

pošteno zaradili u trulom socijalizmu u kojem nitko nije radio ništa, i

kakve to veze ima s Hrvatskom? Kad je o penziji riječ, svi smo

Jugoslaveni. Zato će stranka toj penzionerskoj bagri dati po pički... Al

hej, hej, čekaj malo, prosjek je starosti te bagre pedeset tri godine, pa

bi ona mogla dati po pički nama. Mlađa je od nas, a puna snage jer

čitav dan leţi na kauču i nateţe oprugu. I zato je moţda bolje... Jebi

ga, šupak mi je. Zato ćemo se stranka boriti za njihove veće penzije, za

pravednu nagradu za minuli rad ili što su već radili. Da im se vrate svi

121

zaostatci, kao što će se i mladima vratiti izgubljene ruke, noge, ţivoti,

karijere, mladosti, ljubavi, vjera i nada.

Ma daj, tko ih jebe. Među invalidima nema ni nekoliko tisuća glasova.

Njih nas jedino nije šupak. Ako im i dođe ţuta minuta, bombom će

raznijeti sebe, a ne nas.

Točka 10

Ţivimo u vijeku znanosti. Tko ima znanje ima i moć. A naši mladi

stručnjaci još se nisu ni upisali na fakultet, a već traţe vezu vani. Pa

pička ti materina, idi si onda u Ameriku, pa se tamo školuj! Pa bi noću

točio benzin a danju Coca-Colu, a ispite spremao kad te gazda na

minutu pusti na zahod! Jednom bi se rukom drţao za knjigu, a

drugom za đoku, i pogodi čime bi označavao stranice!

Mama i tata gaće bi prodali da ti plate školarinu. A ovako, ova te

zemlja besplatno školuje, a ti lijepo u bijeli svijet, a o roditeljima nek ti

se brine socijalna skrb, ne američka, naravno, kojoj plaćaš porez. I

neće ni Amerika uzeti baš svakoga. Pozovu te na godinu-dvije, pa ako

nisi najviša klasa, vrate te otkud si i došao, ne uzimaju oni sve tutleke

s reda. Ali zato licence koje si ti stvorio, intelektualna prava, prodaju

nama za ovu našu crkavicu.

Nekad su naši ljudi odlazili rmbačiti u Njemačku, odoše oni, ode i

Wirtschaftwunder! Ali danas kanale kopaju strojevi, a profit donose

strojari. Mi radimo, mi radimo, tuđu zemlju gradimo.

Zato naše ljude treba zadrţati tu, ţivimo u vijeku znanja, jeste vidjeli

Kineze kako to rade? Mi tebi stručnjaka, a ti nama znanje, čovjek je

naše najveće bogatstvo, što reče drug Tito bacajući raji pasoše iz svojih

kraljevskih kočija. Zbog toga će Stranka hrvatskog šupka učiniti sve

da se spriječi ili bar uspori odljev mozgova. I zato će... U pičku

materinu, pa mi sabotiramo američku privredu! Dajte dečki, ne

čačkajmo mečku, vidi ih koliki su a koliki smo, jebi ga, šupak mi je, još

bi mogli dobiti po pički. Jeste vidjeli što je bilo u Beogradu.

Točka 11

Pa onda ta mafija, jebote. Svako malo nekog upucaju na cesti, a

ponekad i na trgu, poštuju oni prometne propise. Jebote, što je ovo,

Chicago? Ĉikaška škola moderne likvidature? A kad su koga uhvatili?

Jebote, vani se pas posere, pa već ferenzičari znaju čije je govno,

122

gledaju jel pas ručao viskače i to koje vrste. Pa ti dođu tri naoruţana,

daju ti lopatu, pa čisti što si posro, ti ili tvoj alter ego. A ovi ni ne

počiste za sobom, nego ostave leš kraj kontejnera. Da Cigani odnesu

prije Ĉistoće. I sve je premreţila ta mafija. Ma kakav Batman, kakav

Spiderman! Noću oni lete i mreţe svoje razapinju, i jednog su i drugog i

lik i djelo! Ti ni ne znaš gdje sve oni imaju svoje prste, svud su se

zavukli kao grinje. I gric-gric, gric-gric, samo kišeš od alergije i to je sve

što moţeš. Mafija je trakavica, zbog toga nam drţava i jest kao avet. I

zato ovoj zemlji nema ni spasa ni budućnosti dok mafiji odlučno ne

stanemo na rep.

Al daj, pustimo sad rep, kod repa nikad ne znaš čiji je. Pametan čovjek

po njemu ne gazi, već ga oprezno obilazi. Nikad ne znaš kraj čijeg je

šupka, jebi ga, šupak mi je.

Točka 12

Stranka hrvatskog šupka u svom će se radu beskompromisno zalagati

za napredak na svim područjima gospodarskog, kulturnog,

znanstvenog i političkog ţivota, nemilosrdno šibajući sve negativnosti

našeg društva. Što to konkretno znači, utvrdit će se naknadno. Jebi

ga, šupak mi je.

Stranka lijeve dezorijentacije

Točka 1

Stranka lijeve dezorijentacije biti će dosljedno lijevo dezorijentirana, to

jest toliko lijeva da će postati sasvim lijeva, i toliko sasvim lijeva da

više neće znati što joj je lijevo a što desno. Ipak će znati da je na ljevici,

pa makar bila i u desnici.

Točka 2

Himna će joj biti:

Lijeva, desna, Jedan, dva, Omladina Titova!

Jer takva je Titova omladina bila, lijeva, desna, takva je bila, takva jest

i takva bit će!

123

Točka 3

Stranka lijeve dezorijentacije ostat će dosljedno na Titovom putu, iako

baš neće znati koju nogu da slijedi. Osim toga, Tito nije bio nimalo

lijevi, a i kurs mu nije bio lijev, nego prav, jer nikad nije skrenuo s

Titova puta. I nije se drţao ničega kao pijan plota. Plot se drţao za

njega. Dok s njim nisu pale sve ograde.

Točka 4

Ostat ćemo i na Jovankinom. Jer i ona je pucala u muflone, pazi da ne

bi i u tebe, pizdo! Osim toga, drug Tito nas je naučio da se bolje drţat

ko pijan za Jovanku nego ko pijan za plot, jer se plot moţe i izmaknuti,

a Jovanka nema kud. Jedino ako ga podboči Stanetom Dolencom. Zato

ćemo pjevati i veselo, brigadirski:

Druţe Tito, samo piši, Radit ćemo i po kiši. Ako piše i Jovanka, Radi

ruka bez prestanka.

Mislim, to je tek bilo udarničko udaranje, pod šatorom i po kiši.

Drugovi, tko će brţe. Drugovi, tko će dalje. Nadmašiti kapitalizam. U

svijetlu budućnost, već je vidim kao vatromet u glavi.

Točka 5

Drug Tito se borio za radničku klasu. I radnička klasa sva za njim.

Drug Tito jaše na čelu kolone. Samo on vidi kud nas vodi.

Jebote, kad najednom umre. I radnička klasa za njim. Ili za konjem,

jer je bez jedne noge ispao iz sedla, ne zna se kad. I je li to onaj konj na

Trgu Bana? I gdje je kolona? Je li to ona ista koja je stajala čekajući

ulje i deterdţente? Ili kupovinu dionica? Sve su to velika pitanja na

koja će Stranka lijeve dezorijentacije pokušati odgovoriti u svom radu,

a moţda i ne.

Točka 6

Nekad je radnička klasa samoupravljala, i gledala Dinastiju. Zato je i

izabrala kapitalizam da postane milijunaška klasa i da umjesto cipela i

gaća proizvodi drame i skandale. Sad gleda reality show.

Shvaćajući realitet kruha i igara, i Stranka će se lijeve dezorijentacije

priključiti političkoj estradi zarađujući svoj kruh igrama.

124

Točka 7

Nekad se pjevalo "Ustajte, prezreni na svijetu". Danas se to napokon

ostvarilo. Ustaju svako jutro i idu na posao.

Budući da je tako napokon ostvarila svjetsku revoluciju, ljevica će

sjesti i duboko se zamisliti što i kako dalje.

Stranka lijeve orijentacije u tome joj neće nimalo smetati, osim kad ne

bude pametnijeg posla.

Točka 8

Nekad se pjevalo "Bili smo ništa, bit ćemo sve". I to se ostvarilo. Postali

smo sve blago ćaćino. Sve ovce skupljene u ovčari. Dok ćaća ne odluči

što će s njima, zalagat ćemo se za njihovo slobodno blejanje.

Točka 9

Nekad je bilo "Tvornice radnicima!" po sistemu sam svoj kapitalist. I to

mi je zemlja socijalista, a u jednoj tvornici više kapitalista nego u

čitavoj Americi!

Zatim je drastičnim smanjenjem njihova broja poslije 1989. izvršena

socijalistička revolucija.

Stranka lijeve dezorijentacije zalagat će se da se taj proces nastavi do

svog logičnog kraja, naime potpunog iščeznuća hrvatskih kapitalista.

Svi kapitalisti nuţni za eksploataciju radničke klase uvest će se iz

vana.

Dosta su naši ljudi rmbačili vani! Dođite sad vi malo tu!

Točka 10

Nekad je ovo bila zemlja samoupravljača. Ovdje su samo upravljali, a

rmbačili su po Njemačkoj. I pjevali: "Mi radimo, mi radimo, socijalizam

gradimo!" Gdje su radili, tu su ga i izgradili. Zato oni danas imaju

Merklovku, a mi Kutlu za premijera.

Zato ćemo se mi, da bi se i u Hrvatskoj što prije ostvario socijalizam,

zalaţemo da hrvatski radnik i u Hrvatskoj stekne status gastarbajtera,

sa spavanjem u baraci i vikendom jednom godišnje. E, onda će biti:

Radim, pjevam, nisam krelac, Ime mi je bauštelac!

125

Točka 11

Iz Hladnog je rata ostala zapamćena slavna "kuhinjska polemika".

Napravili Rusi izloţbu u Americi, pa postavili satelite i rakete i kuju

Lajku da iz njih laje na kapitalizam. Napravili Ameri izloţbu u Moskvi,

pa izloţili "tipičnu" američku kuhinju. Dok se vaš satelit vrti oko

Mjeseca, naš se mikser vrti oko pudinga. Sredstva masovnog

uništavanja i sredstva masovnog zadovoljavanja. Pa došo

potpredsjednik Nixon u američku kujnu, al ne da nešto skuva, nego da

Hruščovu kaţe sve što ga ide. Umjesto da ljudski pristave dţezvu i

zajedno olajavaju Mao Ce-Tunga. Dok ne dođe i on, pa da onda

olajavaju onog koji prvi ode. Politika, jebo te, odoše oni u najviše

političke sfere dok se odvrti jedna runda veša i Gagarin obiđe

zemaljsku kuglu. Mislim, to je inspiriralo Tita, a i Jovanku, ona je bila

zaduţena za kuću, babe u kuhinju, domaćica Maršalata, što znači da

je ona drţala maršalsku palicu u kući. Tito, koji je uvijek znao pokupiti

najbolje i sa istoka i sa zapada (mislim na ruske bunde i američke

automobile), odmah je shvatio u čemu je stvar i postupio po

naređenju. Ako i nismo slali psa u svemir, bar smo slali jebo ti pas

mater u pičku materinu. Ako i nismo mogli pokazati tipičnu američku

radničku kujnu, ni rusku svemirsku radničku kuju, mogli smo bar

svijetu pokazati kako kod nas ţivi najobičniji bravar. Vile, jahte,

vlakovi, avijoni, i dvjesto bundi za ličku medvjedicu, zaštićenu vrstu.

Sve to moţe imati svaki naš čovjek, obični bravar, samo ako se potrudi

i digne revoluciju.

I nisu se kod nas vodile nikakve kuhinjske polemike. Kod Tita je bilo:

Bez polemike! A kuhinja je bilo, to da. No vratimo se priči o

siromašnom bravaru. Mislim, sad bi se moglo reći, nije to mogao imati

svak. Ma kurac nije mogao. A što je Titov majestični plural? "Mi smo

zaključili, mi smo pogriješili, mi imamo"? I to ne samo Hrvatsku! Osim

toga je bilo "Mi smo Titovi, Tito je naš", pa je onda i sve naše bilo

njegovo i sve njegovo naše. Što znači da smo imali ne samo njegovu

vlast i njegove mamurluke, nego i sve njegove vile i vikendice od

nepokretne, i aute, vlakove, jahte i avione od pokretne imovine! Pa čak

i ţenu s kojom spava, jer su zatvori bili puni onih koji su jebali Tita i

Jovanku. Imali smo je moţda više nego on, jer nije bilo baš jasno tko je

tu nepokretan a tko i previše pokretan.

Mislim, što je poanta. Nekad je tako ţivio jedan obični bravar. Danas

tako - i još bolje - ţive najobičniji šoferi. Samo me ne pitajte za onaj

126

prvi milijun. Nestalih marona ili nestalih u Gulagu, svejedno. Od nečeg

se početi mora. Što poslije zakopaš kao uredna maca.

Mislim, sad kad vam je sve jasno, da pojasnimo. Mi ne idemo za tim da

se poveća broj siromašnih, nego bogatih. Zato ćemo gledati da broj

bogataša povećamo za deset, a siromašnih samo za pet puta, a na

kraju će se i sirotinja priviknuti na svoju sirotinju, baš kao i bogataši

na svoje bogatstvo, pa sirotinji i manje od toga više neće biti malo, a

bogatašima ni više od toga dosta. Vrata će naše stranke biti posebno

široko otvorena tajkunima, ili hrvatski, gavanima, i to ne samo zato što

drukčije ne bi mogli ući. To su radnici koji su uspjeli.

Točka 12

Marx je rekao da je cilj revolucije ukidanje vladajuće klase, a da će

zatim radnička klasa ukinuti samu sebe. Znatan je napredak na tom

području već i učinjen.

Kao prvo, kapitaliste je zamijenila mafija, a to nije nikakva klasa, nego

banda.

Kao drugo, stalni rast stope nezaposlenosti ukida radničku klasu

efikasnije od svake revolucije.

Da bismo efikasno ujedinili ova dva procesa i ubrzali ih njihovom

sinergizacijom, trudit ćemo se i sami da postanemo besposlena banda,

ukoliko to već odavno nismo postali.

Točka 13

Da bi se radnička klasa mogla boriti za svoja prava, ona prije svega

mora biti zdrava. I to ne zdrava od danas do sutra, nego tristo šezdeset

pet dana godišnje, da bi mogla raditi dvadeset i četiri sata dnevno.

Takvo se čelično, upravo robotsko zdravlje dade postići jedino

metodom prirodnog odabira, saţetog u devizi starih boraca JNA: "Umri

ako ti je teško."

Tako se i naša narodna vojska kalila u borbi da se dobije zdrava

radnička klasa: malo tifusa, malo Igmanskog marša, malo bombi, malo

juriš drugovi. Svega pomalo, ničeg previše. I zato je i tako zdrava bila,

jer se svako jutro umivala u hladnoj vodi. Zato ćemo se, zbog vraćanja

zdravlja bolesnoj radničkoj klasi, zalagati za opće pogoršanje

zdravstvenih usluga. Ako te je nerentabilno popravljati, a ti druţe u

127

rashod, uzet ćemo na revers drugoga. A kad se zalihe iscrpe, ima još

ţutog materijala na drugoj strani globusa.

Ako je pak nekom do luksuza zdravlja, pa izvan svake ekonomske

logike ţeli ţivjeti, eno mu stup osiguranja, nabijem ga na stup!

Odlučno, međutim, odbijamo optuţbe da se zalaţemo za socijalni

darvinizam, jer je naš darvinizam totalno asocijalan.

Točka 14

Zabluda je da je rad stvorio čovjeka; rad je stvorio radničku klasu. A

majmun je ostao što je i bio.

Ĉovjeka je stvorio prirodni odabir, pa su takvi prirodno odabrani počeli

iz ljudi praviti majmune, također prirodnim odabirom. Zbog svega toga

ćemo se boriti za jačanje radničke klase prirodnim odabirom, kako bi

se ona, tako ojačavši, napokon oslobodila, i jednom oslobođena,

prirodno odabrala da opet bude nečiji majmun, kako bi kroz svoj rad

mogla postati još veći. Toliko o darvinizmu, a tko tu bude pravio

probleme, vratit ćemo ga na granu, pa će se vidjeti tko je tu majmun.

Točka 15

Osim fizičkog zdravlja, za radničku je klasu vaţno i mentalno. U

zdravom tijelu zdrav duh. A tko je zdraviji od majmuna, koji veselo

skače s grane na granu?

Već smo rekli da rad nije stvorio čovjeka, nego majmuna, jer samo

majmun moţe stajati osam sati za strojem, iz čega slijedi da je borba

za radničku klasu zapravo borba za majmuna, za njegovo plodite se i

mnoţite i napučite zemlju.

Tako ćemo dobiti planet majmuna koji će se boriti za slobodu i

demokraciju sve dok ne dobiju bananu.

Onda će se boriti da je dobije opet.

Osim toga, majmuni ne sanjaju o svijetlim horizontima budućnosti

nego o svijetlim halama diskonta, kurac i pica gurali kolica, kurac dobi

oči pa na robnu marku skoči. Tako ćemo čovjeka i potpuno evoluirati

do majmuna, da ne odlakavi samo po tijelu nego i po mozgu. A

pobrinut ćemo se i da mu se u krzno ne zavuku kojekakve bube, s

tendencijom širenja prema orutavilom mozgu, i nepovlašteno mu piju

krv kad ima onih koji su za to zaduţeni.

128

Poznato je, osim toga, da je zdrav organ onaj koji ne osjećamo, po

čemu je autor ovih redaka potpuno zdrav muškarac. Zato ćemo se

boriti da radnička klasa dobije sasvim zdravu svijest i um, naime

mozak za koji ni ne osjeća da ga ima. On mora biti crna kutija koja se

otvara samo kad se čovjek sruši.

Za stvaranje tog post mortem mozga, zagonetnog organa nepoznate

funkcije, bit će zaduţeni prije svega javni mediji, vjeţbajući ga

znanstvenim zagonetkama tipa tko koga jebe odnosno ne jebe, tko je

koga jebao odnosno nije jebao, tko je koga bio jebao odnosno nije bio

jebao, tko bi koga jebao odnosno ne bi jebao, tko će koga jebati i tko

koga bude jebao, odnosno neće jebati i ne bude jebao, tko je kome

rekao jebi, a tko kome ne jebi odnosno odjebi.

Ako pritom ne nauče jebati, bar će naučiti gramatiku.

Točka 16

Stranka će se osim toga boriti i za stvarna prava radničke klase. Da

radnik bude stvarno radnik, da stvarno ne prima plaću, a ako mu je

minimalna, da bude stvarno minimalna.

Točka 17

Stranka se, međutim, neće boriti samo za materijalni boljitak radnika,

nego i za poboljšanje kvalitete njegova ţivota. Opće je poznato da je

osnovni cilj liberalnog kapitalizma atomizacija radničke klase, to jest

njezino svođenje na izolirane pojedince koji će zatim, kao ravnopravni

pojedinac s ravnopravnim pojedincem, slobodno sklapati ugovor s

tvorničarom ujedinjenim sa svojom sirotom braćom. Najvaţniji je

element liberalnog kapitalizma "sloboda sklapanja ugovora", pa mu

stoga smeta svaka organizacija koja tu slobodu ometa. Zbog toga se on

oštro protivi svim oblicima sindikalnog, društvenog i stranačkog

povezivanja koji oteţavaju radniku da sasvim slobodno, ni od koga

sprečavan, pliva među morskim psima. Kako je i nama stalo do

stvarnog plivačkog oslobođenja radnika neplivača sve do njegovog

konačnog potonuća, podrţat ćemo privatizaciju i na tom području, jer

se privatna inicijativa pokazala povijesno boljom od drţavne. Da nije

tako, privatizacija drţave nikad ne bi postala tako popularna.

S druge strane, znamo i da je kapitalizam i povijesno nastao sličnom

atomizacijom svih oblika društvene organizacije kako bi radništvo

129

dobio u rinfuzi, dapače u sasvim likvidnom stanju, u kojem se ono

obliku najlakše pumpa iz kace u kacu moderne industrijske

proizvodnje.

Tako je kapitalizam najprije rastočio sve oblike feudalnih odnosa tipa

patron-klijent, vlastelinsko gospodarstvo utemeljeno na robnoj

razmjeni i uzajamnim obavezama, te napokon i seosku zadrugu koja je

ţivjela bez novca, zbog čega kapital u nju nije mogao ni prodrijeti.

Napokon je uspio razmrviti sve ljudske odnose do nuklearne obitelji,

jer se smatralo da se ta zajednica - otac, majka, dijete - dalje više ne

dade dijeliti a da čovjek ne prestane biti to što jest.

Riječ je, dakako, bila o predrasudi. Nekako baš u doba kad su Meitner,

Hahn i Strassman uspjeli rascijepiti jezgru atoma, shvatilo se da je i

nuklearna obitelj, kao zadnja oaza naturalne privrede, i dalje djeljiva.

Zbog toga je kapitalizam zdušno poradio i na razbijanju obitelji, kao

posljednjeg ostatka prirodne ljudske organizacije, i dobio radnika u

posve slobodnom obliku, oslobodio ga skoro u obliku plina.

Budući da je i nama cilj oslobođenje radnika, stranka će se boriti za

potpunu evaporaciju obitelji.

Točka 18

Poznato je da su u svijetu kukaca radnici obično bespolci, dok se uloga

trutova svodi uglavnom na to da im jebu mater. Budući da su "radišan

kao pčela" i "radi kao mrav" komplimenti, zaključujemo da je ideal

društva pretvoriti ljude u kukce. Osim toga, komarac bode svaku noć,

a kad si ti zadnji put ubo? No pustimo sad kukce, bit će svega: koliko

kita skače, toliko produktivnost pada. Zato radne ţivotinje i škope, da

ne troše energiju na gluposti. Time se volu sugerira da svoju spolnost

projicira u oranje brazde. Po tome zaključujemo da bi i radnike bilo

najbolje kastrirati, međutim bi se to negativno odrazilo na industriju

spolne zabave, kako filmske, tako i tiskovne, turističke i usluţne. Zbog

toga ljudsku spolnost ne treba ukinuti, nego skrenuti u pozitivnom

smjeru, dakle u smjeru ţelja za koje se skrbi kapitalistička industrija a

ne tamo neka pizda. U spolnosti treba ukinuti samo njezine

neproduktivne dijelove koji ne rajcaju na potrošnju, a to su u prvom

redu obitelj i napose djeca, koji ne samo što oteţavaju slobodno

kolanje radne snage, nego iscrpljuju i čovjekovu snagu koja bi se dala

bolje iskoristiti za kreativno stvaranje piva s revolucionarno novom

130

naljepnicom. Vrijeme provedeno s obitelji čist je gubitak vremena i

dade se donekle iskoristiti samo za odlazak u šoping i gledanje

televizije s reklamama za isti. Mnogo je, međutim, bolje rješenje njezino

potpuno ukidanje, jer se time ne samo povećava vrijeme raspoloţivo za

eksploataciju, nego se i širi trţište za spolne i psihijatrijske usluge, a

također i za farmaceutske preparate tipa koka i ekstazi. Napokon, tu

treba spomenuti i stimuliranje razvoja industrije tamničkih usluga.

Budući da smo mi lijevi za ovo posljednje oduvijek bili eksperti, kako u

proizvođačkom tako i u potrošačkom smislu, i mi ćemo se zalagati za

ovu politiku virtualne kastracije čitave nacije.

Točka 19

Glede tije, je li, federacije lezbacije i pederacije, tije, je li, puši- karića i

lizipičića, Stranka lijeve dezorijentacije ostat će na strogo

maksističkom kursu, drţeći da je za radničku klasu dobro sve što je

dobro za kapital, jer otvara radna mjesta. Isto vrijedi i za sve oblike

eksploatacije, jer kad se kapitalisti jednom zasite, eto nam dođe i raj

komunizma. Dakle, naprijed, pederi i lezbe, ponesite barjak napretka!

Na barikade, za pravo na liz! Kruha, rada i slobode - sperme, dahtanja

i jebi kog stigneš! To jača spolnu solidarnost! Sloboda vodi narod, kud

pak, utvrdit će se naknadno.

Ali je ipak najvaţnije, kao što smo rekli, otvaranje novih radnih mjesta.

Ţena koja ostaje doma s djecom to je jedno radno mjesto manje. Ţena

koja ide na posao to su barem dva radna mjesta više - uključimo li sve

uključene, od teta u vrtiću do psihijatara i voditelja zatvora i komuna.

Zato treba klince, dok se još nisu ni odlučili jesu li muško ili ţensko,

uvjeravati da su i jedno i drugo, više kao optička varka, s koje te

strane tko pogleda. Ţena je sprijeda ţena, straga muškarac, a

muškarac obratno. I gdje tu ima ikakve razlika? A ako si i jedno i

drugo, dakle radnik, onda te jebu i sprijeda i straga. Bit je svega da sve

to postaje tako zmotano da si rajše ideš popit jednu pivu. A tu te mi

čekamo. Jer buš popil dve. I tri. A morti, dajbog, završili i na

psihijatriji.

Osim toga, borba za ljudska prava turoperatora i jezičarki otvara nova

radna mjesta jer razvija industriju borbe za ljudska prava, čemu

ljudska prava uglavnom i sluţe.

131

Točka 20

U feudalizmu, plemići su ponekad i silom ţenili kmetove samo da

dobiju radnu snagu. Isto su radili i robovlasnici s robovima, napose pri

nestašici, kao kad su male crnčeke u Americi proizvodili na

plantaţama kak piceke i prodavali ih ţive i neočišćene. Kapitalizam ta

neracionalna proizvodnja više ne zanima, već ljude kupuje na trţištu,

uglavnom ispod proizvodne cijene. Kad to dovede do slabljenja

proizvodnje, manjak se nadomješta uvozom. Zato će se Stanka lijeve

dezorijentacije boriti za smanjenje nataliteta i jačanje emigracije kako

kapital ne bi ostao bez jeftine radne snage, tog stupa radničke klase,

koji nas jedini moţe odvesti u napredno društvo.

Točka 21

Privatni ţivot, u smislu sitne proizvodnje, neracionalan je i skup. On

osim toga neproduktivno rasipa emotivnu energiju na vlastito

sazrijevanje, i inače štetno jer smanjuje sklonost ka kupovanju

drangulija. To su dva razloga zbog kojeg ga treba ukinuti i zamijeniti

industrijskim emocijama široke potrošnje u obliku sapunica i reality-

showova.

Zato će se Stranka lijeve dezorijentacije zalagati za potpunu

liberalizaciju medija, jer su samo oni sposobni proizvesti tolike količine

standardiziranih emocija po prihvatljivoj cijeni. Oni u svom radu

moraju biti potpuno slobodni od svakog utjecanja i diktata, te njime

smiju nezavisno upravljati samo njihovi oglašivači.

Točka 22

Da bi se smanjio ekonomski neopravdan uzgoj djece koji smanjuje

profite, zalagat ćemo se, u ime oslobođenja ţena, za primjenu politički

korektnog jezika i na području biološke reprodukcije. Tako će spolni

organi postati kulturno-zabavni organi, iako zabava s njima počesto

nije nimalo kulturna, a ni jebanje nije baš uvijek zabavno.

Spolnim će se smjeti zvati samo iznimno, kad je riječ o spolnom

odnosu između pripadnika istog spola. Kako je moguć spolni odnos

unutar istog spola utvrdit će se naknadno.

132

Točka 23

Povijesno je poznato i da u Fordovim tvornicama radnik nije mogao ići

ni pišati ni srati kad hoće, jer time prekida proizvodni proces. A koliko

ga tek onda prekida trudnoća! Ekonomski je pak očito da je mnogo

jeftinije prekinuti trudnoću nego proizvodnu traku, proces proizvodnje

čovjeka nego proces proizvodnje automobila, tim više što dijete ne

moţeš nikome prodati, pogotovo ako moţe biti u svakoj boji pod

uvjetom da je crna. Zbog toga ćemo se zalagati za puno ostvarenje

ţenskih reproduktivnih prava, u prvom redu za pravo ţene da

trudnoću nastavi ili prekine.

Time ţena počinje snositi punu odgovornost za protuprirodno i

asocijalno stanje u koje se sama dovela i u njemu sada tvrdoglavo

ustrajava, bez moguće isprike da joj nije ni ušao do kraja. Stekavši

punu slobodu da se te tegobe jednostavno riješi, ţena koja svojom

voljom odluči roditi, obavezna je nadoknaditi svu štetu koju time

nanosi svom poslodavcu pa i društvu u cjelini. Kad čovjek raspe

imetak podiţući nacionalni dohodak, nailazi na svaku osudu, pa slična

osuda tim više pripada i onom tko ga raspe na uzgoj djece, a na uštrb

svojih radnih sposobnosti. Zato će se Stranka lijeve dezorijentacije

zalagati za oslobođenje ţene od svega što oteţava njezinu potpunu

eksploataciju.

Točka 24

Ţivjeli jednom djed i baba. Djed se zvao Dolfi, a baka Evica. Nisu još

bili stari, pogotovo ne Evica, jer onda moţda već i ne bi pravili tolike

pizdarije, i tuđih bi im bilo dosta. Djedica Dolfi je jako volio čitati, i to

najviše Karla Maya i Madisona Granta, Propast velike rase, američki

bestseler po ključu crnce na vrpce. Jako ga je zanimalo poboljšanje

ljudske pasmine, zanosio se američkim masovnim prisilnim

sterilizacijama duševnih bolesnika i uopće eugeničkim pitanjima, a

najviše ga je oduševljavalo kako se nordijska rasa u Americi proširila

na račun inferiornih autohtonih sorti. Pa rekao: "Vidi vraga! I Amerika

i mi imamo isti manifest destiny, doći do Pacifika. Vi ste išli na zapad i

istrijebili Indijance, ja ću pomalo na Istok, pa će biti kauboja i

Indijanaca." Svidjela mu se i fora sa crncima, pa zaključio: "Vi imate

crnce, mi imamo Ţidove. Crnci beru pamuk, što znači da su niţa rasa.

A Ţidovi su zauzeli umjetnost, medicinu, znanost, bankarstvo, dok mi

Nijemci beremo pamuk, što znači da su niţa rasa."

133

Da oplemeni ljudsku pasminu, odmah je našao Heinricha Himmlera,

diplomiranog inţenjera stočarstva, koji je tvrdio da je sve što u ţivotu

treba znati naučio na fakultetu. A u Njemačkoj se diplome, bogami,

nisu kupovale. Stvar je, dakle, došla u stručne ruke. Nije tu bilo

slavenskog šlamperaja, sve je išlo po pravilima struke.

Tako su najprije po američkom uzoru počeli s masovnim

sterilizacijama "ţivota nevrijednog ţivljenja", a zatim i s prisilnim

abortusima djece defektnih roditelja. Nakon osvajanja Poljske, jedna je

od prvih mjera bila legalizacija abortusa i njegovo poticanje, jer je

podljude bolje odmah iskiretirati nego poslije imati sve one jebade s

pucanjem u mozak i bacanjem u jamu. Tako je Njemačka postala

najliberalnija zemlja i svjetski priznati borac za ţenske reproduktivne

slobode. Na koncu se sve završilo poznatom primjenom američkog

izuma, plinske komore, kao izvanredno efikasnog sredstva za

provođenje demografske politike. Ma kakvi linčevi i plameni kriţevi!

Njemačka je bila uređena i pravna drţava, u kojoj se uvijek sve radilo

po zakonu.

Kad se djedica Dolfi napokon ubio kao neshvaćeni genij, Amerika je to

proslavila rasno segregiranim tulumima. Ali su se onda stvari počele

malo komplicirati, jer su se Niggeri počeli prcati kao štakori. Niţa je

rasa bila fertilnija, što je bio i Njemački problem. Pošto su Rusi odbili

razviti atomsku bombu koja ubija samo crnce, Ameri su shvatili da će

to morati riješiti sami. Nakon što su zbombali pola Njemačke, bilo im je

malo nezgodno izravno se pozvati na djedicu Dolfija i njegove prekasno

shvaćene genijalne ideje, ali su zato dobro proučili literaturu. Zatvoriš

Niggere u geta, daš im oruţje a ne daš im ni školu ni posao, pa se sad

igrajte kauboja i Indijanaca u predškolskoj dobi. Taf-taf, ti si mrtaf.

Efikasnije od metka u potiljak. Osim toga se protiv kriminala boriš

tako da kod drugog povrata obavezno cepaš doţivotnu, a kazneno je

djelo sve od tihe likvidacije do glasnog prdeţa. I sad, ako je svaki treći

mladi crnac u zatvoru, pa ih je više nego duša u Auschwitzu i svim

njegovim pećima, manje će se kotiti te crne ţgadije.

Da, tako veli teorija, ali je iz prakse poznato da muškarcu baš ne treba

puno vremena a još manje pameti da ujebe malog skota. I zato su

poslušali djedicu Dolfija i legalizirali abortus. Trijebite se sami, sam

svoj Hitler, sloboda i demokracija. Da nije bilo tako, danas bi bijelci bili

manjina, jer je kod crnaca abortus relativno četiri puta češći nego u

134

bijelaca, a u najniţih klasa sedam puta učestaliji nego u najviših. Ĉisti

abortus taj ljudski talog bolje od štaubsaugera.

Iza te su politike stajali i humani obziri, jer je za dijete rođeno u bijedi,

pa još od roditelja pripadnika niţe pasmine, bolje da se i ne rodi, jer

njegov ţivot i tako ne bi bilo vrijedan ţivljenja. Ponajviše zbog smanjene

potrošnje i neznatnog doprinosa nacionalnom dohotku.

Ovaj je poduţi uvod bio potreban da se objasni još jedan razlog što će

se naša dosljedno lijeva stranka zalagati za potpunu legalizaciju

pobačaja radi oslobođenja potlačene klase.

Točka 25

Stranka lijeve dezorijentacije najodlučnije će se boriti protiv svih oblika

rasizma i fašizma osim kad je riječ o njihovim naprednim i

demokratskim oblicima.

Točka 26

Stranka lijeve dezorijentacije najodlučnije će se boriti za ljudska prava

u skladu sa znanstvenim pravilima naprednog stočarstva.

Točka 27

Planet već krčka i samo što nije zakuhao, jer je čitava Zemlja stavljena

u parni lonac. Uzrok su tome fosilna goriva, kuku lele.

Njima već odavno postoji sigurna, pouzdana i neiscrpiva alternativa.

Riječ je o nuklearnoj energiji. Zato će se Stranka lijeve dezorijentacije

najodlučnije boriti protiv njezine primjene, a radi zaštite prirodnog

okoliša.

Termocentrala na ugljen snage Ĉernobila svake godine u redovitom

pogonu ubije više plućnih bolesnika (o rudarima da i ne govorimo)

nego što je bilo poginulih u dosad jedinoj većoj nesreći na

nuklearkama za preko pola stoljeća njihova rada. Termocentrala na

ugljen izbacuje daleko više radioaktivnosti u okoliš od nuklearke iste

snage.

Nuklearni otpad nije nikakav otpad nego potencijalno dragocjena

sirovina koju treba čuvati za bolje dane. Teoretska je sigurnost

modernih nuklearki otprilike jedna katastrofa na tisuću centrala za

135

milijun godina rada. Gorivo je za nuklearke i praktički i teoretski

neiscrpivo, pa će ga biti bar dok se Sunce ne ugasi.

Velika je, međutim, mana nuklearne energije što ugroţava profite

naftnih kompanija, a sve na račun radničke klase. Dobra je vijest u

tome samo to što se tim kompanijama novac što ga daju za

antinuklearnu kampanju knjiţi kao trošak i odbija od poreza.

Zato će se Stranka lijeve dezorijentacije, kao odlučno radnička

stranka, dosljedno boriti za podizanje ţivotnog standarda druga

Rockefellera i njegove partijske ćelije milijardera, kao napretkom

tehnologije ozbiljno ugroţenih neposrednih proizvođača profita i

superprofita.

Drugi je razlog prevlasti nafte i potiskivanje nuklearne energije poluga

moći koju nafta daje onom koji kontrolira njezine izvore. I to je jedan

od razloga zbog kojih se zbog nje vode toliki ratovi. Zato će Stranka

lijeve dezorijentacije svojom borbom protiv nuklearne energije dati

odlučnu podršku radničkoj drţavi Americi i njezinoj socijalističkoj vladi

u njihovoj borbi za globalnu dominaciju radi provođenju svjetske

revolucije.

Točka 28

Stranka će kao alternativu i nafti i nuklearnoj energiji ponuditi

vjetrenjače.

Tehnologiju njihove proizvodnje osvojit ćemo na juriš.

Točka 29

Stranka lijeve dezorijentacije odlučno će se boriti i za zdravu hranu, jer

je to dobro za planet. Iako je dokazano da "zdrava hrana" nije ništa

zdravija od obične, njezina je prednost što pri uzgoju zahtijeva mnogo

veće površine, diţući cijene hrani a time i profite.

Druga je prednost takvog uzgoja što definitivno uklanja glad iz svijeta,

u prvom redu uklanjanjem gladnih.

Točka 30

Potpuno svjesna svjetske pobjede kontrarevolucije, Stranka lijeve

dezorijentacije vjeruje da se bezočni liberalni cinizam moţe pobijediti

samo podjednako bezočnim lijevim idiotizmom.

136

Stranka nedužnih sirotica

Točka 1

Muški su kreteni! To znam još iz osnovne škole. Mislim, tresnem Ivicu

ravnalom jer je tako glup, a on mene za kosu! Drugarice učiteljice,

Ivica se tuče! I onda ja plačem, a njegovi tata i mama idu u školu na

doškolovanje. A nije samo što me je vukao za kosu, nego je još i bio

glup; to je dvostruko nasilje nad ţenama!

Ivici nije bilo dosta što je imao zube kao zec, nego je sad još i dobio uši

u istom stilu. I bome je preda mnom bjeţao kao zec, kad je shvatio da

ja neću trpjeti njegovo nasilje. Ali je sve ostalo na njegovim ušima.

Al ja hoću njegov bicikl za pretrpljenu duševnu bol! I zato osnivam

stranku jer smo mi ţene po ustavu ravnopravne, a što znači da zakon

treba štititi nas, a ne njih!

Točka 2

Kakvi su muški divljaci vidi se i po obiteljskom nasilju. Muškarac kad

ubije ţenu, ponekad poštedi djecu, ali sebi obavezno metak u bulju.

Toliko je nasilan, da čak i prema samom sebi nema milosti! A sirotoj

ţeni kad dođe ţuta minuta, pa se naljuti na muţa, obično ubije samo

djecu, jer tko je majci bliţi od djece, a kad ubije i muţa, nikad ne ubije

i sebe, jer znade stati, i u svom divljaštvu ne ide baš do samog kraja.

A muţ, ako sve to preţivi, obično je brani da nije ona takva, da joj je to

prvi put, da nikad prije toga nije ubijala djecu. Gad! Nju sve toboţe

brani, samo da se nitko ne upita tko ju je do toga doveo!

Srećom što za obranu ţena od sudskog nasilja postoje suze i mediji

koji se raspekmeze, i ţenske udruge da objasne ljudima do čega

pristojnu i pitomu ţenu moţe dovesti obiteljsko nasilje zajedničkog

ţivota kojem je danonoćno izloţena. Zato će se Stranka neduţnih

sirotica boriti za to da za zločine odgovara onaj koji ih je i stvarno

počinio. Ako je ţena ubila vlastitu djecu, za to je morao postojati neki

jaki razlog, a taj jaki razlog moţe biti samo njen nasilni muţ. Svako je

drugo objašnjenje izravno pozivanje na neravnopravnost spolova.

137

Točka 3

Najviši su oblik muškog tlačenja djeca, jer je znanstveno dokazano da

su i nastala muškim tlačenjem. Zato se ţena od muške agresije treba

braniti na vlastitoj djeci, neprijatelja treba napasti gdje ga najviše boli!

Točka 4

Iako između muškarca i ţene ne postoje praktički nikakve genetske

razlike (sve one spolne priraslice socijalno su uvjetovane, zato što

majke u trudnoći nisu čitale feminističku literaturu). Jedina je razlika

u tome što su muškarci svojim animalnim genima predodređeni za

nasilje, dok ţene, kad je riječ o nasilju, mogu biti samo ţrtve.

Tko je ikad vidio vučicu da bi nekog napala?

Ţena muškarca nikad ne napada, nego se samo trudi da dobije što je

zasluţio.

Točka 5

U svim fizičkim sukobima sa ţenom muškarac bijedno i kukavički

iskorištava svoju fizičku snagu i golu, sirovu snagu mišića. U slučaju

kad je muškarac sitnog rasta, star, bolestan, invalid i slično, zar je to

muškarac? U tom slučaju ţena samo izraţava svoje opravdano

negodovanje zbog ţivota s takvom kukavicom. Ţena je u oba slučaja

ţrtva.

Točka 6

Ukoliko ţena nije sposobna sama srediti muţa, u tome joj svoje

kavalirske usluge treba ponuditi ljubavnik, a po potrebni i više njih,

zajedno ili naizmjence.

Zalagat ćemo se da se ona, osim toga, u te njihove muške razmirice ne

plete, a osim toga, budući da ljubavnici nisu članovi obitelji, nego

eventualno tek obiteljski prijatelji, ţena će takvim postupkom

pridonijeti suzbijanju obiteljskog nasilja. Zalagat ćemo se da se za

takve ţene otvore sigurne kuće u koje će se sklanjati dok se ne vidi tko

je pobijedio.

138

Točka 7

Kad smo već kod većine, širit ćemo svijest o tome da su ţene manjina,

te da stoga zasluţuju sva manjinska prava i povlastice. U dokaz toga

ćemo iznositi podatak da ţene čine 51 posto pučanstva.

U demokraciji, naime, nitko nije iznad birača, pa i o pitanju tko je

manjina moţe odlučivati samo većina, a to su ţene. Samo ta većina

moţe skupiti dovoljno glasova da postane manjina. Tako ćemo

odjednom zadovoljiti dva osnovna demokratska načela: vlast većine i

zaštitu manjine.

Točka 8

Istraţivanja pokazuju da su u heteroseksualnim parovima ţene dvaput

nasilnije od muškaraca, što je još jedan oblik nasilja nad ţenama.

Taj nam podatak zapravo govori da muškarcima nije dosta što na nas

viču, dure se, lupaju vratima te izvode i druga zvjerstva, nego i da su

ţene uspjeli podrediti i svom patrijarhalnom, nasilnom svjetonazoru.

Očito je da već i samo druţenje s takvim divljacima korumpira

neduţnu i pitomu ţensku psihu, dok od druţenja sa ţenama

muškarci, naprotiv, imaju samo korist, jer su se bar donekle

upristojili.

Kao što u braku onaj pametniji (u pravilu ţena) postaje sve gluplji na

račun glupljega, a onaj gluplji (u pravilu muškarac) sve pametniji na

račun ţene, tako i onaj nasilni (isključivo muškarac) postaje pitom na

račun pristojnijeg člana para (isključivo ţene), što dovodi do ove

paradoksalne inverzije koje je ţrtva i ponovno ţena.

Zbog toga će se Stranka neduţnih sirotica boriti za najoštrije

kaţnjavanje nasilnika koji svoju nasilnost izraţavaju nasilnim

trpljenjem udaraca.

Točka 9

U svakom slučaju muškog nasilja nad ţenama, muškarcu treba na

licu mjesta odrediti zaštitnu mjeru izbacivanja iz kuće, i za nju ovlastiti

deţurnog policajca.

Ako primjerice muškarac zatekne ţenu s ljubavnikom ili više njih, pa

počne vikati ili čak tresne vratima, policija ga treba smjesta izbaciti iz

vlastite kuće, te mu osigurati smještaj ispod klupe u parku.

139

Ţena i ljubavnik imaju pravo traţiti odštetu za pretrpljenu duševnu

bol, a muškarcu se, da jadna ţena i njezin ljubavnik (ili više njih) ne bi

više nikad trpjeli nasilje, stan odnosno kuća treba i trajno oduzeti i

predati ţeni i muškarcu koji je prema njoj pokazao više razumijevanja.

Točka 10

U slučaju da muţ, u bijednom pokušaju da ne završi na ulici, ţeni i

ljubavniku donese kavu u krevet, nasiljem se ima smatrati i ako mu

kava nije dovoljno slatka ili ako mu je smiješak previše kiseo.

Točka 11

Stranka neduţnih sirotica najodlučnije će podrţati pokušaje nekih

ţenskih udruga da otvore javne kuće u koje će primati ţene koje su se

posvadile s muţem, te im na račun poreznih obveznika lizati rane i

između dva ih liza uvjeravati ih kako je s takvim divljakom najbolje ne

imati po-o-o-o-sla.

Točka 12

Stranka neduţnih sirotica najodlučnije će se protiviti pokušajima

nekih muških udruga da otvore javne kuće u koje će primati ţene koje

su se posvadile s muţem, te im na račun poreznih obveznika lizati

rane i između dva ih liza uvjeravati ih kako je s takvim divljakom

najbolje ne imati po-o-o-o-sla.

Točka 13

Statistička istraţivanja pokazuju da su ţene u homoseksualnim

zajednicama otprilike triput izloţenije nasilju negoli u

heteroseksualnim, za što krivicu snose isključivo muškarci, zato što ih

nema da srede tu glupaču.

Ţene se, istina, lemaju kao volovi, ali za to je kriv isključivo bik kojega

nema, Sitting Buli koji samo sjedi umjesto da nešto poduzme, ako

treba i nabije na rog, pa da bude mir. Zato će se Stranka neduţnih

sirotica zalagati da oni za svoje divljaštvo ponesu punu odgovornost, u

prvom redu ostavljanjem čitave svoje imovine ţeni i njezinoj prijateljici,

kako bi se, materijalno zbrinute, ţivčano oporavile.

140

Točka 14

Veliko je zlo društva i prostitucija, oblik bestidne eksploatacije ţena,

jer u njoj muškarci za novac kupuju njihovu neduţnost, uţivajući u

njihovu poniţenju i svojoj nadmoćnosti koju izraţavaju nametanjem

love.

Zbog svega će se izloţenog Stanka neduţnih sirotica boriti za njezino

suzbijanje u prvom redu materijalnom destimulacijom prostitutki.

Poznato je, naime, da se kurvi unaprijed plaća - što dokazuje da su

kurve pametnije od, primjerice, pisca ovih redaka - no Stranka će se

zalagati za tumačenje da poslije tog plaćanja ne postoji nikakva

povratna obaveza, budući da je ono ilegalan čin, a ono poslije također.

Ćao, maleni, dođite nam opet!

Muškarcima koji poslije takvog iskustva prestanu dolaziti odnosnoj

dami, redovito će se s plaće skidati predviđeni iznos, kako ţena koja je

odlučila sa sebe zbaciti okove muškog ropstva ne bi ponovno došla u

napast, a i da se ne bi morala prati za sljedeću mušteriju.

Točka 15

Veliko je zlo i muška prostitucija, kad muški tucaju ţene za novac, a

morali bi to činiti besplatno i još biti sretni da ih ijedna uopće hoće.

Takvi muškarci bestidno iskorištavaju najčišće i najromantičnije

ţenske osjećaje prema konjskoj kurčini i bestidno od njih izvlače

novac.

Ţene su njeţna i osjećajna bića, njima treba samo malo paţnje i da im

sperma šprica na uši.

I zato, da bi se stalo na kraj ovoj bestidnoj muškoj eksploataciji ţena,

svaka ţena treba dobiti pravo da - po modelu krasno- armejaca u

Berlinu - moţe samo zatitrati kaţiprstom i reći: "Man, kom."

Da bi se izbjeglo za ţenu poniţavajuće nećkanje, svakoj ţeni treba dati

ruski automat u kompletu s tri bubnja s po pedeset metaka. U slučaju

potrebe, ovo se naoruţanje moţe i pojačati.

141

Točka 16

Poznato je da osim heteroseksualne postoji i homoseksualna

prostitucija. I jedno i drugo je oblik muške dominacije, a točno zbog

čega, utvrdit će se naknadno.

Zbog toga će se Stranka neduţnih sirotica boriti za zakon koji određuje

da muške kurve sav utrţak moraju predavati ţenama, kako zbog

nedostatka sredstava ne bi bile prikraćene za ono što im s pravom

pripada.

Točka 17

Prostitucija nije oblik tlačenja ţena čak i kad je ţena gore samo zbog

toga što muškarac plaća a ţena prima pare, nego i zbog svodnika koji

na račun tih nesretnih, izrabljivanih neduţnih djevojčica ţive.

To što su ti svodnici u pravilu druge ţene, samo je još jedan primjer

muške dominacije, jer su muške svinje sve niţe poslove prepustili

ţenama, te ţene počeli eksploatirati preko ţena.

Točka 18

Istraţivanja su otkrila da je određen postotak ţena sklon prostituciji, i

da na taj postotak ne utječu ni materijalne ni obiteljske prilike, ni

naobrazba niti ikoji drugi vanjski faktor, što znači da ţene u

prostituciju tjera patrijarhalno društvo i njihov ropski odnos prema

muškarcima.

Taj se socijalni pritisak prenosi kroz gene, koje je izumio Georg

Mendel, dakako muškarac. Zato će Stranka neduţnih sirotica

najodlučnije osuditi svako uţivanje graška.

Točka 19

Na bavljenje prostitucijom u društvu kojim vladaju muškarci, osuđene

su i mnoge studentice zato što su im stipendije preniske za kupovinu i

najnuţnijeg, odjeće iz butika i najosnovnije kozmetike.

Ako se ţena ne osjeća dovoljno lijepom, gubi samopouzdanje, pa od

toga trpi i studij, što još više doprinosi neravnopravnosti ţena.

142

Da bi se ţene oslobodile tog ropstva, potrebno im je povisiti stipendije,

u prvom redu na račun stipendija njihovih muških kolega, koje bi i

tako spizdili na kurve.

Točka 20

Vrhunac je muške iskvarenosti to što danas neduţne ţene čak i javno

nude jumf na prodaju. O, svijete, dokle si pao! A sve samo zato što su

muškarci uspjeli nametnuti ţenama kult djevičanstva.

Da bi se stalo na kraj tom javnom muškom poniţavanju ţena, treba

organizirati dobrotvorne akcije za spašavanje jumfova, što bi bilo dobro

i za stvaranje brand recognitiona, da odnosni jumf kasnije postigne

višu cijenu na javnoj draţbi.

Točka 21

Uopće treba ukinuti taj kult čednosti, zbog čega će se Stanka neduţnih

sirotica zalagati da ti muški divljaci ostave neduţne djevojčice na miru,

a ne da ih teroriziraju pitanjima koliko ih je prije njih bilo, a pogotovo

koliko ih je još trenutno uz njih. Riječ je o najčišćem obliku duševnog

zlostavljanja, jer kako da im kaţu nešto što ni same ne znaju? Jer čak

i da se o tome vodila evidencija, tko bi danas zbrajao tolike kolone, a

osim toga, oni koji su se na njoj redali dok je pijana leţala u grabi ni

sami se ne sjećaju jesu li je, nisu li je, jer su i sami bili pri svijesti

samo od pojasa naniţe.

Na koncu konca, u redalici nikad ne znaš je li tko zabušavao, a tko je

pijan samo plazio po tebi i špricao na sve strane ko pijani vatrogasac,

bestijalna muška svinja.

Još je veće zlostavljanje kad muškarac gnjavi ţensku koliko ih još uz

njega ima.

Ĉovječe, pa znaš valjda i sam brojati! Koliko ih vidiš da je guze, toliko

ih i ima. Ne vidiš li nikog u krevetu osim sebe i nje, trenutno nema

nikoga. A hoće li se s onim od jučer još tucati, i tko će sutra naletjeti,

to ne zna ni sama. Stranka neduţnih sirotica odlučno će se zalagati da

se ovakvi slučajevi duševnog zlostavljanja i obiteljskog nasilja

bezrazloţnom ljubomorom progone svom strogošću zakona.

143

Točka 22

Muškarac koji trči za suknjama poniţava svoju partnericu, pa će se

Stranka neduţnih sirotica zalagati da se takvi, ukoliko se ne uspiju

sami disciplinirati, discipliniraju kastracijom. Time će se stati na kraj

dvostrukom moralu koji veliča muški promiskuitet, dok ţenski

kaţnjava vilama, bundama, putovanjima, automobilima i jahtama, i

sramoti ih rogovima njihovih muţeva.

Točka 23

Silovanje je golemo zlo i najteţi oblik nasilja nad ţenama, odvratan

način dokazivanja i uspostavljanja muške dominacije. A gadovi se

uvijek izvuku, kao, ţena se nije branila. Pa kako će se braniti, kad joj

se prijebalo!

Zbog toga će se Stranka neduţnih sirotica boriti ne samo da se

silovanje najteţe sankcionira, nego i da se uvede nova definicija tok

kaznenog djela, koja polazi od zahtjeva da ţena potpuno pristane prije,

za vrijeme i poslije. Ako je ţena ikad prije rekla ne, svaki njen kasniji

da ne moţe se shvatiti ozbiljno, pa je dakle silovana. Ako ţena u

trenutku silovanja veli: "O ne, o daj, daj, o da, o ne, o da, o ne ne ne ne

ne, daj ga, daj!" to se ima smatrati očitim odbijanjem muškarca. Ţena

u svakom trenutku moţe reći ne, pa i u trenutku svršavanja.

Ukoliko se muškarac u tom trenutku ne moţe istrgnuti iz stiska

njezinih nogu, to je samo zato što ju je on na to prisilio.

Ako ţena poslije shvati da bi taj dio ţivota radije preskočila, očito je

riječ o silovanju, jer je to muškarac morao znati.

Točka 24

Ukoliko ţena pristane u trenutku zaljubljenosti, dakle u stanju suţene

svijesti, to treba progoniti kao snošaj nad nemoćnom osobom, odnosno

kao obljubu nad osobom pomračene svijesti. Dopušteno smije biti

samo općenje s potpuno pribranim ţenama, u kojem slučaju

muškarca, u skladu s prethodnim člankom programa, treba goniti

samo za silovanje, budući da nijedna ţena čiste svijesti ne bi

dobrovoljno pristala na snošaj s takvim konjem.

144

Točka 25

Silovanje je moguće počiniti i u braku, i nebitno je što je bilo prije ili

poslije, samo da se gad ne izvuče. To što je sa silovanom prije i poslije

skladno ţivio još deset godina muškarca ne opravdava, i ţena ga je

duţna prijaviti bez mogućnosti oprosta. Silovanje se i u ovom slučaju

treba definirati u skladu s točkom 23 ovoga programa, pa ako se ţena

ikad upita je li se udala za pravog čovjeka, sve ono prije toga treba

smatrati silovanjem.

Točka 26

Silovanje se moţe izvršiti obljubom i svim s njim izjednačenim

radnjama.

Koje su to radnje, to moţe odrediti samo silovana ţena.

Točka 27

Od gore spomenutog mora se izostaviti samo kad ţena muţa jebe u

mozak, jer je on na to bezrezervno pristao već samim ulaskom u brak.

Ako on pritom redovito ne doţivljava dvostruki orgazam, riječ je

frigidnosti kojom zlostavlja ţenu, pa i to treba podvesti pod slučajeve

teškog obiteljskog nasilja.

Točka 28

Ţena je već po svojoj naravi skrbna majka, za razliku od muških

divljaka. Zato joj treba dati punu slobodu raspolaganja vlastitim

tijelom i njegovim reproduktivnim funkcijama, što uključuje i pravo na

umjetan prekid trudnoće.

Abortus je najviši oblik materinske ljubavi i brige, jer se ţena odriče

najmilije igračke samo zato što se boji da svom djetetu ne bi mogla

pruţiti sve što ono zasluţuje.

Zbog toga pobačaj treba veličati kao najviši oblik ţenske ljubavi prema

djetetu, nešto za što su muški divljaci u pravilu sasvim nesposobni.

Točka 29

Ţena je osjetljiva zbog toga što je majka, pa zbog toga treba uţivati sve

društvene povlastice, od skraćenog staţa (uz duţi ţivot), do pojačane

zaštite na radnom mjestu, a treba joj osigurati i porodiljski od

145

najmanje nekoliko godina po djetetu, kako bi s muţem mogla

ravnopravno podijeliti brigu oko svog i tko zna čijeg potomka.

Točka 30

Ţena nije stroj za rađanje, na što je ţeli svesti perfidno patrijarhalno

društvo, podmuklo je uvlačeći u ropstvo kojekakvim toboţnjim

povlasticama.

Cilj svih tih kojekakvih porodiljskih dopusta, bolovanja zbog djeteta,

dječjih doplataka i tako dalje, nije pomoći nesretnoj ţeni koja odgaja

muške gadove i nove nesretnice koje će rađati nove muške gadove,

nego da se tim zavodljivim mamcem navede na rađanje.

Stranka neduţnih sirotica protiv te će se bestidne manipulacije boriti

zahtjevom da se, kako bi ţena u svojim reproduktivnim odlukama bila

posve slobodna, svim ţenama bez obzira na broj djece odobri određen

broj godina porodiljskog dopusta li dana bolovanja zbog djeteta, kao i

dječji doplatak u visini njihovih potreba.

Točka 31

Stranka neduţnih sirotica zalagat će se za načelo "jednaka plaća za

jednak rad", dakako u okviru afirmativne akcije. Ţene više troše za

odijevanje i kozmetiku, i uopće na luksuz koji spada u osnovne ţivotne

potrebe. Sve je to ţenama nametnulo patrijarhalno društvo, pa zbog

toga ţenama treba povećati plaće do iznosa dovoljno velikog za

pokrivanje spomenutih posebnih potreba, što se dade opravdati i

humanitarnim razlozima.

Za sve su te potrebe krivi samo muškarci, ne samo zbog nametnutih

vrijednosti patrijarhalnog društva, nego i zbog nasilničkog zahtjeva

(uvjetovanog djelomično i njihovom apsurdnom fiziologijom, za koju su

si sami krivi) da tucaju samo ţene na koje im se digne.

Za to što ne uspijevaju disciplinirati svoje suradnike, muškarci, naime,

snose punu moralnu i materijalnu odgovornost.

Točka 32

Svaka ţena jedanput mjesečno prolazi tešku egzistencijalnu krizu, a

još teţu kad ta kriza izostane. Zbog toga joj u te dane treba odobriti

bolovanje, budući da u njima zna utrošiti više energije u mrcvarenje

sebe i okolice nego čitav preostali mjesec na rad, što iscrpljuje njen

146

mladi organizam. Te dane trebaju uţivati sve ţene, bez obzira na

ţivotnu dob, jer bi suprotno predstavljalo bestidno podilaţenje

muškom šovinizmu prema postmenopautičnim ţenama. Jebemti,

koliku su oni priču napravili iz svog krvarenja za domovinu, a mi

krvarimo svaki mjesec a da ni same ne znamo ni zašto ni zbog koga! Al

svakako ne zbog pizdarije!

Točka 33

Kad smo već kod krvarenja za domovinu i šire, zbog ostvarenja

potpune ravnopravnosti rodova (ne vojske, nego onih drugih), ţenama

treba omogućiti slobodan pristup do svih dobro plaćenih vojnih zvanja.

Od ovog se isključuju samo ona u kojima se gubi glava, jer ţene po

svom habitusu nerado ginu. Muškarci su rođeni nasilnici, pa stoga

neka i trpe plodove svog nasilja. Osim toga, uključivanje ţena u

borbene zadatke bilo bi sankcioniranje nasilja nad ţenama

naoruţanim jurišnom puškom, što je nedopustivo.

Stranka neduţnih sirotica će se osim toga boriti protiv svakog

pokušaja da se ţenama, kao i muškarcima, nametne vojna obaveza,

budući da je sluţenje vojske tradicionalno muški posao, a svaki je

pokušaj da se ono proširi i na ţene izraz njihove tradicionalističke

patrijarhalnosti.

Točka 34

Radi ostvarenja potpune ravnopravnosti ţena, Stranka neduţnih

sirotica borit će se za ostvarenje potpunog spolnog pariteta u svim

poslovima, u prvom redu drţavničkim, upravljačkim, umjetničkim i

tako dalje.

Od ovog će se izuzeti samo poslovi teškog fizičkog radnika, rudara,

ribara, smetlara i uopće, svi oni u kojima se gube i ţivot i zdravlje a za

nikakve pare, jer je znanstveno dokazano da je muških manja šteta.

Točka 35

Slabija plaćenost ţena posljedica je i zatvorenosti nekih profesija za

ţene, u prvom redu zbog njihove fizičke slabosti i sjebanijih ţivaca.

Zbog toga ţene nepravedno trpe. Zato će se Stranka neduţnih sirotica

boriti za izjednačavanje svih plaća, bez obzira na vrstu posla.

147

Pri lakiranju nokata ţena je (bez ikakvih sredstava higijensko-

tehničke zaštite!) izloţena djelovanju otrovnih acetonskih para, koje joj

mogu ugroziti ne samo zdravlje nego i oštetiti plod, pogotovo ako ga

nema, pa stoga svim tajnicama, blagajnicama i slično plaću treba

izjednačiti s primanjima najizloţenijih radnika u kemijskoj industriji.

Vrlo je opasno i štrikanje na poslu, i to bez zaštitnih naočala, jer nije

zabiljeţen samo jedan slučaj kad si je ţena mogla iglama iskopati oči.

Zato takve ţene zasluţuju invalidsku mirovinu već i zbog samog

pretrpljenog straha. Od sjedenja u toplom širi se guzica, što smanjuje

fizičku privlačnost, s depresijom i mogućim suicidom kao sasvim

izglednim posljedicama, pa je stoga posao blagajnice mnogo opasniji od

posla rudara. Na rudara se moţe svaliti samo planina! Uredski

razgovori, uzrokovani zagušenošću poslom i s njim izazvanom

depresijom, ugroţavaju zdravlje svake ţene jer povećavaju stresove

kojima su izloţene, i to ponajviše zbog pojačane brige za sudbinu

Marisol i Esmeralde, kao da i bez toga nemaju dovoljno svojih briga!

To se pravilo izjednačavanja plaća ne smije primjenjivati i na muškarce

koji se zbog tjelesne slabosti, starosti, bolesti ili lijenosti bave

"ţenskim" poslovima umjesto da kopaju u rudniku. To što nisu

muškarci samo je njihov problem!

Točka 36

S muškarcima je uvijek sve tako komplicirano! Te sudovi, te

parlamenti, te novine, te polemike! A sve je odmah i bez toga jasno.

Bar nama ţenama koje uvijek jasno znamo što hoćemo sve dok se ne

predomislimo, no ni to nije češće nego što nam se prohtije.

Zato je dovoljno naše razumno mišljenje samo registrirati i smjesta

postupiti u skladu. Tim više što mi ni o čemu ne odlučujemo naprečac,

nego tek kad pristavimo dţezvu, a ponekad i tek poslije druge kave,

ukoliko brzinu donošenja naše odluke ne ubrza sapunica. Zato o svim

vaţnim društvenim pitanjima, a napose onih koje se tiču muških

gadova, trebaju odlučivati dvočlane do četveročlane posebne komisije

zvane Kuhinje javnog spasa.

Njihove odluke trebaju biti besprizivne da se ne bi jalovo tratilo vrijeme

određeno za šoping.

148

Točka 37

Stranka neduţnih sirotica u svom će se radu boriti prije svega za

striktno poštivanje rodne ravnopravnosti, a protiv svakog seksizma i

spolnog šovinizma. Pokazat ćemo mi tim muškim gadovima!

Stranka nejasnih namjera

Točka 1

Mi, ovaj, je li, i tako to. A inače zna se. Znate već što mislim, kad velim

zna se, ali nije to ono na što mislite.

Točka 2

Sve u svemu, je li, mi bismo svakako, u to moţete biti sigurni, i u tome

ćemo odlučno ustrajati. Tko god u to sumnja, širi defetizam. S takvima

ćemo obračunati. A obračunat ćemo im i vodu i struju.

Točka 3

Naravno, ne baš onako, nego više onako, mislim, to ne tajimo, ali ako

baš mora, moţemo mi i drukčije, to jest da svima bude jasno. Jel

moţda tu kome nešto nije jasno?

Točka 4

Mislim, mi izlazimo s jasnim namjerama. Kome to nije jasno, mi ćemo

mu objasniti, ali će mu biti bolje da mu ništa ne moramo objašnjavati,

jasno? Iako mi nije jasno što bi tu bilo nejasno, iako ima i takvih

kojima nikad ništa nije jasno u našem sasvim jasnom programu,

transparentnom, kako se to kaţe, to jest, gledaš kroz njega i ne vidiš

ništa, jer savršena je transparentnost savršena nevidljivost, ali ne bih

sad o optici, koja mi nikad nije bila jasna, nisam ja fizičar, a i staklar

mi je bio stric, a ne tata.

Točka 5

Što se pak tiče našeg gospodarskog programa, on je sasvim jasan, i

nema se tu što objašnjavati. Obiteljski isto tako. Program zdravstva,

školstva, i tako dalje, da ne nabrajam, sve je to vrlo jasno, a zar bi i

moglo biti drukčije? Uglavnom, to smo objasnili, a ako treba, i još

ćemo, na isti način, sve dok ljudi ne shvate što im radimo, ali neće, to

je bar jasno, ako je išta jasno, onda je jasno to.

149

Točka 6

Tko u nas sumnja, pa pritom još i mumlja, takav očito ima nekakve

nejasne namjere, ali nama su one sasvim jasne. Takvima ćemo jasno

pokazati da za nejasnoće nema mjesta, ali kako, to ni nama nije jasno,

ali će se razjasniti.

Točka 7

Tko digne dva prsta, da nešto pita, taj moţe odmah van. Taj je jasno

pokazao svoje namjere.

Točka 8

Nećemo sad o tome.

Točka 9

Za nas neće biti tabu tema, ali je o ponečemu bolje ne govoriti. Kome

to nije jasno, bit će mu jasnije kad još malo zamutimo.

Točka 10

Na svako ćemo pitanje spremno odgovoriti, ali nemojte me ništa pitati.

Točka 11

Svakom ćemo jasno dati do znanja da smo spremni objasniti sve

nejasnoće, i to na najjasniji način, smatrajući da smo time sve

razjasnili.

Točka 12

Još sam nešto htio reći, ali nema veze. A što se ostaloga tiče, sve mi je

to malo bez veze.

Točka 13

Ne trebaju nama riječi, nego djela. Svako zna i pričati i obećavati, no

treba zasukati rukave i pokazati se na djelu. Zato ćemo pred birače

izaći s obećanjem konkretnog programa, koji ćemo objaviti kad

dobijemo izbore. To zato da nam se ne bi reklo da, kao i druge stranke,

samo obećavamo svojim programima.

150

Točka 14

Uvjereni smo da će se birači u našem programu prepoznati, jer ni

njima, baš kao ni nama, baš ništa neće biti jasno, čime će se postići

potpuna suglasnost i jedinstvo između vodstva i širokih narodnih

masa.

Svjesni smo da birači traţe nekakve orijentire, pa će njihova

identifikacija s nama biti potpuna, jer ih traţimo i mi. Oni ne znaju

kud i kako dalje, a mi im obećavamo punu podršku u njihovim

nastojanjima.

Točka 15

Mi nismo fatalisti, ali će biti kako bude, i što mi tu moţemo?

Točka 16

Stranka nejasnih namjera vodit će i poletnu nacionalnu politiku,

jamčeći svakom hrvatskom čovjeku da će i dalje ostati hrvatski čovjek.

Socijalni će se dio programa naše stranke na sličan način pobrinuti za

sirotinju.

Točka 17

Jasno je samo da sam ja sam budući hrvatski premijer, samo ne znam

zašto.

Točka 18

Nejasno je samo kako i na koji način.

Točka 19

Doći ćemo i na televiziju. I razjasniti naše namjere. Zatim ćemo opet

doći na televiziju, i tako dalje. Kad nikom više ne bude ništa jasno,

doći ćemo na televiziju da to objasnimo.

Točka 20

Stranka nejasnih namjera posebno će se boriti protiv karijerizma,

bavljenja politikom samo radi pokazivanja. Zato ćemo kroz mnoge

javne nastupe biračima pokazati da nam nije do pokazivanja.

A osim toga ćemo im pokazati.

151

Točka 21

Stranka nejasnih namjera borit će se u prvom redu za duh pluralizma,

i zato će u svoj program spremno preuzimati dijelove programa drugih

stranaka, ali koje, to još nije jasno. Da bi izbjegla optuţbe za kopiranje,

nastojat će što jasnije pokazati da tu ništa nije jasno.

Točka 22

Mislim da sam sve rekao, ali mogu ja i još.

Točka 23

Jedno je, međutim, sasvim jasno, da mi nećemo iznevjeriti očekivanja

svojih birača, dakako pod uvjetom da od nas ne očekuju ništa.

Nećemo razočarati ni one koji od nas budu očekivali svašta.

Razočarani mogu ostati samo oni koji budu očekivali bar nešto, no ti

su neprincipijelni kolebljivci koji i sami znaju što hoće.

Točka 24

Iako smo Stranka nejasnih namjera, ipak je prilično jasno da tu lud

zastupa munjenog, što znači da smo, unatoč svom sasvim jasno

nejasnom programu, jedina stranka kod koje je posve jasno tko tu

koga, bar dok se sve ne razjasni.

Točka 25

Naš je najjači izborni adut ţelja ljudi da doznaju što mi zapravo

hoćemo. I zato obećavamo, kad dođemo na vlast, da će im brzo postati

jasno.

Točka 26

(tu piše nešto nejasno, nisam znala pročitati).

Stranka općeg izjednačenja

Točka 1

Svi smo jednaki! Pred zakonom, mislim, ne pred krojačem, jer inače ne

bi bile šulje S, M, L, XL i XXL, to ne bu ukinul ni komunizam, ne vole

svi jednako papati. Ja nosim XXL, da ne bi ko kaj pomislil, i

proporcionalno sam građen. Hoću reći, svi smo pred zakonom jednaki,

al to baš i ne mora biti tak.

152

Točka 2

To je zasada velike Francuske revolucije. Mislim, ne broj košulje, nego

jednakost pred zakonom. Jednakost pred giljotinom, jer nije bio jedan

noţ za markize, a drugi za grofove. Jednakost nad zemljom i pod

zemljom, samo gore ne, budući da je Bog ukinut dekretom, jer je za

njega giljotina bila prekratka, pa kakve su to onda gluposti o slici i

prilici svojoj. Onda je bilo pred demokracijom glavu dolje, a ne kao

danas. Prije su revolucije samo plemići imali pravo glavosjeka, a sad je

zavladalo općenarodno veselje, pa su svi doslovce izgubili glavu za

revolucijom. Bilo je tu i crvene krvi, i plave, i venozne i arterijske, u

svim bojama Benettona! Pune sifilisa i što se nađe. Glavosjek ušao u

modu, pa navalila raja na plemićku povlasticu, kao potkraj Juge na

kavu i ulje, daj meni, daj meni, guţva velika nastala, prava jagma,

navali narode, noţ beli pravdu deli!

U početku je bilo malo nesnalaţenja, priznajem. Shvatili tu jednakost

kao sad će sve vješati, aristokrate na popovska crijeva ili obratno. Les

aristocrates a la lanterne! i te fore. Ali to je bilo reakcionarno. A

revolucija valjda donosi napredak, dizanje seljaka na plemićki ţivotni

ili bar smrtni standard, makar i bez štrika, a ne spuštanje plemića na

seljački. Jebote, ista je oštrica sjekla vrat i kralju i tebi - odmah si za

glavu viši! Toga se skupilo toliko, ushitila ljude jednakost, da su gore

sigurno napravili i klub giljotiniranih da razmjenjuju dojmove; na

sastanke dolaze s glavom pod mišicom, pa je ili objese na čiviluk, ili

stave na stolicu ili, ako nema druge, pod stolicu, sve po bontonu. Ma

super! Liberté, égalité, fraternité. Slobodno sijeci glavu svima jednako,

i bratimljenje nad oblacima. To bi otprijelike bilo to. Eto, zato će nam

velika Francuska revolucija biti uzor, i tko jebe Marx-Lenjina-

Kerenskog.

Točka 3

S obzirom na općepoznatu činjenicu da je mors nivelatrix, u duhu opće

jednakosti zalagat ćemo se za vraćanje smrtne kazne, koja se, također

u duhu opće jednakosti, ima primjenjivati za sva djela podjednako i

postati dostupna širokim narodnim masama.

Kad se ta osnovna jednakost riješi, s drugim se moţe i malo pričekati.

153

Točka 4

Drugo je ime iz milja za smrt bilo mors liberatrix, pa se dakle za

njezinu revolucionarnu ulogu oduvijek znalo. Dodaj tome još bratstvo i

jedinstvo u duhu Bleiburga i omladinskih radnih akcija, pa imaš sveto

trojstvo Francuske revolucije. Jebati, pravo Kolumbovo jaje! Zato je

reakcija oduvijek i skrivala smrt, štitila je patentima, a reakcija nad

reakcijama, to jest crkva, čak ju je i sasvim zanijekala. O, smrti, gdje je

tvoj ţalac i te fore, jebo ih ţalac. Kao, izgubila smrt sposobnost

revolucionarnog uboda. Ma sve me je strah. Nego ste joj vi oduzeli

njezina ljudska prava, vjerojatno samo zato što je ţena, uskratili joj

pravo izraţavanja kao potlačenoj manjini. I onda još onaj cirkus s

Lazarom. Mrtvoga drugara, husinjskog rudara, oplakuje četa proletera,

a dođe Krist pa vam sjebe poantu. Ako to nije razbijanje skupa i

kvarenje predstave koju ju je netko drugi i smislio i reţirao i pošteno

platio, ja onda ne znam što je. Mislim, toliko o smrti, a tko nije shvatio,

neće dok ne umre.

Točka 5

Tako je Krist iz groba uskrsnuo i kapitalizam. Ali za to su krivi samo

komunisti jer mu nisu plaćali zadušnice, kapitalizmu, mislim, ne

Kristu. Mi hoćemo. Plaćat ćemo mise i protiv Crkve, ako bude trebalo.

Točka 6

Hoću reći, mislim, je li, taj komunizam. Nulla crimen sine lege, mislim,

svi smo bili jednaki pred zakonom, jer je svatko mogao najebati zbog

čega hoćeš, ali sve, molim, po zakonu. Bio je, mislim, ovaj, ne samo

onaj, ovaj, gumeni pendrek, nego i onaj, ovaj, gumeni član, member,

kao njegov produţetak. Narodna privreda s galjošama od sedam milja

kroči u svijetlu budućnost, mislim, te fore, razvijala se kemijska

industrija, petrokemija, Jugoplastika, kolica Jugovinil, kod Kutine smo

imali više nafte nego Saudijska Arabija i Kuvajt zajedno. Ali vratimo se,

mislim, na taj gumeni član - koliko ga razvučeš, toliko u njega stane.

Kao gumica, je li. Ali ne ova Korejska, jebote, s čim ti prave one svoje

male ţute, nego ona po bosanskoj mjeri. Kad ugaziš, brate, ugazio si

do vrata. I još ti ostane ne talasaj, ali to je već jadranska orijentacija,

pa ne bih o tome. I zato je radio gumeni pendrek po gumenom članu,

gumirajući ti bubrege. Hoću reći, onda je bila ta jednakost, je li, pred

zakonom, je li, ali ne zato što su svi micoši nosili gumenjake jednake,

154

savezne duţine, da ne bude majorizacije, nego najviše zbog tog, je li,

gumenog člana. Broj točno 100. Mislim, da bude okruglo, jer su se po

njemu dobivale sve nekakve okrugle kazne. Kontrarevolucionarni

napad na drţavu i društveno uređenje, tako se to zvalo. Bilo je tu toga

još, ali poslije. Ovo je bilo više kao Ĉovječe ne ljuti se, došao si na kraj

niza i misliš u kućici si, a oni te vrate na početak, pa u barutanu.

Misliš, podmetneš bombu, ukokaš micoša, otmeš avion, zakolješ

Srbina, ispričaš vic o Jovanki - i ode ti na ljetovanje. Ali što ako nisi

učinio baš ništa od toga, a odgovorni drugovi misle da ipak zasluţuješ

buturu? E, onda dolazi taj stoti. Ako nisi učinio baš ništa, ali si tim

ničim napao drţavu, onda te sudimo po stotom. Nije to bila mreţa za

hvatanje neprijatelja, nego ultra- filter, jebote, ni koloid se ne provuče.

Hoću reći, nulla crimen sine lege, nema zakona, nema ni zločina, samo

nigdje ne piše što dolazi prije a što poslije. Prvo ti učini nešto, a kasnije

ćemo mi za to lako donijeti zakon. Tako se sudac mogao drţati zakona

ko pijan plota, jerbo je isti bio gumen.

I nikad ni prije ni poslije toga nije bila ostvarena tako idealna

jednakost pred zakonom, jer nije bilo čak ni diskriminacije krivih pred

nevinim. Osim toga, svi smo bili protiv komunizma (sad to smiju reći i

oni koji to nisu bili), pa je onda tak svejedno.

Točka 7

U doba jednostranačja svi smo bili jebena stranka. Mislim, sad ih ima

više, ali mi smo ostali vjerni svojoj prvobitnoj afilijaciji. Ali nisam mislio

to, nego mislim reći da danas opet imamo jednakost pred zakonom, jer

se prije sudilo svakome, a danas nikome, a i što će ti sudovi kad imaš

novine i zaklete sudske kolumniste, a razvila se i usluţna djelatnost,

ideš ulicom i zveckaš sitnišem i mrmljaš: "Koga treba ubiti, koga treba

ubiti."

Telefonom javiš ime i adresu, platiš preko Zabafona, i sutra dobiješ

osmrtnicu. Ĉist posao.

Drugim riječima, nema više velikih drţavnih mastodontskih sustava,

nego se prešlo na sitni obrt, model mini-Bleiburg. Compact siţe,

mislim, obiteljsko pakovanje, ali ne za Franceka i Ankicu, njima ne

pakovati, oni kupuju u rinfuzi. Mislim, moţeš utepati koga hoćeš, to je

demokracija, i ne treba ti čak ni neki razlog, freedom of choice, tko te

smije pitati zašto piješ Colu a ne Pepsi. Ako si nekog ubio, valjda je

155

bilo zbog nečega, nisi ga valjda ubio zbog ničega, a i ništa je nekakav

razlog. Nečim ti se zameril, a kakav je to čovjek koji se nikom ne

zamjeri. Sve je to isto jednakost pred zakonom, i mi to pozdravljamo,

samo smatramo da to nije dovoljno. Nikad nije tako dobro da ne moţe

biti bolje, kako je pisalo u programu Saveza komunista Jugoslavije sve

do njegova i njezina raspada. Ĉovječanstvo napreduje, jebo te ja!

Točka 8

Al baš kamo, još nije utvrđeno.

Točka 9

No hvala vragu na nebesima i ima li još koga, dobra se stara vremena

muške punte i kmetske pravice vraćaju, a i mi ćemo ih pogurati svim

raspoloţivim sredstvima. Zato će se stranka zalagati za silovanje.

Točka 10

Od silovanja je, naime, sve i počelo. Od silovanja ekonomije i jebanja u

mozak, uz naš otpor, ozbiljan i uporan, ali tko te jebe kad te dasa jebe.

Prije su nas silovali ideologijom, pa će se zato stranka zalagati za nešto

čist obratno, to jest ideologiziranje silovanjem. Da pojasnimo, da

poslije ne bi bilo nisam znao.

U dobrom starom austrijskom kaznenom zakonu znalo se tko koga

jebe, a ponekad čak i zašto. (Uglavnom zato.) A i za silovanje se znalo

kako se to radi, da nauči svaki koji još ne zna. Ĉin je silovanja bio

izvršen u trenutku doticaja spolnih organa, a što su spolni organi,

znalo se, a znalo se čak i što je to doticaj. Što je bio atak na ţenska

prava i izraz muške, patrijarhalne dominacije.

Osim ovog je još postojala i prisila na protuprirodni blud, o čemu će

nam referat podnijeti drugarica Severina. Tako su svi bili sretni, zdravi

i veseli, čak i bez kućnog filmskog studija. Silovanje i protuprirodni

blud bili su sasvim dobri i komunistima, pa makar bili i austrijski,

dakako pod uvjetom da pice nisu još austro-ugarske. Ali je onda došlo

novo doba, pa je protuprirodni blud otpao, jer je svaki blud već po

svojoj naravi prirodan. Ne moţe, naime, biti protuprirodan blud

štekanje u dupe kad tako pederi prave djecu. A nije ni blud, jer nije

čak ni zabluda, znaju oni dobro što rade. Osim toga, on nije

protuprirodan ni zato što ne uništava okoliš, dakako ako se ne izvodi

156

kraj natpisa "Ne gazi po travi", no čak je i tada eco-friendly jer je

izvedba uglavnom četveronoško, a ne da se sve bilje izvalja. Osim toga,

to je naša seksualna orijentacija, a kako nečija seksualna orijentacija

moţe biti protuprirodna? Protuprirodna moţe biti samo seksualna

dezorijentacija, no ne mora ni ona ako je napredno orijentirana.

Napokon, seksualna je dezorijentacija samo kad lud jebe zbunjenog,

no nisu oni baš ni tako ludi kad im je još do toga. (Iako su pritom

moţda ipak malo zbunjeni.) Tako je protuprirodni blud otpao, ali je

ostalo pitanje čime će onda ţene muške silovati u mozak. Naime, kako

to definirati ako te prasne pijani, pa pogriješi rupu, jer je dosad tucao

samo kokoši, gdje to i nije bilo posebno vaţno. Potanko opisivati sve to

bez kućnog videofilma (tehnički nezgodnog za ubacivanje u zagradu

zakonskog članka) bilo je teško izvodivo, pa su zato stvar skratile na

nešto "izjednačeno sa silovanjem". A što se to jednači, prepustile su

lingvistima, koji su izveli jednačenja po zvučnosti, naime po decibelima

krikova na krevetu, u sudnici i u medijima.

Tako je stvoren novi gumeni član, zbog specifične primjene gume

nazvan i kurton-članom.

Stranka općeg izjednačenja podrţava ovaj trend, te će se zalagati da

spomenuti kurton-član postane dostupan u svakoj trafici, kako dame

sa svojim prijavama ne bi morale čekati do jutra.

Točka 11

U svom javnom djelovanju stranka će se glasno zalagati za dosljedno

provođenje načela izjednačavanja u slučaju silovanja, a i šire, polazeći

prije svega od zakona matematičke logike. A taj bi bio:

Ako je A + B = A + C = D, onda vrijedi i B = C. Ima to i nekakvo ime, ali

jebi ga sad.

Ako zamijenimo simbole, spomenuti zakon o "izjednačenosti sa

silovanjem" moţemo napisati i u obliku:

kita + muja = silovanje kita + dupe = silovanje kita + usta = silovanje,

iz čega, po navedenom matematičkom zakonu, slijedi:

muja = usta = dupe,

što je općepoznata fiziološka činjenica. Radi njezina promicanja zaloţit

ćemo se za zakonsku odredbu koja stomatolozima određuje da na

157

glupo ţensko pitanje, "Doktore, što mi to radite!" obavezno odgovaraju

s: "Masiram vam desni."

Točka 12

Smatramo, međutim, da je ova gumena tehnika pravnog razmišljanja

nedavno bitno unaprijeđena revolucionarnim otkrićem koje bi se dalo

napisati i kao:

ruka + dupe = silovanje.

Ono u čitavo pitanje unosi mnoge uzbudljive elemente, čemu je

potvrda i uzbuđeno dahtanje javnosti. Naime iz jednadţbe

kita + dupe = ruka + dupe = silovanje,

neizbjeţno slijedi

ruka = kita,

a dakako i obratno. Iako je ta duboka istina u narodnoj umjetnosti već

odavno poznata ("Ako imaš dobar prst, ne mora ti biti čvrst"), ovo je

njezina prvo tako jasna, logična i dosljedna matematička i pravna

definicija.

Stranka tu definiciju objeručke prihvaća, te će se zalagati i da ona

zaţivi i u praksi. Zato će traţiti da se u zakon unese obaveza da na

ushićeni upit ginekologu, "Doktore, što mi to radite!" odgovor mora

glasiti: "Pregledavam vas, gospođo!" (Imao na njemu oko ili ne, što je

zakonski također moguće.)

Točka 13

Zalagat ćemo se da se slijedom članka 12, a na temelju jednadţbi

ruka = kita,

usta = muja i

kita + muja = silovanje,

radnjom izjednačenom sa silovanjem proglasi i nasilno stavljanje prsta

u (tuđa) usta. Od toga neće biti isključeni ni liječnici kad silom

pregledavaju prkosno dijete, nego im treba natovariti još i pedofiliju.

158

Točka 14

Ako ]e A + B = C + D, aA = C, onda je i B = C, što je tako, inače

ravnatelju. Drugim riječima, budući da je, u duhu ustavne odredbe o

ravnopravnosti spolova,

kita = muja

iz zaključka ruka = kita neizbjeţno slijedi i ruka - muja. Ĉime napokon

dolazimo i do ključnog, naime, tvrdnje da

kita + muja = silovanje,

nuţno predmnijeva

ruka + ruka = silovanje.

Za provedbu ovog člana bit će zaduţena naša sekcija švercera u

tramvaju, koja će na svaki pokušaj hvatanja za rukav od strane

nastranog kontrolora zavrištati "Silovanje!" i pozvati na kastraciju i

vješanje na banderu.

Točka 15

Zbog spomenutog izjednačavanje ruke i muje, zaloţit ćemo se i za

zakonsko ukidanje mitske vile Desanke Šakić, i to

a) zato što ona time postaje Mujanka, kao i

b) zato što je Srpkinja.

Da nam opet ne kaţu da jebemo Srbe, tko jebe Srbe.

Točka 16

Za propagiranje nenasilnog korolara ovog zaključka (nenasilnog u

fizičkom, no nipošto ne i u logičkom smislu), bit će zaduţena Druţba

svetog Alojzija koja djeluje u okviru stranke, a koja će djeci

objašnjavati da su nevinost ionako izgubila već u vrtiću, kad su išla

dva po dva, što je znala biti i pederacija [ruka = kita = muja = dupe),

pa čemu se onda više skanjivati?

Točka 17

Sve roditelje koji su ikad svoje dijete uhvatili za ruku prijavit ćemo za

silovanje i pedofiliju.

159

Točka 18

Grickanje prstiju na testu iz matematike smatrat će se auto- felacijem

na nastavi. Profesorica će morati takvog đaka poslati ravnatelju ili

sama svršiti pred pločom.

Točka 19

Nakon pobjede u seksualnoj sferi, dakle seksualnog oslobođenja,

stranka će se zaloţiti sa širenje pravne sigurnosti (izjednačavanja) i na

druga područja kaznenog prava. Jedan će od prvih zahtjeva biti

umetanje "i djela izjednačena s njim" iza svih drugih zločina, od

ubojstva i pljačke sve do protuzakonite trgovine i švercanja u

tramvaju, s tim da će se izjednačena djela utvrđivati naknadno, kako

bi se spriječilo da izbjegnu kazni svi oni koje bi trebalo objesiti.

Točka 20

Posebno ćemo se zalagati da se među djela izjednačena s ubojstvom

izrijekom ubroje i ubijanje dosade, ubijanje oka i ubijanje bolova, a da

se usklik "Ukrao si mi misao!" smatra dokazom o provalnoj krađi, pače

i teškoj pljački.

Točka 21

Sva unaprijed (prije djela) donesena proširenja definicija moraju se

čuvati u najstroţoj tajnosti da se gad ne izvuče doznavši unaprijed što

ne smije raditi. Zakon treba progoniti krivce, a ne im unaprijed

pokazivati rupe kroz koje se mogu provući!

Točka 22

Za širenje općeg pravnog znanja bit će zaduţena naš Promičbeni odjel

koji će otići u narod s plahtama i zapaljenim kriţevima, smatrajući da

je "djelo izjednačeno sa silovanjem" i posjedovanje crne koţe, odnosno -

bez rasizma, molim! - koţe uopće.

Točka 23

Tek kad to bude ostvareno moći ćemo konstatirati da je ostvarena ne

samo potpuna jednakost pred zakonom, nego i potpuna pravna

sigurnost. Postat će, naime, posve sigurno da ćemo svi prije ili kasnije

najebati po zakonu izjednačenim s linčem.

160

Stranka reproduktivnih prava (ženska)

Točka 1

Ţena ima ničim ograničeno pravo raspolaganja svojim tijelom! To se ne

odnosi na prostituciju, koja je oblik muške dominacije, kad je riječ o

ţenskoj prostituciji, odnosno oblik iskazivanja prezira prema ţenama

kad je riječ o muškoj homoseksualnoj. Njome se ţena smije baviti

samo kad to njoj odgovara, ali pri punoj svijesti da je pritom samo

neduţna ţrtva.

Točka 2

Ţena ima pravo raspolagati svojom reprodukcijom, prostom pa

proširenom ili proširenom pa prostom, ovisno već o shvaćanju, nisam

ja baš tako široka, a ne bih ţeljela ni ulaziti u prostote.

Točka 3

To prije svega predmnijeva pravo da sama odlučuje s kim će imati

djecu, odnosno s kim je već ima. O tome ne mogu odlučivati sudovi, a

još manje sami muškarci, jer oni i tako ništa ne razumiju.

Muškarac kojeg ţena odabere za oca svom djetetu mora se osjećati

počašćenim, pogotovo ako je visina alimentacije primjerena njegovom

dostojanstvu ili ga čak i nadmašuje. Ako je otac bijelac, a dijete mali

crnac, to moţe značiti samo da je otac rasist.

Točka 4

Reproduktivna sloboda ţene ne smije se ograničiti ni poslije začeća,

kao ni na razdoblje poslije rođenja. Budući da zametak odnosno plod

ima drukčiji genetski kod od majke, a počesto i krvnu grupu, a

otprilike pola slučajeva i drukčiji spol, već je i po tome očito da je on

samo dio njezinog tijela, te da slijedom toga s njim smije slobodno

raspolagati. Svatko tko je u tome pokušava spriječiti ili je od toga

odvraća svojata sebi vlast nad tuđim tijelom i tuđim ţivotom, pa ga

stoga treba najteţe kazniti.

Točka 5

Dijete u majčinoj utrobi osim toga nije biće, jer postoji, a nije ni ţivo,

jer metabolira i raste. Ono očito nije ni ljudsko, jer je nastalo iz

ljudskog genetskog materijala, od ljudskih roditelja, što znači da

161

pripada nekoj drugoj vrsti. To ukratko znači da to ljudsko biće ne

postoji, jer nije ni biće ni ljudsko, a s onim čega nema smijemo raditi

što nas je volja.

To se, dakako, odnosi samo na majku, dok uništenje ploda bez njezina

pristanka treba kaţnjavati kao ubojstvo.

Točka 6

Zbog istog se razloga nad ţenom nikad ne bi smjela izvršiti smrtna

kazna, jer ni u kojem trenutku ne moţemo biti sigurni da nije u

drugom stanju, pa makar i po Duhu svetom.

Točka 7

Iz abortirane djece ne smiju se praviti kozmetički preparati jer je to

strašno. Ta riječ je o ljudskim ostatcima! Pritom najteţe stradaju

osjećaji nesretne majke koju progone slike djeteta kojeg je abortirala

prerađenog u kremu za pomlađivanje, umjesto da je dostojno bačeno u

zahod ili kantu za smeće. A tko dijete voli više no njegova majka?

Točka 8

Ţeni koja ide na abortus treba pruţiti svu pomoć i svu njegu kao i ţeni

koja ide roditi, dapače i više, jer je to za svaku ţenu strahovit psihički

šok, i ţene se na pobačaj ne odlučuju lako. To je teška moralna

odluka, kao i pri svakom uklanjanju dijela vlastitog tijela, primjerice

vađenja zuba, rezanja nokata, šišanja kose i struganja debele koţe, a

što je sve samo još jedan dokaz u prilog tvrdnje da dijete nije ţivo biće

kako bi to htjeli zadrti mračnjaci.

Točka 9

Dijete nije ništa drugo nego oplođena stanica, ni po čemu različita od

neoplođene. Jedan spermatozoid ubačen u jajnu stanicu ne mijenja

baš ništa na stvari.

Zato svaka ţena pri svakoj menstruaciji i proţivljava tako teške

moralne i duševne krize, i odlučiti se na nju nije nimalo lako. Zbog

toga traţimo da se svakom ulošku upriliči dostojan sprovod.

Muški pak špricevi nisu dostojni spomena. Još dok lete, muški su ih

već zaboravili.

162

Točka 10

Ţena se smije u svakom trenutku predomisliti. Ako je trudna, da

prekine trudnoću, i ako ju je prekinula, da je opet nastavi. Za izvršenje

ove zadaće zaduţit će se muškarci, kad već misle da su tako pametni.

Točka 11

Stranka će se zalagati za to da se odvoje sredstva za istraţivanje pilula

koje bi zaustavljale trudnoću, ubrzavale je i vraćale, ovisno već o tome

kako je ţena raspoloţena i je li se taj dan svadila s muţem.

Točka 12

Stranka će se također zalagati i za razvijanje pilula koje će omogućiti

djelomičnu trudnoću, tako da ţena bude trudna u mjeri u kojoj to njoj

najviše odgovara.

Sadašnji kruti "da" i "ne" izraz su muške dominacije. Zar ti muški

zaista ne znaju za nijanse?

Koliko bi bilo zgodnije da ţena moţe reći: "Danas sam pomalo trudna,

a sutra ću biti malo više, ako budeš dobar." A ako se na muţa duri, da

moţe smanjiti trudnoću u mjeri dovoljnoj da ga privede k pameti.

Točka 13

Boţe, zašto je Bog sve to tako glupo smislio? Valjda zato što je

muškarac.

Stranka reproduktivnih sloboda (muška)

Točka 1

Nema se tu što pričati. Svaka rupa traţi zakrpu. Sve to treba jebati.

Točka 2

Koja se neće, samo se prenemaţe. Neće ona mene zajebavati. Ĉim

samo pomisli na mog dorata, već su joj mokre gaće. Pa što me onda

jebe? Jebe ona mene, jebat ću ja nju. Koje silovanje, kakve gluposti.

Svaka bi se jebala. Pogotovo sa mnom, kad me vidi takvog.

Zato se nema nju što pitati. Ja znam što njoj fali, ako njoj i nije jasno.

163

Mislim, ako joj nije jasno, ja ću je prosvijetliti. Šakom u bulju,

zvjezdana noć, pa odmah proradi kao stari radio kad mu pljusneš dva

šamara.

Nos dolje i noge gore, mater ti jebem!

Točka 3

Osnovno je reproduktivno pravo svakog muškarca da sa svojim tijelom

radi što hoće. I koga onda briga koga ja jebem? (Uključujući i jebanu.)

Točka 4

Osnovno je reproduktivno pravo svakog muškarca da sam bira majku

svom djetetu. I što onda grebe i grize, nasilno mi oduzima moje pravo!

Za osporavanje mog zakonitog prava zasluţila je bar još dva šuša u

glavu, iako mi to nije drago. Volim kad se još malo koprcaju i otimaju,

a ne da leţe kao vreća govana.

Točka 5

Osnovno je reproduktivno pravo svakog muškarca da sam odlučuje o

tome hoće li postati otac.

Ako neka kuja zanese (isključivo svojom krivicom, jer sam joj lijepo

rekao: "Nemoj da štogod bude"), a ne ţeli abortirati, a ti lijepo nogom u

trbuh, pa tko prvi popusti. Budući da su muškarac i ţena jednaki pred

zakonom, i da ţena ima pravo prekinuti trudnoću, to pravo očito

posjeduje i muškarac. Ako ona ne moţe silom postati majka, ne mogu

ni ja silom postati otac!

Točka 6

Nitko ne moţe muškarca prisili da bude otac, i nitko mu ne moţe

uskratiti pravo da u svakom trenutku kaţe ne. Zato će se Stranka

reproduktivnih sloboda (muških) zalagati za uvođenje prava na

postnatalni abortus, za koji je dovoljan i pristanak jednog roditelja,

pod uvjetom da je muškarac. Postnatalni bi abortus bio dopustiv sve

do godina kad dijete toliko ojača da moţe abortirati oca.

Točka 7

Pravo je svakog muškarca odlučivati i o tome kakvu će imati ţenu i u

kojem agregatnom stanju.

164

Iz toga se izvodi njegovo pravo da je oblikuje po svojoj ţelji, psihički

ako mu se da, a modelarski ako je malo tuplji između ušiju.

Ţene itako vole make-up i promjenu izgleda. Zato je promjena ličnog

opisa vrhunski dokaz muške paţnje.

Točka 8

Osnovno je reproduktivno pravo svakog muškarca da sam odlučuje i o

tome hoće li uopće imati ţenu. Iz toga se izvodi njegovo pravo da je

ukloni ne samo iz svog, nego i iz njezinog ţivota.

Točka 9

Pravo je svakog muškarca odlučivati i o tome hoće li imati bivšu ţenu.

Tu je odluku moguće provesti samo jednom metodom, ali zato postoji

obilje tehnika, ovisno već o ukusu, raspoloţenju i stručnoj

osposobljenosti.

Točka 10

Svako uplitanje drţave u odnose između muškarca i ţene treba

smatrati grubim napadom na privatni ţivot. Drţava se nema pravo

uplitati u obiteljski ţivot i odnose unutar obitelji, koja je jedno tijelo.

Muškarac ima potpuno pravo upravljati svojim tijelom, što uključuje i

pravo da ga koristi da njime ţenom briše pod.

Točka 11

Muškarac i ţena jedno su tijelo, iz čega slijedi da muškarac, sve što

čini sa ţenom, čini s vlastitim tijelom, a što znači da sve ovisi isključivo

o njegovoj privatnoj odluci.

Osim toga je vrlo upitno je li ţena uopće čovjek (iz čega bi se onda

izvela neka njezina toboţnja ljudska prava), jer kao prvo, nije biće,

budući da se prema njoj odnosim kao da i ne postoji; kao drugo, nije

ţivo, jer zar je to ţivot, a kao treće, nije ni ljudsko, jer ţivi u sasvim

neljudskim uvjetima. Napokon, razlike između muškarca su očite

barem koliko i razlike između ţene i istospolnog ploda, a u genetskom

smislu nemjerljivo veće nego između majke i nerođenog djeteta. Iz toga

slijedi da je muškarac moţe abortirati kad mu se svidi, da nikom o

165

tome ne mora polagati računa, te da ga nitko od toga ne smije

odvraćati.

Točka 12

Muškarcu koji ubije ţenu treba pruţiti svu njeţnost i skrb jer to za

njega nije bila nimalo laka odluka. Treba mu pomoći da preboli tu

tešku traumu i ne povećavati zlo poticanjem kompleksa krivice. Mnogi

se nesretnici zbog toga znadu i ubiti, i zadaća je društva zaštititi ih od

tog pogubnog stresa do kojeg ubojstvo dovodi nenavikle. Zato treba

osnovati posebne centre za pomoć ţrtvama ubojstva, to jest ubojicama

koji zbog svoje pretjerane osjetljivosti teško podnose taj čin.

Takvog ugroţenog ubojicu treba uvjeriti da on nije zao, nego samo

drukčiji, i da mu društvo ne moţe nametati svoj moral. Napokon, jak je

argument i da je njegov moral sasvim u skladu s vjekovnim moralom

divljih plemena koja su ubijala vlastitu djecu, dok se na ovu novu

modu, došlu pred nekoliko tisuća godina, ne treba ni obazirati.

Točka 13

Ukoliko ovo ne bi pomoglo, treba mu naći nekakvu njeţnu ţensku

dušicu koja će mu, poslije šoka koji je preţivio, pruţiti svu potrebnu

njeţnost. (Barem dok i nju ne zatuče.)

Stranka totalne pozitive

Točka 1

Mi svemu pristupamo pozitivno, napose negativnostima. Moć

pozitivnog mišljenja i tako to. Ĉizme od sedam milja u svijetlu

budućnost s osvrtom na Mačka u Ĉizmama za one koji u to još vjeruju.

Ima dinamizma, nema defetizma, idemo naprijed, idemo natrag, glavno

da se ide naprijed.

Točka 2

Trčanje u krugu isto je gibanje naprijed, a što se tiče pozitivnog i

negativnog smjera, jebo ti matematiku, sve ovisi o tome gledaš li s

tribina ili ispod trave.

Gledanje ispod trave vrlo je pozitivno, jer je gledaš kako raste, i pogled

ti je, vrlo pozitivno, stalno uprt u visine. I ne bacaš flaše po terenu.

166

Točka 3

Što se tiče teškoća, odlučno se na njih nećemo obazirati, nadajući se

da će onda imati bar toliko ponosa da se dostojanstveno povuku.

Točka 4

Parola je stranke: Naprijeed!!! Ali kamo?

Točka 5

Odlučno ćemo se obračunati s onima koji u sve sumnjaju i samo se

smijulje u šaku, dat ćemo im šaku, pa neka se smijulje. Ĉovjek koji ni

u što ne vjeruje i nije čovjek. Svatko mora u nešto vjerovati. A u što,

utvrdit će se naknadno.

Točka 6

Trudit ćemo se, međutim, da se to utvrdi što kasnije, a moţda i

nikada, jer će to doprinijeti jedinstvu duha i jačanju vjere.

Točka 7

Metodičku ćemo skepsu metodički iskorijeniti, prije svega

dokazivanjem (i još više pokazivanjem) da je sumnja sumnjiva. Tko u

to bude sumnjao, automatski je sumnjiv.

Točka 8

Kolebljivce koji se kolebaju pa bi malo lijevo, malo desno, vratit ćemo

na pravi put, koji uvijek ide između lijevog i desnog, to jest između

onog što ti je lijevo i onog što ti je desno.

Točka 9

Narodu ćemo jasno staviti na znanje da se treba drţati pravog puta, jer

samo tako neće zalutati. Jer tko skrene na krivi put, na krivom je

putu, a tko je na pravom, na pravom je, a pravi je put onaj koji je

pravi, a krivi onaj koji je krivi, dok nitko pri zdravoj pameti ne moţe

tvrditi da je pravi put krivi i krivi pravi. Krivicu ćemo utvrđivati po

krivljenju na ovu pravu logiku.

Točka 10

Polazeći od ideje totalne pozitive, zalagat ćemo se za sve što je pozitivno

i boriti se protiv svega negativnog. Pozitivno je ono za što se borimo, a

167

negativno ono protiv čega jesmo. Tako nitko neće moći reći da mu nije

sve jasno i da nismo pozitivni.

Točka 11

U skladu s iznesenim, Stranka totalne pozitive odlučno će se zalagati

da u privredi sve bude bolje.

Točka 12

U skladu s iznesenim, Stranka totalne pozitive odlučno će se zalagati

da u zdravstvu sve bude bolje.

Točka 13

U skladu s iznesenim, Stranka totalne pozitive odlučno će se zalagati

da u školstvu sve bude bolje.

Točka 14

U skladu s iznesenim, Stranka totalne pozitive odlučno će se zalagati

da u znanosti sve bude bolje.

Točka 15

U skladu s iznesenim, Stranka totalne pozitive odlučno će se zalagati

da u kulturi sve bude bolje.

Točka 16

U skladu s iznesenim, Stranka totalne pozitive odlučno će se zalagati

da bar huncutima sve bude bolje.

Stranka tridesetsekundnog sentimenta

Točka 1

Stranka tridesetsekundnog sentimenta stranka je neposredne,

tridesetsekundne demokracije. Ona će u svom radu polaziti od načela

da treba biti neposredna i da ne smije trajati duţe od trideset sekundi,

nakon čega će se okrenuti zanimljivijim sadrţajima.

Točka 2

Stranka tridesetsekundnog sentimenta smatra da je za demokraciju

dovoljno trideset sekundi, koliko se posvećuje i mnogo vaţnijim

168

stvarima, dok ostatak vremena treba posvetiti poniranju u misterij

ţivota gledanjem raality showova i odabranih sitcoma.

Svojim ograničavanjem na trideset sekundi demokracija će osim toga

stvoriti prijeko potrebnu pauzu za pišanje, što znači da neće ugroziti

ničiji ni ţivot ni zdravlje.

Tridesetsekundna demokracija se moţe iznimno povećati za one koji

imaju teškoća s mokrenjem. Od proširenja demokracije svakako je

manja štete nego od proširenja prostate, ali ni s tim ne treba

pretjerivati, već takvima, koji bi izašli s pretjeranim zahtjevima, treba

odlučno odgovoriti: Imao si svoju minutu. Mi smo svoje obavili za pola.

Točka 3

Ako se netko od takve demokracije i upiša u gaće, objasnit ćemo da to

nije bilo od smijeha. U njoj, naime, nema ničeg smiješnog. Tko ne

vjeruje, uvjerit će se.

Točka 4

Pokušat ćemo naš model demokracije objasniti za trideset sekundi:

Na TV-u ti se sve objasni za trideset sekundi. Glasaš elektronski.

Gotovo. Reality show, sitcom, idemo dalje. Tako bi se izbjegao sav

skupi aparat vlasti: parlament, sudovi, vlada, ministarstva, odbori, a

vlast vratila narodu, neposredno u bazu, svima zapiljenim u ekran.

Točka 5

Radi boljeg razumijevanja, sva bi sporna pitanja objašnjavali pjevači.

Ukoliko bi to otpjevali uz glazbenu pratnju, njihova bi se numera

mogla iznimno produţiti na pet minuta, ali s tim da ukupni stihovi,

jednom ponovljeni, ne bi smjeli biti duţi od trideset sekundi.

Radi dubljeg objašnjavanja tog političkog problema i odnosa vlasti i

biračkog tijela, pjevačica bi pritom mogla pušiti kurac. Ako bi se

pjevanje pritom malo zamutilo, mala šteta, jer je pušenje, a ne

pjevanje, umjetničko djelo, što je dokazano i na sudu.

Točka 6

Političari mu ne bi trebali pjevati, jer mu oni redovito sviraju.

169

Točka 7

Radi podizanja gledanosti, suđenja za najteţa kaznena djela

(razbojničko umorstvo i vikanje na ţenu) odvijala bi se u posebnoj

emisiji "Raspni ga, raspni ga".

Presuda bi se donosila na temelju količine razmazane šminke, što bi

unaprijedilo proizvodnju i suza i make-upa. Mazanje lica čokoladom i

sladoledom samo bi se iznimno smjelo smatrati znakom ţalosti.

Od ovakvih bi procesa, radi poticanja ravnopravnosti spolova, bile

izuzete ţene, jer je suđenje ţenama oblik nasilja nad ţenama. Poznato

je, naime, da drţava raspolaţe sredstvima nasilja, pa je stoga svaka

drţavna intervencija protiv ţena odraz patrijarhalnog morala i

predstavlja kršenje ţenskih prava i sloboda.

Točka 8

U stranku se ulazi tridesetsekundnim čitanjem programa (bilo kojeg

njegovog nasumice izabranog dijela), potpisivanjem pristupnice i

primjerenom zakuskom, koja će jedina trajati duţe od trideset

sekunda.

Stranka vanbračnog prava

Točka 1

Muškarci su svinje gadne, što ne treba posebno dokazivati jer su se

već dokazali. Posebna je gadost njihov odnos prema ţenama, koje

mrcvare iz noći u noć, često i do suza, tako da sirote vrište, ritaju se,

grče se i grizu, i tako godinama, a neće da se njima oţene samo zato

što to one ne ţele, budući da oni brakom samo ţele uspostaviti mušku

dominaciju. Da bi se toj muškoj eksploataciji nepresušne ţenske radne

energije stalo na kraj, Stranka će se vanbračnog prava boriti za

potpuno izjednačenje vanbračne s bračnom zajednicom. Tako da se

svinje oţene a da to doznaju tek kad je već kasno!

Točka 2

Brak je institucija ţenskog ropstva i muške vladavine nad sirotim

ţenama. On je čisti izraz muške posesivnosti, stoga ga treba ukinuti.

Brak će se stoga zamijeniti vanbračnom zajednicom, u svemu

izjednačenom s brakom.

170

Točka 3

Smatrat će se da je vanbračna zajednica, sa svim pravima i

eventualnim duţnostima, sklopljena u trenutku kada to ţena odluči, a

razvrgnuta isto tako. O tome ona svog partnera moţe obavijestiti, ali i

ne mora, jer ne moraju muškarci baš sve znati.

Je li neka ţena udana, to je stvar njezine intime, i o tome je nitko

nema pravo pitati. Ona je sam svoj gospodar, pa o tome je li za nekog

udana ne mora nikom polagati računa, najmanje onom za kojeg je

udana a koji bi na temelju tog saznanja mogao i svojatati neka prava.

Svaka radoznalost u tom smislu izraz je muške posesivnosti. Ako bi,

naime, muškarac doznao da s nekom ţenom ţivi u bračnoj/

vanbračnoj zajednici, odmah bi se prema njoj počeo ponašati kao da je

s njom u bračnoj/vanbračnoj zajednici, što je nedopustivo.

Točka 4

Ţena o svom ulasku u vanbračnu zajednicu moţe odlučiti dok ţivi s

muškarcem, kao i prije i poslije toga, a moţe se i predomisliti, jer

svaka bi definitivna odluka u tom smislu krnjila njezinu slobodu

izbora.

Točka 5

Ako muškarac pod istim krovom ţivi s dvije ţene, a obje zaključe da su

s njim u vanbračnoj zajednici, kriv je zbog bigamije, bez obzira znao li

on za njihovu odluku ili ne. Pritom je nebitno s kojom od njih odrţava

ili ne odrţava spolne odnose, budući da je to intimna stvar svakog

pojedinca, pod uvjetom da je ţena.

Ukoliko takvu odluku donese samo jedna ţena, ima se smatrati da mu

je ona druga ljubavnica, pa će odgovarati zbog preljuba. Ako mu

obadvije odluče biti ljubavnice, trebaju se uključiti ţenska društva i

već naći neki razlog. Babe trebaju jasno utvrditi tko je tu kome što, i

onda već postupiti kako im se svidi.

Točka 6

Ukoliko muškarac ţivi pod istim krovom s jednom ţenom, a drugoj

povremeno odlazi, onda je kao prvo kučkin sin, a za sve drugo treba

vrijediti kao i u prethodnoj točki.

171

Točka 7

Djeca rođena u vanbračnoj zajednici smatrat će se po slovu zakona

djecom vanbračnog supruga, a ako ih ţena ima više, onda onog u koga

upre prstom.

Muškarac se, naime, unošenjem sjemena u ţenino tijelo odriče svih

prava nad svojim spermatozoidima, pa ako i nije postao biološkim

ocem, postao je bar potencijalnim, što ga čini i moralno i materijalno

odgovornim kao da je to i stvarno postao. Ĉin, naime, koji dovodi do

stvaranja djeteta posve je identičan činu koji u tome nije uspio, pa se

oni i u moralnom i pravnom smislu moraju izjednačiti.

Napokon, ne moţe muškarac određivati ţeni s kim će imati djecu.

Njezino je reproduktivno pravo da sama izabere oca svom djetetu, i to

prethodno, u samom trenutku i naknadno, dakako s pravom da se u

tom pogledu predomisli koliko god ţeli puta.

Ako su sukcesivni partneri postali pravilo, bilo bi neobično da to ne

postanu i očevi, pa čak i kad je riječ o istom djetetu, jer zašto bi jedinci

bili diskriminirani?

Točka 8

Sve stečeno u vanbračnoj zajednici bračna je stečevina. Ţena svoj dio

moţe traţiti u trenutku kad zaključi da je s nekim bila u vanbračnoj

zajednici i odluči iz nje izaći. To se moţe odlučiti i naknadno, ako se

goljo kojeg je nogirala poslije toga čudom obogati.

Ako se ţena više puta vanbračno uda odnosno razvede, svaki joj put

pripada polovica bračne imovine. Ukoliko tih polovica ne bi bilo

dovoljno, imaju se namiriti iz imovine njegovih roditelja, braće, sestara

i sve rodbine, s iznimkom samo bivših bračnih i vanbračnih supruga.

Točka 9

Ovo vrijedi i u slučaju otuđene imovine. Ako je muţ, recimo, prodao

nekom kuću i pokupio pare, nakon nekog vremena se moţe pojaviti

njegova bivša vanbračna supruga i od kupca traţiti svoju polovicu.

Nakon što namiri nju, moţe se pojaviti druga bivša vanbračna supruga

i traţiti drugu polovicu.

172

Treća će se bivša vanbračna supruga namiriti iz ostale njegove

imovine.

Tek kad namiri sve bivše vanbračne supruge prodavaoca, kupac si

smije pucati u glavu.

To ne smije učiniti bez najave i njihova odobrenja, da ne povrijedi

njihove njeţne ţivčeke, a osim toga i da ne propuste spektakl.

Točka 10

Kupac se nema pravo raspitivati o bivšim vanbračnim suprugama

prodavaoca, budući da on ni sam ne zna koliko bi ih se moglo pojaviti.

Točka 11

U slučaju da ljudi koji ţive u vanbračnoj zajednici tu vanbračnu

zajednicu poţele raskinuti, sluţba za socijalnu srb duţna ih je

pokušati pomiriti.

Da bi se mogli pomiriti, vanbračni supruţnici moraju pred raskidanje

vanbračne zajednice javiti socijalnoj skrbi da su bili u vanbračnoj

zajednici.

Tek ukoliko mirenje ne uspije, moguće je tu vanbračnu zajednicu i

raskinuti. U tom slučaju članovi vanbračne zajednice potpisuju

dokument da su ţivjeli u vanbračnoj zajednici koja se time raskida.

Ukoliko naknadno zaključe da nikad nisu ni ţivjeli u vanbračnoj

zajednici, ukida se i rastava vanbračnog braka, pa oni ponovno postaju

vanbračni supruţnici.

Točka 12

U slučaju da ţena ţeli jasno osigurati svoj status vanbračne supruge,

ona moţe traţiti da se njezina vanbračna zajednica registrira pred

svjedocima i matičarom. U tom slučaju ona stječe i sluţbeni status

vanbračne supruge, ukoliko se poslije ne predomisli.

Točka 13

Zbog rastavljanja Crkve od drţave Crkva je duţna, na zahtjev ţene, ovu

vanbračnu zajednicu blagosloviti. U tom se slučaju smatra da je

vanbračna zajednica sklopljena pred Bogom i da je samo smrt moţe

raskinuti.

173

Od zavjeta vječne vjernosti moţe se odstupiti samo iznimno, naime ako

se ţena naknadno ozbiljno predomisli, i to sedam puta.

Stranka za rodničku ravnopravnost

Točka 1

Sve su rodnice jednake, samo je moja jednakija od drugih. Vau, vau.

Točka 2

Vris, vrisss!

Točka 3

Ţelim uskoću svojih nazora razmijenit sa širinom svojih raspora.

Točka 4

Vris! Vris! Vriiiiiiiiiiiiiiiiiiiis!!!

Točka 5

Ja to ne mogu shvatiti. Ne smijem se širiti, a moram ih raširiti, i

moram biti uska, da me bolje moţe širiti. Ukratko, teţak je ţivot nas

ţena na zemlji, pogotovo mene, zbog čega ţelim da mi se osigura i

zajamči potpuna ravnopravnost sa svim manekenkama, foto-

modelima, pin-up gerlama i filmskim ljepoticama, budući da su sve

rodnice po definiciji jednake, a moja pogotovo.

Točka 6

Vris! Vris!

Točka 7

Po čijoj to definiciji, utvrdit će se naknadno.

Točka 8

Vris.

Točka 9

Ukoliko se ne utvrdi, smatrat će se da je ona već i time dokazana.

174

Točka 10

Vris, vris.

Točka 11

Što ne znači da se svaki gabor smije mjeriti s manekenkama,

fotomodelima, pin-up gerlama i filmskim ljepoticama. Ma što im pada

na pamet, oči ću im iskopati! Ta gdje je tu onda moja zajamčena

jednakost sa svima njima? (Ne s gaborima, nego s onim drugim. Ono

prvo mi nitko ne mora jamčiti, to već imam!)

Točka 12

Vris.

Točka 13

Osnovat ćemo i svoja društva, u kojima ćemo se čupati oko pitanja

koja je najjednakija. Ma počupat ću im sve dlake!

Točka 14

Vris, vris, vris, vriiiiis!

Točka 15

Jebote, ako ih bude, jer to se danas brije, da i pedofili dođu na svoje.

Sad zamisli da sam curica iz osnove škole. I da mi je tako uska...

Jebem ti, da stavim u nju nešto što skuplja usta? Ili stipsu?

Ali što ako se stisne i njemu????!!!!!

Točka 16

Vris, vris!

Točka 17

Dosta politike, idemo se jebati.

Točka 18

Vriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiisssssss!!!!!!!!!!!!

175

Bolješke o piscu

Predrag Raos se rodio 1951. u Zagrebu, gdje je i 1975. diplomirao

kemiju na PMF-u, ali se nikad nije profesionalno bavio strukom.

Odvuklo ga je, naime, pisanje, u prvom redu fantastike, a u fantastici

ponajviše znanstvene. Pisanje ga je 1972. kao "maspokovca" odvelo i u

zatvor, zbog čega godinama nije mogao objavljivati po svojim imenom,

a zbog pisanja su ga 1989. kao "ustašu u sluţbi četnika" izbacili iz

Društva hrvatskih knjiţevnika (o čemu vidi knjigu Uhvaćen za izraz),

zbog čega godinama nije mogao objavljivati uopće. To, izbacivanje,

međutim, smatra visokom odlikom, jer se time pridruţio Krleţi i

Ujeviću.

Dosad je objavio stotine priča, feljtona, radio-drama, pjesama,

polemika, stripova, kozerija i intervjua. Jedna mu je komedija (Zemlja

Mrak) bila izvedena, pa - jer se nekom nije svidjela - nasilno skinuta s

repertoara, a dva su mu scenska teksta (mjuzikl U ţivotu sve je igra i

monodrama Zdrav razum) dobila nagradu Marin Drţić. Riječko

kazalište lutaka izvelo mu je nedavno mjuzikl Petar Pan zgubidan

(uglazbio Darko Hajsek) inspiriranu romanom J.M. Barriea. Uz pisanje

se bavio i prevođenjem, pa je što s engleskog, što s francuskog i

njemačkog preveo već skoro dvije stotine knjiga najrazličitijih ţanrova i

s najrazličitijih područja.